Sjetimo se hrvatskog "Radio Domobrana" iz Australije

B ro j 111 I z lazi subotomZ agre b , 5 . veljače 2011 .prof. dr. sc. Ivo Josipović –Čovjek, kojeg je evolucija ostavilana razini amebeRAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAVPRIDRUŢITE NAM SE!Naklada30.000 primjerakaGlasnik je besplatanPrijaviti se moţete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.com

Stranica 2 Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kNa derneku u Srbu. Prof. dr. sc. Ivo Josipovićslavi srbski ustanak protiv Drţave Hrvatske.Veliča trorogu kapu i petokraku zvijezdu.NA RAZINI AMEBEDivi se grobovima stotine milijuna komunističkihţrtava.Uvjerenje? Ne, nego izostala sveza s činjenicama.Nemogućnost spoznaje.Na blebetanju u Zagrebu. Prof. dr. sc. Ivo Josipovićslavi partizanska kopita, kojima je gaţenglavni grad Drţave Hrvatske.Oduševljen je bijelim konjem, kojem se pruţilaprigoda prosuti izmet po trgu Velikog hrvatskogBana.Osmijeh s pogledom uprtim prema Sloveniji istotinama, tisućama, otkrivenih i neotkrivenihmasovnih hrvatskih grobnica.Uvjerenje? Ne, nema on toga. Odakle mu, crvenje od glave do pete. Na Brozov zločinačkinačin. Ne, nego samo izostala sveza s činjenicama.Nemogućnost spoznaje.Ameba.Ameba na Zvonimirovu prijestolju!To smo, dakle, to smo, eto, doţivjeli. U čemu jenaš grijeh, oh, dragi Boţe, da moramo biti tolikoponiţeni?SADRŢAJNa razini amebe .................................................................. 2Antifašisti kod Hitlera (1) ................................................... 3Kamo srlja Hrvatska! .......................................................... 7Britanija i Bleiburţka tragedija ......................................... 8Sjetimo se hrvatskog "Radio domobrana" iz Australije .. 11Zato nam je tako, što nas takvi vode! ............................... 13Bazalo (48. nastavak) ........................................................ 15Boţji pustolov (15. nastavak) ............................................ 15

Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kStranica 3ANTIFAŠISTI KOD HITLERA (1)U utorak stiže Molotov u Berlin – Potvrdasovjetsko-njemačke političke suradnje injemačko-sovjetskih prijateljskih odnosa"Novosti", Zagreb, br. 312 –11. studenog 1940.U vezi sa službenom objavom o dolasku Molotovau Berlin, ”Piccolo” saznaje, da je Molotovveć napustio Moskvu i da u utorak stiže u Berlin.Isti dan sastat će se Molotov s Hitlerom iministrom vanjskih poslova von Ribbentropom.”Piccolo” ističe, da se u dobro obavještenim političkimkrugovima u Berlinu ništa ne kaže,koliko će trajati sam boravak i koji će problemibiti raspravljeni, ali se ističe, da će biti raspravljenamnoga pitanja političke i gospodarskenaravi, a osobito će se raspraviti pitanjesadašnjeg držanja Turske prema evropskomratu uopće, a prema talijansko-grčkom sukobunapose.London, 10 studenog. (Reuter - A. A.)Moskovski radio potvrđuje vijest, da će Molotovposjetiti Berlin, na poziv njemačke vlade i davrati posjet von Ribbentropu.Berlin, 10 studenog. (Telefonom,posebni izvještaj ‖Novosti‖)Povodom dolaska sovjetskog pučkog komesaraza vanjske poslove Molotova u Berlin stigao jedanas ovamo u 1.45 sati šef protokola sovjetskogkomesarijata za vanjske posiove Bakov udruštvu s nekoliko članova pratnje. Po jednojverziji Molotov bi trebao stići u utorak.Trst, 10. studenog. (S)U MOSKVI ISTIČU, DA SE ODNOSIS REICHOM NE MOGU POKOLEBATIMoskva, 10. studenog. (DNB - A. A.)Vijest o odlasku Molotova u Berlin izazvala jeu sovjetskoj javnosti dubok dojam, tim više, štoje ovo prvi put da šef sovjetske vlade i ministarvanjskih poslova odlazi u posjete u inozemstvo.U diplomatskim krugovima u Moskvi izazvalaje ova vijest veliku senzaciju. U komentarimase ističe, da je ovo nova potvrda sovjetskonjemačkepolitičke suradnje i da su time onemogućenisvi pokušaji, da se intrigama i manevrimaporemete njemačko-sovjetski političkiodnosi.AMERIČKA ŠTAMPA O ČVRSTIMODNOSIMA IZMEĐU MOSKVE I BERLINANew York, 10. studenog. (x)Današnja američka štampa pridaje veliko značenjenajavljenom putu Molotova u Berlin.Washingtonski dopisnici Newyorških listovaističu, da su netočne svepretpostavke, da se je proširiojaz između Moskve i Berlina.Dokazuju, da je istovremenaobjava najavljenog putau Moskvi i Berlinu najjednostavnijidokaz postojećesaradnje između Trećeg Reichai Sovjetskog saveza.Obje sile opetovano su sluţbenosaopćile da njihovi odnosipočivaju na osnovi poštivanjameđusobnih interesa, ida ne ovise događajima privremeneprirode.

Stranica 4 Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kNAJVEĆA SENZACIJA BERLINABerlin, 9. studenog. (Telefonom)Molotov dolazi u Berlin! To je danas najvećasenzacija, ne samo u Njemačkoj nego u čitavomsvijetu. Još jučer u jutro demantirali susluţbeni krugovi u Wilhelmstrasse sve vijesti,koje se odnose na dolazak u Berlin pretsjednikaVijeća pučkih komesara i komesara za vanjskeposlove SSSR Molotova.Svi znakovi po kojima se je dalo naslutiti, i svevijesti, koje su govorile o dolasku Molotova,bile su smatrane kao obična novinska nagađanja,koja se demantiraju, pa je zato sluţbenavijest o dolasku Molotova izazvala izvjesno čuđenje.Iako su nekoji krugovi u stranoj štampiuporno tvrdili, da će Molotov ipak doći, nije seto smatralo mnogo vjerojatnim nakon sluţbenogdemantija, ali činjenica je bila da je sinoćkasno ova vijest o dolasku Molotova i sluţbenopotvrđena.Jedan veliki simptom za dolazak sovjetskogpučkog komesara u Berlin bio je izvještaj moskovskogradia, koji je, iako nije spomenuo putMolotova, pripremio sovjetsku javnost na jedanvaţan politički dogođaj. S obzirom na poloţaj,koji Molotov zauzima u sovjetskom savezu,te s obzirom na neostvarene vijesti, o vremenueventualnog dolaska Molotova, odmah se jemislilo, da će ovaj vaţan dogođaj biti put uBerlin sovjetskog pučkog komesara za vanjskeposlove.Ako se uzme u obzir, da ovo putovanje značizapravo najveći politički dogođaj, ne samo uovom ratu, nego i u zadnjem decenijuuopće, onda je svakako ova vijest o dolaskuMolotova zaista senzacija.Mnogi se pitaju, što to znači? Što će serješavati u Berlinu?Njemački i sovjetski sluţbeni izvještajikaţu samo, da Molotov uzvraća posjetvon Ribbentropu na nekoliko dana usvrhu izmjene misli o tekućim pitanjimaa u okviru prijateljskih odnosa obijuzemalja. Berlinski sluţbeni krugovi nekaţu ništa potanje o samom sastanku,niti o vremenu, niti o pitanjima, koja ćese na njemu raspravljati.Koliko se je međutim moglo inče razabrati nakonferenciji strane štampe — iako ništa sa sluţbenestrane nile potvrđeno — radi se o vrlovaţnim pitanijma, koja će biti raspravljena.Novinarima je sa sluţbene strane preporučeno,da izbjegavaju u izvještavanju formalne činjenicei da sačekaju svakom zgodom sluţbeneizvještaje, ako ţele biti korektni. Pri tom je učinjenaaluzija na sadašnju međunarodnu situaciju,pa je istaknuto, da najveća paţnja i duţnostnovinara mora biti usmjerena na to, dabudno prate i ocijene golemi značaj novog okupljanjapolitičkih snaga u Evropi i u svijetu. Izove izjave sluţbenih krugova očito slijedi, da jeNjemačka htjela istaći svoje mišljenje, da senalazi u toku okupljanja političkih sila u svijetu,i da se radi o nekim vaţnim događajima,koji bi naskoro imali uslijediti.Vjerojatno se o radi o događajima, za koje jeinteresirana i Sovjetska Unija. Uzevši u obzirnjemačko stanovište, ova nova diplomatskaaktivnost i ovi novi sastanci između drţavnikaSovjetskog saveza i Njemačke znače u stvarinovu i značajnu situaciju u odnosu Sovjetskogsaveza i Njemačke. Mnogi polaze i dalje, paovu verziju o saradnji Sovjetske Rusije i Njemačkeidentificiraju sa vijestima proširenim opristupanju Sovjetske Unije trokutu Berlin-Rim-Tokio, ali o tome sa sluţbene strane nemanikakvih izvještaja, a niti konkretnih znakova.Što više, s obzirom na tekst sluţbenih izvještaja,vidi se i formalna strana sastanka, koja jeoznačena riječima ‖U okviru prijateljskih odnosaizmeđu dviju zemalja‖. Ovaj momenat

Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kStranica 5osobito je značajan za sadrţaj pitanja, koja ćese raspravljati na ovom sastanku.Sa sluţbene strane u Berlinu izjavljuju, ―da ćese nastaviti i produbiti izmjena misli, koja seponavlja osobnom sigurnošću‖. To u stvari znači,da će se razgovori uglavnom kretati u granicamadosadašnjeg odnosa prijateljstva dvijuvlada.U sluţbenom se izvještaju nadalje ističe ‖u vezis tekućim pitanjima‖.Koja su to tekuća pitanja, mislimo da nije teškopogoditi. Logično je, da se baš ovim momentimapruţa mogućnost raznih nagađanja nesamo u svjetskoj javnosti, nego i kod zainteresiranihvlada u svijetu.Što se tiče diplomatskih krugova u Berlinu, onijoš ne ţele da ocijene povod, uzrok i svrhu Molotovljevogputa. U svijet su puštene sve mogućevijesti, koje su često otišle daleko od realnoggledanja. Postavlja se pitanje ne znači li putMolotova napuštanje tradicionalne politikeSovjetske Unije prema unutra i prema inozemstvu.Po svemu tome teško je unapred reći neštokonkretna, jer za to nema nikakvih temelja.Sigurno je međutim, da već sam formalni momenatMolotovljevog puta u Berlin u ovakvojkritičnoj situaciji znači veoma mnogo, pa se spravom moţe reći, daveć sam dolazak Molotovamoţe u svakom pogledubiti odlučan za međunarodnusituaciju inastavak rata, što ćeuostalom pokazati najbliţabudućnost.Dok se tako u javnostiraspravljaju razne mogućnostipovodom Molotovljevogputa, u Berlinuse u vezi s njegovimdolaskom spremaju svepojedinosti za sam dolazak.Njemačka je štampana naslovnoj straniobjavila sluţbeni izvještaj,ne dajući mu nikakavkomentar. Ali većsada se moţe kazati, daje povod boravka Molotova u Berlinu svakakoispitivanje sviju tehničkih problema u dosadašnjemprijateljstvu i saradnji između Njemačkei Sovjetske Unije, a u vezi sa nastavkomdiplomatske i privredne saradnje. Kao što netreba očekivati odlučan događaj u onom diplomatskompolitičkom smislu, kao što to nekipretjeruju, isto tako ne treba očekivati i nekezajedničke vojničke akcije na nekom novomsektoru u ovome ratu. Sigurno je međutim, daće drţavnici Njemačke i Sovjetske Unije prilikomsvojih sastanaka govoriti i o poloţaju najugoistoku, gdje se pod svaku cijenu nastojiodrţati mir, jer to ţele ne samo balkanski narodinego i sile osovine i Sovjetski savez.

Stranica 6 Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kOGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.com

Stranica 8 Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kBRITANIJA I BLEIBURŢKA TRAGEDIJANova knjiga: Suzanne Brooks-Pinčević,Britanija i Bleiburžka tragedija, Tisak:Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 2009, 97.str.Đivo Bašić, DubrovnikNakladnici knjige su: Hrvatsko ţrtvoslovnodruštvo (Zagreb), Ĉasnički klub 242 (Zagreb),Hrvatski međudruštveni odbor za New SouthWales (Sydney, Australija), a urednici su dr.Zvonimir Šeparović i Tomislav Nürnberger.Nakon bilježke autora (str. 3), te izvora i priznanja(preporučenog knjigopisja/bibliografije)(str. 4), slijede proslovi urednika dr. ZvonimiraŠeparovića, predsjednika Hrvatskog ţrtvoslovnogdruštva (str. 5-6), Stjepana Brajdića u imeĈasničkog kluba 242 preţivjelih s Bleiburga iKriţnih putova (str. 7), komentar Marijana Buconjića,predsjednika Zagrebačke podruţniceHDPZ-a (str. 8), proslov Tomislava Berama,predsjednika Hrvatskog međudruštvenog odboraza zajedničku suradnju u New South Walesu(NSW, Sydney, Australija) (str. 9-10). Knjiga jepjesnički posvećena suprugu Gašparu Pinčeviću- "Leteći na hrvatskome feniksu" (str. 13).Obično onaj koji je imao tešku sudbinu moţepozornije i otvorenije pisati o drugim sudbinamaljudi, pa tu leţi zalog motiva koji morajubiti po(d)uka za buduće generacije. Otac SuzanneBrooks-Pinčević sudjelovao je u borbamaprotiv japanskog napada na Hong Kong, a proveoje četiri godine kao zarobljenik Japanaca.Majka je, nakon zbrinuća i odlaska u Australiju,radila za američku vojsku tijekom cijelog II.svjetskog rata, te u novinskom uredu za Francuzkipokret otpora. Suzanne Brooks-Pinčevićprstom sudbine udala se za Hrvata iz Dubrovnika.O Domovinskom ratu, kao i ratovima prije,na Zapadu su kruţili različiti podaci, prečestolaţni i bezvjerno površni, te kao posljedakvelikosrpske politike i agresije u čijoj biti leţiorijentalna despocija kao uzrok svih ratova naovim prostorima. Nasuprot knjigama pisanim uduhu komunizma iznikla je knjiga Britanija iBleiburška tragedija kao posveta poginulimu Domovinskom ratu i progonjenim u komunističkomsustavu (str. 14).Predgovor (str. 17-19) I. dijela "Slijedovi slikaOslobađanje Hrvatske" (1992.-1993.) napisao jeJohn Ivan Prcela, koautor i glavni urednik publikacijeOperation Slaughterhouse ("Operacijaklaonica").U uvodu (str. 21-23) autorica objašnjava zaštoje naslikala slied Oslobađanje Hrvatske, a nakonudaje za Gašpara (Gary) iz Dubrovnika1967. skicirala je dubrovačke motive koji su uslijedčetničkih razaranja dobili plamene obrise.Ciljevi slika bijahu humane prirode i ujednoukaz da se ubijanjem ljudi i razaranjem kulturnihdobara postiţe suprotan učinak pustog pokušajazatiranja hrvatskog domorodnog istovječja.Slijede kratki opisi slika i preslici (str. 24-36): "Dubrovnik u plamenu" (Boţić 1991.),"Obsada Dubrovnika" (1992.), "Tuga nad Mostarom"(1992.) i pjesma istog naslova,"Zadarska mati" (1993.) i pjesma, te "Djeca Dubrovnikaponovno se smiju" (kolovoz 1995.).

Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kStranica 9II. dio "Dvie Bleiburţke slike" (naslikane 1997.)započimlje pregledom "Prie i tiekom Drugogasvjetskoga rata" (str. 38-41), kao svojevrsnauvertira kada su po sudbinu hrvatskog narodaupečatljiviji sukobi s četnicima i srbskim partizanimakoji nakon II. svjetskog rata nastavljajuu komunističkoj ex-Jugoslaviji na programatskojuspostavi "Velike Srbije". Ono što sedogađalo tijekom II. svjetskog rata na prostoruex-Jugoslavije (1941.-1945.) kao da je doţivjelopreslik 1991. do 1995. godine.Tijekom NDH redovita vojska bili su domobrani,a ustaše ('ustanici') svojevrsni specijalci ili'zelene beretke' (elitne postrojbe). Ĉak 28 odstotinjak generala u NDH bili su Ţidovi, kaouostalom i supruga i liječnik dr. Ante Pavelića.U svibnju 1945. Hrvatske oruţane snage imalesu oko 380.000 vojnog, administrativnog i medicinskogosoblja (17 zdrugova ili divizija, temornaricu, zrakoplovstvo i neregularne postrojbe),pa to u velikoj mjeri nije bilo u skladu promidţbena Zapadu o partizanskim 'sjajnim' uspjesima.Mala Hrvatska, gaţena njemačkomčizmom, sluţbeno je slijedila Njemačku jer bi usuprotnom izostanak suradnje značio 'priekisud i genocid'. Osamnaest članova kabineta isam dr. Nikola Mandić poslali su 4. svibnja1945. poduţi memorandum feldmaršaluAlexanderu u svrhu slanja vojne misije i britanskezaštite za Hrvatsku, ali u savezničkomglavnom stoţeru u Caserti (Italija) istog danaprimljeni memorandum nikada nije dobio sluţbenupotvrdu. Komunistička hobotnica širila jesvoje crvene pipke na dosta europskih zemalja,te stihijski raspirivala bratoubilačke, unutarnacionalneaspiracije po onoj staroj "zavadi, pavladaj". Većina Hrvata zapravo nije podupiralani nacizam ni fašizam, a kasnije bijaše razvidani očekivan obračun s komunizmom.U uvodu (str. 42-43) autorica objašnjava zaštoje slikala Dvie bleiburžke slike jer povijesno negirana,ali neizblijedjela riječ "Bleiburg" zapravoje značila instituciju pokolja i 'hrvatski holokaust'.Zbog Bleiburga umriješe 500.000 Hrvata,a preko milijun Hrvata napustiše svoj dom.Gašpar (Gary) Pinčević u malom čamcu preveslaoje Jadransko more, a njegov brat zaglavio jena povratku iz Bleiburga.Nakon preslika "Polje crvenih makova kod Nina,Hrvatska" (1995.) (str. 44) i pjesme"Bleiburţka tragedija" na hrvatskom i engleskomjeziku (str. 45-46), slijedi predgovor koji je1968. napisao američki general-bojnik CharlesA. Willoughby, izvadak iz knjige Operation Slaughterhouse(str. 47-49). Suglasje britanske iameričke vlade imalo je za posljedak bleiburško-mariborsku tragediju u kojoj su Titovi partizanipoklali 150.000 razoruţanih hrvatskih vojnikai veći broj civila nakon prestanka rata svibnja1945. godine. Britanci su hrvatske vojnike igrađane stjerali u ţeljezničke vagone i vojnavozila nakon što su ovi bili potpuno razoruţani,a jamčeno odredište logora u Italiji zapravo jebilo prema slovenskoj granici. Samo u Mariboruje, po očevicima, likvidirano oko 40.000 hrvatskihvojnika. Kočevski Rog i druga stratištapoznata su po jamama u kojima su završavalešesteročlane grupe zavezanih zarobljenika kojesu 'hodajući po daskama' padale nakon udarcau glavu tako svezanog prvog zarobljenika (zbogštednje strijeljiva). Miniranje tog terena bio jetemelj zločinima uspostavljene komunističkedrţave. Pored toga, nakon uvođenja zarobljeničkihlogora, Hrvatska je dobila dodatni grobišnipečat zatvora, mučenja i likvidiranja. Britancitim bleiburškim činom nisu poštovali Ţenevskukonvenciju, pa otud i moralna odgovornosttakvih postupaka. Paradoksalno, potporaza komunističku Jugoslaviju nakon II. svjetskograta bila je na snazi i na teret poreznih obveznikakapitalističkih SAD-a.Zemljovidni prikaz Bleiburga i njegove okolice(str. 50) vidno govori o razmjerima dugih i iscrpljujućihmarševa smrti i usputnih pokolja.Slijede preslik (i detalji), te kratki opisi slike"Izdana Hrvatska - Bleiburg 1945." (str. 52-59).Također su tisuće njemačkih vojnika, boracaprotiv Rusa, Britanci poslali Staljinu, kao i Kozakei Bjeloruse (više od 40.000), negirajućisporazum u Jalti. Svjedočenje očevidaca, Temeljza Izdanu Hrvatsku - Bleiburg 1945., teulomak iz knjige Ministar i pokolji NikolaiaTolstoya, poznatog britanskog pisca i povjesničara(str. 60-63) govore kako pravnost može bitikočnica u spoznaji istine iako to bijaše najvećisudski proces u povijesti Britanije. Užas događajamože se ponoviti ako se ne razotkrije istinakoja vapi agresivnom bolnošću.U šumama skriveni partizani kukavički su pu-

Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kStranica 11SJETIMO SE HRVATSKOG "RADIODOMOBRANA" IZ AUSTRALIJELuka Laus, AustralijaU Novoj Hrvatskoj od 14/12/2010.god. na stranici broj 16. objavljenje napis gospodina Jakova Kočinepod naslovom:"ZAŠTO JE ZABORAVLJENODRUŠTVO KORČULA?"Gospodin se Kočina zapravo osvrnuona knjigu gosp. Fabijana Lovokovića:"HRVATSKE ZAJED-NICE U AUSTRALIJI – NASTO-JANJA I POSTIGNUĆA, te u tomsvom napisu izrazio svoje nezadovoljstvos obzirom na činjenicu da“Hrvatsko Društvo Korčula”nije zastupljeno u dotičnoj knjigi. Njegov osvrtme je potaknuo da i ja izrazim svoje negodovanjevezano za dotičnu knjigu, poglavito iz razlogašto sam surađivao i bio član dotičnog društvapa mi je poznato sve ono što je društvotijekom godina radilo i kakvu i koliku ulogu jeodigralo u domovinskom ratu. Očito je da jegosp. Kočina s dozom gorčine i otvoreno napisao,izrekao ono što ga muči i ţalosno je da―Hrvatko Društvo Korčula‖ nije našlo mjesto uLovokovićevoj knjizi.Nije mi svrha ovoga puta govoriti o“Hrvatskom društvu Korčula”, jer gosp.Jakov Kočina je rekao sve pa bi se ovoga putaradije osvrnuo na neke činjenice koje je gosp.Lovoković namjerno ili nenamjerno preskočiozaobišaou svojoj knjizi.Sjećam se vrlo dobro kad me gosp. Lovokovićtelefonirao i upitao za informacije o mom raduna Hrvatskoj Radijskoj Postaji kao i o doprinosunašoj zajednici i općenito domovini Hrvatskojposredstvom Hrvatskog radio programa“Domobran” kojeg sam bio glavni urednik ivodio punih 8 godina.Gosp. Lovoković je tada dobio potrebne informacijekoje je traţio od mene, i više od toga,međutim čitajući njegovu knjigu na moje velikoiznenađenje i zaprepaštenje vidim da je dostatoga preskočeno, zatajeno, prešućeno. Ovaknjiga ostaje generacijama Hrvata koji će doćiposlije nas. Niti mene niti Vas gosp. Lovokovićuneće biti a neće biti ni mnogih slušatelja isudionika raznoraznih akcija a koje sam vodiopreko radijskog programa “Domobran” tihratnih devedesetih godina a i poslije, no pisanariječ ostaje za vjekove.Ostaje ono što je zapisano, a ono što nije zapisanoono kao da nije niti postojalo, već je prepuštenozaboravu.Gosp. Lovokoviću, nema Hrvata u Sydney-u iokolici koji nije čuo za radio “Domobran”, aliima podosta Hrvata koji se isto tako sjećaju daje gosp. Luka Laus od 1989. pa do 1994. vodioHrvatski Radijski Program iz studija RadioPostaje “Skidrow‖ u Merrickvilleu na valnojduţini 89,9 FM.Taj program je gosp. Luka Laus napustio1994. kada se ukazala prilika i otišao na radio2000-FM 98,5Mghz zbog snaţnijeg odašiljača ibolje čujnosti, a onog u Merrickville poklonioje Hrvatskoj Stranci Prava kojeg je tada vodilag-đa Liljana Herceg i gosp. Darko Oreč, a kojegsu oni nazvali “Hrvatski Radio programDr. Ante Starčević”.Hrvatski radijski program “Domobran” jeemitirao iz studia 2000-FM u Leichardtu pune4 godine, sve do svog utihnuća 1997. godine.Vrijedno je ovom prilikom spomenuti i to, jer

Stranica 12 Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kgosp. Lovoković to nije htio napisati, iako muje bilo dostavljeno, da je dareţljivošću svojihslušatelja i suportera radio “Domobran” poslaou domovinu Hrvatsku kroz razne sabirneakcije i radiotonove preko AU$ 200.000 pomoćii da je bio najslušaniji radijski program naovim prostorima.Dakle prestankom rada radijskog programa“Domobran” 1997. godine gosp Luka Laus sepriključuje Hrvatskom Radiju Australija itamo vodi vrlo uspješne i rado slušane političkeemisije uz sve one spikere-voditelje koje stegosp. Lovokoviću spomenuli u vašoj knjigi,osim imena Luke Lausa.Vi se gosp. Lovokoviću dobro sjećate da je LukaLaus vodio političke emisije na“Hrvatskom Radiju Australija”, jer smo nekovrijeme surađivali i bili ste čak gost u nekimkontakt emisijama pa ne moţete reći daniste znali. a ono što ste znali, pa niste znali,je druga priča.Prestankom rada na “Hrvatskom RadijuAustralija” 2001. god. kada gosp. Luka Lausiz saţaljenja-solidarnosti prema svojoj kolegiciAni Dragičević i gestom odanog prijatelja, nelicemjera, napušta “Hrvatski Radio Australija‖i zajedno sa g-đicom Anom Dragičević iJosipom Kaptolac otvara u Liverpoolu zajedničkiradijski program kojeg imenuju“Hrvatski Narodni Radio”.Dakle, gosp. Lovokoviću nije točno da su AnaDragičević i Josip Kaptolac sami osnovali“Hrvatski Narodni Radio”, nego je točno daje tu bio i Luka Laus, a kojeg vi opet i u ovomslučaju zaobilazite i time još jedanput dovoditeu pitanje ozbiljnost vaše knjige.Hrvatima je itekako dobro poznato a i Vama jeitekako poznato, da je Luka Laus na tom radiju("Hrvatskom Narodnom Radiju") vodiopolitičke emisije 3-4 godine da bi prošle godinezbog podvala i nepoštenog rada od strane samozvanihurednika napustio taj radijski program,a vi ste gosp. Lovokoviću na tom radijupopunili njegovo mjesto i tamo radite-voditeone emisije koje je on nekada vodio. Prema tomevi bi trebali znati tko je prije vas vodio programpolitičkih emisija i koga ste to naslijedili,zamjenili na "Hrvatskom Narodnom Radiju"!?Nameće se pitanje između mnogih onih usputnihpitanja: zašto ste pisali knjigu i koja je svrhabila uhvatiti se u tako pozamašan posao iutrošiti toliko vremena i truda, a propustititoliko toga vaţnog? Da li je vaš cilj bio u tomeda se neke stvari jednostavno zaborave ili dase ne smiju znati?Kako to da ste i o sebi propustili mnogo togareći, dokazati, objasniti, a što bi članove ovenaše zajednice itekako zanimalo pročitati? No,zato ste imali razloga!?, ali koji su bili razlozida se ne smije znati da je Luka Laus poklonioradijski program Hrvatskoj StranciPrava 1994. godine ili da je Luka Laus vodiopolitičke emisije na Hrvatskom radijuAustralija. Ili to, da je Radio “Domobran”otposlao u Hrvatsku preko AU$ 200.000.Ili da se ne smije znati da su Ana Dragičević,Josip Kaptolac i Luka Laus otvorili 2001. godinezajednički radijski program “Hrvatski NarodniRadio”, već kako to vi laţno informirateda su to bili samo Ana Dragičević i JosipKaptolac.Gosp. Lovokoviću, ako ―niste znali‖, a znali ste,onda ste trebali pitati, nazvati, a ne sa neistinama,dezinformacijama i laţima tiskati knjigui govoriti o nekakvim postignućima kad jesama knjiga negacija bilo kakvog postignuća.P.s.Ako mogu dati savjet, onda savjetujem da seknjiga svakako pročita iako s obziron na cijenunije svakome dostupna, ali ako se već pročitaonda zasigurno pažljivom čitatelju neće promaknutinedostaci.Ono na što imamo pravo, jest kritika; to jest,ako mislimo da je određena knjiga loša, punaneistina, nedosljedna, bez jasne argumentacijeili je napisana kao politički pamflet, tada imamopravo da o tome iskažemo sud. Ali nikakotako da hladno (moglo bi se reći i maliciozno)preporučimo nekome da ne čita određeno štivo.Uostalom, to je i pitanje dobrog ukusa, osnovneljudske pristojnosti i osjećaja mjere, pošto jeput od prave poučne i korisne pa do one koja jepromašila svoju svrhu i nastojanja pa i"preporuka" da se nešto ne čita do zabranjivanjai spaljivanja knjiga (često i ljudi) običnovrlo kratak!

Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kStranica 13ZATO NAM JE TAKO, ŠTO NAS TAKVI VODE !Branko Stojković, BjelovarCijelo vrijeme branitelji su čuvali "birokratskutvrđavu", a sada se čude: Što im se to događa?Hrvatski branitelji nisu ništa bolje ni zasluţili,jer su od samog početka u svoje redove primali:odbjegle oficire JNA, bivše UDB-aše, KOSovce,partizane i komuniste... I tko zna kogasve još? Od samog početka stvaranja "nove drţaveHrvatske", odnosno u Domovinskom ratu,vodila se je jedna totalno kriva politika.Zašto je baš sad izabran grad Vukovar za braniteljskiprosvjed, u subotu 29. siječnja 2011.,kad pola hrvatskih medija (ne)radi?Branitelji su se okupili na prosvjednom skupuzbog nedugog uhićenja Tihomir Purde, koji jenavodno pucao na ranjene zarobljenike u BorovuNaselju. Srbijansko Tuţiteljstvo za ratnezločine priopćilo je kako se istraţuje slučaj hrvatskogdrţavljanina Tihomira Purde, uhićenau BiH, te da je preuzet iz skupine vojnih predmetas početka 1990-ih te je prošao prvu revizijuod kada je 2004. Tuţiteljstvo preuzelo predmeteratnih zločina od ondašnjega beogradskogvojnog suda.Zašto prosvjed nije odrţan u glavnom graduHrvatske: Zagrebu? I to za vrijeme radnog dana,a ne za vrijeme vikenda? Prosvjed je trebaobiti u gradu, gdje sjede glavni šefovi vlasti.Stjepan Mesić je bio deset godina predsjednikHrvatske, i tada je počelo s izručivanjem i zatvaranjemvrlo vaţnih branitelja: Gotovine,Markača, Ĉermaka. Nitko se onda nije sjetioodrţati "braniteljski prosvjed" baš u Vukovaru,u gradu kojeg je Mesić rušio s JNA, koje je onbio glavni zapovjednik. Poslije je Mesić postaočak, pored predsjednika RH, vrhovni zapovjednikHrvatske vojske.Iza svega toga krije se izdaja. Je li tko naprosvjedu, tj. mitingu u Vukovaru spomenuoMesićevo izdajničko ime? Kao i imena drugihosoba koje su krive - ne samo za sudbinu gradaVukovara, nego za sudbinu cijele Hrvatske.Danas je potrebno razlučiti - tko su Hrvatskibranitelji? U deset najcrnjih godina"mesićizma", kada nam je on (Mesić) vratio"komunizam i antifašizam" u Hrvatsku, tepostavivši marionetu - svog prdsjedničkog nasljednikaIvu Josipovića, koji otkriva partizanskespomenike iz Drugog svjetskog rata.Ovo sveto pismo upućeno je narodu, a ponajprijeHrvatskim braniteljima da shvate - da ihje najviše uništio upravo Mesićev reţim.Mi smo na ivici ponora jedne najvjerojatnijeglobalne promjene. Dok god ne bude prihvaćena"najveća istina", koja dolazi iz usta BrankaStojkovića, naša ispaćena drţava Hrvatska –ne ide nikuda. I dalje će trajati "urota" protivHrvatskog naroda. Iza toboţe problema"hrvatskih branitelja" skriva se krajnja gospodarskai ekonomska kriza u našoj zemlji - lopovštinai bezakonje, neodgovornost.Prošlo je 16 godina od završetka "Domovinskograta", a danas ta ista vlast ţivi na "dnevnomblicu", na medijskim temama - koje oni fingirajui serviraju neprosvjetljenom puku.Zašto su došli na tribinu u Vukovar ministri:Karamarko, Bošnjaković, Ĉobanković i TomislavIvić? Zato, jer je tako navodno odredilapredsjednica Vlade RH, Jadranka Kosor.Očito je da se u Hrvatskoj pribliţavaju izbori2011. godine. Moramo se prisjetiti - kakav jeprije poloţaj imala Jadrabka Kosor u Ministarstvuobitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnostiRH. Bila je - ministrica. Isto tako izo, jesu li se branitelji borili - da im šefovi buduoni koji nisu imale nikakve veze s ratom.Apsurdno je da je i stranačka dužnosnicaSDP-a Željka Antunović, bila ministricaobrane Republike Hrvatske. Ništa nije čudnoda je prosvjed održan u Vukovaru, jertaj grad vodi SDP-ovac Željko Sabo. A iglavni govornik Branko Borković (SDP),je bivši polaznik komunističke kumrovačkepolitičke škole.Ako netko nešto nosi iskreno u srcu, što ondaima čitati s papira? A pri tome još imati neuvjerljiviglas kao što ga je imao Branko Borković,navodno nekakav bivši zapovjednik obrane

Stranica 14 Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kVukovara, s Milom Dedakovićem - Jastrebom,koji je dan prije završio u bolnici. Barem su takou vijestima prenijeli neki mediji - da mu jepozlilo i da zato nije bio nazočan na tribini.U Zagrebu, danas je 29. siječnja 2011. godineodrţana je 70. godišnjica ustanka partizanskihboraca i antifašizma i 67. obljetnica osnivanja10. korpusa 66. zagrebačke partizanske brigade.Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović,pokrovitelj svečanosti, tom je prilikom poručiokako se nikada ne smije zaboraviti da su antifašistii partizani svrstali Hrvatsku na stranupobjednika u Drugom svjetskom ratu, te omogućilinacionalni opstanak Hrvata i hrvatskudrţavnost tijekom postojanja bivše Jugoslavije idanas moderne Hrvatske.Ĉestitajući obljetnice predsjednik HrvatskogSabora Luka Bebić je rekao, kako je antifašističkaborba hrvatskog naroda i dijelova narodnihmanjina osvjetlala obraz Hrvatskoj, kao ida je hrvatska suverena drţava utemeljena izmeđuostalog i na antifašizmu.Samo dva dana prije odrţavanja braniteljskogprosvjeda u Vukovaru, bivši ministar braniteljai saborski zastupnik SDP-a Ivica Pančić, podnioje 26. siječnja 2011. kaznenu prijavu USKOK-ui DORH-u protiv HDZ-a.Pančić navodi da podnosi kaznenu prijavu izrazloga što je HDZ-e znao za crne fondove, famozniSanaderov BMW i fiktivno zapošljavanjeRade Buljubašića u HEP-u. Između ostalog kazaoje da ne moţe Ivo Sanader biti kriv za sve,a da ostali nisu ništa znali o tome.Manipulacija s braniteljima i dalje traje.Neki dan na siednici Hrvatskog Sabora, jedanod zastupnika - G.M. - spočitnuo je premijerkiKosor, da dok ljudi nemaju što jesti, i bez poslasu, da je ona sebi kupila torbicu vrijednu 16 tisućakuna. I da svakodnevno mijenja svoju odjeću,"kompletiće" s raznim nakitom. Ispadatako, da jedna raspuštenica, bez muţa, vodiVladu Republike Hrvatske, koja je uz to dobilavojni stan i sve druge moguće privilegije.

Broj 111 - 5. veljače 2011.G l a s n i kStranica 15Dr. Mile Budak, hrvatski književnik,političar i državnikKad su sve uredili i s plovanom se oprostili, zahvaljujućimu do neba i u vječnost, sjeli su u kola sviosim Ivana.- Penji se i sidaj! - reče mu Maleta.BAZALO (48. nastavak)- Ha! - Uprav, ni ne bi marije - odgovori on neodlučno.- Što ću vam smetati?!- Ne bluni, man se penji u kola! - reče Maleta povišenimglasom.- Dosta j' bilo i skitnje i bazanja.I vala Bogu, da si se već ednom vratije.- Ja sam se vratije samo radi ovog, što smo načinili- odgovori on. - I to j' gotovo, pa sad mogujope svojim putom.- E, brate, uprav nam je i sramota - javi se JosipLukačin kao najstariji među njima. - Ko j' vidije,da se čovik odmetne u skitnju ka metiljava ovcaod blaga?! Da si krenije u ajduke, bilo bi za ljude;da si udarije u kakvu gospodštinu, moglo bi biti, alovako - zucnije glavom u mrak, pa nikom ništa!Uprav tako i est! - potvrdiše nekolka u jedan glas.Ivan se je u neprilici ogledavao oko sebe, očitoneodlučan, što bi učinio, i pade mu na um, kako jedobro, što je župnik već otišao u svoj stan, jer biinače sad i on na nj navaljivao.- I sramota j' to za naš rod!- Nije sramota! - odgovori on odlučno. - Ja ne radimništa, česa bi se ko od vas mora sramiti ilzbog česa bi se ja triba bojati Stvoritelja. E l'ovako?!- Eto, kako bi ti reka?!---A nu! - dočeka Ivan zadovoljno i popne se u kola. -Kad ste navalili, mogu i kući.Konji su krenuli, a oni svi zamukli kao nijemi. Svedo kuće nije ni jedan ni zuba obijelio, osim što jeAnte već od običaja viknuo na konje. Kola su drndala,skačući s kamena na kamen, konjske su pločeudarale, te je buka derala blagi noćni mir i miješalase sa glasovima raštrkanih ćukova, koji suse tu i tamo javljali.BOŢJI PUSTOLOV (15. nastavak)Daleki putevi Franje iz KsaveraJosip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106Oprezan žarFranjina odluka da pođe u Japan nije značila daće napustiti Indiju. Nasuprot, 16 mjeseci ostaje is mnogo truda uređuje sve potrebe, osobito onekolegija u Goi. Portugalski provincijal Šimun Rodriguezpostavio je tamo za rektora učenoga i dobronamjernogaAntuna Gomeza. No taj nije imaodovoljno iskustva i strpljivosti ni razboritosti, negoje htio da bude sve savršeno i onako kao u Evropi.A to nije bilo moguće. Mnogo je zla nastalood toga. Franjo ga je htio poslati za propovjednikau grad Ormuz, ali taj je bio pustio duboko korijenjeu Goi pa nije išlo, nego stoga šalje tamo poniznogai dobrohotnoga Nizozemca Gašpara Berzu.Razvio je ondje divnu i uspješnu djelatnost. AFranjo mu je slao sjajne naputke, u kojima je ocrtaosebe i svoj način disanja i rada, a sve je opetproţeto duhom Ignacijevim i duhovnih vjeţba.Gomeza je ostavio kao rektora u Goi, a drugimmisionarima na postajama odredio posebnoga poglavara.Franjo nije bio baš tako veliki jurišnik te bi voliosamo u nove krajeve. Tako je Ignacijevom strašćuispitivao i Boţju volju za polazak u Japan te seuvjerio po radosti i miru što ga je osjećao u dušida je to volja Boţja. Za Japan je čuo prvi puta uprosincu 1547. u Malaki, pa je lako mogao odmahotići s Anjirom onamo. No on sprema kompas ukutiju te se vraća u Indiju da tu 16 mjeseci sređujei usavršuje započeto kod onih nekoliko stotinaod grijeha ugroţenih bjelaca, utvrđuje ono 40.000pokrštenih smeđih, te se moli i ţrtvuje za mnogemilijune duša koje iskreno čeznu za svjetlom, alikliču također: Bande mataram — Zdravo, majkoIndijo!

HrvatskiuljudbenipokretUdruga za zaštituprava građanaPete poljanice 710000 ZagrebHrvatskatel: +385 1 29- 23- 756fax: +385 1 29- 23- 757hrvatska.uljudba@gmail.comwww.hrvatskauljudba.hrwww.svakovamdobro.hrwww.pravednostiljubav.hrwww.borovnicaunas.hrwww.redangus.hrwww.blackdragun.hrwww.laudonovgaj.hrwww.ne-kor.hrGlasnikHrvatskog uljudbenog pokretaIzlazi subotomNakladnik:“OGNJIŠTE” NakladnazadrugaDržava HrvatskaSmotra za pitanja povijesnogkontinuiteta hrvatske državnostiIzlazi mjesečnoCijena 10,00 knOGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8,www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,Uredništvo:dr. sc. Tomislav Dragunglavni urednik091/33-88-431Hrvoje Mirkovićgrafički urednik091/33-88-432Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.za izdavača091/33-88-433Priloge slati na adresu:Zagreb, Pete poljanice 7hrvatska.uljudba@gmail.comIdejno rješenje:© Hrvoje Mirković