34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 101 do 131 KinorepertoarAti potrebu za mukotrpnim tra`enjemizgubljena identiteta (imena, materijalnogi dru{tvenog statusa, obitelji, korijenai sl.). Izme|u gubitka i (kratkotrajna)vra}anja pro{losti, ponudit }e muse, i bez njegova htijenja, miran besku}ni~ki`ivot. Do sada je bio (a da toi ne zna) nesavr{eni i neobzirni ’netko’u ’normalnom’ svijetu, sada }e mo}i `ivjetikao smjerni i zaljubljeni ’nitko’ nanjegovu rubu, po~eti kao neispisan komadbijeloga papira, potpuno oslobo-|en od svega. I ne samo u ovom filmu;~ini se da je takav svijet, metafori~kizatvoren u kontejner,po duhovnoj mjeri isubverzivno nadrealnogi humorno-refleksivnogredatelja.Upregnuv{i u neznan-~ev oporavak od traumei nu`no ’ku}enje’sporedne likove izokoline — susjede, lokalnepolicajce i aktivisteVojske spasa, Kaurismäkina svoj redukcionisti~ki,minimalisti~ki na~in o`ivljavapolusvijet sveden na razdrmanukutiju, nelegalni dovod struje, komadi-}e sitnoga poku}stva, stari jukebox shrpom otrcanih plo~a i nekoliko krumpiraiz vlastita ’vrta’. Kao i uvijek dosada, u svemu tome prelazi s onu stranurealizma, njeguju}i ironiju i apsurd.»Koliko sam du`an?«, pita M. majstorakoji mu je doveo struju u kontejner.Ovaj mu odgovara: »Kad me vidi{ s licemu blatu, okreni me na drugu stranu«.No on taj ’otpad’ istodobno i simpatizira,idealizira, pretvaraju}i ga u svojevrsno~istili{te, u utopijsku oazu solidarnosti,skrbi i emocija, kojom je mirno’promar{irala’ Vojska spasa ’naoru-`ana’ caritasom, bri`nom Irmom (KatiOutinen), dobrotvornim ’bendom’ ispasonosnim (nezaobilaznim i smije{-nim) glazbenim aran`manima iz M.-ova jukeboxa.Premda sazdan od ozbiljnih i sumornihegzistencijalnih motiva, ^ovjek bezpro{losti djeluje kao gorkoslatka sirotinjskabajka u kojoj prevladava i trijumfira,opet programatski, ideja dobra,dok dijalozi nalikuju razmjeni parafrazabiblijskih mudrosti. No kako tobiva u svakoj bajci, dobro ima i oprekukoja govori posvedrugim jezikom.Manje je bitan jeziknasilja kojim se izglave ’istjeruje’ identitet,koliko bezli~nijezik birokracijekoja `ivi od navodnihobilje`ja identiteta— brojeva, imenai pro{losti. Kaoda je gorljivi pobornikkakve antibirokratskei antikonformisti~kerevolucije,a ne tek ~ovjekoljubiviraspolo`enpopulistCaprina iliDe Sicina tipa,Kaurismäki ula-`e pristojnu koli~inuverbalnoggega i situacijskekomike u’razbijanje’ bezli~nosti ureda, bankovnih{altera i policije, mjesta u kojima seumjesto jezika milosr|a govori oporijezik zakona i pravila. Jer, bolje je, zaklju~ujenjegova bajka, biti i ’~ovjekbez pro{losti’, nego ’~ovjek bez ~ovje~nosti’.Pravo je pak ~udo kako postmoderniredatelj, pored bezbrojnih utjecaja {tose prelamaju i u ovom filmu (kao da jeasketski suzdr`ana Bressona kri`ao sburleskom ili kasnim neorealizmom,poput De Sicine egzaltirane sirotinjskefantazije ^udo u Milanu), uspijevaostati filma{ osebujnih humanisti~kihsvojstava. I neporecivih umjetni~kih talenata:pisac dojmljivo apsurdnih replika,postavlja~ za~udno jednostavnih(gotovo primitivnih) mizanscena, poticateljnaivne glume, pasti{er popglazbenetradicije i, posebno u novijoj kreativnojfazi, poeti~ar boja. Sve su to gotovostalne i nerazdru`ive sastavniceKaurismäkijeva, u osnovi minimalisti~kogstila, odnosno njegova vrlo stiliziranog’realizma’. U ^ovjeku bez pro{lostione zajedno stvaraju neodoljiveu~inke. Primjerice, hotimi~no suzdr`anigluma~ki izraz Markkua Peltole,glumca asketskih crta lica, i ’nijema’naiva Kati Outinen (nagra|ene uH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.Cannesu), odli~no se uklapaju u oskudnuscenografiju interijera, no bez intezivnananosa boje kojom redatelj oplemenjujesvaku scenu, te glazbe koja slijedirazne popularne idiome, Kaurismäkine bi postigao efekt koji dijelisa svojim ameri~kim prijateljem Jarmuschom.A to je ona neobi~na bliskosti toplina {to me|u poslovi~no{utljivim i naizgled indolentnim likovimanastaje u (me|u)prostoru i komunikativnimrupama, onda kada nemaju{to re}i jedno drugom, ali ipak komuniciraju.Ovdje takav odnos upotpunjujei spektar `ivih, zasi}enih boja.Ekscentri~ni Finac usto je i vrstan zabavlja~.On o~ito nije odlu~io samooslikati i kritizirati banalan i birokratiziranisvijet. On ga `eli razvedriti,osvje`iti ga zvukom i bojom, a ironijsketenzije svesti na ljudsku mjeru. I u tomesavr{eno uspijeva. ^ovjek bez pro{lostiistodobno je apaurinska i adrenalinskainjekcija nervoznom i iznurenom gledatelju,od kojega su njegova ma{tovitai karitativna tvorca, u kontejneru zanepo`eljne godinama uporno skrivalikinobirokrati, preosjetljivi na novac,neosjetljivi na vrhunski europski celuloid.Diana Nenadi}105