PREDGOVOR Vaqda nema na svijetu zemqe, u kojoj je intolerancija ...

PREDGOVORVaqda nema na svijetu zemqe, u kojoj je intolerancija nasprampravoslavne vjere tako velika, kao u Dalmaciji. Ne smiju davati javnogizraza toj intoleranciji samo s toga, {to postoje dr`avni temeqnizakoni, koji jam~e slobodu pravoslavne vjere u Dalmaciji, ina~e bipostupali protivu te vjere, kao {to su prije izdawa tih zakonapostupali. I tu intoleranciju doti~ni staraju se sistematski dapodr`avaju u ovoj zemqi, prikazuju}i pravoslavnu crkvu, kao nekujereti~ku vjersku zadrugu, koja se silom nametnula u Dalmaciji.Vjerska intolerancija, ma kako je htjeli pravdati latinskibogoslovi, u samoj stvari nije nego mr`wa prema inovjercima, i plod jevjerskog fanatizma, koji poti~e iz mra~wa{tva i neznawa. Pa koliko jeto neporjeciva istina za sva mjesta gdje intolerancija gospoduje, tolikose to na osobiti na~in pokazalo, a i pokazuje u Dalmaciji.Kod nas u Dalmaciji ova je intolerancija po~ela jo{ od onoga doba,kad je romanizam savladao pravoslavnu crkvu, i kad na spqetskom saboru1059. godine proglasi{e sv. Metodija slovenskog za jeretika. To setradicionalno pothrawivalo u Dalmaciji sve do XVIII vijeka. Tada jezadarski arcibiskup Zmajevi} izlo`io to u formi rimokatoli~kogcrkvenog u~ewa za dalmatinske rimokatolike u svom Ogledalu istine,koje je u~ewe od toga doba postalo zbiqa ogledalom za sve potowezapadne pisce, i do danas.,,U Dalmaciji nije bila nikada tolerirana shizmati~ka gr~ka vjera.Kad do|o{e u XVI vijeku u Dalmaciju gr~ki stratioti, oni su biliodmah pot~iweni duhovnoj vlasti latinskih biskupa, i dopu{teno im jebilo samo da vr{e bogoslu`ewe po gr~kom obredu, te su tako `ivjeli uDalmaciji kao gr~ko-sjediweni sve do pada mleta~ke republike, kada seopet otrgo{e od rimske crkve i pretvori{e u shizmatike. U isto suvrijeme do{li u Dalmaciju iz turskih provincija i Srbi. Ovi Srbi,koji su bili ne samo shizmatici, nego i jeretici, nijesu se htjelidobrovoqno pokoriti vlasti latinskih biskupa, i mleta~ki senat moraoih je silom na to prinuditi i smatrao ih je za gr~ko-sjediwene.Odmetnu{e se oni od rimske crkve, kad je prestala mleta~ka vlada uDalmaciji. Od tog odmetni~kog naroda i wegove crkve mora se klonitisvaki pravi sin rimske crkve i izbjegavati svako op}ewe.”Ovo je jezgra Zmajevi}evog u~ewa, a i svega onoga {to je na{tampano ukwigama zapadnih pisaca o pro{losti pravoslavne crkve u Dalmaciji.Da mora ubita~no djelovati na dru{tveni moral ona porukarimokatolicima, da izbjegavaju op}ewe sa pravoslavnima, to je jasnosvakome. Ali ono u~ewe je i istorijski neistinito. A to mo`e znatisvak, ko ijole poznaje op}u istoriju Dalmacije.1

Mene je, kao pravoslavnog Dalmatinca, ova stvar odavna zanimala, i,iskreno da ka`em, `ao mi je bilo i nepravo, {to se onako misli i sudi omojoj crkvi i wenoj pro{losti, i tijem samo jo{ vi{e pothrawujevjerska nesno{qivost u zemqi ovoj. Pored one Zmajevi}eve rabote idrugih jo{ sli~nih ru`nih rabota, sablaznilo me osobito ono, {to sampro~itao o pro{losti pravoslavne dalmatinske crkve u najnovijemizdawu frajbur{kog rimokatoli~kog crkvenog leksikona, te ru~nekwige sviju zapadwaka, koji poznaju wema~ki jezik, i koja se {tampa, kao{to na naslovnom listu pi{e ,,sudjelovawem mnogih katoli~kihnau~nika.” Vidio sam, da se starim zabludama danas ve} daje i nau~nikarakter. Ovo i sve drugo {to sam gore spomenuo, pobudilo me da samprou~im pro{lost na{e crkve u ovoj zemqi. Pa po{to sam na{ao, da usvima kwigama zapadnih pisaca govori se o tome iskqu~ivo poZmajevi}evom u~ewu, i spomiwu se samo takvi doga|aji, koji idu u prilogtendencije latinske {kole, ja sam se obratio prvoizvorima, da po wima,a nezavisno od svega {to je do sada na{tampano, sastavim sebi sliku ona{oj pro{losti. Bio sam sretan, blagodare}i dobroti prijateqa mojihi istorijske istine, na}i u raznim arhivama i bibliotekama mnogopismenih spomenika o ovome predmetu. Na{ao sam o tome i nekolikomonografija, koje nijesu jo{ {tampane, a osobito tri, o kojima ja utekstu spomiwem, i koje su dosta op{irne i bogate u istorijskidokazanim podatcima. Prou~avawu ovih izvora ja sam posvetio skoropet godina. Resultatom su toga oni mnogi ~lanci u ,,Glasniku dalmat.crkve” i ova kwiga.Kao {to }e ~italac vidjeti, ovdje se prikazuje stvar sasvijem druk~ijeod onoga, {to o tome govori latinska {kola. Tu je pokazano i dokazano,da je pravoslavna vjera bila jedina u Dalmaciji sve do druge polovine IXvijeka. Tada, izazvana, ona stupa u borbu sa romanizmom, koji silomdr`avne vlasti po~iwe je goniti, i goni je bezdu{no sve do vremena sv.Save srpskoga, kad pravoslavni Dalmatinci dobivaju novu duhovnu snaguda se protivnicima odupru i da odr`e pravoslavqe u Dalmaciji i dodana{wega dana.Kwiga je ova, kao {to sam u naslovu kazao, samo istorijski pregledpro{losti pravoslavne crkve u Dalmaciji. Taj pregled ja sam zakqu~iosa polovinom XIX vijeka, jer je tada po~eo sasvijem drugi `ivot udalmatinskoj crkvi, uslijed progla{ewa ravnopravnosti pravoslavnevjere sa ostalim zakonom priznatim vjeroispovjestima u austro-ugarskojmonarhiji.U Zadru, na \ur|ev dan 1901.E. N. M.2

Dana{wu Dalmaciju, koja se prostire od ostrva Raba pa do Spi~a,sastavqaju: sredwevjekova Dalmacija, Dubrovnik i Boka kotorska, trizemqe, koje su po istorijskom razvoju svome sasvijem razli~ite me|usobom. Klek i Sutorina, hercegova~ka zemqi{ta, prosijecaju dana{wuDalmaciju na dva mjesta, te dijele jednu od druge pomenute zemqe:Dalmaciju, koja se prostire od ostrva Raba do Kleka, Dubrovnik sasvojim okru`jem, izme|u Kleka i Sutorine, i Boku kotorsku od Sutorinedo Spi~a. Dubrova~ko okru`je sastavqa zemqi{te nekada{wedubrova~ke republike, Boku kotorsku zemqi{te biv{e mleta~keAlbanije, a Dalmaciju sastavqa zemqi{te, koje je to ime nosilo krozsredwe vijekove i sve do po~etka XIX vijeka.Kao {to je razvoj politi~ke istorije u tim zemqama razli~it bio,tako se i istorija pravoslavne crkve razvijala druk~ije u Dalmaciji, adruk~ije opet u Boki kotorskoj i u Dubrovniku.U ovoj se kwizi izla`e pregled crkvenih doga|aja u Dalmaciji, a, akoBog da, u zasebnoj }e kwizi biti izlo`eni crkveni doga|aji u Bokikotorskoj i u Dubrovniku.Pregled ovih crkvenih doga|aja u Dalmaciji po~iwe sa prvim vijekomHristove crkve i ide do na{ih dana. Da bi jasniji bio, podijelili smoga na sedam perioda:prvi od 55. do 313. godine,drugi od 313. do 732,tre}i od 732. do 1075,~etvrti od 1075. do 1420,peti od 1420. do 1699,{esti od 1699. do 1797. isedmi od 1797. do 1849. godine.Da razjasnimo ovu podjelu:Po~etak dalmatinske crkve biva 55. godine, kad je Tit, u~enikapostola Pavla, osnovao tu crkvu; a zavr{uje se prvi period istorijewene 313. godine, kad je izdan bio milanski edikt, kojim je progla{enahri{}anska crkva slobodnom u rimskoj dr`avi. Ovo je doba gowewa, icrkva je mogla samo kroz neprestanu borbu sa svojim goniteqima da sebeodr`i. I ono {to biva za to vrijeme sa hri{}anima u ostalimprovincijama prostrane rimske carevine, biva isto i u Dalmaciji.Poslije milanskog edikta nastupa svugdje, pa i u Dalmaciji, mirnodoba za hri{}ansku crkvu. Kao dio rimskoga patrijarhata, dalmatinskase crkva nalazi pod vrhovnom jurisdikcijom rimskoga patrijarha, iostaje tako do 732. godine, kada prelazi pod jurisdikciju carigradskogapatrijarha. Tom se godinom zavr{uje drugi period. Za ovo se vrijemeutvr|uje u Dalmaciji hri{}anska vjera i utvr|uje se crkva.Kad je dalmatinska crkva pre{la pod vlast carigradskogapatrijarha, po~iwe malo vremena poslije `estoka borba izme|u isto~ne3

i zapadne crkve, a isto taka borba i u Dalmaciji izme|u pravoslavqa ilatinizma, i to traje sve do istog spqetskog sabora 1075. godine, kadlatinsko i hrvatsko naseqewe Dalmacije napu{ta pravoslavnu vjeru iprima rimokatoli~ku. Ovijem se zavr{uje tre}i period.Poslije pomenutog spqetskog sabora ostaju u Dalmaciji samo gr~kekolonije u kojima se ~uva pravoslavna vjera i koje su vijernepravoslavnoj crkvi. Bore se te kolonije sa latinizmom radi odr`awavjere svoje, najprije same, a poslije zajedno sa dalmatinskim Srbima.Seobe srpskoga naroda iz Bosne i Hercegovine u Dalmaciju o`ivqujusada pravoslavnu crkvu osobito u dalmatinskom kontinentu, a tijemo`ivquje ista crkva i u gr~kim kolonijama dalmatinskog primorja.Zavr{uje se ovaj period, kad 1420. godine dalmatinsko primorje dolazipod vlast mleta~ke republike.Prelaskom dalmatinskog primorja pod vlast mleta~ke republikeprestaje zajedni~ki crkveni `ivot izme|u pravoslavnog naseqewa udalmatinskom kontinentu i onoga na dalmatinskom primorju, te sezasebno taj `ivot razvija, a bez stalnog jerarhijskog ure|ewa, dok crkva udalmatinskom kontinentu nije bila podre|ena jurisdikcijidabrobosanskog mitropolita, a crkva na primorju jurisdikcijifiladelfijskog arhijepiskopa, koji je katedru svoju imao u Mlecima.Ovako traje do 1699. godine, kad uslijed karlova~koga mira prelazigotovo sva Dalmacija pod vlast mleta~ke republike, i tijem se zavr{ujepeti period.Za vrijeme mleta~ke vlasti nad svom Dalmacijom pravoslavna jedalmatinska crkva pravno se smatrala zavisnom od filadelfijskogmleta~kog arhijepiskopa. Te{ko je, mo`e biti jo{ te`e, nego li u tre}emperiodu, bilo ovo vrijeme za pravoslavnu dalmatinsku crkvu, jer se onamorala neprestano boriti za svoj opstanak i braniti se od naj`e{}ihnapadaja od strane inovjeraca. Padom mleta~ke republike 1797. godinemijewa se i stawe pravoslavne crkve u Dalmaciji, te nastupa noviperiod u wenoj istoriji.Ovaj novi, sedmi, period produ`ava se do 1849. godine, kad je carskimpatentom od 4. marta progla{ena pravoslavna vjera ravnopravnom svimaostalim u austrijskoj monarhiji zakonom priznatim vjeroispovjestima.Premda u neprestanoj samoobrani od inovjeraca, ipak se pravoslavnacrkva u Dalmaciji za ovo vrijeme sna`i i utvr|uje.4

PRVI PERIOD55-313.Crkva Hristova u Dalmaciji po~iwe u apostolsko doba, dakle ve} uprvom hri{}anskom vijeku.Ap. Pavla u~enik, Tit, osnovao je dalmatinsku crkvu i bio je prviepiskop te crkve. Propovjed Titova u Dalmaciji bila je po naredbi ap.Pavla. O tome svedo~i sam Pavle u svojoj Drugoj Poslanici Timoteju(4,10). A to isto kazuju i nekoliki stari crkveni pisci. Teodorit,navode}i rije~i Pavlove, da je Kriskent po{ao u Galatiju, a Tit uDalmaciju, ka`e, kako su ova dvojica slobodni od onoga ukora, {to jePavle iskazao za Dimasa, koji ga je ostavio, jer ga ovi poslu{a{e ipo|o{e da propovjedaju, prvi u Galatiju, a drugi u Dalmaciju. Evsevije usvojoj istoriji crkve pi{e, da je Pavle poslao Kriskenta u Galatiju, aTita u Dalmaciju radi toga, da onaj upravqa onom provincijom, a ovajovom. O tome govori i Jeronim u tuma~ewu pomenute PavlovePoslanice. 1 Spomiwe i Metafrast propovjed Titovu u Dalmaciji poPavlovoj naredbi. Tu se navodi, kako je apostol Prvozvani Andrejpro{ao kroz Dalmaciju za vrijeme Titovo, po{to je ve} osnovao biocrkvu u Vizantiji i postavio tu prvog episkopa Stahija. 2 O Titovojpropovjedi u Dalmaciji govori i episkop Kon~arevi}. 3Titova je djelatnost u Dalmaciji trajala od 55. do 61. godine, i poplodovima je bila bogata. Titu, u pravome smislu, pripada ime apostolDalmacije. Naredbu svog u~iteqa Tit je tako uspje{no u Dalmacijiizvr{io, da kad je imao da ostavi Dalmaciju i da primi upravu kritske1 Ove svjedoxbe navedene su u Dan. Farlati S.J, Illyricum sacrum, Venetiis, 1751-1819. tom. 8 (PoslijeFarlatove smrti, 1773, izdawe je ovoga djela produ`io Jac. Coleti, tako|er jezuit. Mi }emo ~esto u ovojna{oj radwi spomiwati ovo djelo i navoditi ga, te nalazimo za nu`no odmah sada u~initi slijede}uopasku. Farlatova radwa stara je radwa, premda i najop{irnija po istoriji dalmatinske crkve.Poslije te radwe otkriveni su mnogi novi dokumenti, koji Farlatu nijesu mogli biti poznati i kojisu rasvijetlili mnoge stvari iz starije dalm. istorije crkvene. Imaju}i ovo pred o~ima, a ujedno i to,da je novija nau~na kritika dokazala, da u Farlatovom radu ima mnogo takvoga, {to se ne sla`e sadrugim autenti~nim podacima, mi }emo navoditi iz Farlatove radwe samo ona mjesta, koja supotvr|ena drugim istor. podatcima, i koja se dakle mogu smatrati kao pouzdana. Na mjesta, koja u tojradwi nijesu potpuno pouzdana, mi se ne }emo osvrtati, i tek samo neka od takvih mjesta prive{}emo,koja dubqe zasi`u u pitawa ove na{e radwe, podvrgnuv{i ih odnosnoj objektivnoj kritici. O zna~ajuFarlatovog djela vidi I. Smirnov, O~erk istorii horvatskogo gosudarstva, Kazan,1879. Vidi i J. C.Engel, Gescihte des ungarichen Reichs, Halle, 1797-1801. II,164.2 Mleta~ko izdawe Agapija Landos pod naslovom Νεος Παραδεισος str.78. Vidi i “Kniga `itñjsv]twhq” (Izd. Moskva, 1815.) pod 24. avgusta.3 Dalmatinski episkop Simeon Kon~arevi} iz polovine XVIII vijeka napisao je “Qetopis gra|anskihi crkvenih doga|aja” sve do svoga doba. Taj qetopis, koji ima 368 strana pove}eg oktava, jo{ nije{tampan. Ja imam ta~ni prijepis sa originala. Dragocjeni ovaj rukopis ja sam opisao u “Glasnikudalmatinske crkve” za 1897. str.129-131. Navodi se u ovoj radwi Kon~arevi}ev qetopis sa: Kon~. rkp.5

crkve, Dalmacija je bila uveliko hri{}anska ne samo, nego je u woj bilatada ure|ena i oblasna crkva, kojoj je Tit bio prvi episkop. Glavno jesjedi{te svoje Tit imao u tada{wem glavnom gradu Dalmacije Solinu, iod tuda je on polazio na apostolski svoj rad u okolna mjesta, a od tuda jeon i upravqao, kao episkop, dalmatinskom crkvom. U Solinu, kaova`nom trgova~kom mjestu, postojala je od ranijeg vremena i jevrejskasinagoga. Predawe ka`e, da je propovjed Titova obratila u hri{}anstvoi nekoliko solinskih Jevreja, i da je u Solinu postojao zasebnihri{}anski hram, u kome se Tit sa novoobra}enima Bogu molio i da je utom hramu, kao poslije u Kritu, postavqao prezvitere za Dalmaciju. 4Blagodare}i ovoj Titovoj djelatnosti u Dalmaciji, koju je on obratio uhri{}ansku vjeru po naredbi apostola Pavla, dalmatinska crkva u{la jeu broj apostolskih crkava, i punim se pravom zove apostolskom crkvom.Poslije Titova odlaska iz Dalmacije, i da nova dalmatinska crkva neostane bez svog pastira, ap. Pavle poslao je u Dalmaciju drugog u~enikasvoga, Ermija, da Titovo mjesto zauzme, i da tu produ`i slu`bu apostolai episkopa. [est je godina i Ermije upravqao dalmatinskom crkvom, do68. godine. U agiografijama isto~ne crkve hvali se djelatnost Ermijeva uDalmaciji, koji da je dostojan Pavlov u~enik i Titov naslednik bio, ida je dalmatinskom crkvom upravqao onako sveto i plodonosno, kao iTit. Pravoslavna crkva prenjela je to u odnosnu slu`bu sv. Ermija, te gai danas proslavqa kao “najsjajnije svjetlilo sve Dalmacije, u kojoj je kaojarko sunce {irio mnogobrojne zrake, i vr{e}i svoju svetu slu`bupriveo je qudske duhove iz mraka u svjetlost.” 5 Vrlo je zna~ajna ovapohvala isto~ne crkve sv. Ermiju, kao dalmatinskom episkopu iapostolu, jer pokazuje, koliko je ta crkva smatrala svojom Dalmaciju ikoliko je starawa vodila, da se ona ispuni jevan|eqskom svjetlo{}u. Itime je ovo zna~ajnije, {to svi latinski pisci, koji govore o Ermiju iwegovoj apostolskoj i episkopskoj djelatnosti u Dalmaciji, zasnivaju sena podacima isto~ne crkve. Noviji latinski pisci, koje nekolikoFarlati spomiwe, jednoglasno potvr|uju episkopstvo Ermijevo uDalmaciji. 6Za vrijeme Ermijeva apostolata i episkopata u Dalmaciji, posjetio jeDalmaciju i sam ap. Pavle. U svojoj Poslanici Rimqanima (15,19) ap.Pavle pi{e, da je od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika napuniojevan|eqem Hristovim. O toj propovjedi Pavlovoj u Iliriku spomiwe iJeronim Stridonski u pismu svome Markeli. Svjedo~i o tome iGrigorije Nisenski u besjedi svojoj o prvomu~eniku i arhidjakonu4 Kon~.rkp. Farlati I 323.5 Kon~. rkp. Kniga `it. pod 8. aprila i 14. januara.6 Farlati. I, 392.6

Stevanu. 7 A da je Dalmacija sastavqala va`ni dio staroga Ilirika,poznato je. O Pavlovoj propovjedi u Dalmaciji postoji `ivo predawekod Dalmatinaca i danas.To predawe kazuje da je ap. Pavle idu}i sa istoka u Rim pro{ao putem,koji je vodio pokraj staroga ~uvenoga rimskoga grada Burnum (blizudana{wih Kistawa), i da se tu zaustavio kod rijeke Titius (dana{weKrke) i propovijedao Hristovu nauku. Predawe ovo ozna~ava i mjesto,gdje se Pavle zaustavio, a to je kod dana{weg pravoslavnog svetoarhan|elskogmanastira na Krci. Prvi je zapisao ovo predawe u XVIIvijeku poznati dalmatinski istori~ar J. Lucije, koji pi{e, da jepoznavao jedan stari epigraf na slovenskom jeziku urezan na dasci, kojise ~uvao u pomenutom manastiru i svjedo~io o boravku ap. Pavla uDalmaciji. 8 Pisac XVIII vijeka fratar G. Viwali} u svojoj istorijiDalmacije pi{e: “Rukopisna jedna istorija bez imena pi{~eva spomiwe,da su u manastiru sv. Arhan|ela, u kome danas kalu|eri `ive, nalazili senapisani doti~ni stihovi na slovenskom jeziku u spomen boravqewa utom mjestu ap. Pavla. 9 Ovo je Viwali} zabele`io ka godini 65. poslijeHristovog ro|ewa, te bi se po tome znala i godina, kad je ap. Pavle bio uDalmaciji i propovjedao, a to bi bilo za vrijeme, kad je Ermije bioepiskop Dalmacije. Ovo predawe o Pavlovom boravku i propovjedi uDalmaciji zabele`ili su i drugi pisci, koji su se bavili istorijomdalmatinske crkve, kao Alb Fortis i Engel. 10 Zadarski prepozit, danasve} pokojni K. Bjanki, govore}i o postanku dalmatinske crkve, dopuwavato predawe i pi{e: “U crkvi svetoarhan|elskog manastira postojala jedo kraja XVIII vijeka prastara slika, koja je prikazivala apostolanaroda sv. Pavla gdje propovjeda Jevan|eqe Dalmatincima, i na toj suslici bili odnosni natpisi i vidjeli su se Dalmatinci u wihovoj7 Ib, I, 243.8 Ib, I, 248. Kon~. rkp.9 Viwali}eva istorija nalazi se u rukopisu, a svojina je rimokat. manastira Visovca na r. Krci, gdjeje 781. god. Viwali} i umro. Dobiv{i prijateqskim posredovawem ovaj rukopis, ja sam se sa wimposlu`io u ovoj radwi. Naslov je rukopisu: Compedio storico-cronologico delle cose piu memorabilioccorse agli Illiri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna, a ima 346 listova ve}eg formata. Na kraju rukopisa(koji zavr{uje sa 1769. god.) nalazi se: Geografia di Dalmazia secondo la divisione delle provincie romane, izatiijem azbu~ni pregled sadr`aja. Kwigu je ovu svoju napisao Viwali}, kao {to sam u predgovoruka`e, najvi{e po onome {to se sadr`i u prvim tomovima Farlata. Sa nekim izmjenama izdao je 1775. g.u Mlecima dvije tre}ine Viwali}eva rukopisa fratar Bomman, ali bez imena avtora, nego kao svojedjelo, i radi ovoga fratar Zlatovi} osudio je Bomana u ~lanku, {tampanom u “Nadi” za 1881.g, br. 10,str.115-117. Ocjenu vrlo povoqnu o ovom radu (po na{tampanom od Bomana) napisao je Engel uspomenutom djelu II, 165. Viwali}ev rukopis navodi}e se u ovoj radwi za doga|aje od 1521. godineunaprijed, a doga|aji do te godine navodi}e se po Bomanovom izdawu.10 Ab. alb. Fortis, Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774, I, 118. - Engel. II, 217. Navode}i ovo predawe Engelpi{e, da radi ovoga die Morlaken griechischer Religion besuchen diesen Ort (das Kloster) mit vieler Andacht.7

narodnoj no{wi.” 11 Na`alost, ne postoji vi{e u manastiru Krci ni onajepigraf koga spomiwe Lucije, ni ona slika, za koju govori Bjanki. Usvakom slu~aju vrlo je va`no ovo predawe, koje se za toliko vijekovamoglo `ivo odr`ati, i koje u glavnome potvr|uje ono, {to egzegeti iistori~ari pi{u o Pavlovoj propovjedi u Dalmaciji, i {to potvr|ujedalmatinskoj crkvi apostolski karakter.Dok je Ermije u Dalmaciji kao episkop djelovao, posjetio je Dalmacijui jevan|elist Luka. Svjedo~i o tome Epifanije u svojoj istoriji jeresi,gdje ka`e, da je Luki povjereno bilo, da propovjeda Jevan|eqe u raznimprovincijama, a izme|u ostalih i u Dalmaciji. 12 Koliko se vremena Lukazadr`ao u Dalmaciji nije poznato, kao {to nije poznato, ni koliko jevremena boravio u Dalmaciji Pavle.Poslije Ermija, spomiwu kao dalmatinskog episkopa, Domnaantiohijskog. Po onome {to smo do sada rekli, Domn ovaj bio je tre}idalmatinski episkop: prvi Tit, drugi Ermije i tre}i Domn. Me|utimve}ina latinskih pisaca smatraju Domna prvim stalnim episkopom, aTit i Ermije da su bili samo episkopi regionarii, i da je Domna postavioza episkopa apostol Petar 68. godine, te ga poslao u Solin gdje je Domn usvojstvu arhiepiskopa upravqao dalmatinskom crkvom sve do 107.godine, kada je mu~eni~ki svr{io svoj `ivot. Najstariji ozbiqnijipisac, koji o tome govori, to je splitski arhidjakon Toma iz XIII vijeka.Pi{e: “Na mjesto wegovo (Titovo) bla`eni Petar, apostolski kwaz,poslao je u Dalmaciju jednog svog u~enika po imenu Domna, ponarodnosti Sirijca, a po rodu Antiohijca, da propovjeda rije~ `ivotadalmatinskom narodu, kao {to je to Tit zapo~eo bio. A bla`eni je Petartako ustanovio bio, da budu postavqeni hri{}anski prvosve{tenici udoti~nim gradovima svijeta na onaj na~in, kao {to je to u starinaustanovqeno bilo kod neznabo`aca, te u onim gradovima, u kojima subili neznabo`a~ki predstojnici, koji se zvahu protoflamini, naredio jeda se postave episkopi, a u glavnim gradovima doti~nih provincija, gdjesu bili arhiflamini, da se postave arhiepiskopi. Takvim je na~inom zazemqe du` Jadranskog mora odredio tri prvosve{tenika: Apolinarija zaRavenu, glavni grad Emilije, jevan|elista Marka za Akvileju, glavnomjesto Mleta~ke i Istre, i Domna za Solin, glavno mjesto Dalmacije iHrvatske. U Solinu je Domn za dugo propovijedao, mnoge je u svojojprovinciji obratio iz neznabo{tva, tu je ne malu crkvu Hristovuosnovao i tu je najposlije mu~eni~ki svr{io svoj `ivot. I od ovogaprvenstva apostolskoga dostojanstva svi Domnovi naslednici imajuarhiepiskopsku ~ast od apostolskoga prijestola.” 13 Ovo isto odprilike11 C. F. Bianchi, Zara cristiana, 1880, II, 408.12 Kon~. rkp. Farlati, I, 258.13 Thomae archid. Spalantensis Historia salonitana, cap. III (Ed. Zagreb, 1894.)8

nalazimo da je kazano i u XII vijeku, kada je po naredbi splitskogarhibiskupa Lavrentija napisao `itije Domnovo Adam pari{ki. 14 A sveto, kao da je napisano bilo jo{ u V vijeku u `itiju Klimenta Rimskog,koje je sastavio solinski episkop Esihije na osnovu jednog, poFarlatovom mi{qewu, Domnovog pisma, koje je izgubqeno. 15 Na osnovuovoga i drugoga jo{ Farlati je u predugom delu svoje kwige, posve}enomDomnu, gledao i svakako nastojao da doka`e, da je Domn bio prvisolinski episkop, i da ga je za episkopa postavio i u Dalmaciju poslaoap. Petar. 16 Ovako vjeruje i danas ve}ina rimokatoli~kih Dalmatinaca,i protiv tog verovawa ne bi se imalo {ta re}i, kad bi se uzelo da onoslu`i na pothrawivawe u narodu pobo`nih ose}awa.Ne diraju}i u te osje}aje, mora se ipak kazati, da ne odgovaraistorijskoj istini, da je Domn bio prvi dalmatinski episkop. O tomenema istorijskog dokaza, nego sve ono, {to su kazali i arhidjakon Toma,i onaj Adam pari{ki, zasniva se na nekom predawu, koje, kao {to je unovije vrijeme dokazano, nije istorijski opravdano. Naga|aweFarlatovo, da je mo`da postojalo kakvo Domnovo pismo, kojim bi sestvar razjasnila, to naga|awe ne zna~i ni{ta, jer nema nikakve osnove. Uzapadnim martirologijama, kakvih Farlati ~etrnaest navodi, nigdjenije kazano, da je Domno bio prvi episkop solinski, nego se tu prostospomiwe jedan episkop Domnion, a ne Domn, koji je postradao u Solinusa nekolicinom hri{}anskih vojnika. Od pisaca koji se navode da sukazali, da je Domn bio prvi dalmatinski episkop, najstariji bi biopomenuti solinski episkop Esihije, i to u `itiju Klimenta, koje je ovajepiskop napisao bio. Ali danas je dokazano, da takvo `itije Esihije nijenapisao, i da je sve ono o Domnovom episkopstvovawu u Solinu krajem I iu po~etku II vijeka izmi{qeno mnogo kasnije. Dokazano je naime, danikakav episkop Domn nije postojao u Solinu u ono doba, nego da jekrajem III vijeka bio jedan episkop, koji se zvao Domn, i koji je za vremeDioklecijanovog gowewa mu~eni~ki svr{io svoj `ivot. Ovoga Domnaprenijeli su na dva vijeka ranije, i u `itiju wegovom dodali su, da ga jeap. Petar poslao u Solin za episkopa, i da je on bio prvi solinskiepiskop. Otkrio je ovo prvi put prije 150 godina jedan u~enikDalmatinac, protiv koga je u svoje vreme Farlati ustao bio. 17 Danas pak14 “Sv. Domn arhijepiskop solinski, ~im je postao u~enik ap. Petra, obqubio je u~iteq tog u~enika,isto kao i drugove mu Apolinara i Pankratija. I posle Petar poslao je Pankratija u Siciliju,Apolinara u Ravenu, a Domna u Solin, da svaki od wih bude episkop u mjestu, u koji je poslat.” Farlati.I, 428.15 Farlati I, 414: “Hanc traditionem fortasse etiam litteris S. Domnius consignavit.”16 Illyr. sacr. I, 404-516.17 Ib, I, 410.9

nau~nim argumentima to su opet istakli kanonik Fr. Buli} i bolandistIp. Delehaje. 18 Mi mislimo da doti~ni, koji je izmislio posao o onomprvom episkopu solinskom Domnu, stavio je onu legendu u pero Esihija stoga, {to je taj Esihije prvi solinski episkop, za koga se dosta pouzdanozna i radi wegovih odnosa sa Rimom. Ovaj episkop Esihije mnogo jeradio i nastojao, da podigne zna~aj svoje katedre, i on je bio prvi, koji sepokazao kao dalmatinski arhiepiskop i mitropolit. Ovo zvawe i pravopriznao je Esihiju rimski patrijarh Zosim, kome je on radi ovoga u svemuuga|ao. Zgodno je dakle bilo ista}i, da je ovaj Esihije napisao hvaluprvom po zna~aju rimskom episkopu, Klimentu, i dosledno katedririmskoj, na kojoj je tada bio Zosim, i da je, radi uve}awa zna~aja svojekatedre, ustanovu iste katedre stavio u vezu sa katedrom rimskom, tepostanak te svoje katedre pripisao jednom u~eniku ap. Petra, ~ijim seZosim smatrao naslednikom, a ne Titovim, u~enikom ap. Pavla, koji jetada ve} u o~ima Rima morao biti ni`i od ap. Petra, i od podre|enogzna~aja u Vaseqenskoj crkvi. Ovom na{em mi{qewu i sumwamaistaknutim od onog starije u~enog zapadwaka, isto i tvrdwi pomenutihlatinskih pisaca, da je onaj Domn solinski episkop I vijeka izmi{qenali~nost, stoji u suprotnosti onome, {to je napisao o Domnu arhidjakonToma, vrlo ozbiqni i savjesni pisac. Ali i ovo je razjasnio pomenutibolandist. Autoritetom, koji niko ne mo`e pore}i bolandistima, kazujeon, kako je Toma na dobru vjeru bio zaveden u bludwu, i kako poplemenitosti srca svoga on nije mogao ni pomisliti, da }e se mo}ineistina govoriti o takvom delikatnom predmetu, kakav je ovaj, i ondapi{e: “@itije Domnovo u prvobitnom svom obliku odnosi se u svimpotankostima dobu Dioklecijanovih gowewa (299. g.). kada je ono18 Fr. Buli}, I ss. Anastasio e Dojmo martiri salonitani u splitskom ~asopisu Bulletino di archeologia e storiadalmata, 1898, str. 111-132. P. J. Delehaye S. J. Santi dell’ Istria e della Dalmazia, {tampanom nafrancuskom jeziku u Analecta Bollandiana (1899. fasc. 4), a prevedeno na italijanski jezik i {tampano upomenutom Bulletino (1900. str. 85-119). Protivu ove dvojice izdao je kwi`icu spqetski dekan Giov.Devich sa naslovom: Festeggiamo il nostro patrono S. Doimo, discepolo di S. Pietro, primo vescovo di Salona,le cui sacre e venerate ossa riposano a Spalato (Spalato, 1900), i u toj kwi`ici stara se da doka`e, naosnovu Farlata, da je ap. Petar zaista postavio Domna za solinskog episkopa. Odgovori{e ovomDevi}u u istome Bullettino i Buli} i Delehaje, nazivqu}i ga profanom u nauci. U avgustu iste (1900.)godine {tampao je opet Devi} apologiju svoje prve kwi`ice, udaraju}i osobito na ona dva rimokat.sve{tenika i upiru}i se, da doka`e da je ba{ ap. Petar postavio onoga Domna za solinskog episkopa,i da je taj Domn ba{ bio prvi solinski episkop. U pomenutom Bullettino (1900. str. 191) nazvan je ovajnaivni dekan Devi} pamfletistom. Doznajemo, da se na{ao rukopis onog nepoznatoga, koji je pre 150godina dokazivao, da do kraja III vijeka nije postojao u Solinu nikakav episkop sa imenom Domna, iprotivu koga je Farlati u svom Illyricum sacrum ustao bio, i da }e ovaj rukopis biti na skoro{tampan. Ovo je dobro, da se bar svijet ne vara sa izmi{qenim svetiteqima. A la`nih svetiteqskih“relikvija” mi imamo u Dalmaciji i odvi{e. Kao {to u Spqetu se klawaju tijelu izmi{qenogaDomna, tako i u Zadru se klawaju “tijelu Simeona Bogoprimca”, a me|utijem, Mle~i}i dokazuju, da seto tijelo nalazi u Mlecima, Dubrov~ani tvrde, da je to tijelo preneseno u Dubrovnik u XII vijeku izJerusalima, oni u Ahenu tvrde, da se kod wih nalazi ruka istog svetiteqa, a Zadrani da se ~itavotijelo kod wih nalazi, - pa da dobro bi bilo, da se i sa ovim pitawem jednom bude na ~isto. Vidi {taje napisano u obranu toga, da ba{ u Zadru se nalazi tijelo sv. Simeona, u kwizi L. Fondra, Istoria dellareliquia di San Simeone profeta. Zara, 1855, p.305-327.10

napisano, mi nismo u stawu da se ta~no opredjelimo; ali u svakomslu~aju to je moralo biti, kad je solinska crkva po~ela gajiti, kao idruge okolne crkve, ambiciozne ideje da su apostolskog porijekla. A dase to postigne, trebalo je na}i kakav postoje}i dokumenat i udesiti gatako, da kazuje ono {to je tada trebalo. Radi toga uzeto je `itije Domnaiz III vijeka, da ono bude predmetom te pobo`ne la`i. I tada ve}, poznatimu~enik, glavni patron splitski, nije mogao biti u o~ima naroda, negoprvi episkop solinski; a po{to postanak solinske katedre pada uapostolsko doba, to su stavili u vezu ovoga Domna sa ap. Petrom.” 19 Ovoje sud bolandista, i daqega spora ve}, mi mislimo, biti ne mo`e.Nije dakle onaj Domn, koga Farlati sa ostalima smatraju prvimsolinskim episkopom, ni postojao u doba ap. Petra; a kad nije postojao,onda je samo basna, ili kao {to ka`e onaj bolandist “pobo`na la`”, da jeap. Petar postavio izme|u svojih u~enika jednoga za episkopa solinskog,i da je taj episkop, koji bi se zvao bio Domn, bio u Solinu od 68. do 107.godine, da je on za to vrijeme propovijedao u dalmatinskoj crkvi i womupravqao, da je mnoge neznabo{ce javno u rijeci Jadru, ili Solinu zavi{e godina krstio, da je sagradio veli~anstvenu crkvu u gradu Solinu u~ast Presvete Bogorodice, i tu da je rukopolagao prezvitere i |akone,da je dr`ao javne bogoslovske i filosofske dispute itd, kao {to tonapomiwu `itija i kao {to to nadugo i na{iroko Farlati opisuje.Gledaju}i na stvari kao {to jesu, i sude}i o stawu crkve u Dalmacijionako, kako se mora uop{te suditi o tome stawu i u svim ostalimprovincijama rimske carevine u doba, kada su bjesnila gowewa, nama jedovoqno {to mo`emo konstatovati kao istorijsku istinu da je Pavlovu~enik Tit, bio prvi prosvjetiteq i episkop Dalmacije, da je uspje{nabila u Dalmaciji apostolska djelatnost Titova, isto kao i naslednikamu Ermija, i prema tome da je na{a Dalmacija u{la u broj oblasnihhri{}anskih crkava jo{ u prvom hri{}anskom vijeku, i da je tada ve}hri{}anska vjera uhvatila u woj duboki korjen.Do Marina, koji je bio episkop solinski, po~iwu}i od 316. godine, i okome se pouzdano zna, da je tada zauzeo solinsku katedru i zatim za 12godina upravqao dalmatinskom crkvom o ostalim episkopima, kojihFarlati broji 22, po~iwu}i od onog izmi{qenog Domna, zna se vrlomalo, ili ni{ta. Ne zna se ta~no ni kad je koji od wih episkopovao, osimDomna, ili Domnijona, koji je umro 299. godine, a koga Farlati i nespomiwe izme|u solinskih episkopa prvih vijekova, jer ga je sa imenomDomna preneo iz III u I vijek i prikazao ga, kao prvog dalmatinskogepiskopa. Za ostale episkope kojima je Farlati posvetio tre}inu prvogatoma svoga Illyricum sacrum, nije znao ni isti Farlati {ta pozitivno daka`e. Prvim naslednicima onoga Domna, Kajanu i Simforijanu, on ne19 Bullettino, 1900. pag. 98.11

zna zapravo ni imena, jer prvi kao da se zvao Gazan i Gargan, a drugiSimferije. Za slijede}a dva Esihija ka`e da ne zna, da li su to bili ba{dvojica, ili je samo jedan bio. Za Venancija kazuje, da je bio svet, ali dase i o wemu ni{ta vi{e ne govori u katalozima, kao ni o osmoriciVenancijevih naslednika, koji kao da su bili od 155. do 207, a o ostalimasve do Marina ka`e, da osim imena, drugo ni{ta nije o wimazabele`eno. 20Kad je to tako, a tako jest i nikako druga~ije, onda nam je dovoqnoznati iz ovoga perioda dalmatinske crkve, da je ona postala u apostolskodoba i da su joj prvi prosvjetiteqi bili dva u~enika ap. Pavla, Tit iErmije, da su najpre Tit, a za wim Ermije bili u Dalmaciji episkopi, dase tada me|u Dalmatincima u~vrstila hri{}anska vjera i da je tadapolo`en temeq i crkvenoj jerarhiji, koja je poslije wih neprekidnotrajala kroz sva potowa vremena. Kakvo je pak bilo u pojedinostimastawe crkve u Dalmaciji poslije Ermijeva episkopstva i za vrijeme doksu trajala gowewa, koji su redom i poimenice bili u woj episkopi za tovrijeme i kakva je bila djelatnost takvih episkopa, o tome i drugomsli~nom ne mo`e se za sada jo{ sa pouzdano{}u govoriti i pisati.@ivot je crkveni tekao tada u Dalmaciji onako, kako je to uop{te moglobiti usred gowewa, i kakav je on tada bio u svima ostalim oblasnimcrkvama rimske carevine.20 “Samo kratki pregled doga|aja”, pi{e Delehaje (pom. mj, str. 91), “dovoqan bi bio da doka`e, da savniz solinskih episkopa prvih vijekova nije drugo nego porod fantazije, jer tu se vide neka istorijskaimena opetovana nekoliko puta bez ikakvog kriteriuma, a samo da se ispune praznine, i sve onokazivawe o solinskim episkopima nema za osnovu nikakav ozbiqan dokumenat.”12

DRUGI PERIOD313-732.Dioklecijanovo je bilo po{qedwe gowewe protivu hri{}anstva.Stra{nim opisuju to gowewe. Dok je ono trajalo, vi{e je hri{}anapostradalo i mu~eni~kom smr}u svr{ilo, nego li za ikoje drugopre|a{we gowewe. Solin, u blizini Dioklecijanovog dvora, vidio jedesetinama hri{}anskih sve{teni~kih lica, koja su za ispovijedaweHristove vjere morali da smrt pretrpe. Prestali su goniti Hri{}ane,kad je 313. godine veliki car Konstantin izdao svoj znameniti edikt,kojim se utvr|ivao mir izme|u dr`ve i hri{}anske crkve. Neznabo{tvoje odmah po~elo slabiti, a smr}u Likinijevom poslije deset godinaizgubilo je ono u gr~ko-rimskoj dr`avi glavni dotada{wi svoj oslon.Sinovi Konstantina produ`ili su djelo oca svoga. Poku{aj caraJulijana u drugoj polovini IV vijeka da se uspostavi neznabo{tvo udr`avi na onaj stepen, na kome je ono bilo prije Konstantina, taj jepoku{aj bio samo prelazan. Julijanovi na{qednici bili su za{titnicihri{}anstva. Hri{}anstvo je postalo dr`avnom vjerom. Crkva isve{tenstvo stali su pod za{titu dr`avne vlasti, i sve one povlastice,koje su prije u`ivali u dr`avi neznabo{ki hramovi i wihovi `re~evi,sve je to sada u`ivala hri{}anska crkva i weno sve{tenstvo.Ustrojstvo crkveno, koje se za vrijeme gowewa nije moglo u~vrstiti,sada se za vrijeme cara Konstantina ure|uje, i malo po malo svugdje seorganizira stalna jerarhija sa pravilnim, ta~nim odnosima izme|u~lanova jerarhije. Utvr|uje se u opredjeqenim formulama hri{}anskou~ewe, koje je svaki pravoslavni morao da ispovijeda. Na saborima, kojise tada sazivaju u glavnim mjestima i na kojima episkopi u~estvuju,ure|uje se unutra{wi `ivot crkve, prava i du`nosti klira, odnosi me|uklirom i vjernima itd. Ustanovquju se i ure|uju crkvene zadruge ibratstva sa ciqevima pobo`nima i radi boqeg uga|awa Bogu, kaokalu|erstvo i crkvena bratstva. Razvija se nauka i kwi`evnostbogoslovska, te crkva sada obilato mno`i broj svojih velikih otaca iu~iteqa.Ovaj novi `ivot u hri{}anskom dru{tvu, kao {to se pokazuje sada usvima glavnim oblastima gr~ko-rimske carevine, tako se isto onpokazuje i u na{oj Dalmaciji u svima pravcima.1.Pod za{titom cara Konstantina, koji je, pri svojim putovawima izPanonije u Akvileju, obi{ao i Dalmaciju, crkva je u ovoj zemqi po~elaodmah napredovati i sna`iti se.13

Sa~uvalo se predawe u Dalmaciji, da je sv. Jelena; mati caraKonstantina, ro|ena Dalmatinka. Predawe ovo poti~e jo{ od V vijeka, astavio ga je u pismo modru{ki episkop Simeon u XVI vijeku, kogaFarlati u svojoj kwizi spomiwe. 21 O istome predawu ima biqe{ka i una{em qetopisu: “Konstancije Hlor kao vojskovo|a pri caruDioklecijanu nalazio se u drugoj polovini III vijeka u Dioklecijanovomdvoru kod Solina. Iz ovoga grada rasprostranilo se bilo jo{ prije togavremena hri{}anstvo po okolnim ostrvima, a izme|u drugih i na ostrvuBra~u, gdje je bilo mnogo hri{}anskih porodica. Iz jedne od tihbra~kih hri{}anskih porodica potekla je i sv. Jelena. Wu je upoznao kaodjevojku Konstancije, i uzeo je za svoju `enu. Od braka ovoga Konstancijai Jelene potekao je Konstantin, koji je u po~etku IV vijeka postao car.” 22Ova biqe{ka na{ega qetopisa osniva se na onom starom predawu, kojegore spomenusmo, te bi dakle rodila se bila na dalmatinskom ostrvuBra~u sv. Jelena, koja }e poslije (ok. 326. godine) otkriti u Jerusalimu ipokazati hri{}anima znamewe spasewa qudskoga roda, sv. krst, na komeje razpet bio Iskupiteq svijeta. ]ikareli, dalmatinski pisac prvihgodina XIX vijeka, ka`e, da bra~ki ostrvqani {tuju i danas sv. Jelenukao Bra~anku, a praznik vozdvi`ewa ~asnoga krsta zovu praznikom sv.Jelene. 23 Ovo predawe o sv. Jeleni Dalmatinki daje veliku znamenitosthri{}anskoj misli, koja se ve} u prve vijekove Hristove crkveukorijenila bila u Dalmaciji.Prvi solinski episkop ovoga doba bio je Marin, ~ovjek vrlo pobo`ani mudar. Zauzeo je solinsku katedru 316. godine. Mir koji je tada vladaoznao je Marin upotrebiti na dobro crkve svoje: razvio je hri{}anskobogoslu`ewe i utvrdio ga svugdje umjesto dotada{weg neznabo`a~kog,crkve je po~eo podizati, hri{}anski moral propovijedati i utvr|ivatiu narodu, ~istiti pravoslavnu nauku od raznih jereti~kih u~ewa inikejski simvol vjere uva|ati; isto tako i sve{tenstvo je uredio, da budeono dostojnim propovjednikom pravoslavne vjere i hri{}anskogamorala.Neposredni na{qednici Marinovi stupaju wegovim putem, ikoriste}i se mirom, koji je u dr`avi vladao, ne samo {to su mogli darade o napretku i ure|ewu dalmatinske crkve, nego oni su mogli dau~estvuju u op}im crkvenim pitawima, koja su osobito u pitawimapravoslavnoga vjerovawa imala zna~aj za svu crkvu. Djelovawe wihovo udogmati~kim sporovima ovoga doba ni`e }emo spomenuti.21 Illyr. sacr, II, 83.22 Kon~. rkp. Bomman. I, 150. II, 6.23 A. Ciccareli, Osservazioni sull isola della Brazza. Venezia, 1802. pag. 27.14

Za ovo vrijeme (IV vijek) mo`e se dr`ati, da su osnovane bile i pojedineepiskopske katedre u va`nijim mjestima Dalmacije. Ta~nih podataka osvim tim katedrama nema. Ali se zna pozitivno, da je u Zadru postojalakatedra ve} u polovini IV vijeka, i da je episkop te katedre zajedno saMarinom, episkopom solinskim i jo{ drugim dalmatinskim episkopimau~estvovao 337. godine na jednom saboru rimskom protivu arijanstva. 24A za zadarskog episkopa Feliksa zna se, da je 381. g. u~estvovao na saboruu Akvileji protivu arijanstva, a opet 390. godine na saboru u Milanupod predsjedni{tvom sv. Amvrosija protivu jeretika Jovinijana. 25Me|utijem u ovo doba po~iwu u Dalmaciji, pored latinskih kolonija, igr~ke kolonije. Ve} za vrijeme prvog Konstantinovog na{qednika,Konstancija, spomiwu se takve kolonije na isto~nim obalama Jadranskogmora. Ove se kolonije gr~ke u Dalmaciji mno`e, kad je naredbom caraValentinijana III godine 437. pre{la pod vlast isto~ne, vizantijskecarevine Dalmacija i zapadni Ilirik. A od vremena Justinijana, kad se535. godine utvrdila sasvijem nad Dalmacijom vlast vizantijskih careva,ja~aju jo{ vi{e te kolonije, tako da se od toga doba utvr|uje, poredlatinskoga, gr~ki jezik i gr~ka kultura na svom Jadranskom moru. Imajasnih svjedo~aba jo{ iz V vijeka, da je u Dalmaciji gr~ki jezik mahomvladao, i to u tolikoj mjeri, da su u VII vijeku smatrali Dalmacijugr~kom provincijom. Isidor ispanski iz toga vijeka pi{e: “Sedam jegr~kih provincija, izme|u kojih na zapadu je prva Dalmacija.” Arhidj.Toma naveo je ove Isidorove rije~i u svojoj solinskoj istoriji, 26 aFarlati razja{wuje ovo i dokazuje sav zna~aj gr~kog jezika i gr~kekulture u Dalmaciji. 27Ovo je imalo velikoga uticaja i na `ivot crkveni u Dalmaciji. Gr~kijezik imao je ugledno mjesto u bogoslu`ewu crkvenom. Gr~kih je crkavamnogo bilo. Takvih crkava i danas se jo{ u Dalmaciji vidi, a svaki ~asse sad u jednom, sad u drugom mjestu Dalmacije, osobito primorske,otkriva po koja gr~ka crkva iz onoga doba. 28 Da su u tim crkvamaslu`ili gr~ki sve{tenici, samo se po sebi razumije. Osobito se brojgr~kih sve{tenika umno`avao u polovini VIII vijeka, kad je dalmatinskacrkva bila podre|ena carigradskom patrijarhu. Gr~ko bogoslu`ewe saisto~nim naravno obredom zauzimalo je u nekim primorskim mjestimaDalmacije glavno mjesto, i za nekoliko vijekova poslije. Iz XII vijeka,24 Farlati. II, 7, gdje je ovaj episkop nazvan imenom Martina.25 Farlati. V, 7. sq. Banchi. I, 30.26 Hist. Salon, c. l.27 Illyr. Sacr. I, 90. Podrobno o ovome Kon~. rkp.28 Spomen o ovim crkvama vidi, izme|u drugih, i u spom. kwizi Bjankovoj.15

kad je ve} dalmatinska crkva bila pod vla{}u Rima, imamo `ivusvjedoxbu o gr~kom bogoslu`ewu u zadarskoj crkvi. Papa Inokentije IIIpi{e u po~etku 1198. godine kliru katedralne crkve u Zadru: “Po{to se uva{oj crkvi, koja je pod vla{}u apostolskoga (rimskoga) prijestola, ~uvai do danas gr~ko bogoslu`ewe i gr~ki jezik...” 29 Dakle jo{ u to dobavladalo je gr~ko-isto~no bogoslu`ewe u glavnoj crkvi tada{weg glavnogpoliti~kog centra Dalmacije. Ovo se osobito u~vrstilo u po~etku VIIIvijeka u katedralnoj crkvi zadarskoj, kad su dva, jedan za drugim, gr~kaepiskopa bili na episkopskoj katedri zadarskoj; i poslije u IX vijeku zavrijeme episkopa Donata, koga je car Nikifor milostivo u Carigradu(812. god.) primio, i na polasku iz Carigrada za Zadar darovao mu izme|udrugih skupocjenih darova i mo{ti sv. Anastasije. 30Episkop solinski, episkop zadarski i drugi episkopi dalmatinski, dali su i u kakvoj su vezi bili me|u sobom u po~etku, te{ko se {tapouzdanoga mo`e re}i. Po jednom pismu rimskoga pape Zosima 418.godine o rukopolo`ewima mo`e se dr`ati, da je u to doba postojala ve}ure|ena vi{a jerarhija u Dalmaciji, i da je poglavar te jerarhije biosolinski episkop. Zosim u tome pismu, upravqenom Esihiju solinskom,spomiwe wegovu crkvenu oblast (provincia) u kojoj ima odre|eni brojepiskopa, i preporu~uje mu, da saop}i to pismo i u obli`wim crkvenimoblastima (vicinis provinciis). 31 Izgleda iz ovoga, da je dalmatinska crkvasastavqala jo{ prije toga vremena, kad je re~eno pismo napisano, dakleprije 418. god, zasebnu crkvenu oblast, i da je poglavar te oblasti istarje{ina ostalih dalmatinskih episkopa, dakle mitropolit, biosolinski episkop Esihije. Ovo se mo`e primiti i kao pouzdano, ako seuzme u obzir, da je ure|ewe oblasnih (mitropolitanskih) crkavaapostolska jo{ ustanova, da su se te crkve osnivale i ure|ivale ~im jezgodna za to prilika bila, i nije spoqa{wih zaprijeka bilo, a u vezi saovim, kad se uzme u obzir da je bilo mirno ovo doba za Dalmaciju, kad secrkva u woj dakle mogla mirno da utvrdi i uredi. Za ovo, tj. za ustanovume|ama ocr}ene oblasne dalmatinske crkve, kao mitropolitske oblasti udobu prije pomenute godine, govori i odnos rimskoga pape Zosima kEsihiju, kao predstavniku solinske crkvene oblasti, koji se odnosogleda u pomenutom papinom pismu. Ticalo se va`noga pitawa iz`ivota crkve, rukopolo`ewa, dakle osnovnog pitawa jerarhije crkve.Neopredjeqenost je u tome bila za Esihija osobito radi toga, {to su29 Bianchi. I, 131.30 Farlati. V, 30. isto i Kon~. rkp.31 ,,Proinde nos, ne quid meritis dilectionis tuae derogaremus, ad te potissimum scripta direximus, quae inomnium fratrum et coepiscoporum nostrorum faciem ire notitiam, non tantum eorum, qui in ea provincia sunt,sed etiam qui vicinis dilectionis tuae provinciis adjunguntur.” Farlati. II, 78. Cf. I, 300.16

neki na brzo htjeli da dobiju rukopolo`ewe, i bez nu`ne za to spreme, ibez propisanih godina `ivota. Esihije nije smatrao da mo`e sam topitawe da rije{i, mo`da i stoga, kao {to izgleda iz papinog pisma, {tosam Esihije nije poznavao postoje}e ve} u tome pogledu kanoni~kenaredbe. Radi toga i da ne bi postupio protivu kanona, a svakako i davi{im autoritetom mo`e da u takvom va`nom pitawu postupa, obratiose Esihije rimskome papi, da mu on pismeno izlo`i, kako bi trebalopostupati i ~ega se dr`ati u onakvom pitawu. I papa mu je odgovorio idao nu`no uputstvo. 32 U tom obra}awu Esihija, starijega me|udalmatinskim episkopima, rimskome papi Zosimu, i u odgovoruZosimovu, upravqenom Esihiju i ostalim episkopima (coepiscopis), vidise pravi i kanoni~ki onaj jerarhijski odnos, koji je jo{ u IV vijeku ucrkvi ustanovqen i koji je sankciju svoju dobio na drugomevaseqenskome saboru (381. god.). Svaka oblasna provincijalna crkva sasvojim episkopima i odnosnim prvim episkopom (mitropolitom) imalaje svoj sinod, koji je vodio starawe o obi~nom `ivotu crkvenom, obirawu i posve}ivawu episkopa itd, i upravqala se samostalno. Ucrkvenim pitawima osobite va`nosti, isto i u dogmati~kim iduhovnim, takva crkva ve} nije bila samostalna, nego je zavisila,odnosno sinod wezin zavisio je od onoga patrijarha i sinoda wegovog, u~iju je oblast, a prema politi~koj podjeli dr`ave, spadala taprovincijalna crkva. Dalmatinska crkva sa glavnom katedrom u Solinu,spadala je tada u oblast rimskog patrijarhata, i prema tome i episkopite crkve, ina~e episkopski sinod wezin, zavisio je u odre|enimpitawima od rimskog patrijarha i wegovog sinoda. Tako je tada svugdjebilo ustrojstvo crkveno, kako na istoku, tako i na zapadu, i prematakvom ustrojstvu ure|ena je bila u pomenuto doba i dalmatinska crkva.A kolika je bila ta dalmatinska crkvena oblast i koliko je u woj biloepiskopskih katedara o tome se zna tek po podatcima istorijskimslijede}ega (VI) vijeka.U ostalom, sveza ove dalmatinske crkve sa rimskim patrijarhom nije jojprije~ila da bude u sveza i sa patrijarhom carigradskim. I po onome,{to se pouzdanoga zna, moglo bi se slobodno kazati, da je u prvimvijekovima pod pomenutim Esihijem jedino se i pokazala neka ja~ajerarhijska sveza dalmatinskog episkopata sa Rimom; jer prina{qednicima Esihija na solinskoj katedri, o toj svezi u starijihpisaca, a ni u novijih, gotovo ni{ta se ne spomiwe, ne samo, negodoga|aji, koje istorija biqe`i poslije Esihija, dokazuju da sedalmatinska crkva samostalno upravqala, i sama na svojim saborima ipo kanonima isto~ne crkve ure|ivala svoj `ivot. Dr`awe trojicesolinskih episkopa VI vijeka, Stevana, Onorija III i Frontijana,32 Zosimovo pismo Esihiju u Farlati. II, 78-79.17

pokazuju da izme|u dalmatinske crkve i Rima nije tada bilo ni one sveze,koja bi ina~e, po mitropolitanskom ustrojstvu crkve, u odnosimanaspram nadle`noga patrijarha postojati morala.Vidjeli smo u kakvim je odnosima stajao Esihije solinski sa papomZosimom. Taj isti Esihije, sasvijem samostalno i nezavisno od rimskogpatrijarha, u `ivom je odnosu i sa carigradskom crkvom i wenimpatrijarhom. Doga|aji tada{wi u carigradskoj patrijar{iji `ivozanimaju dalmatinske episkope, i oni u~estvuju u tim doga|ajima, kaotakvim, koji se i wih ti~u. Nezgode, koje trpi carigradska crkva odsamovoqe dr`avne vlasti, smatra dalmatinski episkop svojimnezgodama, i di`e glas u obranu iste crkve. Car Arkadije gonicarigradskog arhijepiskopa Jovana Zlatousta, i objavquje dekretprogonstva protivu svetog arhijepiskopa. Dalmatinski episkopat osje}atu nepravdu i prosvjeduje. Esihije solinski na ~elu tog episkopata ustajeu obranu povrije|enih kanona, i upu}uje caru molbu u korist svetogaprvosve{tenstva. Malo je naravno pri tada{wim dvorskim smutwama uCarigradu, koristio Zlatoustu ovaj prosvjed, ali je zato on zaslu`ioEsihiju i drugovima mu zahvalnost Zlatoustovu, koja se izrazila unaro~itom pismu, koje je on Esihiju upravio. 33Tijesna ova sveza izme|u dalmatinske crkve i Carigrada morala je bilapostajati ja~om, kada je pod Valentinijanom III 437. godine, pre{laDalmacija i zapadni Ilirik pod vlast isto~ne carevine. Ovo sepokazalo pri svakom boqem solinskom mitropolitu slijede}ega doba, ai pri spqetskim mitropolitima kroz nekoliko vijekova, kao {to }e sevidjeti. I ~im je vi{e ja~ala ova sveza dalmatinske crkve saCarigradom, tijem je ona slabijom postajala sa Rimom.U ostalom malo je `ivota pokazivala dalmatinska crkva poslijeepiskopa Esihija, pa i za ~itav vijek. Za Jovana solinskog, koji je poslijeEsihija postao episkop, malo se {ta zna. O Jovanovom na{qednikuPetru zna se samo toliko, da je u svezi bio sa akvilejskim episkopom.Tre}im Esihijevim na{qednikom bio je Glikerije. Ovaj je bio prije carrimski. Julije Nepos otme Glikeriju carstvo i otera ga sa prijestola; ada mu ne bi bio opasan kao pretendent prijestola, naredi da gazakalu|ere, i tada ga postavi za solinskog episkopa. Sasvijem jepojmqivo, da je vrlo malo koristi moglo biti za crkvu u Dalmaciji odtakvog episkopa, koji je na carovawe nau~an bio i koji je za kaznupostavqen za episkopa. 34 Tek pri Onoriju II solinskom (493-505) po~iwese pokazivati ne{to vi{e `ivota koji se ve} bujno razvija pod tre}im i~etvrtim Onorijevim na{qednikom.33 Jovanovo je pismo od 406. god, i na{tampano je u Farlati. II, 72. Cf. D. Fabianich, La Dalmazia nei primicinque secoli. Zara, 1874. pag. 223-224.34 Thomae archid, cap. 5.18

Uzrok su ovome bile spoqa{we politi~ke prilike. Bilo je doba kada jeimala da padne na zapadu stara rimska carevina. Te su iste prilike bileuzrokom, {to je oslabila bila sada i ona sveza sa Rimom, koja jepostojala prvih godina V vijeka. Ali je tome uzrok bio i pravac, koji sena~eo bio razvijati u Rimu prvih godina tog istog V vijeka o vlastirimskog episkopa, a tako isto i malo pou~ne borbe stranaka u Rimu, odkojih je svaka za sebe radila, kako bi svoga ~ovjeka stavila na papskiprijesto, te se pored pravilno izabranog pape ~esto vidilo suvremeno davlada i drugi nametnuti papa.Odnosi Esihija solinskog sa papom Zosimom poznati su nam. Mo`da jeEsihije i znao, kako Zosim isti~e papsku vlast nad oblasnim crkvama ivan kanoni~nih granica svoje jurisdikcije; a sude}i po zna~aju Esihijevumo`e se dr`ati i pozitivno, da je on to znao. Svako u interesu svojecrkve u Dalmaciji, Esihiju se ~inilo da mo`e da se na to i ne osvr}e, kadpapa neposredno nije dirao u wegova mitropolitska prava. Ali su zatoobratili na ovo pa`wu najprije slabim iskazima, a zatijem i ozbiqnim~inima Esihijevi na{qednici, kad se sloboda unutra{we crkveneuprave u Dalmaciji po~ela bila iz Rima sprje~avati.Kad je postala op}e poznatom u svojoj crkvi poslanica kartagenskogsabora 424. god, upravqena papi Celestinu, 35 tada se doznalo i kakve jenazore razvijao Zosim o vlasti papskoj nad oblasnim crkvama, a takoisto kakva opasnost prijeti slobodi tih crkava od Rima. Stvar je bila uovome. Neki prezviter Apijarije iz Sike u prokonsularnoj Africi zbograznih prijestupa bio je svrgnut od nadle`nog svog episkopa (Urbana,u~enika bl. Avgustina), i nezadovoqan tom osudom obratio se bio 418.god. papi Zosimu u Rim tu`bom na svoga episkopa. Papa primi tuslu`bu, na|e onoga prezvitera tobo`e ne krivim i naredi, da odmah budeuspostavqen na svoj prezviterski ~in, a nadle`noga episkopa ukori zaizre~enu osudu. Ova papina odluka izazvala je nezadovoqstvo kodafrikanskih episkopa, koji u woj vidje{e povrjedu prava wihove crkve, iodlu~i{e ustati energi~no u odbranu tih prava. Posla{e radi toga uRim prosvjed protivu papine odluke. Papa iza{qe tri svoja zastupnikau Kartagenu da doka`u pravo papino, da prima apelacije protivurje{ewa suda, izre~enoga u jednoj oblasnoj crkvi. Ovo je pravo svoje papaosnivao na jednom kanonu prvog vaseqenskog sabora, nikejskoga, po komekanonu kao da je isti sabor priznao papi vlast da prima apelacije izsvega hri{}anskog svijeta, i da to pravo wegovo niko ne smije vrije|ati,te i afrikanski oci du`ni su ga strogo po{tovati. Naravno je bilo, dasu afrikanski episkopi morali se pokoriti odluci vaseqenskog sabora,koji je takvo pravo priznao rimskome papi; ali htjeli su i da vide tajkanon, koji je wima dotle nepoznat bio, a po kome je ispadalo, da je35 Moja “Pravila s tuma~ewima”. Novi Sad, 1895. II, 265.19

neosnovan onaj prosvjed, {to su oni bili upravili u Rim. Dokazalo seme|utim, da takvoga kanona nema, niti je ikada nikejski vaseqenskisabor takav kanon izdavao, nego se doznalo, da je papa uzeo jedan kanon(5.) sardi~koga sabora, koji mu priznaje ono pravo samo u granicamapapine crkvene oblasti, i taj sardi~ki kanon iznio je on kao nikejskikanon, i tijem htio da opravda svoje pravo apelacije i van granica svojeoblasti. I kad se ova ispostavila na velikom kartagenskom saboru 419.godine, na kome je bilo 270 episkopa, tada sabor uputi papi odnosnusvoju poslanicu i predo~i mu istinu. Ali Rimu nije bilo ovo po voqi,jer je i vidno da se odmah u po~etku ru{i ono, {to je papa Zosim po~eobio onako odlu~no i energi~no da podi`e. Umre u to vrijeme Zosim.Zapo~eto djelo prihvati na{qednik mu Bonifacije istom odlu~no{}u,kao i Zosim. Jednakom u ostalom odlu~no{}u odazivahu se papiafrikanski episkopi. Najsposlije na{qednik Bonifacijev, papaCelestin, upravi pismo istim episkopima, dokazuju}i, kako je onstarje{ina sve crkve, i kako wemu pripada pravo apelacije u ovoj crkvi.Tada afrikanski oci sa sabora, koji bude radi toga naro~ito 424. god.sazvan, odgovore papi o{trom i op{irnom poslanicom, koja jeprimorala Rim, bar u ono doba, da vi{e ne isti~e svoja prava suda nadoblasnom crkvom Afrike.Doga|aj ovaj postao je malo vremena zatijem poznat svima crkvama, jersami afrikanski episkopi razasla{e prijepise svoje poslanice svimaglavnijim oblasnim crkvama radi wihovog znawa i vladawa. Po bliziniDalmacije (preko Sicilije) sa kartagenskom crkvom mo`e se dr`ati, daafrikanski oci nijesu propustili poslati i u Solin prijepis isteposlanice. Svakako ve} imamo spomena, da je solinski mitropolitPetar (450-474) znao za ovaj doga|aj u kartagenskoj crkvi. Iz jednogpisma toga mitropolita akvilejskom episkopu Narcisu doznajemo, kakose `ali, {to papa Similicije ho}e da sprje~ava prava, koja solinskacrkva odavna u`iva, i da radi onako kao {to su pred{asnici wegovihtjeli da urade sa crkvom afrikanskom.U op}e odnosi solinskih episkopa prema Rimu sve su hladnijipostajali, ~im se vi{e isticala od pojedinih papa rimska svevlast.Sukob solinskih episkopa Onorija II sa papom Gelasijem povodompelagijanstva spomenu}emo ni`e. Ovaj isti episkop zauzeo je bioodlu~no dr`awe i prema papi Anastasiju (496-498), koga su nekipodozrijevali da je pao u jeres.Hladnom ovom dr`awu dalmatinskih episkopa prema Rimu mnogo sudoprina{ale one ~este borbe, koje su se u Rimu doga|ale, kad je trebalonovoga papu postaviti. A za ove su borbe dalmatinski episkopi dobroznali, jer su im se u blizini doga|ali. Sabla`wiva je ve} bila za wihborba, koja se povela u Rimu poslije smrti Liberija (366. god.), kad jejedna stranka izabrala za papu Damasa, a druga Ursina, i kad se radi20

toga i do uli~arskih izgreda dolazilo. Ali mnogo je sabla`wivijaborba bila poslije smrti pape Zosima, kad jedni izabra{e Bonifacija, adrugi Evlalija. Onda, poslije Liberijeve smrti, dogmati~ke razlikedijelile su stranke, i to se bar u nekoliko jo{ moglo bilo opravdati;ali sada, poslije Zosimove smrti, nije dijelilo stranke neko vi{ena~elo, nego niski li~ni interesi, te je i borba ova prikazivala ru`nusliku, i samo je na poni`ewe carskog ugleda i ugleda rimskog prijestolamogla biti; kao {to je i bila. Intervencijom carske vlasti pobijedilaje stranka Bonifacijeva, i wega je car proglasio za pravoga papu,osudiv{i (poslije dugih istra`ivawa) protivnu stranku i izabranogaod te stranke i ve} posve}enoga papu Evlalija. Da je ovaj doga|aj od zlihpo{qedica morao biti za slobodu crkve, otvaraju}i put svetovnojvlasti, da bude sudijom u poslovima crkvenim, i da je ovo moralosabla`wavati druge oblasne crkve, davaju}i im primjer, {ta sve mo`e dabude pri izborima crkvenih starje{ina, samo se po sebi ve} razumije.Primjer nam eno `ivi daje solinski episkop Glikerije, kojega car {aqena solinsku katedru po svojoj iskqu~ivoj vlasti, ne pitaju}i za tonikoga. Poznata je svima bila quta borba, koju je morao da izdr`ava zavi{e godina papa Simah (498-514) sa drugim papom Lavrentijem (498-505), i koja je uzrokom bila, da je suvremeni solinski episkop Januarijesasvijem se nezavisno dr`ao prema Rimu, niti je ikakve sveze htio da imasa takvom crkvom, ma i pravom i glavnom na zapadu, u kojoj se nije znaloko je poglavar. Jo{ je gore uplivisala na dalmatinsku crkvu borbaizme|u dva pape Bonifacija i Doskura, koji }e od wih da dobije od cara,da ga za papu prizna. Ovo se doga|alo 530. godine, a to je one iste godine,kada episkop solinski Onorije III saziva svoj oblasni crkveni sabor uSolinu, i samostalno i sasvijem neovisno od Rima ure|uje dalmatinskucrkvu i wom upravqa.Ovo, i sve ostale druge spoqa{we prilike toga doba odva`ile susolinske episkope, po~iwu}i od prvih godina VI vijeka, na odlu~nekorake u upravi dalmatinske crkve. Odva`i{e se ti episkopi, dasamostalno urede svoju crkvu, i da tu uredbu izvedu na osnovu kanonaisto~ne crkve i po obrascu isto~nih oblasnih crkava.Na solinsku je katedru stupio 527. godine Stevan, ~ovjek pobo`an imudar. Odmah je Stevan zapo~eo posao novog ure|ewa dalmatinske crkveu gore pomenutom pravcu. Znao je on, da su kanoni isto~ne crkve ogledaloza dobru upravu crkvenu, a znao je i to, da su te kanone izdali Bogomprosvijetqeni qudi, i da je svaki dobri red u onoj crkvi, gdje se tikanoni po~ituju i gdje se po wima upravqa. Odlu~i, dakle, Stevandobiti za svoju crkvu te kanone. Obrati se on radi toga poznatom u onodoba na zapadu kanonisti, slovenskom kalu|eru Dionisiju, i zamoli gada mu prevede sa gr~kog sve kanone, koji va`e u isto~noj crkvi, da bi poistima mogao i on da uredi dalmatinsku crkvu. Odazove se Dionisije21

Stevanovoj molbi, i priredi mu zbornik sviju kanona isto~ne crkve(znameniti zatijem zbornik i za svu zapadnu crkvu), i po{qe mu tajzbornik sa ovim pismom: “Po{tovanom mi gospodinu i ocu Stevanuepiskopu Dionisije mali {aqe pozdrav u Gospodu. Premda je predragibrat na{ Lavrentije vi{e puta i na prijateqski na~in pobu|ivaoslabost na{u da prevedemo sa gr~koga crkvena pravila, ogor~en, kao {tomislim, neta~no{}u pre|a{wega prijevoda; ipak ovaj te{ki posao teksada sam preduzeo iz uva`ewa nasprav tvojega bla`enstva, kojemu jeHristos Svemogu}i Bog iz svagda{we qubavi k narodima predaodostojanstvo prvosve{tenika, kako bi, uz svetiwu tvoga `ivota i uzpremnoge vrline kojima krasi{ Bo`iju crkvu, mogao sa~uvatinepovrije|enima najsvetija pravila, koja su Bo`ijom milo{}u naepiskopskim saborima izdana, upravqaju}i na najboqi na~inpovjerenim ti klirom i narodom. Ne primaju}i obi~aj na{eg vijeka, pokome se uop}e `eli vi{e znati {to je pravo, nego li ~initi, ti,potpomognut Bo`ijom pomo}u, ho}e{ da najprije sam izvr{i{ ono {to}e{ zatijem drugima narediti da izvr{e, kako bi `ivim primjerompredwa~io vjernima. I koliko je velik autoritet onoga, koji nam jepredlo`io ovaj trud, toliko je jo{ ve}a va`nost predmeta kojega je smjer,da se sa~uva stalnom uredba crkvene uprave, srestvom koje postizava sevje~no bla`enstvo, jer duhovni starje{ine, znaju}i doti~ne propise i powima se vladaju}i, tijem pru`aju narodu na pouku duhovne primjere.Neka Bo`ija milost sa~uva bla`enstvo Va{e u zdravqu i da se mo`ete zanas Bogu moliti.” Poslije ovoga Dionisije kazuje ep. Stevanu u svomeovom pismu, i kakve je kanone priveo u zbornik, a to su: kanoni sv.apostola, zatijem kanoni sviju sabora do IV vaseqenskog(halkidonskoga). 36Mi smo priveli ovo Dionisijevo pismo radi toga, da se vidi koliko suzna~aj imali tada na zapadu kanoni isto~ne crkve i koliko su te kanoneuva`avali. A znamenito je ovo za nas i za dalmatinsku crkvu jo{ i stoga, {to je glavni kanonski zbornik, koji }e zatijem poslu`iti i svojzapadnoj crkvi, postao po inicijativi jednog dalmatinskog episkopa, iiz dalmatinske crkve taj je zbornik pre{ao u Rim i u ostale zapadnecrkve, kao op}i crkveni kodeks za dobru crkvenu upravu.Umro je malo poslije toga ep. Stevan. Farlati, koji je tako|er naveokao va`an ~in Stevanova episkopstvovawa to, {to je on tra`io odDionisija zbornik kanona isto~ne crkve radi ure|ewa svoje crkve, ka`eda bi jo{ mnogo ovaj episkop izveo od onoga, {to je po~eo bio u crkvusvoju mudro uva|ati, da ga prerana smrt nije pokosila. Ali {to nijemogao radi prerane smrti da u~ini Stevan, u~inio je u pravcu36 Kriti~ko izdawe ovog Dionisijevog pisma u Maassen Gescishte der Quellen des can. Rechts. Gratz, 1870.I, 960, a o zna~aju Dionisijevih i wegovih trudova I, 422. Cf. Farlati. II, 159.22

Stevanovom, neposredni na{qednik wegov na solinskoj katedri,Onorije III (528-544).Upoznav{i se iz Dionisijeva kan. zbornika sa kanonima isto~ne crkve,a izme|u prvih stvari, da svake oblasne crkve uprava mora biti saborna,i da se saborno ima ustanoviti sve {to se ti~e dobrog crkvenog ure|ewa,Onorije, malo vremena poslije nego {to }e zauzeti katedru, odlu~isazvati sabor od podru~nih mu episkopa, sve{tenstva i uglednijihsvjetovwaka, na kome bi se saboru izdala za dalmatinsku crkvu nu`napravila. Odluku je ovu svoju Onorije mogao da ostavri 530. godine. Te segodine sakupi u Solinu mnogobrojni sabor, na kome su bili svipodru~ni solinskoj katedri episkopi i predstavnici sve{tenstva inaroda. Ovo je bio prvi oblasni crkveni sabor dalmatinski. Na tomesaboru izdano je 13, odnosno 14 kanona. U tim se kanonima nare|uje: da sene smiju crkve optere}ivati dugovima bez znawa i privole starijeduhovne vlasti, da se ne smiju crkvena dobra prodavati, zalagati i uop}e crkve {tetovati, da se imaju podvrgnuti kaznama simonisti i kojiposreduju u tome, da nikakav klirik ne smije ostavqati svoju crkvu ilimanastir, niti biti primqen u drugu crkvu i manastir, da ne trebapostavqati crkvenoslu`iteqa nego samo onoliko koliko je potreba, dasve{tenoslu`iteqi imaju dobivati od svojih crkava za izdr`avawe, i dase ne smiju parni~iti nego kod svojih sudova, da treba kazniti klirikekamatnike, da crkve moraju biti snabdjevene svima {to je potrebito, dase ne smije zloupotrebqavati tajnom pokajawa. Po{qedwi (14.) kanonnapomiwe, kako sve ove naredbe treba usvojiti i potvrditi, jer seosnivaju na postoje}im op}im kanonima. I potpisa{e i utvrdi{e:Onorije, arhijepiskop solinski, 8 episkopa, Dominik, arhiprezvitersolinski i jo{ 9 prezvitera, i tijem saborski ovi zakqu~ci stado{eodmah na snagu. 37Kao {to se vidi, nije bilo dotle sve pravilno u upravi dalmatinskecrkve, nego je trebalo da oblasni crkveni sabor o mnogima glavnimcrkvenim pitawima izda svoje odluke, i tim odlukama, kao kanonima,obve`e na prvome mjestu sve{tena lica. U zakqu~nom (14.) kanonupokazuje se potpuna samostalnost tada{we dalmatinske crkve u svojojunutra{woj upravi, u svemu jednaka samostalnost, kao {to je postojala udrugim oblasnim crkvama toga doba i istoka i zapada, i kao {to je idanas u oblasnim pravoslavnim crkvama. Potpisi saborskih ~lanova,koje ~itamo na aktima ovoga, isto i sviju ostalih sli~nih sabora,sankcioniraju naredbe sabora, i one tijem ve} postaju op}eobveznima zasvu crkvenu oblast. Nema tu nikakve sankcije od strane starije nekecrkvene oblasti, da bi mogle ovakve naredbe oblasnoga crkvenoga saborastati na snagu. Tek u mnogo kasnija vremena prona{lo se na zapadu, da37 Farlati. II, 162. Upomen. izdawu Tomine solinske istorije str. 13-15.23

treba potvrditi iz Rima zakqu~aka svakog oblasnog crkvenog sabora, dabi ti zakqu~ci mogli stati na snagu i biti obavezni.Samostalnost ova dalmatinske crkve jo{ se boqe i o~itije pokazuje uradu drugog solinskog crkvenog sabora, koji je pod predsjedni{tvomistoga Onorija dr`an 532. godine. Na tome saboru nije se ve} radilosamo o unutra{woj upravi crkvenoj u doti~nim eparhijama, nego se tusamostalno odre|uju granice svake pojedine eparhije, osnivaju se jedne iograni~avaju druge, ustanovquju se granice same mitropolitske oblasti,i odre|uju se prava i povlastice prvog episkopa ili mitropolita sameoblasti. A da bi odnosni jerarhijski red, koji se na ovome saboruustanovio, ostao tvrd i nepomi~an, sabor nare|uje shodno kanonimaisto~ne crkve, da se svake godine poslije praznika Pedesetnice imasakupqati sabor radi zajedni~kog rje{avawa crkvenih poslova. I ovogasabora zakqu~ci postali su pravovaqani sami po sebi i po samomavtoritetu sabora, niti ima igdje traga, da je Rim izdao kakve potvrdesvoje o ovim zakqu~cima, kao da bi oni morali kroz tu potvrdu dobotisvoju pravovaqanost. 38Iz spisa ovih dalmatinskih sabora proisti~e u pitawu ustrojstvatada{weg dalmatinske crkvene oblasti i wenih granica na prvomemjestu to, da se na ovim saborima utvrdila mitropolitska vlastsolinskog episkopa, ona vlast uostalom, koja je u samoj stvari postojalajo{ od po~etka V vijeka, ali koja se tek sada na ovim saborima sve~anopokazuje i progla{uje i solinski episkop sinodalno dobiva za prvi putime arhijepiskopa i poglavar sviju drugih episkopa iz te oblasti. Nadrugome mjestu doznaje se iz ovoga sabora, kakve su granice dalmatinskemitropolitske oblasti bile i koliko je eparhija istu sastavqalo.Doznaje se naime, da su u prvoj polovini VI vijeka solinskojmitropolitskoj katedri bile podru~ne eparhije pri obali Jadranskogmora: rapska, zadarska, skradinska, makarska, neretvanska i epidauruska,a u unutra{wosti: ludrensis, sarsenterensis, martaritanta, bestoensis,sarnitensis, et sisciencis. Eparhije su ove nazvane po mjestu gdje je bilaepiskopska katedra, te od danas poznatih mjesta: Solina, Raba, Zadra,Skradina, Makarske, Neretve (danas razvaline kod sela Vida), Epidaura(danas Cavtata) i Siska, mo`e se zakqu~iti i mjesto svake eparhije.Premda je danas jo{ te{ko odrediti gdje su bili Ludrum, Sarsentero,Martari, Bestoe i Sarniti, mo`e se ipak i to po drugima mjestima odprilike opredjeliti, te re}i, da su eparhije: ludrensis, sarsenterensis imartaritana nalazile se iza skradinske, solinske, makarske i neretvanske,a bestoensis da je bila vi{e k istoku, i dakle, da su eparhije: ludrensis,38 Farlati. II. 172. Tomina sol. istorija str. 15-18.24

sarsenterensis, martaritana i bestoensis zahvatale dio Bosne i Hercegovine,a sisa~ka je bila u savskoj Panoniji. 39Po{to je mitropolit Onorije uredio svoju crkvu po obrascu isto~nihoblasnih crkava i shodno kanonskim naredbama isto~ne crkve, on jezatijem produ`io i upravqati svojom crkvom po istim naredbama; idalmatinska crkva pod Onorijevom upravom, a pod za{titom caraJustinijana, kad se (535. g.) utvrdila u Dalmaciji vlast isto~nog carstvai kad se gr~ka kultura u woj ve} odoma}ila bila dalmatinska crkvacvjetala je i visoki ugled dobila me|u ostalim tada{wim oblasnimcrkvama. A kao {to akti pomenutih sabora pokazuju, potpuno seautonomno tu crkveni `ivot razvijao i nezvani~no, pod jedinomvrhovnom upravom svoga sinoda.Na ovako samostalno, i u nekoj mjeri autokefalno dr`awe svoje crkve,pobudili su mitropolita Onorija koliko oni razlozi, koje smo gorenaveli, toliko isto i doga|aji, koji su se u to doba zbivali u Rimu upapskome dvoru, pri papi Bonifaciju. Ovo smo spomenuli. A naustrajnost u tome pogledu pobudili su Onorija doga|aji, koji su odmahposlije toga nastupili u Rimu.Kao {to se zna carica Teodora, {titnica monofizistva, nastojala jena sve na~ine, da podigne ugled toga u~ewa i wegovih {qedbenika i dapotre zakqu~ke IV vaseqenskog sabora. Da to izvede, trebalo joj je izme|udrugih da zadobije sebi rimski carski dvor i rimskog papu. U martu 536.godine nalazio se u Carigradu papa Agapit radi ure|ewa sa carskimdvorom nekih politi~kih, isto i crkvenih poslova. Sa Agapitom bio jeu Carigradu i |akon rimski Vigilije, u~eni ali i vrlo ~astoqubivi~ovjek. Znao se ovaj |akon sprijateqiti sa carskim dvorskim qudima ikroz wih dobiti blagonaklonost kod carice Teodore. Carica saop}iVigiliju svoje misli o monofizistvu i obe}a mu, ako joj pomogne da seukine odluka ~etvrtog vaseqenskog sabora i da se uspostavi i proglasipravoslavnim monofizitsko u~ewe, da }e nastojati da on papom u Rimupostane i uz to mu obe}a veliku svotu novca. Vigilije pristane naponudu, i Teodora je od tada po~ela raditi preko Antonine, `enevojskovo|e Justinijanovog u Italiji, Velizara, u korist svoga{ti}enika. Umre u aprilu iste (536.) godine u Carigradu papa Agapit, ina mjesto wega izabran bude odmah u Rimu Silverije. Carica se obratiovome novome papi pozivom, da u Carigrad do|e, naravno radi wezinihnamjera u korist monofizistva. Znaju}i za ovo Silverije, ne zahtjeodazvati se cari~inom pozivu. Uvrije|ena carica zapovijedi Velizaru,koji je iste godine u decembru posjeo bio Rim, da kazni neposlu{nog jojpapu. Papa bude uhva}en i poslat u zato~ewe u Likiju. Po naredbi39 Ovo pismo smo napisali po opasci, {to je Fr. Ra~ki u~inio na 18. str. izdawa Tomine solinskeistorije.25

Justinijanovoj bude ipak na brzo oslobo|en i povra}en u Rim. Ali uRimu ve} na|e novoga papu Vigilija, koji je pomo}u Velizara zasio biona papsku katedru. Velizar opet dade uhvatiti Silverija i po{qe ga uzato~ewe na ostrvo Palmariju, gdje je nevin ~ovjek u velikoj sirotiwi iumro. Tek poslije smrti Silverijeve (540. god.) i poslije mnogihnastojawa Velizarovih priznali su Vigilija za papu. Kad se utvrdio napapskom prijestolu, Vigilije se ve} nije starao da odr`i zadatu rije~carici Teodori, da }e braniti monofizistvo i osuditi ~etvrtivaseqenski sabor; a mogao je to tijem lak{e da u~ini, {to je i kod samecarice ohladwela bila pre|a{wa revnost u korist monofizistva,protivu kojega su bila sva ~etiri isto~na patrijarha. Svakako ve}svakome je poznato bilo, kako je Vigilije postao papom, i to je dostabilo, da se episkopat i doti~ne oblasne crkve ne dr`e prema rimskomprijestolu onako, kako bi se ina~e pri redovnim prilikama dr`alebile.Izme|u drugih, i dalmatinska oblasna crkva smatrala je na Vigilijanepovjerqivo, i daleko je stojala od svakog odnosa s wim. A doga|aj namjedan iz toga doba kazuje, da je i do otvorene protiv{tine do{lo izme|upape Vigilija i dalmatinske crkve. Papski je dvor imao u Dalmacijineke svoje zemqe, i na upravu tih zemaqa poslao je bio Vigilije nekog|akona rimskog, Sevastijana. Ovaj Sevastijan savjesno je vr{io svojposao, i nije ga imao Vigilije u tome ni za {to da ukori. Ali je tajSevastijan kriv bio sada pred Vigilijem, {to je u tijesnoj svezi bio sadalmatinskim mitropolitom Onorijem, i {to se vladao po onimcrkvenim pravilima, koja su izdana bila za dalmatinsku crkvu napomenutim solinskim saborima. Ne mogu}i u ni~em Onoriju {koditi,Vigilije okrivi Sevastijana, {to je op}io sa Onorijem i {to je gledaokako je ovaj Onorije tobo`e nedozvoqena rukopolagawa obavqao, pa ~akprebacuje Vigilije Sevastijanu i simoniju, u koju kao da je i on zajednosa Onorijem pao bio. 40 A od svega ovoga u istini nije bilo ni{ta, nego jebilo to, da je Vigilije zlovoqan bio na Onorija, {to je on osudio bio ujednom pismu upravqenom carigradskom patrijarhu na~in, kojim seVigilije popeo na papski prijesto, 41 a tako|er i {to je Onorijesamostalno i nezavisno od Rima dr`ao one crkvene sabore i pozakqu~cima tih sabora uredio crkvu svoju. Pa ne mogu}i ni{ta u~initiprotivu Onorija, izmisli da tobo`e nije rukopolagao, kao {topropisuju naredbe rimske crkve, nego da je simonisti~ka rukopolagawaobavqao. Zabavno je u ovom poslu da se Vigilije sjetio Onorijevesimonije {est godina poslije smrti Onorijeve, jer pismo, u kome se kori40 Kon~. rkp. Farlati. II, 193.41 Kon~. rkp.26

Sevastijan za tobo`wu slabu upravu imawem i u kome se napomiwetobo`wa Onorijeva simonija, Vigilije je napisao iz Carigrada 550.godine, a Onorije je ve} 544. god. umro bio. Da je za `ivota svjesnoga ienergi~noga Onorija ovo Vigilije napisao bio, vaqda bi se jo{ tadadogodilo bilo ono, {to se pod neposrednim Onorijevim na{qednikom udalmatinskoj crkvi dogodilo.Premda i zapeti, postojali su ipak bar formalno nekada{wijerarhijski odnosi izme|u dalmatinske crkve i rimskoga patrijarha,pape, sve dok je `ivio mitropolit solinski Onorije. Za vrijemeOnorijeva na{qednika, mitropolita Frontinijana, prekinu{e se i tiodnosi.Polovina VI vijeka bila je doba, kad su se jo{ povla~ili u crkvimonofizitski sporovi. Revniteqi pravoslavqa svakako su `eqeli, dajednom prestanu ti sporovi, koji su ne malo crkvu uznemiravali, i da sena|e na~ina, da se prinude monofiziti da priznadu pravoslavnovjerovawe. Prilike nijesu zgodne bile, da se to saborskim rje{ewempostigne. Radi toga odlu~eno bude posti}i ovo autoritetom carskevlasti, osobito s razloga, {to su monofiziti sastavqali tada i zasebnupoliti~ku stranku, s kojom je zbog mnogobrojnosti stranke dr`avamorala da ra~una. Prikaza{e ovo u Carigradu caru Justinijanu idokaza{e mu, da bi se lako mogli monofiziti zadobiti za pravoslavnovjerovawe, kad bi on izdao jedan edikt, u kome bi osu|ena bila tako zvana“tri poglavqa” (tria capitula) spisi (i osoba) Teodora mopsuetskog, spisiTedorita Kirskog protivu Kirila Aleksandrijskog i efeskog sabora ipismo Ive edeskog, tako|e protivu Kirila Aleksandrijskog i efeskogsabora. Car pristane, i 544. godine izda odnosni edikt. U sebi ediktnije sadr`ao ni{ta nepravoslavnog, jer je izri~ito potvr|ivao i braniopravoslavno u~ewe Kirila Aleksandrijskog. Izazvao je ipak isti ediktu mjesto `eqenog mira, nove nemire u crkvi. Carigradski tada{wipatrijarh Mina opirao se u po~etku da primi i usvoji carev onaj edikt,jer mu se ~inilo, da se wim vrije|a autoritet halkidonskog sabora, kojije bio proglasio nevinima: Teodorita i Ivu, i primio ih u crkvenoop}ewe. Ali kad je vidio, da se u samoj stvari mogu osuditi ona “tripoglavqa”, a da se tijem ne dira u halkidonski sabor, koji se Teodorommopsuetskim nije ni bavio, a Ivu i Teodora primio je u crkveno op}ewetek tada, kad oni opozva{e svoje protupravoslavno nekada{we u~ewe iispovjedi{e pravoslavnu vjeru, Mina je primio Justinijanov edikt iodobrio ga. Primi{e i odobri{e isti edikt i ostala tri isto~napatrijarha aleksandrijski, antiohijski i jerusalimski.Na zapadu je sasvim druk~ije po{la stvar sa tim carevim ediktom.Tamo su malo poznavali spise one trojice (Teodora, Teodorita i Ive), ame|utijem bezuslovno i nepomi~no su stojali uz dogmati~ki zakqu~akhalkidonskog sabora. Doznav{i za Justinijanov edikt, ve}ina zapadnih27

episkopa, osoboto sjeverno-afrikanskih, odlu~no mu se oprije{e,smatraju}i u istome povrijedu halkidonskoga sabora. Rimski papa, onajisti Vigilije, o kojem je prije govoreno, stojao je i on uz zapadniepiskopat, dakle protivu edikta. Car pozove papu Vigilja u Carigrad dali~no razjasni ovu stvar. Vigilije krene 545. godine put Carigrada,zaustavqaju}i se na tome putu za du`e vremena u raznim glavnijimmjestima, i svugdje se iskazivao pred zapadnim episkopima u smisluprotivu edikta, dakle u korist onih poglavqa. Najposlije u po~etku 547.god. stigne u Carigrad, i tu se tako|er iska`e protivu edikta, ne samo,nego nije htio imati ni crkvenog op}ewa sa carigradskim patrijarhomMinom, koji je edikt primio i odobrio bio. Energi~no postupawecarevo u obranu svoga edikta u~ini, te Vigilije popusti od dotada{wesvoje protivnosti ediktu. Pomiri se sa patrijarhom Minom, i izdapoznati svoj Judicatum, primaju}i i usvajaju}i carev edikt.Ovaj postupak Vigilijev, ~im se za isti doznalo, podigao je protivuVigilija mal ne sav zapadni episkopat. Uzaludna su bila sva pisma, {toje on iz Carigrada slao na zapad, i u kojima se pravdao i razja{wavaostvar. Op}e je mi{qewe zavladalo bilo, da se papa slo`io saneprijateqima pravoslavne vjere i da je odstupio od vjerovawa,utvr|enoga na halkidonskom saboru. Proglasi{e papu odstupnikom odhalkidonskoga vjerovawa, i javno na raznim saborima osudi{e wegovJudicatum. Odlu~nije od ostalih ovo u~ini{e episkopi sjeverne Afrike,Galije, Ilirika i Dalmacije. Episkopi sjeverne Afrike ~ak proglasi{eVigilija odlu~enim od pravoslavne vjere. Nije pomoglo Vigiliju, ni kadje carigradski sabor 553. izrekao osudu onih “poglavqa”. Zapo~etaprotivnost papi na zapadu trajala je uporno. Proglasi{e se odjeqenimaod Rima i rimskoga pape sve glavnije oblasne crkve zapada. Ni smrtVigilijeva nije u stawu bila da pribli`i te crkve Rimu. U nekim jecrkvama to trajalo vrlo dugo, tako da je na pr. akvilejski patrijarhstupio opet u svezu sa Rimom tek 700. godine.Izme|u oblasnih crkava, koje prekinu{e svaku svezu sa rimskim papom,bila je i dalmatinska crkva. Solinski mitropolit Frontinijan bio jeme|u prvima, koji je ustao protivu Vigilijeva Judicatum. ^im je doznao zataj papin spis, Frontinijan odmah stupi u dogovor sa ilirskimepiskopima, da zajedno protestiraju protivu Vigilijeva postupka.Zajedni~ki sabor sviju episkopa Dalmacije i Ilirika imao je da tajprotest iska`e. Sabor se ovaj sastao 549. god, dakle odmah slijede}egodine, po{to je Vigilije svoj onaj spis izdao. Na tome saboru osu|en jebio Vigilijev Judicatum, progla{ena nepomi~na privr`enost ipokornost zakqu~cima halkidonskoga sabora i jednoglasnoustanovqeno, da se ne}e u naprijed imati nikakva op}ewa sa rimskimpapom. Prekinula je poslije toga dalmatinska crkva svaki odnos s28

Rimom, i stojala je u zajednici samo sa onim zapadnim crkvama, koje susli~ni zakqu~ak donijele bile. 42Nije stupila dalmatinska crkva u svezu sa Rimom za dugo vremena iposlije smrti Frontinijanove. Ovo je izme|u drugoga zavisilo i od toga,{to je dalmatinski episkopat stojao u tijesnim odnosima sa akvilejskimpatrijarhom, koji je, kao {to smo vidjeli, najuporniji bio u protivnostiRimu. Iz jednog pisma pape Grigorija I solinskom mitropolituMaksimu (oko 600. g.), koji se poslije raznih protiv{tina pribli`iobio Rimu, doznajemo, da je u dalmatinskoj crkvi uporno jo{ trajalaprotivnost Rimu, i radi toga papa preporu~uje tom mitropolitu, dagleda obavijestiti uporne i da na svaki na~in nastoji da se povrate ukrilo svete crkve. 43U ostalom, poslije mitropolita Frontinijana (554. god.) i sve dopropasti Solina, nije bilo vi{e na mitropolitskoj katedri ~ovjeka,koji bi se u upravi dalmatinske crkve mogao smatrati ni iz dalekaravnim Esihiju, ili Stevanu, ili Onoriju, te nam se stoga slabimpokazuje i `ivot te crkve u to doba. Za ono malo decenija promijenilo seosam mitropolita. Izme|u ovih dvojica, koji su ponajdubqe upravqali:Natalis i Maksim (580-620), nijesu u svemu bili na visini svogadostojantva.Za vrijeme prvoga od sada spomenuta dva mitropolita, dakle Natalisa,po~iwe opet Rim ulaziti u poslove dalmatinske crkve. To je bilo 589.godine; a povodom tome bila je jedna raspra izme|u solinskogmitropolita Natalisa i arhidjakona solinske crkve Onorata, a zavrijeme pape rimskoga Pelagija.Mitropolita Natalisa opisuje arhidj. Toma kao ~ovjeka, koji se nijevladao, kao {to prili~i jednom prvosve{teniku. Ka`e da je mnogodaleko bio od prave staze, kojom mora da stupa jedan episkop, i da je uzabavama provodio sve svoje vrijeme, trate}i na to crkvena dobra. 44Arhidjakonu solinske crkve Onoratu nepravo je bilo da se tako vladawegov starje{ina, te se uz du`ne obzire starao da navede na dobro svogarhiepiskopa, a osobito da ne rasipqe crkveni imetak. Omrzao je raditoga Onorat arhiepiskopu, i ovaj po~ne da ga okrivquje za razneprijestupe, samo kako bi ga uklonio sa arhidjakonske slu`be. Po{to utome nije mogao uspjeti, okrene arhiepiskop taktiku prema Onoratu, ipo~ne mu pokazivati svoju blagonaklonost i `equ svoju, da ga podigne na42 Kon~. rkp. Farlati. II, 200. 288. Podrobnosti o ovom Vigilijevom poslu u Hefele, Conciliengeschichte (IIaufl.) II, 798. i sl, posebno II, 831.43 Hist. salonit, c. 6. Farlati. II, 287, Papino pismo u Ra~ki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquamillustrantia (Zagrabiae, 1877.) rad. 258.44 Hist, salon, c. 5.29

vi{i jerarhijski stepen i dakle da ga rukopolo`i za prezvitera.Razumio je Onorat igru arhiepiskopovu i ne pristane na ponu|eno murukopolo`ewe. Arhiepiskop ga tada li{i arhidjakonske slu`be. Onoratsmisli potra`iti sebi pomo} u Rimu, te se obrati papi, `ale}i se nanepravdu i tu`e}i Natalisa za r|avo vladawe. Zgodno je do{la Rimu ovatu`ba, da mo`e opet u poslovima dalmatinske crkve da vr{i onu vi{uduhovnu vlast, koje je za toliko vremena li{en bio. Papa Pelagijeusli{i molbu arhidjakona Onorata, naredi arhiepiskopu Natalisu, daima uspostaviti na slu`bu Onorata, a radi opravdawa, za slabo svojevladawe, da mora do}i li~no u Rim. Naredba sli~na onoj, koju je upoznatom nam sli~nom poslu izdao bio papa Zosim u sporu izme|ukartagenskog episkopa Urbana i prezvitera Anijarija; samo {to je sadasvr{io ovaj posao druk~ije, nego onda u prokonsularnoj Africi, jerarhiepiskop Natalis nije imao na svojoj strani pravicu, kao {to je toimao episkop kartagenski Urban. Natalis na papinu naredbu nije htioni da se osvrne, nego samog Onorata podvrgne jo{ i ukoru zaneposlu{nost. Umre me|utijem papa Pelagije, i na{qedi mu 590. god.papa Grigorije I. Ovome novome papi obrati se Onorat opet tu`bom naNatalisa, i opet stigne iz Rima naredba sli~na onoj Pelagijevoj, i opetNatalis postupi kao i poslije prve naredbe, tj. i ne osvrne se na papinunaredbu. Pri takvom stawu stvari Onorat odlu~i pokoriti se svomarhiepiskopu i primi prezvitersko rukopolo`ewe. Arhiepiskop tada,da poka`e Onoratu samostalnu vlast svoju u svojoj crkvenoj oblasti,smetne sa arhidjakonske slu`be Onorata, navode}i da prezviter takveslu`be vr{iti ne mo`e. I opet se Onorat obrati u Rim, `ale}i se naarhiepiskopa. Ali pisma, {to uslijed ove nove tu`be stigo{e iz Rima uSolin, imala su kod mitropolita Natalisa onu sudbu, koju su imala iprva dva pisma. Stvar je jasna bila, da mitropolit dalmatinske crkvenije htio da zna za vlast Rima nad tom crkvom, i dakle da je odjeqewe tecrkve od Rima trajalo i po{qedwih godina VI vijeka. 45Umre mitropolit Natalis krajem 592. ili u po~etku 593. godine, inaslijedi ga Maksim, kojega arhidjakon Toma zove scismaticus, dakleodjeqen od Rima, kao i predhodnici mu. Kad je izabran i posve}en bioMaksim, niti je htio da pristupi papi, ka`e arhidj. Toma, niti da slu{awegove naredbe. Papski je prijesto zauzimao tada energi~ni Grigorije I(590-604), koji je znao braniti prava svoga prijestola i primoravati naposlu{nost svakoga, koji mu je po jerarhijskom ustrojstvu moraoposlu{an biti. Na tu je poslu{nost papa htio da prinudi imitropolita Maksima. Ovo me|utim nije mogao papa da postigne, izme|udrugih razloga i s toga, {to je u mitropolitsko dostojanstvo Maksimautvrdio bio vizantijski car Mavrikije. Sredstvom ovoga cara dobije45 Id. ib.30

papa Grigorije ono, na {to mitropolit Maksim nije htio da po dobrojvoqi pristane. Po naredbi carevoj Maksim po|e 599. godine u Ravenu, itu nekako uredi odnose svoje i svoje crkve sa rimskim prijestolom. 46Poslije te godine izgleda, da su nastupili pravilni odnosi izme|udalmatinske crkve i rimskog pape. Ali malo zatijem dalmatinskomitropolitsko sjedi{te, grad Solin, biva razru{eno, i sam mitropolitprinu|en da od tuda bje`i, te je mnogo godina moralo poslije toga dapro|e, dok se opet u dalmatinskoj crkvi mogao neki red da ustanovi.2.U ovo doba dolaze u Dalmaciju Obri. Silom oru`ja zauzimaju oni uDalmaciji izme|u ostaloga zemqe okolo dana{weg Siwa i Vrlike. Odtuda su pusto{ili sve u naokolo dokle bi god doprli. Po~eli su biliodmah u po~etku prijetiti glavnome gradu Dalmacije, Solinu. Carskavojska uspjela je bila na prvi mah odbiti ih. Ali malo ka{we navale oninovom silom, i za kratko vrijeme osvoje najja~u u ono doba dalmatinskutvr|avu, Klis. Poslije Klisa bace se na Solin, osvoje ga i razru{e dotemeqa. Istoj je sudbi podlegao i Epidaur. Te{kom mukom i poslijemnogih napora mogla se savladati obarska sila. 47Obi~no u ovo doba (prva polovina VII vijeka) biqe`e dolazak Hrvata iSrba u Dalmaciju. Farlati navodi za Srbe (Sorabi) da su bili uDalmaciji ve} u po~etku IV vijeka. Pi{e: “Prije nego {to }e gotovo svaDalmacija do}i pod vlast Slavena, narod ovaj srpski ve} od po~etka IVvijeka, a mo`da i ranije po~eo je bio prodirati u Ilirik i Dalmaciju izauzimati u tim zemqama pojedine gradove i sela. 48 Ovi su Srbi (Sorabi)po svoj prilici onaj narod, za koji biograf cara Konstantina vel,Evsevije, ka`e da ga je do 300. 000 sa sjevera pre{lo Dunav, i da je tajnarod car razmjestio po Trakiji, Makedoniji, Miziji, Panoniji iDalmaciji. 49Za neko su vrijeme bili u Dalmaciji Hrvati i Srbi zajedno sa Obrima.Kad rimske ~ete zajedno sa hrvatskim i srpskim ~etnicima savlada{eObre, ostado{e tu sami Hrvati i Srbi, pored romanskih (latinskih igr~kih) kolonija. “Kad se pribli`ivao kraj rimske imperije”, pi{eLucije, “Dalmacija je gotovo sva bila zapremqena od Hrvata i Srba (dvanaroda koji sa op}im imenom Slovena zovu), zauzev{i Srbi isto~ni dioDalmacije, a Hrvati ostalo, tako da je ime Dalmatinca ili Rimqanina46 Id. ib. c. 6.47 Id. ib. c. 7-9. Lucii De regno Dalmatiae st Croatiae. Lib. I, cap. 9 (Ed. J. G. Schwandtneri, Vindobonae, 1748.)48 Illyr. sacr. I, 122. Cf. I, 118.49 Lib. V, cap. 16.31

ostalo samo u sedam gradova, od kojih tri na kvarnerskim ostrvima:Osor, Krk i Rab, i ~etiri na primorju: Zadar, Trogir, Spqet iDubrovnik.” 50 Dijelila je Hrvate od Srba u Dalmaciji r. Cetina. Hravtisu tu imali `upe: cetinsku, imocku, primorsku, bribirsku, ninsku,kninsku, sidra{ku i zminsku. Granice nekih od ovih `upa prelazile sudonekle granice dana{we Dalmacije. Od gradova bili su hrvatski:Biograd, Nin, Karin, Skradin i Knin. Po dana{woj politi~koj podjeliDalmacije, Hrvati su zauzimali kotare: zadarski, benkova~ki, kninski,{ibeni~ki, mawi dio spqetskoga, siwski i imocki, osim gradova:Zadra, Spqeta i Trogira sa wihovim okolinama. Ostalo u Dalmacijizauzimali su Srbi, osim Dubrovnika sa wegovom najbli`om okolinom.U isto ovo doba, kad su se Hrvati i Srbi utvrdili u novoj svojojpostojbini, ka`u, da im je prvu put i hri{}anstvo propovjedano bilo, ida mnogi primi{e tada hri{}ansku vjeru i napusti{e svoje staroneznabo{tvo. Prvi koji je to kazao bio je car KonstantinPorfirogenit, pisac X vijeka, a po wemu ve} mnogi drugi kasniji pisci,svaki na svoj na~in. O kr{tewu Srba, i {ta o tome pi{e Porfirogenit,ne}emo ovdje govoriti, jer ne spada neposredno u zada}u ove radwe. OHrvatima, narodu, koji je naselio dalmatinski kontinent,Porfirogenit pi{e: “Car Iraklije, dobiv{i preko poslanikasve{tenike iz Rima, i po{to je izme|u istih sve{tenika postavqen bioarhiepiskop, episkop, prezviteri i |akoni, pokrstio je Hrvate.Starje{ina Hrvata bio je tada Porga.” “Ovi pak Hrvati, {to sukr{teni bili, nerado se di`u na rat na druge preko granica svoje zemqe,a to s toga, jer su primili neko proro{tvo ili naredbu od rimskogprvosve{tenika, koji im je pod carem rimskim Iraklijom poslaosve{tenike i krstio ih. Kad primi{e kr{tewe, ovi se Hrvati obaveza{ei posebnim svojeru~nim pismima zakle{e se svetom apostolu Petru, dane}e nikada oru`ani provaqivati u tu|e zemqe, nego da }e mir ~uvati sasvima, koji su voqni na mir, a u zamjenu toga dobi{e od rimskogaprvosve{tenika obe}awe, da ako bi kadgod drugi narodi provalili uzemqu istih Hrvata i ratom ih uznemirili, da }e za wih vojevati iosvetnik im biti Bog, a pobjedu }e im isprositi Petar, Hristovu~enik.” 51Po ovome, {to Porfirogenit ka`e, Hrvatima je prvi put propovjedanobilo Jevan|eqe i kr{teni su bili za vrijeme cara Iraklija (610-642), ito od sve{tenika, koje je na preporuku carevu poslao bio iz Rima papa, aza vrijeme hrvatskoga kneza Porge, i izme|u tih sve{tenika postavqen jebio jedan za arhiepiskopa i jedan za episkopa, te se tom prilikom50 Memorie istoriche di Tragurio. Venetia, 1674. Lib. I, cap. 9.51 De administrando imperio, cap. 31. Ra~ki, Docum, p. 291-292.32

Hrvati zavjetova{e papi, da }e mir ~uvati sa svima susjedima svojima.[ta je u samoj stvari bilo od svega ovoga, {to Porfirogenit kezuje,te{ko da mo`e danas jo{ iko {ta pouzdanoga i istorijski opravdanogare}i, premda je i vrlo mnogo o tome do sada napisano. Sve je ovo zavijenou takav mrak, da se nama ~ini najboqe ostaviti govor o obra}awu Hrvatau hri{}anstvo za deveti vijek, kad su nam podaci o tome i jasniji ipouzdaniji. Tom }emo se prilikom osvrnuti i na ono, kako i {ta ka`eFarlati i drugi pisci o obra}ewu Hrvata u VII vijeku, a pozivom napomenuto Porfirogenitovo kazivawe. Ovdje mo`emo samo dakonstatiramo, da je u VII vijeku propovjedano bilo Jevan|eqe Hrvatima,ali da od te propovjedi nije nikakva ploda bilo, jer su oni opet pali uneznabo{tvo i ostali su u tome sve do IX vijeka. Da je, kao {to se ka`e,postavqen bio tada (u VII vijeku), posebni arhiepiskop, posebniepiskop, sve{tenici i |akoni za Hrvate, tada bi jerarhija hrvatskamorala bila imati i neki uticaj u `ivotu dalmatinske crkve onogadoba, me|utim i tom uticaju nema nikakvih spomena.Kazali smo, da je zajedno sa Solinom razru{en bio i Epidaur.Soliwani se razbjego{e u po~etku po dalmatinskim ostrvima, a zatijemposlije nekog vremena povrati{e se sa ostrva, i jedni osnova{e izDioklecijanova dvora novi grad, dana{wi Spqet (ok. 647.), drugi pakzajedno sa Epidaurcima grad Dubrovnik (ok. 643.). Kad su postala iuredila se ta dva grada, u kojima su nekada{wi Soliwani bili, javilo sepitawe u kojem }e od tih gradova, da se ustanovi mitropolitska katedra,biv{a solinska. Spor se radi toga javio, koji se svr{io tek 650. godine,i rje{en je bio u korist Spqeta, koji je postao sjedi{tem arhiepiskopa imitropolita dalmatinskog namjesto pre|a{wega Solina. Prvimspqetskim arhiepiskopom i dalmatinskim mitropolitom bio je JovanRavenski, za kojega arhidj. Toma ka`e, da mu je od apostolskogaprijestola priznato, da spqetska crkva u`iva povlasticu onogadostojanstva, koju je nekada imao Solin. 52Dobar je prvosve{tenik bio Jovan Ravenski. ^im je posve}en bio, pi{earhidj. Toma, do{ao je odmah k svojoj pastvi kao dobri pastir, ne sanamjerom da prikupqa sebi bogatstvo, jer je crkva bila tada vrlosiroma{na, nego da se stara o spasewu du{a. Po~eo je ure|ivati crkvu iklir, u~iti, propovijedati i sa velikom revno{}u vr{iti pastirskuslu`bu. Obilazio je sva mjesta oblasti svoje, starao se o podizawucrkava, postavqao je episkope, ure|ivao je parohije i malo po malo jeuspio, da se neobrazovani narod po~eo vladati po hri{}anskoj nauci.Podigao je u Spqetu i katedralnu crkvu i odredio je sve{tenike, koji }etu svaki dan da vr{e slu`bu Bo`iju.52 Hist. salon, c. 11. Ra~ki, Docum, p. 286-287.33

Trideset se godina trudio za dobro dalmatinske crkve ovajmitropolit. Poslije smrti Jovanove slabo se `ivota pokazuje udalmatinskoj crkvi. O spqetskim arhiepiskopima, koji su bili poslijeJovana, malo se {ta zna, sve do arhiepiskopa Petra II, koji u ostalomspada u slijede}i period. Me|utijem jo{ za vrijeme arhiepiskopa po~elose opa`ati, da }e se ubrzo morati promijeniti jerarhijski polo`ajdalmatinske crkve prema Rimu. Uzroci ovoga nijesu bili u samoj tojcrkvi, nego u odnosima izme|u carigradskoga carskoga dvora i papskogadvora. Caru je vizantijskom pripadalo pravo da potvrdi odnosni izbornovoga pape. Kad je izabran bio za papu Martin I, nijesu htjelipotra`iti od cara Konstansa II ovu potvrdu, i to radi toga, {to je cartaj bio jeretik i otvoreno branio monotelite. Papa Martin uz to jo{sazove veliki sabor 649. g, i osudi na tom saboru (lateranskom)monotelitstvo i sve braniteqe te jeresi, dakle i cara. Zbog toga je papauhva}en bio, i 646. g. odveden kao zato~enik na ostrvo Naksos, i poslijeraznih mu~ewa, koja je morao pretrpjeti, umro je kao sveti mu~enik uHersonu. Ovaj doga|aj u~inio je te su izme|u vizantijskog carskog dvorai papstva nastupili od toga doba vrlo malo prijateqski odnosi, premdasu poslije VI vaseqenskog carigradskog sabora i prestali vjerskiuticaji tome. Ali su nado{li uzroci druge vrste, izme|u kojih na prvomemjestu isticawe od strane papa svoje nezavisnosti od vizantijskogcarskog dvora. U ovome pitawu, koliko su djelatnosti razvijali pape,toliko su isto i carevi energi~no postupali. Kad papa Sergije I nijehtio priznati zakqu~ke trulskoga sabora 692. godine, malo te se i s wimpo carevoj naredbi nije dogodilo isto, {to i sa papom Martinom. Pripapi Konstantinu, koji je 710. godine i{ao k caru u Carigrad,uspostavili su se bili ne{to boqi odnosi; ali za slijede}a dvaKonstantinova na{qednika to se pogor{alo i svr{ilo sateritorijalnom {tetom rimskoga patrijarha. Od 717. godine sjedio je nacarskom prijestolu Lav III Isavrijanin, ikonoborac, a suvremeno napapskom prijestolu Grigorije II, jedan od najrevnosnijih papa uisticawu papskoga primata. Cara Lava opisuju kao grubog ~ovjeka, kojije nasilni~kim sredstvima htio da se ukine {tovawe ikona; ali tojgrubosti wegovoj mnogo je kriv bio isti papa Grigorije II. Ovaj je papahtio da nametne caru svoj autoritet i da ga na zapovjedni~ki na~inprimora da bude poslu{an papskoj vlasti. Umjesto da je postupio uikonoborskom pitawu smireno{}u apostolskom i starao se ponizno daopravda, za{to on ne mo`e pristati uz ikonoborstvo, i da ubijedi carada je na krivome putu, on udari najgrubijim izrazima na cara,vrije|aju}i ga kao da je najprostiji ~ovjek. Nekoliko je takvih pisamanapisao Grigorije na carevu adresu, i naravno sve vi{e tijem dra`iocara, da ne popu{ta u ikonoborstvu. Naredio je bio car svojimegzarsima, najprije Pavlu, pak Evtihiju, da ga silom primoraju na34

po{tovawe carske vlasti, ali su branili papu Italijanci, koji sugledali na svaki na~in, da se oslobode vizantijske vlasti i da ne pla}ajuonaj danak koji su kao podanici carstva morali pla}ati. Umre GrigorijeII u februaru 731. godine, i u martu naslijedi ga Grigorije III, onaki istisamovlasnik, kao i predhodnik mu. Ovaj novi papa udari u krajnost, ukakvu jo{ nije htio da padne Grigorije II. U novembru 731. godine onsazove u Rimu veliki sabor zapadnih episkopa, osudi ikonoborstvo, kojeje osudu i zaslu`ivalo, ali na tome saboru papa proglasi odlu~enim odcrkve i cara Lava. Ovijem je ve} gotov bio rascjep izme|u Istoka iZapada, koji }e poslu`iti poslije, kao {to istorici opa`aju, kona~nomrazdjeqewu isto~ne i zapadne crkve. Slijede}e godine (732.) uzeo jecarski senat u Carigradu u pretres dr`avne granice i tom prilikomcarskim ukazom progla{eno je, da deset provincija, koje su dotlepripadale rimskom patrijarhatu, prelaze pod duhovnu jurisdikcijucarigradskoga patrijarhata, a izme|u tih provincija i sav Ilirik, tedakle i Dalmacija.Od toga doba po~iwe novi period dalmatinske crkve: “i na{a crkva”,opa`a na{ qetopis, “ako je tada i do{la pod vlast carigradskogaprijestola uslijed sukoba careva dvora sa papom rimskim, zajam~ila jeipak sebi samostalni `ivot, neodvisan od vlastoqubivih rimskihprvosve{tenika.” 53 3.Vrijeme ovo dalmatinske crkve, o kome govorimo bilo je za vaseqenskucrkvu doba, kad se pravoslavno vjerovawe utvr|ivalo i kad je radi togacrkva imala da te{ku borbu izdr`ava sa raznim jereticima, kako bio~uvala ~isto}u pravoslavqa, te isto predala u amanet budu}imvijekovima. Bilo je doba prvih {est vaseqenskih sabora, na kojima suutvr|eni osnovni dogmati pravoslavne vjere, a bilo je ujedno i dobasviju onih mnogobrojnih sporova o pitawima vjere, koje su podizalirazni jeretici. @ivu je djelatnost razvila u ovo vrijeme vaseqenskacrkva, i u toj djelatnosti u~estvovale su vi{e ili mawe sve va`nijetada{we oblasne crkve. U~estvovala je u toj djelatnosti i dalmatinskacrkva.Izme|u prvih sporova vjerskih, koji se podigo{e u crkvi u ovo doba,bili su sporovi trinitarni. Radi ovih sporova sazvan je bio prvivaseqenski sabor (325. godine), na kojem je utvr|eno bilo pravoslavnovjerovawe o sv. Trojici, i na kojem se najodlu~nijim braniteqem53 Kon~. rkp. - Isporedi: W. Guettee, Historie de l’ Eglise (Paris, 1883), V, 551 sq. Ab. Fleuri, Histoireecclesiastique (Paris, 1856), III, 73 sq. J. Hergenrother, Photius. (Regensburg, 1867), I, 230-237. Hefele,Conicliengeschichte. III, 379-407. C. W. F. Walch, Historie der Ketzereien (Leipzig, 1782), X, 66-283, aposebno 260-262.35

pravoslavqa protivu jeresijarha Arija istakao Atanasije Veliki. Nastrani sv. Atanasija i u za{titu wegovu, a protivu neprijateqa wegovihi vjere pravoslavne nalaze se i dalmatinski episkopi.Jo{ za `ivota cara Konstantina, kao {to se zna, digo{e glavuprotivnici nikejskog vjerovawa, i po~e{e glavnim na~inom protivuAtanasija da rade. Na jednom saboru u Carigradu 335. godine uspije{eokriviti za nekoliko izmi{qenih nedjela velikoga Atanasija, i car gapo{aqe u zato~ewe. Tri je godine Atanasije bio u zato~ewu, i kad sepokazala nevinost wegova, bio je oslobo|en i uspostavqen na svojukatedru. Ovo jo{ ve}ma razdra`i arijance, koji poslije upornoganastojawa i svakojakih intriga uspje{e, da car Konstancije 340. g.proglasi Atanasija svrgnutim. Ali ni pravoslavni nijesu ostavqali datako olako pobje|uju jeretici i da se potire pravoslavqe. Na svojoj sustrani pravoslavni imali careva brate, cara Konstansa, te pomo}uovoga izrade carsku privolu, da se sazove sabor radi kona~nogarije{ewa dotada{wih sporova. Sabor taj bude sazvan 344. g. u Sardiki(Sofiji), na kojem, izme|u drugoga, bude progla{ena Atanasijevanevinost i sve~ano utvr|en nikejski simvol vjere.U sporovima ovima, koji su se vodili do sardi~koga sabora,u~estvovali su izme|u ostalih i dalmatinski episkopi, i svagda u koristpravoslavqa i na za{titu Atanasija. Dalmatinski su episkopiu~estvovali i na sardi~kome saboru. Svjedo~i sam Atanasije u svojojdrugoj apologiji, u kojoj, izme|u ostalih pravoslavnih episkopa,spomiwe i dalmatinske episkope, koji sa bra}om utvrdi{e pravoslavnovjerovawe i zasvjedo~i{e wegovu (Atanasijevu) nevinost, 54 premda sudalmatinske episkope, a posebno tada{weg arhijepiskopa solinskogMaksima, arijanci se starali svima sredstvima da privuku na svojustranu.U isto vrijeme, kad su pravoslavni oci sakupqeni bili na saboru uSardiki, arijanci su sastavili bili svoj sabor u Filinopoqu, inaravno sastavi{e na tom svome saboru rije{ewe sasvijem protivnoonome, {to je sardi~ki sabor zakqu~io bio. Sa toga svoga saborajeretici upravi{e okru`no pismo na mnoge episkope, a izme|u istih i nasolinskoga arhiepiskopa Maksima, pozivaju}i ih da ne prime zakqu~kesardi~koga sabora, kao tobo`e nezakonitoga, i osu|uju}i Atanasija i swim sve ostale pravoslavne oce. Uzaludno je bilo sve nastojawe jeretika,da odbiju od pravoslavne vjere i od velikog Atanasija dalmatinskeepiskope, a posebno Maksima. Postojanost ovih episkopa i Maksimovohvali Atanasije u dva svoja pisma: u pismu “usamqenicima” i opet upismu caru Jovinijanu. 55 Ima spomena, da su dalmatinski episkopi54 Farlati. III, 14.55 Id, III, 10. 24.36

u~estvovali i na dva sabora, koji su 349. g. dr`ani bili protivu jeretikaFotina u Milanu i Rimu; a tako|er na jednom saboru 359. g. u Rimini, nakome su osu|eni bili episkopi Ursakije i Valent, arijevi {qedbenici iprotivnici Atanasijevi. Znamenito je iz toga doba pismo italijanskihpravoslavnih episkopa upravqeno 365. g. Teodoru, arhiepiskopusolinskom, u kojem hvale pravoslavne episkope dalmatinske, i uop}esvega Ilirika, za mu{ku protivnost wihovu arijanskim u~iteqima, kojisu svojim naukom po~eli bili zara`avati i Dalmaciju, a posebnojereticima Ursakiju i Valentu. 56Nije mawa bila revnost pravoslavnih episkopa u obranu pravoslavqai za vrijeme hristolo{kih sporova, koje osobito izazva{e Nestorije iEvtihije.^im je nestorijanstvo po~elo bilo zahva}ati ja~ega korijena na istoku,prista{e Nestroijevi po~e{e pismima nastojati, da privuku na svojustranu ~im je vi{e mogu}e episkopa iz svega tada{wega hri{}anskogasvijeta. Izme|u drugih obrati{e se oni i na dalmatinske episkope,posebno na poglavara im, Jovana solinskog. To je bilo od prilike 429.godine. Ali kao {to su dalmatinski episkopi znali o~uvati ~isto}upravoslavne vjere od arijanstva, tako su oni znali da je o~uvaju i odnestorijanstva. Tijesna je u ovo doba bila veza izme|u dalmatinske crkvei Rima. Jovan je bio na{qednik Esihijev na solinskoj katedri, a mi ve}znademo u kakvim je odnosima bio Esihije sa rimskim papom. ^im se uRimu opazilo, da nestorijanstvo prijeti op}om zarazom, odmah papaCelestin, u avgustu 430. godine, sazove sabor od mnogih episkopa, izme|ukojih bio je i Jovan solinski. Na tome je saboru bilo potanko razabranoNestorijevo u~ewe, i kao jereti~ko sve~ano osu|eno. U~estvovao je istiJovan solinski i na drugome saboru u Rimu u decembru iste godine, nakome su izabrana bila tri poslanika, koji }e zastupati zapadnu crkvu navaseqenskom saboru, koji je sazvan bio za 431. godinu u Efesu, i na komeje osu|eno bilo nestorijanstvo zajedno sa svima {qedbenicimawegovima. 57Kao {to je ~ista ostala pravoslavna vjera u Dalmaciji odnestorijanstva, tako je isto ona ostala ~ista i od evtihijanstva, ilimonofizistva, koje se pojavilo u polovini V vijeka. Ova je jeres, kao {tose zna osu|ena bila na IV vaseqenskom saboru u Halkidonu 451. godine.Poslije osude jeresijarha Evtihija i glavnog mu za{titnika Dioskora, iposlije progla{ewa dogmata o dvjema prirodama u Isusu Hristu,razaslano je bilo na sve oblasne crkve okru`no pismo kako bi sviepiskopi doznali za zakqu~ak sabora i toga se zakqu~ka svi dr`ali.56 Kon~. rkp. Farlati. III, 15. 16. 20 21.57 Farlati. III, 91-92.37

Primio je ovo pismo i tada{wi solinski arhijepiskop Petar. Sazvao jeodmah sve dalmatinske episkope na sabor u Solin, i tu je jednodu{noutvr|eno i zakletvom zape~a}eno, da }e se svi svagda dr`ati onogdogmati~kog opredjeqewa, koje je u Halkidonu na vaseqenskom saboruprogla{eno, i da za obranu tog opredjeqewa ne}e ni smrt po`aliti. 58Koliko je ~vrsta morala biti zakletva ova dalmatinskih episkopa,dokazuje nam ona protivnost, koja se pokazala poslije pri solinskomarhiepiskopu Frontinijanu, kad se istaklo pitawe o takozvanim “trimapoglavqima”, o ~emu smo ve} govorili, i kad je dalmatinskoj crkviprijetilo, da padne u osudu velikoga pobornika pravoslavqa, KirilaAleksandrijskog, prosto stoga, {to su episkopi te crkve bojali se, dane}e osudiv{i ona “poglavqa”, povrijediti autoritet i dogmati~koopredjeqewe halkidonskoga sabora.Najve}a je opasnost prijetila pravoslavnoj vjeri u Dalmaciji odpelagijanstva. Pelagijanstvo je zapadni jeres, te je i prirodno da se onanije mogla ne dota}i i Dalmacije, koja je na granici izme|u istoka izapada. Pojavila se ta jeres prvih godina V vijeka. Osu|ena je bila nanekolikim saborima, a sve~ano na III vaseqenskom saboru, efeskom. Alii pokraj te osude, imala je ona i poslije mnogo {qedbenika, koji su sestarali da svugdje Pelagijevo u~ewe provuku. Iz dopisivawa solinskogarhiepiskopa Esihija sa bl. Avgustinom, koji je bio glavni djelateq, dase pelagijanstvo proglasi za jeres i da se osudi, iz tog dopisivawaEsihijeva sa Avgustinom 59 moglo bi se zakqu~iti, da je jo{ prijeefeskoga sabora u Dalmaciji poznato bilo Pelagijevo u~ewe, i da je i uDalmaciji ono imalo svojih pristalica. Poslije efeskoga sabora ista sejeres ponajja~e ugnijezdila bila u akvilejskoj oblasnoj crkvi, susjednojDalmaciji. Od tuda se ona provla~ila i u Dalmaciju. Bdili sudalmatinski episkopi da se crkva wihova ne oskrnavi tim novimjereti~kim u~ewem. Ali tada je stupio bio za nevoqu na solinskukatedru nekada{wi rimski car, Glikerije. Da ovaj episkop nije znao,niti kadar bio da predupredi zlo, koje bi se moglo uvu}i u povjerenu mucrkvu, pojmqivo je po sebi. Poslije Glikerijeve smrti (480.)dalmatinska se crkva nije nalazila u dobrome stawu radi tada{wihspoqnih prilika, koje su prije~ile ~ak i to, da se izabere odmahna{qednik Glikeriju, tako da je dalmatinska crkva za nekoliko godinabila bez svojega poglavara. Zgodno je dakle bilo vrijeme ovo u Dalmacijiza jeretike, pelagijance; i oni se tijem uskoristi{e, i po~e{e kri{om{iriti u~ewe svoje po Dalmaciji. Godine 493. stupio je na solinskukatedru Onorije, dobri i mudri arhipastir. On je odmah obratio pa`wu58 Id, III, 109.59 Id, III, 109 Bomman. I, 194. Fabianich. p. 219. sq.38

na pelagijanska {urovawa po Dalmaciji i bodrim je okom slijedio zawima, rade}i sve ono, {to ga je arhipastirska mudrost wegova u~ila datreba raditi, a da se o~uva ~isto}a pravoslavqa. Upozorio je Onorija napelagijski prozelitizam u Dalmaciji i papa Gelasije posebnim pismom.U samoj stvari u ostalom, pelagijanstvo se slabo doimalo Dalmatinaca,i Onorije je poslije malo vremena, a blagodare}i energi~nom radu svome,uspio, da je i po{qedwi trag pelagijanstva u Dalmaciji nestao. 604.[to se pravoslavna vjera u Dalmaciji odr`ala ~istom od svakogjereti~kog truna, {to je ona ~vrsta bila u pravoslavnom narodudalmatinskom i {to su dalmatinski episkopi braniteqi te vjere bili,tome je najvi{e dopriwelo kalu|erstvo, a na prvome mjestu poglavarkalu|erstva svojega doba, sv. Ilarion (+ 371).Kalu|erstvu (ordo monachalis, monasticus institutus) prvi je temeqpolo`en na istoku u po~etku IV vijeka. Pavle Tivejski i AntonijeVeliki, prvi su hri{}ani kalu|eri. Po wihovome primjeru po{ao je uistome vijeku izme|u ostalih i Ilarion. Kalu|erski je `ivot poosobitim pravilima uredio za istok sv. Vasilije Veliki. PoVasilijevom obrascu uredio je ovo poslije za zapad sv. Benedikt.Na zapadu je uveo kalu|erstvo sv. Atanasije Veliki, suvremenikIlarionov. Za vrijeme, dok je intrigama jeretika li{en bio svojekatedre, Atanasije je do{ao bio u Rim sa nekoliko isto~nih kalu|era, itu je `ivio ~ekaju}i dok bude satrvena jereti~ka obijest. Veli~aju}i me|uzapadnim hri{}anima kalu|erski `ivot, uzbudio je kod mnogih `equ zatim `ivotom, i mnogi od zapadnih pobo`nih qudi ostavi{e ku}e svoje iosnova{e u raznim usamqenim mjestima }elije, u kojima su u molitvi ipostu Bogu slu`ili. Pobo`ni ovi qudi birali su osobito mjesta naostrvima i na obalama mora. Izme|u drugih mjesta, gdje se podigo{etakve kalu|erske }elije, bila je i na{a Dalmacija. Ovo je bilo oko 341.godine. 61Mno`ile su se od toga doba po Dalmaciji ove kalu|erske }elije svakomgodinom. Novi je `ivot dobilo dalmatinsko kalu|erstvo dolaskom uDalmaciju sv. Ilariona. @ivot ovoga svetiteqa opisao je 20 godinaposlije smrti wegove bl. Jeronim. Ostaviv{i Palestinu i putuju}i poraznim mjestima do{ao je Ilarion i u Dalmaciju. Obi{ao je tu crkve ibra}u, i rije~ju svojom i svetiwom `ivota tvrdio je sve u pravoslavnojvjeri i doprinio, da se nikada nikakva jeres nije mogla u Dalmaciji daugwezdi. Zaustavio se sv. Ilarion kod tada{weg Epidaura, i tu je60 Id, III, 136 Fabianich. p. 275 sq.61 Kon~. rkp. Bomman. I, 151. - Fabianich. p. 173 sq.39

podigao kalu|ersku }eliju, kod koje je zatijem osnovana bila crkva. I~udesima se Ilarion proslavio u Dalmaciji, te je i ovo mnogo pomogloda se jo{ ja~e i ~vr{}e tu pravoslavqe utvrdi. 62Pobo`ni tada{wi Dalmatinci osobito su uva`avali kalu|erstvo. Kadje Vasilije Veliki propisao pravilo za kalu|erstvo i kad je zaveden biozajedni~ki (kinovitski) `ivot kalu|erski u manastirima, `rtvovali suoni pobo`ni qudi od svojih imawa i darivali ih kalu|erima, damanastire podi`u. Bl. Jeronim u jednom svome pismu hvali nekog bogatogi pobo`nog Dalmatinca, Julijana, koji je o svome tro{ku nekolikemanastire u Dalmaciji podigao, i {to je pomagao manastirskoj bra}i dase izdr`avaju. 63 Iz ovih rije~i Jeronimovih mo`e se zakqu~iti, da je ve}u IV vijeku kalu|erstvo na {iroko rasprostraweno bilo u Dalmaciji.Mnogo je kalu|erstvo pomoglo, da se ve} u prva vremena crkve mogladobro urediti dalmatinska crkva. Episkopi obi~no su iz manastiradozivali k sebi kalu|ere, da im poma`u u upravi crkvenoj. Ve}inomkalu|erima su oni povjeravali visoke crkvene slu`be, i obi~no sukalu|ere slali da propovijedaju narodu i da ga upu}uju u hri{}anskom`ivotu. Za svako va`nije crkveno pitawe zvali su oni kalu|ere na savjet,i kalu|erima su povjeravali izvr{avawe va`nijih poslanstava. Vidjelismo kalu|era Dionisija, koji prire|uje kanoni~ki zbornik za crkvudalmatinsku i upu}uje arhiepiskopa solinskog Stevana, kako }e da uredidalmatinsku crkvu shodno kanonima. U po~etku V vijeka toliko suugleda dobili bili u Dalmaciji kalu|eri i toliko su se oni odlikovalisvetiwom `ivota svoga, da je narod `elio, da mu se iz kalu|era episkopipostavqaju, i ~esto se toj narodnoj `eqi zadovoqavalo. Izme|u ostalih,znameniti Esihije postao je arhiepiskopom solinskim iz kalu|erstva.Kad je u VI vijeku po~elo bilo na zapadu ne{to opadati kalu|erstvo, sv.Benedikt se isti~e da ga podigne na pre|a{wi ugled, i svetiwom iprimjerom svojim u tome je on uspio. Djelatnost i slava Benediktova nabrzo se na {iroko rasprostrawa, i dopire i do Dalmacije. Uspostavqase u postoje}im manastirima disciplina, koja je po~ela bila slabiti; aosnivaju se i novi manastiri, koje poslije (od XII vijeka) nazva{e“benediktinskima”, ali koji su u doba, o kome govorimo, jednaki biliostalim starim manastirima. Razlika je neka bila samo u manastirskimpravilima: u starijim manastirima kalu|eri su `ivjeli po pravilima,koje je Vasilije Veliki propisao bio, a u novijima po pravilimaBenediktovima, koja su mawe stroga bila od Vasilijevih, i vi{eprilago|ena zapadnom na~inu mi{qewa i crkveno-dru{tvenom pravcuzapada.62 Kon~. rkp. Farlati. III, 25. 26. VI, 4.63 Farlati III, Fabianich, p. 180 sq.40

TRE]I PERIOD732-1075.Godine 732, kao {to smo kazali, pre{la je dalmatinska crkva podjurisdikciju carigradskoga patrijarha. Na `alost, to je bilo doba kad jebjesnilo ikonoborstvo i kad radi tog ikonoborstva nije moglo biti uop}e u crkvi mira. Kao svugdje, osjetile su se po{qedice toga i udalmatinskoj crkvi. Znameniti Jovan Damaskin u obrani svojoj sv. ikona`ali se, kako je demon zavladao svijetom i kako ne pu{ta u miru crkvuBo`iju, pa izme|u drugih crkava, koje su morale trpjeti od ikonoboraca,spomiwe i dalmatinsku crkvu, koju jo{ kao od jereti~ke propasti ~uvajujedini kalu|eri, koji morado{e bje`ati ispred progonstvaikonoborskog na istoku, i skloni{e se u Dalmaciji i ju`noj Italiji. 64Ikonoborski sabor 754. godine, koji je sazvan bio po naredbi caraKonstantina Kopronima, morao je jo{ te`i polo`aj stvoritipravoslavnima, ma gdje se oni nalazili, a pod vla{}u Kopronimovom,kao {to je i Dalmacija bila. Na tome saboru progla{ena je anatema nasve, koji su htjeli da {tuju ikone, i car avtoritetom ovoga svoga saborazapovjedio je, ne samo da se uni{te sve ikone, gdje su se samo mogle na}inego i da se svrgnu svi episkopi, koji brane ikone, da se svi manastiri izkojih je najja~a obrana ikona izilazila, pretvore u svjetske ku}e ikasarne i da se proteraju svi kalu|eri, koji su otvoreno branili ikone ikoji radi te obrane nijesu ni `ivot {tedili. Naravno je, da je priovakvoj op}oj nevoqi te{ko igdje mogao `ivjeti jedan pravoslavniepiskop, pa ni u dalmatinskoj crkvi. I ovo je uzrok, {to osim imenanekolikih, i to samo spqetskih episkopa, ovoga doba, mi ni{ta ili vrlomalo mo`emo da znademo o tome {ta je u ovo doba bivalo u dalmatinskojcrkvi. Na osnovu toga, {to se ne pomiwe nigdje, da bi koji dalmatinskiepiskop pao bio u ikonoborstvo i iznevjerio pravoslavqu, mo`e se bartoliko kazati, da se ova jeres nije dotakla Dalmacije i da se dalmatinskacrkva sa~uvala pravoslavnom, kao {to je i dotle bila. A stoje}i naonome, {to je gore navedeno po Damaskinu, mo`e se kazati, da je zaslugagr~kih kalu|era, {to se Dalmacija sa~uvala ~istom od ikonoborskejeresi.I ova je ikonoborska nevoqa trajala sve do 775. godine, kad je umroKopronim. Za vrijeme cara Lava IV (775-780) dozvoqeno je bilokalu|erima da se povrate iz zato~ewa i da manastire svoje zauzmu; a zaregenstva carice Irine sazvan je bio vaseqenski sabor u Nikeji 787.godine (sedmi vaseqenski), na kome je uspostavqeno bilo ikonopo~itawei osu|eno ikonoborstvo.64 Kon~. rkp.41

1.Kad je ikonoborstvo prestalo, po~iwe ve} i pravilni `ivot u crkvi,po~iwe svugdje i redovna crkvena uprava. U dalmatinskoj crkvinalazimo na spqetskoj katedri arhijepiskopa Petra (774-784). Prvim jedjelom Petrovim bilo, kad je mir u crkvi uspostavqen bio, da secrkvenom bogoslu`ewu povrati pre|a{wi sjaj i da se iznesu i sa du`nimpo{tovawem gledaju svete ikone, koje su dotle morale vi{e ili mawesakrivene stojati, da ih ne bi opazili bjesni ikonoborci i oskrnaviliih. I naspram kalu|era bio je Petar osobito pa`qiv, iz blagodarnostiza to, {to su oni svojim po`rtvovawem i ustrajno{}u u~inili, daikonoborstvo ne pobijedi i da svete ikone ostanu u du`nompo{tovawu. 65 Ru{evine gr~kih manastira na primorju, kojih se tragovijo{ i danas vide, i koje se ~esto otkrivaju, a koje pripisuju IX vijeku,mogu se slobodno staviti u ovaj i u VIII vijek, kad se zna zna~ajtada{wega gr~koga kalu|erstva i djelatnost wegova u ovo doba uDalmaciji i ju`noj Italiji.Djelatan je morao biti ovaj spqetski arhijepiskop Petar, koliko udobroj upravi dalmatinske crkve, toliko i u spoqa{wim odnosimawegovim. Poznato je, da je Petar pisao u Carigrad patrijarhu Pavlu IV,znamenitom svetitequ (780-784) raduju}i se, {to je gowewe ikonoboracaprestalo i {to je svugdje sada slobodno {tovati sv. ikone. Sv. Pavao,patrijarh, odgovorio je Petru preko dva kalu|era carigradska, hvale}iwegovu pobo`nost i revnost za pravoslavqe, pri ~emu mu patrijarhizra`ava bojazan, da se ne bi iz Rima sada poremetio crkveni mir, kad jerimski episkop postao zemaqskim kwazom. Ve} iz ovoga, {tocarigradski patrijarh nalazi da mo`e pisati spqetskom arhijepiskopuPetru o ovakvim pitawima, mo`e se lako zakqu~iti o zna~aju idjelatnosti tog arhijepiskopa. 66 Bi}e smrt i jednoga i drugoga (784. god.)zaprije~ila im daqe dopisivawe, jer ni{ta nam vi{e qetopis nespomiwe o Petru. Ali za to nam spomiwe o na{qedniku wegovom, Lavu(784-804), i o sno{ajima wegovima sa carigradskim patrijarhomTarasijem (784-806).Slavno je u istoriji crkve doba, kad je na carigradskompatrijar{eskom prijestolu sjedio sv. Tarasije. Odlikovale su ovogapatrijarha sve one vrline, koje se samo mogu po`eqeti kod lica, kojezauzima najznamenitiju episkopsku katedru istoka. Bio je u~en, pobo`an,strog u vr{ewu svojih arhipastirskih du`nosti, a ujedno energi~an u65 Ib. ^udnovato, da o ovom zaslu`nom dalmat. mitropolitu nema gotovo ni jedne rije~i u Farlata.66 Ib. Ovdje je u izvodu prevedeno pismo patr. Pavla.42

zahtijevawu da svak {tuje pravoslavnu vjeru i da se pokorava crkvenimzakonima. ^im je stupio na patrijar{ejski prijesto, Tarasije je odmahpo~eo nastojati, kako bi se odlu~nim jednim ~inom, presjeklo za svagdaikonoborstvo, i tijem povratio crkvi onaj mir, kojega je ona za nekolikodecenija li{ena bila. Na ruci mu je u tome bila carica Irina, te jemogao Tarasije sa vi{e pouzdawa na dobar uspjeh razvijati plemenitu isvetu zada}u svoju. Rije{eno je bilo u Carigradu sazvati episkope svegahri{}anskoga svijeta, te na vaseqenskome saboru glasom svesvjetskogepiskopata izre}i presudu o ikonoborstvu. Razaslani su bili radi togapismeni pozivi svima patrijarsima i glavnim episkopima uglednihoblasnih crkava. Izme|u drugih takav je poziv stigao i Lavu spqetskom,kao poglavici dalmatinske crkve. 67 Sabor je ovaj sazvan bio odmah uprvo vrijeme patrijar{estva Tarasijeva, ali radi smetwa, koje suu~inile pristalice ikonoborstva, kakvih je tada jo{ mnogo bilo, mogaoje sabor da se sastane tek u septembru 787. godine u Nikeji. Na tome jesaboru bilo 350 svetih otaca, koji jednoglasno osudi{e ikonoborstvo iutvrdi{e po{tovawe sv. ikona u hri{}anskoj crkvi. Da li je izme|u tihepiskopa bio i Lav spqetski ili drugi koji dalmatinski episkop, nemo`e se ni{ta kazati, jer istorija to nije zabiqe`ila. Svakako ve} onaokolnost, {to je i ovome arhijepiskopu poziv na sabor bio upravqen,pokazuje koliko je u Carigradu tada uva`ena bila dalmatinska crkva.Spomiwe se djakon Faust iz Dalmacije, koji se u Carigradu nalazio sadva kalu|era, jedan iz Sicilije i drugi iz Dalmacije, u vrijeme kad sedr`ao pomenuti vaseqenski sabor. 68 Ovaj je djakon bivao u op}ewu sapatrijarhovim qudima i bi}e izvjestio te qude o stawu dalmatinskecrkve, a kalu|eri bi}e iste qude izvjestili o odanosti dalmatinskog iju`notalijanskog naroda svetim ikonama, a tako|er i o prilikama, kakvesu uop}e u crkvenom `ivotu na zapadu vladale. Zna se, da je odavna (jo{prije VI vijeka) mnogo gr~kih kalu|era i gr~kih manastira bilo uItaliji i Dalmaciji, i da im se broj umno`io u prvoj polovini ovoga(VIII) vijeka za vrijeme, kad su naj~e{}a gowewa na istoku od straneikonoboraca morali pravoslavni da trpe. Ovi kalu|eri dakle mogli sudobro poznavati crkveni `ivot na zapadu i mogli su, nalaze}i se sada uCarigradu, ta~no i opisati tamo ovaj `ivot. Osim ikonoborstva, bilasu se uvukla u crkvu i druga jo{ zla, koja su skr{ila svetiwu crkve.Izme|u ovakvih zala bila je i simonija. Mnogo je vi{ih crkvenihdostojanstvenika bilo, koji su za novac svoja dostojanstva dobili bili.Ovo se na istoku uvuklo bilo uslijed ikonoborskih sporova; a na zapaduse to uvuklo bilo, kad su se po~eli bili razni otimati za papski67 Ib. Ni o ovome mitropolitu ne govori Farlati.68 Ibidem.43

prijesto, i kad su doti~ni velika{i radili, ko }e od wih taj prijesto daza svoju prote`iranu osobu dobije, osobito pak poslije 756. godine, kadje Pipin darovao rimskome papi one provincije u Italiji, kojesastavi{e papsku oblast, i kad je uslijed toga papa postao zemaqskivladalac. Protivu simonije prvi digo{e svoj glas kalu|eri, kojiroptahu i na samoga patrijarha Tarasija, jer je samo jednogodi{wuepitimiju propisao bio za simoniste. Gotova se buna podigla bila unarodu radi simonije. Vidio je ovo svojim o~ima Tarasije na istoku, akako je bilo na zapadu, bez sumwe su ga o tome izvjestila ona dva kalu|eraiz Sicilije i Dalmacije, koji su sa dalmatinskim djakonom Faustombili u Carigradu. Patrijarh Tarasije na|e se pobu|enim, da bi op}emzlu na put stao, izdati jednu okru`nicu na episkope svega svijeta.Okru`nicu ovu svoju protivu simonije izdao je Tarasije odmah poslijepomenutog vaseqenskog sabora, a za zapadnu crkvu, upravi istu na papuAdrijana. Okru`nica ova carigradskoga patrijarha primqena je sadu`nim po{tovawem, i u{la je u sve kanoni~ke zbornike, kako isto~netako i zapadne crkve. 69Po svome povratku iz Carigrada u Dalmaciju donio je istu okru`nicuza dalmatinsku crkvu djakon Faust. O tome mi doznajemo iz jednog pisma,koje je morao napisati arhijepiskop Lav patrijarhu Tarasiju, i u kome jeLav veli~ao mudrost Tarasijevu i slavio revnost wegovu za pravoslavqei nastojawe wegovo da se o~uva red u crkvi i ugled sve{teni~kog ~ina.Ovo spomiwe Tarasije u svome pismu, koje je on upravio Lavu poslijetoga. 70 U tome svome pismu Tarasije zahvaquje Lavu {to o wemu dobromisli i o radu wegovom za ~isto}u pravoslavqa, a za starawe svoje oredu crkvenom i ugledu sve{tenstva ka`e, da mu je to samo du`nost ini{ta vi{e. @ali se u istome pismu i iskazuje bojazan, da }e se iz Rimaopet mir crkveni pomutiti, jer se rimski episkop ne zadovoqava {to seosna`io svezom svojom sa Frankima, nego po~iwe da tra`i pro{irewesvoje duhovne vlasti i nad zemqama koje imaju ve} svoje redovne zakonitestarje{ine, i u kojim zemqama nema se nikakva razloga bojati da }epokleknuti pravoslavna vjera. Ovdje Tarasije bez sumwe misli na pisma,koja je papa Adrijan pisao u oktobru 785. godine carici i patrijarhu,kad je poslao svoje legate na re~eni vaseqenski sabor, i u kojimapismima, bar u onome carici, nagla{avao je da }e se pravi mir izme|uistoka i zapada utvrditi, kad se podvrgnu wegovoj jurisdikciji oneprovincije (izme|u istih i Dalmacija), koje su pre pedeset godinapridru`ene bile carigradskoj patrijar{iji. Ovo Tarasijevo pismomoralo je biti napisano poslije oktobra 802. godine, jer se u pismu69 Moja “Pravila s tuma~ewima”, II, 489.70 Kon~. rkp. Ovdje je tekstualno navedeno Tarasijevo pismo Lavu.44

spomiwe blago~astivi na{ car, a kao {to se zna, te godine (802.) stupioje na prijesto carski u Carigradu car Nikifor; pri tome Tarasijespomiwe u pismu prst Bo`iji, koji ve} po~iwe gorde u Rimu da kazni, atu sigurno misli na bunu u Rimu 799. godine, kad je papa Lav III rawenbio i zlogr|en, i kad je morao da bje`i iz Rima. Pismo dakle Tarasijevomoralo je biti poslano u Spqet po{qedwe ili pretpo{qedwe godinepred smrt (804.) arhijepiskopa Lava.Osim ovoga, {to smo sada spomenuli o spqetskom arhijepiskopu Lavu idalmatinskom djakonu Faustu, i wihovom sno{aju sa carigradskimpatrijarhom Tarasijem, mi ni{ta drugo ne znamo, {to bi se ticalodalmatinske crkve ovoga vremena. Me|utijem nastupio je bio IX vijek,pun velikih doga|aja za Dalmaciju, kako u politi~kom tako i u crkvenom`ivotu wenom. U ovom po{qedwem odno{aju, ti su doga|aji osobitova`ni u drugoj polovini toga vijeka, jer upu}uju crkveni `ivot uDalmaciji novom stazom i preokre}u ga na tako odrije{it na~in, da se uIX vijeku dalmatinska crkva pretvara u ne{to sasvijem drugo od onoga,{to je ona bila od po~etka i do tog doba.2.Da pregledamo najprije u kratko politi~ke doga|aje u Dalmaciji dotre}e ~etvrti ovoga vijeka, ili do vremena cara Vasilija Makedonca.U prvoj polovini V vijeka, kao {to znamo, pre{la je Dalmacija i savzapadni Ilirik pod vlast vizantijske carevine; a za vrijeme Justinijana(535. god.) ta se vlast sasvijem utvrdila u Dalmaciji. U VII vijekuutvr|uju se u Dalmaciji Hrvati (sjeverno od rijeke Cetine). Uprimorskim je gradovima bilo kao i prije, naseqewe gr~ko-rimsko.Hrvati su podijeqeni bili na nekolike `upe, od kojih se svaka za sebeupravqala pod svojim zasebnim narodnim starje{inom, bez op}eme|usobne zajednice. Vrhovnu je vlast nad svima tim `upama, isto kao inad primorskim gradovima, imao vizantijski car.Vlast ova vizantijskog cara u Dalmaciji te~ajem vremena po~ela je bilaslabiti, glavnim na~inom s toga, {to zbog udaqenosti Dalmacije odcentra carevine, te{ko je bilo dr`ati u woj onoliko posade, koliko jetrebalo da se o~uva avtoritet carske vlasti. Sami pak geografskipolo`aj Dalmacije izme|u istoka i zapada Jevrope morao je po sebi daizazove naseqewe weno da nagiwe ~as istoku, ~as zapadu, premaprilikama vremena. Ovo se osobito opa`a u dalmatinskim primorskimgradovima i u onom dijelu dalmatinskog kontinenta, koji je bio vi{e kzapadu, a gdje su bili Hrvati.Prvih godina IX vijeka dalmatinski primorski gradovi nezadovoqnivladom vizantijskoga cara Nikifora, poslahu bijahu svoje poslanike:Donata, zadarskog episkopa, i Pavla, politi~kog upraviteqa tihgradova, Karlu velikom, da ih primi pod svoju vlast. Poslanici budu45

ado primqeni od Karla, i po{to nikakve oporbe nijesu pokazalegradske posade vizantijske, on lako pridru`i svojoj monarhiji pomenutegradove.Utvrdiv{i svoju vlast u tim gradovima, nije bilo te{ko Karlupokoriti sebi i hrvatske dalmatinske `upe, kojih starje{ine,razdjeqeni me|u sobom, ne mogo{e se oprijeti frana~koj sili. Tako, zakratko vrijeme na{la se sva Dalmacija, i primorska i kontinentalna,pod vla{}u frana~kom. Malo je u ostalom ova frana~ka vlast trajala uDalmaciji. Ratno brodovqe vizantijsko, koje se pokazalo u jadranskommoru, ne brzo uspje oterati Franke iz primorskih dalmatinskihgradova; i ti gradovi budu prisiqeni pokoriti se i priznati opetvizantijskog cara. Za vlade cara Mihajla II (820-829) postali su istigradovi autonomni u svojoj upravi, stoje}i pod suverenom vla{}uCarigrada, i pla}aju}i odre|eni godi{wi danak carskom vizantijskomnamjesniku u Dalmaciji.Nekoliko godina ka{we, nego {to je prestala frana~ka vlast naddalmatinskim primorskim gradovima, prestaje ta vlast (820.) i nadhrvatskim dalmatinskim `upama, koje se povra}aju u pre|a{we svojepoliti~ko stawe. Glavnije i mudrije `upske starje{ine prikupqaju sadamalo okolo sebe i pod svoju vlast ostale `upe, i sa imenom hrvatskihknezova pola`u osnov dr`avnom jedinstvu hrvatskom, koje }e se u Xvijeku ostvariti.Odnosi izme|u ovih hrvatskih knezova u dalmatinskom kontinentu idalmatinskih primorskih gradova bili su neprijateqski. Ve} hrvatskiknez Trpimir (850.) odlu~io bje{e pot~initi svojoj vlasti dalmatinskegradove, kako bi, ujediniv{i sve `upe hrvatske, osnovao jednu dr`avu,koje bi jugo-zapadna me|a bila jadransko more. Prilike nijesu dopustileTrpimiru, da izvede svoju misao, kao {to to nijesu mogli da u~ine niostali wegovi na{qednici do Tomislava; ali je zato drugi Trpimirovna{qednik, mudri knez Sedeslav (876-879) uspio bio, da su dalmatinskiprimorski gradovi morali priznavati kne`evsku vlast wegovu; i ti sugradovi morali sada, po naredbi cara Vasilija Makedonca, ostaju}i inadaqe pod suverenom vla{}u vizantijskog cara, pla}ati vizantijskomcarskom namjesniku u Dalmaciji. Ovim je sada postignuta bila nekavrsta politi~koga jedinstva me|u primorskom i kontinentalnomDalmacijom, tj. me|u gr~ko-rimskim naseqewem primorja i Hrvatima udalmatinskom kontinentu.Ovo, {to smo ovdje u kratko naveli iz spoqa{wega `ivota Dalmacije uIX vijeku, nije imalo jo{ neposrednoga uticaja na tada{wi `ivotdalmatinske crkve, niti je to mijewalo u glavnome jerarhijski polo`ajiste crkve. Ona je i za ovo vrijeme, kao i dotle, bila ~vrsta upravoslavnoj vjeri, upravqala se autonomno i u tijesnoj je svezi stajalasa velikom crkvom, carigradskom.46

Za vrijeme frana~ke vlade u Dalmaciji malo se zna ili ni{ta ospqetskom tada{wem arhijepiskopu, Ursu. Ali se zato zna o zadarskomepiskopu Donatu. Kao {to smo vidjeli, ovaj je episkop i{ao k caruKarlu velikom, da mu izjavi podani~ku pokornost u ime Dalmatinaca.Bilo je to doba, kad se na zapadu raspravqalo o onom dogmati~kompitawu, koje }e poslije postati kamenom spoticawa izme|u isto~ne izapadne crkve, i koje }e najposlije i razdijeliti te crkve. Razumijemopitawe o isho|ewu Duha svetoga, da li od samoga Oca, ili i od Oca iSina, i koje se pitawe zatijem formuliralo u rije~i Filioque. Poznato je,da je na jednom {panskom saboru (toledskom) u drugoj polovini VI vijekaprogla{eno novo u~ewe, da Duh Bo`iji ishodi ne samo od Oca nego i odSina. Ovo je u~ewe pre{lo iz [panije u Francusku, i bilo je predmetomraspravqawa na jednome saboru (`antilskom) 767. godine, kad su naimeGrci po~eli bili koriti Latine, {to su povrijedili takvim u~ewemdogmat sv. Trojice, i povrijedili nikeo carigradski simvol, umetnuv{itu istu rije~ Filioque. U po~etku IX vijeka protiv ovoga u~ewa ustali supravoslavni na istoku, u jerusalimskom patrijarhatu, nazivaju}ijereticima sve one, koji ispovjedaju to u~ewe. Ovo se doznalo uFrancuskoj i u Rimu. Ozbiqno je car Karlo uzeo stvar, i bude 809.godine sazvan sabor u Ahenu, i tu o pitawu raspravqano. Tada{wirimski papa Lav III rije{io je ovo pitawe tijem, da se ne smije ~itatisimvol vjere sa Filioque; a da se boqe utvrdi i za sva vremena upamti torije{ewe rimskoga prijestola, dao je isti papa urezati od rije~i dorije~i nikeo-carigradski simvol bez dodatka Filioque na dvjema velikimsrebrenim tablama, dodav{i onu wegovu poznatu izjavu, da je to onu~inio iz qubavi k pravoslavnoj vjeri i da se ista od svake povrijedesa~uva.[ta se poslije dogodilo sa tom sve~anom papinom izjavom, da se nesmije ~itati simvol vjere sa onim dometkom, to ne spada u ovu radwu. Aovo smo spomenuli ovdje, da se zna, da ijopatorstvo, kako je poslijenazvano pomenuto u~ewe o isho|ewu Duha svetoga i od Sina sv. Metodijeslovenski, nije u IX vijeku jo{ pre{lo bilo u dalmatinsku crkvu, i da jezadarski episkop Donat od tog u~ewa ~ist bio, kao i tada{wi rimskipapa i svi ostali pravoslavni episkopi. Bez sumwe je i ovo smatrano uCarigradu zaslugom episkopa Donata, kad je 812. godine tamo bio, da seutvrdi mir izme|u Karla velikog i cara Nikifora radi Dalmacije, ikad ga je car obdario svima onim svetim i skupocjenim darovima napovratku wegovom u Dalmaciju, o ~emu smo prije spomenuli.Nastupilo je me|utijem opet nepovoqno po crkvu ikonoborsko doba.Godine 813. stupa na carski prijesto vizantijski Lav V Jermenin, podkojim je po~elo opet gowewe svetih ikona, koje je sa malim intervalima,trajalo sve do smrti cara Teofila, 842. godine. Te{kih 30 godinamorala je crkva i pravoslavqe da izdr`i, osobito pri caru Teofilu,47

koji najgroznije kazne nije {tedio protiv svakog episkopa i sve{tenika,koji ne bi htio prezirati i omalova`avati ikone. Te{ko je to vrijemebilo i za dalmatinsku crkvu, koje episkopi od carskoga stratega uDalmaciji nijesu smjeli pod prijetwom smrtne kazne ni{ta ~initi, {tobi se moglo ikonoborcima zazrjeti. 71 Sre}om na carigradskipatrijara{ki prijesto stupio je u po~etku februara 842. godine sv.Metodije, a suvremeno (u drugoj polovini januara) na carski prijestocarica Teodora, kao {titnica maloqetnoga sina joj Mihajila III.^im je zauzeo prijesto patrijarh Metodije prvo mu je djelo bilo, daporadi kod carice, da se ikonoborstvu kraj u~ini, da dotada{watrzavica i nemir u dr`avi i crkvi prestane , i da se jednom za svagdautvrdi po{tovawe ikona. Carica ne samo {to prima predlog Metodijev,nego odlu~i dr`avnom snagom potpomo}i, da se sveto djelo izvr{i.Odmah bude sazvan sabor episkopa u Carigradu, i na tome saboru, podpredsjedni{tvom patrijarhovim, bude sve~ano progla{en sedmivaseqenski sabor svetim i vaseqenskim, i dogmat o po{tovawu svetihikona op}eobveznim.Povra}ene su odmah zatijem ikone na svoja mjesta u svima crkvama, i 19.februara iste (842.) godine prve nedjeqe velikog posta, slu`eno je bilosve~ano bogoslu`ewe u ~ast sv. ikona i kao pobjeda nad ikonoborstvom.Tada je ustanovqeno bilo i to, da se u budu}a vremena mora svake godinena taj dan, tj. prve nedjeqe velikoga posta dr`ati u svima crkvamaosobitom crkvenom slu`bom sve~ana uspomena toga doga|aja: uspomenapobjede pravoslavqa, pobjede prave i istinite vjere, koja se neprekidno~uva od svetih apostola i koja se nepromjewena mora u naprijed kroz svevijekove ~uvati. Ovo je ona "nedjeqa pravoslavqa", koja se slavi i dodana{wega dana u svim crkvama, u kojima se nepovrje|enom sa~uvala onavjera, koju su sedam vaseqenskih sabora utvrdili i koju su sv. oci napomenutom saboru carigradskom ispovjedili.Sami ~in pravoslavqa, tj. crkveni obred za slu`bu uspomene pobjedepravoslavqa, napisao je isti sv. Metodije, i razaslao je svima glavnimoblasnim crkvama. Izme|u drugih poslao je to patrijarh i dalmatinskojcrkvi, kojoj je tada na ~elu bio spqetski arhijepiskop Justin (836-849).Zakqu~ak pomenutog carigradskog sabora i ustanovu svetkovawapravoslavqa saop}io je Metodije i rimskome papi u Rim, i to po djakonuEvstatiju. Ovaj je isto djakon donio ovo i u Spqet, arhijepiskopuJustinu. 72 Vrijeme, kad je poslao Metodije svoju okru`nicu opravoslavqu, nije u ta~nosti poznato. Moglo je to biti na brzo poslijeonog sabora, a mo`da i iste godine. U spqetskoj crkvi onaj se Evstatije71 Ibidem.72 Ib. I ovaj je arhijepiskop neznatno lice za Farlata.48

morao na}i izme|u 843. i 845. godine u po~etku velikog posta, jer ujednom Metodijevom pismu, upravqenom arhijepiskopu Justinu, ~ita se,kako ga (Metodija) veseli, {to je radosno pozdravila dalmatinska crkvapobjedu pravoslavqa i {to su na sve~ani na~in svetkovali nedjeqipravoslavqa, kao {to ga je o tome izvjestio Evstatije. 73 God. 846. (14.juna) umro je sv. Metodije, i s toga se od prilike mo`e jedna odpomenutih godina uzeti, kad je prvi put u Dalmaciji slu`ena nedjeqapravoslavqa. A da je slu`ena ta nedjeqa u crkvi dalmatinskoj poslije, nemo`e biti sumwe, osobito kad uzmemo u obzir, da su pri neposrednimna{qednicima arhijepiskopa Justina jo{ tje{wi postali sno{aji sacarigradskom crkvom i wenim patrijarhom.3.Ovo {to je do sada govoreno o doga|ajima u dalmatinskoj crkvi ti~e sesve samo primorske Dalmacije i romanskoga (gr~kog i latinskog) naroda,koji je tu bio. Ali se ne ti~e dalmatinskog kontinenta, ili onoga dijeladana{we Dalmacije, u kojem je bio hrvatski narod sa svojim `upskimstarje{inama. Nije se ovo moglo ticati toga naroda, jer je jo{ velikimdijelom u neznabo{tvu bio, i tek }e u ovome vijeku on biti savprosvje}en jevan|eqem i stupiti u broj hri{}anskih naroda.Narod ovaj, kao {to smo prije spomenuli, prvi je put ~uo hri{}anskupropovjed u VII vijeku, i uslijed te propovjedi neki se krsti{e ipostado{e hri{}anima. Koliko se toga naroda krstilo, da li je kakvucrkvu svoju imao i ko mu je crkvenu slu`bu vr{io, o tome ne mo`e nikoni{ta pouzdanoga re}i. Mi znamo samo, da je od prve propovjedi maloploda bilo, i da je poslije mal ne sav hrvatski narod pao opet uneznabo{tvo. Tek dva vijeka ka{we tome je narodu opet propovjedanobilo jevan|eqe, i to u dva puta; i tek u drugoj polovini IX vijeka on jepostao hri{}anskim.Isti onaj pisac Porfirogenit, koji nam je kazao, da je pri caruIrakliju prvi put propovjedano bilo jevan|eqe hrvatskom narodu, kazujenam, da je to u~iweno jo{ dva puta u IX vijeku. Porfirogenit pi{e, da suza to neko vrijeme dalmatinski Hrvati bili pod frana~kom vla{}u, pakad im je ve} dosadio bio frana~ki jaram, da su Franke oterali, "i tadapostav{i svoji gospodari, potra`i{e od rimskoga prvosve{tenikasveto kr{tewe; posla{e im (iz Rima) episkope, koji ih krsti{e, i to zavlade kneza Borne." 74 Ovaj Borna umro je 821. godine, i dakle ovoobra}ewe u hri{}anstvo Hrvata moralo se dogoditi prije te godine.73 Ib. Metodijevo pismo Justinu navedeno je ovdje od rije~i do rije~i.74 Ra~ki, Docum., p. 328.49

Opet o novom obra}ewu isti Porfirogenit pi{e: "Za vrijemehristoqubivog cara Vasilija posla{e mu (Hrvati i Srbi) poslanikemole}i ga, da bi kr{teni bili izme|u wih oni, koji jo{ kr{teni nijesute da budu kao u prva vremena podlo`ni rimskoj carevini. Saslu{av{imolbu ovu bla`eni i preslavni onaj car po{qe im Vasilika zajedno sasve{tenicima, koji krsti sve one, koji kod pomenutih naroda jo{ nijesukr{teni. I po{to bjehu kr{teni, car naredi, da izme|u sebe izaberu odroda svoga starje{ine, koje oni `ele i koje najvi{e cijene i qube." 75Car Vasilije Makedonac, vladao je od 867. do 886. godine. Po{to se uistoriji ne spomiwe o kakvom opet poznijem obra}ewu u hri{}anstvohrvatskoga naroda, zna~i da je taj narod u drugoj polovini IX vijeka savprimio hri{}ansku vjeru. Kada se to moglo od prilike dogoditi,kaza}emo ni`e. Ovdje samo konstatujemo istorijsku istinu, a to je, da je uovo doba hrvatski narod za svagda uvr{ten u kolo hri{}anskih naroda ida je on kona~no utvr|en u hri{}anskoj vjeri od sve{tenika, koji su muiz Carigrada poslani bili i koji mu crkvu uredi{e, i polo`i{e osnovunarodnoj crkvenoj jerarhiji, a u zavisnosti od carigradskoga patrijarha.Ovu istorijsku istinu potvr|uje nam jedan papa rimski onoga doba, a toje papa Jovan VIII, koji u svome jednom pismu mjeseca juna 879. godine,upravqenom hrvatskom ninskom djakonu Teodosiju, izra`ava tomedjakonu radost, {to se obratio Rimu, i preporu~uje mu, da do|e k wemu uRim, pa }e ga on za vladiku posvetiti, a da ne ide na drugu stranu (uCarigrad) radi posve}ewa. 76Sa privedenim ovim po{qedwim kazivawem Porfirogenitovim okr{tewu hrvatskih naroda za vrijeme cara Vasilija Makedonca,latinski su pisci u ~itavom ~udu. Razumijemo ne sve latinske pisce, negoone koji su vaspitani u novijoj {koli vjerske nesno{qivosti premaisto~noj crkvi. Nikako da im u glavu u|e, da su mogli sve{tenici izCarigrada pokrstiti hrvatski narod, i da su ti sve{tenici uredilicrkvu i crkvenu jerarhiju u tome narodu. Napojeni duhom svoje {kole,duhom najqu}e mr`we prema isto~noj crkvi, oni zaboravqaju, da je u onovrijeme, kad je hrvatski narod pokr{ten bio, crkva bila jedna, i danikakvih jo{ dogmati~kih razlika nije bilo izme|u Rima i Carigrada,jer je pravoslavni bio rimski papa onako isto, kao {to je i carigradskipatrijarh bio pravoslavni. Bilo je dakle sasvijem bezrazli~no, da li }esve{tenici iz Carigrada ili iz Rima pokrstiti Hrvate, kad je isto~noi zapadno sve{tenstvo ispovjedalo jedno te isto vjerovawe. Glavno je ustvari bilo sada, da hrvatski narod stupi u kolo hri{}anskih naroda, ito je postignuto. Izvr{ili su ovo sve{tenici iz Carigrada kod75 Ib. p. 371.76 Ib. p. 12.50

dalmatinskih Hrvata s toga, {to su tada ti dalmatinski Hrvati spadalipod jurisdikciju carigradskog patrijarha, isto kao {to su u VII vijekusve{tenici iz Rima propovijedali jevan|eqe i pokrstili mnogedalmatinske Hrvate, jer su tada oni jo{ bili pod jurisdikcijomrimskoga patrijarha. Niti su zato bili zapadwaci oni, koji sepokrsti{e za vrijeme cara Iraklija, niti isto~waci opet oni, koji sepokrsti{e za vrijeme cara Vasilija Makedonca, nego su svi bilipravoslavni hri{}ani, i ispovijedali su dogmate, koje utvrdi{e iproglasi{e prvih sedam vaseqenskih sabora. Dijeqewe na hri{}anezapadnoga vjerovawa i hri{}ane isto~noga vjerovawa, to je rabota XIvijeka. Rim je primio simvol vjere sa Filioque tek 1014. godine.Ovo eto zaboravqaju pomenuti latinski pisci, pa sude}i o doga|ajimanerazdjeqene crkve sa gledi{ta dana{wega i u pravcu svoje {kole,staraju se da protuma~e doti~ne doga|aje na svoj na~in i da prika`ustvari onako, kako ih {kola wihova u~i. Ovako postupi{e i sanavedenim podatcima iz Porfirogenitovih spisa.Farlati je najautoritativniji pisac za sve novije latinske pisce, kojipisa{e i pi{u o obra}ewu hrvatskoga naroda, i vi{e ili mawe u tome seoslawaju na wega svi, sa vrlo malim izuzetcima. Taj Farlati odgorepomenutoga dva navoda iz Porfirogenita i onoga navoda, koji seodnosi VII vijeku, a koji smo prije spomenuli, od ova dakle tri navodadrugi (onaj o obra}ewu za kneza Borne) on usvaja kao {to jest, prvi (oobra}ewu za cara Iraklija) usvaja sa svojim tuma~ewem, a tre}i (oobra}ewu za cara Vasilija Makedonca) odbija, navode}i da se to ne ti~eHrvata, nego Srba.Ovo po{qedwe Farlati odbija i pori~e na vrlo laki na~in. Po wemu,Porfirogenit je tu kazao neistinu; a pobudom za ovo Farlati navodi to,{to tobo`e Porfirogenit ho}e svagda da ~im vi{e hvale oda svome djeduVasiliju, te govore}i o obra}ewu srpskoga naroda, da je Hrvate stavio uzSrbe, samo da mo`e djedu svome pripisati slavu, da je i Hrvatsku onzadobio i pokrstio, kao i srpski narod. Odbiv{i ovako na prostoPorfirogenitovu svjedoxbu, da su Hrvati primili hri{}anstvo pricaru Vasiliju Makedoncu, Farlati je osobito uzeo na oko prvi navodPorfirogenitov; i premda je onaj navod, kao {to smo vidjeli, vrlomaglovit, ako ne zbog drugoga, a ono zbog toga, {to niko ni danas jo{ nezna, ko je i kakav je bio onaj hrvatski knez Porga, ipak on je znaonapisati ~itav odsjek de primo baptismo Chrobatorum i kazati nam sa punopouzdawa do najmawe podrobnosti, kako se i kada se taj prvi baptismumdogodio. U kratko da to navedemo.Farlati usvaja Porfirogenitovo kazivawe, da su pri caru IraklijuHrvati obra}eni bili prvi put u hri{}anstvo. Ali taj Iraklije, poFarlatovom su|ewu, nije onaj car, koji je vladao od 610. do 641. godine,nego to je Flavije Iraklije Konstantin, prezimenom Pogonat (ina~e51

obi~no u istoriji poznati Konstantin IV Pogonat), koji je vladao od668. do 685. godine. Hrvati su se obratili caru Irakliju 640. god. da ihprimi pod svoju vlast. Iraklije ih je primio, te pobu|eni od cara oni sudugu borbu vodili sa Obrima, dok ih nijesu otjerali iz Dalmacije.Me|utijem u prvoj polovini 641. god. umre Iraklije. Za vrijeme ratova saObrima nije se moglo misliti o obra}awu Hrvata u hri{}anstvo; a znase, da Hrvati, i po{to otjera{e Obre, ostado{e u neznabo{tvu, i ~ak sugonili hri{}ane, kao {to dokazuje doga|aj kad su Spqe}ani htjeli 656.godine prenijeti iz Soluna mo{ti nekih svetiteqa, morali su to brzo dau~ine, da ih ne bi Sloveni (Slavi) zatekli i oskvrnili mo{ti. Tek kad jena carigradskom prestolu bio Pogonat, odlu~eno je bilo pitawe oobra}ewu Hrvata, i ovaj car, Pogonat, zamolio je papu rimskoga,Vitalijana, da po{aqe sve{tenike, koji bi ih pokrstili. PapaVitalijan to je u~inio 670. ili 671. godine, i u to vreme spada Primusbaptismus Chrobatorum. Arhijepiskop pak onaj, kojega Porfirogenitspomiwe, bio je spqetski prvi arhijepiskop Jovan iz Ravene (650-680).Ovaj se arhijepiskop postarao najprije da nau~i slovenski jezik, a takoisto da to nau~e i oni sve{tenici, koji su za obra}ewe Hrvata do{libili. Kad se to postiglo, i kad je do{ao odre|eni dan za sveto kr{tewe,tada je arhijepiskop Jovan krstio prvake narodne, a po svoj prilici ikneza hrvatskog (a ujedno i kraqa srpskog, Regenque serblorum, dodajeovdje Farlati), a rimski i dalmatisnki sve{tenici krsti{e ostalinarod, i to Inigni pompa et celebritate, solemni ritu ace caeremonia. I kad jeto tako sve~ano kr{tewe Hrvata obavqeno bilo, tada je i slovenskajerarhija crkvena odmah ustanovqena bila, kojoj je poglavica biospqetski arhijepiskop. Postavqen je bio i episkop hrvatski u Ninu(apud Enonam), i taj je episkop bio tako|er i za Srbe (Chrobatis pariterSerblisque). 77I sve je ovo kadar bio Farlati da napi{e na osnovu onog kratkogPorfirogenitovog navoda. Pa koliko se ~ovjek ~uditi mora ovakojvje{tini i dosjetqivosti, toliko se i jo{ vi{e ~uditi mora, {to sveovo za gotov novac prima velika ve}ina i latinskih i hrvatskih pisaca.Izme|u drugih i prof. Smi~iklas, kojega smatraju za boqeg hrvatskogistorika, usvaja u glavnome ovo {to je Farlati kazao; 78 samo {to poovome istoriku ne bi bio papa Vitalijan, koji je one sve{tenike iz Rimaposlao Hrvatima, nego papa Agaton, po{to on ka`e, da se ovo sve~anoobra}ewe u hri{}anstvo hrvatskog naroda dogodilo poslije 678. godine.I vatikanski podarhivista Balan (odnosno bosanski arhibiskup[tadler) dijeli Farlatovo mi{qewe, da nije pri Irakliju bilo prvo77 Illyr. sacr. III, 34-38. Engel (II, 453) opa`a, da je Farlati morao biti u bunilu, kad je ovako {tonapisao.78 Poviest hrvatska. Zagreb, 1882. 153.52

obra}ewe hrvatskog naroda, nego pri caru Konstantinu Pogonatu, 79 samo{to ovaj Balan ne govori o onoj pompi i paradama, koje je Farlati priovome naveo, nego samo ka`e, da rimski misionari obrati{e veliki diotoga naroda, koji poslije opet vjerom okrenu i pade u neznabo{tvo.Pokraj svega onako sve~anog obra}ewa 670. ili 671. godine, koje jeFarlati onako podrobno znao opisati, pokraj svega {to je, po wemu, icrkva i crkvena jerarhija tada ure|ena i utvr|ena bila, ipak pado{eHrvati u neznabo{tvo, i trebalo je poslije dva vijeka slati opetmisionare da ih pokrste. ^udna je morala biti djelatnost i onogarhijepiskopa i onog episkopa, i sviju drugih onih mnogih sve{tenika,za koje nam ovaj pisac onako slatkorje~ivo kazuje, a koji me|utijempusti{e da hrvatski narod opet u neznabo{tvo padne, tako da su trebalinovi misionari, da ga obra}aju u hri{}anstvo! Zar su sva ona sve{tenalica zajedno sa svim na{qednicima svojim pomrla bila, ili su palabila i ona u neznabo{tvo, da je trebalo knezu Borni slati ~ak u Rim imoliti od rimskog pape, da im po{qe nova sve{tena lica, koja bi imalada krste narod? Ili zar nije sve ovo prosto na prosto legendarno? Ovakai sli~na pitawa i razmi{qawa name}u se i nehotice, kad ~ovjek ~ita{ta sve ho}e da napi{u qudi pomenute one bla`ene {kole.O drugom obra}ewu hrvatskog naroda za vrijeme kneza Borne, Farlatikazuje da je papa Grigorije IV osobito se obratio, kad je ~uo, da taj narod`eli primiti hri{}anstvo i da im je odmah poslao izme|u ~lanovarimskoga klira (E clero romano) misionare, da izvr{e zada}u. Pri ~emu,da je papa ovlastio tada{wega spqetskog arhijepiskopa Petra, da ga onzastupa i na~elstvuje, kad se bude obavqao ~in kr{tewa, i da je sad opetonako, kao Jovan ravenski, arhijepiskop Petar obukao na sebearhijerejski ornat, i pri najve}oj mogu}oj sve~anosti (quam maxima potuitpompa et magnificentia) veli~anstvenom obredno{}u i velikompripremom (solemni caeremonia et ingenti apparatu) da je krstio knezaBornu, hrvatske velika{e i sav hrvatski narod. I tada je sva hrvatska(Chrobatia omnis) pridru`ena bila rimskoj crkvi, i to 832. godine. 80U glavnome, kao {to smo spomenuli, ve}ina latinskih i hrvatskihpisaca usvaja ovo, {to je Farlati kazao o obra}ewu u hri{}anstvohrvatskoga naroda, i ovo mi{qewe vlada danas u hrvatskoj {koli.Me|utijem, sve ovo nije ovako, kao {to se u toj {koli u~i, nego sasvijemdruga~ije.Kao {to se iz ovoga kazivawa Porfirogenitova o kr{tewu hrvatskognaroda pri caru Irakliju u VII vijeku, malo {ta pouzdanoga mo`eizvesti, tako se i jo{ mawe mo`e {ta zakqu~iti iz ovog drugog kazivawa79 Katoli~ka crkva i Slaveni. Napisao D.P.Balan, prevep Dr. J.[tadler. zagreb, 1881. str. 50.80 Illyr. sacr. III, 48.53

istog pisca o kr{tewu hrvatskoga naroda pri knezu Borni. Kad je pok.Ra~ki nazvao ovo Porfirogenitovo kazivawe zbrkanim (confusaexpositio), tijem je izrekao potpuno ta~nu i osnovanu opasku. 81 Svakakove}, ako i nije bilo tu sve ono, {to nam je znao Farlatiispripovijedati, ne{to je ipak moralo biti i bilo je.Po{to Porfirogenit spomiwe pri ovom drugom obra}ewu uhri{}anstvo Hrvata kneza Bornu, to prema doga|ajima, koji su u svezi satim knezom i treba razjasniti zbrkano ono kazivawe toga pisca. Kad jeposlije mira u Ahenu 810. godine, ratificiranoga 812. god. u Carigradu,izme|u Nikifora i Karla velikoga, uspostavqena bila nad romanskomDalmacijom vlast gr~ko-rimskoga cara, nije tijem mirom jo{uspostavqena bila ta vlast i nad kontinentalnom Dalmacijom, gdje suHrvati bili, nego je taj dio Dalmacije ostao i poslije za nekoliko jo{godina pod frana~kom vla{}u. Bili su pod tom istom vla{}u i posavskiHrvati, s kojima dalmatinski Hrvati nijesu ni{ta zajedni~kog imali.Ovima je bio starje{ina Borna, a posavskim je Hrvatima bio starje{inaQutovid. Da su za to vrijeme frana~ki vlasnici nemilo tla~ili Hrvate,o ~emu i Porfirogenit spomiwe, to je stvar poznata, a ovo isto dokazuje,i `alba Qutovidova, podnesena 818. godine frana~kom caru Ludvigupobo`nom na saboru u Ahenu, a dokazuje i ustanak, koji je zatijem raditoga tla~ewa podigao protiv Franaka isti Qutevid sa posavskimHrvatima. U tome ustanku prijetilo je frana~koj vojsci da podlegne. Upomo} joj priti~e `upan dalmatinskih Hrvata Borna, a protiv `upanaQutovida. U jednom okr{aju u drugoj polovini 819. godine Qutovid budepovrije|en od Bornine vojske, i morao se povratiti iz Dalmacije, gdje jeudario bio na Bornu. Nije se na tome zaustavio Borna, nego po|e li~no uAhen i ponudi se Frankima, da }e im pomo}i svojom vojskom, da sasvijemsavlada i satre Qutovida.Velika se vojska u proqe}e 820. godine digne na posavskog `upana, izapo~eo je `upski rat, koji je dugo trajao, i svr{io je pobjedom frana~kevojske. Za trajawa ovoga rata umro je u po~etku 821. godine Borna.Pri ovakvom tada{wem politi~kom stawu Hrvata, razdjeqenih me|usobom u ratu, nema smisla nikakova, dr`ati da su oni tada mogliprimiti hri{}anstvo, kao {to se navodi. Nijesu ga primili posavskiHrvati, jer je rije~ samo o onima koji su pod Bornom bili, dakle odalmatisnkim Hrvatima; niti su ti posavski Hrvati mogli tadaprimiti hri{}anstvo iz Rima i od rimskih misionara, jer su oni bilisa Carigradom u svezi, ma i prikrivenoj, dobivaju}i preko mleta~kihvlasti iz Carigrada ratnu pomo}. A prema ratnim prilikama vremena,nijesu tada ni dalmatinski Hrvati pokr{teni bili, jer za ovo trebamirno doba i mirno raspolo`ewe duha. Po svemu ovome, kazivawe o81 Documenta pag. 329.54

pokr{tewu Hrvata u po~etku IX vijeka mo`e se svesti na kr{tewe`upana Borne, wegovih pridvornika i vaqda jo{ kakvog malog brojadrugih qudi. I ovo je Borna bez sumwe u~inio iz politi~koga razloga,da se ~im vi{e udvori Frankima i da mo`e lak{e i uspje{nijesavladati svoga neprijateqa, hrvatskog, posavskog `upana Qutovida. Au~iweno je ovo po svoj prilici 819. godine, poslije nego {to je Bornabio u Ahenu kod cara Ludvida pobo`noga i kad se vratio u Dalmaciju.Ovijem je Borna zadobio sebi pobo`noga frana~koga cara, koji mu jeradi toga priznao i pravo na{qedstva na `upansku ~ast u wegovojporodici, kao hri{}anskoj. Bornin netjak, Ladislav, naslijedio je`upansku ~ast, i Ludvig je tom novom `upanu dalmatinskih Hrvataodmah priznao i utvrdio ~ast. Hrvatski narod u Dalmaciji, kao {torekosmo, nije imao u ovome nikakova udjela, i on je ostao za nekoliko jo{decenija u vjeri onakav, kakav je dotle bio. Niti su tome i{ta pomagalesve one darov{tine, {to su daqi Bornini na{qednici na `upanskoj~asti, kao Mojslav i Trpimir, ~inili spqetskoj crkvi, a sredstvomkojih darov{tina oni su htjeli da pribli`e svome dvoru ukontinentalnoj Dalmaciji sve{tenstvo romanske Dalmacije, kako bi selak{e i hrvatski narod privolio na hri{}anstvo, od kojega se vazda jo{tu|io i od sve{tenstva mu zazirao.Na osnovu ovoga, {to je sada navedeno, vidi se koliko ima smisla sveono kazivawe Farlatovo o drugom kr{tewu Hrvata. Nije obra}en bioovoga puta sav hrvatski narod (Chrobatia omnis) u hri{}anstvo nego samo`upan Borna sa svojim velika{ima i mo`da kakvim malim dijelomdrugih qudi. Nije se to dogodilo 832. godine, nego prije 821. godine, jerje te godine Borna ve} umro, nego se to dogodilo po svoj prilici 819.godine. Nije to bilo pri papi Grigoriju IV, nego pri papi Pashalisu(817-824), i ne pri spqetskom episkopu Petru, nego kad je Ursus bio naspqetskoj katedri (804-830), koji kao ni Petar nije imao nikava posla uobra}ewu Borne, nego tek nekolika sve{tena lica, koja su iz Rima bilaposlana.Hrvatski je narod primio hri{}anstvo u drugoj polovini IX vijeka zavrijeme cara Vasilija Makedonca. Farlati, a i svi ostali wegove{kole, kao {to smo rekli, ne}e da prime ono {to Porfirogenit ka`e oobra}ewu hrvatskoga naroda pri tome caru. Me|utijem, taj sePorfirogenitov navod primiti mora, prvo s toga, {to nema nikakvogosnovnoga razloga odbiti ga, i drugog stoga, {to isti narod nalaziodnosnu potvrdu svoju u drugim izvorima, koji ga dopuwuju irazja{wavaju, te se na osnovu toga obra}ewe Hrvata u drugoj polovini IXvijeka prikazuje sasvijem prirodno i kao stroga po{qedica doga|aja.Pred nama je pomenuti rukopisni Kon~arevi}ev qetopis iz polovinepro{loga vijeka. U tome qetopisu pi{e ovo: "Kad je u Carigradu vladaoblago~astvi car Vasilije, a na patrijar{ejskom prijestolu, carskoga55

grada bla`eni Fotije, poslata su bila dva sveta brata Konstantin iMetodije k Slovenima, da im propovijedaju Bo`iju rije~ i da ih krste.Konstantin je bio filosof koji je jo{ iz mladih godina izvje`bao se uBo`ijoj rije~i. I car i patrijarh mnogo su ga milovali radi velikemudrosti wegove i radi svetiwe `ivota. Slali su ga na daleki istok, dapropovijeda Bo`iju rije~, i tu je pobijedio la`ne filosofe i primoraoih svojom besjedom i ~udesima da prime Hristovu vjeru. Posla{enajposlije svetu bra}u k Slovenima. Bugarsku su oni obratili ka Hristu.Obratili su ka Hristu i Moravsku. Svugdje su crkve Bogu podizali,svugdje sve{tenike ostavqali. Preveo je Konstantin, koji se poslijenazvao Kiril, sa gr~koga na slovensko pismo sveto jevan|eqe Hristovo ipsaltir i sve svete kwige staroga i novoga zavjeta, a tako|er je uredio iliturgiju po gr~kom obredu i sve je to on predao Slovenima, kojiradosno Boga veli~ahu u sigurnoj nadi na veliku milost Bo`iju. Po|ezatijem sveti ovaj ~ovjek, zajedno sa bratom svojim u primorsku izagorsku Dalmaciju i tu ga kraq i narodni prvaci do~eka{e lijepo i onim po~ne odmah propovijedati rije~ Bo`iju, rije~ spasewa. Rado sviprimi{e wegovu propovijed i krsti{e se u ime svete Trojice, tepostado{e svi pravoslavni i pravi {tovaoci Boga. Provedo{e tu svetabra}a nekoliko vremena, da jo{ boqe utvrde narod u nauci i vjeriHristovoj, i tada se oproste sa svima i po|u u Rim."Ovo {to ovdje ka`e na{ qetopisac podudara se u mnogome sa onim {topi{e pop Dukqanin i {to se kazuje u analima Andrije Dandola; 82 samo{to je u na{em qetopisu to pre~i{}eno od onih neta~nosti u imenima imjestima, koja se spomiwu u Dukqaninovom qetopisu. Kad se uzme na okoono {to ka`e Porfirogenit o obra}ewu hrvatskog i srpskog naroda,vidi se, da tome nimalo ne protivurje~i ovo {to na{ qetopis pi{e, imo`e se smatrati jedno dopunom drugoga.Porfirogenit ka`e da su mnogi izme|u ju`nih Slovena (Hrvata iSrba), koji su jo{ u neznabo{tvu bili, poslali u Carigrad caruVasiliju poslanike, da im otpravi sve{tenike koji bi ih priveli uhri{}ansku vjeru. Ali isti carski pisac ne ka`e od kuda od jedan puttakva `eqa kod tih naroda da postanu hri{}ani, i od kuda da {aqu za toposlanike ba{ u Carigrad, kad su ve} u svojoj blizini imali dosta iepiskopa i sve{tenika, koji bi vrlo lako i dragovoqno `equ ispunilibili? Mo`e se bez sumwe vidjeti u tome koraku tih Slovena i politi~kirazlog, da ugode Carigradu i tamo{wim vlastodr`cima, ali bi onimogli bili ugoditi caru mnogo lak{e, da su mu se ponudili kao oru`anasnaga u tada{wim ratovima, koji su se na svim stranama vodili. Pobudza ovo poslanstvo pomenutih Slovena u Carigrad poticao je, mo`e se sa82 Iv.Crn~i}. Popa Dukljanina ljetopis. Kraljevica, Zagreb, 1874. str. 10.- Luci i: De regno Dalmatiae, I. II. c. 3.Cf. Hergenrother, Photius. II, 616.56

puno pouzdanosti re}i, iz `ive `eqe wihove, da se hri{}anstvo kod wihza svagda udvori i da u`ivaju one blgodeti, koje su sjeverozapadniSloveni od jevan|eqske propovijedi i ure|ewa crkvenog u`ivali.Mo}ni su i sna`ni bili sjeverozapadni Sloveni u to doba, ablagodare}i na prvome mjestu hri{}anskoj kulturi, koja je kod wihpronikla bila i ve} se utvrdila. Ovo ju`ni Sloveni, Hrvati i Srbi,nijesu mogli ne znati, ve} i prema polo`aju svome na jugozapadu. Pakoliko su to mogli ovi ju`ni Sloveni po susjedstvu znati, mogli su tooni doznati i neposredno od onih istih, koji su prvi uzro~nici bilinovoga sretnoga `ivota sjeverozapadnih Slovena, a naime, od svetesolunske bra}e Kirila (Konstantina) i Metodija.Da su ova dva svetiteqa bili u Dalmaciji, to je danas ve} dokazano, ito prvi put izme|u 863. i 867. godine. Proniknuti onako uzvi{eniapostolskim duhom, kao {to su bili Kiril i Metodije, a izvje`bani odvi{e godina u misionarskom djelu, borave}i u Dalmaciji i na{av{i tuslovenski narod, kakav je bio onaj, kome su oni u Moravskoj i Panonijipropovijedali jevan|eqe, sasvijem je prirodno, da su oni tome narodu nanarodnom jeziku kazivali Hristovu nauku i uzvi{enost wenu nadneznabo{tvom, i tijem u istome narodu budili qubav k toj nauci i `eqida hri{}anskim i on postane, kao sjeverna mu bra}a. Na kne`evskomhrvatskom prijestolu u Ninu bio je tada Domogoj (864-876). Propovijedsolunske bra}e u Moravskoj, a osobito u susjednoj Panoniji, i uspijeh tepropovijedi dopro je bio i do Domogojeva dvora. Dr`awe ovoga kneza utada{wim politi~kim prilikama, a posebno u razmiricama crkvenim,koje su tada bile me|u Rimom i Carigradom, i u kojim razmiricamadalmatinski gradovi sa svojim episkopima stojahu uz Carigrad, dajepravo zakqu~iti, da su solunska bra}a bila i na Domogojevu dvoru, i dasu kod kneza poradili, a bez sumwe lako i uspjeli da on i wegov dvorprisvoje misli wihove u tome, kakvim bi se na~inom mogao sav hrvatskinarod privesti u hri{}anstvo, kako bi trebalo crkvu mu na narodnojpodlozi urediti, da stalnim u vjeri ostane, i ustanoviti narodnucrkvenu jerarhiju. Prvi je posao bio, da se hrvatski narod sav pokrsti, iradi toga Kiril i Metodije su naputili doti~ne, da se obrate onomsredi{tu, iz kojega su im oni Slovenima na propovijed po{li i dapostupe, kao {to su Moravci postupili bili, a to je, da otpraveposlanike u Carigrad, da im od tuda po{qu sve{tenike, koji bi narodkrstili i u hri{}anskoj ga vjeri utvrdili. Domogoj je taj naputakprihvatio i po istome i postupio. Carigrad se odmah odazvaohrvatskome knezu, i u~inio mu po `eqi, ~im su tamo doti~ni poslanicistigli. Kad je 870. god. bio po drugi put u Dalmaciji Metodije, mogao jesa rado{}u da vidi uspijehom ovjen~ane trudove wegove i brata muKirila.57

Na osnovu ovoga, {to je sada navedeno, kazivawe na{ega qetopisca oapostolskom djelovawu Kirila i Metodija u Dalmaciji mo`e sesmatrati istorijski opravdanim i istinitim. Tako na to smatra i na{Lucije. Ispovediv{i odnosne podatke tada{wega doba, Lucije dolazi dozakqu~ka, da se podudara potpuno ta~no sa Porfirogenitovomistorijom, da su bili obra}eni u hri{}anstvo od svetih Kirila iMetodija ne samo Sloveni Bugarske, Panonije, Moravske i ^eske, nego dasu u to vrijeme bili obra}eni wihovi trudom i Hrvati i Srbi. 83Svode}i sada sve ovo {to se zna o obra}ewu u hri{}anstvo naroda, kojije od polovine VII vijeka bio u kontinentalnoj Dalmaciji, narodahrvatskoga, mo`e se kao pouzdano kazati ovo {to slijedi.Neosporivo je, da su na hrvatski narod (isto kao i na srpski), ~im se onutvrdio u novoj svojoj postojbini, po~eli odmah obra}ati pa`wu, kolikohri{}ansko sve{tenstvo, toliko isto i dr`avna vlast, staraju}i sesvako za sebe, da se taj narod odbije od neznabo{tva i da primihri{}ansku vjeru. Porfirogenitova kazivawa o raznim obra}ewimaistoga naroda uop}e mogu se smatrati istorijski osnovanim. Fakt, da suu VII vijeku Hrvati slali po hri{}anske misionare, ne stoji u oprijecisa nikavim istorijskim podatkom onoga doba, isto kao {to ne stoji uoprijeci s tijem ni fakt obra}ewa dalmatinsko-hrvatskoga kneza Borneod doti~nih sve{tenih lica iz Rima. Kakvo je pak u potankosti bilodjelovawe tih misionara, o tome se mo`e naga|ati {to se ho}e i kolikose ho}e, ali pozitivnoga i istorijski dokazanoga ne mo`e se re}i ni{ta.A u op}e mo`e se re}i, da je sve wihovo djelovawe bilo bez uspijeha kakoza vrijeme cara Iraklija, tako isto i za vrijeme Borne. Ovjen~alo seuspijehom i to velikim djelovawe tek onih misionara, koji do|o{e zavrijeme Domogoja.U to vrijeme, a naime u drugoj polovini IX vijeka, prestaje u hrvatskomnarodu dotada{we wegovo kolebawe u hri{}anskoj vjeri, i on se tada sadi za svagda u toj vjeri utvr|uje. A da se to dogodilo, ima se pripisatiboravqewu u Dalmaciji svete solunske bra}e Kirila i Metodija, koji sunarodu na wegovm jeziku propovijedali i tuma~ili jevan|elske istine itom prilikom raspolo`ili i spremili ga, da lak{e i ja~e mo`e primitivjeru Hristovu i u woj se utvrditi. Po primjeru Moravaca i wihovakneza Rastislava, koji bijahu uputili poslanike svoje u Carigrad, da impo{aqu poslanike, koji }e ih u vjeri utvrditi, po tome primjeru sada jepostupio i hrvatski narod sa svojim knezom, te upravi{e i oni svojeposlanike u Carigrad sa istom cijequ, kao i Moravci. Pa kao {to seodazvao molbi moravskoga kneza car Mihail III, tako se i molbihrvatskoga odazvao car Vsilije. Sve{tena lica, koja je Moravcimaposlao Mihail, bili su isti Konstantin (Kiril) i Metodije, i nema83 De regno Dalmatiae. II, 3.58

sumwe da je `iva rije~ i primjeri ove dvojice, kad su boravili me|uhrvatskim narodom, uzbudio tijem ja~e odluku istoga naroda naposlanstvo u Carigradu, i nadi da }e i on dobiti takve svete qude, kakveje Carigrad Moravcima poslao, i kakve, sude}i po rezultatima, idobi{e. Po{to pak u apostolskom djelovawu svete solunske bra}e jednood prvih mjesta zauzima wihov prijevod na slovenski jezik gr~keliturgije, radi narodne upotrebe u crkvi, to je ta ista liturgija moralase zavesti i u hrvatskom narodu, mo`da jo{ za vrijeme boravqewa svetebra}e me|u tim narodom kod onih, koji su ve} bili hri{}ani u tomenarodu, a zatijem poslije dolaska misionara onih iz Carigarada, ta seliturgija odmah i zavela, tako da je za vrijeme kneza Sedeslava bilo ve} uop}oj upotrebi i slovensko bogoslu`ewe i kirilska kwiga.Po{to je u apostolskom djelovawu svete solunske bra}e bilo i to, da sesvugdje ustanovquje i narodna crkvena jerarhija, kako bi se osigurala unarodu odanost svetoj vjeri i blagotvorni weni uticaj na narod, to je, naprimjeru svete bra}e, ustanovqena bila i me|u Hrvatima a i uDomogojevoj prestonici, u Ninu, prva narodna hrvatska episkopija iodmah za tu episkopiju izabran i postavqen doti~ni episkop. Tijem jepolo`en temeq narodnoj crkvenoj jerarhiji, i do{qedno stvoren glavniuslov za samostalni kulturni napredak hrvatskoga naroda. Carigradskacrkva, od koje je tada zavisio hrvatski narod sa svojim sve{tenstvom,priznala je ona tome narodu i wegovoj crkvi sva ona prava i povlasticeu crkvenoj upravi, koje je ona priznavala svakoj drugoj nacionalnojcrkvi. Mogao je tada po~eti i za hrvatski narod pravilni crkveni`ivot, koji bi mogao slu`iti najpouzdanijim srestvom i za trajnonarodno-politi~ko razvi}e wegovo, i to tijem lak{e, {to su idalmatinski gradovi, u kojima je ve}inom romansko sve{tenstvo bilo,priznavali nad sobom duhovnu vlast carigradskog patrijarha. Alihrvatski knezovi, koji nastupi{e poslije Domogoja i na{qednika muSedeslava, nijesu bili prijateqi svojoj nacionalnoj crkvi, i bez wihoveza{tite sasvijem je naravno da ta crkva ne samo {to nije moglanapredovati, nego je we malo vremena poslije i nestalo kao {to je istecrkve nestalo i u Moravskoj, a radi potpuno jednakih uzroka. Djelosvetih slovesnkih apostola i prosvjetiteqa Kirila i Metodija,pretrpjelo je jednaku sudbu kod Hrvata, kao i kod Moravaca.4.U ovo vrijeme, kad je sav narod kontinentalnog dijela Dalmacijepokr{ten bio, i ispovjedao jednu vjeru sa narodom primorske Dalmacije,i kad se dakle jedna, pravoslavna vjera svugdje utvrdila bila od mora doVelebita i Biokova, u to isto vrijeme po~iwu razmirice izme|u rimskogpape i carigradskog patrijarha, te razdor izme|u zapadne i isto~necrkve. Zame}e se `estoka borba, koja }e fatalno da uplivi{e i na59

Dalmaciju na{u, i na brzo }e po{qedice te borbe da osjeti ova zemqa,mo`da vi{e nego ikoja druga zemqa.O bo`i}u 857. godine stupio je na carigradski prijesto patrijarhFotije, a u aprilu 858. god. stupio je na papski prijesto u Rimu papaNikola. Izme|u ova dva ~ovjeka zavrgla se pomenuta borba, i kao {to suoni obojica bili silni i jaki duhom, tako je i borba izme|u wih jaka iodlu~na bila, zahvativ{i sav tada{wi hri{}anski svijet.Sa IX vijekom po~iwe papstvo u dana{wem zna~aju rije~i. Upravo satim vijekom po~iwe i samo carstvo, za koje dotle niko jo{ nije ni znao.Za prvih osam vijekova sva vaseqenska crkva, i isto~na i zapadna,smatrala je na rimskoga papu, kao na episkopa, koji je zauzimao prvi ucrkvenoj jerarhiji prijesto, i kao takav imao je prvenstvo ~asti izme|udrugih prvoprestolnih episkopa. Niti je iko znao, niti je mogao izamisliti, da tome episkopu s toga, {to mu je prijesto u starojprestolnici dr`ave, pripadaju neka osobita prava i neka osobita vlastnad svom vaseqenskom crkvom. Po vlasti on je bio u svemu i po svemujednak ostalim prvoprestolnim episkopima. U pitawima vjere i morala,isto kao i u svima drugim pitawima op}e-crkvenoga karaktera,priznavala se nepogrje{ivom samo i iskqu~ivo vlast vaseqenskogsabora, koju su svi episkopi bez svakog obzira na svoj prijestopriznavali vrhovnom nad svima, i bezuslovno joj podlo`ni bili. Rimskipapa niti je imao, niti mu je iko priznavao kakvu vlast, ni zakonodavnu,ni sudbenu, ni administrativnu, koja bi previ{avala vlast ostalihprvoprestolnih episkopa, a jo{ mawe je iko smatrao na wega, kao nasredi{te jedinstva i kao na izvor vlasti, koja bi mu pripadala nadvaseqenskom crkvom "po bo`anskome pravu". I kad je koji rimski papaonoga doba poku{ao da uzvisi svoju vlast i da je vr{i van granice svojeoblasti, odmah je on nalazio naj`e{}u protivnost ne samo, nego i op}uosudu vaseqenske crkve.U IX vijeku sve se to preokre}e i pola`e se osnova teoriji o papskojvlasti nad svom vaseqenskom crkvom. Osniva se papstvo. Doga|ajipoliti~ki tome poma`u. Uspostavqa se zapadno rimsko carstvo, i papakruni{e novoga zapadnoga cara; a nekoliko godina prije toga papa je ve}postao bio i zemaqski vladalac. Prvi papa, koji se znao koristitinovim polo`ajem zemaqskoga vladaoca, a za uzvi{ewe crkvene vlasti nadostalim crkvama, bio je papa Adrijan I. On je prvi istakao o{trije, dapapska vlast poti~e od ap. Petra, i da kao takvoj svi joj se morajupokoravati i priznavati je. Stvar zama{na, te je moralo pro}i mal nestotinu godina, dok je korena uhvatilo ovo, {to je Adrijan istakao, anaime, dok nije postao papom pomenuti Nikola. Trebalo je kanoni~kidokazati, da takva vlast pripada papi, kako bi tijem svak primoran biopriznati je. Nikola na|e taj kanoni~ki dokaz i Pseudoisidorovimdekretalima, te svemu svijetu proglasi, kao bo`anski zakon, kojemu se60

kao takvome svi pokoravati moraju, ovo: papa rimski ima puno}u vlastine samo u sudbenim, zakonodavnim i administrativnim pitawima svecrkve, nego on ima tu puno}u vlasti i nepogrje{iv je i u pitawima vjerei morala; on je episkop sve vaseqenske crkve, a svi drugi episkopi samosu opunomo}enici i namjesnici wegovi u doti~nim oblasnim crkvama;vaseqenski je sabor pot~iwen papi rimskome, i zakqu~ci sabora postajuobaveznima samo tada, kada ih papa potvrdi.Politi~ke prilike na zapadu, a osobito slabost nasqednika Karlavelikog, potpomoglo je Nikoli, da na zapadu ostvari novu teorijupapstva. Ali, koliko mu je to relativno lako i{lo za rukom na zapadu,toliko mu je to te{ko bilo da izvede na istoku.Na istoku je u to doba zauzimao prvi episkopski prijesto patrijarhFotije. Kako je Nikola istakao svoja uobra`ena prava i nadcarigradskim prijestolom, i kako i sa kakvom je energijom to odbioFotije, poznato je; isto kao {to je poznata stra{na borba, koja sezavrgla izme|u ta dva ~ovjeka. Svr{ilo je time, da je Nikola na jednomsaboru u Rimu (862. godine) proglasio Fotija, da nije patrijarh, aFotije opet sa svoje strane na jednom saboru u Carigradu (867. god.)proglasi Nikolu odlu~enim od crkve. Razdjeqewe crkve u osnovi je bilogotovo. Mawi dio tada{wih oblasnih crkava bio je uz Nikolu, do~im jeuz Fotija, a protivu vlastoqubqa Nikolina, bio sav istok, ujedno i savepiskopat galski, akvilejski i dalmatinski.Na{qednik Nikolin, papa Adrijan II po{ao je po stopama svogapred{asnika. Ali drugi Nikolin na{qednik, papa Jovan VIII nalazi, datreba popustiti od Nikolina pravca, i prema Fotiju biti qubazan.Nije u ostalom uspostava mira u crkvi, niti u op}e interes crkvepobu|ivao na to Jovana, nego politi~ke prilike onoga doba. Wemu jetrebala oru`ana pomo} iz Carigrada protivu Saracena u ju`nojItaliji, i da se utvrdi na zapadu mo} novoga zapadnoga cara, svagdaRimu odanoga. Radi toga se Jovan pokazao prijateqem i carigradskomepatrijarhu. On po{qe svoje legate u Carigrad, da bi se tu sastao sveop}isabor, na kome bi se mir crkveni uspostavio, i bacilo u zaborav sve, {tose za vrijeme pape Nikole dogodilo bilo. Sabor se sastane u Carigradu879. god, i tu poslije uzajamnih pohvala i Jovanu i Fotiju, uspostavqenje bio mir izme|u Rima i Carigrada. Mir, u ostalom, koji je trajaotoliko, koliko je papi trebovala pomo} vizantijskog cara u Italiji, ikoliko je u izgledu bilo, da }e papa dobiti za sebe Bugarsku, taj velikikamen spoticawa me|u Rimom i Carigradom. Dogodilo se malo vremenaposlije pomenutog sabora, da se politi~ke prilike na zapadu izmjeni{e,i papi ve} nije bila potreba od pomo}i vizantijskog dvora. Pri tome,papini legati na povratku iz Carigrada javi{e mu, da carigradskipatrijarh nije voqan nipo{to da ustupi Bugarsku rimskome prijestolu.I ovo u~ini, te se Jovan povrati na stope svojih pred{asnika Adrijana61

i Nikole, i mir izme|u Carigrada i Rima opet se poru{i, i razdjeqewecrkava, koje je izazvao papa Nikola, produ`i se i daqe. 84Kao {to su politi~ke nove prilike izazvale papu Jovana da promjeni,poslije pomenutoga carigradskoga sabora, svoje dr`awe premaCarigradu, tako su sli~ne prilike izazvale promjenu i u Dalmaciji, aposebno u onom dijelu Dalmacije, koji je bio pod upravom hrvatskogatada{wega kneza.God. 879. poginuo je od ruke nekog hrvatskog vojskovo|e Branimira,dotada{wi ~estiti i mudri hrvatski knez Sedeslav i iste godine tajubijca Branimir zauzme kne`evski prijesto, i proglasi sebe hrvatskimknezom. Dalmatinski gradovi, koji su bili dotle u odnosnoj zavisnostiod hrvatskoga kneza, ~im dozna{e za ubistvo Sedeslava, odmah se odmetnuod novoga kneza (Branimira), priznaju}i od tada samo vlast carskoganamjesnika u Zadru. Carigrad im ne samo odobri taj korak, uz to jo{pozove na odgovornost Branimira za nasiqe wegovo. U neprilici se sadavelikoj na{ao Branimir. Da bi se od iste oslobodio, ponudio mu sesavjetom tada{wi jedan djakon ninske crkve, po imenu Teodosije.Katedra hrvatske ninske episkopije nije bila tada zapremqena; a nisamo postojawe te katedre nije jo{ bilo kanoni~ki utvr|eno, nitijerarhijski polo`aj wen odre|en. Teodosije smisli da sam postaneninskim episkopom, i da ninskoj katedri zadobije kanoni~ko priznawe isamostalan polo`aj. Pravilnim putem, a to je, srestvom spqetskogarhijepiskopa, pod ~ijom je vrhovnom vla{}u bio Nin sa svojomobla{}u, Teodosije ne bi mogao bio to postignuti ve} i zbog onih maloprijateqskih odno{aja, koji su odavna postojali izme|u romanskognaseqewa Dalmacije i Hrvata, a prema tome, i izme|u sve{tenstvaprimorske Dalmacije i hrvatskog sve{tenstva. Jo{ je mawe mogaoTeodosije da to postigne privolom Carigrada, koji je tada ogor~en biona kneza Branimira i na wegov dvor radi ubijstva Sedeslava. Trebalo jedakle Teodosiju da na|e drugi na~in za ostvarewe svoje misli, i na{aoga je u grje{noj odluci svojoj, da duhovne interese `rtvuje interesimazemaqskim. Odlu~i on uskoristiti se nezgodnim polo`ajemBranimirovim, te, u~iniv{i zajedni~kim djelom Branimirovu stvar isvoju, izvesti u zemqi i crkveni i politi~ki prevrat, i to tijem, {to }ei knez i on okrenuti le|a Carigradu i obratiti se Rimu. Znao jeTeodosije, koliko tada{wem papi, Jovanu, le`e na srcu Sloveni, ikoliko im se on pokazao u svemu popustqiv, osobito prema onima uMoravskoj i Panoniji, samo da bi ih otrgao od Carigrada i sebizadobio; pa znaju}i ovo, Teodosije je gotovo siguran bio, da }e posti}i{to `eli, kad se obrati papi rimskome. Nagovori zato on Branimira, daprekine svaku svezu i politi~ku i crkvenu sa Carigradom, i da izjavi84 Podrobno o ovome u mojoj kwizi: Kiril i Metodije. Zadar, 1881 str. 235-252.62

imskome papi u ime svoje i svoga naroda pokornost; tijem }e se pomo}upape uzdr`ati na kne`evskom prijestolu, i ujedno zajam~iti nezavisnosthrvatske crkve od Carigrada, odnosno od romanskog dalmatinskogsve{tenstva, koje je u jedinstvu sa carigradskim patrijarhom. Nagovoridakle Teodosije kneza Branimira na uniju sa Rimom.Branimiru se u~inilo, da je Teodosijev savjet dobar, i rado gaprihvati, tim prije, {to mu je trebalo na}i ma kakav bio na~in samo dapolo`aj svoj sa~uva, a pitawe savjesti za takvog ~ovjeka, kakav je bioBranimir, bilo je sporedno pitawe. Po{qe radi toga ovaj knez nekogprezvitera Jovana sa pismom papi u Rim, tra`e}i wegovu za{titu iobe}avaju}i mu pokornost svoju i naroda hrvatskoga. Obrati se iTeodosije pismom papi uvjeravaju}i ga, da je sav hrvatski narod gotovodstupiti od carigradskog patrijarha i priznati vlast rimskogaprvosve{tenika, ako papa prizna kanoni~ko postojawe hrvatske ninskeeparhije i nezavisnost wenu od spqetske arhijepiskopije; pri ~emu,naravno, nije zaboravio Teodosije kazati papi i to, kako klir i narodhrvatski `ele wega za episkopa.Odazvao se papa Jovan odmah ovim pismima iz Hrvatske, koja gavanredno obradova{e. Neo~ekivano ovo obra}ewe Rimu hrvatskoganaroda slu`ilo mu je bar djelomi~no naknadom za Bugarsku, koja jevelikom mukom za Rim prije malo godina ste~ena bila, a sada bila opetod Rima otrgnuta. U po~etku juna iste (879.) godine upravi papa dva svojapisma, jedno Branimiru i drugo svemu sve{tenstvu i narodu hrvatskome,a nekoliko dana ka{we i djakonu Teodosiju.U pismu Branimiru papa pi{e: "Po{to ti, Bo`jom pomo}i, kaoqubazni sin `eli{ i ponizno ispovijeda{, da }e{ biti vjeran u svemu ipokoran sv. Petru i nama, koji po milosti Bo`joj zastupamo wegovomjesto, to ovim na{im apostolskim pismom dostojnu i veliku zahvalnostizri~emo plemenitosti tvojoj i primamo te i duhovnim te rukama grlimokao predragog sina, koji se povra}a u wedra svete apostolske stolice,matere tvoje, iz ~ijeg naj~istijeg izvora oci su tvoji pili medeni soksvete propovjedi, i uz to `elimo, da ti apostolskom dobrotompomognemo, da obilata bude nad tobom milost i blagoslov vrhovnihsvetih apostola Petra i Pavla i na{a, da sa~uvan i obezbje|en bude{ odvidqivih neprijateqa koji ne prestaju napastvovati i prije~iti spasewe~ovje~ansko, i da uzmogne{ ~im lak{e dobiti `eqenu pobjedu nadneprijateqima tvojima; jer koliko }e{ vi{e nastojati, da bude{ Boguposlu{an, da vr{i{ svete zapovjedi wegove i da iz qubavi k Bogu odaje{du`nu ~ast wegovim sve{tenicima i slu`iteqima, tijem }e{ sigurnijebiti pobjedilac i mo}an nad svima neprijateqima tvojima i onima, kojiti se odmetni~ki budu protivili... Pa kao {to si izjavio `equ svoju podoti~nome prezviteru (Jovanu), da te apostolskim na{im ustimablagoslovimo, da se tvoje spasewe umno`i, javqamo ti, da smo mi to vrlo63

ado u~inili, i to, na dan vaznesewa Gospodwa, kad smo slu`ili sve~anusvetu slu`bu na oltaru bla`enog Petra, uzdignutim u vis rukamablagoslovimo tebe i sav narod tvoj i svu zemqu tvoju, da ovdje i uvje~nosti tijelom i du{om bude{ spasen, i da uzmogne{ zemaqskomdr`avom, koju ima{, sretno i bezbjedno da upravqa{, i poslije smrti dau nebeskim prostorijama s Bogom sretno da caruje{ do vijeka"... Sli~nopapa pi{e i u pismu hrvatskom sve{tenstvu i narodu. Izra`ava samo uovome pismu kao neku bojazan, da li je iskreno to obra}ewe wihovorimskoj crkvi. Blagosiqa ih i grli ih ra{irenim rukama, ali samo poduvjetom: "ako }ete iskreno dr`ati i vjerno ~uvati do kraja ovu `equva{u i ovo obe}awe". U pismu djakonu Teodosiju izra`ava papa opetsvoju veliku radost, {to se taj djakon wemu obratio. Prima saodobrewem na znawe, {to su ga izabrali za ninskoga episkopa, aliboje}i se da ne bi i on, kao spqetski arhijepiskop Marin, obratio sepatrijarhu Fotiju u Carigrad radi posve}ewa, i boje}i se dakle, damo`da nije u svemu ba{ iskreno to Teodosijevo obra}ewe Rimu, papa mupreporu~uje: "nemoj da svr}e{ na drugu kakvu stranu da tra`i{, protivusvetih ustanova blago~astivih otaca, episkopsku blagodat, negopristupi svim srcem i svom voqom pod krov apostolske stolice,... dana{im rukopolo`ewem, pomo}u Hristovom, dobije{ episkopskoposve}ewe". 85Pisma su ova jasna i ne treba im nikakva tuma~ewa. Opaziti se mora, dau nikakvome pismu papa ni{ta ne spomiwe o nezavisnosti hrvatskeepiskopije ninske od spqetske arhijepiskopije, o ~emu je Teodosijemolio papu. Papa prosto zove Teodosija u Rim radi episkopskogposve}ewa. U tome Jovan ponavqa ono, {to je pred{asnik wegov, papaAdrijan u~inio bio za Moravsku, posvetiv{i sv. Metodija u Rimu zaepiskopa moravskoga. Po tada{wem stawu stvari u dalmatinskoj crkvi,pravo posvetiti ninskog episkopa pripadalo je spqetskomarhijepiskopu. Ali ovaj arhijepiskop sa svima ostalim dalmatinskimepiskopima bio je u zavisnosti jerarhijskoj i svezi sa carigradskimpatrijarhom, te i papa sada, kad se otrgla ninska episkopija od sveze saCarigradom i Rimu se pridru`ila, nije mogao spqetskom arhijepiskopudati da episkopa za tu episkopiju posve}uje, nego je morao ili sam gaposvetiti, ili ovlastiti nekoga od svojih arhijepiskopa. A pre}utao jeJovan o nezavisnosti od Spqeta one episkopije hrvatske mo`e biti i stoga, {to se bojao da tijem ne uvrijedi dalmatinski episkopat, za koji jemo`da ve} tada gajio nadu, da }e se i on s vremenom Rimu pridru`iti, aovijem bi korakom, tj. priznawem nezavisnosti crkvene Nina od Spqeta,tu svoju nadu samo oslabio bio.85 Ra~ki. Documenta, pag. 8. 9. 12.64

Pisma ona papina primili su radosno i Branimir i djakon Teodosije,i unija hrvatske crkve sa Rimom bila je ve} gotova. Teodosije je odmahodputovao u Rim, gdje je bio posve}en za episkopa hrvatskoga u Ninu, idobio je od pape pravo da obavqa bogoslu`ewe na slovenskom jeziku,onako isto, kako je to papa dopustio bio za Moravsku i Panoniju. Da biova dobrovoqna unija sa Rimom dobila sve~anu potvrdu, i da bi se toiznijelo na javni pokaz Carigradu, kao pobjeda Rima, papa upravislijede}e (880.) godine Branimiru, sve{tenstvu i narodu hrvatskompismo, u kome ih hvali za wihovu odanost i poslu{nost prijestolu bl.Petra i wegovom prvosve{tenstvu i pozivqe ih da po{qu u Rimnekoliko zastupnika, koji bi u ime sve hrvatske zemqe zasvjedo~iliprijelaz svoj k rimskome prijestolu, i ujedno obe}ava, da }e zatijem i onposlati u Hrvatsku svoga legata, kome }e po obi~aju rimske crkve savnarod polo`iti zakletvu pokornosti. I ovo je sve zatijem i izvr{enobilo. 86 A kakva je korist od svega ovoga bila po hrvatsku narodnu crkvu,radi koje se sve ovo u~inilo, ili se bar mislilo da se ~ini, vidje}emoodmah. Li~nosti koje su u ovoj da ka`emo pogodbi u~estvovale, svaka je zasebe dobila svoje. Papa Jovan, dobio je pokornost hrvatskoga kneza ioblasti mu; djakon onaj Teodosije postao je vladikom, i bar fakti~ki,ako i ne pravno nezavisan od Spqeta; a Branimir osigurao se nakrivi~ki dobivenom prijestolu kne`evskom.5.Na sve ove doga|aje kod hrvatskoga naroda u Dalmaciji dalmatinskiepiskopat gledao je indiferentno, bar u prvo vrijeme. Rim me|utijem,ohrabren svojim uspjehom kod Hrvata u Dalmaciji, po~eo je bio raditi,kako bi to isto postigao i kod romanskog naseqewa Dalmacije kako biotrgao od carigradskoga patrijarha dalmatinsku crkvu i wene episkope,i sebi ih podlo`io.Iste one godine, kad je Jovan posvetio Teodosija za episkopa ninskoga,umre u Spqetu arhijepiskop i mitropolit dalmatinski Georgije. Nawegovo mjesto bude u polovini iste godine izabran za arhijepiskopa imitropolita Marin.^im su u Rimu doznali za izbor Marina, papa Jovan na|e za nu`nonapisati pismo u Dalmaciju Vitalu, episkopu zadarskom, Dominiku,episkopu osorskom i ostalim episkopima dalmatinskim, i Jovanuarhiprezviteru, koji je upravqao spqetskom crkvom, i svemu sve{tenstvui narodu po gradovima. U ovome pismu papa svima preporu~uje, da ~uvajupredawa otaca svojih i da priznaju rimsku crkvu, koja ih je preporodila,podsje}a ih, kako su pretci wihovi bili poslu{ni bla`enom Petru, inapomiwe im, kako treba da se ~im prije povrate u wedra rimske crkve,86 Ib. pag. 13.65

niti treba da dopuste, da izabrani wihov arhijepiskop Marin tra`i oddrugoga posve}ewe, nego samo od rimskog prvosve{tenika, pri ~emudodaje: "ako li pak {to sumwate, zaziru}i od Grka ili Slovena (de parteGraecorum vel Sclavorum) radi toga {to }ete se k nama obratiti, ili {tosu neki dobili od wih posve}ewe, to imajte pouzdawa, da }emo mi shodnoustanovama sv. otaca i pokojnih na{ih prvosve{tenika starati sevla{}u na{om, da vam pomognemo. Ako pak slu~ajno ne uva`ite ovu na{uapostolsku opomenu, i upravo kanoni~ku zapovijest, te se ne povratiteapostolskom prijestolu rimskome i ne ushtjete zatijem po staromepravilu primiti od nas episkopa posve}ewe i osve}eni pla{t, znajte da}ete biti za svagda odlu~eni od svake crkvene zajednice s nama". 87U po~etku ubje|uje papa u ovome pismu dalmatinske episkope, da sewemu obrate i ostave Carigrad, i neka ne zaziru od (Slovena, Sclavi), anaime Srba, koji stoje uz carigradsku crkvu, kao i Grci (Graeci), jer }eih on za{titi, kao {to je za{titio Hrvate, koji su mu se odali, a zatijemve} papa i prijeti istim episkopima, ako ga ne poslu{aju. Ali niubje|ivawe, ni prijetwe papine ni{ta ne pomogo{e. Dalmatinskiepiskopi nijesu se ni osvrnuli na papino pismo, nego se obrati{e uCarigard patrijarhu Fotiju, da on ovlasti koga, koji bi imao daMarina posveti za arhijepiskopa. Fotije ovlasti na to akvilejskogarhijepiskopa Valperta, koji to i izvr{i u ime Fotijevo. 88Me|utijem novi ninski episkop Teodosije nije mirovao. Osobito mu jebilo nepravo, {to wegova episkopija nije bila priznata nezavisnom odSpqeta, kao {to je on to `elio; a pri tada{wem polo`aju stvari slaboje izgleda imao, da }e to i posti}i. Oja~ao je on bio za to vrijeme svojuduhovnu vlast i upliv kod hrvatskog naroda, koji se oko ninskeepiskopije sve ja~e prikupqao, kao okolo sto`era, gdje mu je slobodnobilo slu{ati slovensko bogoslu`ewe. Ovo je znao Teodosije da na svojukorist i radi svoje svrhe upotrebi, te se i rije{i na drugi na~inpostupawa. Od Rima nije mogao da dobije priznawe nezavisnosti svojeepiskopije od spqetske arhijepiskopije, i on odlu~i da poku{a sam to dau~ini. Odlu~i se na smion korak, naime da prisvoji sebi tuarhijepiskopiju i da sam postane spqetskim arhijepiskopom. A zgoda muse pokazala, kad je umro arhijepiskop Marin, i bila je dakle upra`wenaarhijepiskopska katedra.Mi poznajemo ve} Teodosija, kao ~ovjeka smiona u planovima svojim iodlu~na u izvi|awu tih planova, a tako|er i koji ne zazire mnogo odsrestava da postigne svoju cijeq. ^astoqubqe wegovo navelo ga je, da seodmetne od carigradske crkve i u~ini dakle nedostojno djelo; to isto87 Ib. pag. 10-11.88 Kon~. rkp. Farlati. III, 78. Hengenrother, Photius. II, 615. Ra~ki, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stolje}a(Rad jugosl. Akad. 79, 177).66

~astoqubqe navodi ga i sada, da novim nedostojnim djelom postigne {to`eli. Dalmatinski episkopat bio je pravoslavni i u zavisnosti odcarigradskoga patrijarha, a u protivnosti sa rimskim papom. Srestvompape dakle Teodosije nije mogao posti}i svoju cijeq. I on sada, negledaju}i na svoj obraz i na savjest, napusti papu, onog istog papu,Jovana, koji ga je i vladikom u~inio, te se izjavi privr`enikomcarigradskog patrijarha i jednomi{qenikom ostalih dalmatinskihepiskopa, i izabra{e ga za arhijepiskopa spqetskog. Na predstavkuistih episkopa, carigradski patrijarh, Fotije, potvrdi izborTeodosijev i ovlasti istog onog arhijepiskopa akvilejskog Valperta,koji je Marina posvetio bio, da sada uvede u arhijepiskopski prijestospqetski Teodosija. 89Kad je Teodosije stao ja~om nogom na spqetskome prijestolu, on je tadahtio da se u~vrsti na tome prijestolu, a radi toga mu se u~inilo kaonajpouzdanije, ako okru`i sebe sve{tenstvom svoga jezika, slovenskoga. Ito je po~eo i da ~ini onom odlu~no{}u i okretno{}u, koje su musvojstvene bile. Samo {to prenaglio bje{e u tome, te nije pre{la bilani jedna godina dana, od kako je zasjeo bio na arhijepiskopsku katedru, ive} se po~ela bila javqati reakcija od strane romanskoga sve{tenstva.Na stranu ovoga sve{tenstva stali su svi episkopi dalmatinski, i tijemje ve} Teodosijev polo`aj po~eo bio ozbiqno te`ak biti. Pouzdaju}i se usebe i svoju energiju, Teodosije udari u okrutnost protivu sviju, koji sumu protiv{tine pokazali, i po~ne upotrebqavati o{tre mjere protivuromanskog sve{tenstva, i te ne samo protivu ni`eg sve{tenstva, nego iprotivu samih episkopa. Ovo izazove te episkope, da u ime svoje i svegaromanskog sve{tenstva u Dalmaciji, tu`e Teodosija patrijarhu Fotiju uCarigrad i da se po`ale kako se u dalmatinskoj crkvi preokre}e starired, i op}i je nemir u crkvi zavladao. Ova tu`ba, kad je za wu doznaoTeodosije, u~ini, da on sa ve}om jo{ okrutno{}u po~ne postupati,uklawaju}i romanske sve{tenike i namje{taju}i na wihovo mjesto, gdje jegod mogao, slovenske sve{tenike, i {ire}i, ~im je vi{e mogao, slovenskobogoslu`ewe po crkvama Dalmacije. Na strani Teodosijevoj bio jecarigradski patrijarh, kojemu je on znao pokazati, kako postupawem inaredbama svojima on te`i samo za tijem, da osigura svojoj crkvinacionalni zna~aj. Ali ovo nije ipak oslabilo u protiv{tini romanskosve{tenstvo, koje nije prestajalo novim se tu`bama, obra}ati uCarigrad. Ovo je ovako trajalo sve do 886. godine, dok je na carigradskomprijestolu bio patrijarh Fotije. Novome patrijarhu Stevanu, Fotijevomna{qedniku, podnesu opet dalmatinski episkopi tu`bu na Teodosija, ito tijem o{triju, {to je zna~aj romanskoga sve{tenstva sve slabijipostajao i slovensko se bogoslu`ewe sve vi{e {irilo po Dalmaciji.89 Kon~. rkp. Ra~ki, Documenta, p. 187. Ra~ki, Nutarne stanje. I. c.67

Odgovora na tu svoju optu`bu ne dobi{e, i tada se odlu~e na korak, kojije fatalan morao biti i za dalmatinsku crkvu i za slovenskobogoslu`ewe u woj. Odlu~e odmetnuti se od Carigrada i isto~ne crkve, ipridru`iti se papi rimskom. 90Odlu~ili su se dalmatinski episkopi potra`iti za{tite u Rimuprotivu Teodosija, izme|u ostaloga i zato, {to je papom tada u Rimu bioStevan VI (885-891), poznati protivnik slovenskog bogoslu`ewa uMoravskoj i slovenske narodne crkve, osnovane sv. Metodijemsolunskim. 91 A ovo je bilo glavno, radi ~ega su se oni dalmatinskiepiskopi i dizali protiv Teodosija. Obrate se dakle ovi episkopi papiStevanu, i izme|u ostaloga, optu`e Teodosija, da nije pravilno izabranza spqetskog arhijepiskopa, i da on nije drugo nego papski episkop, kojije lukavstvom zasio na arhijepiskopski prijesto.Mo`e se ve} pomisliti, koliko je moralo obradovati papu ovoneo~ekivano i dobrovoqno obra}ewe dalmatinske crkve Rimu. Naizmaku 886. ili u po~etku 887. godine pi{e papa Teodosiju, i kori ga {toje zauzeo spqetsku arhijepiskopiju i uz to jo{ dopustio da ga akvilejskiarhijepiskop uvede u prijesto. 92 Da je ovo papino pismo dovelo u velikunepriliku Teodosija, samo se po sebi razumije. Dok je carigradskipatrijarh bio duhovni poglavica dalmatinske crkve, mogao je Teodosijera~unati, da je siguran na svojoj katedri, i da mo`e slobodnoprodu`avati svoje djelovawe protivu romanizma; ali sada, kad sedalmatinski svi episkopi predado{e Rimu, vidio je Teodosije, da jestvar izgubqena. U neprilici ovoj on poku{a, ne bi li mogao sa Rimomipak da {to u~ini u korist svoju. Prikloni se, i potra`i od papeStevana potvrdu za spqetskog arhijepiskopa. Ovo papu zadovoqi, te iuva`i molbu Teodosijevu; a pismom jednim 887. (ili 888.) godine pozivqega u Rim, da }e ga potvrditi za arhijepiskopa i dati mu odnosni pla{t(pallium). 93 Tijem, pravilno opa`a Ra~ki papa je `elio, da sasvijemodvrati Teodosija od Akvileje i od Carigrada. 94 O hrvatskomsve{tenstvu i slovenskom bogoslu`ewu papa nije nikakve jo{ odlukeizrekao bio. Ovakvo rije{ewe papino ne samo {to nije zadovoqilodalmatinske episkope, nego ih je jo{ vi{e razdra`ilo protiv Teodosija.Utvrdiv{i se na arhijepiskopskoj katedri spqetskoj odobrewem pape,Teodosije je sada mogao, mo`da i sa vi{e energije, produ`iti svoj posao;90 Kon~. rkp.91 “Kiril i Metodije”, str. 355. i sl.92 Ra~ki, Docum., p. 187.93 Starine (izd. jugosl. akademije). XII, 219. n. 13.94 Nutarnje stanje. Pom. mjesto.68

a vje{tinu i okretnost Teodosijevu dobro su poznavali oni episkopi.Radi toga oni pohitaju opet sa tu`bama u Rim. [ta su sve tidalmatinski episkopi pisali u Rim o Teodosiju, i kakva je na torije{ewa papa izdavao, nije im poznato. Zna se samo, da Teodosije nijepo{ao u Rim za obe}anu mu potvrdu, da je malo zatijem prestao bitiarhijepiskopom spqetskim i da je svr{io u Ninu, kao obi~ni episkop.Na mjesto wegovo na arhijepiskopstvo spqetsko izabran je bio neki Lav,za kojega se u ostalom ni{ta ne zna, a poslije toga Lava, neki Petar (891.god), otvoreni i odlu~ni romanist. Znak, da je latinska strankanadvladala slovensku, i do{qedno da su dalmatinski episkopi postigli{to su `eqeli.U ninskoj se episkopiji produ`avalo i daqe slovensko bogoslu`ewe.To je bogoslu`ewe, u ostalom, sada preina~eno bilo uslijed sklopqenepri Branimiru unije sa Rimom. Preina~eno je bilo naime tijem, {to jeono ude{eno bilo po ritualu zapadne crkve i tekst jevan|eqa doteran povulgati, i {to je napu{tena bila }irilica, kojom su dotle bogoslu`benekwige napisane bile, i zamjewena glagolicom, te glagolicom prepisanesve nove kwige za crkvenu upotrebu Hrvata. 95 Na svaki na~in, ako jedotada{we bogoslu`ewe i preina~eno bilo i kwige crkvene drugimpismom prepisane, ostalo je to bogoslu`ewe ipak slovenskim, i to je zahrvatski narod dovoqno bilo, samo da mu ne bude latinsko. O promjeni,kojoj su podvrgli pre|a{we slovensko bogoslu`ewe, taj narod nije bio ustawu da prosudi, a jo{ mawe da shvati doma{aj te promjene za budu}eodnose wegove prema susjednom mu srpskom narodu, koji je ostao pristarim svojim kirilskim bogoslu`benim kwigama. Pri tome ne trebazaboraviti ni to, da formalnog razdijeqewa izme|u isto~ne i zapadnecrkve jo{ nije tada bilo, i u vjerovawu svome zapadna je crkva bila jo{,bar u glavnome, jednaka isto~noj crkvi, i da dakle ona promjena ubogoslu`benim kwigama nije bila od bitnog zna~aja za samu vjeru; adoti~na unija sa Rimom, koja je bila uvedena Branimirom, imala jekarakter vi{e spoqa{wi i u nekoliko ritualni, nego li unutra{wi.Ovome slovenskom bogoslu`ewu, ma i preina~enom, hrvatski je narodiskreno odan bio; i tijem je ja~e on to bogoslu`ewe wegovao i branio,~im je `e{}e na isto napadao latinsko dalmatinsko sve{tenstvo. Anapadawe je to na isto bogoslu`ewe od strane latinskog sve{tenstvabilo sistemati~no, o{tro i odlu~no, dok se u Dalmaciji nije postiglosa slovenskim bogoslu`ewem ono {to se postiglo bilo u Moravskoj iPanoniji. Tamo je Rim tome potpomagao, te se i dalmatinskosve{tenstvo dr`alo sada Rima, samo da to isto postigne i u Dalmaciji.I radi ovoga nedobroga djela, da se naime uni{ti u Dalmaciji slovensko95 Kon~. rkp. Po novijim nau~nim istra`ivawima glagolicu je izumio sam Teodosije ninski. VidiArh. Leonidx, O rodinq i proisho`denii glagolicw. SPb, 1891.69

ogoslu`ewe, ma da je ono u glavnome ograni~eno bilo na ninskuepiskopiju, odmetnuo se dalmatinski episkopat od Carigrada i stao uzRim. Sa tim se episkopatom odmetnuo od Carigrada i sav narodlatinskoga jezika. Jedine gr~ke kolonije na dalmatinskom primorjuostado{e vjerne svojoj crkvi, carigradskoj. Radi ovakvoga postupkasvojega, dalmatinski je episkopat dobio poslije (895. g.) o{tri ukor odcarigradskoga patrijarha sv. Antonija, ali za taj su episkopat bili tadaprete`niji zemaqski interesi od interesa duhovnih. 96Teodosija je na ninskoj episkopskoj katedri naslijedio okolo 890.godine Sveslav (Adalfred). Ovaj hrvatski episkop stupio je u otvorenuborbu sa spqetskim arhijepiskopatom. Neposrednim povodom toga bilaje neka zemqa, {to je knez Trpimir 852. god. darovao bio spqetskojcrkvi, a na koju je zemqu dokazivao svoje pravo ninski episkop. Spor jeovaj, po{to se ticalo kne`evske darov{tine, imao da rije{i tada{wihrvatski knez Mutimir (892-914). Protiv o~ekivawa Sveslavqeva, knezje rije{io spor u korist latinskog arhijepiskopa spqetskog Petra, aprotiv svog hrvatskog episkopa ninskog. U odlu~nom ~asu, dobro opa`aSmirnov, kad je za slovensku stvar bila nu`na energi~na potpora, kadaje trebalo da se ninska episkopija i hrvatski knez slo`e u jednoj op}ojte`wi, i zajedni~ki da rije{e zada}u crkvene samostalnosti hrvatske, utome ~asu knez staje na stranu neprijateqa slovenske narodnosti. 97Ova borba, koja se zapo~ela izme|u Spqeta i Nina pri episkopuSveslavu, raspalila se jo{ `e{}e pri Sveslavqevom na{qedniku,Grigoriju. Grigorije se istakao otvorenim i odlu~nim braniocem pravasvoje episkopije i nezavisnosti wene od spqetske arhijepiskopije, a kaotakav i braniocem slovenskog bogoslu`ewa. Nije bio u tome na ruciGrigoriju hrvatski knez, ali je zato imao potporu hrvatskoga naroda,koji je, kao {to smo spomenuli, sav odan bio tome bogoslu`ewu. Protivdjelatnosti Grigorijeve digli su se jednakom odlu~no{}u svi latinskidalmatinski episkopi. Istako{e se oni tobo`e braniocima i ~uvarimastarih crkvenih ustanova u Dalmaciji, te dokazivahu, kako jeprotukanoni~no zahtijevawe ninskog episkopa o narodnoj hrvatskojcrkvi i kako je protivno crkvenim ustanovama bogoslu`ewe naslovenskom jeziku. Protivu ovoga isticao je, premda kao {to }emovidjeti bezuspje{no, osnovanost svoje stvari Grigorije i hrvatskosve{tenstvo. U{lo je ovo i u narodne mase, te se raspalila o{tra borba,koliko me|u hrvatskim i latinskim sve{tenstvom, toliko isto i me|unarodom, hrvatskim s jedne strane i latinskim s druge. Veliku je ve}inuu Dalmaciji sastavqao hrvatski narod: sva kontinentalna Dalmacija96 Kon~. rkp. Ovaj je patrijarh mnogo nastojao o pomirewu Rima sa Carigradom, i za svetiteqa gapo~ituje i zapadna crkva, isto kao i pravoslavna.97 Istori] horv. gosudarstva, str. 34.70

ila je naseqena tim narodom, a i u primorskoj Dalmaciji bilo ga jedosta. Mawinu je sastavqalo romansko naseqewe. U borbi, o kojojgovorimo, u~estvovao je sav hrvatski narod, a od romanskog naseqewau~estvovali su svi Latini. Gr~ke kolonije bile su van borbe. Pritakvom stawu stvari, svi su izgledi bili, da }e pobjediti slovenskielemenat, a podle}i latinski. A ovo se jo{ vi{e moglo o~ekivati, {to jetada{wi knez, Tomislav (914-940.), druk~iji pravac u tome imao od svogapred{asnika, Mutimira, i pru`ao je, koliko je mogao, pomo}i episkopuGrigoriju u wegovim te`wama.Ali na veliko zlo hrvatske narodne crkve, do{la je po srijedi sadapolitika sa svojim interesima, koja je imala da djelo Grigorijevo dovedejo{ goremu resultatu, nego {to je malo godina prije dovedeno bilo djeloTeodosijevo.Okretno{}u i vje{tinom svojom znao je knez Tomislav da ujedini ujednu dr`avu sve do toga doba jo{ razjediwene Hrvate (dalmatinske iposavske), a tako je isto znao izdjelovati od carigradskoga carskogadvora, da mu se ustupe i gradovi sjeverne Dalmacije, kojima je onupravqao sada (923. god.), kao carski prokonsul. Trebalo je samoTomislavu i da utvrdi tu prokonsulsku svoju vlast nad tim gradovima,da se ne bi i wemu dogodilo, kao {to se dogodilo bilo knezu Branimiru,od koga su se bez mnogoga govora isti gradovi odmetnuli bili.Borba crkvena izme|u latinskih episkopa i ninskog hrvatskogepiskopa tada je ba{ naj`e{}a bila, i Tomislav, kao prokonsuldalmatinskih gradova, morao je da dobro promisli, da ne bi uvrijediosve{tenstvo i stanovni{tvo tih gradova, {tite}i kao dotle te`wehrvatskog episkopa Teodosija. Morao je da o tome promisli i radi toga,{to je te`io da proglasi sebe hrvatskim kraqem, kad je ve} pot~inio biosvojoj vlasti sav hrvatski narod, pa u odnosnom smislu i romanskuDalmaciju; a tu te`wu wegovu lako je moglo da osujeti srestvom Rimalatinsko dalmatinsko sve{tenstvo. U odlu~nom ~asu Tomislav serije{i, da napusti svog narodnog episkopa i da stane uz latinskeepiskope. Uz wega su pri ovom koraku wegovom bili i svi hrvatskivelika{i.Tomislav se obrati papi u Rim, Jovanu X (914-928.), da bi poslao uDalmaciju svoje legate, koji bi imali sazvati jedan crkveni sabor, da setu raspravi o svemu, {to je uzrok nemira u dalmatinskoj crkvi i da seodlukom saborskom ustanovi normalno stawe u zemqi. Papa se odazvaomolbi Tomislavqevoj, i po{qe u Spqet dva svoja legata: Jovana,episkopa ankonitanskoga i Lava, episkopa palestrinskog, koji su`eqeni sabor imali da sastave. Ovim svojim legatima papa preda dvasvoja pisma: jedno za Jovana, arhijepiskopa spqetskoga i ostale podru~nemu episkope, i drugo za kraqa hrvatskog (regi Chroatorum) Tomislava,kneza humskog (duci Chulmorum) Mihaila i za druga znatna lica. Sabor71

se doti~ni sastao 924. god. u Spqetu, i kao {to se iz predgovorasaborskih spisa vidi, predsjedavao je saboru papin legat, episkop Jovanankonitanski, a u~estvovali su, izme|u ostalih: Tomislav hrvatski,Mihail humski, Jovan arhijepiskop spqetski, episkop zadarski Formin,ninski episkop Grigorije i drugi episkopi.U prvome svome pismu arhijepiskopu Jovanu i episkopima ka`e papa,kako mu je ~udnovato, {to mu se za toliko godina nijesu javqali, kao {toim je du`nost bila; kako je doznao, da se okolo wegovih oblasti po~ela{iriti druga~ija neka nauka, koja se u svetim kwigama ne nalazi (aliamdoctrinam, quae in sacris voluminibus non reperitur), i da su oni o tomemu~ali i na to pristajali; kako neki, ostaviv{i pravu nauku, primajuMetodijevu nauku, koju on nije mogao na}i u nikakvoj kwizi me|usve{tenim piscima (ad Methodii doctrinam confugiunt, quam in nullovolumine inter sacros auctores comperimus); kako treba da nastoje, i da sesve popravi i uredi u slovenskoj zemqi (per Sclavinicam terram) i da svakispovjeda jednu vjeru; kako svi sve{tenici moraju da slu`bu Bo`ju slu`ena latinskom jeziku, kao {to je to propisano u rimskoj crkvi, a ne natu|em (non autem in extranea): i kako moraju svi nastojati da ploda ne dadezli korijen (mala radix), koji se onuda {iri. U drugom pismu svjetskimstarje{inama slovenskim papa pi{e izme|u ostaloga, kako moraju djecusvoju u latinskoj kwizi vje`bati, i kako je zabraweno Bogu `rtvuprinositi na varvarskom, to jest slovenskom jeziku (in barbara, seusclavinica lingua). 98Pismima ovim papa Jovan nije mogao boqe ugoditi latinskimdalmatinskim episkopima, i ve} se po tim pismima znalo, {ta }espqetski sabor rije{iti. Za wih je bilo glavno, da se uni{ti slovenskobogoslu`ewe, kome je hrvatski narod bio odan i koje je okupqalo okojedinog hrvatskog tada{weg episkopa sav hrvatski narod, i bilodo{qedno uzrokom, da se isti narod odvra}a od latinskog sve{tenstva.Uni{tiv{i jednom to slovensko bogoslu`ewe za latinske je episkopeostalo lako bilo, i povratak k wima otu|ene im sada hrvatske pastve samje sobom morao slijediti. Mo`da su sami ti episkopi prethodno sve ovopapi predo~ili; a po{to se to slagalo sa tada{wim te`wamacentralizacije rimske, papa je i poslao onakva pisma, nagla{uju}i i ujednom i u drugom osudu slovenske crkvene slu`be.Sabor je izdao 15 kanona. Izme|u ovih kanona, prvi utvr|ujemitropolitska prava arijepiskopu spqetskom. Ovo je ve} protiv ninskoghrvatskog episkopa, koji je te`io, da samostalnu narodnu hrvatsku crkvuosnuje, nezavisno od latinskog arhijepiskopa spqetskog. Drugi kanonpropisuje, da svaki episkop mora imati u svojoj eparhiji dovoqan brojsve{tenstva i pastve, i da u malim mjestima ne smije se episkop98 Ra~ki, Docum., p. 188-190.72

postavqati. I ovaj je kanon protiv namjere ninskog episkopa, koji kaonezavisni hrvatski episkop mogao je proglasiti sebe arhijepiskopom, tepostaviti i drugih hrvatskih episkopa po raznim mjestima. Tre}i kanonnare|uje, da svaki episkop mora imati vlast samo u granicama svojeeparhije, niti smije da pru`a vlast svoju van tih granica na tu|eeparhije. Da se ovo neposredno ti~e ninskog episkopa, jasno je. Isto setako tog episkopa ti~e, i jedanaesti kanon, da hrvatski episkop mora,kao i ostali, biti podlo`an spqetskom arhijepiskopu; 99 i dvanestikanon, kojim se prijeti crkvenom kaznom hrvatskome kraqu i svimavelmo`ama, ako bi se usudili rasprostrawavati granice hrvatskogaepiskopa u oblastima, podru~nima spqetskome mitropolitu. Protivslovenskog bogoslu`ewa glasi deveti kanon: "Nikakav episkop na{eoblasti ne smije postavqati na ma koji stepen slu`be nikoga, kojislovenski govori; a koji su postavqeni ve} bili, mogu slu`iti samo kaomonasi i klirici, niti im episkop smije dopustiti, da u wegovojeparhiji slu`e liturgiju, osim slu~aja, ako u oskudici sve{tenika,rimski prvosve{tenik, uslijed odnosne molbe, dade takvome dozvolu nasve{teni~ku slu`bu." 100 Ostali kanoni ne ti~u se posebno glavnihpitawa, radi kojih se sabor ovaj sastao. 101Naravno je, da su svi primili i usvojili sve ovo, {to je saborzakqu~io. Jedini Grigorije, episkop ninski nije primio zakqu~kesabora, nego se on obrati neposredno papi i opi{e mu sav tok sabora,`ale}i se na nepravdu, i {to mu se prije~i jurisdikcija, kao autonomnogninskog hrvatskog episkopa. 102 Papa, ~im je primio akte sabora, potvrdisve {to je u~iweno na saboru. A povodom `albe Grigorijeve, obustavirije{ewe pitawa o wegovoj jurisdikciji. Radi ovoga rije{ewa on pozoveu Rim i Grigorija i Jovana, arhijepiskopa spqetskog, da ih saslu{ali~no. 103 Nijesu u ostalom po{li u Rim ni jedan ni drugi.99 “Ut episcopus Chroatorum, sicut nos omnes, nostrae ecclesiae metropolitanae (i.e. Spalatensi) subesse sesciat.” Docum., p. 192.100 “Ut nullum episcopus nostrae provinciae audeat in quolibet gradu sclavinica lingua promovere; (poterit)tamen in clericatu et monachatu Deo deservire. Nec in sua ecclesia sinat eum missam facere; praeter sinecessitatem sa cerdotum haberet: per supplicationem a romano pontifice licentiam ei sacerdotalis ministeriitribuat.” Docum, p. 192.101 U 1. kanonu spomiwe se, da je “beatus Domnius ab apostolo Petro praedicare Salonam missus” i da uSpqetu “sancta ejus memnra requiescunt”. Vidi se iz ovoga, da su u X vijeku ~vrsto vjerovali ovo, {to jeposlije dokazano da nije istinito. Pa`we je dostojno, {to je Lucije istakao bio sumwu oautenti~nosti i ovoga sabora i sviju papskih pisama, koja se ti~u ovoga sabora. Ovo je zavisilo posvoj prilici od toga, {to se u rukopisu Tomine solinske istorije, koji se nalazio u bibliotecikardinala Barberini, navodi da je ovaj sabor dr`an za vrijeme spqetskoga arhijepiskopa Jovanaravenskog, koji je umro okolo 680. godine. O ovoj Lucijevoj sumwi vidi Farlati. III, 84-86. 107.102 Ra~ki Docum., p. 193.103 Ibidem.73

Mora biti da su puno nezadovoqni bili latinski episkopi, {to jepapa ipak htio da ne prenagli u odluci svojoj o hrvatskom episkopu, imora biti da su mnogo rovali radi toga u Rimu protiv istog episkopa.Sude}i po resultatima, u tome su oni i uspjeli. Bi}e se papa ozlovoqiona Grigorija i zato, {to se nije odazvao papinom pozivu, da do|e u Rim.Da se prekine svaka daqa prepirka o crkvenim poslovima u Dalmaciji,papa naredi legatu svome, episkopu Madalbertu, koji je i{ao u Bugarsku,da se na povratku svome zaustavi u Spqetu, i tu kona~no te posloverije{i. 104 Ovo je Madalbert i u~inio 926-7. godine. On je sazvao sabor uSpqetu pod svojim predsjedni{tvom, a u prisustvu Jovana, arhijepiskopaspqetskog, Grigorija ninskog i ostalih episkopa dalmatinskih, i kraqaTomislava i drugih hrvatskih velika{a. Na istom saboru budeponovqeno pravo mitropolitsko arhijepiskopa spqetskog, te utvr|enegranice eparhija zapadnih: zadarske, rapske, kr~ke i osorske, i odnosnihisto~nih. Za ninsku crkvu istakli su na saboru, da ona nije u starijavremena episkopa imala, nego arhijepiskopa, koji je zavisio od episkopazadarskog, te s toga ukinuta je sada bila ninska episkopija, a episkopuGrigoriju ponu|ena je bila jedna od tada upra`wenih eparhija(skradinska, sisa~ka ili duvawska). Ovaj zakqu~ak sabora Madalbertponese sa sobom papi u Rim radi potvrde. Ne na|e na papskomeprijestolu Jovana X, nego Lava VI, koji, ~im je primio akte sabora,odmah ih je i potvrdio (928. god.) Poslao je papa arhijepiskopskipalijum arhijepiskopu spqetskom Jovanu i tijem utvrdio za sva vremenavlast ovoga arhijepiskopa i nad Hrvatima svima; a episkopa Grigorijaodredi na skradinsku episkopiju. 105Sabor ovaj nije raspravqao, kao {to se vidi, o slovenskombogoslu`ewu, a to s toga {to je zabrana toga bogoslu`ewa, koja je izdanabila na saboru 924. godine, potvr|ena ve} bila papom Jovanom X.I tako bi uni{tena hrvatska narodna crkva, i zabraweno Hrvatima, damogu slu`iti slu`bu Bo`iju na narodnom jeziku.Grigorije ninski, energi~ni branilac slovenskog bogoslu`ewa inezavisnosti od latinstva hrvatske crkve, morao je najposlije podle}i uborbi svojoj; a podlegao je, jer su protiv wega i wegova djelovawaujediwenim silama i odlu~no radili i mo}na dalmatinska latinskajerahija i dr`avna hrvatska vlast. Hrvatski narod, koji je krjepko stojaouz svoga episkopa, dizao je glas svoj protiv naredaba onih latinskihsabora, i on se o{tro tome opirao i za dugo vremena poslije, kao {tosvjedo~i jedan opet spqetski sabor, koji se slijede}ega vijeka moraosastati, da se kona~no ve} zabrani slovenska slu`ba. Morao je ipak104 Ib. p. 194-195.105 Ib. p. 196.74

hrvatski narod da podlegne sili, kao {to je i podlegao; ali se zato on iotu|io od nosilaca dr`avne vlasti, koji su gubitku onih narodnihsvetiwa najvi{e bili krivi, i tim nosiocima dr`avne vlasti on sepokoravao samo tada, kad je silom to morao da ~ini, ina~e im je nasvakom koraku smetwe stavqao. Ovome treba pripisati ikratkovremenost hrvatske kraqevine; a ovome se bez sumwe imapripisati postanak i one legende u hrvatskoj hronici o ubijstvu "uPetih Crikvah u Kosovi" po{qedwega hrvatskoga kraqa Svinimira.U malo te nije jednako sudbi, kao hrvatski narod, podlegao i srpskinarod, ili bar dio toga naroda, onaj, {to bje{e pod vla{}u humskogakneza Mihaila Vi{evi}a. I ovaj knez, kao {to smo vidjeli, zajedno saTomislavom hrvatskim, bio se obratio papi radi onoga saboraspqetskog (924. god.), i na tome je saboru i on sa svojim velika{imau~estvovao. Na ovo su Mihaila navele nezgodne za wega tada{wepoliti~ke prilike, te mali obzir, {to je on u op}e imao priupotrebqavawu srestava da ostavri namjere svoje. Promjeweni u onodoba odnosi izme|u Vizantije i Bugarske, prijateqstvo Mihailovo saTomislavom, s kojim ga je vezivala sli~nost politi~kih zada}a wihovih,suparni{tvo Mihailovo sa srpskim ra{kim knezom, ovo i sli~nopobudilo je bilo Mihaila, da se i on, kao i Tomislav, prikloni Rimu.Ali ovaj Mihailov postupak i wegovo u~e{}e na onom spqetskom saborui priznawe protuslovenskih zakqu~aka toga sabora, nije imao nikakvihpo{qdica za srpski narod u op}e, pa ni za onaj dio toga naroda, {to jebio pod wegovom vla{}u. Knez je ovaj sve to radio na svoju ruku i udogovoru vaqda sa ono nekoliko wegovih velikana, koji su svoje li~neinterese imali da uz wega budu. Ali ni sve{tenstvo ni narod, nijesuimali u svemu tome nikakva posla. A jo{ mawe je u tome moglo imatiposla srpsko sve{tenstvo ra{ke kne`evine, koje je sa svojim knezomokupqeno bilo okolo srpske ra{ke episkopije.Kako je srpsko sve{tenstvo i narod Mihailove kne`evine primio glaso radu wegovom prije i na saboru onom, nije o tome ni{ta zabiqe`eno.Ali zna se, da na drugom spqetskom saboru, koji nije bio drugo negoprodu`ewe onoga 924. godine, Mihaila i wegovih velika{a nije bilo;zna se, da poslije 924. god. o Mihailu ve} spomena nema; zna se, da odwegovih sinova nikakav nije mogao zasjesti na kne`evski prijesto,mo`da ba{ i s toga, {to im je otac u~estvovao i primio zakqu~ke onogasabora; zna se najposlije i to, da je okolo 935. godine humska kne`evinazajedno sa svima ostalim srpskim kne`evinama do{la pod vlast kneza^aslava, prvoga ujedinioca sviju srpskih zemaqa. Bo`ji promisao u onoje doba sa~uvao srpsku crkvu od opasnosti, koja joj je prijetila i kojoj jeMihailo, bar u wegovoj kne`evini, podvrgao bio tu crkvu, wenosve{tenstvo i narod. Amanet svetih apostola Kirila i Metodija ostaoje kod Srba nepovrije|en.75

Iz onoga {to smo naveli o pomenutim spqetskim saborima i wihovimzakqu~cima vidi se ve}, koliko je zna~ajan i sudbonosan bio doga|aj ovajza pro{lost na{e Dalmacije u unutra{wem `ivotu wezinom. Ali je istidoga|aj bio sudbonosan i za spoqa{we wene odnose, osobito premasrpskom narodu. Zemqe ju`no od r. Neretve bile su sve naseqene srpskimnarodom osim maloga dijela romanskoga naseqewa u pojedinimprimorskim mjestima. Dalmacija, koju je naseqavao u velikoj ve}inihrvatski narod, stavqena je bila ve} i polo`ajem svojim u neposrednidodir sa ju`nim zemqama, i prema tome sa srpskim narodom. Ovijem setuma~i izme|u ostaloga i ono gore pomenuto zajedni~ko djelovaweTomislava hrvatskoga sa Mihailom humskim. Poslije onih spqetskihsabora, dakle ve} prvih godina druge ~etvrti X vijeka, dotada{wiodnosi izme|u hrvatskoga i srpskoga naroda po~iwu ve} hladniti.Nijesu oni od velikog zna~aja ni dotle bili, i imali su vazda samospoqa{wi karakter, ali su ipak postojali. Sada pak, kad se dr`avnicihrvatski odbi{e od slovenskog zna~aja svoga i prikloni{e romanizmu,prekida se za vijekove svaki sno{aj izme|u hrvatskog i srpskog naroda, inikada se vi{e ta dva naroda ne na|o{e u zajedni~kom radu, ni napoliti~kom, ni crkvenom, ni prosvjetnom poqu. Pukla je tada, pi{eSmi~iklas, ona odsudna linija izme|u povjesti hrvatske i srpske, koja jetako jaka, da je svi potowi vijekovi ne mogo{e presje}i. 106 Kalaji setako|er osvr}e na one spqetske sabore, pa navode}i, kako se zakqu~cimatih sabora Hrvati malo po malo pokori{e, a Srbi ne htjedo{e nikadaprimiti iste zakqu~ke, opa`a sasvijem pravilno: "Od toga doba dijele seHrvati od Srba na crkvenom poqu, i to je odjeqewe imalo duboki uplivi u narodnom pogledu sve do dana{wega dana." 107 @alosna ova istinaosje}a se danas u Dalmaciji mo`da vi{e, nego igdje drugo, gdje zajednoSrbi i Hrvati `ive. A poku{aji od strane nekih, da se presje~e ovaSmi~iklasova "odsudna linija", mogu se nazvati plemenitima ipohvalnima, ali se do prave zajednice izme|u hrvatskoga i srpskoganaroda do}i ne}e sve dotle, dok Hrvati ne stanu na ono stanovi{te, nakome su bili pri knezu Sedeslavu i po|u onim pravcem, kojim su pritome knezu stupali. Dok dana{wi Hrvati i wihovi vi|eniji qudi budupropovijedali Srbima uniju sa Rimom, i dakle da se pokore romanizmu,kao {to wih pokori{e oni spqetski sabori, dotle nije mogu}e ni nadeza~eti, da }e mo}i do ne~ega ozbiqno zajedni~koga do}i izme|uhrvatskoga i srpskoga naroda. Ovo vrlo dobro znadu doti~no u~enihrvatski prvaci, te nam je upravo nepojmqivo, kad koji od wih dokazuje,da je mogu}e jedinstvo izme|u Hrvata i Srba u narodnom odnosu, a bez106 Poviest hrvatska. II, 228.107 Geschichte der Serben. Budapest, 1878. I, 89.76

jedinstva crkvenog. Narodno jedinstvo mo}i }e se postignuti samo tada,kad se Hrvati odreknu romanizma i kad stupe u krilo pravoslavne crkve.6.Sabori oni spqetski dr`ani su, kao {to smo rekli, pri kraquTomislavu. Ovaj je kraq bio uzrok, da se ukine hrvatska narodnaepiskopija i u op}e hrvatska narodna crkva i wena jerarhija, i da sezabrani u Dalmaciji slovensko bogoslu`ewe. Tomislav je prestaovladati 940. godine. Poslije wegove smrti, istorija nam hrvatska, ado{qedno i dalmatinska, prikazuje prili~nu zbrku, sve do vlade kraqaDr`islava, koja bi bila po~ela od prilike 994. godine. Ova zbrka zavisiod onoga rasula, za koje Smi~iklas ka`e, da je nastupilo poslijeTomislava, ili poslije prvog wegovog na{qednika. Nas se ovo ne bitoliko ticalo, da nije po srijedi va`ni jedan doga|aj iz toga doba uistoriji Dalmacije, a naime, kad za prvi put staje nogom u Dalmaciju lavsv. Marka. Ovo se dogodilo za vlade Krijesimira, a izveo je to du`dmleta~ki Petar Orseolo, 992. godine.Neretvani bili su odavna poznati kao pirati, koji su pri svakoj zgodinapadali na la|e, koje su plovile po jadranskom moru, i pqa~kali ih.Osna`iv{i se pod Krijesimirom, po~e{e i Hrvati to isto raditi, tezajedno sa Neretvanima napadahu izme|u drugih i na mleta~ke trgova~kela|e. Ovo je naravno moralo izazvati kod mleta~ke vlade odlu~nodjelovawe protivu tih pirata, a na za{titu svojih podanika i wegovihinteresa. Du`d Orseolo spremi nekoliko mleta~kih jakih la|a i po{qeih u Dalmaciju protivu onih pirata. Uspje{an je bio pohod; i 992. god.Mle~i}i ne samo {to savlada{e hrvatske i neretvanske pirate, nego iosvoji{e Vis. Da je Krijesimir pri tome va`nome doga|aju {ta u~inio uodbranu svojih, o tome nije nigdje ni jedne rije~ice kazano.Slavodobitno se mleta~ke la|e povrate u Mletke sa mnogo viskihzarobqenika. Odmah su poslije po~eli Mle~i}i misliti, kako im trebaopet udariti na isto~nu obalu mora, da jednim odlu~nim ~inom kona~noobezbijede slobodno plovqewe svojim la|ama po jadranskom moru iinterese svoje trgovine.Umre Krijesimir 993. godine. Na{qedi ga Dr`islav. PoslijeKrijesimirove smrti morao je po pravu na{qedstva sjesti na hrvatskiprijesto stariji sin wegov, Svetoslav. Dr`islav otme silom bratuprijesto i po~ne vladati, ali vladati usred najve}ih nemira u zemqi iusred pravog gra|anskog rata izme|u stranaka, Svetoslavqeve iDr`islavqeve. Pobijedi najposlije Dr`islav. Da se utvrdi u vlasti onse obratio vizantijskom dvoru i izjavi mu pokoriti svoju i svoje dr`ave,i zatra`i kraqevski naslov. Carevi Vasilije i Konstantin privole`eqi Dr`islavqevoj; i od toga doba, pi{e arhidjak. Toma, Dr`islav iostali wegovi na{qednici nazva{e se kraqevi Dalmacije i Hrvatske,77

dobijali su kraqevske znakove od vizantijskih careva i zvali su secarski eparhi. 108Dok je u Hrvatskoj trajao pomenuti gra|anski rat, dalmatinski su segradovi svi pobunili bili protivu Hrvatske. Ovu su pobunupothrawivali svaki dan to vi{e neprestani napadaji hrvatskih pirata,zajedno sa Neretvanima (gens Serbica ferox immitis, kao {to ih Farlatizove) na dalmatinske trgova~ke la|e, a isto i na mleta~ke, pqa~kaju}i ipojedine zemqe i ostrvi}e, vlastitosti primorskih Dalmatinaca. Istiovi pirati tada su napali bili i na Zadar, te odveli otuda nekolikozarobqenika. Ne mogu}i sami protustati piratima i sa~uvati od wihsvoju vla{tinu, obrate se dalmatinski gradovi za pomo} u Carigrad.Carigradski dvor nije mogao u taj ~as, radi ratova na drugim stranama,pru`iti im tra`enu pomo}, nego ih uputiti na Mletke, da pomo}uMle~i}a, ~ijim su interesima isti pirati svaki ~as {tete nanosili,odbiju op}eg im neprijateqa. Dalmatinsko poslanstvo, koje je radi ovogastiglo u Mletke, na{lo je ve} Mle~i}e gotove da idu u Dalmaciju, aprotivu Hrvata. Sam du`d Orseolo 996. godine uputi se u Dalmaciju sajakom ratnom mornaricom. Znamenit je put ovaj Orseolov. Mi gaopisivati ne}emo. On je podrobno opisan u mqeta~kog qetopiscaSagornina, a od novijih u Romanima i Dari, a tako|er u Ra~koga. 109Stvar je u tome, da je za kratko vrijeme sva Dalmacija do Dubrovnikaukqu~ivo, pokorila se lavu sv. Marka, i du`d Orseolo na povratku uMletke proglasi sebe du`dom i Dalmacije (dux Dalmatiae). Pobjeda je ovamleta~ka toliko velika i potpuna bila, da su, po rije~ima doti~nihpisaca, Mle~i}i tada, na vje~nu uspomenu te pobjede, ustanovili poznatugodi{wu svetkovinu vjen~awa republike sa morem. Uprava Dalmacijepre|e sada na du`da mleta~kog, kao prokonsula vizantijskog cara.Ovom slavodobitnom mleta~kom radu u Dalmaciji Dr`islav hrvatskinije ni najmawe protivnosti pokazao, i Mle~i}i su gotovo bez boja svuprimorsku Dalmaciju osvojili. Staraju se Ra~ki, Smirnov i drugi, daopravdaju takvo dr`awe Dr`islavqevo. 110 Opravdawa su ta vi{e ilimawe osnovana; ali u stvari ipak ostaje, da prokonsul ili carski eparhu Dalmaciji nije ve} tada bio hrvatski vladalac, nego mleta~ki du`d, ida je pod vla{}u ovog po{qedweg bila tada sva primorska Dalmacija.Prijetilo je tada od istoga du`da Orseola i Hrvatskoj, da podlegneistoj sudbi romanske Dalmacije, dakle da i sav kontinenat dalmatinski108 “Ab isto Dirscisclauo ceteri successores ejus reges Dalmatiae et Chroatiae appellati sunt. Ricipiebant enimregiae dignitatis insignia ab imperatoribus Constantinopolitanis, et dicebantur eorum eparchi sive partii.” Hist.salonit. cap. 13.109 S. Romanin, Storia documentata di Venezia. Venezia, 1853. I, 276-281. - P. Daru, Histoire de la republiquede Venise. Paris, 1826. I, 87-92. Ra~ki. Borba ju`nih Slovena za dr`avnu neodvisnost (Rad. 25. 196-201).110 Ra~ki, spom. ~lanak. Smirnovq, sp. kw., str. 61.78

padne pod vlast Mletaka. Dogovarawa i mirne Dr`islavqeve ponudedu`du, sa~uvale su tada Hrvatsku, da ne podlegne Mlecima.Vlast mleta~ka ostala je nad Dalmacijom i kroz svu prvu ~etvrt XIvijeka. Unutra{wi nemiri u samoj republici mleta~koj, izazvaninarodnom bunom protivu Orseolovog doma, prekinu{e tu vlast.Upravu Dalmacije nije vizantijski car sad predao, kao prije hrvatskomvladaocu, nego je zadr`ao sebi, i vr{io je sada istu kroz carskognamjesnika (protospatarius et stratico universae Dalmatiae). Tek pri PetruKrijesimiru okolo 1058. godine pre{la je ta uprava opet Hrvatskoj. Ovajse hrvatski vladalac obratio bio vizantijskom caru Isaku I Komninu,priznavaju}i wegovu vrhovnu vlast nad Hrvatskom, kao {to je to bilopri Tomislavu, i mole}i ga, da uspostavi pre|a{wi polo`aj hrvatskogavladaoca naspram Dalmacije. Car prema politi~kim prilikama togavremena pristane na to. Zadr`av{i vrhovnu vlast nad Dalmacijom, IsakKomnin preda upravu Dalmacije Petru Krijesimiru, te se u javnimispravama od toga doba u naprijed spomiwalo na prvom mjestu imecarevo, a za tijem ime hrvatskoga vladaoca, i tada ime carskoganamjesnika (protospatarius imperialis et totius Dalmatiae catapanus). 111U ovo isto doba, kad hrvatski vladalac dobiva od vizantijskoga caraupravu nad Dalmacijom, doga|a se u politici Petra Krijesimirapreokret, koji se skroz kosio sa op}im pravcem, koji je vladao ucarevini onoga, u ~ije je ime on upravqao Dalmacijom. PetarKrijesimir od hrvatskog narodnoga vladaoca pretvara se u otvorenogaza{titnika najqu}ih goniteqa slovenskoga zna~aja wegovoga naroda inarodne hrvatske crkve. Za vrijeme wegova vladawa ukinut je bio zasvagda i po{qedwi trag narodnoga zna~aja, {to je jo{ dotle imalahrvatska crkva, i pot~iwena je u svemu i po svemu romanizmu.Zakqu~ke spqetskih onih sabora 924. i 926-7. godine protivu hrvatskenarodne crkve i protivu slovenskog bogoslu`ewa, hrvatski je narodprimio na silu, i pokorio im se, jer se pokoriti morao. Protivusjediwenih sila hrvatskog vladaoca i wegovih velika{a s jedne strane irimskih biskupa sa latinskim sve{tenstvom s druge, drugim rije~ima,protivu sjediwenih sila dr`avne i crkvene vlasti, {ta je mogao bijednihrvatski narod da u~ini, premda su mu iz du{e ~upali ono, {to mu jenajmilije i najsvetlije bilo? Pokorio se sili; ali u du{i wegovojduboko mu je bila usa|ena qubav i odanost svetome djelu wegovihprosvjetiteqa i apostola, i on je tra`io svaku zgodu, da izgubqenoduhovno dobro povrati. Zabraweno je bilo slu`iti slovensku slu`buBo`ju, ali je narod znao me|u svojim sve{tenicima na}i qudi odanihkao i on svetoj stvari, i sa tim svojim sve{tenicima u selima i mawimgradovima on je slovenski u svojim crkvama hvalu Bogu odavao i na111 Lucii De regno Dalmatiae et Croatiae. II, 8.79

svojem narodnom se jeziku Bogu u crkvama molio i slu`io. Broj ovakvihcrkava i narodnih sve{tenika prili~no je narastao bio za pro{lih stogodina. Pa kao {to je ovo nepravo bilo latinskom sve{tenstvudalmatinskom prije 924. godine, tako mu je to i sada nepravo bilo, a zbogistih razloga pro{lih vremena; i kao {to je to latinsko sve{tenstvoznalo tada onakom odlu~no{}u da izradi ukinu}e hrvatske episkopijeninske i zabranu slovenskog bogoslu`ewa, tako je ono to isto u~inilo isada. Nado{lo je uz to u ovo doba i da se uvode zami{qene rimskimarhidjakonom Hildebrandom (potowim papom sa imenom Grigorija VII)reforme crkvene, u smislu centralizacije svesvjetske vlasti u osobirimskoga prvosve{tenika.Reforme ove svugdje su se na zapadu sa malim izuzecima uspje{nouva|ale, pa trebalo je da one budu uvedene i u Hrvatskoj, odnosno uDalmaciji. Na `alost hrvatskoga naroda i na zlo narodne stvari,tada{wi hrvatski vladalac Petar Krijesimir nije bio odgojen uslovenskom duhu, nego je naklowen bio romanizmu. Ovo je odwegovala uwemu mati mu, mle~i}ka, rodica biv{eg du`da mleta~kog Orseola. Kaotakav, Petar Krijesimir nije se mogao istaknuti braniocem duhovnocrkvenihte`wa svojega naroda, nego je morao biti uz latinskodalmatinsko sve{tenstvo, a po vremenu i za{titnik u uva|awu rimskihreforama u Hrvatskoj. On se ponudio papi Nikoli II, da }e potpomo}i,da se ovo po{qedwe uredi i u wegovoj zemqi, kao {to se to uredilo bilou drugim zapadnim zemqama. Papa naravno primi najradosnije tu ponudui po{qe abata Majnarda, kao svoga legata, u Dalmaciju, da izvede {to jePetar Krijesimir `elio. Majnard sazove 1059. sabor u Spqetu, na komesu bili, izme|u drugih, biskupi zadarski, osorski, rapski, kr~ki,kninski, biogradski i arhidjakon trogirske episkopije. Izvedeno jebilo na tome saboru i zakqu~eno sve ono, {to je po duhu tada{wihreformatorskih te`wa rimskih trebalo zakqu~iti.Multa capitula conscripta fuerunt, ka`e arhidjakon Toma. izme|u tihcapitula, dva se glavna spomiwu: 1. obaveza sve{teni~kog celibata i 2.zabrana slovenskog bogoslu`ewa. Drugi ovaj capitulum glasi: "U naprijedneka se niko ne usudi slovenskim jezikom (in lingua sclavonica) slu`itibo`anstvene tajne, nego samo na jeziku latinskom i gr~kom, niti smijeikakav Slovenin biti proizveden na sve{tene stepene. Jer se govori, dasu gotska pismena izna|ena od nekakvog jeretika Metodija (a quodamMethodio haeretico), koji je mnoge stvari la`u}i napisao na istomslovenskom jeziku protivu pravila katoli~ke vjere; radi ~ega Bo`ji ga jesud kaznio nenadanom smr}u." 112Kao {to se vidi, kratka i odlu~na je naredba ova protivu slovenskeslu`be i protivu Kirilove (ovdje ka`e Metodijeve) kwige. Latinsko je112 Thomae Hist. salon., c. 16.80

dalmatinsko sve{tenstvo postiglo svoju namjeru, da boqe nije moglo.Kratka je i druga nerdba o celibatu sve{tenstva. "Ni biskup, niprezviter, ni djakon ne smije imati `ene, a ko se ne pokori ovoj naredbi,neka bude svrgnut", glasi u su{tini ta naredba. I ovom je naredbompostigao Rim u Dalmaciji ono, {to je odgovaralo na prvome mjestuwegovim reformatorskim tada{wim te`wama. Potpuna je sada bila uHrvatskoj pobjeda romanizma.Papa Nikola II odmah je potvrdio zakqu~ke ovoga sabora. 113 Kad jestigla ova papina potvrda, ka`e arhidj. Toma, mnogo su se rastu`ilislovenski sve{tenici, tijem vi{e, {to su odmah zatvorene bile svecrkve, gdje se slovenski slu`ilo, a sami sve{tenici li{eni slu`be. 114Ne mo`e se opisati, opa`a na ovo Farlati, kakvim i koliko te{kimbolom primi{e Hrvati vijest o zabrani jezika i liturgije slovenske. 115I ovo tijem vi{e, kad dozna{e, da je na{qednik Nikolin, papaAleksandar II pismom svojim jednim god. 1061. objavio, da se imajusmatrati bezuslovno obaveznima zakqu~ci spqetskoga sabora 1059, i topod prijetwom anateme svakome, koji bi se usudio povrijediti ih. 116Odlu~nim ovim naredbama Rima protivu slovenskog bogoslu`ewa kodHrvata i protivu hrvatske narodne crkve, a na korist romanizma,izvedena je u Hrvatskoj promjena u vjerskom odno{aju, i nametnuto jeHrvatima i vjerovawe rimske crkve. Do 1014. godine, kao {to je poznato,Rim je ispovijedao nikeo-carigradski simvol. Te je godine onmodificirao VIII ~lan istoga simvola i usvojio je novi dogmat oisho|ewu Duha svetoga, proglasiv{i da Duh sv. ne ishodi samo od Oca,nego i od Sina (Filioque). Hrvati, koji su se dr`ali vjerovawa slovenskihapostola Kirila i Metodija i koji su od vremena kneza Branimirapriznali bili nad sobom vlast rimskog pape i s wim stupili bili uspoqa{wu uniju, ispovijedali su i sada (u XI vijeku) nikeo-carigradskisimvol, i dakle su ispovijedali pravoslavni dogmat o isho|ewu Duhasvetoga, isto kao i sve ostale dogmate pravoslavne isto~ne crkve. Bilisu dakle po svome vjerovawu pravoslavni, i samo u jerarhijskom suodno{aju bili zavisni od rimskoga pape. Trebalo ih je sada, u smislucentralisti~kih tada{wih te`wi rimskih, pridru`iti u svemuzapadnoj crkvi i pot~initi ih sasvijem Rimu. I ovo je i u~iweno na113 Ra~ki. Docum., p. 205.114 “Omnes sacerdotes Sclauorum magno sunt merore confecti. Omnes quippe eorum ecclesiae clausae fuerunt;ipsi a consuetis officiis siluerunt.” Thomae. 1. c.115 Illyr. ascr., III, 128.116 Papino pismo u Starine. 12. 221-223. Tu su pore|ani u obliku kanona svi zakqu~ci ovoga spqetskogsabora. A iz ovoga pisma doznajemo, da se sabor bavio i kosom i bradom sve{tenih lica: “Si quisclericorum amodo barbam vel comam nutrierit, in ecclesiam intrandi facultatem non habeat et canonice vindictepro suo quisque gradu subjaceat.”81

pomenutom spqetskom saboru (1059.), na kojem je bio progla{enjeretikom sv. Metodije, kojega su nauku Hrvati ispovijedali i koji jepoznat bio, izme|u drugoga, i za postojanstvo svoje u obrani dogmata oisho|ewu Duha sv. od samoga Oca i za borbu, koju je on imao da izdr`i salatinskim "ijopatorcima". Ovom osudom sv. Metodija i wegovog u~ewaosu|eno je bilo i dotada{we vjerovawe Hrvata, i oni budu primoraniodre}i se toga vjerovawa, i primiti ne samo novi dogmat o isho|ewuDuha svetoga, nego i sve ostale nove dogmate, koji su od XI vijeka uvedeniu rimsku crkvu. Ovijem je sada prestala ona unija, u kojoj su Hrvati za180 godina bili sa Rimom, i od unijata postado{e sada oni i po vjerilatini, kao {to su i danas.Nasilno ovo postupawe sa Hrvatima u pitawima crkve im i vjere,izazvalo je kod wih neku reakciju protivu romanizma. Na sjeverozapadnomdijelu tada{we Hrvatske obrazuje se, i pokraj sviju onihanatema na hrvatsku narodnu crkvu, zasebna hrvatska jerarhija sa svojimnarodnim episkopom, po imenu Cededa, kojemu glavni pomo}nk u vo|ewuborbe sa romanizmom bija{e neki Vuk (Ulfus). O ovome hrvatskomepiskopu Cededi i popu Vuku ima podrobna pripovijest u arhidjakonaTome (gl. 16.) Toma, kao romanist, i dakle protivnik slovenski,prikazuje ovog hrvatskog episkopa i wegovog pomo}nika, kao varalicenarodne i izla`e samog episkopa ruglu. Ali da je ozbiqan bio ovajproturomanski pokret u tada{wem hrvatskom narodu, i da je on prijetioda se uni{ti sve ono, {to su dalmatinski latinski biskupi protivuhrvatske narodne crkve i protivu slovenske slu`be Bo`je, pomo}u papena onim svojim saborima uporavili bili, pokazuje nam zakqu~ak samogaTomina pri~awa o ovome. Nazva{e ovaj narodni pokret "raskolom", ipostupahu sa svima, koji su u tome pokretu bili, kao sa raskolnicima."^im vijest o ovim bezbo`nim doga|ajima, pi{e Toma, dopre do pape, onodmah po{qe jednog poslanika svoga, kardinala Jovana, da u slovenskimstranama zatre sjeme prokletoga raskola. Kad je do{ao kardinal u testrane sazove on mnogo naroda i sve{tenstva, te grdnoj pokori podvrgneonog la`nog episkopa pred istim wegovim Hrvatima za toliku lakoumnunevaqal{tinu. I radi toga ma~em vje~itoga prokletstva rastavi ga odzajednice vjernih, isto i sve wihove {qedbenike; Vuka pak, koji bija{eza~etnik tolikoga bezbo{tva dade oterati u Spqet, i tu ga u crkvenomzboru li{e sve{tenoga ~ina, te izbijena, obrijana i `igosana bace ga utamnicu. Po{to pak pomamni Cededa nikako nije htio da odustane odzapo~ete drzovitosti, i radi kojega je nastala bila velika ona sablazan usvoj dr`avi, zapovijedi papa, da se na wega izre~e sve~ano prokletstvo,kako u rimskoj, tako i u spqetskoj crkvi, i u svoj provinciji". 117117 Hist. salon., cap. cit.82

Naravno je, da je ovaj narodni pokret, pri ujediwenim silamalatinskih biskupa, za{ti}enih papstvom, i dr`avne vlasti, morao nabrzo ugu{en biti. Dr`an je bio opet novi sabor u Spqetu 1063. godine, ina istome su saboru izdane bile najo{trije naredbe protivu buniteqanaroda, a ta~no govore}i, protivu hrvatskih patriota, koji su branilinezavisnost od latinskih biskupa svoje nacionalne crkve i svetiwuslovenskog bogoslu`ewa. Koji bi se god tada usudio ustati u obranuhrvatske crkve, taj je bio ka`wen tamnicom ili progonstvom. 118Tiwalo je poslije toga u narodu hrvatskome nezadovoqstvo na latinskebiskupe, i to se nezadovoqstvo u prilikama isticalo i u javni protest,dok najposlije god. 1075. papa Grigorije VII zapovijedi, da se sazove novisabor u Spqetu pod predsjedni{tvom papinog legata, arcibiskupasipontskog Gerarda, i na tome saboru bude "raskol" onaj u osnovisavladan i uspostavqen onaj red, kakav su `eqeli latinski biskupi. Naovome saboru na{lo se, da mo`e sada biti uspostavqena ninskaepiskopija, u svemu i po svemu zavisna od spqetskog arcibiskupa. 1197.Da se sve ovo dogodilo sa hrvatskom narodnom crkvom, kriv je PetarKrijesimir. Dok se hrvatski narod, koliko je god mogao, protiviosvetogrdnome djelu, {to su izva|ali latinski dalmatinski biskupi sanajve}om svetiwom hrvatskoga naroda, i dok se taj narod do krvi borioza tu svoju svetiwu, Petar Krijesimir sa svojim dvorom, ne samo da nestaje u obranu naroda svoga, nego svom vladala~kom mo}i svojompodupire latinske biskupe u wihovome djelu i potpoma`e, da nestaneslovenske crkvene slu`be u Hrvatskoj, da nestane narodne hrvatskecrkve. Razumio je dobro pokojni Ra~ki doma{aj ovakvoga postupawaPetrova, i kao hrvatski patriota stara se da opravda, koliko vi{emo`e, tog hrvatskog vladaoca; ali krivice ne mo`e ni Ra~ki da oslobodiPetra Krijesimira za onakvo dr`awe wegovo u takvom `ivotnom pohrvatski narod pitawu. 120 Pri ovakvoj istorijskoj istini, nama jeapsolutno nepojmqivo, kako je mogao prof. Smi~iklas kazati, da jePetar Krijesimir u svojoj unutra{woj politici ~isto hrvatski kraqbio, bez ikakve tu|e primjese, i da su tri biskupije: biogradska, kninskai ninska, koje bi od wegova (Petrova) vremena bile opet sjajno uzvi{ene,da su te tri biskupije upravo nositeqice hrvatske ideje u crkviBo`joj, 121 kad sav svijet zna, da su te biskupije ba{ od Petrova doba118 Ib. Vidi i Ra~ki, Docum., p. 206-209.119 Ib., et Ra~ki, Docum., p. 210-211.120 Spom. ~lanak u Radu 27, 110-114.121 Sp. kwiga. I, 250.83

postale nositeqice latinske ideje, i da je ninska biskupija ba{ s toga,poslije 150 godina, uspostavqena, {to su pod Petrom romanisti dobiliuvjerewe, da ne}e kao prije biti nositeqica hrvatske ideje, nego upravolatinske.Temeq, koji je udario Petar Krijesimir u odnosima hrvatstva kromanizmu, ili ta~nije, u pot~iwewu romanizmu hrvatstva, tako je ~vrstbio, da ga nije mogao ve} niko vi{e nikada poru{iti. Slavi}, koji je1073. naslijedio Petra, dr`ao se politike svoga pred{asnika. Malo je uostalom ovaj Slavi} i vladao, jer je, uslijed provale ju`notalijanskihNormana, izgubio ve} 1075. i prijesto i slobodu. Slavi}ev na{qednikDmitar Svinimir bio je izabran za hrvatskoga vladaoca uplivom inastojawem latinskih, dalmatinskih biskupa, i ovaj je izbor papaGrigorije VII potvrdio. Da se vidi, koliko se za malo godinapotencirala pot~iwenost hrvatstva romanizmu, ili da se ta~nijeizrazimo, koliko je nosilac dr`avne vlasti hrvatske ponizio sebe isvoju dr`avu pred romanizmom, privodimo zakletvu, koju je Svinimirpri krunisawu svome u Solinu po~etkom oktobra 1076. polo`io predabatom Gebizonom, legatom papinim, kad mu je ovaj legat predao dr`avneznake: "U ime svete i nerazdjeqive Trojice. Godine vaplo}ewa Gospodwa1076, indikcije XIV, mjesec oktobar. Ja Dmitar, koji se zovem iSvinimir, po Bo`joj milosti knez Hrvatske i Dalmacije, investiran ipostavqen za kraqa zastavom, ma~em, `ezlom i krunom od tebe gospodineGebizone, koji ima{ vlast po poslanstvu apostolskoga prijemnikagospodina na{ega pape Grigorija, sada poslije izbora moga za upravukraqevine Hrvata i Dalmatinaca, obavqenoga sinodalno i jednodu{nood svega klira i naroda u solinskoj crkvi sv. Petra, tebi (gospodineGebizone) zavjetujem se, obe}avam i vjeru dajem, da }u nepromjenqivoizvr{avati sve, {to mi naredi wegova pre~asna svetost, to jest, da }u usvemu i po svemu biti vijeran svetome i apostolskome prijestolu, i{togod sveti apostolski prijesto ili wegovi legati naredi{e ilinarede za ovu kraqevinu, sve }u to ~uvati bez svakoga prigovora...Utvr|ujem, da }u za darovanu mi kraqevinu ispla}ivati dogovorno sasvima mojim velika{ima svake godine na dan vaskrsewa Hristovog sv.Petru tribut od 200 vizantijskih dukata, a tako isto i svi oni, koji }eposlije mene vladati, ~uva}e ovo na vje~na vremena... Osim ovoga, po{tovladati zna~i slu`iti Bogu, to ja, umjesto sv. Petra i gospodina na{egapape Grigorija, i poslije wega na{qednika wegovih na apostolskomprijestolu, predajem sebe u tvoje ruke i preporu~ujem se tebi (gospodineGebizone); i ovu vijernost moju zakletvom potvr|ujem: ja, Dmitar, koji sei Svinimir zovem, po Bo`joj milosti i po daru apostolskoga prijestola,od ovoga ~asa na daqe bi}u vijeran sv. Petru i mome gospodaru papi84

Grigoriju i zakonitim wegovim na{qednicima; ne}u sudjelovati nirije~ju ni djelom, da, bilo on ili budu}i poslije wega prvosve{tenici iposlanici wihovi, `ivot ili udove izgube, ili da budu uhva}eni; isavjet, koji bi mi oni povjerili, ne}u nikome na {tetu wihovu hotimiceotkriti. Kraqevinu pak, koja mi se predaje tvojom rukom, gospodineGebizone, uzdr`a}u vijerno, niti }u tu kraqevinu i wena prava ikada makoijm bilo na~inom oduzeti ispod vlasti apostolskoga prijestola.Gospodara mojega papu Grigorija i wegove na{qednike i poslanike, kadbi do{li u moju oblast, ~asno }u primati, i uqudno }u s wimapostupati, a tako isto i otpremiti ih, i od kuda god da me pozovu,smijerno }u im slu`iti, koliko god budem mogao". 122Pomenuti Svinimir (ili kako ga jo{ zovu: Zvonimir) bio je posqedwihrvatski kraq. Po Ra~kome, kao da je umro okolo 1088. godine. 123Poslije Svinimira poku{alo se 1089. god. produ`iti hrvatskukraqevsku vlast sa nekim Stevanom iz plemena Krijesimira. Ali ve}slijede}e (1090.) godine nastupa anarhija i poslije malo godina Hrvatskaprestaje za svagda kao dr`ava, i 1102. godine prelazi pod ma|arsku krunu.Jo{ za `ivota Svinimirova prestala je kraqevska hrvatska vlast nadDalmacijom. To je bilo 1085. godine. Normanski napadaj na Dalmacijubio je uzrokom ovoga.Normani su bili neprijateqi Vizantije i napada~i na cjelokupnostcarevine, a u isto su vrijeme oni bili prijateqi rimskoga pape.Svinimir hrvatski, vjeran vazda zakletvi polo`enoj papskome legatu u~asu svojega krunisawa, pomagao je ma bilo i posredno Normanima. Iovo je bilo dosta da izazove protivu Svinimira vizantijski dvor.Me|utijem i mleta~ka republika dr`ala se politike protivne onoj,kakvu je u to vrijeme Grigorije VII razvijao u me|unarodnim odnosima, iprema tome prirodno se na{la u jednakoj politici sa Vizantijom. Kad jetrebala sada Vizantiji u Dalmaciji pomo} mleta~ke republike protivuNormana, a posredno i protivu Svinimira hrvatskog, republika,122 Lucii De regno Dalmatiae. II, 10. Ra~ki, Docum., p. 103-105.123 O smrti hrvatskoga kralja D. Svinimira (Rad. 19, 97-104). U Documenta (p. 146) navodi Ra~ki jedandokumenat, u ostalom sumwiv, u kojem se ka`e, da je neki Radula tri puta spasao `ivot ovomSvinimiru, ali da je najposlije poginuo na Kosovom poqu. U “hrvatskoj kronici” o smrti Svinimirovojpi{e: “I nevirni Hrvati vaze{e zlu misal i nepraveden svit, i sebi i ostatku svomu rasap i vi~nje pogrjenje. I takopo~e{e upiti kakono `idove vapi{e na Isukrsta, kada re~e poglavica: “Bolje da jedan umre, nego tolik puk dapogine”. I tako sramotni i nevirni Hrvati po~e{e govoriti vapiju}e kako psi ali vuci: “Bolje da on sam pogine, nerda nas iz didine na{e izvede ci}a Boga i inim mista toliko daleko obuimati, zemlje i gradove”. I ne inako, nerekako psi na vuke laju}i idu, tako oni na dobroga Zvonimira, komu ne da{e ni progovoriti, nere z bukom ioru`jem po~e{e si}i njega, i tilo njegovo raniti, i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koij, le`e}i ukrvi izranjen velicimi bolizni, prokle nevirne Hrvate i ostatak njih Bogom i Svetimi njegovimi, i sobom, inedostojnom smrtju svojom, i da di ve}e Hrvati nigdar neimali gospodina od svoga jazika, nego vazda tujujaziku podlo`ni bili. I tako izranjen le`e}i a Hrvate proklinjuju}i izdahnu. I projde duh njegov, po milosti onogaki sve mo`e, s anjeli veseliti se u vike vikom.” – I ovo kao da bi se bilo dogodilo na nekakvoj velikojskup{tini “u Petih Crikvah u Kosovi”, i to, “na list Isukrstovih tisu}a i osamdeset, a toj tisu}a i osamdesetmanje jedno”.85

proniknuta svojim posebnim interesima za Dalmaciju, naravno da jepunom gotovo{}u morala stupiti u savez sa Vizantijom na zajedni~kiotpor neprijateqima. Car Aleksije I potra`i od mleta~kog du`daVitala Faledra pomenutu pomo}; a vaqda mu je dao razumjeti i da bi murado ustupio Dalmaciju, pa i Hrvatsku. Du`d obe}a odmah tra`enupomo} i po{qe poslanike svoje u Carigrad sa izjavom da narod sav `elido}i pod vlast mleta~ke republike. Poslanici 1085. god. zajedno sacarskim predstavnicima sklope sve~ani ugovor, po kome car Aleksijeustupa du`du mleta~kom pravo nad Dalmacijom i Hrvatskom, i darivamu naslov carskog protosevasta. Va`no je u ovom ugovoru, {to senapomiwe davno pravo vizantijskoga cara nad Hrvatskom i Dalmacijom,a posebno, kako je pravo vizantijskoga cara nad Dalmacijom utvr|enobilo i u ugovoru mira izme|u Karla velikoga i cara Nikifora i kako suto pravo vizantijski carevi svagda vr{ili. Poslije ovoga, mleta~kidu`d (isti Vital Faledro) nazvao se: dux Venetiarum, dux Dalmatiae atqueCroatie et imperialis protosevastos. 124 Vrlo je zna~ajna i dotada{womistorijom hrvatskom potpuno opravdana opaska prof. Smirnova na ovajva`ni doga|aj. Dugogodi{wa ekvilibristika, ka`e Smirnov, hrvatskihkraqeva me|u Rimom i Vizantijom dovela je do svojih prirodnihpo{qedica. Vizantija je kona~no izgubila povjerewe u hrvatsku dr`avui odlu~ila je uni{titi je, bar de jure. Ne kao samostalna dr`ava, negokao stara vizantijska tema (o ~emu je zaboravio Svinimir, kad je papizakletvu polagao), Hrvatska prelazi sada po carevoj voqi u upravumleta~ke republike. Ovo je bila smrtna presuda politi~kojsamostalnosti Hrvatske, resultat sve politike Svinimirove i wegovihpred{asnika. 125 8.Ako bacimo sada pogled sa vjerske strane na Dalmaciju krajem XIvijeka, mi }emo u woj na}i sasvijem drugo, nego {to je bilo prije.Do ~etvrte ~etvrti IX vijeka, a to je doba `alosnih onih popo{qedicama razmirica izme|u Rima i Carigrada, sva je Dalmacijabila pravoslavna. I ovo je ovako moglo biti, jer je crkva jedna bila, jersu i Rim i Carigrad ispovijedali jednu te istu vjeru. A bilo je sa malimizuzetcima u svoj Dalmaciji i isto~no bogoslu`ewe; isto kao {to jebilo tu i vi{e pravoslavnih (gr~kih i latinskih) manastira.Razumijemo ovdje dana{wu Dalmaciju svu: sjevernu do Omi{a, gdje jebilo hrvatsko stanovni{tvo u kontinentu i gr~ko-rimsko naseqewe uprimorju, i ju`nu Dalmaciju od Omi{a, gdje su bili Srbi uz gr~korimskekolonije u primorju. O tada{wim Srbima u pomenutom dijelu124 Ra~ki, Docum., p. 459.125 Sp. kwiga, str. 86.86

dana{we Dalmacije, a to je Dubrovnika i Boke Kotorske govori}emozasebno na drugom mjestu. Ovdje }emo o wima spomenuti i tada{wimvjerskim wihovim odnosima samo onoliko, koliko nam radi puno}egovora treba.Da su Srbi bili pravoslavni od vremena Kirila i Metodija, i da sutaki i poslije ostali, stvar je svima poznata. ^iweni su bili ipak i uovo doba poku{aji, da otrgnu srpski narod od pravoslavqa. Ali supoku{aji ostali bez daqih po{qedica. Upravo samo dva su poku{aja dokraja XI vijeka bila. Prvi je, kad je humski knez Mihailo Vi{evi} uprvoj polovini X vijeka i{ao na ovaj sabor u Spqetu, gdje se nije radilopravoslavno. Pa kako je radi toga taj knez svr{io, vidjeli smo. Drugiozbiqniji poku{aj bio je, kad je dukqanski knez Mihailo Vojisavqevi}za`elio bio dobiti kraqevsku krunu, i kad se radi toga, po primjerusuvremenika mu Svinimira hrvatskog, obratio bio papi Grigoriju VII.Ve}ina pisaca daju veliku va`nost tome poku{aju i navode, kako je papaodmah poslao Mihailu kraqevsku krunu, a ovaj stavio svoju dr`avu uvasalni odno{aj k Rimu, zatijem, kako je tada osnovano mnogo latinskihbiskupija za srpski narod, kako je u dukqanskoj kne`evini ne samo, negoi u svoj srpskoj dr`avi kona~no utvr|eno bilo latinstvo, i najposlije,kako je tada latinski barski arcibiskup progla{en primasom srpskekraqevine.Sve je ovo mawe nego na polovinu istina. Jedini dokumenat za suditi oovom, to je pismo pape Grigorija VII od januara 1078. g. knezu MihailuVojisavqevi}u.U tome pismu papa nazivqe Mihaila kraqem (rex), ali kraqevske mukrune ne daje, i dakle za pravoga kraqa ga ne priznaje; ne samo, negopovodom molbe Mihailove, da mu kraqevsku krunu po{aqe, papa upu}ujekardinala Petra, koji je imao da razmrsi razmiricu o crkvenojjurisdikciji izme|u dubrova~kih i barskih arcibiskupa, neka tek tajkardinal izvidi, da li bi dobro bilo poslati Mihailu kraqevskeznakove, i tada neka ga (papu) izvjesti, da zna kako }e daqe postupati. Anazvao je papa u onome svome pismu Mihaila kraqem (rex) onako isto,kao {to ga zove i najmilijim sinom bla`enoga Petra (carrisimus BeatiPetri filius), a u stvari samoj sumwa, da je on ba{ takav sin ap. Petra, ~imporu~uje onom kardinalu, da ispita vjeru wegovu i stalnost u odanostiRimu. Nije ni ono istina, da je tada osnovano mnogo latinskih biskupijaza srpski narod u Dukqi. Ne govore}i o tome, da je u tada{wojdukqanskoj kne`evini bilo, kao {to je i danas mnogo romaskoga naroda,za koji su trebali odnosni biskupi, ustanova tih biskupija odnosi seranijem dobu, a posebno 1062. godine, kad papa Aleksandar II upravqapismo jedno svoje barskom arcibiskupu Petru i {aqe mu mitropolitskipalijum. Po Farlatu, ne bi ni tada tek to ustanovqeno bilo, po{to je nadukqanskom saboru 877. odre|eno ve} bilo, da dukqanski biskup priznan87

ude za mitropolita. A kad se pri ovome zna, da takvog duvawskog sabora(concilium Delmitanum) nije nikada ni bilo, tada sva ova rabota o barskojtoj mitropoliji mo`e se smatrati, kao na pijesku osnovana. Isto je takona pijesku osnovan i naslov primasa kraqevine Srbije (primas RegniSerbliae), {to ima dana{wi barski latinski arcibiskup. Ovo mi ka`emona osnovu onoga, {to je Farlati o tome napisao. 126 A da je bilo kakvogstvarnog osnova za ovaj naslov, ne bi sigurno Farlati propustio bio daga navede, niti bi tako va`nu stvar stavio me|u neizvjesne stvari(incertum). Treba li jo{ k ovome dodavati nekakvu biskupiju serbiensis,koja kao da je tada bila podre|ena barskom arcibiskupu? To bi bila nekatobo`e srpska biskupija sa glavnim mjestom Sorbium, koja kao da jeosnovana na onom duvawskom saboru 877, 127 i tada podre|ena dukqanskommitropolitu, a zatijem barskom. Tako je kazano u VII tomu (str. 19.)Farlatovog Illyricum sacrum, a u VIII tomu (str. 44.) ~itamo, da nikakvogabiskupa serbiensis tada nije bilo, nego to je bio neki biskup (Teodor)Sarcanensis ili sardanensis, kojega se ime nalazi u aktima jednogadukqanskog sabora 1199. godine. I ovog izmi{qenog srpskog biskupaTomko Marnavi} u svom `ivotopisu sv. Save stavio je kao pred{asnikasv. Save u Srpskoj crkvi. 128 Iz svega ovoga jasno se vidi, da je ni~imsvr{io onaj poku{aj kneza Mihaila Vojisavqevi}a, da pot~ini srpskinarod Rimu.126 Illyr. sacr., VII, 16.127 O ovom duvawskom saboru (concilium delmitanum) Farlati dosta na dugo pi{e (III, 67-70) i zove ga“celeberrimum”, a pi{e po Dukqaninu i Marulu (Presb. Diocleatis Regnum Slavorum; M.Maruli RegumDalmatiae et Croatiae gesta. Izd. Schwandtner. III, 474-531). Po onome {to se tu pi{e, na ovome saborukao da su u~estvovala tri rimska kardinala u ime pape Jovana VIII, tri poslanika gr~koga caraVasilija, srpski kraq i mnogo druge velike gospode, i na tome saboru, kao da je ustanovqenadukqanska mitropolija i podre|eno joj 12 episkopija; a poslije sabora da je od papinih legatakrunisan prvi srpski kraq, i to 877. godine. - Latinski pop Vjekoslav Gjorgi} uzeo je ovo (kao i mnogidrugi i do dana{wega dana) za gotov novac i u kwizi, {to je 1860. {tampao u Trstu sa naslovom:“Hrvati, Srbi i Dalmatini a Sv. rimska stolica” pi{e, da poslije ovoga sabora “dvanaesti dan, kralj Srbski biovien~an od poslanika papinih po rimskom na~inu”; a taj se srpski kraq zvao “Paulimir, koji hote}i utemeljitise na stavnom temelju posve}enom od crkve i podati zna~aj kr{}anski svomu kraljevstvu u~ini se ovien~at odpapinijeh poklisara, i spozna tako Svetoga Oca za pokrovitelja kraljevstva, a vandjelje za pravilo svogazakonoslovlja. Tako na temelju viere i zakona rimske crkve bi ustanovljeno srbsko kraljevstvo.” Kwigu je ovusvoju posvetio ]or|i} djakova~kom biskupu J.J.[trosmajeru. A sve ovo me|utijem, {to se pisalo ipi{e o tom duvawskom saboru 877. godine, nije ni{ta istina, nego je sve to izmi{qeno, i kao {toLucije zove basnoslovnim sav spis popa Dukqanina (potius fabulas quam historiam scripsisse videatur. lib.II, cap. 14), tako je i opis ovog duvawskog sabora puka basna. Najmjerodavniju je ocjenu o izvorima kojiposlu`i{e Farlatu da napi{e ono o duvawskom saboru, napisao pok. Ra~ki u “Knji`evniku” za 1864, I,198-227. Pa`we je dostojno {to na pomenutom basnoslovnom izvoru osnivaju modernu “CrvenuHravtsku” koja bi se prostirala od Cetiwa do Bojane, te bi, izme|u drugoga, bile hrvatske zemqe iBoka kotorska, i Hercegovina, i Crna Gora, te bi po tome po najmodernijem “hrvatskom dr`avnompravu” bile ~isto hrvatske zemqe: Crna Gora, Hercegovina, zapadni dio Bosne, Dalmacija,“Hrvatska”, Slavonija, dio Krawske i isto~na Istra (V. Klai}, Povjest Hrvata. I, 10). Dobro je uostalom i {ta je Farlati (sp. m) opazio o “bijeloj” i “crvenoj” Hrvatskoj.128 O ovome vidi daqe na 124. str.88

Hrvati u prvo vrijeme, poslije Kirila i Metodija, bili supravoslavni, ako ne boqi od Srba, a ono svakako kao Srbi. Svijetlo je isjajno u ovome pogledu doba kneza Sedeslava. Sedeslavqev ubica, knezBranimir, da odr`i sebe na prijestolu, nije zazrio od misli da bacitamu na taj sjaj i da, radi svog li~nog interesa, `rtvuje slobodu narodnehrvatske dr`ave. Nije smio da to u~ini na jedan mah, jer se bojao naroda,koji je djelu svetih slovenskih apostola iskreno odan bio, nego pomo}uonog ninskog djakona Teodosija, smisli sredstvo, kojim bi stekao sebipomo} na zapadu da se sa~uva od osvete carigradskoga carskoga dvora zaubijstvo Sedeslava, a ujedno i da ne izazove srxbu hrvatskog anarodaprotivu sebe. Smisli odmetnuti hrvatsku crkvu od carigradskogpatrijarha i podrediti je rimskome papi, te priznati papski primat, uzo~uvawe u hrvatskoj crkvi slovenskog bogoslu`ewa. I ovo {to jesmislio Branimir, on je izveo, blagodare}i prilikama vremena ipopustqivosti pape Jovana VIII, koji bi radi Bugarske, koju je te`io dasebi zadobije, na sva{ta pristao bio. Hrvatska crkva potpala je podRim, i po~ela je priznavati i primat i sve {to se u vjerskom i crkvenoadministrativnomodno{aju nare|ivalo iz Rima. U vjerskom odno{aju uostalom nijesu se jo{ tada razlikovali me|u sobom Rim i Carigrad, ipot~iwenost hrvatske crkve Rimu svodila se u glavnom u priznawuprimata rimskoga pape. Ali na{qednici pape Jovana nijesu mislilikao on. Pot~iweni papskoj vlasti hrvatski narod morao je biti ucrkvenom odno{aju romaniziran, i hrvatska narodna crkva polatiwena.Nastupila je malo vremena poslije Jovanove smrti u Dalmaciji onaborba, koju smo vidjeli. Trajala je ta borba okolo 200 godina. Izme|uhrvatskog sve{tenstva s jedne strane, a s druge latinskog dalmatinskogsve{tenstva sa hrvatskim vladarima i wihovim velika{ima, koji su sesvi malo po malo bili polatinili, vodila se ova borba. Hrvatski jenarod u~estvovao u toj borbi samo u toliko, u koliko su mu htjeli otetipravo, da mo`e svoje narodno slovensko bogoslu`ewe imati. Za potrebuda prizna i primat rimskoga pape, narod nije ni{ta znao. Izgleda da setome narod priklonio tek poslije spqetskoga sabora 1059. godine, i dase tome priklonio za to, ne bi li tijem spasao bar svoje slovenskobogoslu`ewe. Ovo bi potvr|ivao onaj doga|aj sa episkopom Cededom, ionaj mete`, koji se javio u narodu, kad su mu objavqeni bili zakqu~cipomenutoga spqetskoga sabora. na ovo priznawe hrvatskoga narodaprimata rimskoga pape, malo se osvrtalo latinsko sve{tenstvo. Wemu sehtjelo, da svi polatiweni budu u strogome smislu. Tijem je to latinskosve{tenstvo davalo izraza onim mislima, koje se o op}oj latinizacijirazvijahu odlu~nije od vremena pape Stevana VI, a pod uplivom noveteorije rimske, koju je energi~no razvijao rimski arhidjakonHildebrand, potowi papa Grigorije VII. I uspjehom se ovjen~ao raditoga sve{tenstva. Krunisawe hrvatskoga kraqa Svinimira bilo je89

zavr{etak djela. Od toga doba Hrvati postaju formalno rimokatolici.Ka`emo formalno, jer je u du{i hrvatskoga naroda ostala i daqeukorjewena qubav k isto~noj crkvi, koja mu je {titila wegovo slovenskobogoslu`ewe, i vjeru te crkve isto~ne i danas, poslije 800 godina,hrvatski narod smatra svojom "starom vjerom", i k sve{tenicima te starevjere dolazi on na molitvu i danas pri svakoj svojoj doma}oj nezgodi. Bartako je kod dana{wih Hrvata, koji su na dalmatinskim ostrvima.Postojanije od Hrvata u privr`enosti isto~noj crkvi bilo je romanskostanovni{tvo dalmatinskih gradova i ostrva. U ono isto vrijeme, kad seBranimir hrvatski sa svojim dvorom odme}e od isto~ne crkve, episkopidalmatinskih gradova stoje najodlu~nije uz carigradskoga patrijarha.Jerarhijska sveza, koja je u po~etku postojala izme|u romanskogepiskopata dalmatinskog, po~ela je bila slabiti ve} na izmaku V vijeka.U polovini VI vijeka povodom Judicatum pape Vigilija, taj se episkopatsasvijem odvojio od rimske crkve. Trebalo je mnogo vremena poslije togada pro|e, a da se on opet pomiri sa tom crkvom. Pomirio se nekako, aliza kratko vrijeme. U prvoj polovini VIII vijeka ilirska je prefekturapre{la u jurisdikciju carigradskog patrijarha, a do{qedno iDalmacija. Dalmatinski su episkopi od toga doba stali u jerarhijskojzavisnosti od Carigrada; a od toga doba sna`i se u dalmatinskoj crkvi igr~ki elemenat jakim seobama Grka na zapad i u Dalmaciju, te se u mnogaglavnija mjesta dalmatinskog primorja uvodi gr~ko bogoslu`ewe iosniva se vi{e gr~kih manastira. A da je dalmatinski episkopat u todoba mislio ili radio, da se oslobodi ispod jurisdikcije carigradskogapatrijarha, o tome nema nigdje spomena. Naprotiv, ima dokaza da je tajepiskopat dobre voqe primao i priznavao tu jurisdikciju; {ta vi{e, onje i sam branio tu jurisdikciju, kao {to svjedo~i energi~no wegovodr`awe u borbi izme|u Rima i Carigrada za vrijeme patrijarha Fotija.Na pismo pape Jovana VIII od 10. juna 879. god. dalmatinskimepiskopima, kliru i na~elnicima: spqetskom, zadarskom i ostalihgradova (caeterarumque civitatum), kojim ih pismom papa zove da pristuperimskoj crkvi, dalmatinski episkopat ne nalazi za nu`no ni daodgovori. Nego ba{ te iste godine na znamenitom saboru u hramu sv.Sofije u Carigradu, izme|u mnogih drugih, u~estvuju i nekolikodalmatinski episkopi. A spqetskog arhijepiskopa Marina posve}ujeovla{tenik patrijarha Fotija, akvilejski patrijarh Valpert.Postojanstvo ovo dalmatisnkog episkopata u priznawu nad sobomduhovne vlasti carigradskoga patrijarha dr`i se ~vrsto sve do odstupasa carigradske katedre patrijarha Fotija. Da li je u ostalom i tada tajepiskopat prekinuo svaku svezu sa Carigradom, mi ne bi mogli odlu~noustvrditi, osobito kad se sjetimo spqetskog arhijepiskopa Dobrala u XIvijeku, koji u poznatoj raspri o sve{teni~kom celibatu izri~ito seoslawa na avtoritet isto~ne crkve, kao mjerodavnoga mu sudije. U drugoj90

polovini XI vijeka ta je sveza prestala, poslije zlokobnoga sukobaizme|u pape rimskoga Lava IX i carigradskog patrijarha Mihaila I, kadse za svagda razdjeli{e isto~na i zapadna crkva, i kad Carigrad bacaanatemu na rimskoga papu, a Rim takvu istu anatemu baca nacarigradskoga patrijarha i isto~nu crkvu. Latinski gradovidalmatinski isto i sav onaj dio Dalmacije, gdje su Hrvati bili, postajetada provincijom rimske crkve.Takim na~inom romanska Dalmacija sa svojim episkopima bila je zapreko 150 godina u neposrednoj zavisnosti od jurisdikcijecarigradskoga patrijarha i u duhovnoj svezi sa isto~nom crkvom. Za ovajdosta dugi period vremena mnogo se isto~no-gr~koga u svakom pogledu, anavlastito crkveno-obrednom u Dalmaciji utvrdilo. Ovo smo mi ve}kazali prije. O isto~nim kalu|erima i manastirima u Dalmaciji, zavremena Atanasija velikog i Jeronima, spomenuli smo. Osobito uvrijeme ikonoborstva mnogo je kalu|era pre{lo u Dalmaciju. Tragovistarih manastira vide se i danas jo{ u Dalmaciji, a neki su pretvoreni ulatinske manastire. Za selo Karin ima predawe, da je prvih godina IXvijeka ozidan bio tu pravoslavni manastir. U makarskom primorjuokolo 872. god. podignuto je bilo vi{e pravoslavnih manastira uZaostrogu, Poqici i Makru, kojih se i danas jo{ tragovi vide. U ovompo{qedwem mjestu postojao je manastir pravoslavni sve do XV vijeka, irazvaline istoga zovu danas tamo{wi seqani "manastirina". Plo~e saodnosnim natpisima pravoslavnog zaostro{kog manastira (iz IX vijeka),koji je bio blizu dana{weg latinskog manastira, postojale su do 1747.god, i tada su doti~ni pri zidawu latinskog manastira upotrebili isteplo~e, izbrisav{i naravno stare natpise. U jednome grobu dorazru{enoga pravoslavnog manastira od prilike istoga vijeka uSkadari}u, fratri su na{li srebrnu kadionicu i dva krsta isto~nogastila, koji su i danas jo{ u latinskom manastiru zaostro{kom. Iovakvih i sli~nih spomenika i podataka o pravoslavnim manastirima uDalamciji do XI vijeka ima mno{tvo.U drugoj polovini IX vijeka vladao je Hildebrandov duh na svemuzapadu. Kako je uplivisao ovaj Hildebrand na rimski papski dvor, prijenego }e sam postati papom, kako li je on, kao papa sa imenom GrigorijaVII, radio da razvije svoju misao o svjetskoj teokrati~koj dr`avi podvrhovnom vla{}u rimskoga prvosve{tenika - poznato je dobro. UDalmaciji po{lo je ovo za rukom Grigoriju lak{e, nego igdje drugo.Svinimir hrvatski izjavio mu se vasalom i polo`io mu zakletvupokornosti. Dalmatinski gradovi bili su sa Svinimirom, Dalmatinskacrkva sa svima svojim biskupima bila mu je podlo`na. Rimsko vjerovawe,sada ve} druga~ije od pravoslavnog vjerovawa, bilo je tu utvr|eno.Simvol vjere sa Filioque i sve ostale do toga vremena uvedene rimskedogmati~ke novosti, isto i crkveno-disciplinarne, bile su na {iroku91

uku uvedene. Ostajalo je jo{ kod hrvatskoga sve{tenstva i narodaslovensko bogoslu`ewe, premda ve} i doterano po rimskom ritualu, te jesada i to i takvo bogoslu`ewe trebalo u Dalmaciji iskorijeniti izamijeniti ga latinskim. Posao ovaj uzeo je na sebe da izvede arcibiskupspqetski Lavrentije, ~ovjek odva`an i skroz proniknut Grigorijevimidejama. Bilo je jo{ u Dalmaciji izme|u Hrvata mnogo naroda, koji jeispovijedao "staru vjeru", i nije se jo{ priklonio bio rimskomvjerovawu, i koji je dakle bio pravoslavni. Najprije na ove je Lavrentijeobratio svoju pa`wu, i zatijem na slovensko bogoslu`ewe. Radio jeenergi~no i bezobzirno, i punu je pohvalu za to zaslu`io od Rima.Postojalo je jo{ nekoliko pravoslavnih crkava u pojedinim mawimmjestima me|u Hrvatima, i sve te crkve po naredbi Lavrentijevoj sada suzatvorene bile ili pretvorene u latinske. Latinsko bogoslu`ewe svugdjeje uvedeno, a tako isto i latinski jezik. Manastiri stari, u kojima su seodr`avala pravila Antonija velikog i Vasilija velikog, zatvoreni subili, da se malo zatijem predadu novome strogo latinskome redufranci{kanaca, kojega je izme|u drugih zada}a, jedna od glavnijih bila ita, da obra}aju u latinstvo pravoslavni narod (scismaticos). Isto se ovodogodilo i sa mnogim manastirima sv. Venedikta, kojih je ustav uglavnom jednak bio kao kod isto~nih kalu|era, ali koji manastiri nijesuprikladni bili za izva|awe Hildebrandovih te`wa. I sve se ovoizva|alo sa takom bezobzirno{}u, da me|u Hrvatima u Dalmaciji, a takoisto i kod latinskog naseqewa dalmatinskih gradova nije bilopo{qedwih godina XI vijeka vi{e ni jednoga, koji bi javno ispovijedaopravoslavqe. Sve je to sada u Dalmaciji bilo latinsko i pokorno papirimskom; i pred smrt svoju (1099. god.) mogao se spqetski arcibiskupLavrentije pohvaliti, da je uspio iz Hrvatske i Dalmacije iskorijenitipravoslavqe.Ostalo je pravoslavqe u snazi samo jo{ kod gr~kog naseqewa udoti~nim primosrkim gradovima dalmatinskim. Ni spqetskiarcibiskup, ni svi ostali latinski dalmatinski biskupi nijesu imalimo}i da iskorijene pravoslavnu vjeru kod toga naroda i da ga polatine.Nailazili su na ~vrstu voqu i na punu odanost pravoslavnoj crkvi koddalmatinskih Grka, i zato su se i osuje}ivali svi poku{aji latinskihbiskupa, da polatine te Grke u XI vijeku; a u XII vijeku, ili ta~nije do1180. dok je Dalmacija bila pod vrhovnom vla{}u cara ManuilaKomnina, nijesu ni smjeli da nasr}u na dalmatinske Grke. PoslijeManuilove smrti svi obziri padaju za latinske dalmatinske biskupe:progla{avaju pravoslavne Grke "jereticima", i zapo~iwe sistemati~kogowewe wihove vjere, koje gowewe ne prestaje ve} za ~itav niz slijede}ihvijekova.Ne klonu{e sre}om ovi dalmatinski pravoslavni Grci duhom i nepredado{e se Latinima, nego osta{e ~vrsti vjeri svojoj. Bori{e se sami,92

premda i malobrojni, protivu neprijateqa vjere im svete, dok im nedo|o{e svr{etkom XIII i u XIV vijeku Srbi u pomo}, s kojima zajednouzdr`a{e, ma i kroz nebrojene muke i svakovrsna gowewa, pravoslavnuvjeru u Dalmaciji i do dana{weg dana.93

^ETVRTI PERIOD1075-1420.Te{ko je i mu~no stawe nastupilo za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji odXI vijeka. Ovo smo ve} kazali. Kao {to je latinsko dalmatinskosve{tenstvo bezobzirnim svojim postupawem i radi svoje materijalnekoristi, napadalo na pravoslavne Hrvate i na wihovu narodnu crkvu, itek se umirilo prema Hrvatima, kad im je uni{tilo crkvu i sve ihpolatinilo, te sebi podlo`ilo, tako je ono htjelo to isto da u~ini i sadalmatinskim Grcima. O{tra reakcija ovih Grka osuje}ivala je svakikorak toga sve{tenstva, koji se klonio na {tetu pravoslavne vjere. Ovoje izazivalo isto sve{tenstvo, a posebno latinske dalmatinske biskupe,na najbezobzirnije postupawe sa pravoslavnim Grcima u Dalmaciji,mnogo odlu~uju}e i `e{}e, nego {to je bilo postupawe wihovo sapravoslavnim Hrvatima. Hrvati su se mu{ki opirali nasrtajima tihbiskupa na wihovu crkvu, ali su morali podle}i sili, jer nijesu imaliza{tite kod svojih vladara, koji su prvi crkvu svoju narodnu iznevjerilii podvrgli sebe i svoju dr`avu slijepoj poslu{nosti Rimu. Grcidalmatinski bili su sre}om svojom u drugom polo`aju. [titio je wihcarigradski dvor, koji nije prestajao smatrati Dalmaciju svojom temom,a u vjerskoj zajednici bili sa velikom crkvom carigradskom, i prematome su oni i osje}ali u sebi moralne snage da se odupiru napada~ima navjeru svoju; a umjeli su Grci u prilikama i milo za drago vra}atiLatinima, kad bi im u crkvu dirali.1.Mr`wa je stara postojala me|u Grcima i Latinima, i u narodnim iu vjerskim odnosima. Ova je mr`wa progresivno rasla, osobito u XII iXIII vijeku za vrijeme zlosretnih krsta{kih ratova, kojih nesre}e nijesuminule ni Dalmaciju.Ve} prvi krsta{ki rat (1095. god.) pokazao je Grcima, koliko malohri{}anske qubavi pronikava zapadne krsta{e prema isto~noj crkvi.Ni{ta nijesu po{tovali ti krsta{i: sve su samo ru{ili, sve skvrnili isvuda samo pqa~kali, ne {tede}i ni najve}e gr~ke svetiwe. Prirodno jepo sebi, da su Grci morali smatrati na te latinske krsta{e, kao nanajqu}e neprijateqe svoje; a po{to su ti krsta{i dolazili na istok i nagr~ke posjede u ime crkve latinske, to su Grci na tu istu crkvu smatrali,kao na {titnicu razvrata i zla, te su samo sa mr`wom gledali na wu i naweno sve{tenstvo. Ova je mr`wa jo{ ja~om postala, kad 1185. god.Latini osvoji{e Solun. Vizantijski pisci grozotom opisuju, {ta sutada Latini tu po~inili. Nikita Honijat, suvremenik doga|aja toga,ovako izme|u drugoga o istome pi{e u spisu svome o vremenu vladawa94

cara Andronika Komnina: “Doga|aji koji su se zbili, kad Latiniosvoji{e Solun, sastavqaju novu ilijadu nevoqa, koje su vi{e negotragi~ne. Sve su ku}e u gradu opustjele; nije bilo jednoga skloni{ta, gdjebi se ~ovjek mogao sa~uvati, niti jedne ulice, da se izbavi{ od ubijca, pani laguma, da se sakrije{. Nijesu pomagale ni pro{we ni `albe; ma~ jesve i svakoga dohvatio, i samo onaj udar, koji bi umrtvio, bio je ugodanbijesnim onim qudima. Uzaludno su se mnogi priklawali u crkve,uzaludna je bila nada i pod svetim ikonama. Varvari oni, smje{av{ibo`ansko sa ~ovje~anskim, nijesu zazirali ni pred svetim mjestima, nitisu {te|eli one koji su se u ta mjesta priklawali... Neprijateqi saoru`jem u rukama usrtali su u crkve, i ubijali su svakoga, koga bi tuna{li, i kao `ivotiwu, koja je za `rtvu, klali su koga bi god uhvatili.Pa jesu li i mogli {te|eti qude oni, koji nijesu uva`avali svetiwu ikoji se ni Boga bojali nijesu? Ali, koliko je stra{no to, {to su tinequdi otimali stvari, koje su Bogu posve}ene, dirali poganim rukamaono, {to se ne smije u crkvi dirati, i pse}im o~ima zavirivali u ono,{to je tajna u crkvi, toliko je bezbo`no sa wihove strane to, {to subacali svetogrdno na zemqu svete ikone Isusa Hrista i Wegovihugodnika, gazili ih nogama, i ako su na wima nalazili kakvihdragocjenih ukrasa, skidali su to bezobzirno, a same su ikone bacili naulici, da ih gaze, koji prolaze, ili su ih na vatru stavqali da kuhajusebi jela. A jo{ je bezbo`nije i stra{no, {to su neki izme|u tih bijesnihLatina skakali na sveti prijesto, pred kojim se klawaju i sami an|eli, itu igrali pjevaju}i najrazvratnije pjesme, i zatijem kaqaju}i svojomne~isti sveto mjesto....” (kw. I gl. 7.) 129 “Ugodnike Bo`je javnome suprezrewu Latini izlagali. Tako, miro koje je teklo iz groba slavnoga~udesima i stradawima svojima mu~enika Dimitrija, oni su grabiliobi~nim posu|em, lijevali su ga u ribwe lonce, mazali su wim svoje~izme i upotrebqavali su ga za sve ono, za {ta se obi~no uqeupotrebquje... Kad su pravoslavni bili skupqeni u crkvi na molitvu,u{li bi Latini hrpama u istu crkvu, i pokazuju}i kao da se tobo`e ioni mole, me|u sobom su na svome jeziku na glas se razgovarali ibezobrazno se derali. Sko~ili bi iznenada na poja~e crkvene, uhvatilibi ih za grlo, davili bi ih i tijem naravno prekidali pojawe. Osim toga,neki bi po~eli tobo`e da zajedno sa poja~ima poje i kao da se,nesretnici, ho}e i oni da Bogu mole, podvikivali bi najneprirodnijimglasom, zapo~iwali bi skaredne pjesme ili bi udarali, da glasompodr`avaju pse}e lajawe... Sve su ovo Latini ~inili samo da podvrgnuruglu pravoslavno bogoslu`ewe i da poka`u, kako ga preziru ... Tada sejasno pokazalo, da me|u wima i nama ne}e, niti }e se ikada vi{e mo}i129 “Vizantijskie iztoriki”, izdawe SPb. duh. Akademije. SPb, 1860. I, 379.95

na{e du{e sjediniti s wihovima, makar da i budemo primorani s wima`ivjeti.” (I 9.) 130Mi smo iz Honijatove istorije priveli samo svetogrdna djelaLatina, koji su tolikom drsko{}u dirali svetiwu Bo`ju. A ne}emo daprivodimo ostalo {to ovaj istorik pi{e o tome, kako su oni postupalisa gr~kim `enama i do kakvog je cinizma i javnoga razvrata dolazilo towihovo postupawe. Stid nam je to i napisati.Isti istorik spomiwe u istoj istoriji tada{weg pravoslavnogasolunskoga arhijepiskopa Evstatija, ~ovjeka osobitih vrlina i velikeu~enosti. Za ovoga arhijepiskopa ka`e, da se nastojawem wegovim imolitvom Bog smilovao na Soluwane i oslobodio ih najposqe odlatinskoga zla. Od ovog arhijepiskopa Evstatija imamo `alosnu potvrduonoga, {to smo iz Honijata priveli. Ka`e Evstatije, opisav{i kako suLatini osvojili Solun, da su “ulice bile pune qudskih trupova, i tu suti trupovi le`ali goli, jer su grabe`ni Latini svukli ih bili da im iodijelo prisvoje. Pa ni to im nije bilo dosta, nego su dopu{tali sebi inajsramotnije postupawe sa trupovima pobje|enih Grka. Qudska tjelesasu izmije{ana bila i naro~ito od Latina stavqena zajedno sa mrcinamamagaraca, pasa i ma~aka, te namje{tena jedno uz drugo na takav na~in,kao da se grle i da putenoj `udwi zadovoqavaju. Najposlije ta qudskatjelesa zajedno sa mrcinama bivala su spaqena. Gr~ke crkve ne samo {tonijesu svetiwom svojom ukro}avale bjesnilo tih qudi, nego su bile zawih povodom najve}ih bezakowa. Ulazili su u crkve, rugali se svetiwamai molitvi i zaklowene u crkvama qude bijesno su bili i ubijali. @ene idjevojke bez razlike podvrgavali su se skotskoj strasti vojnika, acinizam pri tome nije poznavao granica. Mnogo stari qudi i `ene me|uSoluwanima, ne mogu}i da odole tolikoj nevoqi, bacali su se sa krovovaku}nih na ulicu, ili su se bacali u bunare, na poginu i tijem da se otmubezbo`nicima. Koji bi Grk ostao `iv, tome je jo{ stra{niji `ivotpostajao. Latini bi svakome Grku nos odsjekli u znak da je pobje|en i`alosnici nijesu vi{e jedan drugoga poznavali. Tako onaka`eni, te golii gladni, bijedni samo smrt su `eqeli.” 131Dosta bi bilo i ovoga doga|aja u Solunu, da se vidi, koliko suLatini u ono doba mrzili Grke i pravoslavnu crkvu, a ujedno bi ovogave} dovoqno bilo i da se s druge strane opravda mr`wa Grka premaLatinima i wihovoj crkvi. Ali trebalo je jo{, da se ispuni ~a{a zlo}e,i da se za sve potowe vijekove rastvori propast izme|u Grka i Latina,izme|u pravoslavne crkve i latinske crkve. ^etvrti krsta{ki rat, da setobo`e oslobodi sveta zemqa od nekrsta, imao je da tu propast stvori.130 Ib, I, 388131 Ibidem.96

Umjesto oslobo|ewa svete zemqe, zlosretni ovi krsta{i na|o{e da im jeprobita~nije otimati hri{}anske zemqe od zakonitih svojih gospodara,da tijem o~itije poka`u, koliko su iskreno stavqali na sebe znamewekrsta i koliko im je stalo bilo za svetu zemqu i za grob Spasiteqev!Prvi je posao ovih krsta{a bio, da navale na Zadar, da ga opqa~kaju, damu rasteraju gra|ane i da ga na pola razru{e. Poslije ovoga djela,dostojnoga onakvih nequdi, koji svetogrdno no{ahu na sebi biqeg~asnog krsta, do{ao je red na Carigrad da s istim gradom u~ine isto,{to i sa Zadrom.Udari{e ti krsta{i na Carigrad i u aprilu 1204. godine osvoji{ega, proterav{i iz wega zakonitoga mu cara hri{}anskog i pravoslavnogpatrijarha sa episkopima. Onaj isti historik Honijat, u spisu o vremenuvladawa Aleksija Duke, ovako kazuje, {ta u~ini{e tada Latini uCarigradu i sa Carigra|anima: “^im da po~nem, ~im da produ`im i~ime da zavr{im kazivawe o u`asima, koje su tada po~inili onikrvnici? Te{ko mi je spomenuti, kako su ne~astivo poga`ene bile sveteikone, kako su razbacane po ne~istim mjestima mo{ti svetih mu~enika,koji postrada{e za Hrista! [to je ina~e stra{no i ~uti, tada se mogloto ve} vidjeti, kako se bo`anstveno tijelo i krv Hristova bacala iprolijevala na zemqu. Pqa~kaju}i dragocjenu crkvenu riznicu sv.Sofije, Latini su neke izme|u svetih stvari razbijali, uzimaju}i sebiono {to je skupocjenije bilo, a druge su upotrebqavali za obi~ni `ivotpri jelu i pi}u, i radili su to, kao istiniti prete~e antihristovihdela! [to je nakada pretrpio od naroda Hristos, kad su mu haqineskinuli i rugali Mu se, to je On isto i sada pretrpio: haqine su Wegovei sada latinski vojnici dijelili na dijelove, bacaju}i kocku {ta }ekome dopasti, i falilo je samo jo{ da ga u rebro probodu, pa da opetpote~e na zemqu bo`anstvena krv. O bezakowima, koja su tada po~iwenabila u crkvi sv. Sofije, te{ko je i pri~ati. Sveta trpeza, koja je odnajdragocjenijih komada sastavqena bila i koja je u svojoj cjelinipredstavqala savr{enstvo qepote i bogatstva, razbijena je sada bila i ujednake dijelove razdijeqena izme|u pqa~kateqa zajedno sa ostalimcrkvenim bogatstvom, koje je ogromno bilo po koli~ini i besprimjernopo qepoti. Pa umjesto da bar na svojim rukama iznose iz crkverazgrabqene skupocjenosti svete, oni su uvodili u crkvu kowe i magaraddo samoga nejsvetijeg mjesta i na wih su tovarili opqa~kane svetestvari; pa kad bi `ivotiwa posrnula i pala zbog glatkosti tla, oni su jeno`em probadali, i takvim na~inom skrnili ne~istom krvqu svetamjesta” (gl. 3). “Uveli su bili u crkvu i sjeli na patrijarh{eski prijestojednu `enetinu, prepunu svakoga grijeha, `ricu ne~astija, slu{kiwu|avola, huliteqicu Hristovu, i ta je nesretna `enetina na prijestoluizva|ala skaredne pjesme i plesala. Niti su to jedina bezakowa, {to suLatini tu izvr{avali, nego svake vrste prijestupe ~inili su oni tu sa97

jednakim bjesnilom. A izva|aju}i taka bezakowa nad svim {to je svetobilo, Latini ve} do{qedno tome nijesu mogli {te|eti po{tene `ene idjevojke, koje su za udaju bile, ili koje su sebe u djevi~anstvu Boguposvetile bile... Mi smo vidjeli i jo{ mnogo drugoga sli~noga, {to akoi nije u svemu predstavqalo carstvo antihrista, ali je u svemuprotupolo`no bilo onome, {to hri{}ani zovu blago~astivim i shodnimBo`joj rije~i” (gl. 4). 132Mnogo je ovo {to ka`e Honijat. I premda je on suvremenik ovogadoga|aja i o~evidac, moglo bi se ipak posumwati u istinitost svakerije~i wegove i pomisliti, da je mo`da kao Grk preuveli~ao stvar. Aliima jedan drugi isto tako suvremenik toga doga|aja, koji pi{e o istomedoga|aju i ponavqa u glavnome ono {to je Honijat kazao, a kome se nemo`e ne vjerovati. Taj suvremenik nije niko drugi, nego tada{wi rimskipapa Inokentije III. U pismu svome od 10. jula 1205. Inokentije ovako otome pi{e u Carigrad kardinalu Petru, papskome legatu na istoku: “Viste se zavjetovali, da }ete sve sile svoje ulo`iti da oslobodite svetuzemqu iz ruku nekrsta, a na mjesto toga sada bezrasudno pogaziste~istotu zavjeta va{ega. Vi nijeste podigli oru`je protivu nevjernih,nego protivu hri{}ana; po`eqeste ne da oslobodite svetu zemqu, nego dazavladate Carigradom, davaju}i tijem prednost zemaqskom bogatstvupred nebeskim dobrom. Ali {to je jo{ gore, neki izme|u vas nijesupo{te|eli ni vjeru, niti su imali obzira naspram `enskoga pola, negopredavaju}i se javnom bludo~instvu i prequbi, silovali su ne samoproste `enskiwe, nego i djevojke, koje su Bogu sebe posvetile bile. Nijevam dosta bilo carskih riznica i imetka bogatih i prostih qudi, negoste gramzive ruke svoje pru`ili i na crkvenu imovinu, a {to je jo{prestupnije, i na bogoslu`bene predmete, jer ste krali sve{tene ode`de iprisvajali ikone, krstove i svete mo{ti. Tugom i sramotom moramo sadakazati, da ono, {to se sada smatralo da se doga|a za dobro crkve, sadaslu`i joj samo na {tetu. Jer kako }e gr~ka crkva, koja je izlo`enatolikim nevoqama i gowewima, pristati na sjediwewe i na poslu{nostapostolskome prijestolu, kad u Latinima ne vidi nego primjere razvratai djelo mraka, tako da ih po pravu mora mrziti vi{e nego li pse?” 133 A{to je najgore u ovome papinome pismu, to je da on osu|uje za pqa~kawe nesamo latinske vojnike, kao Honijat, nego kori za to i latinskosve{tenstvo, a na prvome mjestu toga svoga legata, kardinala Petra.Na `alost, sve {to je papa napisao, nijesu bile drugo nego pusterije~i i samo trenutni izraz osje}aja hri{}anskog ~ovjekoqubqa. Jer taj132 Ib, II, 321.133 “Quomodo enim Graecorum ecclesia quantumcunque affictionibus et persecutionibus affligatur ad unitatemecclesiasticam et devotinem sedis apostolicae revertur, quae in Latinis non nisi perditionis exemplum et operatenebrarum aspexit, ut jam merito illos abhorreat plus quam canes.” Innocentii III Regest. VIII, 126.98

je osje}aj poslije samo nekoliko mjeseci ohladio u wemu, kad muprikaza{e sve materijalne koristi, koje on dobiva od toga, {to mu seCarigrad pokorio i {to je on sada gospodar i pravoslavnog Istoka. Ovodoznajemo iz jednog pisma istog ovoga pape od septembra 1205,upravqenoga latinskim biskupima u Carigrad, u kojem pismu papaizjavquje radost svoju, {to je Bog oslobodio gr~ko carstvo od gordih ipredao ga smirenima, a ti smireni su zapadni krsta{i! 134 Ovijem papa jeuzeo na sebe sva ova nedjela, {to su krsta{i na istoku po~iweli bili, itijem je prenio i na sebe onu mr`wu, koju su Grci prema Latinimauslijed onih nedjela za~eli, a {to je jo{ dubqi jaz izrilo izme|ulatinske crkve i crkve pravoslavne.Ovo smo ovdje sada mi priveli radi toga, da se boqe razumiju svaona gowewa, kojima }e se od sada unaprijed podvr}i pravoslavna crkva uDalmaciji, i sva ona u`asna borba, koju }e imati pravoslavni uDalmaciji da izdr`e, a da o~uvaju svoju vjeru i da ne podlegnu latinstvu.2.Kazali smo, da je sve naseqewe Dalmacije krajem XI vijeka bilopolatiweno. Pravoslavna vjera ispovijedala se i ~uvala tada samo ugr~kim kolonijama, kojih, u koliko mo`emo danas znati, bilo je u Zadru,[ibeniku, Spqetu i Makarskoj. U Makarskoj, pored pravoslavnih Grka,bilo je i Srba, i to u prete`nom broju od Grka. Najja~e su kolonije gr~kebile u Spqetu i u Zadru, a mawe kolonije u [ibeniku i Makarskoj.Pravoslavne gr~ke crkve bile su u Zadru: sv. Antonija velikog, sv.Stevana, sv. Platona i sv. Dimitrija; u Spqetu: crkva UspenijaBogomatere i sv. Kirijaka; u [ibeniku: crkva sv. Paraskeve; uMakarskoj: sv. Pankratija i sv. \or|a. Za ove crkve iz toga doba znademopouzdano; 135 a da ih je i drugih jo{ bilo, mo`emo izvesti iz oblikamnogih dana{wih starih crkava u Dalmaciji, i iz onih, koje se svaki ~asiz raskopina otkrivaju. Kolika je brojem naroda bila svaka odpomenutih kolonija pravoslavnih mi naravno ne mo`emo danas re}i.Ali da nijesu malobrojne bile, osobito spqetska, mo`e nam slu`itidokazom to, {to je protivu wih latinsko sve{tenstvo energi~nije mjerepreduzimalo, i {to su one imale snage oduprijeti se ~ak i onda, kad sudoti~ni crkveni sabori u Dalmaciji izdavali svoje naredbe protivupravoslavne vjere. Sve{tenici za slu`bu crkvenu i pastirsku u timkolonijama bili su svi iz carigradske patrijar{ije, s kojom su istekolonije u duhovnoj svezi bile i od koje su zavisile; a na crkvenimslu`bama spomiwalo se ime carigradskoga patrijarha.134 Ib., VIII, 133.135 Kon~. rkp.99

Vrijeme poslije krsta{kog rata bilo je najte`e za pravoslavne uDalmaciji. Bilo je doba despoti~ke vlade ma|arske u Dalmaciji, vlade,koja je samo o tome tako re}i i mislila, kako }e Rimu ugoditi. I ta jevlada tu gospodarila do druge desetine XII vijeka. Fanatizam, kojim suna zapadu napojeni bili protivu Grka, poslije prvog krsta{kog rata,prenio se odmah i na Dalmaciju. Na spqetske Grke imao se taj fanatizamda iskali. Nijesu htjeli ti pravoslavni u Spqetu da se pokoreLatinima, niti da im na dobru voqu ustupe crkve svoje i da se polatine.Zbog politi~kih vaqda razloga nije htjela vlada da silu protivu wihupotrebquje. Odlu~eno bude sazvati sabor dalmatinskih biskupa uSpqetu. Sabor se sastane 1111. godine, i na tome saboru bude ogla{enapravoslavna vjera jereti~kom vjerom, i da ne smije ta vjera biti nikakotrpqena u jednoj dr`avi, koja je vijerna namjesniku Hristovom u Rimu.Prema ovome bude izdana i naredba, da u dr`avi kraqa Kolomana morajubiti zatvorene sve crkve, u kojima se ne dr`i latinski obred i nespomiwe se ime “Hristova namjesnika”, nego ime “jereti~kog” patrijarhacarigradskog. Uslijed ove naredbe bila je slijede}e (1112.) godineoduzeta Grcima u Spqetu crkva sv. Kirijaka, i pretvorena u latinskucrkvu, i posve}ena bla`. Jeronimu. Isto se dogodilo nekoliko godinaka{we u Zadru sa crkvama sv. Antonija vel. i sv. Stevana, koje su bilepretvorene u latinske crkve. 136Poslije ovoga nastupa za neko vreme promjena na boqe zapravoslavne u Dalmaciji. Uti{ala se bila na zapadu manija zakrsta{kim ratovima; i poslije drugog krsta{kog rata mirovali su zavi{e godina. Mirovali su latinski biskupi i sa pravoslavnima uDalmaciji. Neposrednim uzrokom ovoga u Dalmaciji bili su nemiri,koji su nastupili u spqetskoj arcibiskupiji poslije smrti arcibiskupaKrescencija, pa do 1136. godine, zatijem radwa zadarskoga biskupa daizvu~e svoju biskupiju ispod vlasti spqetskog arcibiskupa. A i u Rimusamome malo im je ostalo vremena, da se staraju o obra}awu “shizmatika”kad su po dva pape tu bivali, koji su se svaki za sebe otimali za prijesto:Gelasije II sa antipapom Grigorijem VIII, Honorije II sa antipapomCelestinom, Inokentije II sa antipapama Anakletom II i Viktorom IV, isve ovo za samih dvadeset i pet godina (1118-1143.)Izabrali su bili spqe}ani za arcibiskupa nekog ma|arskogdvorjanina, Manasa (1112. god.) Ovaj arcibiskup smatrao je za najpre~iposao svoj da ugodi Ma|arima u materijalnim pitawima. Izdao je svojespqe}ane, i kad se otkrilo izdajstvo, posramiv{i se (magnoconfusionis pudore obductus, ka`e arhidj. Toma), pobjegao je iz grada, inije se vi{e nikada ni povratio. 137 Poslije toga Manasa, uzeo je upravu136 Ibidem.137 Hist. Salon, c. 18.100

arcibiskupije spqetski arhidjakon Dabro. I ovaj na{ao je za dobrouskoristiti se polo`ajem, te u dogovoru sa gradskim na~elnikomnastojali su, da ~im vi{e sebi hasne izvuku iz dobra arcibiskupije,odugovla~e}i izbor arcibiskupa sve do 1136. godine. 138U isto vrijeme, kad se ovo doga|alo u Spqetu, zadarski biskupMika, kojega je Dabro prevario bio u obe}awu, da }e za arcibiskupaspqetskog biti izabran, po~ne nastojati, da bude neodvisan od spqetskearcibiskupije. 139 U ostalom Mika nije mogao, pokraj svega svoga starawa,ostvariti, ali je to ipak ostvareno bilo poslije nekoliko godina.Za vrijeme dok se ovo u Spqetu i Zadru doga|alo, a to je od 1112. pado 1136. godine, dakle za dvadeset i ~etiri godine, pravoslavni su uDalmaciji mir u`ivali, i u nekoliko se oporavili od nevoqa, koje sudotle morali bili da pretrpe. Uznemirivani su bili poslije u Spqetupri arcibiskupu spqetskom, opet Ma|aru, Apsalonu, ali im od togaipak zla velikoga nije do{lo. Me|utijem 1166. godine Dalmacija jedo{la pod neposrednu vlast cara Manuila Komnina, i naravno,nastupilo je za pravoslavne u Dalmaciji vrijeme, kad su mogli odahnutii slobodno svoju vjeru ispovijedati.3.Bio je Manuil prema Dalmatincima osobito milostiv. Arhidj.Toma ka`e za wega: erat benignissimus circa omnes sibi subjectos, nontributorum exactor, sed divitiarum suarum liberalissimus distributor. 140 Bili suradi toga u Dalmaciji, a naro~ito Spqe}ani, odani tome caru i u svemumu uga|ali. Pokazivali su mu svoju odanost i u tome, {to su se premacarevima jednovjernicima ne samo prijateqski pona{ali, nego op}ili swima i u crkvenim slu`bama. Izme|u drugoga znademo, da je 1171. godineu Spqetu u jednoj crkvi gr~koj, koja je posve}ena bila UspenijuBogomatere, dr`ana sve~ana slu`ba u prisustvu Konstantina Sevasta,carskog zapovjednika Dalmacije i Hrvatske (Dalmatiae et Chroatiae) i da jena toj slu`bi bilo mnogo naroda sa prvacima glavnih gradovadalmatinskih, koji su priznavali vlast gr~kog cara. Arcibiskupijomspqetskom upravqao je od 1175. godine pobo`ni arcibiskup Rajnerije.Poznata je naklonost wegova prema pravoslavnoj crkvi, i tu naklonostnije on gajio iz ra~una ili iz udvornosti prema caru i carigradskojcrkvi, nego iz iskrene odanosti. Milostiva pa`wa cara Manuila premaglavnome gradu Dalmacije Spqetu, odlu~ila je Spqe}ane, dablagodarnosti svojoj caru izraza dadu naro~itim poslanstvom u138 Ibidem.139 Ib., c. 19.140 Ib., c. 21 (Ed. cit. p. 73).101

Carigrad. U tom poslanstvu nekoliko je najuglednijih Dalmatinacabilo, a na ~elu im arcibiskup Rajnerije. Car je najqubaznije primioposlanstvo, i osobito je odlikovao Rajnera za sve vrijeme dok se uCarigradu sa poslanstvom spqetskim bavio, i na odlasku iz Carigradabogato ga obdario. U Spqetu su obradovani bili uspijehom poslanstvatoga svi gra|ani, koji ne propusti{e i prema pravoslavnim svojimsugra|anima iskazati qubav svoju. Izme|u prvih, koji se u tomeodlikovahu, bio je sam arcibiskup Rajnerije. Ali na `alost, nije mogaoovaj arcibiskup da i na djelu poka`e ovo, jer malo vremena poslijepovratka svoga iz Carigrada, morao je dobri ~ovjek ovaj podle}imu~eni~koj smrti na brdu Mosoru kod Klisa (1180. god.) 141 Usqed toganastalo je za pravoslavne u Spqetu ve} te`e stawe.Sa Spqe}anima u prijateqstvu su za vrijeme Rajnerija bili i[iben~ani. I ista ona sloboda za pravoslavne, koja je bila u Spqetu,bila je i za pravoslavne [iben~ane. Rajnerijeva smrt bila je uzrokom, daje i za wih poslije toga nastupilo te`e doba.Nije zadarska pravoslavna kolonija sretna bila u`ivati u ovovrijeme ono, {to su pravoslavni u Spqetu pod vladom vizantijskogacara Manuila Komnina u`ivali, premda nema nikakvog podatka, o tome,kao da bi je neko radi vjere pravoslavne uznemiravao. Zadar je bio u todoba pod mleta~kom vla{}u. Poslije smrti zadarskog biskupa Mike(1137. god.), na{qednik wegov Petar, nastojao je svom snagom, da seoslobodi ispod vlasti spqetske arcibiskupije. Radi kratkog `ivotanije u tome uspjeo, ali zato uspjeo je u tome Petrov na{qednik,Lampridije. Bio je ovaj Lampridije u~en i energi~an ~ovjek, a imao jemnogo mo}nih prijateqa. Pomo}u tih prijateqa, koji su u Mlecimanastojali, da se povoqi te`wama zadarskoga biskupa, Lampridijeizradi, da mu je mleta~ka republika i povoqila. Ovo je, ka`u, mleta~karepublika u~inila zato, {to je htjela da poka`e Zadranima svojunaklonost, i da ih vi{e sebi priqubi, a tako|er i zato, da se osvetionima u Dalmaciji, koji su nagiwali ma|arskome kraqu. Stvar jesvr{ila time {to je isti Lampridije postao arcibiskupom imitropolitom za sva ona mjesta, u provinciji, koja nijesu bilapodvlasna ma|arskome kraqu, i postao je dakle neodvisan od spqetskearcibiskupije, a papinskom odlukom od aprila 1155. god, bude ova novazadarska arcibiskupija stavqena pod jurisdikciju gradskog, odnosno,mleta~kog latinskog patrijarha. 142Ova radwa pomenutih zadarskih biskupa o oslobo|ewu Zadra odjurisdikcije spqetskog arcibiskupa, koja je trajala nekih trideset141 Ibidem.142 Ib., c. 20. Podre|ene su bile ovoj novoj arcibiskupiji biskupije: osorska, kr~ka (vegliensis), rapska ihvarska.102

godina (1124-1154) za pravoslavnu koloniju zadarsku bila je korisna utoliko, {to je ta kolonija slobodna bila u ispovijedawu svoje vjere ivr{ewu crkvenih obreda. Upliv su tako|er na ovo imali i mleta~kidr`avni zakoni, koji su prema Grcima uop}e sno{qivi bili, a tako|er,i to, {to je gr~ka kultura i gr~ki jezik u Zadru tada u punoj snazi jo{bio, i {to je pravoslavni isto~ni obred bio u upotrebi i u mnogimcrkvama zadarskim, premda i nijesu od carigradskoga, nego od rimskogapatrijarha zavisile. U ostalom ovo mirno stawe pravoslavnih u Zadrunije mnogo trajalo. Prvih godina XIII vijeka biva nesretni ~etvrtikrsta{ki rat, koji je imao sve da preokrene za pravoslavne, kako uCarigradu, tako isto i u Dalmaciji.U Spqetu ovaj se pokret jo{ nije dogodio. Godina 1180. bila jete{ka godina za pravoslavne u Spqetu. Te je godine prestala vrhovnavlast vizantijskog cara u Dalmaciji, i nastupila apsolutna vlastma|arskoga kraqa; a iste godine umro je i dobri arcibiskup spqetskiRajnerije. ^im se ova dr`avna promjena u Dalmaciji dogodila, dogodiose preokret i u javnim odnosima prema pravoslavnima. Poslije petgodina bezvla{}a u arcibiskupiji spqetskoj, za koje se vrijeme svakomnedjelu maha davalo, stupio je 1185. god. na arcibiskupski prijestoPetar, fanati~ni Ma|ar. Gowewe pravoslavnih po~elo je ve} bilo zavrijeme bezvla|a. Za vrijeme Petrovo to je gowewe imalo da dobije iformalni izraz. One iste godine, kad je Petar postao arcibiskupom,dr`an je bio u Spqetu oblasni sabor, na kome je pod Petrovimpredsjedni{tvom bilo jo{ nekoliko biskupa (trogirski, kninski,ninski i skradinski) i mnogo latinskoga sve{tenstva. Pravoslavne suLatini smatrali za jeretike jo{ od vremena glasovitog kardinalaHumberta (polovine XI vijeka), a za jeretike su ih proglasili tako|er zavrijeme prvog krsta{kog rata (kraj XI vijeka). Nijesu smjeli tako ih uSpqetu nazivati za vrijeme vlade cara Manuila Komnina, jer su sebojali dr`avne vlasti, i jer je crkvom spqetskom upravqao savjesnipoglavica. Ali obzira ve} nikakvih imali nijesu da iskale mr`wu svojuna pravoslavne, kad je do{la ma|arska vlada, i kad su spqetskom crkvompo~eli ma|arski arcibiskupi da upravqaju. Izme|u prvih predmeta napomenutom Petrovom saboru, raspravqano je bilo o pravoslavnima iwihovoj crkvi, te jednodu{no budu progla{eni za jeretike i kao takvipredati anatemi. Ujedno bude ustanovqeno, da se pomo}u svjetovne vlastiimaju progoniti svi, ma gdje se na{li u oblasti spqetske arcibiskupije,koji spomiwu na crkvenim slu`bama ime carigradskoga patrijarha. 143Na osnovu rije~i ove krasne saborske naredbe, moglo bi se dr`ati, da jegr~kih pravoslavnih kolonija bilo osim Spqeta (Zadra, [ibenika iMakarske) jo{ i u svima onim eparhijama, kojih su biskupi na saboru143 Kon~. rkp. Hist. Salon., c. 22. Lucii de regno Dalmatiae. 1. 3. c. 13.103

ili i zagovarali istu naredbu, dakle i u Kninu, i u Ninu, i u Skradinu,i u okolinama tih mjesta, ali o tim kolonijama odnosni podatci nama sunepoznati.Papa Urban III u novembru 1186. godine potvrdio je zakqu~ke togasabora, koji su se od tada ve} po~eli i izva|ati. 144 A da su ih Latinimorali i bezobzirno izva|ati, mo`e se zakqu~iti iz toga, {to se ovajsabor u Spqetu dr`ao upravo one godine, kada su Latini ~inili onasvetogrdna djela u pravoslavnim crkvama Soluna.Malo godina ka{we biva spomenuti ~etvrti krsta{ki rat.Krsta{i osvoje 1202. god. Zadar, a 1204. god. Carigrad. [ta su tikrsta{i po~inili u Carigradu sa pravoslavnim narodom ipravoslavnim crkvama, kazali smo. A da nijesu druk~ije mogli postupatini u Dalmaciji, pojmqivo je samo po sebi. Jedni su i isti qudi bili:bezakonici u Carigradu, pa bezakonici i u Zadru.Prelaskom pravoslavnog patrijar{eskog prijestola iz Carigrada uNikeju prekinuta je bila, bar za ovo doba, mal ne svaka crkvena vezaizme|u pravoslavnih gr~kih kolonija u Dalmaciji i vaseqenskimpatrijarhom. Ovo su ujedno prije~ili i neprestani ratovi, {to su se naistoku vodili; a znali su to vje{ta~ki da zaprije~e i latinskidalmatinski biskupi, samo da bi kona~no odcijepili pravoslavne uDalmaciji od sredi{ta pravoslavqa. Gr~ki sve{tenici, {to su se odprije zatekli u Dalmaciji, samostalno su sad tu vr{ili pastirskuslu`bu svojim jednovjernicima. 145 Nado{la je uz to ova nevoqa zapravoslavne u Dalmaciji, i ne samo u Dalmaciji, nego i u Dubrovniku iBoki Kotorskoj, a isto i u Bosni.4.Nekoliko godina poslije nego {to Latini osvoji{e Carigrad, iprotera{e gr~koga cara i pravoslavnoga patrijarha, postaviv{i tulatinskoga cara i latinskoga patrijarha, javqaju se na zapadu dvafratarska reda: franci{kanski i dominikanski. I jednoga je reda idrugoga bio glavni poziv, bar u po~etku, misionarstvo. Osobito prvired, franci{kanski, odlikovao se u tome u na{im stranama, a proniknutje bio taj red prema pravoslavnoj crkvi onim duhom, kojim su i tada{wisvi krsta{i proniknuti bili. Pri tome, za franci{kance bili sujednaki i neznabo{ci i pravoslavni. U jendome pismu pape Evgenija IVonog istoga koji je poslije hrabrio franci{kance na ustrajnostmisionarsku u Bosni, ~itamo ovake rije~i: “S.S.Rom. Ecclesia firmitercredit, nullos intra catholicam ecclesiam non existentes, non solum paganos, sednec judeos aut hereticos atque schismaticos, aeternae vitae fieri posse participes,144 Hist. Salon., c. 22. Farlati. III, 219.145 Kon~. rkp.104

sed in ignem aeternum ituros, nisi ante finem vitae cidem fuerint aggregati”, idakle u vje~nu }e muku po}i svi podjednako, i neznabo{ci, i jevreji, ijeretici, i {izmatici (a ovo su za papu pravoslavni hri{}ani), ako neispovjede rimsko vjerovawe! 146 Ve} prvih godina svoga postanka dolazefranci{kanci u na{u Dalmaciju. Kazuju, da je sam sv. Franci{k, koji jered osnovao, bio u Zadru, 1212. godine, zatijem u Trogiru, u Spqetu i uDubrovniku, i da je poslije malo godina zavedeno nekolikofranci{kanskih manastira u Dalmaciji. 147Ovi dakle franci{kanski fratri preduze{e da izva|aju ono, {to jena onom spqetskom saboru (1185. god.) utvr|eno bilo, i da rije~ju svojomstaraju se ostvarivati ono sa pravoslavnim hri{}anima, {to su ma~emostvarili krsta{i. Da su u tome ovi fratri razvili vanrednudjelatnost, to im se pore}i ne mo`e; a moramo na `alost priznati i to,da su u te~aju vremena otrgli od pravoslavne crkve u Dalmaciji i Bosnii Hercegovini, mnogo i mnogo joj sinova. Da li su pak to oni izveli iizvodili hri{}anskim i dopu{tenim sredstvima, to je drugo pitawe, nakoje }emo se osvrnuti na svoje mjesto.Latinske ove navale otrgle su u Zadru od pravoslavnih okolo 1248.godine dvije crkve gr~ke: sv. Dimitrija i sv. Platona. 148 Da li je jo{kakva crkva za pravoslavne ostala poslije toga u Zadru, ne znamo; istokao {to ne znamo, i da li je u Spqetu u to doba jo{ kakve gr~ke crkvebilo. Poznata nam je samo jedna gr~ka crkva u [ibeniku od toga doba,crkva sv. Paraskeve, koja je postojala i ka{we u po~etku XIV vijeka. 149Ali da je sve{tenika gr~kih bilo i da su se ti sve{tenici borilikoliko su mogli protivu latinskih nasrtaja, svjedo~i nam na{qetopis. 150 I po svoj prilici ti su sve{tenici u doma}im bogomoqamaslu`ili, u ku}ama imu}nijih gr~kih porodica, od kojih su nam mnogepoznate u svima pomenutim mjestima.Zra~ak nade na boqu budu}nost pravoslavnih u Dalmaciji po~eo jebio dolaziti u polovini XIII vijeka iz ju`nih mjesta, posebno izMakarske. Rad sv. Save srpskoga odmah u po~etku svom po~eo jeuplivisati na Makarske i weno primorje. O`ivjela je tu bila na brzopravoslavna crkva, koja je uslijed latinstva, a tako|er i bogumilstva,po~ela bila opadati. Znaci uticaja o`ivjeloga pravoslavqa u146 Ovo je izdano bilo i kao dekret florentinskog sabora. Harduini Acta Concilior. X, 102. Isporedimoju kwigu “Propaganda”, str. 17.147 Zlatovi}, Franovci (Zagreb, 1888). Str. 5.148 Kon~. rkp.149 Ibidem.150 Ibidem.105

Makarskom primorju na mjesta dalmatinska, pokazuju se u o{trijojreakciji, koju razvijaju spqetski i {ibeni~ki Grci naspram latinskogasve{tenstva u tre}oj ~etvrti XIII vijeka. Da ovo suzbije, to isto latinskosve{tenstvo razvije novu snagu, potkrjepqenu sada od franci{kanskihfratara. Uplivom ovih fratara, izme|u ostaloga do{lo se do toga, da jeu Makarskoj krajem istoga XIII vijeka latinstvo dobilo nadmo}ije. 151Ipak pokret k boqem za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji po~iwe sa ovimdobom. A najboqim dokazom toga slu`i grozni~avo djelovawefranci{kanaca, a u nekoliko i dominikanaca, da zaprije~e razvijawe i{irewe pravoslavqa u na{im krajevima.Po svoj prilici u ovo doba, i da se zaprije~i upliv svetosavskecrkve na Dalmaciju, a uz wu i na Bosnu i Hercegovinu, polo`en je osnovonom fantasti~nom `ivotopisu sv. Save, koji je `ivotopis poslije uprvoj polovini XIV vijeka napiso Ivan Tomko Mrnavi}, titularnilatinski biskup bosanski.Veliki je zna~aj imala svetosavska crkva za sav pravoslavni srpskinarod, a do{qedno i za srpski narod dana{we ju`ne Dalmacije, od kudase taj zna~aj {irio i na pravoslavne dana{we sjeverne Dalmacije. Ovo jedobro poznato, a da bi mi morali o tome ovdje spomiwati. ^isto}apravoslavnoga u~ewa i strogo ~uvawe isto~noga bogoslu`ewa nanarodnom jeziku, bila su osnovna obiqe`ja svetosavske crkve, isto kao{to je obiqe`jem wezinim bilo i to, da jedina gospoduju}a vjera me|uSrbima smije biti pravoslavna vjera. 152Zna~aj ovaj sv. Save i uticaj svetosavske crkve i na bli`we narodedobro je poznat bio i latinskim sve{tenicima, kojima je pred o~imasamo i lebdila misao da sve i svakoga u ovim krajevima polatine. Snageme|utijem u sebi nijesu osje}ali, da u tome uspiju dotada{wim wihovimsredstvima. Smisle novo sredstvo, upravo ne novo, nego staro, kojemu suse nau~ili bili jo{ od Pseudo-Isidora, ali koje nijesu dotle odve}~esto upotrebqavali, jer je u o~itoj oprjeci sa moralom bilo. Smisleprikazati sv. Savu latinom. Dokazivahu, dakako po svome, da je sv. Savapo{ao u atonsku goru, koja je u to vrijeme sa svima svojim manastirima ikalu|erima bila pod vla{}u Latina i priznavala za crkvenogapoglavicu latinskog patrijarha, kao {to je pre{la bila tada i universaGraecia Europea ad Romani Pontificis obedientiam. Kad je umro neki Teodor,kojega latinski tobo`wi Savin biograf zove episkopom srpskim(serviensis, a tako|er: sardensis, sardanensis, sarcanensis, a koji je bio Srbini srpski episkop upravo onako, kao i taj latinski biograf), tada namolbu naroda i bra}e, da je sv. Sava primio upravu crkve. Ovu upravu151 A. Lulich, Compendio storico-cronol. di Macarsca. Spalato, 1860. Str. 26-30.152 S. Ljubi} (Ogledalo knji`evne povjesti jugosl. Rieka, 1865. 1869.) govore}i o Stevanu Nemawi ijetkoopa`a, da on “iztjera iz zemlje sve, koji nisu, izto~nu vjeru izpoviedali.” I, 165-166.106

crkve, da je predao sv. Savi latinski patrijarh carigradski, koji jemogao biti Matheus, 1220, ili Simon, 1227, ili mo`da Nicolaus, qui abanno 1235. ad annum usque 1251. dignitate et munere Patriarchali perfunctusest. Da li je taj latinski patrijarh predao sv. Savi najve}a jerarhijskaprava in omnibus suae curae partibus, quacumque illyricae linguae usushabebatur, i da u ime toga latinskoga patrijarha mo`e vr{iti punucrkvenu vlast, tako da je narod poslije smatrao sv. Savu kao drugogpatrijarha (tamquam alter patriarcha). Zatijem kada je sv. Sava po~eo tucrkvenu vlast u svojoj zemqi da vr{i, da mu je prva briga bila u srpskojcrkvi, koju je zbog blizine {izmatika, na{ao da vi{e nali~i poquispuwenu korovom, nego li obra|enom vinogradu, da sve svoje sile ulo`ina to, kako bi je o~istio od la`ne nauke i povratio je katoli~komblago~astiju (praecipua ei cura fuit circa Serviensem ecclesiam, quam obSchismaticorum vicinitatem, sylvescentem postius agrum, quam bene cultamvineam invenerat, quam ob rem totis in eo viribus incubuit, ut ab erroribusrepurgatam cultui pietatis catholicae restitueret). I ovo da je mogao sv. Savatijem lak{e da u~ini, {to je 1199. godine dr`an bio u srpskim zemqama,dozvolom i vla{}u pape rimskoga Inokentija III sabor podpredsjedni{tvom dva papska legata, na kojem je saboru ure|ena bila svadoti~na crkvena oblast, i izme|u ostaloga odlu~eno, da sve{tenicimoraju ne`eweni biti. Sva ostala Savina djelatnost da se sastojala uobila`ewu crkava, u pou~avawu naroda i u starawu i miru crkvenom, ida je poslije nekoliko godina po{ao opet u sv. goru i da je umro 1250.godine u man. Mile{evu. 153Eto takav fantasti~ni `ivotopis sv. Save srpskoga izmisli{e, aradi svojih propagandisti~kih ciqeva, latinski sve{tenici.Spomenuti Mrnavi}, koji je izdao `ivotopis Savin, znaju}i irazumjevaju}i i sam, koliko je isti bez osnove, da bi boqe zavarao svijet,na{ao je za dobro u~initi opasku, da `ivotopis Savin, koji su srpskikalu|eri sastavili, nije osnovan na istini, jer je napisan ka{we, kad jeprestala latinska carevina u Gr~koj i kad je uslijed toga i{~ezla i~isto}a latinske iskrenosti (utpote temporibus posterioribus conscriptaquibus, extincto latinorum imperio in Graecia, latinae quoque sinceritatis puritasevanuit). Le Quien, koji je u svome Oriens christianus priveo po Mrnavi}u`ivot sv. Save, dodao je opasku, da kad su Grci oduzeli LatinimaCarigrad, tada pravoslavni carigradski patrijarh, da otme rimskomepapi crkvu srpsku i drugih obli`wih zemaqa, dopustio je srpskomarhijepiskopu, da bude avtokefalan. 154 I. Martinov, premda jezuit, nije153 Vita S. Sabbae abbatis Stephani Nemaniae Rasciae regis filii, auctore Joanne Tomco Marnavitio Bosnensi.Venetiis, 1787. Mala je ovo kwi`ica, u kojoj ima svega 68 strana, od kojih biografiji sv. Save odano jebilo samo 25 strana. Vidi o ovoj Mrnavi}evoj raboti {to je napisao Arm Pavi} u 33 kwizi Rada jugosl.akademije, str. 98.154 Mich. Le Quien, Oriens christianus (Pariis, 1740). II, 321.107

ipak na{ao da mo`e onako {to o sv. Savi napisati, 155 kao {to jenapisano onaj stari latinski biograf, i dominikanac Le Quien. Ali toje prije nekoliko godina (1881.) ipak napisao vatikanski arhivar Balan;a dana{wem latinskom arcibiskupu sarajevskom I. Stadler u~inio sezgodnim, da mo`e kroz {tampanu kwigu prou~iti Bo{wake, ”sv. Savavrativ{i se u Srbiju na opetovnu molbu svojih monaka, na molbuortodoksnoga patrijarhe latinskoga i latinskoga cara carigradskoga,stane upravqati crkvom u Srbiji s naslovom patrijarhe, a sa sjedi{temu Ipeku. Ta dva brata (sv. Sava i Stevan prvovjen~ani) bijahukatolici,... i jedan i drugi bijahu bez dvojbe zdru`eni sa apostolskomstolicom rimskom.” 156Mi smo ovo ovdje naveli da poka`emo, kako je te{ko padaoslu`iteqima rimske propagande pojava u na{im krajevima svetosavskecrkve, i koliko im je velike brige za wihov rad zadavala ta crkva.Me|utijem, po~iwe sada i brojno ja~ati pravoslavni `ivaq uDalmaciji. Pa da se ovo razumije, moramo se za ~as osvrnuti napoliti~ku istoriju Dalmacije.5.Vidjeli smo, da je poslije smrti hrvatskoga kraqa Stevananastupila u Hrvatskoj anarhija. Smi~iklas, po arhidj. Tomi, ovakoopisuje tada{we stawe Hrvatsko: ”Po{to tako cijeli rod kraqevskekrvi izumre, nije bilo vi{e nikoga, koji bi imao bio u hrvatskojkraqevini naslijediti. Po~ne tada me|u svima velika{ima kraqevinenastajati velika nesloga. Rastrgani na stranke, sada je ovaj, sada je onajprisvajao sebi vladavinu zemqe, nasta{e bezbrojne otima~ine,pqa~kawa, umorstva i legla svake opa~ine, jer dan za danom nije prestaojedan drugoga da progawa, napada i ubija”. I tada Smi~iklas na to odsebe dodaje ”da je neizmjerna uzrujanost po svemu narodu tako jaka iu`asna bila, kao da }e u ~as popucati svi zglobovi kraqevine od dvijestotine godina, i to svjedo~i da se i narodna strast, uzvitlana podkonac vladawa Svinimirova, pod kratkim vladawem Stevanovim samoprividno bila prigu{ila. Sada je planula nevi|enom divqom strasti,kakva se mo`e pokazati samo u velikom gra|anskom ratu. Bani se bore zakraqevinu, primorci protivu zagoraca, pleme protivu plemena. Iz tevelike bure di`e se jedan veliki ~ovjek, koji je sam htio postati kraqem,pak za{ao u borbu; bio je pobje|en i tra`i spas u kraqevstvu druge krvi,155 J. Martinov S. J. Annus ecclesiaticus greaco-slavicus (Bruxellis, 1863), pag. 43-44., premda me|u izvorimaspomiwe i Mrnavi}evu Vita S. Sabae.156 Katoli~ka crkva i Slaveni, str. 96, i prvi mu je izbor za ovo Mrnavi}.108

da radi osvete svome narodu dovede tu|ega kraqa.” 157 Ko je bio taj veliki~ovjek, ne zna se. Ali se zna, da je 1102. god. Koloman ma|arski proglasiosebe rex Hungariae, Croatiae, atque Dalmatiae. I ovdje bi vrijedno bilo, dase baci op}i pogled na uzorke, koji dovedo{e hrvatski narod pod vla{}uMa|ara za sve potowe vijekove. Ali to je u~inio dr. Gavrani} i istakaona na~in, da niko boqe od wega ne}e mo}i da to u~ini. 158Kada je Hrvatska potpala pod ma|arsku krunu, polo`aj Dalmacije,koji je do tada nestalan bio u me|udr`avnim odnosima, postaje od sadajo{ nestalniji. Vizantije vrhovna vlast nad Dalmacijom traje i daqe, itu svoju vlast Vizantija isti~e po nekada dosta energi~no. Mleta~karepublika, koja je pri du`du Orseolu stala bila ~vrstom nogom uDalmaciju, ne propu{ta nikakvu priliku, da je po mogu}nosti kona~nopot~ini svojoj vlasti. Isto tako i Ma|ari po~iwu sada nastojati dautvrde vlast svoju u Dalmaciji onako, kao {to su tu vlast utvrdili uHrvatskoj. Nalazi se prema tome Dalmacija u XII vijeku izme|u dvijedr`ave, od kojih bi svaka za sebe htjela da je zadobije.Spomenuli smo, da je ma|arski kraq Koloman proglasio sebe 1102.god. i kraqem Dalmacije. Za kratko vrijeme poslije toga on je i pokoriosvu Dalmaciju. Tijem se uzbudila revnost mleta~ke republike protivuMa|ara; a Vizantija opet smatrala je taj Kolomanov ~in, kao povrijeduwenog istorijskog prava na Dalmaciju. I jedan i drugi, i mleta~karepublika i vizantijski dvor, stali su tada naspram Ma|ara naneprjateqsku nogu. Nekoliko je tek godina pro{lo bilo, kako su Ma|arizaposjeli bili Dalmaciju, i ve} 1115. god. mleta~ko ratno brodovqedi`e se na Dalmaciju. Rat se zametne izme|u mleta~ke republike iMa|ara, koji se svr{ava tijem, {to }e kraqevski naslov nad Dalmacijomnositi i ma|arski kraq i mleta~ki du`d, ali bez prava da svoje posaddedr`e u dalmatinskim tvr|avama, a gradovi dalmatinski, da se upravqajuautonomno po svojim statutima. Ovakvo stawe stvari nije u ostalom dugotrajalo. Caru Manuilu Komninu (1143-1180.) zahtjelo se pokazati nadjelo i Mle~i}ima i Ma|arima, da Dalmacija nije prestala jo{ bitivizantijskom provincijom.Okolo 1168. god. do|e pod Dalmaciju gr~ka vojska, i za kratkovrijeme pokore se toj vojsci mal ne svi gradovi dalmatinski. Doga|ajovaj zabrine mleta~ku republiku, tijem vi{e, {to je vizantijski dvorstajao u prijateqskoj vezi sa ma|arskim dvorom, bar sa pojedinim~lanovima toga dvora. Po~ne ona radi toga djelovati na uplivnije qudeu samim dalmatinskim gradovima, da bi ih raspolo`ila na svoju stranu.I to weno nastojawe nije uzaludno bilo, jer zbiqa glavniji gradovi157 Poviest hrvatska. I, 269. 260. Za doga|aje poslije tog “velikog ~ovjeka” vidi Hist. Salon., c. 17. Ra~ki,Docum., p. 479 sq.158 Dr. Pero Gavrani}, Politicka povjest hrvatskog naroda (Zagr. 1895). str. 275-279.109

postanu joj odani i gotovi, da joj se pri prvoj zgodi predadu. Misao, kojuje car Manuil za~eo bio da uspostavi u nekada{wim granicama svojimmo} vizantijske carevine, revno se razvijala za `ivota Manuilova. Alipri kraju `ivota wegovoga ta misao po~ela je ve} bila gubiti svoju prvusnagu; a kad je 1180. god. umro Manuil, ve} se ista misao u Carigradunapu{ta. Ma|arski kraq Bela dolazi u Dalmaciju s vojskom, i bezvelikog truda primora gr~ku vojsku da je napusti, te postaje gospodaremve}eg dijela zemqe. Dalmatinski gradovi nijesu sami dovoqno snageimali, da se odupru Ma|arima i da stanu uz Mletke; a isto ni mleta~karepublika nije snage imala, da zaprije~i ma|arska osvajawa u Dalmaciji.Poslije ovoga doga|aja prestaje vizantijska vlast na Dalmacijom. DioDalmacije ostane Mlecima, a ve}i dio padne pod Ma|are.Od ovoga doba pa do po~etka XV vijeka te~e tako re}i neprestanaborba izme|u mleta~ke republike i Ma|ara, ko }e od wih da utvrdi vlastsvoju u Dalmaciji.Dok je ova borba trajala izme|u Mle~i}a i Ma|ara za prevlast nadDalmacijom, u samoj Dalmaciji gospodarili su razni doma}i knezovi,svaki u svojoj `upi, a po nekada i nad nekolikim `upama, kako bi koji odtih knezova znao da zadobije nadmo}nije nad drugima. Gospodarili supojedini od tih knezova u nekim zgodnim ~asovima i nad dalmatinskimgradovima, pa i nad samim Zadrom. Izme|u tih knezova isti~u se odpolovine XIII vijeka osobito [ubi}i, na{qedni knezovi bribirski.Pod zakriqem, bar u po~etku, ma|arskih kraqeva, [ubi}i su uspjelibili i sami da zadobiju u Dalmaciji mal ne kraqevsku vlast. U ovome sumnogo pomogle [ubi}ima neprestane raspre izme|u dalmatinskihgradova, koji su da obezbjede od napada~a svoja prava, obra}ali se zaza{titu i pomo} mo}nim bribirskim knezovima. Krajem istog XIIIvijeka [ubi}i vladaju gotovo u svim gradovima. Jedan od [ubi}a knez jeOmi{a, Trogira i [ibenika, drugi, Mladen, knez je Spqeta; Pavao zovese primorski ban Hrvatske i Dalmacije; sin Pavlov, Mladen, nosinaslov kneza zadarskog i poglavara dalmatinskoga i t.d.Za vrijeme borbe radi kraqevskog prijestola ma|arskog, kad sudoti~ni pretendenti svu pa`wu svoju obra}ali na to, ko }e se prijestolado~epati, [ubi}i su najvi{u mo} svoju postigli u Dalmaciji. Samigospodari, po~eli su despoti~ki vladati; a sve su prilike takve bile, daih niko u tome nije mogao sprije~iti. Nezadovoqstvo dalmatinskihgradova protivu tih knezova javno se isticalo, i pojedini izme|u tihgradova tra`ili su za{tite od mleta~ke republike protivu samovoqeistih knezova. Republika je rado to primala, samo da se mo`e umije{atiu dalmatinske stvari, kako bi se vremenom postiglo ono, za ~im je uvijekte`ila. U zgodnijim prilikama ona je pru`ala tim gradovima tra`enuza{titu i raspolagala ih da joj ~im privr`eniji budu, ali to je onauvijek vrlo oprezno radila, ne isti~u}i se nikada javno protivu110

[ubi}a. Razumjevala je ona dobro mo} i zna~aj wihov u Dalmaciji, izato je ona u jednoj politi~koj prigodi stupila bila i u savez s wima,imenovav{i ~ak jednoga od glavnijih, Mladena \ur|eva, knezaskradinskog i kninskog, mleta~kim gra|aninom.Velika mo}, {to su imali [ubi}i u Dalmaciji, pre{la je na brzo ina Bosnu. God. 1292. Pavao [ubi}, pored svojih titula u Dalmaciji iHrvatskoj, nosi naslov i gospodara Bosne (dominus Bosnae), i kao takavimao je pod svojom vla{}u veliki dio Bosne, pograni~ne Dalmaciji. Itu vlast nad Bosnom predao je Pavao jo{ za `ivota svoga sinu svomeMladenu, koji se kao takav, uz ostalo, zvao i drugi bosanski ban(secundus banus Bosnae).6.Od ovoga doba po~iwe srpski narod iz Bosne prelaziti u Dalmaciju izauzimati u woj pojedina mjesta, najprije u brijegovitim stranama, aposlije i okolo primorja. Lucije je ovo prvi zabiqe`io u svojoj istoriji.„Po~e{e”, ka`e Lucije, „slu`iti kao vojnici Mladenu, dalmatinskom,hrvatskom i bosanskom banu (pri kraju XIII vijeka), i tada im zgodabje{e, da se spuste i u ravnnce, te pomije{ani sa Hrvatima da obra|uju ipoqa. Mno`e}i se na taj na~in, zavlada{e i mnogim poqima primorskihgradova.” 159 Ako uzmemo na oko, kolika je vlast Mladenova bila uDalmaciji i da se ta vlast prostirala gotovo na svu Dalmaciju, tada bimogli kazati, da je i Srba u ono vrijeme moglo biti vi{e ili mawe usvakome mjestu Dalmacije. Svakako vojske je Mladen mnogo morao da dr`i udalmatinskim gradovima i tvr|avama: Zadru, [ibeniku, Skradinu,Ostrovici, Trogiru, Spqetu i Klisu, a to poglavito s toga, {to su svata mjesta vi{e ili mawe nezadovoqna bila despoti~kom upravom [ubi}a,i svaki ~as su gotova bila ustati, kao {to su neka i ustajala, da sedespotizma oslobode. Ve}i dio te vojske sastavqali su bosanski Srbi, idakle mo`e se sa sigurno{}u kazati, da je u svima tim mjestima tadave}, pored Hrvata, i Srba bilo. Da je pak у okolinama tiх mjesta Srbabilo, koji su poqa obra|ivali, to smo gore vidjeli. Gradovi ovi, {to smospomenuli, i okoline im, nijesu ostajali u vlasti doti~nih ili ta~nijegovore}i nijesu ostajali u vlasti srpske bosanske vojske, jedan dan ilijedan mjesec, ve} vi{e godina. Prirodno je prema tome po sebi, da nizapovjednici tih gradova, ni vojska, ni ostali narod, nijesu mogli bitibez duhovne pi}e, bez religiozne utjehe, koju qudima pru`ajuslu`iteqi Bo`jeg oltara. Dosta se sjetiti doba, o kome govorimo, pa dase ovo odmah razumije. Ne kre}e ni danas vojska ni jednoga koraka, ako159 De regno Dalmatiae. Lib. VI. c. 5. G. L. Garagnin u svojoj kwizi Riflessioni economico-politiche sopra laDalmazia (Zara, 1806) odnosi ovaj dolazak Srba u Dalmaciju polovini XIV vijeka i zove ih »un popolodistruttore di barbarissime usanze, linguaggio, vestimenta e modi rozzi, diametralmente opposti ai Dalmatioriginari.« pag. 79. »I Serbli vennero in Dalmazia a portarvi la desolazione e ad occuparla.« pag. 48.111

nije uz wu sve{tenik. Kad je to tako, tada je jasno po sebi, da je uzsrpsku ili bosansku vojsku, koja je tada u Dalmaciji radila i branilatvr|ave, moralo biti i dosta sve{tenika za duhovne potrebe vojske inaroda. U ostalom mi imamo spomenika i o radu tih sve{tenika okopolovine XIV vijeka u Dalmaciji, kao {to }emo to ni`e vidjeti.Prva dakle seoba Srba iz Bosne u Dalmaciju bila je krajem 13. vijeka.Sa malim razmacima vremena u prvoj polovini slijede}ega (XIV) vijekaimamo jo{ dvije seobe. Bomman, odnosno Vignalich, spomiwe nam jednuseobu 1305. godine, i to ovim rije~ima: Li Serbgliani l'anno di Cristo1305. fanno degli acquisti nella Dalmazia. 160 Mi ovo samo ovdje biqe`imo, apodrobnije {ta o tome ne mo`emo da ka`emo. Ali mo`emo zato o drugojnovoj seobi Srba koju vi{e re}i.Poznat je antagonizam radi vlasti u sjevernoj Dalmaciji izme|uhrvatskih knezova kninskih i knezova bribirskih; a poznato je nagiwaweprvih romanisti~koj tada{woj struji, i nepopustqivost drugih naspramte struje. Dogodio se 1337. god. sukob izme|u kneza kninskog Nelepi}a ikneza skradinskog, kli{kog i omi{kog, Mladena \ur|eva [ubi}a, i toradi Klisa, koji je Nelepi} htio da otme Mladenu. Mladen je imao uzase dosta srpske vojske iz Bosne, osobito u Skradinu i u Klisu; ali da seodupre neprijatequ, kojega su i Ma|ari tada pomagali, potra`i Mladenod bana bosanskoga Stevana Kotromani}a, s kojim je on bio uprijateqstvu, da mu po{aqe nove vojske, a i naroda, kojim bi mogaonaseliti opustjela mjesta oko Skradina i rijeke Krke. Stevan se odazove`eqi Mladenovoj, i tada prije|e u Dalmaciju mnogo i vojske i naroda izBosne. Narod taj iz Bosne bude smje{ten u okolinama Skradina iBribira, a ve}i dio vojske po{aqe Mladen na obranu Klisa, koji 1338.god. i obrani, i otera Nelepi}evu vojsku. Ovom (1338.) godinom biqe`ise tre}a seoba Srba u sjevernu Dalmaciju. 161Za vrijeme ovih seoba o`ivquje opet pravoslavna crkva u Dalmaciji,i ve} postoje sna`ne srpske crkvene op{tine u Skradinu, u Bribiru i uKlisu, i u okolinama tih mjesta. Qetopis nam na{ kazuje i za mnogepravoslavne kalu|ere (ne spomiwu}i im u ostalom imena), koji su uzasebnim malim bogomoqama u pomenutim mjestima, a vrlo ~esto i pod{atorima slu`ili svetu slu`bu i molili se sa vojskom i narodom.Navode neki da nije bilo pravoslavne vjere ona bosanska vojska, {toje u Dalmaciju tada dovedena bila, a prema tome ni onaj bosanskinarod {to je uz vojsku u Dalmaciju do{ao, nego da su to sve bilibogomili, koje da je ban Stevan {titio. Ali istorija kazuje druk~ije.Ban Stevan bio je u ovo doba 1338. godine, pravoslavni, kao i predci160 Sp. kw. II, 242.161 Kon~. rkp. Tu se izrikom spomiwe ova seoba srpska u Dalmaciju, kao ,,tre}a” seoba, i dakle ovo bislu`ilo dokazom one ,,druge” seobe, koju Viwali} stavqa u 1305. godinu.112

wegovi. Ako je on poslije 1340. god. prevjerio, nije ipak on pre{ao ubogomilstvo, nego u latinsku vjeru, i ovo ni{ta ne prejudicirapitawu. 162 Stvar je u tome, i to je dobro poznato, da je Stevan, kaopravoslavni, gonio bogomile i u nikakvoj ih slu`bi svojoj nije trpio.Prema tome ovaj ban nije mogao nekakvu bogomilsku vojsku i narodslati 1338. godine u Dalmaciju knezu Mladenu i to tijem mawe {to jemo`da i sam Mladen bio pravoslavni, i wegov dvor, kao {to mu jepravoslavna bila `ena, Jelena, sestra srpskoga cara Du{ana. A da jeba{ pravoslavna bila ona srpska vojska iz Bosne, svjedo~i nam opisLucijev jednoga epizoda u Trogiru, {to se tom prilikom dogodio. Kad jeista vojska, idu}i za Klis, imala da pro|e pokraj Trogira, trogirskigradski savjet poslao je bio neke darove zapovjednicima vojske, Bogdanu iOstoji, da bi preduprijedio slu~ajne napadaje na zemqu od strane vojnika.Trogirski biskup Lampridije, koji, uzgred budi re~eno, i sam je nagiwaobogomilstvu i dakle ve} i s toga mrzio pravoslavne, naredi podprijetwom odlu~ewa od crkve, da niko ne smije govoriti ili op}iti sazapovjednicima iste vojske ili sa vojnicima. Ne obziru}i se na tubesmislenu naredbu, na~elnik trogirski sa tri svoja savjetnika po|u 19.avgusta 1338. godine na poklon onim zapovjednicima, koji zatijem iuzdr`a{e u strogoj disciplini svoje qude, niti je gradu Trogiru iokolini ikakve {tete naneseno tada. Na povratku na~elnika i savjetnikaonih u grad, Lampridije ih proglasi odlu~enima od crkve. Potu`e seovi na nadle`nu vi{u duhovnu vlast, i budu naravno odmah uspostavqeniu zajednici crkvenoj. 163 Mi smo ovaj epizod uzgred samo spomenuli, da sepotvrdi, {to smo gore rekli.Nekoliko godina poslije ovog doga|aja imamo opet novu seobu Srbaiz Bosne u Dalmaciju.Od prvih godina 14. vijeka despoti~ka vlast Ma|ara u Dalmacijipostala je ve} bila nesnosnom. Dalmatinski gradovi potra`ili su bilipomo}i i za{tite protivu Ma|ara od mleta~ke republike. Naravno je, daje republika radosno primila taj glas iz Dalmacije, te stala nastojatisvima srestvima da dobije prevlast pri rije{avawu pitawa o budu}ojsudbi te zemqe. Radi toga ona je stupila u prijateqske sveze sahrvatskim knezovima dalmatinskim, a radi toga istoga sklopila je bilasavez i sa Du{anom srpskim. Ali na ma|arskome prijestolu bio je uto vrijeme kraq Ludvig (1342-1382), ~ovjek odva`an i ratoboran, koji,162 Da je Stevan Kotromani}, kao i svi ostali do wega iz Kotromani}a porodice, bio pravoslavni,svjedo~i izme|u drugih i M. Orbino. Il regno degli Slavi (str. 353); da pak ovoga Stevana 1340. god. Jedanfratar ,,ab errore et schismate graecanico ad fidem catholicam traduxit”, to ka`e Farlati (IV, 60.).163 G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio pag. 230-239. Vignalich spomiwe tako|er ovaj doga|aj ika`e, da su oni bosanski vojnici bili ve}inom pravoslavni (per lo piu erano Greci Scismatici).Po Bomanovom izdawu P, 261-262.113

premda je imao mnogo da se bavi poslovima u Poqskoj, ~iju je krunuzatijem (1370. g.) sjedinio sa ma|arskom krunom, ipak znao je na}ivremena da se bavi i na drugim krajevima svoje kraqevine, pa iDalmacijom.U Dalmaciji protivu sebe imao je Ludvig hrvatske knezove, koji susvom snagom nastojali da se oslobode ma|arske vlasti; imao je tu protivusebe mleta~ku republiku radi primorskih gradova, a imao je protivusebe i cara Du{ana radi ju`noga dijela dana{we Dalmacije. Sadalmatinskim primorskim gradovima poslije du`e borbe Ludvig jesretno ipak pro{ao, jer mu se, kao {to }emo ni`e kazati, pokori{e. Alikad je po~eo silom da prinu|ava na pokornosti hrvatske i dalmatinskeknezove, sre}a ga nije uvek slu`ila.Kninskog kneza Nelepi}a, ili ta~nije, udovicu wegovu Vladislavu,Ludvig nekako savlada. Ali nije mogao savladati [ubi}e. U sukobu saovima (1345. g.) podlegao je isto kao {to je zatijem 1346. g. podlegao i podZadrom, od kuda se morao bijegom da spase. Slijede}e godine opet ma|arskavojska udari na Dalmaciju, i tom prilikom Ma|ari pobjede Pavla, knezaostrovi~koga, koji preda pobjediocu Ostrovicu. Tom pobjedom nije ipaksavladan jo{ bio glavni izme|u tada{qih [ubi}a, Mladen \ur|ev, knezi gospodar Skradina, Klisa i Omi{a, koji se sna`no znao oduprijetiMa|arima i nadvladati ih. Iznio je pobjedu nad Ma|arima u ovojprilici Mladen glavnim na~inom pomo}u srpske vojske iz Bosne. Ali na`alost umro je Mladen malo vremena poslije toga, ostaviv{i nejakogasin~i}a na{qednikom kne`evske vlasti i prava.Me|utijem car Du{an, izvode}i svoje velike planove o ra{irewusrpske carevine, odlu~i pokoriti sebi Hercegovinu i Bosnu. Izazvan jeupravo bio ovom prilikom na to Du{an zlo}om i zavi{}u prema wemuLudviga ma|arskog, koji nagovorio bje{e bana Stevana Kotromani}a, daotme Du{anu kne`evinu trebiwsku sa Konavqem. Silnom vojskom udariDu{an protivu Stevana na Hercegovinu, i na brzo osvoji i pridru`isvojoj carevini svu tu kne`evinu, od koje u primorskome dijelu, sve odDubrovnika do Omi{a. Iz Hercegovine pre|e Du{anova vojska u Bosnu, tenapreduju}i utvrdi glavni stan na duvawskom poqu. Otuda je dio tevojske prodirao du` rijeke Cetine k izvoru wenom, a drugi dio osvajaoje zemqi{ta okolo rijeke Krke. Izme|u drugih gradova dalmatinskogkontinenta, osvojen je bio i Imocki, gde je Du{an postavio jaku posadusvojih vojnika. Sve se ovo doga|alo 1350. godine. Dopro je bio Du{an kaopobjedilac sve do blizu Trogira, od kuda su mu 8. januara 1351.trogirski gra|ani poslali darove i svoje poslanike, da mu se poklone.Dok je Du{anova vojska bila u Dalmaciji, sestra mu Jelena, udovicaMladena \ur|eva [ubi}a, koja je u ime nejakoga sina joj Mladenavladala u Klisu i Skradinu, ne mogu}i sama da upravqa tima mjestima,dogovori se s bratom i ustupi mu oba grada. Du{an ih primi pod svoju114

vlast i pridru`i ih humskoj kne`evini. Ujedno po{aqe srpske posade uiste gradove, pod zapovjedni{tvom starje{ine carskih alemanskihtjelohraniteqa Palmana za Klis, i \ur|a Isete, srpskoga vlastelina zaSkradin. Mi mislimo, da je to moglo biti 1350. godine, kad je Du{anovavojska najbli`e bila tim gradovima. A mo`e biti da je bilo i 1348.godine, kad je Jelenin mu` umro, i kad joj je, usamqenoj sa nejakim sinom,trebalo da brani svoje od Ma|ara. Kako bilo, ili 1348. ili 1350, svakakookolo te godine Skradin i Klis postaju srpski gradovi; a okoline tihgradova, od kojih su mnoge puste bile, budu naseqene srpskim narodom,ve}inom iz Hercegovine.Politi~ke prilike, koje poslije toga pastupi{e, mijewaju polo`aj iKlisa i Skradina. Napadaj Kantakuzenov na jugoisto~nu stranu srpskecarevine, odvra}a Du{anovu pa`wu od jadranskoga mora. Ludvigma|arski uskoristi se time, da bi se u Dalmaciji osvetio Du{anu, kaoprokletome od rimskoga pape, kojega je Ludvig signifer bio. Sukobili su sebili ova dva zakleta neprijateqa (Du{an i Ludvig) na drugoj strani1353. godine, i tu Ludvig bude potu~en, {to bi, veli Smi~iklas, radohtjeli prikriti oni, koji kraqa Ludviga odvi{e slave. Radi toga porazaLudvig je svuda navje{tao, da ide na osvetu, kako bi satrao „{izmatika”.Prilika mu se zgodna za to pod Klisom ukazala, a kada je Du{an nekojbolesti bio podlegao. Svom snagom udara 1355. godine ma|arska vojska naKlis. Predgra|e klisko juna~ki se borilo da odbrani grad; ali je silimoralo podle}i. U samome gradu jo{ je ostajao srpski zapovjednik Palmansa posadom i od tuda se branio, ali najposlije morao se predati, teKlis pade u neprijateqske ruke. Isto je to htio u~initi Ludvig i saSkradinom. Ali mleta~ka republika znala je tu za vremena predupreditiopasnost, koja joj se prikazivala, da Ma|ari osvoje Skradin. Stupila jeona iste (1355.) godine u dogovor sa Du{anovim poslanikom, da bi jojtaj grad ustupqen bio, samo da u ma|arske ruke ne padne. I ti sudogovori uspje{no po republiku svr{ili. U po~etku 1356. godinesastavqena je bila pismena isprava, po kojoj srpski zapovjednikskradinski, \ura|, u ime svoga cara, predaje Skradin mleta~koj republici.Dakako, da je ovo moralo samo razdra`iti bjesnoga Ludviga. I on seposlije dvije godine o{tro za to republici i osvetio.I tako znamenita ova dva grada, Klis i Skradin, sa svom okolinompado{e u tu|e ruke, i prestado{e u wima vladati Srbi. @alostan je ovodoga|aj u srpskoj istoriji, kojega da nije bilo, srpskom tada{wemnaseqewu Dalmacije bilo bi obezbje|eno mirno i pravilno razvi}e svojenarodnosti i svoje crkve, i ne bi ono za mnogo vremena poslije togaprinu|eno bilo `ivjeti tako re}i od milosti, sad mleta~ke republike,sad ma|arskih kraqeva. Du{anu je zgoda bila, da se uskoristiantagonizmom izme|u republike mleta~ke i ma|arske dr`ave, od kojih svakaje za sebe te`ila za nadmo}ijem u Dalmaciji, i da utvrdi svoj zna~aj na115

srpsko-hrvatskom zapadu. Me|utijem, opa`a Florinski, djelatnostDu{anova s te strane pokazuje se najneodlu~nijom i punom svakih obzira.Kao saveznik mleta~ke republike, on se podla`e uplivu wenom, a na {tetuinteresa dr`avnih svojih, i u op}e slovenskih. Same prilike nukale suDu{ana, da utvrdi vlast svoju na jadranskom moru, i on se ipak nije nato obazirao, zavr{uje Florinski opasku svoju. 164Pro{lih pedeset godina, od kako prvi put po~e{e Srbi naseqavatiDalmaciju, ostavile su duboki trag u zemqi, a pojedini monumentalnispomenici onoga doba, `ivi su nam svjedoci, da je tada ve} duboka korjenauhvatila bila u zemqama okolo rijeka Krke i Cetine, srpska narodnost ipravoslavna vjera. Kad su poslije, za vrijeme kraqa Tvrtka i zatijem zavrijeme turskih navala, velike mase Srba iz Bosne i stare Srbijeprelazile u Dalmaciju, narod je srpski tu na{ao bra}u svoju, ma ipriti{tenu od latin{tine; a na{ao je tu i crkava i manastira, od kuda jeon crpio duhovnu snagu, da odoli tu|inu i da se kroz vijekove poslijeuzdr`i u vjeri i narodnosti svojoj.7.Spomenuli smo, da je kraq Ludvig, poslije poraza {to je pretrpio 1353.godine od Du{anove vojske, odlu~io bio da se svakako Du{anu osveti ida satre {izmatika, kako se Smi~iklas izra`ava, koji se papinarugao. 165 Da razjasnimo ovo.Kao {to je poznato, latinska propaganda na {iroko je radila usrpskoj dr`avi do Du{anovog doba, kako bi obratila Srbe u rimskuvjeru i otrgla ih od pravoslavne crkve. Energi~ni u svemu Du{anodlu~io je bio da toj napasti na put stane. Blaga srestva nijesu ni{tapomagala, jer je propaganda svakim danom to vi{e bezobzirna i smionapostajala. Pri silnome tada{wem papstvu, potpomognutom od mal ne svijulatinskih vladalaca zapada, prijetilo je srpskoj crkvi da postaneropkiwom pape, kao {to su postale bile mal ne sve tada{we nacionalnezapadne crkve. Da spase svoju crkvu od toga, Du{an izda u svome zakonikunekoliko o{trih naredaba protivu latinstva, proglasiv{i ga za jeres, izapovjediv{i da mora biti bezuslovno povra}en u pravoslavnu crkvusvaki onaj, kojega je latinska propaganda uspjela bila odbiti odpravoslavqa, a svaki latinski sve{tenik da ka`wen bude, ako se usudikoga da obra}a u svoju vjeru. Ovakve odlu~ne mjere protivu latinstvaizazva{e od strane latina, silno negodovawe na Du{ana; i sami je papapodigao glas svoj protivu wega. U obranu papstva i latinske crkve, aglavno iz mr`we prema Du{anu, istakao se bio i Ludvig ma|arski.Spremao je Ludvig silnu vojsku na Du{ana, koji u taj ~as (a to je bilo uprvoj polovini 1354. godine), zbog radwe na drugim stranama, nije bio164 T. Florinskij, Y`nwe Slav]ne i Vizanti] vo vtoroj ~etverti XIV vqka, SPb, 1882. str. 263.165 Sp. kw. I, 409.116

siguran da bi mogao Ludviga savladati. Da otkloni opasnost i da se neizlo`i nesigurnom ratovawu, Du{an smisli diplomatsku igru. Znao jeDu{an mo} papstva tada{wega u me|unarodnim odnosima, i da papinglas mnogo zna~aja ima za zapadne latinske vladaoce. A znao je tako|erDu{an, da je onim svojim naredbama protivu latinstva u srpskojdr`avi on imao papstvo protivu sebe, spremno da uplivi{e na svakoga,samo da se osveti „{izmati~kome” caru. Trebalo je dakle Du{anu naprvom mjestu u ovoj prilici da zadobije za sebe papu. On odlu~iobratiti se papi Inokentiju VI u Rim, da srestvom pape odkloni rat.Uputi Du{an papi nekolika svoja poslanika sa izjavom, da }e sepounijatiti on i sva dr`ava wegova, i za to da ga papa imenuje vrhovnimzapovjednikom sviju savezni~kih vojska protivu Turaka. Obraduje papu ovoposlanstvo Du{anovo, i osobito izjava Du{anova da mu se pokorava ipristaje na uniju sa Rimom. Odgovori papa u avgustu iste (1354.) godineDu{anu, i pohvali ga {to je nakanio primiti rimsku vjeru, bodre}i ga,da ustraje u tome, i da }e mu on poslati naro~ita dva biskupa, koji }eizvesti uniju u srpskoj dr`avi. A da bi se ~im boqe spremili duhovi uSrbiji za ovaj posao, papa napi{e i carici i srpskom patrijarhu isrpskim episkopima i srpskim velmo`ama, preporu~uju}i svima djelounije. Me|utijem otpravi papa u Srbiju ona dva biskupa, koji su u imewegovo imali da izvr{e uniju. I toliko je Inokentije siguran bio, da}e se sve ovo na najboqi na~in izvesti i da }e se sav srpski narodpounijatiti, da je {aqu}i svoje poslanike preko Ma|arske u Srbiju,molio preko wih kraqa ma|arskog Ludviga, da mu bude na ruci kolikoustreba u ovoj stvari, i da mora napustiti misao o projektiranom ratuprotivu srpske dr`ave. Sve je ovo podrobno i sa odnosnim dokumentimaopisano u Farlata. 166Kako su primili i {ta su uradili u Srbiji sa svima onim pismimaInokentijevima, mi ne znamo. Znademo samo, da je za Du{ana najva`nijebilo ono, {to je papa ma|arskome kraqu poru~io u ovoj prilici, i daje to bilo glavno, k ~emu je on te`io. Postignuv{i to, da mu ne }edr`avu uznemirivati sa ma|arske strane, Du{an je smatrao dovr{enomonu svoju diplomatsku igru, i pokazao se odmah prema papi i premalatinstvu onakim, kakvim je bio, kad je izdavao one svoje naredbeprotivu latinske jeresi u svome zakoniku. Papski poslanici, koji suimali da izvedu uniju u Srbiji, slabo pro|o{e. Jedan od wih nije nistupio nogom na srpsku zemqu, a drugi, neki Petrus episcopus Pactensis,zbog bezobzirnog svoga postupawa, prinu|en je bio na brzo da se vra}aonamo od kuda je i do{ao.Da je ovakvo postupawe Du{anovo moralo uvrijediti papu inadra`iti ga protivu Du{ana, razumije se samo po sebi. Inokentije se166 Illyr. sacr, VII, 72. sq. Vidi i spom. kwigu Florinskog, str. 253-262.117

slo`i sada sa Ludvigom ma|arskim, koji je predlo`io bio ni{ta mawe,nego krsta{ki rat protivu Du{ana. Papa odobri taj rat naro~itimsvojim pismom, u kome hrabri Ludviga da „kazni svojom desnicomosvetnicom srpske zemqe podvrgnute tiranstvu Du{anovom, kako bi sejereti~ka i {izmati~ka nevjera ondje satrla, a katoli~ka istina ~im ja~omsvjetlo{}u zasijala.” I ovo eto zna~e gorenavedene rije~i o Ludvigovojosveti „{izmati~kom Du{anu, koji se papi narugao,” premda bi seupravo moralo re}i, da se ovom prilikom ba{ Ludvig narugao papi, jersva ona osveta i prijetwa wegova pretvorila se u ni{ta. Umjesto daodr`i zadanu papi rije~ o krsta{kom ratu na „{izmati~ku” Srbiju,Ludvig okrene vojsku svoju protivu odanih u to vrijeme papi Mle~i}aradi Dalmacije, koju je htio da pot~ini ma|arskoj kruni, kao {to jezatijem i pot~inio, a Srbiju ostavi na miru. Umro je me|utijem udecembru 1355. godine Du{an, i nestalo je dakle za Ludviga mr`ene osobe,kojoj se htio da sveti.8.Najzna~ajnija je bila i jest za istoriju pravoslavne crkve u Dalmaciji1350. godina, kada u Skradinu vlada u ime maloqetnoga sina knegiwaJelena, sestra srpskoga cara Du{ana. Vidjeli smo da je izme|u drugihmjesta u Dalmaciji Du{anova vojska bila i u Skradinu za vi{e godina podzapovjedni{tvom zasebnog vojnog zapovjedni{tva. Qetopis na{ biqe`iza doba knegiwe Jelene ovo: „Blago~estiva] i hristolybiva] kn]gin]Elena bwila mnogo miloserdna ko vsqmx, i v]\[uy ~astx bogatagosvoego imqni] razda][e bqdnwmx i sirwmx. Vx dvorq svoemx ona imqlablago~estivago starca otca Rufina, i`e b][e

Milutina (1281-1521.), koji je za srpske kalu|ere bio sazidaomanastir i crkvu u ~ast sv. arhan|elima Mahajlu i Gavrilu. Izdaqega kazivawa na{ega qetopisa vidi se, da su ona tri kalu|era,{to do|o{e k Ruvimu, ba{ bili i neko vrijeme `ivjeli u svetojzemqi, i to u manastiru posve}enom sv. arhan|elima, dakle umanastiru, koji je kraq Milutin sagradio u Jerusalimu, pa od tuda,na pozivu Ruvimov, do{li su u Skradin, da s wim zajedno, bardvojica wih, provode kalu|erski `ivot. Nastani{e se, Ruvim i onadva kalu|era, u nekome mjestu na rijeci Krci. Pobudom za ovekalu|ere srpske iz polovine XIV vijeka, da se zaustave uz rijekuKrku, moglo je biti ono predawe, koje je i danas jo{ `ivo, da je ap.Pavao, propovjedaju}i i u Dalmaciji, boravio na nekom mjestu naobali Krke. 170 Ako pak uzmemo, da to predawe kazuje, da je mjesto, gdje jeap. Pavao boravio u Dalmaciji, bilo ba{ ono, gdje je dana{wi na{svetoarhan|elski manastir, tada mo`emo slobodno ustvrditi, da su onajkalu|er Ruvim sa svoja dva druga, kalu|era, na~inili svoje }elije idoti~nu crkvu ondje, gdje je danas pomenuti manastir, drugim rije~ima,da su ta tri kalu|era tada, 1350. godine, polo`ili prvi temeq istomemanastiru.Ako pak daqe uzmemo rije~i qetopisa, da je knegiwa Jelena bogatimdarovima i prilozima pritekla u pomo} pomenutim kalu|erima iwihovoj crkvi, tada bi po op}em u ono doba su|ewu o tim prilozimamanastirima, mogli re}i, da je ova knegiwa Jelena bila ktitorka onecrkve i doti~nih kalu|erskih }elija. A u svezi sa ovim, kad znamo da jeta knegiwa bila sestra Du{ana cara, mo`emo sasvijem opravdanimnazvati dana{we op}e mi{qewe pravoslavnih Dalmatinaca, da jesvetoarhan|elski na{ manastir postao za vrijeme srpskoga cara Du{ana.Ovijem tada nada i ona sumwa, koju su do ju~er neki isticali oistinitosti onoga natpisa, {to se i danas ~ita nad portenim vratimamanastirskim, da je manastir isti obnovqen 1402. godine. Ovaj se natiismo`e protuma~iti prosto, poslije onoga {to smo sada naveli: prva crkvai prve }elije osnovane su 1350. godine, a ta crkva i te }elije, mo`da sajo{ kojom novom, zaokru`ene su bile 1402. godine zidom i podigao se pravimanastir.Sve ovo {to je do sada re~eno o postawu manastira Krke, va`no je izna~ajno za istoriju pravoslavne crkve u Dalmaciji. Ali najva`nije je inajzna~ajnije ono, {to biqe{ka qetopisa u zakqu~ku ka`e, da je istimanastir postao od tada sto`erom vjere pravoslavne. Ovo je potpunaistorijska istina; i mi imamo ne jednu, nego vrlo mnoge istorijskebiqe{ke o tome, da je dana{wi manastir Krka kroz sve pro{le170 Vidi 6. str. ove kwige.120

vijekove i do najnovijega doba bio zaista takim sto`erom i uto~i{temza pravoslavnu vjeru, a i za srpski narod u Dalmaciji.9.U vrijeme, kad je osnovan man. Krka, postojao je ve} manastirKrupa. Vrlo va`ni podatak o ovome manastiru nalazimo u zvani~nomizvje{taju francuske generalne intendancije za Dalmaciju od 24. dec.1811. godine. 171 U tome izvje{taju pi{e, da je po~etak gradwe manastiraKrupe bio 1317. godine, i da je sagra|en pomo}u srpskoga kraqa StevanaMilutina i slijede}a dva kraqa (De~anskog i Du{ana), i pomo}unaroda, i da su srpski kraqevi kupili i darovali prvim krupskimkalu|erima nekolike zemqe, koje su poslije kalu|eri umno`ili; a kad suTurci zavladali Dalmacijom, oni potvrdi{e kalu|erima u`ivawestaroga posjeda. Po ovome izvje{taju dakle prvi temeq manastiru Krupibio bi udaren 1817. godine, to jest, po{qedwih godina vlade kraqaMilutina, i gradwa se produ`ila za vlade kraqa Stevana De~anskogkada je morala biti i dovr{ena. Za vlade Stevana Du{ana manastir jemorao biti opet ponovqen, i to 1345. godine. Ovo je spomenuto na jednojplo~i, koja je uzidana u trulu crkvenom, i na kojoj se ~ita da ovajmanastir „ponovi" car Du{an. To je isto zabiqe`eno i na jednomvelikom ~asoslovu pok. arhimandrita krupskog Gerasima Zeli}a. A ka`u,da se to isto spomiwalo i u jednom turskom pismu, {to je manastiru bioizdan, ali kojega pisma danas vi{e nema u manastiru. 172Na glasu je morao biti ovaj manastir ve} u po~etku svoga postojawa, jersu se wega srpska gospoda sje}ala i darivala ga. U qetopisu na{em pod1494. godinom pi{e: „Sego goda blago~estiva] i hristolybiva] gospo`aAggelina i despotx Gerrgie i despotx Joannx da[a grammatudespotskuy ieromonahomx Juli]nu i Kirillu za drevnij na[xkralevskij monastwrx, i`e pod pokrovomx presv]tw] Dqevi Marii vxKrupq i posla[a bogatw darove, da bw ihx imena pominaemw bwili nasv]twhx slu`bahx." 173 O ovoj gramati srpske despotice Angeline (koja seposlije zakalu|erila i poznata je sa imenom sv. majke Angeline) i sinovajoj: despota \or|a (koji se tako|er zakalu|erio sa imenom Maksim i biozatijem mitropolit) i despota Jovana, spomenuto je i u re~enom natpisu utrulu crkvenom, a isto i u onoj kwizi arhim. Zeli}a.Navedene rije~i iz na{ega qetopisa o ovoj despotskoj gramati i otome, da je manastir Krupa „drevnij" i „kralqvskij", slu`e potvrdomonoga, {to smo gore naveli o po~etku gradwe manastira 1317. godine iobnovi wegovoj 1345. godine.171 Arhiva zad. episkopije, br. 158. god. 1811.172 Privatni pismeni podatci, koje sam dobio iz man. Krupe.173 Kon~. rkp.121

Ima i jo{ jedan podatak, da je man. Krupa postojao u XIV vijeku.Savjetnik dalmatinskog proveditora Paskvali u zvani~nom izvje{tajusvome od 5. aprila 1810. sredi{woj francuskoj vladi ka`e, „da se sukobizme|u vojske, koja je pratila u Dalmaciju kraqice Mariju i Jelisavetu,i vojske, koja je bila protivu wih, dogodio kod man. Krupe u blizinirijeke Zrmawe." 174 A po{to bi se to dogodilo bilo 1385. godine, tada bito slu`ilo novim dokazom (ako je ina~e osnovan ovaj Paskvalijevpodatak), da je prije toga doba osnovan bio i postojao man. Krupa. Akouzmemo u obzir, da se mnogo srpskoga naroda doselilo u sjevernuDalmaciju krajem XIII i u po~etku XIV vijeka, kao {to smo to ve}kazali, pri tome ako se sjetimo `ivoga upliva na Dalmacijusvetosavske crkve i velike pobo`nosti i odanosti pravoslavnoj vjeriNemawi}a, i da su oni zidali srpske manastire ~ak i na dalekom istokui me|u tu|im svijetom, tada mi moramo smatrati na istini osnovanimanavedene podatke o postawu manastira Krupe, i dakle opravdanim ono{to smo kazali, da je ovaj na{ manastir postojao ve} tada, kada jeosnovan bio manastir Krka. Ovoj tvrdwi ne samo {to ne proturje~i,nego u neku ruku i potkrepquje i predawe, koje jo{ `ivi u naroduna{em, da su manastir Krupa osnovali kalu|eri manastira Krupe uBosni, i da su po nazivu toga bosanskoga manastira nazvali Krupom iovaj manastir u Dalmaciji, isto kao {to se tako nazivala i wegovaokolina i rije~ica, {to na jugu mimo manastira te~e. Da je u XIII vijeku uBosni postojao manastir Krupa, i to pri utoku rije~ice Krupe u Vrbas,to je poznato, te je vrlo lako, da su za vrijeme kraqa Milutina, kad seprotivu wega digao tada{wi bosanski ban Mladen zajedno sa ma|arskimkraqem Karlom Robertom, neki kalu|eri oti{li iz onog bosanskogmanastira, stavili se pod za{titu Milutina i do{li u Dalmaciju, i tu,pomo}u Milutinovom, polo`ili temeq novome manastiru, koji nazva{eKrupom. Oni bosanski krupski kalu|eri bi}e zamislili da podignu novimanastir, ovaj u Dalmaciji, mo`da i uslijed toga, {to je na dalekopoznato bilo, kako je kraq Milutin {tedar bio prema manastirima,kojih je, ka`u, zajedno sa drugim velikim crkvama, on podigao ~etrdeset iosam. A ne treba zaboraviti ni to, da se u XIV vijeku spomiwu udana{wem velebitskom podgorju „srpski vasali", podanici obrova~kogadvorca na zemqama okolo dana{wega @egara, 175 da je dakle tu bilosrpskoga naroda u tome vijeku, i da su oni kalu|eri iz bosanskogmanastira Krupe mogli tada do}i kao me|u svoje u pomenuto dana{wevelebitsko podgorje, te novi manastir sagraditi.10.174 Prijepis ovog izvje{taja u staroj arhivi zad. ep, br. 540. Isporedi V. Lago, Memorie sulla Dalmazia.Venezia, 1869. I, 256.175 Izvje{taj Petra Loredana (P. Loredan capitan generale in golfo e in Dalmazia) od 24. apr. 1423. St.arhiva zad. episkopije, br. 7.122

Spomenuli smo, da je Ludvig ma|arski, umjesto da ugodi papi i daudari na Du{ana, okrenuo oru`je na Dalmaciju, koju je sebi i pokorio,i radi ~ega je, uzgred da spomenemo, bio od pape ukoren. To je bilo1357. godine. Poslije toga, i za `ivota Ludvigova, Dalmacija je bilafakti~no pod ma|arskom krunom. Umre 1382. Ludvig, i radi na{qedstvana ma|arskom prijestolu, po~iwu odmah u Ma|arskoj unutra{wi nemiri,koji li{avaju dr`avu one mo}i, koju je dotle pokazala bila. Ovomprilikom nije mogla da se mleta~ka republika uskoristi u te`wamasvojima na Dalmaciju, jer je dotada{wim ratovima bila istro{ena; alise zato znao tijem uskoristiti mo}ni tada{wi bosanski kraq StevanTvrtko, koji pru`iv{i vlast svoju na ju`nu Dalmaciju, odlu~ipokoriti sebi i sjevernu Dalmaciju.Jo{ za `ivota kraqa Ludviga, Tvrtko je smi{qao, kako bi pokoriosebi tu zemqu, te pro{irio granice bosanske dr`ave du` jadranskogmora do Zadra. Kad se Ludvig bavio da dobije poqsku krunu (1370.),Tvrtko po~ne izva|ati te`we svoje prema Dalmaciji, i to tijem, {to jepo~eo slati u Dalmaciju svoje qude, koji su imali da mu spremezemqi{te za kona~no ostvarewe wegovih te`wa, kad nastupi zgodnovrijeme. To su bili ve}inom trgovci i obrtnici, i u op}e qudi na kojese Tvrtko mogao kao na vje{te qude u svome poslu pouzdati; a sa timqudima pre{lo je i mnogo bosanskih te`aka sa svojim porodicama, koji suimali da zauzmu odre|ena im poqa. Dalmatinska kronika biqe`i, da je1371. godine pre{lo u Dalmaciju mnogo srpskoga naroda, i da su zauzelii utvrdili se u brijegovitim stranama Dalmacije (prendono sede vellenostre terre montane). 176 3a 1373. godinu Farlati spomiwe da je toganaroda bilo toliko na granici Bosne, spremna za prijelaz u Dalmaciju,da su na se obratili pa`wu i pape, jer su bili pravoslavne vjere (Vlachischismatici). 177 Za god. 1375. Lucije navodi, da je mnogo toga naroda zauzelobilo zemqe okolo Trogira, i da je gradska municipija morala silomzaprije~iti, da ne zauzmu i sami Trogir. 178 Vje{tina tih bosanskih Srba uDalmaciji u radwama wihovima bila je tolika, da su se stanovnicinekih primorskih gradova ~ak otimali, da bi se me|u wima nastanili.[ibeni~ka municipija zakqu~kom savjeta od 25. februara 1383. zabranilaje bila ulaz u grad tim bosanskim Srbima, ali je morala odmah iopozvati tu zabranu, jer su joj se gra|ani protivili. 179 I za kratkovrijeme ti bosanski Srbi imali su va`an glas u svima javnim djelima iZadra, i [ibenika, i Obrovca, pa i drugih va`nijih dalmatinskihmjesta. Ovim seobama bosanskih Srba u Dalmaciju bilo je za malo godina176 Zovemo ,,dalmatinska kronika” zapis istor. doga|aja u Dalmaciji, koje je pribiqe`io i zatijemizdao pok. zadarski arcibiskup P. D. Maupas sa naslovom: Prospetto cronologico della storia dellaDalmazia. (Zara, 1878): a ovaj se podatak nalazi na 169. str.177 Illyr. sacr, III, 498.178 Memorie di Tragurio, pag. 303.179 Ibidem.123

spremqeno Tvrtku sigurno zemqi{te. Kad su u najve}em jeku bilipomenuti unutra{wi nemiri u Ma|arskoj, Tvrtko odlu~i da izvede svojunamjeru sa Dalmacijom. Po~ne sa Klisom, koji lako osvoji. Osvojiv{i tuglavnu dalmatinsku tvr|avu, put mu je tako re}i otvoren bio u svuDalmaciju. I zbiqa, 1390. godine Tvrtko je bio gospodar sve Dalmacije,od Velebita do Kotora, osim jedinoga Zadra, i Dubrovnika saokolinom. 180Za vrijeme ovih srpskih seoba u Dalmaciju pod Tvrtkom utvrdile su sebile jo{ ja~e u Dalmaciji one srpske naseobine, koje su bile po~eleprije 100 godina, a koje su se osna`ile bile okolo polovine ovogavijeka. Od Tvrtkova doba Knin postaje srpskim mjestom. Kad je Tvrtkoosvojio taj grad, pi{e Farlati, i ne mogu}i ga staviti ni me|u bosanskeni me|u hercegova~ke gradove, a zavladao je bio i dijelom Srbije (Rasciae),na{ao je zgodnim upisati taj grad me|u srpske gradove, i od togavremena Knin zauzima mjesto me|u srpskim gradovima i zove se srpskimmjestom. 181Po plodovima blagoslovena je bila Tvrtkova vlada u Dalmacnji odsamoga po~etka svoga. Za wegovo vrijeme i pravoslavna se vjera ja~eutvrdila u Dalmaciji, i ~vr{}i je korjen uhvatila tu pravoslavna crkva.Tvrtko je veliki po{tovalac i branilac te vjere bio. Na{ qetopispri god. 1390. biqe`i, da „kralx Stefanq Tverdko b][e orudieBo`i]go Primwsla radi utver`deni] na[e] sv]tw] pravoslavnw]vqrw vx na[emx ote~estvii." Opisuje zatijem `alosnu bitku na Kosovu,i kako je Tvrtko poslao bio mnogo svoje vojske u pomo} knezu Lazaru, aprotivu Murata, ali da se ta vojska morala povratiti, kad je vojvoda Vlatkovidio Brankovi}evu nevjeru. Navodi tada, kako su Turci napali bili i naBosnu, ali kako ih je bosanska vojska iste 1389. godine potukla do noge.Suvremeno da je druga bosanska vojska slavodobitno prodrla preko rijekeCetine sve do jadranskoga mora, „i radi vospominani]", produ`avaqetopis, „to] slavnw] pobqdw nadx Turkami, blago~estivwj StefanqTverdko vozblagodari Gospodu Vseder`itely sooru`eniemx novw]cerkvi vx slavu i ~estx Hrista Spasitel] na rqcq Cetini, izdavxosobennuy grammatu vx kralevskomx svoemx dvorq vx Sutqscq sxbogatwmi darami; no siy `e cerkovx potomx bezsovqstnw latin]nepohiti[a". 182 Ovo je bez svake sumwe ona crkva, koju 1512. Turcirazori{e, a ~ije se ru{evine jo{ i danas vide na vrelu Cetine, i koje jehram Vaznesenije Gospodwe, a koju zovu danas „sv. Spas". Radi ove crkve,koju fratri na silu ote{e, borili su se dugo pravoslavni Cetiwani, dokisti fratri ne izmami{e u aprilu 1699. proveditorski dekret, da tobo`e180 Lucii. De regno Dalmatiae lib. 5. c. 3. Cf. Memorie di Tragurio pag. 333.181 Illyr. sacr, IV, 297.182 Kon~. rkp.124

oni imaju pravo na onu poru{enu crkvu, a ne pravoslavni. Sili sepravosl. Cetiwani morado{e pokoriti, premda su svjesni oni i danas, daje to wihova crkva, koju }e oni prije ili poslije morati dobiti zapravoslavqe.Za vrijeme vlade Stevana Tvrtka u Dalmaciji otvorene su bile imnoge druge crkve u sjevernoj Dalmaciji radi pravoslavnogabogoslu`ewa, od kojih nam se spomiwe crkva sv. Jovana Krstiteqa uBribiru i jedna crkva u Klisu; 183 i pravoslavqe je za to vrijemenapredovalo, kako u Dalmaciji, tako i u Bosni. 184 Samo {to je malo na`alost trajala Tvrtkova vlada u Dalmaciji. Nastupa poslije weganeopredjeqeno stawe u Dalmaciji, a to zbog oslabqewa kraqevske mo}iu Bosni i zbog suparni{tva radi Dalmacije me|u pretendentima ma|arskekrune: Vladislava i Sigismunda.183 Ibidem.184 Radi ovoga stra{no se qute na kraqa Tvrtka i kivni su na wega i stariji i noviji latinski pisci.Farlati pi{e: „Hic (Tvartkus) implicitus cum esset erroribus et schismate Graecorum, a patruivirtute ac religione longe multumque degeneravit, haereticis perfugium ac patrocinium praebuit,catholicos quibuscumque potuit modis vexavit. IV, 61. cf. 172. Na drugom opet mjestu pi{e: ,,EratTvartkus aeque infensus catholicis, atque tenax erroris et schismatis graecanici; et Stephanumfratrem juniorem quodcatholicam religionem suscepisset, acerrime persequebatur; sub cujusdominatu schismaticis audacia pariter viresque creverunt.” IV, 188. Papinski arhivar Balan,odnosno Stadler, ovako daje izraza toj qutwi: ,,I Bosna, gdje se toliki trud ulagao, da se sa~uva ~istaod maniheizma, pade u ruke Tvrdku vladaru shismatiku... Raste} u oholosti, usried kojekakvihmladi}a, pokazivao se oholim i takovim koji ne trpi uzda, te je {titio sh i s m a t i k e i p r o t i v a nb i o k a t o l i k o m , progonio je pa~e vlastitoga brata Stiepana zato, {to je bio katolik... Dade seokruniti od shismati~koga patriarhe i nazove se Stjepan Tvrdko I kralj Bosne i Ra{lje” (Kat. crkva iSlaveni. str. 69.) A fratri franci{kanci, kad moraju da govore o Tvrtku, ~isto se smetu. Jedva suoteli bili Bosnu iz ruku dominikanaca, i po~eli je bili zgodno eksploatirati na svoju korist, a tuim se upleo ,,{izmati~ki” kraq, te im posao zameo. Ot. Stipan Zlatovi} `ali smrt bana StevanaKotromani}a, pod kojim kao da je franci{kanima u Bosni bilo dobro, te jadikuje da ,,bana Stjepananasliedi Tvrdko, odlu~iti privr`enik gr~ke crkve. Tim franovcem nesamo nestade za{tite i pomilovanja, nego sesad hri{}ani bolje sdru`i{e sa bogomili (?) i svake im prkose pravi{e... Franovci se tada nala`ahu u svihnesgodah, pa i u pogibelji samoga obstanka, kad im bijahu uzkra}ene obi~ne milostinje ο kojih su jedini `ivjeli,bez ba{tina i ikojih posjeda, da ih tirn prisile: ili se iz zemlje izseliti, ili od gladi i potrebe izginuti.” Dodajezatijem {ta Balan (Stadler) ka`e: ,,kada je k mr`nji hereti~koj prido{la srd~ba skismatika, onda progonstvoposta malo ne ob}enita.” (Franovci u Dalmaciji. str. 14-15). Sli~no pi{e o Tvrtku i wegovojprotiv{tini al cattolicismo nella Bossina i P. Donato Fabianich (Storia dei frati minori in Dalmazia eBossina. Zara, 1863. str. 129-130.) Koliko je i u op}e je li opravdano ovo jadikovawe pomenutihfranci{kanskih pisaca, moglo bi se o tome mnogo govoriti. Franci{kani su nasilno postupali sapravoslavnim narodom u Bosni i htjeli ga silom polatiniti, i to je ono {to je izazvalo ogor~ewe unarodu, i {to je mudroga kraqa Stevana Tvrtka odlu~ilo da izda nekoliko o{trih naredaba, da tifratri ne smiju ru{iti mir u zemqi. ^udnovato u ostalom izgleda proturje~je izme|u fratara kadpi{u o kraqu Tvrtku. Dok jedni, kao {to smo pomenuta dva vidjeli, zovu Tvrtka ,,skismatikom” ineprijateqem rimske crkve, koji goni rimsko sve{tenstvo, drugi na protiv silu se da doka`u(naravno iz svoje glave), kako je taj kraq ispovjedao rimsku vjeru i kako je pod wim bilo fratrimadobro. Ot. Iv. Juki} ~ak polemizira za Orbinijem i Farlatom dokazuju}i tobo`e, da Tvrtko nije bio,,izto~nog to jest gr~koga zakona, nego katolik” (Povjestnica Bosne. Zagreb. 1851. str. 107-108.) To isto ka`ei Fra Mijo V. Batini}, te se hvali, da su se za Tvrtkove vlade u Bosni ,,raz{irili franjevci” (Djelovanjefranjevaca u Bosni i Hercegovini. Zagreb, 1881. I, 74) U ostalom, pisali {to htjeli svi ti fratri,istorijska je istina u tome, da je Stevan Tvrtko, koji se 1377. godine u Mile{evu, gdje je po~ivalotjelo sv. Save srpskog, vjen~ao za kraqa, bio strogi pravoslavni, da je pravoslavna vjera za wegovavladawa cvjetala i u Bosni i u Dalmaciji, i da protivu we nijesu smijeli ni{ta raditi ni latini, nibogomili.125

Poslije Tvrtka, stupio je na kraqevski bosanski prijesto StevanDabi{a, koji ne samo {to nije mogao da se stara o Dalmaciji, kaoTvrtko, nego nije imao snage ni da je pod svojom vla{}u uzdr`i, a glavnimna~inom s toga, {to je morao da samu Bosnu ~uva od Turaka, koji po{to suposlije kosovskoga boja stali bili ~vrstom nogom u srpskim zemqama, neprestajahu i Bosnu uznemirivati.11.Napu{tenu od bosanskoga kraqa Dalmaciju odlu~i napuqski kraqVladislav da prisvoji, i to na osnovu prava, koje mu je pripadalo kaoma|arskom kraqu za kakvog ga je jo{ 1387. proglasila bila jedna jakastranka u Ma|arskoj. Otpo~ne Vladislav svoj posao tijem, {to je 17. sept.1391. imenovao aa upraviteqa Dalmacije bosanskoga vojvodu Hrvoja,koji je imao upravqati tom zemqom u ime kraqevo. Dabi{a se trgne naovaj Vladislavqev postupak, jer vlast nad Dalmacijom pripadala je ipakbar nominalno bosanskom kraqu. Ali ne mogu}i, radi neprestanihturskih navala, oru`anom rukom oduprijeti se Vladislavu u Dalmaciji,Dabi{a prenese svoje pravo u Dalmaciju na ma|arskoga kraqa Sigismunda,Vladislavqeva suparnika. Ovo je Dabi{a u~inio izme|u drugoga i zato,da zadobije sebi protivu Turaka Sigismunda, kojega su tako|er Turciuznemirivali. I Dalmacija stoji sada izme|u Sigismunda i Vladislava,na koju i jedan i drugi isti~u svoja prava, ali koja prava opet ni jedanni drugi nemaju ni vremena ni mo}i da oru`jem odbrane. Me|utijem zato se vrijeme malo po malo sna`i u Dalmaciji ban Hrvoje, i postajefakti~kim wenim gospodarem, ali uvijek u ime kraqa Vladislava. Pa dabi sasvijem odbio od Dalmacije Sigismunda, on u~ini te sva Dalmacijaizjavi pokornost Vladislavu, i ovaj se 5. avg. 1403. kruni{e u Zadru zakraqa: Ma|arske, Hrvatske i Dalmacije, ostaviv{i u Dalmaciji inadaqe na upravi Hrvoja.Kad je Sigismund vidio, {ta se sve u Dalmaciji dogodilo, i da su muoteli tu zemqu, on odlu~i svom energijom uspostaviti zakonito pravosvoje. Pravo mu je u tome bilo, da savlada u Dalmaciji Hrvoja, koji jeoru`anom silom tu raspolagao. Ve} se Sigismund spremao na Hrvoja, kadod jedan put ovaj vojvoda okrene le|a Vladislavu i izjavi Sigismundu, dawega priznaje za gospodara Dalmacije. Zadobiv{i Hrvoja, trebalo je sadajo{ Vladislava li{iti vlasti u Dalmaciji, pa se Sigismund i na to spremaooru`anom snagom. Ali ga je Vladislav predupredio tijem, {to je za gotovih100. 000 dukata prodao 4. jula 1409. republici mleta~koj sva svoja prava naDalmaciju. I Sigismund je sada imao da se ogleda sa Mle~i}ima ako jehtio da uzdr`i sebi Dalmaciju. Primorski su svi gradovi bili odani126

Mle~i}ima, te su slabi izgledi bili za Sigismunda. Borba je o{trapo~ela izme|u wega i republike, i ta je borba trajala nekoliko godina.Svr{ila se povoqno za republiku. Po traktatu odnosnoga mira, {to jerepublika tada sklopila sa kraqem Sigismundom, postala je onagospodarem u Dalmaciji: Zadra, Nina, Novigrada, Vrane, Ostrovice,Skradina, [ibenika, Trogira, Spqeta, Omi{a, Kotora i Budve sa svimaokolinama i tvr|avama, i sviju ostrva, osim samo onih, {to su biliokolo Dubrovnika. Pod ma|arskom je krunom ostalo: primorje od Istrijedo Obrovca, zatijem, Bukovica, Plavno, Strmica, Knin, Vrlika,Potravqe, Siw, Klis, dio Zagorja (izme|u Trogira, [ibenika iDrni{a), Petrovo poqe, Promina i Miqevci. Ovakav je bio fakti~kiposjed u Dalmaciji 1420. godine. 185 Nad glavnim od pomenutih mjestarepublika je mleta~ka uzdr`ala vlast svoju neprekidno do padarepublike; a ostalo }e sve, kao {to }emo vidjeti, pasti poslije u turskeruke.Za vrijeme od kad je Hrvoje po~eo upravqati Dalmacijom, pa dok jemleta~ka republika osvojila primorsku Dalmaciju, spomiwu se tri noveseobe Srba iz Bosne u sjevernu Dalmaciju: jedna u po~etku 1394. godine,kad su Turci udarili bili na Stevana Dabi{u i prodrli bili sanekoliko strana u Bosnu, pqa~kaju}i i gone}i narod, te je mnogo toganaroda prebjeglo u Dalmaciju i doprlo do mora okolo Spqeta. 186 Druga1397. godine, kad je za vladawa u Bosni Dabi{ine udovice, Jelene,poslao sultan Bajazit na Bosnu jaku vojsku, koja i ako nije otelanikakvu zemqu bosanske kraqevine, ipak za godinu je dana nemilopqa~kala i pusto{ila sve, kuda bi samo do{la. Ovoga puta narod, kojije pre{ao iz Bosne u Dalmaciju, naselio je ~etiri mjesta okolo Knina:Kninsko poqe, Golubi}, Pa|ene i Pola~u. 187 Za tre}u seobu, koja je bilaizme|u 1413. i 1417. godine, za vrijeme primirja izme|u republikemleta~ke i kraqa Sigismunda, doznajemo iz jednog izvje{tajadalmatinskog proveditora Antonija Kontarini od 28. dec. 1418. svojojvladi u Mlecima, gdje ka`e, da je mnogo naroda pre{lo iz Bosne uDalmaciju, i da je iz toga naroda rekrutovao 5. 000 dobrih vojnika, koji}e osigurati kona~nu pobjedu mleta~kog oru`ja nad Ma|arima. 188 O ovimsrpskim vojnicima spomiwe u svom izvje{taju od 12. jula 1420. iz Spqetai mleta~ki admiral Petar Loredan. 189Pri prvoj od sada pomenutih seoba osnovan je bio manastir Dragovi}.O tome qetopis na{ pi{e: ,,Po Kosovstqj bitcq t]`ka vremenanastupi[a za Serbiy, i ne men[e t]`ka za serbskij pravoslavnwj narodq185 Lucii De regno Dalmatiae. V, 5. – Romanin. Storia docum. di Venezia. Venezia, 1853-1861. IV, 85.186 Dalmat. kronika. sp. izd. str. 179.187 Kon~ar. rkp. Cf. Arkiv za poviestnicu jugoslav. 9, 16.188 St. arhiva zad. ep, br. 5.189 Ib, br. 6.127

vq Bosnii, osobenno `e poslq smerti blago~estivago i hristolybivagokral] Stefana Tverdka. Pri `izni Tverdka bo]ahus] bo Turki otx nego,i ne napadahu mnogo na Bosniy; no poslq bla`ennoj

Carigrada u latinske ruke i kad je carigradska patrijar{eska katedra moralauslijed toga pre}i u Nikeju, veza izme|u pravoslavnih dalmatinskih kolonijai vaseqenskoga patrijarha, kao {to smo kazali, bila je prekinuta. Gr~kisve{tenici, koji su se tada na{li u tim kolonijama, vr{ili su tusamostalno pastirsku slu`bu, rukovo|eni iskqu~ivo svojomsve{teni~kom svije{}u, i qubavqu koju su osje}ali k crkvi i narodusvome; i to tijem revnosnije, {to su vidjeli kakvo bezakowe Latiniu~ini{e, oterav{i iz Carigrada zakonitoga patrijarha i postaviv{i tula`noga latinskog patrijarha, i {to su kao Grci osje}ali te{ke uvrijede,{to Latini naneso{e gr~kom narodu. Ovo je ovako trajalo okolo pedeseti sedam godina, dok je trajalo latinsko gospodstvo u Carigradu. Kad je1261. g. gr~ki car Mihail Paleolog oterao Latine iz Carigrada zajednosa la`nim im carem Balduinom, i kad je zakoniti pravoslavni patrijarhGerman III zauzeo carigradsku katedru, odmah se uspostavqa i veza izme|udalmatinskih gr~kih crkvenih op{tina i patrijarha.Prvi je podatak o toj vezi od 1269. godine. Ozloje|eni na zapadu,{to je Carigrad i isto~na crkva izgubqena za latinstvo, goni{e sadapravoslavne Grke bez milosr|a, gdje ih je god na zapadu bilo. Pa to sedogodilo i u Dalmaciji. Pravoslavni Grci u [ibeniku sastavqali su uto vrijeme najja~u crkvenu op{tinu, okupqaju}i se u crkvi sv. Paraskeve.Neprestano uznemirivani od latinskog sve{tenstva odlu~e potra`iti za{tite uCarigradu. Radi toga uputi se Nikola Georgijadis, vi|eniji [iben~anin, sa jo{dva druga k patrijarhu carigradskom Josifu I i prika`u mu sve neprijatnosti,koje moraju da trpe od latinskog sve{tenstva, a osobito od trogirskog biskupaKolumbana, koji ih prinu|ava na prevjeru i ho}e da im i crkvu otme. 194 [ta jeura|eno bilo po ovome poslu u Carigradu, nije nam poznato. Znamo samo,da tada [iben~anima nije bila oduzeta ona crkva nego da su se oni idaqe u woj sakupqali na molitvu. Ali ovaj postupak {ibeni~kih Grkapokazuje nam, koliko je crkvene svijesti u wih bilo, i kako su znalienergi~no da brane svoju vjeru.Zadarska pravoslavna crkvena op{tina izgleda da se nije nalazila uonakvom polo`aju, kao {ibeni~ka. Crkva sv. Platona, koju supravoslavni Grci imali u Zadru, oteta im je bila na silu jo{ 1248.godine. Radi te crkve pravoslavni su se Zadrani parni~ili vi{egodina, dokazuju}i kako su im je nezakonito oteli, i kako oni nijesunikada prestali pripadati pravoslavnoj crkvi. Parnica se ova dugovodila, dok najposlije 1280. godine vlast odlu~i, da pravoslavni nemajuprava na tu crkvu, kada ho}e da je kao „{izmati~ku" crkvu dr`e; u tucrkvu pravoslavnu, zajedno sa velikom ku}om, koja je uz crkvu bila, a ukojoj su nekada monahiwe bile, tada{wi zadarski arcibiskup Laurentius194 Kon~. rkp.129

Periander, dominikanac, daruje fratrima dominikancima u Zadru. 195 Itako pravoslavni Zadrani osta{e bez ikakve crkve.Te{ka su bila tada za svu pravoslavnu crkvu vremena te nije moglobiti dobro za tu crkvu ni u Dalmaciji. Gr~ki car Mihail Paleolog,da sa~uva sebi vizantijski prijesto od novih napadaja sa zapada, odlu~iprevjeriti i priznati rimskoga papu, kako bi pomo}u pape uzdr`ao se naprijestolu. Poslije dugoga rada o tome, da bi se sklonili na prevjeru isvi episkopi i sav narod u vizantijskoj carevini, najposlije bude 6. jula1274. g. progla{ena u Lionu unija isto~ne crkve sa zapadnom.Carigradski tada{wi patrijarh, pomenuti Josif I nije htio priznationu uniju, i uklonio se sa patrijar{eske katedre, ali zato tu je unijuprimio i priznao novi patrijarh Jovan Vek, kojega je radi toga carMihail i u~inio patrijarhom. Kako je pro{ao poslije radi ovoga svoga~ina taj Vek, da je svrgnut bio sa katedre, ~im je postao carem strogipravoslavni Andronik stariji, na{qednik Mihaila Paleologa, i da jesvr{io `ivot u tamnici (1298.), poznato je. 196 Ali za vrijemepatrijar{estva svoga (1275-1282.), a pod za{titom Mihailovom, Vek jerevnosno radio da bi svak u vizantijskoj carevini pokorio se zakqu~kulionskoga sabora i priznao uniju. Primjerak jednog okru`nog pismaVekova, kojim je pozivao sve pravoslavne da priznadu lionsku uniju,na{ao se i u {ibeni~koj pravoslavnoj crkvenoj op{tini i kodpravoslavnih spqetskih Grka. Ovo je pismo Vekovo uzbunilo {ibeni~kei spqetske pravoslavne. Nijesu smjeli da dignu glas protivu togizdajni~kog poziva za `ivota Vekova, ali su to oni u~inili ~im jestupio na patrijar{esku katedru znameniti bogoslov Grigorije kiparski(1282-1289.). Pravoslavni Spqe}ani bili su izlo`eni vi{e no drugi uDalmaciji nasrtajima latinskog sve{tenstva, jer su u neposrednom dodirubili sa onim arcibiskupom latinskim, kojemu su spqetski poznati saboripovjerili bili da svima mjerama iskorijewena bude iz primorskeDalmacije pravoslavna vjera. Radi ovoga im je ve} 1185. g. oduzeta bilai po{qedwa crkva (Uspenija Bogomatere), {to je u Spqetu jo{ postojala.Nasilno ovo postupawe protivu pravoslavne vjere izazvalo je bilo kodpravoslavnih Spqe}ana protivni pojav onome, kakvom su se Latininadali. Imali su ti pravoslavni kod sebe ~estitoga sve{tenikaGerasima, koji ih je, po{to su bez crkve svoje ostali bili, u svojoj ku}iokupqao na molitvu i hrabrio ih na obranu vjere pravoslavne. Poslijeovoga sve{tenika spomiwe se u polovini XIII vijeka drugi tako isto~estiti i revnosni sve{tenik u Spqetu, Josif; a sama spqetska crkvenaop{tina brojala je 62 pravoslavne porodice. Godine 1284. sve{tenikom jeu Spqetu bio Nikola Kapukis iz Krfa, ~ovjek u~en i odva`an. Ovajsve{tenik, koji je znao, kakvu je protivnost izazvala protivu sebe195 Biqe{ka u arhivi zadarske crkv. pp{tine. Cf. Bianchi, Zara cristiana. I, 445-416.196 Pravda vselenskoj cerkvi (SPb. 1849). Str. 215 i sl.130

lionska unija kod svega pravoslavnoga svijeta na istoku i kako su svidigli javno svoj glas protivu pot~iwewa isto~ne crkve zapadnompatrijarhu, rimskome papi, i da je i car Andronik otvoreni protivnikonoga, {to mu je pred{asnik Mihail Paleolog u~inio sa papom u Lionu,ovaj dakle sve{tenik Nikola pobudi svoje parohijane u Spqetu, da i oniiska`u osudu svoju onom Vekovom pozivu i tijem da poka`u svojusolidarnost sa ostalim pravoslavnim gr~kim narodom. Pa da ovo dobijeve}u va`nost, Nikola stupi u dogovor sa {ibeni~kom crkvenomop{tinom, kako bi zajedni~ki u tome radili. U [ibeniku, gdje je biosve{tenikom u to vrijeme ~ovjek isto kao i Nikola odva`an i odan vjeripravoslavnoj, po imenu Sevastijan Memhijadis, rado se odazovu pozivuspqetske bra}e. Budu uslijed ovog dogovora poslana u Carigrad ~etirilica, po dva iz svake crkvene op{tine, koja su imala zasvjedo~iti predpatrijarhom Grigorijem svoje i sviju dalmatinskih primorskih Grkapostojanstvo u pravoslavnoj vjeri i odanosti carigradskompatrijar{eskom prijestolu. 197 U isto vrijeme po~nu se i spqetski i{ibeni~ki Grci o{trije opirati mjesnom latinskom sve{tenstvu ibraniti svoju vjeru, kao istinito pravoslavnu. Ovo odva`nijepostupawe pravoslavnih [iben~ana i Spqe}ana, po rije~ima na{egaqetopisa, ima se izme|u drugoga pripisati uticaju iz makarskogaprimorja, gdje je, poslije osnovawa srpske humske episkopije u Stonu, ukoju je spadalo i makarsko primorje, pravoslavna crkva bujnije se po~elabila razvijati. Ali ovo postupawe [iben~ana i Spqe}ana u obranupravoslavne vjere izazvalo je latinsko dalmatinsko sve{tenstvo, aposebno franci{kanske fratre, da o{tre mjere preduzmu protivu„{izmatika", od ~ega je ne malo {tete pretrpjela pravoslavna crkva uoba mjesta, i u [ibeniku i u Spqetu. U ovo od prilike doba bila jeosnovana {ibeni~ka latinska biskupija. Prvi biskup bio je Martin, izreda franci{kanaca. Da poka`e ovaj biskup revnost svoju i da u wegovojbiskupiji ne bude nikoga, koji ne ispovijeda rimsku vjeru, odlu~ienergi~no postupiti sa pravoslavnima, koji su u [ibeniku bili. Prvimmu je poslom u tome bilo, da im oduzme crkvu sv. Paraskeve, koju su jo{ tuimali. Srestvom politi~ke vlasti to i u~ini 1314. godine, i pravoslavni[iben~ani, ne imaju}i snage da se odupru sili, budu li{eni jedinesvoje crkve, koju su jo{ imali. 198 Istom gowewu podvrgo{e se tada ipravoslavni u Spqetu, protivu kojih su postupale i politi~ke vlasti,kao protivu buniteqa naroda. 199 Mora biti da je postupawe ovihpoliti~kih vlasti sa spqetskim Grcima bilo vrlo kruto, jer poslijeovoga doba prestaje, ili bar vi{e se ne spomiwe pravoslavna crkvenaop{tina u Spqetu, nego samo pojedina lica. Vrlo lako mo`e biti, da su197 Kon~. rkp.198 Ibidem.199 Ibidem.131

mnoge gr~ke porodice radi gowewa odselile iz Spqeta, a mo`da koje ipodlego{e sili latinskoj. Za vrijeme kraqa Stevana Tvrtka spomiwu sepojedini pravoslavni trgovci, koji iz Bosne doseli{e u Spqet, a koji subili na glasu radi trgovine.Za vrijeme patrijarha Jovana Glikisa (1316-1320.) spomiwe se uDalmaciji jedan wegov egzarh, Grigorije, koji je bio u Spqetu,[ibeniku i Zadru, i u ime patrijarhovo posjetio pravoslavne u timmjestima i hrabrio ih na postojanstvo u vjeri. 200 Ovaj je patrijarh bioveliki protivnik lionske unije, i kao karakteristpka te wegoveprotivnosti slu`i to, {to nije htio priznavati u raznim mjestima zazakonite neke sve{tenike radi toga samo {to su bili rukopolo`eni odtakvih episkopa, koji su postavqeni bili od drugih episkopa, koji suimali kakve sveze sa unijom. Mo`da je patrijarh Jovan poslao uDalmaciju onog svog egzarha uslijed tu`be, koju je protivu latinskogdalmatinskog sve{tenstva podnijela bila u Carigradu ona deputacija izSpqeta i [ibenika.[ibeni~ka crkvena op{tina spomiwe se za vrijeme srpskog caraDu{ana, i to 1349. godine u odnosima sa skradinskom crkvenomop{tinom. Skradin je u to doba bio srpski grad, i u wemu se slobodnoispovijedala pravoslavna vjera. [ibeni~ki Grci, koji nijesu tada imalisvoje crkve, dolazili su u Skradin na slu`bu Bo`ju, ma i da se naslovenskom jeziku ta slu`ba tu slu`ila; a sve{tenici iz Skradinaodlazili su u [ibenik radi kr{tewa pravoslavne djece i radimolitava nad bolesnicima. Ovo je trajalo i poslije toga vremena,osobito kad se pojedine srpske porodice iz skradinske krajine preseli{eu [ibenik. Izgleda po ovome, da u ovo vrijeme (ok. 1349.) nije u [ibenikuni bilo pravoslavnog gr~kog sve{tenika. Ali nekoliko godina poslijespomiwe se ve} u [ibeniku gr~ki pravoslavni sve{tenik, Hariton, kojije 1369. g. pre{ao na slu`bu u Zadar i tu je bio do 1380. g, a mo`da ika{we. 201Bilo jo vrijeme ovo, kad je vizantijskim carem bio JovanPaleolog, koji da sa~uva carevinu od Turaka obe}ao je bio papirimskom da }e napustiti pravoslavnu vjeru i primiti vjerurimokatoli~ku, {to je taj car u oktobru 1369. g. i u~inio u Rimu predpapom Urbanom V. Na povratnom putu carevom iz Rima (1371. g.) zaustavise u Zadru jedan dio careve pratwe izme|u kojih jedan gr~ki episkop, poimenu Julijan, i dva gr~ka sve{tenika. Ovaj episkop i sve{tenicisaop{te zadarskim pravoslavnim Grcima da su sada sjediwene isto~na izapadna crkva i da se od sada ima priznavati rimski papa za poglavicusve crkve, i da je car primio u Rimu simvol vjere sa dometkom ,,i odSina", te kako prema tome i oni u Zadru moraju primiti i priznati200 Kon~. rkp.201 Ibidem.132

{to je car u~inio. Da je ova vijest morala zapawiti pravoslavneZadrane, samo se po sebi razumije. Sve{tenik wihov Hariton izjavioje u ime sviju, da }e oni ipak ostati pri staroj svojoj vjeri i da ihniko ne mo`e prisiliti na prevjeru. Otputovao je iz Zadra onajepiskop Julijan sa sve{tenicima, ne u~iniv{i naravno ni{ta za uniju.Tri godine ka{we dalmatinski namjesnik kraqa Ludviga obznaniHaritona, da on mora slu`iti slu`bu u latinskoj jednoj crkvi zadarskoj,da tu zasvjedo~i da nije shizmatik, jer da u protiviom slu~aju ima nalog,da ga ukloni iz Zadra. Hariton se usprotivi ovoj naredbi revno{}upravoga pravoslavnoga sve{tenika, a nije bio tada uklowen iz Zadra,blagodare}i za{titi prijateqa i {to je blag i pravi~an bio onajkraqevski namjesnik, nego je produ`avao i daqe slu`iti popravoslavnom obredu u doma}oj kapeli jednog bogatog Grka. O Uskrsu1380. g. dolazio je opet u Zadar iz Carigrada neki sve{tenik, ali ovajsve{tenik nije bio unijat, nego strogi pravoslavni, i tje{io jeHaritona, da je pravoslavna vjera sa~uvana na Istoku, jer da jeodva`no brani i ~uva svetiteq Nil, carigarski tada{wi patrijarh. 202Poslije ovoga, Hariton se vi{e ne spomiwe kao sve{tenik zadarskepravoslavne crkvene op{tine.Me|utijem nastupilo je vrijeme, kad je kraq Stevan Tvrtko postaogospodar mal ne sve Dalmacije. Da je jo{ prije, nego {to }e zavladatiDalmacijom ovaj kraq, doselilo bilo i u primorske gradove mnogobosanskih Srba, i da su to bili ugledniji qudi, trgovci i obrtnici, ida su va`an glas imali u javnim djelima primorskih gradova, pa isamoga Zadra, o tome smo ve} spomenuli. U Spqetu, na ostrvu Bra~u, u[ibeniku, u Zadru, osim drugih kontinentalnih gradova, ti su qudimo}ni upliv imali po~iwu}i od 1371. g. pa unaprijed. A kad znamo,koliko je Stevan Tvrtko odan bio pravoslavnoj vjeri, koju je htio darasprostrani po svima svojim zemqama, i da, ako je istina {toFarlati ka`e, „catholicos quibuscumque potuit modis vexavit", tada namsigurno postaje, da su u ovo doba o`ivjele sve pravoslavne dalmatinskecrkvene op{tine, kako u kontinentu, tako isto i u primorju. Nekolikogodina poslije ovoga, primorje prelazi pod vlast mleta~ke republike, icrkveni odnosi pravoslavnih dobivaju novi pravac.13.Primorska Dalmacija uslijed mira, sklopqenoga izme|u mleta~kerepublike i ma|arskoga kraqa 1420. godine, do{la je pod vlastrepublike. Ovim se doga|ajem zavr{uje jedan period politi~ke istorijedalmatinske. Isti doga|aj uzimqemo i mi, kao svr{etak jednog perioda uistoriji pravoslavne crkve u Dalmaciji. Pa prije nego {to po~nemo202 Kon~. rkp.133

pri~ati doga|aje novoga perioda, da se osvrnemo na ono, {to smo vidjeliu ovome periodu.Spqetskim crkvenim saborom 1075. godine ustanovqeno je bilo, dapravoslavne vjere u Dalmaciji vi{e ne smije biti. Taj saborskizakqu~ak u punoj su strogosti izvodili latinski dalmatinski biskupi, ana ~elu im spqetski arcibiskup. I poslije dvadeset godina nije bilo uDalmaciji nikoga, koji bi smio javno da ispovijeda pravoslavnu vjeru, ada ne bi za to pozvan bio na odgovornost pred nadle`nu vlast. Romanskonaseqewe Dalmacije na brzo je i lako zaboravilo pravoslavnu vjeru, alatinski jezik pri crkvenim bogoslu`ewima u~vrstio ga je za svagdaposlije toga u rimokatoli~koj vjeri. Hrvatski narod u Dalmacijisilom je bio polatiwen, i ta sila, koju su Ma|ari znali ve} kako }e muje pokazati, primoravala ga je da i ostane u novoj vjeri, savla|uju}isvaki poku{aj wegov u obranu nekada{we svoje pravoslavne vjere. Samonijesu mogli latinski biskupi da gr~ko naseqewe Dalmacije savladajui da ga primoraju na prevjeru. Nijesu ni Grcima priznavali pravo najavno ispovijedawe svoje vjere i na javno bogoslu`ewe; ali nijesu smjelisilom na wih udarati, jer su se bojali vizantijskoga cara, pod ~ijom jevrhovnom vla{}u jo{ tada de jure bila Dalmacija. I blagodare}i samoovoj okolnosti mogli su pravoslavni dalmatinski Grci uzdr`ati, ipokraj svega progonstva pravoslavne vjere, nekolike svoje crkve uSpqetu, Zadru, [ibeniku i drugim pojedinim mjestima. Te{kom suisku{ewu oni podvrgnuti bili poslije prvog krsta{kog rata, kad im nasilu u po~etku XII vijeka ote{e jednu crkvu u Spqetu i dvije u Zadru.Ali ipak ne klonu{e duhom. Tek nemiri, koji zatijem nastupi{e usamome Rimu radi toga, ko }e da zasjedne na papski prijesto, isto inemiri izme|u zadarskih biskupa i spqetskih arcibiskupa, ti nemirime|u Latinima u~ini{e, te su dalmatinski Grci mogli malo duhomdanuti i biti ne{to slobodniji u ispovijedawu vjere svoje. Ovo je uostalom samo nekoliko decenija trajalo, do 1180. godine, kad prestajesasvijem nad Dalmacijom vlast vizantijskoga cara. Nastupa opet tadagowewe protivu dalmatinskih pravoslavnih Grka, kojima ote{e ipo{qedwe crkve, {to su jo{ imali, tako da su prinu|eni bili Bogu semoliti kri{om i u privatnim doma}im bogomoqama. A {to su se ovakoopirali dalmatinski Grci latinskom sve{tenstvu ima se pripisati,koliko uro|enoj protivnosti Grka naspram Latina, zao{trenoj osobitopo{to Latini ote{e Carigrad i sva ona nedjela po~ini{e sapravoslavnim svetiwama u Solunu i Carigradu, toliko i svijestitada{wih gr~kih sve{tenika, glavnim na~inom onih {to su bili uSpqetu i [ibeniku, koji su svoje jednovjernike u Dalmaciji hrabrili napostojanstvo u pravoslavnoj vjeri. A mnogo je ovome doprina{alo i to,{to latinski dalmatinski biskupi nijesu zazirali javno nazivati134

„jereti~kom" pravoslavnu gr~ku crkvu, te se i reakcija sasvijem prirodnojavqala kod pravoslavnih Grka, kako na Istoku, tako i u Dalmaciji.U pomo} pravoslavnim dalmatinskim Grcima, kad su mo`da u najvi{ojopasnosti bili za svoju vjeru, do|o{e pravoslavni Srbi. Najprijeuticaj Svetosavske crkve, koji se pokazao odmah u po~etku nadalmatinska mjesta, i zatijem dolazak Srba u Dalmaciju, ovo je o`ivjelogr~ko naseqewe Dalmacije, koje se tada ve} o{trijom reakcijom po~iweisticati naspram Latina. Seobe Srba u Dalmaciju, po~iwu}i odpo{qedwih godina XIII vijeka, slijede tako re}i neprestano, i ve} dopolovine XIV vijeka, a i prije jo{, toliko je srpskoga naroda doselilo uDalmaciju, da se ve} i pravoslavni manastiri tada tu podi`u, i postajunove srpske pravoslavne crkvene op{tine u Skradinu, Bribiru i Klisu,pored starijih gr~kih op{tina Spqeta, Zadra, [ibenika i Makarske; apri kraju istoga vijeka postaju op{tine: kninskopoqska, pa|enska,golubi}ka, pola~ka i cetinska.Da li je tada dopu{teno bilo javno pravoslavno bogoslu`ewe upomenutim gr~kim crkvenim op{tinama na primorju, mi ne bi moglikazati, jer nam nije poznata ni jedna javna crkva u tim mjestima u XIVvijeku, osim one sv. Paraskeve u [ibeniku, koja je postojala u po~etkuovoga vijeka, ali koja se ve} ka{we nigdje ne spomiwe. Ali zato nam jepoznato, da je to bogoslu`ewe tada javno bilo u dalmatinskom kontinentu.I ono se vr{ilo u na{a tri manastira: Krupi, Krci i Dragovi}u, koji su uovo doba sagra|eni bili, u crkvi sv. Jovana Krstiteqa u Skradinu i ucrkvi Vaznesenija Gospodwa, koju je sagradio kraq Stevan Tvrtko. Drugese pravoslavne crkve u dalmatinskom kontinentu u XIV vijeku ne spomnwu,premda ih je moralo biti, stoje}i na podatcima, {to nam qetopis na{ dajeo Tvrtkovom dobu u Dalmaciji. Svakako mi mislimo, da u ve}em dijeluostalih dalmatinskih, a od Srba naseqenih mjesta, potpuno sagra|enihcrkava tada jo{ nije bilo, nego da su u doti~nim crkvenim op{tinamaslu`ili sve{tenici Bo`ju slu`bu u kakvoj uglednijoj ku}i odnosnogamjesta, ili mo`da i na otvorenim mjestima.O stalnom i redovnom ustrojstvu jerarhijskom kod pravoslavnih udalmatinskom primorju u ovo doba ne mo`e naravno ni rije~i biti.Dalmatinski Grci zavisili su neposredno od nadle`nih episkopadalmatinskih, dok nijesu ovi episkopi prevjerili, a posredno suzavisili od carigradskoga patrijarha. Kad episkopi oni pre|o{e Rimu,tada je prirodno prestala i svaka zavisnost pravoslavnih dalmatinskihGrka u duhovnim stvarima od wih, i isti se Grci stavi{e u zavisnost odmitropolita Kefalonije i Zakinta, koji su se o duhovnim potrebamawihovim starali, {aqu}i im sv. miro i sv. antiminse, i brine}i se zanu`ni broj sve{tenika, koji bi pastirsku slu`bu vr{ili, ostaju}isvagda u svezi sa carigradskim patr. prijestolom. Ovako je bilo dopo~etka ХIII vijeka, dok Latini ne osvoji{e Carigrad, postaviv{i i tu135

latinskoga patrijarha. Od toga vremena prekida se i svaka veza izme|uCarigrada i gr~kih dalmatinskih crkvenih op{tina pravoslavnih.Op{tine se ove na|o{e usamqene u latinskom moru, i blagodare}i samodubokoj odanosti wihovoj k pravoslavnoj vjeri, a i nacionalnoj svijesti,one se mogo{e sa~uvati i uzdr`ati. Ovako je stawe trajalo svo dok seCarigrad nije oslobodio Latina i dok nije bila uspostavqena u wemuopet pravoslavna patrijar{eska katedra, te i carigradski patrijarsitada preduze{e opet starawe o dalmatinskim Grcima. Ovo starawe, uostalom, carigradskih patrijaraha o pravoslavnima u Dalmaciji od maleje koristi sada bilo, jer se i na pravoslavnoj katedri patrijar{eskoj uCarigradu po~e{e, bar u to doba, javqati qudi, koji, radi nepovoqnihtada{wih politi~kih prilika na istoku, nijesu mogli, niti smjeliopirati se Rimu, kao {to su to prije a i poslije ~inili, i prije~iti{irewe latinstva, te je dakle mogla postradati pravoslavna vjera i ugr~kim crkvenim op{tinama dalmatinskim. Da nije ta vjera, po Bo`jemraspolo`ewu, postradala u Dalmaciji, jer u najopasnijem ~asu do{la joj jeu pomo} srpska Svetosavska crkva, i sa~uvala je tu pravoslavqe za svebudu}e vijekove.Ni o jerarhijskom crkvenom ustrojstvu kod Srba u dalmatinskomkontinentu u ovo doba ne mo`e biti u strogome smislu rije~i. U po~etkuXIV vijeka tek je po~ela tu srpska crkva, i vrijeme do kraja ovoga periodabilo je vrijeme tako re}i formacije wezine. Sve{tenstvo, koje je vr{ilopastirsku slu`bu, sastavqali su (mi mislimo, iskqu~ivo) kalu|eri, bra}amanastira: Krupe, Krke i Dragovi}a, a sami manastiri su zavisili oddoti~nih najbli`ih srpskih episkopa: zetskih, humskih i dabarskih. Ovisu episkopi imali nadzor nad sve{tenicima, koje su oni rukopolagali isa odnosnim sin|elijama slali na slu`bu u Dalmaciju. Od tih su seepiskopa dobivali i sv. antiminsi za crkve, premda postoje pojedini,ma i rijetki spomenici iz ovoga doba, koji nam kazuju, da su se dobivalisv. antiminsi i od gr~kih episkopa, a tako isto i sv. miro. Osobito sesv. miro dobivalo ve}inom iz Jerusalima, kuda su na{i kalu|eri ~estoodlazili na poklon Hristovom grobu; a donosili su sv. miro ipojedini gr~ki kalu|eri sa sv. groba, koji su radi milostiwe ovamodolazili, i predavali ga na ~uvawe u na{im manastirima, od kuda ga jesve{tenstvo uzimalo na upotrebu narodu. O ovome ima i danas jo{ nejedan zapis u na{im manastirima. Prema ovome faktu, {to se sv. miro zasva pravoslavna mjesta dalmatinskog kontinenta ~uvalo u manastirima, auzimaju}i u obzir {to na{ qetopis kazuje o zna~aju i va`nosti tihmanastpra i {to i danas o wima po predawu govori na{ narod, miimamo pravo zakqu~iti, da su u ovo doba sve srpske pravoslavne crkve uDalmaciji, zajedno sa doti~nim sve{tenstvom, zavisile od istihmanastira, odnosno od manastirskih starje{ina, koji su kao takvizamjewivali redovnu episkopsku upravu u zemqi, a koja se uprava tek u136

slijede}em periodu pravilno uredila. Ovako je to bivalo u op}e i prijei ka{we u svima onim predjelima, gdje se nije mogla odmah da uredipravilna crkvena jerarhija. Crkveno-bogoslu`beni `ivot kodpravoslavnih Dalmatinaca tekao je tada, kako je to prema prilikamaonoga doba moglo biti. @ivota je ipak bilo koliko je trebalo, da vjera nemalaksa i pravoslavna crkvena svijest da se ne ugasi do odnosno boqihvremena.137

PETI PERIOD1410-1699.@ivot pravoslavne crkve u ovome periodu razvija se zasebno udalmatinskom kontinentu, koji je sada i za jo{ stotiwak godina podma|arskom krunom, zasebno pak u dalmatinskom primorju, koje je podvla{}u mleta~ke republike. U kontinentu tu crkvu sastavqajuiskqu~ivo Srbi; u primorju je sastavqaju Grci uz neki broj slovenskihdoseqenika. I premda postoji me|u pravoslavnima u kontinentu ionima u primorju duhovna zajednica u jedinstvu vjere i bogoslu`ewa,ipak nema izme|u wih jerarhijske sveze. Ovo zavisi od politi~kogapolo`aja dalmatinskog kontinenta i primorja. Primorje je kroz sav ovajperiod, pa i ka{we, pod vla{}u Mle~i}a, a kontinent je nezavisan odte vlasti, i poslije Ma|ara, on prelazi Turcima, pod ~ijom vla{}uostaje sve do kraja ovoga perioda.Prema ovoj politi~koj razlici u Dalmaciji, mora se odjelito govoritio crkvenim doga|ajima u kontinentu, a odjelito o onima u primorju.ICrkveni `ivot kod pravoslavnih u dalmatinskom kontinentu te~e oddruge polovine XVI vijeka u glavnom onako isto, kao i u pro{lomperiodu. Prema politi~kim prilikama, kakve bivaju u jedno ili drugovrijeme, mijewa se i stawe crkve, sad boqe sad lo{ije; i ona politi~kaneodre|enost, koja se pokazuje u dalmatinskom kontinentu kroz sav ХV ido polovine ХVІ vijeka, uplivi{e i na crkveni `ivot, te se crkvanalazi sad slobodna, sad opet sku~ena u svojoj slobodi. Ona je i sada, iza poldrug vijek ovoga perioda, bez formalnog jerarhijskog ustrojstva ibez odre|enog svog episkopa, kao stalnog svog starje{ine, te se za tovrijeme, kao i u pro{lom periodu, obra}a sve{tenstvo i narod zaduhovne svoje potrebe susjednim srpskim episkopima, zetskim ihercegova~kim, a poslije i dabrobosanskim.U drugoj polovini ovoga perioda dotada{wa crkvena neodre|enostprestaje, kad se uspostavqa pe}ska patrijar{ija i kad malo zatijemdabrobosanski mitropolit dobiva jurisdikciju nad crkvomdalmatinskog kontinenta i vr{i je kao egzarh pe}skoga patrijarha.Crkva tada biva tu formalno u smislu kanona ustrojena, i pri takvomustrojstvu ona ostaje sve do 1688. godine, odnosno do karlova~kogamira (1699. g.), kada mleta~ka republika rasprostire i na dalmatinskikontinent onu vlast, koju je ona dotle imala ve} na primorju. Tadaprestaje duhovna vlast dabrobosanskog mitropolita nad pomenutimdijelom Dalmacije, i ta vlast prelazi filadelfijskom arhijepiskopu sakatedrom u Mlecima.1.138

[ta je sastavqalo dalmatinski kontinent, koji je u po~etku ovogaperioda bio pod ma|arskom krunom, kazali smo. Pokraj svega mira, kojije 1420. g. formalno sklopqen bio izme|u Mle~i}a i Ma|ara, ipak ustvari samoj taj mir nije postojao, i neprijateqski odnosi izme|urepublike i kraqa Sigismunda trajali su jo{ za nekoliko godina. Teku julu 1487. g. bio je uglavqen pravi mir po kojem je pravno utvr|enmleta~ki i ma|arski posjed u Dalmaciji. I ovo je ovako trajalo za nekihtrideset godina, dok nijesu po~ele prve turske provale u Dalmaciju.Za ovo vrijeme mirno je tekao i `ivot pravoslavne crkve udalmatinskom kontinentu. Qetopis nam spomiwe da je 1450. g. pre{aoneki ja~i broj Srba iz Bosne u dana{we Kotare i da su tada naselilidana{we selo Kula Atlagi}, a ujedno biqe`i, da je iste godine tupodignuta bila pravoslavna crkva u ~ast sv. Nikole, i to blagoslovomzetskoga mitropolita Josifa. Blagoslovom istoga mitropolita bilesu otvorene jo{ tri crkve: u Pa|enama u ~ast sv. \or|a (1456.), uPola~i u ~ast sv. apostola Petra i Pavla (1458.) i u Golubi}u u ~astsv. Stevana (1462.). Okolo 1468. godine podignuta je bila i u Kninskompoqu crkva u ~ast sv. \or|a. 203Pomenuti mitropolit Josif mora da je osobito starawe tada vodio osrpskoj crkvi u Dalmaciji, jer osim blagoslova na zidawe re~enihcrkava, za koje }e bez sumwe on biti poslao i sv. antiminse, a mo`da isve{tenike rukopolo`io, wemu su se obra}ali dalmatinski Srbi za sveva`nije poslove crkvene uprave. Izme|u ostaloga, sa~uvala se jednasin|elija mitropolita Josifa od 1454. godine, izdana kr~kom jeromonahuSimeonu, kojom mitropolit svjedo~i, da je na dan uspenija Bogomatereproizveo toga jeromonaha za igumana svetoarhan|elskog manastira naKrci, i tijem uva`io, kao {to ka`e u sin|eliji, „

Malo poslije ovoga nastupaju u Dalmaciji nove prilike, uslijed kojihza odnosno malo vremena mijewa se sav dotada{wi politi~ki polo`ajdalmatinskog kontinenta, a koje ne ostaju bez utpcaja i na crkveni`ivot pravoslavnih Srba. Razumijemo provale Turaka u Dalmaciju iwihova osvajawa.Prve godine druge polovine XV vijeka postaje turskim caremMuhamed II. Za vrijeme tridesetogodi{wega vladawa ovoga cara svebalkansko poluostrvo mijewa svoj dotada{wi oblik. God. 1453. on osvajaCarigrad, 1459. podjarmquje Srbiju, 1463. osvaja Bosnu, a malo zatijemHercegovinu i Albaniju. Velikim svojim ratnim pobjedama zaokru`io jebio Muhamed sa tri strane Dalmaciju turskom vojskom. I Dalmacija jeodmah i osjetila blizinu te vojske.Prve turske provale u Dalmaciju biqe`e se ve} one iste godine, kadTurci pokori{e Bosnu. 205 [est godina ka{we (dakle 1489.) udare Turcisa dvije strane na Dalmaciju i prodru u cetinsku krajinu i u Bukovicu.Po~ev{i jedan put, produ`ili su oni i daqe provaqivati sad s jedne,sad s druge strane u Dalmaciju. Turske provale ove trajale su sa malimintervalima sve do 1482. godine. Ka`u, da je turska vojska nemilopusto{ila sva mjesta, gdje bi god doprla; i tijem je slobodnije moglaona to ~initi, {to je ma|arski Matija ostavio bio Dalmaciju bez svakeza{tite, a hrvatski razni knezovi, isto kao i ban hrvatski, bili sunemo}ni, i u neprestanoj kavzi me|u sobom. Stra{nom opisuju 1475.godinu, kad je mnogo hrvatskoga naroda moralo pobje}i iz cetinskekrajine i skloniti se sa ostrva; zatijem 1480. godinu, kad je man.Dragovi} bio opqa~kan i kalu|eri mu razagnani; isto i 1481. godinu,kad se Skender-pa{a spustio sa vojskom u Kotare, pusto{e}i sva mjestado blizu Zadra i napadaju}i i na pojedina primorska mjesta. Tek poslijesmrti Muhamedove (3. maja 1481.) nastupio je za nekoliko godina mir uDalmaciji.Qetopis na{ spomiwe, kako su za po{qedwih deset godina mnogena{e crkve postradale i vi{e sve{tenika na{ih poginulo sa narodom,brane}i crkvu od Turaka. Trebalo je drugih deset godina da pro|e, dok suse crkve pravoslavne i crkvene op{tine ne{to oporavile. ManastirKrupa bio je u to vrijeme u najboqem polo`aju, jer do wega Turci nijesubili doprli; a mi znademo ve}, kako su srpska despotica Angelina isinovi joj darivali 1494. g. ovaj manastir. U ovo mirno doba, a upravo1497. g, bila je sagra|ena nova crkva u Mirawama u ~ast sv. arhan|elaGavrila.Ali mir ovaj u Dalmaciji kratko je trajao. Godine 1498. po~iwu opetturske provale u Dalmaciju. Silnom vojskom udari{e Turci najprije na205 Sve {to je o turskim provalama u Dalmaciji i wihovim ratovima spomiwemo u ovoj na{oj radwi,sve je to na osnovu onoga, {to su o tome napisali: J. von Hammer, Geschichte des osmanichen Reiches. II.Ausg. Pesth, 1834-36. 4 Bde, i J. W. Zinkeisen, Geschichte des osman. Reiches in Europa. Gotha, 1853. 7 Bde.140

Bukovicu i Kotare, zatijem i na sav dalmatinski kontinent. Postrada{etada od turske vojske: Obrovac, Ostrovica, Skradin, Vrana, [ibenik,Trogir, trogirsko zagorje, Knin i kli{ka okolina. Ovi turski napadajiizazovu mleta~ku republiku na formalni rat sa Turskom. Republika jemorala u po~etku sama da se bije sa Turcima, i tek poslije pridru`ilajoj se i Ma|arska na obranu Dalmacije. Pet je godina trajao ovaj rat,koji je krvav u punome smislu bio po Dalmaciju, i koji je svr{io 1503.godine odnosnim mirom (8. avgusta). Nije mnogo teritorijalno dobilatada Turska u Dalmaciji: samo je neki dio zemaqa izme|u Cetine iNeretve ostavqen Turcima. Ali su zato mnogo postradala svagorepomenuta dalmatinska mjesta, a izme|u drugih 1502. g. opqa~kan jebio i man. Krupa, i kalu|eri se morado{e skloniti u man. Krku, od kudasu se mogli u svoj manastir povratiti tek poslije sklopqenoga mira.Srpski dalmatinski narod, priu~en ve} na borbu sa Turcima, mu{ki imse opirao i borio se odva`no sve dok nijesu bili prinu|eni Turci daodstupe sa dalmatinskog zemqi{ta. Hrvatski dalmatinski narodnaprotiv, ne mogu}i, kao {to ka`e fratar Fabjani}, da gleda pla~evneprizore, {to su Turci izvodili, napusti zemqu. 206 Hiqadama je toganaroda tada pobjeglo i neki se dio sklonio u primorske gradove, a ve}i,dio pre|e na dalmatinska ostrva (Zlarin, Prvi}, Krapan, i osobito nazadarska ostrva), mnogi pak prebjego{e preko jadranskoga mora uItaliju, gdje osnova{e nekoliko svojih sela. Prijetila je da i svidalmatinski Hrvati tada odbjegnu, kao {to se to poslije nekolikogodina i dogodilo, i samo ih je zadr`ala tada obznana od 20. avgusta1503. g. ma|arskoga kraqa Vladislava o sklopqenom miru, i da se nemajuvi{e bojati Turaka.Da je i pravoslavnoj crkvi u dalmatinskom kontinentu mu~nomoralo biti za trajawa pomenutoga rata, samo se po sebi razumje,premda i nemamo izri~nih podataka o tome u na{em qetopisu. Tek izdoba, koje je nastupilo poslije onoga mira 1503. g, nalazimo kratkepodatke o toj crkvi u qetopisu. Spomiwe se najprije man. Dragovi}, kojikoji je za preko 20 godina pust bio, i kako se sada povrati{e kalu|eri,obnovi{e ga i crkvena je slu`ba opet u wemu po~ela. Spomiwe se zatijemdva puta zetski mitropolit Roman, koji u~estvuje u crkvenim poslovimadalmatinskih Srba. Crkva mirawska ostala je bila bez sve{tenika. Vikarzadarskog latinskog kapitula, koji je upravqao zadarskom arhidijecezom uime odsutnog arcibiskupa Pezara, protestirao je {to se u latinskojarhidijecezi dopu{ta pravoslavni obred, po kome se slu`ilo u crkvimirawskoj. Ovaj protest kao da je uva`en bio od gra|anske vlasti, te jeodnosnom kalu|eru, koji je poslat bio iz man. Krke, na pastirskuslu`bu u Mirawe, zabraweno bilo obavqati tu slu`bu. Obznawen je bio206 D. Fabianich, Storia dei frati minori. I, 144.141

o ovome mitropolit Roman, te u jednom pismu svom od septembra 1508. g.upravqenom u man. Krku on preporu~uje igumanu da sve starawe svojeulo`i u korist pravoslavnih Miraw~ana i da ih ~uva, da ih ne biLatini okrenuli u svoju vjeru. Uslijed ovoga li pisma, ili uslijedli~nog nastojawa samog kr~kog igumana, u Mirawama se malo poslijena{ao na slu`bi pravoslavni sve{tenik, te i narod sa~uvan od prevjere.Drugi se opet put spomiwe mitropolit Roman 1514. g, kad je rukopolo`ionekoliko mladih Dalmatinaca za sve{tenike, izme|u kojih dvojica suodre|ena bila za pomo}nike starome sve{teniku u Kuli, a dvojica suposlana bila u kninsku krajinu. Ove iste godine pisao je mitropolitRoman i krupskom igumanu Savatiji, hvale}i ga {to je man. Krupuobnovio i ukrasio, te mu {aqe na dar jedno jevan|eqe. 207Ovi podatci na{ega qetopisa, ma koliko ina~e skudni bili, kazujunam ipak o `ivoj crkvenoj svijesti dalmatinskih Srba i o starawuwihovom da im crkva napreduje, a kazuju nam i to, da je ve} tadalatinsko sve{tenstvo po~elo bilo raditi protivu pravoslavne vjerekod dalmatinskih Srba.3.Pravni onaj teritorijalni posjed, {to je utvr|en bio mirom 1503.godine, trajao je ne samo do prinu|ene abdikacije sultana Bajazita, nego iza vlade Selima, kojemu je naslijedio 1519. g. znameniti Sulejman. Sovim novim carem mleta~ka je republika odmah obnovila utvr|eniprije mir, koji se ona poslije starala i da uzdr`i dok je god mogla. Alinijesu taj mir sa Turskom htjeli da ~uvaju i Ma|ari, koji su biligospodari dalmatinskog kontinenta, te je morala Dalmacija da mnogood toga postrada.Kao {to je Sulejman sa republikom obnovio mir, tako je on to htioda u~ini i sa kraqem ma|arskim, i radi toga je poslao bio svoga Beram~au{a kraqu, tra`e}i ujedno i da mu se odnosni tribut izda. Ovo nesamo {to bude odbiveno od Ma|ara, nego sultanov poslanik bude jo{napadnut i ubijen. I ovo je bilo uzrokom rata Turske sa Ma|arskom. Ratse odmah dotakao Dalmacije, i ve} 1521. g. u turskim su rukamaOstrovica i Skradin. Nasrtaji turski u Dalmaciji bivaju sve ja~i,osobito poslije velike pobjede na moha~kom poqu (1526.). Svr{io je ovajrat tek 1533. g, i to velikim gubitkom po Ma|arsku. Pre{lo je sada podtursku vlast u Dalmaciji: Kotari sa Ostrovicom, Bukovica saSkradinom, kninska krajina i drni{ka, isto i cetinska, spqetsko zagorjei ni`e sve do Neretve. Ostajala je jo{ kli{ka `upa sa gradom Klisom,kojim je zapovijedao knez Petar Kru{i} u ime ma|arskoga kraqa. Mogaose tada Klis da sa~uva i obrani od stra{ne turske ubojne snage, samoblagodare}i li~nom juna{tvu kne`evu i srpskih uskoka, koje je on sebi207 Kon~. rkp.142

prizvao da pod znamewem krsta vojuju na Turke. Ovom je prilikomustanovqen bio kninski sanxakat u Dalmaciji i za sanxaka bosanskivezir postavi Murat bega, rodom [iben~anca. 208U na{em se qetopisu spomiwu tako|er ukratko ovi ratni doga|aji uDalmaciji. Ali tu ima i jedna za nas vrlo va`na biqe{ka. Pi{e: „Prisihx proiz[estvi]hx narodx na[x pravoslavnwj mu`estvennosoprotivl][es] Turkomx, osobenno `e vx za\itq svoihx cerkvej, iblagodar] sej

Hrvata sva kontinentalna Dalmacija, nekada{wa kolijevka i srcehrvatske dr`ave.Ostavqene od Hrvata zemqe u Dalmaciji od Zrmawe do Cetinenaselio je sada mahom srpski narod iz Bosne i Hercegovine, a i iz StareSrbije. Ovo je bila najve}a seoba Srba u Dalmaciju. O woj govore svipisci, koji se bavi{e potawe pro{lo{}u Dalmacije.Qetopis na{ kazuje, da se ta seoba dogodila u razmaku vremena od1523. do 1527. godine, i da je tada pre{lo u Dalmaciju vi{e hiqadasrpskih porodica sa mnogim sve{tenicima, i dodaje, da ve}ina toganaroda nije do{la po svome li~nom pobudu, nego da se to dogodilo po`eqi i naredbi samih turskih vojni~kih zapovjednika u Dalmaciji, kojidovedo{e taj narod u novoosvojene zemqe, koje su tada ostale bilepuste, da im radi na tim zemqama, kao kmetovi; dodaje jo{ qetopis, dasu tada mnoge pravoslavne crkve podignute bile u Dalmaciji. O ovojseobi kazuje i pomenuti Barbarigo u svom izvje{taju vladi, govore}i, daje vi{e hiqada (piu migliaja) srpskih porodica pre{lo okolo 1527. g. uDalmaciju, koje zauze{e svu kninsku krajinu, Bukovicu i Kotare, a {toje sve tada ostalo bilo gotovo pusto (quasi deserto). Spomiwe o istojsrpskoj seobi u Dalmaciju i dalmatinski proveditor Melchior Michiel uizvje{taju mleta~koj vladi od 20. decembra 1539. g. i da je sa narodompre{lo i mnogo sve{tenika, kojima narod bezuslovno vjeruje. 213 Svjedo~i oovome i Viwali}, govore}i da je „bilo 1527. godine, kad su prvi putVlasi, koje danas zovu Morlaki, a koji su pravoslavne vjere, nastanilise u Dalmaciji, a to je u predjelima Liburnije i Japidije, u kojim supredjelima prije stanovali Hrvati, koji su svi bili latinske vjere". 214 Naovo „prvi put" se ne osvr}emo, jer nema istorijske osnove. [tampanesvjedoxbe o ovoj srpskoj seobi ne privodimo, jer su poznate.4.213 Rukopis u st. arhivi zad. episkopije, br. 35.214 ,,L’ anno 1527. fu' la prima volta, che i Vlassi, ora detti Morlacchi, professanti il ritogreco, si stabilirono in Dalmazia, cioe nelle parti della Liburnia e Japidia, che per avantierano abitate dai Croati, i quati erano tutti di rito latino.” Spom. rkp. Ovo Viwali}evorazlikovawe izme|u V l a s s i ili Morlacchi s jedne strane i Croati s druge, slu`inovim dokazom da dalmatinski Morlacchi nijesuHrvati, nego da je to samo i iskqu~ivo srpski po porijeklu narod fratarZlatovi} (sp. kw. str. 96-99) ne }e to da prizna, ali to su dokazali qudi ne{tou~eniji od ovoga fratra, na prim. Miklo{i} u odnosnom ~lanku u Denkschriftender kaiserl. Akademie der Wissenschaften (Philos. histor. Classe. Bd. XXX. S. 5-6.), iMiklo{i}evo su|ewe sigurno u nauci mnogo zna~i. Vidi i ~lanak E. ^ a k r a,,Morovlasi” u ~asopisu ,,Javor” za god. 1862, str. 237 i sl.144

Novom ovom velikom srpskom seobom naravno je da se morala utvrditii razgranati i pravoslavna vjera u Dalmaciji. Podignute su bile tadamnoge nove crkve pravoslavne. U qetopisu se na{em spomiwe da su od1524. do 1537. godine otvorene bile crkve u Biqanima, Ostrovici, Karinu,\evrskama, Kistawama, Biov~inom selu, Radu~i}u, Mokrom poqu i@agrovi}u, i da je od toga vremena po~eo bujnije se razvijati crkveni`ivot i pravoslavna vjerska svijest u Dalmaciji. 215 Ve}ina napu{tenihod Hrvata latinskih crkava zauze{e sada pravoslavni Srbi ipretvori{e ih u crkve pravoslavne. Arcibiskup zadarski Karamanqutito opa`a, kako Srbi u Dalmaciji te~ajem vremena samovlasno zauze{ecrkve latinske, prisvoji{e ih sebi i pretvori{e na svoj obred. 216 I tridalmatinska manastira osjeti{e se sada slobodniji, kad im se ukloni{e izokoline latinski sve{tenici, osobito fratri, koji nijesu prestajaliuznemirivati pravoslavni narod i nagovarati ga na prevjeru.Dragovi}ki kalu|eri, koje su najvi{e fratri uznemirivali u cetinskojkrajini, dobili su bili 1533. godine od turskog jednog vojni~kogzapovjednika neki pismeni list, da su slobodni u vr{ewu svoje duhovneslu`be i da ih vlasti moraju {tititi od svakog napadaja.Ovome su mnogo doprinijele spoqa{we tada{qe prilike uDalmaciji, a i u susjednoj Bosni. Sultan Sulejman, ma koliko gabezobzirnim smatrali, u me|unarodnim odnosima, bio je ipak ~ovjekpravedan i bespristran naspram svojih podanika. Ovo je on pokazao premapravoslavnim svojim podanicima i u Dalmaciji i u Bosni. ZaSulejmanove vlade pravoslavna vjera u Bosni ne samo {to se moglaslobodno i javno ispovijedati, nego je ona u neku ruku bila i za{ti}enaod musulmanskih vlasti. O ovome imamo suvremenu svjedoxbu u putopisuVenedikta Kuripe{i}a, koji je 1530. g. pratio kroz Bosnu u Carigradposlanstvo kraqa Ferdinanda. U tome svom putopisu Kuripe{i}spomiwe sa hvalom bosanske Srbe, i kako je on u Bosni vidio mnogesrpske crkve i sve{tenike, da slobodno vr{e bogoslu`ewe, kako su srpskimanastiri u dobrom stawu i sastavqaju sredi{ta bogopo{tovawa, i kakoi sami Turci prilaze sa pobo`no{}u k srpskim manastirima, i ~ak immilostiwe daju. 217 Tada{wi bosanski mitropolit Josif ne samo {to jeslobodan bio u vr{ewu svoje slu`be, nego je on razvijao djelatnost svojurevnosno i za napredak pravoslavne crkve u svojoj zemqi. Istu jedjelatnost on pokazao i prema srpskoj crkvi u Dalmaciji.Pojedini turski zapovjednici u Dalmaciji nijesu svagda postupali usmislu Sulejmanove politike i dopu{tali su sebi po koji napadaj napravoslavni narod i na wegovu crkvu. Ali i tome se tada na brzodosko~ilo. Mleta~ka republika, koja je vazda gledala da zadobije sebi215 Kon~. rkp.216 Documenta, p. 275.217 Rad. jugosl. akademije. LVI, 151 i sl.145

narod u dalmatinskom kontinentu, kako bi taj kontinent pridru`ilaprimorju, koje je pod wenom vla{}u bilo, zauzela se bila da budeza{ti}en srpski narod u Dalmaciji od samovoqe doti~nih turskihbegova i aga. Po{qe ona radi toga 1523. godine poslanika svog Petra3ena u Carigrad da izjavi Sulejmanu odanost republike, a ujedno daizmoli od sultana shodne naredbe, da ne bi bili Dalmatinciuznemirivani od odnosnih vlasnika. Poslanik je ovaj mleta~ki bionajqubaznije primqen u Carigradu, i odmah je bilo izdano nekolikonaredaba na vojni~ke zapovjednike u Dalmaciji, da moraju mirovati uhri{}ane. ^etiri godine ka{we, i to 28. decembra 1527. g. bude izdanasli~na naredba na kninskog sanxaka Murat bega, a nastojawem drugog opetmleta~kog poslanika, J. Rica. 218 Blagodare}i Sulejmanovoj pravi~nosti iovim posredovawima mleta~ke republike, crkveni se `ivot koddalmatinskih Srba dosta mirno razvijao i pravoslavna je vjera u`ivalaprili~nu slobodu.Za pomenutog bosanskog mitropolita Josifa u na{em je qetopisuzabiqe`eno, da se on postarao za osve}ewe mnogih od onih novihtada{wih crkava u Dalmaciji, poslav{i odre|eni broj sv. antiminsa isv. miro i to na molbu i preporuku kr~kog igumana Sofronija; atako|er, da je isti mitropolit rukopolo`io nekoliko dalmatinskihmladi}a za manastire Krupu i Dragovi}, isto i za ostale novoustrojenesrpske crkvene op{tine. 219 Ovim u~estvovawem bosanskog mitropolita uposlovima dalmatinske pravoslavne crkve polo`en je temeq onom crkvenojerarhijskomure|ewu, koje }e se stalno ve} ustrojiti u drugoj poloviniovoga vijeka u Dalmaciji.5.Me|utijem naskoro je nastupilo vrijeme kad se opet Dalmacija moralapretvoriti u ratno poqe. Godine 1537. zaratila se Turska sa mleta~komrepublikom. Napadnu Turci na Krf, a ujedno udare i na mleta~ke posjedeu Dalmaciji. Napadaji su turski bili `estoki, a ujedno vrlo slab otpor{to su pokazivale republika i Ma|arska u obranu svaka svojih posjeda.Objektivom za Turke protivu republike bio je sada grad Spqet, pa da biga osvojili, oni su morali dobiti Klis, kojim je u ime ma|arskoga kraqaupravqao Petar Kru{i}. Bosanski vezir Hozrez udari vojskom prekocetinske krajine, i na brzo osvoji ono malo jo{ ma|arskih utvr|enihmjesta u Dalmaciji i podigne jake dvije kule u Zelovu, kako bi tijempresjekao ma|arskoj vojsci svaki saobra}aj, a eventualno i mleta~koj saKlisom, te lak{e poslije udario na Spqet. Klis je branilo 5. 000srpskih uskoka. 220 Ali je turska snaga mnogo ja~a bila, i poslije218 St. arhiva zad. ep, br. 40.219 Kon~. rkp. Ovo je u~inio mitropolit Josif okolo 1530. godine.220 O uskocima svi zapadni pisci pi{u po onome, {to je zadarski arcibiskup Minucio Minuci napisaoo wima u po~etku XVIII vijeka i {to je tome Minu}ijevom pisawu dodao fra Paolo Sarpi. Ovo je146

`estokoga boja, padne u turske ruke Klis, a s wim i juna~ki muzapovjednik Kru{i}. 221 Poslije osvojewa ove najja~e dalmatinske tvr|ave,Turci lako osvoje ostale obli`we mawe dalmatinske tvr|ave, {to su jo{ostajale pod ma|arskom krunom, i tijem prisvoje sve, {to je ma|arskogabilo u Dalmaciji, tako da je od toga doba za vijekove prestala ma|arskavlast u Dalmaciji. Mleta~ka se vojska sretnije branila, a Turcima nijemoglo po}i za rukom da osvoje Spqet. Rat je ovaj trajao do po~etka 1540.godine, kad je uglavqen bio odnosni mir. Republika je morala ustupitiTurcima Nadin i Vranu, osim svega drugoga u gr~kom arhipelagu, iplatiti Turcima 30. 000 dukata u ime ratne od{tete. Od ovoga doba, a toje od po~etka 1540. godine sva je Dalmacija i ju`no primorje podijeqenobilo izme|u dva gospodara: turskog sultana i mleta~kog du`da. Podvla{}u mleta~ke republike ostala su ova mjesta Rab sa 4 ostrva, Pag sa5 sela. Novigrad, Nin, Zadar sa okolnim ostrvima, [ibenik sa okolnimostrvima, Trogir sa 13 sela, Spqet sa 9 sela, Omi{, Bra~ sa 7 sela,Hvar sa 14 sela, Kor~ula sa 6 sela, Kotor sa 17 sela i Budva. Dubrovnikje bio slobodan. Ostalo sve u Dalmaciji bilo je sada pod turskomvla{}u. 222Odmah poslije ovoga mira ure|ena je bila i turska administrativnauprava u zaposjednutim dalmatinskim zemqama. Kninski je sanxakatpreustrojen bio, i od istoga zajedno sa turskim posjedima preko Velebita,ure|en je bio novi sanxakat li~ki, koji je zahvatao dana{we Kotare,Bukovicu, kninsku krajinu (i Liku i Krbavu). Ustrojen je bio i drugisanxakat, kali{ki, koji je zahvatao (osim pojedinih pograni~nih mjestau dana{woj Bosni): petrovo poqe, kosovo poqe, spqetsko zagorje, siwskopoqe i cetinsku krajinu. Rijeka Krka dijelila je li~ki sanxakat odkli{kog. Ova dva sanxakata zajedno sa jo{ drugih pet (biha}kim,zvorni~kim, crmni~kim, po`e{kim i hercegova~kim) sastavqali suveliki beglerbegluk ili pa{aluk bosanski. Od pomenutih ratnihdoga|aja srpska crkva u Dalmaciji nije u op}e imala mnogo da pretrpi.Postradao je samo man. Dragovi} 1537. g. od turske vojske, koja je onudapro{la idu}i na Klis, premda sam manastir nije bio razoren. Podnaslov odnosne kwige: Historia degli Uscochi coi progressi di questa gente sino all' anno 1602. (str. 1-63)Aggionta аll’ historia degli Uscochi, continuata sino аll’ anno 1613; (nova paginacija 1-58). Supplimento dell’historia degli Uscochi dall’ anno 1613. all’ anno 1616 (opet nova paginacija 1-58). Minu}i spomiwepostanak uskoka okolo 1502. godine i da im je u po~etku zada}a bila, pre{av{i u hri{}anska mjesta,da se svete Turcima, pa ka`e, da je Klis prvo dalmatinsko mjesto, gdje su se uskoci sklonili i tu supomagali Kru{i}u protivu Turaka, a kad je pao Klis u turske ruke, da su se sklonili u Sew (1537.). Odtoga doba, pi{e Minu}i, postado{e uskoci najgori qudi i razbojnici. Vidi Hammer, sp. djelo II, 259 ν579. i nepoznatog pisca Alter und neuer Staat des Konigreiechs Dalmatien (Nurnberg. 1718, dva toma) II, 77-115. Podrobni izvod iz Minu}eve kwige na{tampao je ^ed. Mijatovi} u ,,Matici” za 1856-66. god. od 10broja u naprijed. Vidi pravilno su|ewe o uskocima u P. Rovinskij, ^ernogori], (SPb. 1888.) I, 501 i sl.221 ,,Nihil perniciosius et calamitosius accidere potuit Dalmatis, quiam ammissio Clissensis arcis, quae post annuamobsidionem, acerrimamque oppugnationem, demum anno 1537. in potestatom Turcarum venit”, каже Farlati III,454.222 Hammer. Op. cit. II, 139. 142. 160-164.147

za{titom onih naredaba iz Carigrada, izdanih u po~etku Sulejmanovevlade turskim zapovjednicima u Dalmaciji, da ne smiju uznemirivatihri{}ane, `ivot je crkveni dosta mirno tekao, niti su turske vlastidirale u crkve pravoslavne i srpsko sve{tenstvo dalmatinsko. I ako seovaj `ivot nije pokazivao onako bujnim, kao {to je to moglo biti, da jetu bio zasebni episkop i dakle pravilno organizirana jerarhija, ipak jetaj `ivot pun snage bio i otkrivao se u odva`noj obrani svega onoga,{to ga je krijepiti moglo. A crkvena svijest pravoslavnih Srbadalmatinskog kontinenta uplivisala je i na jednovjernike wihove gr~kenarodnosti, koji su bili u primorskim dalmatinskim gradovima. I ako jemleta~ka vlada u ovo doba snishodqiva bila naspram pravoslavnih uZadru i [ibeniku, dopu{taju}i im javno bogoslu`ewe, mi mislimo da jeovome mnogo doprinijelo ba{ to, {to su Mle~i}i vidjeli, kako suslobodni u ispovjedawu svoje vjere Srbi u kontinentu, i {to je tijemhtjela da zadobije wihove simpatije, kao {to ih je fakti~no ka{we izadobila.6.U drutoj polovini ovoga vijeka uspostavqena je bila pe}skapatrijar{ija, i tada su ure|eni bili pravilni jerarhijski odnosi,kako u Bosni, tako i za srpski narod u Dalmaciji. Kao {to je upoliti~ko-administrativnom odno{aju Dalmacija sa svoja dvasanxakata, li~kim i kli{kim, pridru`ena bila Bosni pod vrhovnimzapovjedni{tvom bosanskoga pa{e, tako se to isto sada dogodilo i sasrpskom dalmatinskom crkvom, koja je stavqena pod duhovnu vlastdabrobosanskog mitropolita, koji se kao takav od toga doba nazvao „ili~ki i kli{ki."Pe}ska je patrijar{ija uspostavqena 1557. godine. To se dogodilonastojawem srpskog episkopa Makarija, koji je i postao prvi patrijarhobnovqene srpske patrijar{ije, a pomo}u brata mu, velikoga veziraMehmeda Sokolovi}a. 223 Kao {to se vidi, ovo je bilo samo nekolikogodina poslije nego {to je Turska osvojila bila svu kontinentalnuDalmaciju i osnovala ona dva sanxakata.Crkvena vlast pe}skoga patrijarha prostirala se nad svima srpskimcrkvama i manastirima prostrane tada{we turske carevine, do{qednoi nad pravoslavnima Srbima Dalmacije. Bilo je preko 40 srpskihmitropolija i episkopija. Za dalmatinske Srbe nije postavqen zasebniepiskop, nego su oni podre|eni bili dabrobosanskom mitropolitu, kojije u to doba imao svoje sjedi{te u manastiru Rmwu, i koji je vr{io naddalmatinskom crkvom vlast, kao „egzarh pe}skoga srpskog patrijarha".Nigdje nije izri~no spomenuto, ili je bar nama nepoznato, da je gdje223 O ovome velikom veziru i wegovom zna~aju vidi Hammer. op. cit. II, 470. Zinkeisen, op. cit. III, 389.442. 452. I. Ruvarac, O pe}kim patrijarsima (Zadar, 1888), str. 16.148

{to napisano o tome, da je pe}ski srpski patrijarh predao ovu vlastdabrobosanskom mitropolitu nad dalmatinskom srpskom crkvom, i da gaje postavio za svoga egzarha Dalmacije, ali mi ovo izvodimo izdoma}ih izvora iz toga doba, i iz podataka, koji su se u rukopisimasa~uvali o doti~nim dabrobosanskim mitropolitima od druge polovineXVI vijeka pa daqe, i o wihovoj djelatnosti u dalmatinskoj crkvi.Prvi dabrobosanski mitropolit, koji je po~eo vr{iti crkvenu vlastnad Dalmacijom, bio je Varlam. Ovo mi ka`emo i tvrdimo, na osnovuodnosnih biqe`aka u na{em qetopisu. Pi{e tu, da su kr~ki kalu|eriutje{eni bili 1566. godine pismom mitropolita Varlama, koji ih jehrabrio u vjeri i preporu~ivao da ustrajni budu u vrlinama protivuisku{ewa vijeka, i da }e do}i li~no da obi|e pastvu svoju uDalmaciji. Isti qetopis kazuje, da je 1567. g. osve}ena bila blagoslovommitropolita Varlama crkva u ~ast sv. \or|a u Smokovi}u; i zatijem da je1571. g. isti mitropolit Varlam rukopolo`io dva mlada kalu|era:Venijamina i Danila, po kojima je on poslao za srpske crkve u Dalmacijinekoliko sv. antiminsa i mnogo bogoslu`benih kwiga, koje su razdanebile crkvama. 224U ovim qetopisnim biqe{kama nije re~eno, da je Varlam bio prvi,koji je vr{io crkvenu jurisdikciju u Dalmaciji, ali mi ne mo`emo a da neizvedemo to iz istih biqe`aka, jer se ni jedan dabrobosanski mitropolitne spomiwe prije Varlama, koji bi onako pisao i onako raspore|ivao sacrkvenim poslovima Dalmacije. Nije kazano izri~no, ni da je isti Varlambio kanoni~ki starje{ina srpske dalmatinske crkve, ali mi tostarje{instvo naziremo, koliko u Varlamovom pismu kr~kim kalu|erima, ukome spomiwe „pastvu svoju u Dalmaciji", dakle kao vezan sadalmatinskim Srbima jerarhijski, i da }e do}i da obi|e tu pastvu, dakleda izvr{i neku vrstu kanoni~ke posjete, toliko i u tome, {to se wegovimblagoslovom crkva jedna osve}uje u Dalmaciji, {to on rukopola`esve{tenike za Dalmaciju i {to za odnosne crkve {aqe sv. antiminse isv. kwige. Ovo sve ~ini i mo`e ~initi samo takav episkop, koji imakanoni~ko starje{instvo nad odre|enom crkvenom obla{}u, a mi nijesmoni~im ovla{teni da osu|ujemo ovoga dabrobosanskog mitropolita zaprotukanoni~ko postupawe. Mi }emo odmah vidjeti na{qednikaVarlamova, koji i naslovom svojim izra`ava ovu vlast, koju mi Varlamupriznajemo.Ako ovo usvojimo, a ne vidimo nikakva osnovanoga razloga za{to ne bimogli usvojiti, tada se podre|ewe srpske dalmatinske crkve jurisdikcijidabrobosanskog mitropolita mo`e staviti okolo 1566. godine. Ovo bipotpuno odgovaralo vremenu, kad je patrijarh Makarije, uspostaviteqpe}ske patrijar{ije, na prijestolu bio (1557-1574), i kad je vladao kao224 Kon~. rkp.149

veliki vezir, patrijarhov brat, Mehmed (1564-1579), a tako|er u vremenu,kad su ure|ena bila ona dva dalmatinska sanxakata, i podre|enabosanskom pa{i. Prvih dakle godina poslije obnove pe}ske patrijar{ije,ure|eni su bili jerarhijski odnosi pravoslavnih dalmatinskih Srba, itada su oni podre|eni bili jurisdikciji dabrobosanskog mitropolita.Od vremena drugog Varlamovog na{qednika, Gavriladabrobosanskoga, potpuniji su podatci qetopisa. Ka`emo. drugogna{qednika, jer tako spomiwe qetopis, navode}i da je dabrobosanskomeparhijom upravqao poslije Varlama za malo vremena mitropolitSimeon, koji se u jednoj svojoj poslanici zove episkop dabrobosanski,fojni~ki, kli{ki i dalmatski, ali o kojem u ostalom mi ni{ta neznamo. Mitropolit Gavril spomiwe se u poslovima dalmatinske crkvenajprije 1574. g, kad je blagoslovom wegovim osve}ena crkva u Bribiru,zatijem 1577. g, kad je obnovqena bila stara biskupijska crkva u ~ast sv.Trojice. Od ove po{qedwe godine ima pismo Gavrilovo od 6. jula, ukojem se on potpisuje, kao mitropolit bosanski i kli{ki i li~ki.Pismo je upravqeno brastvu man. Dragovi}a, i u tome pismumitropolit pita brastvo, da mu ka`u, koliko bi trebalo sve{tenika zasav narod u okolini, i kako ne bi trebalo mnogo sve{tenikarukopolagati, jer nijesu svi sposobni za sve{teni~ku slu`bu. 225 Alinajva`nija je biqe{ka qetopisa od 1578. god. o ovome mitropolitu i man.Krci. Tu pi{e, da je mitropolit Gavril pomenute godine, kao egzarhpe}skoga patrijarha za Dalmaciju postavio za upraviteqacrkvenih poslova u Dalmaciji igumana man. Krke, koji je tu vlast imaovr{iti u ime wegovo, i wega je morao izvje{tavati o svima potrebamasrpske dalmatinske crkve, i po wegovim upustvima se vladati. Radiovoga Gavril daje tome igumanu sa brastvom pravo da vr{e parohijskuslu`bu u \evrskama, Kistawama, Biovi~inom selu, Radu~i}u, Mokrompoqu i @agrovi}u, kako bi od prihoda tih parohija mogao se manastirboqe izdr`avati i osloba|a manastir i sve te parohije od pla}awamitropolitu godi{weg egzarhijskog danka, naime, postotak na birovinu ina prihode odnosnih brakova.Koliko su va`ni privedeni sada podatci, vidi se ve} na prvi mah. Izwih nam postaje jasno tada{we jerarhijsko ustrojstvo na{e crkve udalmatinskom kontinentu i jerarhijski odnosi dabrobosanskogmitropolita naspram te crkve. I to:Srpska dalmatinska crkva u tre}oj ~etvrti XVI vijeka sastavqala jedio dabrobosanske eparhije, kojoj je na ~elu bio dabrobosanskimitropolit. Ovaj mitropolit imao je da se stara o redu i o svimapotrebama dalmatinske crkve, i vr{io je tu vlast u ime pe}skogpatrijarha, kao egzarh wegov. Pe}ski patrijarh bio je vrhovni crkveni225 St. arhiva zad. ep, br. 46.150

poglavica i dalmatinske crkve. Neposrednu upravu crkve imao jenastojateq man. Krke, kao namjesnik dabrobosanskog mitropolita, kojegaje taj nastojateq imao du`nost da izvje{tava o svima crkvenim potrebamai da vodi neposredni nadzor nad crkvama i sve{tenstvom. Sva je oblastsrpske dalmatinske crkve bila razdjeqena na dva velika crkvena okruga:li~ki i kli{ki, kojih su granice bile jednake sa granicama politi~kihokruga (sanxakata). Postojala su dakle, upotrebquju}i dana{wuterminologiju, dva protopopijata, od kojih je svakome na ~elu bio jedanstariji sve{tenik, koji se, kao {to doznajemo iz drugih malo poznijihdokumenata, zvao protopop, a latinski prosto: parochus. U svakom od tihokruga, ili protopopijata, bio je odre|eni broj parohija sa odnosnimbrojem sve{tenih lica, svjetovnog i mona{kog ~ina, koja su vr{ilapastirsku slu`bu. Parohijsku su slu`bu redovno vr{ili svjetovnisve{tenici, i samo u nekim parohijama dozvoqeno je to bilo ikalu|erima. Duhovno sredi{te za li~ki okrug bio je man. Krka, a zakli{ki okrug man. Dragovi}. Tu su se birali mladi qudi za sve{teni~kuslu`bu, koje su zatijem slali radi rukopolo`ewa mitropolitu, od koga sudobivali odnosne spn|elije. Op}e duhovno sredi{te za svu dalmatinskucrkvu bio je man. Krka, kojega je nastojateq, kao {to smo vidjeli, bionamjesnik mitropolitov u op}oj crkvenoj upravi.Crkveno ovo ure|ewe trajalo je u Dalmaciji blizu do kraja ovogaperioda bez ikakve va`nije promjene. Moglo je ono i boqe biti, da je tubio odmah postavqen zasebni srpski episkop; ipak i pri pomenutomure|ewu, u op}e govore}i, `ivot je crkveni dosta pravilno i mirnotekao.7.Poslije mitropolita Gavrila, stupio je na dabrobosansku katedruAksentije. Za vrijeme ovoga mitropolita osve}eno je bilo u Dalmacijiblagoslovom wegovim pet crkava: 1589. g. crkva sv. Ilije u Kosovu,1590. g. crkva sv. Jovana u Benkovcu i crkva sv. Luke u Grabovcima(danas lat. crkva sv. Jurja), 1592, g. crkva sv. Nikole u Brati{kovcima, i1595. g. crkva Spasovdan u @drapwu (danas lat. crkva sv. Bartula).Isti je ovaj mitropolit dolazio u cetinsku krajinu, i slu`io u nekimcrkvama. A slu`io je i u kninskopoqskoj crkvi na \ur|evdan 1590. g, itu je rukopolo`io jednog sve{tenika i proizveo za igumana krupskog,kalu|era Pahomija. 226 Dolasku ovog mitropolita Aksentija u Dalmaciju,sude}i po suvremenim doga|ajima, dali su povoda nasrtaji fratara napravoslavnu crkvu u dalmatinskom kontinentu.Uspostava pe}ske patrijar{ije i ure|ewe pravoslavne crkve u Bosnii Dalmaciji izazvalo je kod fratara, i bosanskih i dalmatinskih,nezadovoqstvo, jer su se osjetili sku~eni u wihovoj dotada{woj226 Kon~. rkp.151

prozelitisti~koj djelatnosti me|u Srbima. Nau~ili su bili bezazornopostupati sa pravoslavnima, a tu im se sada javio energi~ni srpskipatrijarh Makarije, koji je znao da mu{ki brani svoju crkvu i svojnarod od sviju, pa i od fratara.Koliko su bili mo}ni u Bosni fratri, prije nego {to }e pasti podTurke ova srpska zemqa, to sami fratri kazuju u svojim kwigama, akoliko su muka zadali oni tada pravoslavnim Srbima u Bosni svojimnapadajima na pravoslavnu crkvu, poznato je dobro. Iz Bosne prostiralisu oni propagandisti~ki rad svoj i na srpski narod u Dalmaciji, iuznemirivali ga. Kad Turci osvoji{e Bosnu, fratri se zabrinu{e,znaju}i, da u turskoj carevini carigradskom patrijarhu i svimapravoslavnima priznata je sloboda vjeroispovjedawa, i da te povlasticedruga hri{}anska vjeroispovjedawa nemaju, i dakle, da im ne }e bitislobodno da u prozelitizmu rade onako, kao {to su prije radili, a {toje najglavnije, da ne }e mo}i kao dotle sticati sebi bogastva na ra~unpravoslavne crkve. Trebalo im je na}i pomo}i u toj za wih neprilici.Na|o{e, da }e im biti probita~no, ako istaknu pred sultanom vjernostsvoju turskom carstvu i pokornost sultanu. To oni u~ini{e, i to im ipomogne. Malo vremena poslije nego {to je Bosna postala turskomprovincijom fratri su ve} imali u svojim rukama ferman sultanaMuhameda, koji im jam~i potpunu slobodu djelovawa u Bosni. Dobro jepoznat ovaj ferman, jer ga svi fratri u svojim kwigama ponositospomiwu. 227Pod zakriqem toga fermana po~e{e fratri odmah terati svojpre|a{wi posao, i uznemirivati pravoslavne i wihovu crkvu jo{bezobzirnije nego prije. Me|utijem, tu`be pravoslavnih protivu fratarakod porte sustizahu jedna drugu, te je ona prinu|ena bila stati u obranupravoslavnih i suzbiti fratarsko bjesnilo. Ali se fratri znado{e isada pomo}i. Smisle oni optu`iti pred turskom vla{}u pravoslavneepiskope, kao da ovi iziskuju od wih nekakve vanredne danke, i da ihtobo`e gone, kad ne }e da im izdadu {to od wih tra`e. Vje{to sumorali fratri prikazati ovo porti, jer zbiqa poslije toga dobi{e oninove fermane, pod ~ijom su za{titom mogli opet postupati kao i prijesa pravoslavnima. Izme|u tih fermana najstariji je onaj od 1548. godine,koji jam~i fratrima slobodu djelovawa i u Dalmaciji. Zna~i dakle, dasu u to doba ve} oni prenijeli bili i na dalmatinsku srpsku crkvuono, {to su naspram te crkve u Bosni ~inili. Od nekoliko godinaka{we poznata su opet tri fermana, izdana u za{titu fratara na imekadije i bega kli{kog, {to pokazuje, da je djelatnost fratarska ve}postala bila jaka u predjelu okolo r. Cetine. 228227 D. Fabianich, Storia dei frati minori. I, 221-222. Engel, Geschichte des ungarisch. Reichs. III, 175-176.228 O raznim fermanima izdanim fratrima vidi I. S. Jastrebov, Podatci za istoriju srpske crkve.Beograd, 1879. Str. 199 i sl.152

Poslije kiparskog rata, u kome Mle~i}i morado{e (1573.) ustupitiTurcima ostrvo Kipar, dobiv{i za to u zamjenu od Turaka 50 selaokolo Zadra i 30 sela okolo [ibenika, i kad se u Dalmacijiustanovio trajan mir, stado{e fratri u Dalmaciji pod zakriqemleta~ke republike, i po~e{e, kao {to oni ka`u, razvijati od togadoba plodotvorni rad i u dalmatinskom kontinentu, koji je bio podTurcima A u qetopisu na{em ka`e, da su taj rad oni tada razviliosobito u cetinskoj krajini: da su, naime, nastojali, da bi obratili urimsku vjeru pravoslavni narod te krajine, i radi toga da suprilazili u na{ narod, propovjedali mu kako je dobra wihova vjera,mitili ga svakovrsnim darovima, kazivali mu, kako mo`e biti, a dasrpskim episkopima ne daje doti~ne priloge, i obe}avali muolak{icu od turskog jarma. Rad ovaj kao da je i plodom urodio bio, jermnogi pravoslavni po~e{e stavqati se pod za{titu rimskepropagande, te se odbijati od svoje crkve. Na ovo je obra}ena bilapa`wa od pravoslavnih crkvenih starje{ina, koji, ne mogu}ioduprijeti se sami fratarskim nasrtajima, potu`e se najposlije begukli{kog okruga, a zatijem i kadiji kli{kom. Ovi opomenu fratre namir i na po{tovawe zakonom priznate pravoslavne crkve. Fratri setada obrate preko svojih qudi u Carigrad, prika`u sultanskefermane, i po`ale se da im srpski vladike prije~e da u`ivaju onepovlastice, koje su im tim fermanima zajam~ene, i dodadu, naravno, daisti vladike istra`uju od wih nekakve nezakonite danke. Nastojawemdubrova~kog poslanika kod sultanova dvora, bude izdan 1575. g.ferman na ime bega kli{kog, a slijede}e godine budu opet izdana dvafermana na ime kadija: bosanskog, hercegova~kog i kli{kog, da niko uni~emu ne smije uznemirivati fratre. Mo`e se ve} zamisliti, kolikosu tada fratri sa tim fermanima u ruci postali smioni i kako subezobzirno morali postupati sa pravoslavnim srpskim sve{tenstvom uDalmaciji i sa pravoslavnom crkvom u op}e. I ovo je, bez sumwe,odlu~ilo mitropolita Aksentija, da do|e li~no u Dalmaciju i da stanena obranu crkve svoje.Aksentije se bavio u Dalmaciji do poslije Petrovdana 1590. god.Obi{ao je cetinsku krajinu, kninsko poqe i Bukovicu. Ova se mjestaspomiwu u na{em qetopisu; a mo`da je bio i u drugim mjestima, gdje susrpske crkve bile. Svugdje je propovijedao i hrabrio narod napostojanstvo u vjeri svojoj, i da ne slu{a la`ne proroke, koji bi htjelida ga otu|e od pravoslavqa, jer su to vukovi u jagwe}im ko`ama.Propovjed Aksentijeva mora biti da je vrlo `iva bila, jer se zna, da jeosobito odu{evqen bio narod za vjeru svoju i o{tro se opirao fratarskojpropagandi. 229229 Mitropolitu Aksentiju i wegovoj djelatnosti u Dalmaciji posve}eno je u Kon~arevi}evomqetopisu 6 punih listova.153

Okolo ovoga vremena odselilo je bilo iz Dalmacije, i to iz man.Dragovi}a, pet kalu|era (Pajsije, Evstratije, Stevan, Gerasim iDionisije) u Ma|arsku, u budimsku srpsku eparhiju, i tu osnova{emanastir Grabovac u ~ast sv. Arhan|ela. Ovi kalu|eri nijesu odseliliradi kakvog progonstva, nego {to je 1585. g. veliki glad bio udragovi}koj okolini; pa po{to se svi kalu|eri man. Dragovi}a nijesumogli izdr`avati, po|o{e ona petorica u svijet, ostaviv{i ostalubra}u, kojoj se vaqda lak{e bilo prehraniti. 230 Kad je mitropolitAksentije bio 1590. g. u man. Dragovi}u, bio je tu starac kalu|erPetronije sa jo{ dva mlada kalu|era, i mitropolit je za`alio na onekalu|ere, koji nijesu htjeli dijeliti siroma{tvo ostale bra}e, negonapusti{e svoj postrig i po|o{e u svijet, ali poslije je Bogu blagodarioza to, kad je doznao da oni kalu|eri ne zaboravi{e svoje zavjete, i Bogupodigo{e novi dom molitve.8.Kao {to se vidi, za vrijeme pomenuta dva mitropolita, Gavrila iAksentija, u Dalmaciji je mirno doba bilo, te se mogao mirno i crkveni`ivot razvijati. Po{qedwih godina XVI vijeka doga|aj jedan sa Klisomtaj je mir poremetio.Poslije mira sklopqenog 1573. g. izme|u Turske i mleta~ke republike,ova je po{qedna revnosno nastojala, da se taj mir i uzdr`i, bar uDalmaciji, i prije~ila je ozbiqno svaki poku{aj da ga poru{i. Alinekom spqetskom plemi}u, Giovanni degli Alberti, koji je bio tajniprivr`enik Ma|arske, u~inilo se da mo`e ne slijediti te`wama k mirurepublike. Vide}i, da je sva turska vojska zapremqena ratom uMa|arskoj, ovaj Alberti, u dogovoru sa jo{ dvojicom: fra Gabriele deLucca i Bertucci di Liesina, odlu~i 1596. g. mitom i prijevarom otetiTurcima Klis. Pozovu radi toga ~etu sewskih uskoka, i zbiqa hitrinomuspiju u aprilu iste godine u}i u tvr|avu i pobiti tu svu tursku posadu.Alberti proglasi sebe zapovjednikom tvr|ave. Da je ovaj doga|aj moraoizazvati kod Turaka najve}e ogor~ewe, jasno je po sebi. Jakom vojskomdo|u Turci da povrate sebi prijevarom oteti im Klis, i dva mjesecaposlije onoga doga|aja, Klis je opet bio u turskim rukama i nemilo buduka`weni, i onaj Alberti i svi ostali, koji ne mogo{e pobje}i. Prijetilaje sada Turska primorskim mjestima Dalmacije, a Spqetu na prvommjestu, smatraju}i republiku krivom onoga doga|aja, koji je bio o~itapovrjeda javnoga prava. I tek je velikom mukom uspjela republika daumiri Tursku, proglasiv{i isti doga|aj djelom nekolikih avanturista. 231Ali zato se Turska svetila u Dalmaciji hri{}anima za onu nevjeru. Po~elaih je goniti, i na prvom mjestu sve{tenstvo. Gonila je latinsko230 Srp. dalm. Magazin za 1868. godinu, str. 141.231 Ovo je opisao Nikola Kontarini okolo 1629. godine, a u izvodu {tampano je u VI. Lamansky, Secretsd’etat de Venise, pag. 502-515. Cf. Farlati. III. 479.154

sve{tenstvo radi onog fratra de Lucca i radi sewskog biskupa IvanaDominis, koji su u kli{kom pokretu u~estvovali. Ali nije {tedila nipravoslavne. Ovom prilikom (1596. g.) prinu|eno je bilo iseliti izokoline Klisa i iz drugih mjesta Dalmacije mnogo naroda. Iseqenicistavi{e se pod zakriqe cara Rudolfa, i naseli{e Gomirje, Vrbovsko iMoravicu. Sa ovom seobom pre{lo je i nekoliko kalu|era iz man. Krke,koji zatijem, a poimence wih trojica: Aksentije, Visarion i Mardarije,osnova{e 1602. god. manastir Gomirje, zajedno sa crkvom u ~ast sv.Jovana Krstiteqa. 232Za neko vrijeme poslije ovoga mirovali su Turci u Dalmaciji. Nape}skom srpskom prijestolu sjedio je tada patrijarh Jovan, adabrobosanskim mitropolitom bio je Todor. Patrijarh Jovan bio jemudar i energi~an arhipastir. Vladao je u vrijeme, kad je po zapovjestiSinan-pa{e spaqeno na Vra~aru kod Biograda tijelo sv. Save (27. apr.1594.), i poslije toga jo{ dvadeset godina. Da je Jovan ve} i radi ovogadoga|aja morao biti protivu Turaka i wihove sile, samo se po sebirazumije. Kad je car Rudolf sa saveznicima odlu~io bio udariti velikomvojskom na Turke i tijem osloboditi hri{}anske narode u Evropi odturskoga jarma, patrijarh Jovan stao je na ~elu pokreta srpskog naBalkanu, i radi toga dr`an je bio u Ku~ima pod predsjedni{tvom wegovimveliki zbor od glavnijih qudi Bosne, Ma}edonije, Bugarske, Srbije,Hercegovine, Albanije i Dalmacije, i tu je ugqavqen bio plan op}egustanka na Turke. Zakqu~ak ovoga zbora saop}en je bio uglednijimqudima i dalmatinskog kontinenta, izme|u kojih se spomiwe PetarZubi}evi}, da bi se i tu spremila ~im ve}a ~eta. Velike je nade gojiotada na{ narod, da }e se osloboditi Turaka, na koje je gledao, kao nabezbo`nike, poslije zlo~instva wihovog sa mo{tima svetiteqa Save,opa`a na{ qetopis. 233 Sude}i po spremama, kakve su se ~inile za taj ratprotivu Turaka, moglo se misliti da }e zbiqa tada turska sila bitisavladana u Evropi, a me|utijem sve se osujetilo radi nesloge me|u samimhri{}anskim vladarima, a osujetio se naravno radi toga i onaj politi~kirad patrijarha Jovana. 234Premda je te{ko bilo i po srpski narod i po srpsku crkvu doba, kadje ovaj patrijarh vladao (1592-1614.), ipak je on radio za svoju crkvukoliko je samo mogao da radi, kao revnosni srpski prvojerarh. Imao jepatrijarh Jovan da se bavi i jednim crkvenim poslom u Dalmaciji. Kao{to znamo, dabrobosanski mitropolit Gavril darovao je bio kalu|erimaman. Krke pravo, da na {est parohija u Bukovici oni vr{e pastirskuslu`bu, i da svi prihodi od tih parohija idu na korist manastira, i daje manastir oslobo|en bio od pla}awa mitropolitu odnosnog godi{weg232 M. Grbi}, Karlova~ko vladi~anstvo. KArlovac, 1891. I, 28. 180.233 Kon~. rkp.234 I. Ruvarac, O pe}kim patrijarsima. Str. 56-58.155

egzarhijskog danka. To je bilo 1578. godine. Ovu povlasticu man. Krkepotvrdio je i na{qednik Gavrilov, mitropolit Aksentije. Aksentijevna{qednik, mitropolit Todor nije htio priznati Krci istu povlasticu,nego je tra`io da mu manastir izdaje egzarhijski danak na one parohije,isto i na ostali manastirski posjed, izme|u drugoga i na manastirskemline. Kr~ani nijesu se htjeli odazvati tome tra`ewu mitropolitovom; ion ih tu`i radi toga patrijarhu Jovanu. Patrijarh pozove kalu|ere naodgovornost. Do|o{e dva kalu|era: jeromonah haxi-Epifanije i monahstarac Petronije, i doneso{e patrijarhu pismo od ostalogmanastirskog bratstva, u kojem je pismu izlo`ena bila odnosnamanastirska povlastica, i bratstvo je molilo patrijarha, da bude idaqe sa~uvana manastiru ta povlastica. Patrijarh je saslu{aomanastirske poslanike, i prou~iv{i pismo koje mu podneso{e,presudio je da manastir ima pravo, i da je mitropolitova tu`baneosnovana i wegovo tra`ewe neopravdano. Ovu presudu svoju saop}ipatrijarh pismeno mitropolitu Todoru, i nalo`i mu da mora miranbiti, ako `eli na mitropolitskom prijestolu da i daqe ostane, jersu ono pravo manastiru Krci priznavali „starii vsi mitropolitikoi su do sv]tinq ti bili", i da u naprijed ne smije „vxzimati nibirne aspri ni bra~nine ni eksarhie, ni ino drugo ni~to`e danqstx blagosloveno otx desnice Vi[n]go, tako`de i otx na[egosmireni].” Pismo ovo patrijarha Jovana „vseosv]\ennomumitropolitu bosanskomu i kli[komu i li~komu" Todoru, datirano jeu Pe}i 20. jula 1614. godine. 235Va`no ovo patrijar{esko pismo najboqe nam potvr|uje ono, {tosmo prije kazali o ure|ewu srpske dalmatinske crkve poslije obnovepe}ske patrijar{ije. Posebno pak daje nam potvrdu o tome, da jevrhovna crkvena vlast nad pravoslavnim dalmatinskim Srbimapripadala pe}skom patrijarhu, i da je on, odnosno sinod wegov,sastavqao vrhovnu instanciju u poslovima dalmatinske srpske crkvei odnosima sve{tenstva i vjernih te crkve prema nadle`nom u tovrijeme dabrobosanskom mitropolitu, ~iju nadle`nost pokazujepatrijarh nazivqu}i ga mitropolitom „i kli{kim i li~kim", dakleduhovnim starje{inm svega dalmatinskog kontinenta, nad kojim je tajmitropolit vr{io crkvenu jurisdikciju, kao egzarh pe}skogapatrijarha.Nego, radi one tu`be na kr~ke kalu|ere mitropolita Todora minijesmo u pravu suditi istoga mitropolita, kao nemarna premadalmatinskoj crkvi. Mo`da je ona wegova tu`ba potekla od tuda,{to nije znao za povlastice koje su man. Krci darovali bilipred{asnici wegovi. Ovo se mo`e smatrati za vrlo vjerovatno, jer235 Original u arhivi manastira Krke.156

poslije onoga patrijar{eskoga pisma kr~ki kalu|eri ne samo {to senijesu `alili na Todora, nego naprotiv nalazimo istogamitropolita vrlo dobro raspolo`ena prema manastiru Krci, i danastoji o dobru dalmatinske crkve. O ovome nam nekoliko zna~ajnihpodataka daje na{ qetopis, na osnovu kojih }emo i kazati ovo {toslijedi.Potreba sve{tenika za manastire i za parohije dalmatinskerasla je svakim danom prema velikome broju srpskoga naroda, koji jenaseqen bio u kontinentu i prema odnosno znatnom broju parohijskihcrkava od Velebita pa blizu do r. Neretve. Trebalo je radi togarukopolagati nove sve{tenike, kako ne bi stradala pastirska slu`ba uparohijama, i slu`ba manastirska. Me|utijem spremnih kandidata zasve{tenstvo nije bilo, a i samo sve{tenstvo koje je tada postojalo malo jenu`ne spreme imalo. Najboqe spremqene sve{tenike davao je manastirKrka; a u tome je manastiru bila i sredi{wa neposredna upravacrkvena za dalmatinske Srbe. Ova okolnost, a mo`da i na predlogkr~kog nastojateqa, odlu~i mitropolita Todora, da izda naredbu, da se umanastiru Krci zavede {kola, u kojoj bi se mladi Dalmatinci spremali zasve{teni~ku slu`bu. Ta je {kola i bila 1615. godine zavedena, i qetopisna{ hvali mnogo revnost kr~kog nastojateqa Joakima, koji da je kwizimnogo vje{t bio i da je `ivo nastojao, pa i uspjeo da je mla|edalmatinsko sve{tenstvo postalo vaqanije i vje{tije u vr{ewumanastirske slu`be. 236 Kakva je u podrobnosti bila ta kr~ka {kola zasve{tenstvo, mi ne znamo. Znamo samo, da se u man. Krci jo{ prije ovogadoba wegovala crkvena kwiga, a svjedo~i nam to, izme|u drugih starihrukopisnih kwiga, koje se i danas u manastiru nahode, jedna kwiga„akatisti," koja je pisana u manastiru 1557. godine; i ovo ve} pokazuje, dasu se tada{wi Kr~ani rado i kwigom bavili, i dakle da je Krka biozgodno mjesto za sve{teni~ku {kolu. 237Osim ovoga, {to nam pokazuje starawe mitropolita Todora o prosvjetidalmatinskog sve{tenstva, zadr`ao se spomen o wemu, da je rukopolo`iovi{e sve{tenika za Dalmaciju i da su wegovim blagoslovom, a uvremenu izme|u 1610. i 1618. godine, osve}ene crkve: u Morpola~i u ~astsv. Kuzmana i Damjana (danas lat. Crkva sv. Petra), u @egaru u ~ast sv.\or|a, u Plavnu tako|er u ~ast sv. \or|a i u Drni{u u ~ast UspenijaBogomatere. 238Poslije mitropolita Todora mi imamo spomena samo o mitropolituHristiforu, koji je bio u drugoj polovini ovoga vijeka, i koji je imaoposla u dalmatinskoj crkvi, a o kome }emo kazati poslije. Me|utijemsada nastupa vrijeme, kad je narod u Dalmaciji imao da bez prekida236 Kon~. rkp.237 S. D. Magazin za 1837. g. str. 122-123.238 Kon~. rkp, i popis tada{wih pravosl. crkava u st. arhivi zadarske episkopije pod br. 61.157

za dugi niz godina bude pod oru`jem, i da se od Turaka brani.Nastupaju prema tome i stradawa za crkvu na{u.9.Poslije onoga doga|aja sa Klisom 1596. g, mirno je bilo uDalmaciji od Turaka sve do 1019. g. Nije ni tada formalni rat buknuo,i porta, imaju}i da se bavi ratom na drugim stranama dr`ala seprema republici mleta~koj onog ugovora mira, koji je s womsklopila bila prije ~etrdeset i {est godina. Sa kraqem Matijomona je bila jo{ 1619. g. utana~ila mirni ugovor za dvadeset godina.Ali dok se ovako porta dr`ala, dotle u Staroj Srbiji, Bosni iHercegovini besposleni veziri i age mu~ili su raju i s wom tjeralisvoje bjesnilo. Po~eli su je nagoniti da se tur~i, i radi toga suosobito na crkve hri{}anske iskaqivali svoju surovost. I ovo {tosu pomenutim srpskim zemqama radili, to isto po~e{e re~ene (1619.)godine raditi i u Dalmaciji.Qetopis nam `alosno opisuje stradawa hri{}anskog naroda uDalmaciji u to doba i velike {tete, {to su crkve i manastiri na{itada pretrpjeli, a ujedno isti~e ne~ovje~nost i bjesnilo Turaka natakav na~in, da se ~ovjek groziti mora i ~isto ne vjerovati, da jemoglo biti qudskih stvorova na svijetu, koji su onaka bezakowa~inili. Mi toga ne }emo ovdje navoditi, jer je i odvi{e dobropoznato, kako su znale turske provincijalne vlasti postupati sahri{}anima, kad su sebi same pu{tene bile bez odnosnog kontrolaiz Carigrada. Osobito mnogo postrada{e tada crkve na{e, koje suve}inom opqa~kane bile i sve{tenstvo rasterano. Manastir Dragovi}je tada sasvijem opustio. U`as se od Turaka rasprostrio bio po svojcetinskoj krajini Dragovi}ani za vremena predupredi{e zlo, kojebi ih neminovno bilo sna{lo. Iguman Stevan sa deset jo{kalu|era sakupe 1619. g. sve utvari crkvene, sve kwige i ostalo, {tosu mogli, te ostave manastir, i sa svima tim stvarima presele se ubudimsku eparhiju u manastir Grabovac, koji su pred{asniciwihovi pre trideset ~etiri godine osnovali bili. 239 ManastirKrupa lo{ije je sre}e bio. Kalu|eri krupski htjedo{e se oprijetiTurcima, kad do|o{e da pqa~kaju manastir, i zbog toga Turci, ne samo{to ograbi{e manastir i crkvu mu, nego jednoga kalu|era ubi{e, amanastir zapali{e, te je ve}inom izgoreo, i ostado{e gole zidine}elija. Ovo je bilo 1620. godine. Ostali kalu|eri se razbjego{e kojekuda. 240 Manastir Krku sa~uvali su tada od propasti kalu|eri muvelikim mitom, {to dado{e Turcima, premda malo godina poslije morao239 S. D. Magazin za 1868. str. 141-142. Podatci ovi o man. Dragovi}u nalaze se u rukopisnom qetopisumanastira Grabovca, koji se qetopis zapo~iwe sa 1593. godinom, a koji sam ja mogao da pregledamblagodare}i dobroti tada{weg budimskog episkopa g. Lukijana.240 Kon~. rkp.158

je i on osjetiti tursko bjesnilo. I ov nevoqe, kojima su podlegle tadana{e crkve i na{i manastiri, produ`avale su se nekoliko decenijaka{we. 241Stawe raje postalo je bilo takovo, da ga ona nije mogla vi{epodnositi. Te`wa za osvetom postala je bila op}a, i narod je gotov bioi na oru`ani otpor Turcima. Ovo doznajemo iz izvje{taja podnesenogmleta~kom senatu 25. aprila 1633. god. od dalmatinskog generalnogproveditora Fr. Zena. Pi{e ovaj proveditor senatu o raspolo`ewuduhova kod naroda u dalmatinskom kontinentu prema republici, kako tajnarod sada pola`e svu nadu na republiku, da }e ga ona od Turakaosloboditi, kako mu ~esto dolaze tajno u Zadar kalu|eri iz manastiraKrke i pojedini izaslanici glavnih narodnih vo|a, koji su gotovi daustanu da oru`anom rukom Turke oteraju, samo kad bi im republikadala potrebitu za to pomo}, i kako bi sretni bili da mogu razvitizastavu sv. Marka na ondje{wim tvr|avama, na kojima se sada vije turskibarjak. Kazuje daqe taj proveditor, da bi se nekoliki desetina hiqadadobrih vojinka mogli tu nakupiti, koji `eqni da se osvete Tur~inu,mogli bi ~uda po~initi; i da su svi ti vojnici jo{t ja~om mr`womproniknuti na Turke, od kako je 1633. g. pre{ao iz Bosne i Srbije zbogturskog progonstva jaki broj srpski porodica, koje zauze{e prostranapoqa okolo Zadra, [ibenika i drugih mleta~kih gradova. 242 Zenov ovajizvje{taj osvjetquje tada{we raspolo`ewe duhova kod naroda udalmatinskom kontinentu, koji je sav pod Turcima bio, a pokazuje inamjere Mle~i}a sa tim kontinentom. Senat je primio na znawe ovajizvje{taj svoga proveditora u Dalmaciji, i nekoliko godina ka{weMle~i}i su po~eli ostvarivati one svoje namjere pomo}u istoga narodai slavnih vo|a wegovih.Tajna su dogovarawa po~ela odmah poslije pomenutog izvje{tajaizme|u mleta~ke vlade i narodnih dalmatinskih vo|a, i ta sudogovarawa morala biti vrlo vje{to vo|ena, jer turske vlasti o tomenijesu ni slutile. Republika je velikim novcem zavarala sultanaMurata, a u po~etku i Ibrajima, i turske zapovjednike, te su imirovali za tada bar u Dalmaciji. Ovom se zgodom uskoristi{eizme|u drugih kalu|eri manastira Krupe, koji je, kao {to smo maloprije rekli, opqa~kan i zapaqen bio od Turaka. Po{ao je bio uCarigrad biv{i krupski nastojateq da izmoli od porte da bi mogaouspostaviti svoj manastir, i kao da se tu isti nastojateq tu`io nadalmatinske turske vlasti, koje su ono zlo u~inile bile manastiru.Uva`ena bude na porti ova tu`ba i ujedno molba, i sultan Ibrajimizda 1642. g. naro~iti ferman na nadle`nu vlast u Dalmaciji, uslijed241 Kon~. rkp.242 St. arhiva zad. ep, br. 64.159

kojega je odmah manastir Krupa bio obnovqen. Istom se ovom zgodomuskoristio i man. Krka, dobiv{i od istoga sultana u po~etku 1645.god. ferman, kojim su se obezbje|ivali neki manastirski posjedi. 243Ali iste ove 1645. godine bukne rat izme|u Turske i mleta~kerepublike, a radi Krita, koji je Turska htjela da otme od Mle~i}a.Velikom silom udare Turci u Dalmaciju, da bi napali na mleta~kegradove; kao {to suvremeno napado{e na Krit. Ali se mleta~kimdalmatinskim gradovima ne mogo{e ni pribli`iti, jer ih ukontinentu do~eka{e ve} ure|ene ubojne narodne ~ete zdru`ene samleta~kom vojskom, sastavqenom od hrabrih patriota. Po~e{estra{ni bojevi, i na `estinu napadaja sa turske strane odgovarala jene mawom `estinom hri{}anska vojska. Otkri{e 1647. god. Turci, dasu kr~ki kalu|eri prije rata vodili dogovore sa mleta~kom vladomprotivu turske carevine, i da je u man. Krci bilo glavnobuntovni~ko sredi{te. Napado{e iznenada na manastir, i prinudi{ena bje`awe sve kalu|ere. Opqa~ka{e i razgrabi{e sve {to su mogli, aosobito crkvu u kojoj su vatru palili i koju su skvrnili, kao {to tozna samo nekrst da ~ini. 244 Tragove surovosti turske sa svetiwom umanastiru pokazuju jo{ i danas kr~ki kalu|eri. Pod za{titomhri{}anske vojske pre|o{e kalu|eri Bukovicu i Kotare i do|o{epod Zadar pod zakriqe mleta~ke vlasti. Senat je o tome bioobznawen, te i bude izdan 28. avgusta 1648. god. naro~iti dukaldalmatinskom proveditoru L. Foskolu, kojim mu se nalagalo da ustupikalu|erima u blizini Zadra jednu drkvu radi bogoslu`ewa. To jeproveditor i u~inio, ustupiv{i kalu|erima rimokatoli~ku crkvu uBelafuzi, nazvanu Madonna dell' olivo. Ovo se doznaje iz naredbe istogaproveditora od 20. novembra 1649. 245 Sa kalu|erima do{lo je bilo jo{ idrugoga naroda iz Bukovice, osobito iz kistawske parohije, i za tajnarod ustupqena je bila druga rimokat. crkvica, nazvana S. Giovannino,ispod gradskog bedema. U tim crkvama, pretvorenima u crkvepravoslavne, slu`ili su kr~ki kalu|eri za vrijeme ovoga rata, nego i udvije druge pravoslavne crkve, koje su u oklini Zadra od prije postojale:u Filip-Jakovu i u Crnom. 246Rat je ovaj tekao promjewqivom sre}om sad za tursko, sad zahri{}ansko oru`je, dok nije bila oslobo|ena od Turaka kli{ka tvr|ava.Sa padom Klisa u hri{}anske ruke, po~iwe odmah slabiti u Dalmacijidotada{wa turska mo}, i od toga doba sve rije|e su i slabije pobjedeturskog oru`ja u Dalmaciji, a to sve po zasluzi na prvome mjestusrpskih junaka: Petra i Filipa Smiqani}a, i Janka Mitrovi}a i sina243 Kon~. rkp.244 Kon~. rkp.245 St. arhiva zad. ep, br. 73.246 Bianchi, Zara cristiana. I, 463. 467. Cf. Documenta, p. 56. 311.160

mu Stojana. I ratno poqe mijewa se poslije ovoga. Bukovica je van togapoqa, i glavniji sukobi izme|u vojska bivaju sada u Kotarima, okolo[ibenika, u petrovom i kninskom poqu i u spqetskom zagorju.Blagodare}i ovakvom stawu u Bukovici tri kr~ka kalu|era, izme|ukojih po svoj prilici i nastojateq kr~ki, potra`e i dobiju odskradinskoga kadije dozvolu, da bi se mogli povratiti u svoj manastir ipopraviti ga zajedno sa crkvom za slu`bu Bo`ju. Ovo se doznaje izodnosnoga pisma istoga kadije iz prve polovine 1650. godine, upravqenog„kr~kom starcu Dionisiju." 247 Prema ovome, man. Krka bio bi ostao bezslu`be i bez kalu|era, ne{to vi{e od dvije godine.Neprijateqski odnosi izme|u Turaka i Mle~i}a trajali su do 1669.god, kad je uglavqen bio odnosni mir, po kome su Mle~i}i moraliustupiti Turcima Krit, ali zato su u Dalmaciji mleta~ke granicepro{irene bile. Po ugovoru ovoga mira vlast republike prostirala sena sva primorska mjesta od Viwerca do Budve, osim Poqice, makarskogprimorja, Hercegnovog, Risna i Dubrovnika. Pograni~na crta zvala selinea Nani, po imenu glavnog mleta~kog povjerenika, koji je bio priutvr|ivawu granica. A ono, {to je po ovome miru dobila republika uDalmaciji, za razlikovati to od onoga, {to }e dobiti poslije karlova~kogi po`areva~kog mira, nazvano je acquisto vecchio. Ostalo sve u Dalmaciji,preko pomenute pograni~ne crte, bilo je pod turskom vla{}u. 248 Kolikoje naroda sada bilo u mleta~koj Dalmaciji, mi ne znamo. Po odnosnomzvani~nom izvje{taju mleta~ke vlade od 1575. god. bilo je 50. 656 du{a,od kojega je broja bilo 13.297 pravoslavnih. 249 Taj broj sada (1669. g.),premda su i pro{irene bile mleta~ke granice, mi mislimo da je mawibio uslijed kuge, koja se pojavila 1649. g. u Dalmaciji i uslijed koje jeumrlo mnogo hiqada naroda, osobito u [ibennku i wegovoj okolini, ai uslijed gladi u to vrijeme, radi koje je mnogo naroda odselilo u drugekrajeve. Nije nam poznato, ni koliko je naroda tada bilo u turskojDalmaciji, ali da je i wegov broj morao sada smawen biti zbog istihuzroka, a jo{ i zbog ratnih tada{wih prilika, to se mo`e za pouzdanodr`ati. Po biqe{kama qetopisaca, kao da su u po~etku druge polovineXVII vijeka na pola pusta bila: petrovo poqe, {ibeni~ka i skradinskaokolina, i vrli~ka i siwska krajina. A da su mnoge crkve na{e zavrijeme kritskoga rata postradale, kazali smo prije.10.Ali nije dosta bilo srpskom pravoslavnom narodu i sve{tenstvu uDalmaciji, {to su morali pretrpjeti tada od Turaka, nego su moralioni jo{ i da brane vjeru svoju od fratara, koji su bezdu{no ih247 St. arhiva zad. ep, br. 76.248 Documenta, p. 112.249 Ib, p. 111.161

uznemirivali. Ako bi htjeli vjerovati svemu onome, {to sami fratrikazuju i kako se hvale, koliko su u ovo doba polatinili u Dalmacijisrpskoga naroda i sve{tenstva, mi bi morali re}i, da se tada svepolatinilo, po~iwu}i od man. Krke pa do po{qedwe kapelanije u siwskojkrajini, i da ve} nije bilo vaqda ni jednog vi{e pravoslavnog hri{}aninau Dalmaciji.Qetopis na{ govori dosta op{irno o kritskom ratu i o nevoqama,{to su tada pretrpjeli u Dalmaciji pravoslavni Srbi. O latinskojpropagandi ima samo kratka, ali zna~ajna biqe{ka. Tu je kazano, da supitomci rimske propagande tako|er mnogo mu~ili na{ narod, name}u}imu latinsku vjeru i prisiqavaju}i ga da se odre~e svoje pravoslavnevjere, ali da su nai{li na tvrdu vjeru narodnu i da su slabo uspjeli jerje narod na{ po Bo`joj milosti ostao postojan u vjeri svojoj, pokrajsviju velikih isku{ewa. 250 A da su ti pitomci rimske propagande, koji suuznemirivali radi vjere na{ narod, bili upravo fratri franci{kanci,to nam svjedo~i, izme|u mnogih drugih, fratar Viwali}, koji kazuje dasu za sve vrijeme kritskoga rata sami fratri obavqali pastirsku slu`buu ovima mjestima od Velebita do Cetine. 251 I vr{e}i tu pastirsku slu`buza svoje vjernike, znali su fratri kako }e i prozelitski posao terati me|upravoslavnima. Moglo bi mo`da ~udnovato izgledati, kako su mogli tajposao da fratri slobodno obavqaju, a u ratno vrijeme, kad je Tur~insamo i gonio hri{}ane. Ali ovo nam razja{wuje fratar Zlatovi},kazuju}i, kako su „ipak franovci znali tako se pona{ati, da su kod glavitihTuraka nalazili prijateljstva i za{tite, {to im je ~udo koristovalo vr{enjupastierskih du`nosti. Nahodi se po arkivih samostana dosta prijateljskih dopisabosanicom i turskih listina ovih vremena, koje im slu`ahu za putne listove iprosto hodanje po turskih mjestih, po kojih ~estokrat mogahu mirno obavljatiposle". 252 A da su se ovi fratarski posli ticali ba{ nagovarawa iprisiqavawa pravoslavnoga naroda na prevjeru, kazuje nam fratarBatini}, koji pi{e, da „za kandijskog rata franjevci nisu prestajali {iritikraljevstvo istine, i raditi na vjerskom sjedinjenju sa sliedbenici gr~ko-izto~nogobreda". 253 Pored onoga prijateqstva sa Turcima znali su ovi fratridr`ati tijesno prijateqstvo i sa Mle~i}ima, tada u otvorenom ratu saTurcima, i pomo}u Mle~i}a baviti se me|u pravoslavnima onim svojam{irewem „kraljevstva istine".Ka`u fratri da je 1648. godine bio najplodotvorniji taj posao wihov.Farlati navodi kako je zaslugom jednoga franci{kanca obra}en bio ulatinsku vjeru u novembru 1648. god. dalmatinski arhijepiskopEpifanije Stefanovi} i jo{ dva podru~na mu episkopa, Vasilije i250 Kon~. rkp.251 Pom. rkp.252 Sp. kw, str. 126.253 M. Batini}, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini. Zagreb. 1881. II, 131.162

Isaija, zatijem 80 (ili 800) kalu|era, i kako je akt toga obra}ewa poniopapi u Rim kr~ki arhimandrit sa dva kalu|era.Taj Farlati pod marginaliim naslovom: „Plures scismatici ecclesiaeCatholicae adjuncti" ka`e, da se po{qednih godina prve polovine XVIIvijeka dogodilo veliko i sjajno obra}ewe mnogih pravoslavnihDalmatinaca u rimsku vjeru. Ko je to izveo, Farlati ne zna, nego dr`ida je to u~inio, ili neki franci{kanac, ili u op}e koji pitomac Collegiide propaganda Fide. Kazuje Farlati, „da je bio u sjevernim stranamaDalmacije neki Epifanije Stefanovi}, rodom Bosanac i vrlo star~ovjek, koji je sebe nazvao dalmatinski arhijepiskop (qui sе ArchiepiscopumDalmatiae appellabat), i prostirao je vlast svoju duhovnu nad svimapravoslavnima, koliko onima koji su `ivjeli u raznim dalmatinskimmjestima, koja su bila pod turskom vla{}u, toliko i onima, koji su biliu mjestima pod vla{}u mleta~kom. Podru~na su bila ovome arhijepiskopu,kao mitropolitu dva episkopa istog obreda i iste vjere (ejusdem ritus etdogmatis) Vasilije, koji je imao katedru u Mar~i, u austrijskoj dr`avi, iIsaija, kojega je katedra bila u Bawi, u Bosni, a pod turskom vla{}u.Doti~ni apostolski ~ovjek, (franci{kanac, ili drugi koji pitomacpropagande), kad je obilazio ona mjesta, do{ao je i k Epifaniju, i po~eomu je na blagi na~in dokzivati, kako se nalazi na putu, koji ne vodinikako vje~nome spasewu; niti je isti apostolski ~ovjek prestao da muovo kazuje i da ga nagovara, dok nije uspio da is~upa iz wegova duha sve{to je od poganih dogmata i {izmati~koga zla u wemu bilo (quam omnesletalium dogmatum et pravitatis scismaticae fibras ex ejus animo evelleret). TadaEpifanije, nebeskom svjetlo{}u ozaren prizna svu la`nost gr~kogavjerovawa, i primi katoli~ku vjeru, ne samo on li~no, nego wegovimnastojawem i ona dva podru~na mu episkopa i gotovo sav narod (fereomnes populi). I poslije toga, dana 1. novembra 1648. u glavnoj crkvisela Vira (in oppido Pontadura) u prisustvu mnogoga naroda Epifanije uime svoje i sviju svojih odre~e se {izme i la`nog vjerovawa gr~kog, te gatada onaj apostolski ~ovjek odrije{i od grijeha i primi ga u rimskucrkvu Kad je ovo obavio, po|e onaj apostolski ~ovjek u dowa mjestaDalmacije da produ`i djelo obra}awa, i zatijem po{qe o svome radupismeni izvje{taj kolegiji propagande u Rim". 254Ovako u glavnome govori Farlati o ovome doga|aju, i zatijem navoditekstualno sami izvje{taj, koji je propagandi podnesen bio. Tajizvje{taj u srpskome prijevodu glasi:„Presvijetli i preosve{teni Epifanije Stefanovi} ro|en u Uncu, selubosanskom, dalmatinski arhijepiskop gr~kog obreda, jest i mitropolitdvjeju crkava, naime, Mar~e u oblasti Rovi{te, pod vla{}u imperatora,koje je crkve episkop Vasilije, i Bawe bosanske, pod vla{}u turskom,254 Illyricum sacrum. VII, 130.163

koje je opet crkve episkop Isaija. Nad obje te crkve Epifanije imamitropolitsku vlast; a eparhijsku vlast vr{i u Dalmaciji u dvjemaoblastima: kli{koj i li~koj. U oblasti kli{koj zavise od wega ova mjesta:Klis, Chiunium, Plamaz, Biogradum, Cetina, Drni{, Vrlika, Siw, Sarpium,Pontaz, Cluz, Bilay, Bonich, Mostaibech, Ostrovica, preko rijeke Chersam,Barticevum, Serbam, Gacup, Prolagon, S. Nicolaum, S. Mariam, S. Michelem,Pescam et Dineredim. U oblasti li~koj: Knin, Skradin, Delin, Lachisiza,Ka{i}, Vrana, Zemunik, Nadin, Polesnik, Islam, oba Obrovca, Corbat,Pogosich, Besilovich, Ostrovica, a preko rijeke Krke: Strmica, Gra~ac,Udbina, Noviibilay, Bibelich, Gribaz, Perasich, Boduc, Radich et Boinich. Ovajpredstojnik Epifanije, koji je imao preko osamdeset godina, odrekao sesve~anom izjavom preda mnom, dana 1. novembra 1648. godine u selu Viru(in oppido Pontadura), u ime svoje i u ime sviju stanovnika pomenutihmjesta, {izme i svega la`nog u~ewa Grka, i obe}ao je u ime svoje i svijusvojih svagda{wu poslu{nost apostolskome prijestolu. [to nije mogaoli~no po}i u Rim da se po du`nosti pokloni najsvetijem ocu InokentijuX, uzrokom je bila velika wegova starost i slabo zdravqe, i radi toga jeposlao umjesto sebe, da taj posao izvr{e, pre~asnog abata manastiraKr~kog (Rev. Abbatem monasterii Cherchensis) sv. Mihaila sa dva drugavjesnika. Osim ovoga arhijepiskopa i pomenuta dva episkopa, uspio samobratiti svetoj rimskoj crkvi osamdeset sve{tenika kalu|era paroha(octoginta presbyteros calogeros parochos), i to, oca Viktora, sve{tenika dePesse, Mateja Popovi}a, djakona pa{trovi}kog, i drugog djakona, ro|enogkod jezera podgori~kog, kalu|era cetiwskog manastira u Crnoj Gori, iopet drugog isku{enika istoga manastira, sina kneza `upskoga, tako istoi crnogorskog arhimandrita Visarijona, kome je trideset godina, i kojije ispovjedio bio rimsko vjerovawe dok se jo{ u Rimu u~io, a poslije samhtio da to ponovi sve~ano, kad je postao episkop; osim toga, {estparoha oblasti @upe, i to: sv. Todora, sv. Petke, sv. Jovana, sv.Martina, sv. Nikole i sv. Stevana; parohe pa{trovi}ke i parohemajinske sv. Petke i Vaznesenija; parohe crnogorske sv. Marije, sv.Bogorodice, sv. Gospo|e, sv. Arhan|ela, sela Kro}ani kod Budve, sv.Marije u Wegu{ima, sv. Nikole u Kotoru, sv. Dimitrija kod Kotora, sv.Jovana u Spi~u, sv. Luke, sv. \or|a, sv. Arhan|ela Lupizae, sv. Duha, sv.Marije u Lu{tici, i sv. Jovana Zlatousta, i jo{ \or|a,protoprezvitera sve Lu{tice. Dodaj ovim svima jo{ paroha mnogih sela(parochum multarum villarum) u oblasti ili sanxakatu li~kom, atako|er i paroha (parochum) kli{kog sanxakata, i mnoge druge." 255Kao {to se vidi, izvje{taj ovaj ima tri dijela: u prvome se ka`e,kakva i kolika je bila crkvena oblast onog Epifanija, u drugome kako255 Ib. VII, 130-131.164

se isti Epifanije obratio u latinstvo, i u tre}em koliko je onajmisijonar obratio pravoslavnih.Rekosmo, da je Farlati bio prvi, koji je ovo pred svijet iznio, iwegov Illyricum sacrum, gdje je na{tampan pomenuti izvje{taj, jedini jeizvor za ovaj ina~e krupni doga|aj. A oni koji su poslije Farlata oovome pisali, osnivaju se samo i iskqu~ivo na wega jedinoga.Najpovoqnije je ovo osobito franci{kanskim piscima, poglavitonovijima, te svaki na svoj na~in spomiwe ovaj doga|aj. Ho}emo danavedemo ovdje, {ta ti franci{kanski pisci, a i drugi neki, o tomereko{e, naravno svi bezuslovno vjeruju}i u istinitost svega, {to jeFarlati na{tampao. Fabjani} privodi tektualno u svojoj kwizi savizvje{taj i iznosi ga, da poka`e revnost franci{kanaca u obra}awupravoslavnih u rimsku vjeru. 256 Batini} pi{e: „Koncem prve poloviceovoga (XVI) stolje}a opazi se silan pokret u sve}enstvu i narodu izto~necrkve dokle god je sizala franjeva~ka bosanska dr`ava". Opisuje zatijempo Farlatu sami doga|aj sa Epifanijem; a tre}i dio izvje{taja o svimaonim pravoslavnim sve{tenicima, {to su obra}eni bili, prikazuje fraMijo ovako: „Pisac doti~noga izvje{}a na sv. vjeroplodni~ki sbor sobomje obavio ovaj obred, i toliko se je trudio po gornjoj i dolnjoj Dalmaciji,da mu je po{lo za rukom preko o s a m stotina gr~ko-izto~nihsve}enika i kaludjera pomiriti sa crkvom, a tim obradovati sv.stolicu". A da je taj rimski misijonar, koji je sve to ~udo po~inio, bioba{ franci{kanac, fra Mijo izvodi iz toga, {to „nije mogu}epomisliti, da bi mogao u ono doba svjetovni sve}enik za}i u svaki kutDalmacije, uni} u Bosnu i dopriet ~ak do Banje, kada ni franjevcem, koji suimali tolike Sultanove fermane, nije bilo prosto tuda prolaziti. I okolnost, daje u obsegu franjeva~ke bosanske dr`ave ovaj pokret desio se, dokazom je, da seto ima pripisati uplivu bosanskih franjevaca, ako se je i pornislilo na crkvenojedinstvo, tu najtopliju njihovu `elju". 257 Jo{ otvorenije Markovi} pi{e: Unodi questi (prelati serbi) di nome Epifanio Stefanovic che si appellavaarcivescovo della Dalmazia, gia vecchio ottuagenario, a Pontadura, villaggiodell' isola del medesimo nome, il primo di Novembre 1648. nella chiesaprincipale del luogo, abbiuro gli еrrori di Fozio e di Michele Cerulario, eprofesso la fede cattolika. Il suo esempio fu imitato quasi da tutti i Serbisoggetti alla di lui giurisdizione e da ottanta preti e callogeri. Non avendo eglipotuto, a motivo della decrepita eta, recarsi di persona a Roma, perriconfermare la propria unione col successore di S. Pietro, invio ad Innocenzo Xuna deputazione, composta dell’ archimandrita del monastero di S. MicheleArcangelo di Krka e di due altri personaggi." 258 Rimski arhivar Balan uodnosnom svome spisu (koji je na pouku Bosanaca preveo dana{wi256 Storia dei frati minori. I, 330.257 Djelovanje franjevaca. II, 120. 121.258 Gli Slavi ed i papi. Zagabria, 1897. II, 423.165

sarajevski arcibiskup Dr Josip [tadler) ka`e: „Taj osamdesetogodi{njistarac, gr~ki metropolita Epifanij Stefanovi}, sve~ano se odrekao shisme prednjekim franjevcem mjeseca listopada god. 1648. u kastelu Pontaduri; buducizaprie~en i}i u Rim, te tu zavjeriti svoju pokornost rimskome papi, po{alje onamoopata manastira sv. Mihaela na rieki Krki sa drugom dvojicom crkovnjaka.Sa svojim metropolitom odreku se shisme i dva biskupa njegovi suffragani, i toBasilij iz Rovi{ta i Isaija iz Bagna u Bosni; za njimi se povedu mnogi monaki isve}enici". 259 Vjekoslav \or|i} kratko navodi: „God. 1648. EpifanioStefanovi} metropolit gr~ki na vje`banja missionara od Propagande odre~e sejavno skizme zajedno s' pukom i s' dvama biskupima njemu podlo`nima i s'mno{tvom sve}enika i kaludjera". 260Iz navedenog izvje{taja onog misijonara kolegiji propagande, i izonoga {to Farlati i po wemu drugi reko{e o pomenutom doga|aju,prikazuje se ovo: U drutoj ~etvrti XVII vijeka postojala je jednaprostrana pravoslavna mitropolija, koju su sastavqale tri eparhije:dalmatinska, bosanska i mar~anska. Mitropolit je bio EpifanijeStefanovi}, koji je ujedno bio arhijepiskop dalmatinski, i kao takavvr{io je episkopsku vlast nad crkvama i pravoslavnim narodomkli{kog i li~kog sanxakata, dakle u dana{woj sjevernoj Dalmaciji od r.Cetine do Velebita i u Lici i Krbavi. Katedra je ovog mitropolita iarhijepiskopa dalmatinskog bila na ostrvu Viru kod Nina. Bosanskeeparhije bio je episkop Isaija, kojega je katedra bila u man. Bawi, aepiskop mar~anske eparhije bio je Vasilije sa katedrom u man. Mar~i ukri`eva~kom komitatu u Hrvatskoj. Ova dva episkopa: bosanski Isaijai mar~anski Vasilije, bili su pod jurisdikcijom mitropolita iarhijepiskopa Epifanija, i sva trojica bili su pravoslavni sve do 1648.godine. Te je godine do{ao arhijepiskopu Epifaniju neki nepoznatifratar franci{kanac rimski misijonar, i nagovorio ga je i privolio gada se odre~e pravoslavne vjere i da pre|e u rimsku crkvu. Epifanije tou~ini u novembru pomenute godine u glavnoj crkvi Vira u prisustvumnogoga naroda, u ime svoje i u ime ona dva podru~na mu episkopa(Isaije i Vasilija) i u ime svega naroda, te tako pre|o{e pod vlastrimskoga pape i priznado{e wegovo starje{instvo sve tri one eparhije,dakle sva ona dalmatinsko-bosansko-mar~anska mitropoliija. Kad jeovo izvr{eno bilo, za`elio bje{e mitropolit i arhijepiskopdalmatinski Epifanije da po|e u Rim i li~no da papi zasvjedo~i svojuodanost; ali po{to je mnogo star bio i bole{qiv, to po{aqe umjesto259 Katoli~ka crkva i Slaveni. Str. 222.260 Hrvati, Srbi i Dalmatini a s rimska stolica. Str. 83. I svi sada pomenuti latinski pisci (fratri ipopovi) biqe`e na dnu odnosne strane, da su to napisali po Farlatu, i samo po wemu. Tragomwihovim, a navode}i opet Farlata, po{ao je i pok. Biderman, te pi{e: ,,Am. 1. November 1648. auf derInsel Pontadura bei Nona ein griechisch-orientalischer Priester, Epiphanius Stefanovic, der sich Erzbischof vonDalmatien nannte, den den griechisclien Glauben abschwor und den Abt des Klosters Krka zu Unterhandlungenmit dem. Papste nach Rom schickte. Dersclbe hatte die Griechisch Glaubigen der Sandsehakate Likka und Clissaunter sich.” Die Griechisch-Glaubigen, іn Oesterreich-Ungarn. Wien, 1884. S. 48.166

sebe u Rim arhimandrita svetoarhan|elskog manastira na rijeci Krci sajo{ dva kalu|era, da oni to pred papom izvr{e. Isti onaj fratarfranci{kanac obratio je tada u rimsku vjeru jo{ i paroha li~kogasanxakata, isto kao i paroha kli{kog sanxakata; a ju`no od r. Cetineobratio je u rimsku vjeru 80 (a po rije~ima fra Mije Batini}a: preko800) pravoslavnih popova i kalu|era.Mn ostavqamo na stranu ovu cifru od 80 ili 800 pravoslavnihsve{tenika, obra}enih u latinstvo od jednog misijonara, jer nam jepravi paradoks, i ne znamo {ta da o tome re~emo. Ali da bi mogli barostalo, {to se govori u navedenome opisu onoga doga|aja, primiti zagotovu istinu, trebalo bi da je istorijski dokazano:1) da je u drugoj ~etvrti XVII vijeka postojala jedna zasebnapravoslavna mitropolitanska oblast, koji su sastavqale tri eparhije:jedna sa naslovom arhijepiskopije, koja je zahvatala svu Dalmacijuzajedno sa Likom i Krbavom (a to je sav li~ki i kli{ki sanxakat), a sakatedrom na ostrvu Viru, druga u Bosni sa katedrom u man. Bawi i tre}aza Hrvatsku sa katedrom u man. Mar~i, i da su ove po{qedwe dvijeeparhije bile podru~ne prvoj, kojoj je na ~elu bio mitropolit iarhijepiskop dalmatinski. Ovo bi trebalo dokazati, jer, osimonog misijonarskog izvje{taja, nigdje nikakva spomena o tome nema.Dalmacija (tj. dalmatinski kontinent bez primorskih gradova) sa Likomi Krbavom sastavqala je tada dio bosanske crkvene oblasti, kojoj je na~elu bio pravoslavni mitropolit bosanski, koji se kao takav zvao „ili~ki i kli{ki". Eparhije bawske kao samostalne i odjeqene odbosanskoga mitropolita, nije bilo; nego je u man. Bawi sjedio bosanskimitropolit do po{qedwe ~etvrti XVI vijeka, i tada je katedraprenesena u dowe krajeve, gdje je bila sve do prvih godina ХVIII vijeka,dakle kroz sav XVII vijek; niti ima ikakva dokaza, da je upolovini toga (XVII) vijeka postojao zasebni episkop, ili mitropolit, udowim krajevima, i opet zasebni u man. Bawi. Mar~anska (ina~e:svidni~ka), eparhija tada je postajala, to je istina; ali da je ta eparhija1648. godine, ili u op}e ikada podru~na bila nekom pravoslavnomdalmatinskomarhijepiskopuzajedno sa eparhijom bosanskom, o tome nikada niko nije spomenuo, osimovoga fratra misijonara.2) Trebalo bi da je dokazano, da je u drugoj ~etvrti XVII vijeka ili uop}e ikada postojao neki pravoslavni mitropolit i arhijepiskopdalmatinski, koji se zvao Epifanije Stefanovi}, i koji je imao podsvojom jurisdikcijom druga dva pravoslavna episkopa, koji zajedno swim prevjeri{e. Za toga ~ovjeka niko nigdje nije kazao, da je on to bio,osim pomenutog misijonara. Ako iko, to bi bio spomenuo o wemuzadarski arcibiskup Karaman u svojoj op{irnoj informaciji godine1750. o pro{losti pravoslavne srpske crkve u Dalmaciji. Karaman167

spomiwe o Srbima u Dalmaciji i najmawe sitnice, te je ~isto nemogu}ei pomisliti, da bi u svome spisu zaboravio bio takav krupnidoga|aj, kao {to bi bilo obra}ewe srpskog jednog pravoslavnogarhijepiskopa i to ba{ dalmatinskog. Nije li mo`da bio tajEpifanije kakav prosti sve{tenik, koji je prevjerio, i koji seprozvao arhijepiskopom Dalmacije mo`da s toga, {to su mu obe}alibili, prije nego {to }e prevjeriti, da }e ga arhijepiskopomu~initi, ako se odnosni nacrti op}e prevjere izvr{e? 261 Episkop,ili mitropolit bosanski, Isaija, spomiwe se u prvoj poloviniXVII vijeka, i to, da je bio na katedri u dowim krajevima (a ne uBawi) od 1628. do 1635. godine. Da Isaija nije bio episkop bosanskiposlije 1635. godine, to je dokazano; isto kao {to je dokazano, da je ovajepiskop Isaija bio ~estiti vladika i bodri ~uvar vjere pravoslavne.Otkuda je sada uzeo onog svog Isaiju bosanske Bawe onaj fratarmisijonar, to bi on jedini vaqda mogao kazati, jer drugi niko ni{tao wemu ne zna; isto kao {to niko ni{ta ne zna ni o tome, da je kakavpravoslavni bosanski episkop prevjerio u dobu, o kome govorimisijonarski izvje{taj. Govore za jednog bosanskog episkopa,Gavrila, da je pre{ao iz Bosne u Hrvatsku, i da je bio ~etvrtiunijatski mar~anski episkop od 1642. do 1644. godine. Dopu{taju}iba{ da je to i istina, da se ovaj episkop pounijatio, ipak tu je 1644.godina a ne 1648. godina, u kojoj se, po kazivawu onog misijonara,doti~ni bosanski episkop pounijatio; pri tome, ovaj se episkop zove261 Ovo, {to ja ovdje ka`em, ja sam {tampao bio kao raspravu prije tri godine u ,,Glasniku” mojeeparhije. Na tu se raspravu osvrnuo gosp. Arhimandrit Il. Ruvarac, i u jednome pismu svom odnovembra 1900. g. smatra i on ,,pukom izmi{qotinom” arhijepiskopstvo ovoga Epifanija i podru~namu ona dva sufragana (Isaije i Vasilija), ali misli ipak, da ke taj Epifanije bio dalmatinskimitropolit i da mu je sin|eliju za mitropolita u Dalmaciji izdao pe}ski patrijarh Pajsije. OvoRuvarac izvodi iz dva pisma, na{tampana u Srb. Dalm. Magazinu za 1843. i 1844. godinu: jednopatrijarha Jovana od 1614. g. i drugo patrijarha Arsenija 1696. g. U pismu Jovanovom spomiwe sekr~ki kalu|er i haxija kir Epifanie, koji je sa drugim kalu|erom kr~kim kir Petronijem do{ao biopatrijarhu da se opravda radi tu`be na Kr~ane bosanskog, kli{kog i li~kog mitropolita Todora. A upismu patrijarha Arsenija spomiwe se, da je ep. Nikodim Busovi} donio patrijarhu sin|elijupatrijarha Pajsija, kako

Gavrilo, a ne Isaija, kao {to svoh pounija}enog bosanskog episkopazove fratar misijonar. Da nije i sa ovim fratrovim Isaijom ono isto,{to i sa „dalmatinskim arhijepiskopom" Epifanijem? Tre}ipravoslavni episkop, koji bi bio 1648. godine prevjerio, bio je, porije~ima fratra misijonara, Vasilije mar~anski. Po smisluizvje{taja fratarskog ovaj bi Vasilije bio prvi mar~anski episkop,koji se odrekao pravoslavne vjere, i dakle mar~anska je eparhijapostala podre|enom Rimu pomenute 1648. godine, a dotle je bilapravoslavna. Me|utijem jezujit Niles spomiwe ovoga Vasilija, kaopetog mar~anskog episkopa, i to unijata, a samo postawe mar~anskeunijatske eparhije stavqa 1611. godine, dakle za 37 godina prije onogavremena, kada bi se Vasilije pounijatio bio. 262 Osim toga, po istomeNilesu episkopom je mar~anskim bio ovaj Vasilije 1645-1646, a 1648.god. bio je Sava Stanislavi}. Kad se sve ovo uzme na oko, tada i ovajepiskop Vasilije na{ega fratra misijonara tako je problemati~naosoba, kao i onaj wegov Epifanije i Isaija; a da i ne spomiwemo otome, da nigdje nikakva spomena nema o kakvoj svezi toga Vasilija saonim Epifanijem i opet sa onim Isaijom, kao {to nema, nitimo`e prema gorenavedenome biti spomena ni o tome, da je ovajEpifanije polo`io ispovjedawe vjere rimske crkve i odrekao sepravoslavqa i u ime ovog Vasilija mar~anskog.3) Sad misijonar onaj spomiwe Vir (Pontadura), kao mjesto gdje seono obra}ewe „arhijepiskopa dalmatinskog" Epifanija dogodilo ida je to bilo u glavnoj crkvi Vira i u prisustvu velikoga mno{tvapravoslavnoga naroda, tada bi trebalo dr`ati, da je u tome Virubila i katedra tog „pravoslavnog arhijepiskopa" Epifanija, da je uistome mjestu bilo vi{e crkava, jer je sve~ano obra}ewe obavqeno uglavnoj crkvi, i da je u tome mjestu bio sve sami pravoslavni narod,i to u velikome broju. Me|utijem, mi ne znamo, da je iko ikada tolike~asti udostojio mjesto Vir. Malo ostrvo Vir moglo je biti va`novaqda samo u glavi na{ega fratra misijonara, jer ono nikada nijeimalo kakva zna~aja, kao {to ga nema ni danas; niti iko zna, da je tubilo tada pravoslavno naseqewe, da je tu bilo vi{e pravoslavnihcrkava i da je tu bio, a vaqda i boravio pravoslavni arhijepiskopi.Na svemu ostrvu ima jedno malo sela{ce sa 350 stanovnika i jo{nekolikora{trkanihstanova. Tako je danas, a tako je bilo i prije s razlikom tom, {todanas ima 5 stanova a prije nijesu bila nego samo dva.4) Kao {to bi trebali dokazati sve ovo, {to smo do sadapore|ali iz onog misijonarskog izvje{taja, tako bi trebalo dase doka`e i onaj pokrupni navod, da je pravoslavni dalmatinski262 Symbolae ad illustrandam historiam ecclesiae orientalis in terris coronae S. Stephani. Oeniponte, 1885. pag.738. 745.169

arhijepiskop" Epifanije, prevjeriv{i sam i svi oni drugi s wim,poslao u mjesto sebe u Rim papi na poklon arhimandrita svetoarhan|elskogpravoslavnog manastira na Krci sa druga dvavjesnika, sigurno kalu|era, a koji se arhimandrit sa kalu|erimanaravno morao ve} bio jo{prije, ili bar tada pounijatiti. Nazvasmo pokrupnim ovaj navod, jerniko na svijetu nije nikada ni samo naglasio, da je man. Krka ikadaposrnuo u pravoslavnoj vjeri. A nije to izri~no re~eno na u kommisijonarskom izvje{taju, nego to kaza{e samo oni, koja htjedo{e daprema svojoj cijewi svoje izvode iz tog izvje{taja ~ine. Za manastirKrku naprotiv svi dalmatinski latinski biskupi osobito ХVIIIvijeka, kada su izvje{tavali mleta~ku vladu o pravoslavnoj crkvi uDalmaciji, u jedan glas sa najve}im jedom govorahu, da je tu leglo„jeresi", da se od tuda pothrawuje u Dalmaciji „shizma" i dakalu|eri toga manastira najvi{e prije~e, da se ne do|e do „sveteunije". Ve} ova okolnost dovoqna bi bila, da se nevjeruje pomenutom navodu o tada{wem kr~kom arhimandritu ikalu|erima. Ali ima i jo{. Epifanije onaj „dalmatinskiarhijepiskop", po izvje{taju, mogao je poslati u Rim kr~kogarhimandrita, dakako ve} pounija}enog, na izmaku 1648. ili u po~etku1649. godine, jer se prevjera na, po izvje{taju, dogodila 1. novembra1648. Me|utijem mi znamo, da je jo{ 1646. godine man. Krka odturskog zuluma opustio bio, i svi kalu|eri dobjegli su bili podZadar, i tu su bili za nekoliko godina. A da ti kr~ki kalu|eri podZadrom nijesu imali nikakvoga razloga ni misliti tada o nekakvoj„svetoj uniji", dovoqnim dokazom slu`i to, {to su u`ivali potpunuslobodu svoje pravoslavne vjeroispovjesti pod zakriqem same mleta~kevlade, koja im je i nekolike latinske crkve ustupila, da mogu slobodnosvoju vjeru ispovjedati i crkvene slu`be obavqati. I jo{ ima jednavrlo va`na okolnost, na koju je vrijedno ovdje se osvrnuti. U samomeizvje{taju po Farlatijevom prijevodu kazano je tekstualno: Rev.Abbatem monasterii Cherchensis S. Michaelis cum aliis duobusinternuntiis misit (Epiphanius). One rije~i „monasierium Cherchense", ponekima od onih, koji po Farlatu pisa{e o ovome doga|aju i koje mispomenusmo, ozna~uju ba{ dana{wi na{ pravoslavni manastir narijeci Krci; po nekima pak one ozna~avaju manastir na ostrvuKr~kom. Razlika je dakle izme|u tih pisaca u tome, gdje je bio tajmanastir, da li na rijeci Krci (Krka, nekada{wi Titius), ili pak naostrvu Kr~kom (Krk, nekada{wi Curicum, danas na italijanskomjeziku Veglia). Mi bi mogli na osnovu ovog razli~nog tuma~ewarije~i „monasterium Cherchense", mnogo {ta kazati o objektivnostionih pisaca, a osobito o najnovijem izme|u wih, koji je onoga abbatemmonasterii Cherchensis proizveo ~ak za arhimandrita; ali nije nam od170

voqe vremena tro{iti. Svakako ve}, kad nije nastojateq na{egpravoslavvog manastira Krke i{ao papi pa ioklon po poruci onogEpifanija, trebalo bi bar da nam se doka`e da je na ostrvu Krkupostojao pravoslavni manastir u XVII vijeku, i da je starje{inutoga manastira, tada ve} pounija}enog, poslao Epifanije u mjestosebe papi u Rim; jer ako i jest istina da je postojao nekada na tomeostrvu pravoslavni manastir sa kalu|erskim pravilima sv.Venedikta, ali je taj manastir pre{ao u u ruke franci{kanaca jo{ uXIV vijeku, i od toga doba on se pretvorio u latinski manastir, nitiiko zna, da je pored toga franci{kanskoga manastira postojao ikadana ostrvu Krku jo{ i pravoslavni manastir.Kao {to se vidi, sve ovo {to smo mi sada naveli iz onogizvje{taja fratra misijonara kolegiji propagande, nije ni~im dokazano.I dok se ovo ne doka`e pouzdanim istorijskim podatcima, i ujedno dokse ne opovrgne ono, {to se pozitivno zna iz dalmatinske istorije XVIIvijeka i od ~ega smo mi ovdje tek mali dio priveli, dotle mi ne mo`emosmatrati sav onaj izvje{taj nego samo izmi{qenim, i dakleneistinitim. Je li pak u istinitosti tog izvje{taja vjerovao i samFarlati, mi ne bi mogli odlu~no ustvrditi, nego bi radije u toposumwali, poznavaju}i ina~e veliku nau~enost i znawe toga jezujita. Onje na{ao negdje na italijanskom jeziku onaj izvje{taj, i u~inio mu sezgodan cijeq koju je on imao pred o~ima, pi{u}i o pravoslavnoj crkvi,te ga je preveo na latinski jezik i unio ga u svoju kwigu, bez svakekritike o autenti~nosti ili neautenti~nosti wegovoj, i napisao je naosnovu tog izvje{taja onu biqe{ku o samome doga|aju, kou smospomenuli. Ovu na{u sumwu o tome, da li je Farlati vjerovao uautenti~nost onog izvje{taja, mogli bi nam potvrditi izme|u mnogihdrugih primjera u wegovoj kwizi, i ova dva: Farlati je vrlo dobro znao ,da je sve ono izmi{qeno, {to je popo Dukqanin napisao u svomeqetopisu o nekakvom duvanskom saboru (concilium Delmitanum) u IXvijeku, i sam je Farlati to na jednom mjestu iskazao, pa ipak on naziva nanekoliko mjesta taj sabor celeberrimum, koji da je 877. god. osnovaodukqansku mitropoliju i 12 episkopija, da je uredio crkvenu jerarhiju iizdao mnoge kanone, i da je na tome saboru prvi srpski kraq okruwenbio od papinih poslanika. Drugi primjer Farlati dobro zna, da `ivotsv. Save srpskoga, {to je napisao Tomko Mrnavi}, nije nego ~istofantasti~na rabota; i pokraj svega toga on navodi po Mrnavi}u, da jelatinski carigradski patrijarh postavio sv. Savu za srpskogarhijepiskopa, i da je sv. Sava bio rimokatolik, a ne pravoslavni. Naosnovu ovoga mi i istakosmo na{u sumwu, da je Farlati vjerovaoizvje{taju onoga fratra misijonara o prevjeri onog Epifanija idrugih; a unio je on sami izvje{taj u svoju kwigu, kao i mnogo drugogsli~noga, jer mu je to nalagala {kola, koje je pitomac. Da li su pak u171

istinu onog izvje{taja vjerovali svi oni pisci, koje smo gorenaveli, mi ne znamo. Na{li su ono u Farlata, a Farlati je za wihbezuslovni avtoritet u svemu {to je god on napisao, dakle po wemu sui kazali u svojim kwigama ono {to su kazali. Po{to je pak zada}aone gospode da prikupqaju sve {to je god ko ikad napisao protivupravoslavne crkve, to oni ne samo {to nijesu podvrgli kritici onajizvje{taj, nego ga jo{ okiti{e, dodav{i sa svoje strane pojedinosti, kakvihu samom izvje{taju i nema. I ovo u~ini{e osobito franci{kanski piscisa tijem vi{e voqe, jer se ti~e, kako oni misle, slave wihovog ordena,{to je eto sam jedan wihov brat znao obratiti „jednog shizmati~kogmitropolita, dva shizmati~ka vladike, osamdeset (ili osam stotina)shizmati~kih popova i kalu|era i mno{tvo shizmati~koga puka!"Misao na{u o neistinosti onoga izvje{taja potkrepquje u neku rukufra Mijo Batini}. On pi{e: Ali ne potraja dugo ovo veselje franjevaca nadvjerskim ujedinjenjem obijuh obreda, jer se ono razbi o tvrdoglavost gr~koizto~nogsve}enstva, odgojenog mr`njom proti Rimu i katoli~koj crkvi, i tosve}enstvo ne htjede pru`iti ruku na pomirenje nit se otresti svojih predsuda,koje su mu bile pre{le u krv i zatrovale sve vanjske i nutrnje odno{aje". Vrlokarakteristi~no jadikovawe, koje pokazuje s jedne strane, u kolikoj sumjeri fantazirali qudi, kao ovaj fra Mijo, protivu pravoslavne crkve, as druge, kolika se u op}e mo`e vjerovati onome izvje{taju o obra}ewu svegaonoga mno{tva pravoslavnog vi{eg i ni`eg sve{tenstva u 1648. godini, kadje fra Mijo prinu|en da prizna, kako se odmah poslije toga pretvorilo u`alost ono „veselje franjevaca." Karakteristi~no je i proturje~je usamome pisawu fra Mijinom o ovoj stvari. Na jednoj strani svoje kwigeon se raduje, kako se „preko osam stotina gr~ko-izto~nih sve}enika i kaludjerapomirilo sa katoli~kom crkvom," a odmah na drugoj strani iste kwige `ali sena „tvrdoglavost gr~ko-izto~nog sve}enstva," o koje se razbilo u Dalmaciji onopomirewe! Pitamo. Je li mogu}e, da se danas polatini 800 (pli recimo i 80)pravoslavnih popova i kalu|era, i da ss odmah zatijem svi tisve{tenici povrate i postanu od jednom tako „tvrdoglavi", da ta wihova„tvrdoglavost" prije~i {irewu latinstva kod dalmatinskih i susjednihSrba? Ili mo`e biti ono 800 (ili 80) ostado{e ~vrsti u prevjeri, adruge vaqda hiqade (ili stotine) wih pokazivahu onu „tvrdoglavost" ? Kadbi se tako i{lo naprijed sa pitawima, moglo bi ih se mnogo nanizati, isva bi ona bila ~udnovata. i jo{ vi{e bi slu`ila potvrdom, da jeneistinit, kako u isnovi tako u u detaqima, sav taj misionarskiizvje{taj, i da je u wemu sve izmi{qeno.Pa kao {to je neistinit ovaj doga|aj, tako je neistinito i sve drugo{to kazuju fratri o onome wihovom {irewu „kraljevstva istine" me|upravoslavnima u dalmatinskom kontinentu u ovo doba. O ovome nemani jednoga pouzdanog dokaza. Nego je istina to, da su oni fratrinasrtali na na{u crkvu i da su svima srestvima gledali da obrate kojeg172

pravoslavnog u svoju vjeru, ali svi ti poku{aji wihovi ostali su tadabez ploda, jer su, kao {to qetopis na{ ka`e, nai{li na tvrdu vjerunarodnu.Ali ovo {to fratri nijesu mogli u~initi u Dalmaciji me|usrpskim narodom, u~ini{e oni u Bosni. Od druge polovine ХVI pakroz svu prvu polovinu XVII vijeka fratri su bili u Bosnisvemo}ni. Rimska kongregacija propagande `ivo je tada radila posvemu balkanskom poluostrvu, pa i u Bosni. Fratri dakle rade}i daobra}aju u svoju vjeru i pravoslavne u Bosni, tijem su radili ukorist one kongregacije, te su iz Rima svu pomo} dobijali, koja imje nu`na bila za taj posao wihov. Turske su im vlasti na rucibile, jer su oni znali pod jednim ili drugim izgovorom izmamitiiz Carigrada carske fermane, pred kojima su se naravnoprovincijalne turske vlasti klawale. Je li im kakva nezgoda bila izaprijeka u slobodi radwe, oni su se obra}ali dubrova~kojrepublici, i ona je odmah posredovala za wih kod porte, te su onive} i dobivali {to su htjeli. Imali su u Bosni 18 manastira i bilisu vrlo bogati. Monsig nor Urb. Cerri u odnosnom izvje{taju svomepapi Inokentiju XI kazuje, da bosanski fratri sastavqaju la piu riccaprovincia di S. Francesco. 263 Protivu pravoslavnih episkopa u Bosnioni su znali kod porte izmi{qavati sva{ta, i fermanima se protivuistih vladika ogra|ivati, tako da su mogli raditi, kao {to su ustvari i radili, {to su god htjeli. Pri takvim povoqnimprilikama, ne imaju}i od svoje vjere dosta naroda, a trebalo im jepred Rimom pokazati da je opravdano wihovo boravqewe u Bosni,zalazili su k pravoslavnim Bo{wacima, te dopu{tenim inedopu{tenim srestvima primoravali su ih da prime latinskuvjeru. I u tome su dosta i uspijevali, ako i ne ba{ u onolikoj mjeri,kao {to ti fratri u svojim kwigama ka`u. Ali u polovini ovogavijeka dosadilo je ve} bilo i turskim vlastima u Bosni fratarskobjesnilo i lukavost wihova, i po~e{e ove fratre zvati na red. Ovose fratrima nije dopalo, te smisle neki izme|u wih seliti iz Bosne,i to u dalmatinski kontinent blizu granica mleta~ke republike, gdjeim se u~inilo da }e mo}i dobro i mirno `ivjeti. Pre|e wih nekoliko1650. godine u Dalmaciju, i s wima dosele jo{ 54 porodicepolatiwenih Bo{waka, koje se nastani{e u Petrovom poqu kodDrni{a. Fratar Zlatovi} ka`e, da je tada sa fratrima pre{lo „10.000 ~eljadi, me|u kojima bija{e dosta razkolnika, koje svojimiponutkovanji prevedo{e na katoli~ko jedinstvo." Onaj prvi broj (54porodice) mi smo uzeli iz zvani~nog fratarskog {ematizma, {to jeizdao 1857. fratar A. Luli}, te se taj broj i mo`e smatrati za istinit,263 ,,Relazione dello stato della congregatione e missioni di propaganda fide”. A. Theiner, Vetera monumentaSlavorum meridionalium historiam illustranda. Zagrabiae, 1875. II, 212-215.173

i od tih porodica sastave fratri u Petrovom poqu (1650. god.) jednusvoju parohiju. Onaj pak Zlatovi}ev navod o ,,10. 000 ~eljadi" mismatramo samo fratarskim hvalisawem. Ali ako i ne }emo daprimimo ovaj broj naroda koji Zlatovi} navodi, da je tada uDalmaciju pre{ao, moramo ipak uzeti u ra~un ono {to on ka`e oobra}ewu ,.razkolnika" u ovo doba, i da ispostavimo istinu o tome naosnovu ovoga, {to nam na{ qetopis kazuje.Nau~eni fratri na prozeliti~ki posao me|u pravoslavnima u Bosni,do{av{i u Dalmaciju, po~e{e i tu taj isti posao da teraju. U~inilo imse zgodnim da to ~ine u Petrovom poqu, jer su imali za{titu kodtada{weg turskog drni{kog zapovjednika (Alila), za kojega ka`ufratri, da je bio „divoto ai frati, e prese a proteggerli e sussidiarli"; aznali su oni u isto vrijeme dobiti u tome pomo} i od mleta~ke vlade,premda je republika i bila tada sa Turcima na ratnoj nozi, a kojuim je pomo} 8. jula 1650. i pismeno zasvjedo~io dalmatinskiproveditor L. Foskolo. Pod zakriqem dakle onog turskog drni{kogzapovjednika, fratrima odanoga, i opet za{ti}eni od mleta~kogproveditora, po~e{e fratri raditi da obra}aju na{ narod uPetrovom poqu u svoju vjeru. Ali nai|o{e i na oporbu. Pripravoslavnoj drni{koj crkvi bilo se sklopilo nekoliko kalu|era izman. Krke, kad im ono Turci (1647.) manastir opqa~ka{e. Ti sukadu|eri vodili pastirsko starawe o pravoslavnom narodu Petrovapoqa; i ti se kalu|eri i oprije{e fratrima, kad su im ovi po~elidirati u narod. Qetopis na{ kaauje, da su se kalu|eri morali safratrima mnogo mu~iti radi ovoga i da su ~ak pozivani bili predturskog zapovjednika, kod koga su ih fratri optu`ili bili, kao dabude narod protivu sultana, ali da je pored svega toga ipak narodna{ ostao vjeran svojoj crkvi. A ono Zlatovi}evih „dosta razkolnika"bi}e se po svoj prilici svelo nekoliko na gladnih qudi i neja~i,koje su fratri vaqda sebi primamili. Nekoliko godina ka{we (1660.)spomiwe se u na{em qetopisu poslanik pe}skoga patrijarha Maksima,kalu|er Kiril, da je dolazio u Petrovo poqe i kako ga je narod saodu{evqewem primio i velike mu po~asti ukazivao; a tako|er, da je tajpatrijarhov poslanik kazivao, kakve neprilike mora da patrijarhispituje radi navale latinskoga sve{tenstva na pravoslavnu crkvu, i daje isti poslanik hrabrio narod da u isku{ewima ~vrsti budu u vjerisvojoj. Ovo se potpuno sla`e sa onim, {to ina~e znademo o energi~nojdjelatnosti patrijarha Maksima (1656-1676.) u obranu pravoslavne crkveprotivu latinskog sve{tenstva, a posebno protivu franci{kanaca uBosni i Hercegovini. 264 A ovo nam pokazuje, kako je pored ostalogapatrijarh Maksim mislio i starao se i o pravoslavnim Srbima u264 I. Ruvarac, O pe}skim patrijarsima. Str. 76. i sl.174

Dalmaciji, te im svoga poslanika slao, da ih hrabri da u vjeri nemalaksaju.11.Kazali smo, da je 1669. god. uglavqen bio mir izme|u turske carevinei mleta~ke republike. Poslije toga mira i poslije one stra{neprotivnosti, koju na|o{e Turci u Dalmaciji kod samoga narodadalmatinskoga, moglo se misliti, da ne }e oni opet uznemirivati ovuzemqu. Dodu{e za nekoliko su godina mirovali; ali ratoborni duhwihov i `eqa za osvetom za pretrpqene poraze naveo ih je opet da dirajuu Dalmaciju. Sre}om te je po~ela bila ve} slabiti turska mo} u Jevropipred sjediwenim silama jevropskih vladalaca, i s toga od tih novihturskih nasrtaja zla po Dalmaciju nije bilo, nego je na protiv ona odtoga, dobila za svoje budu}e mirno `ivqewe. Poraz turski pod Be~om(1683.) odlu~i mleta~ku republiku, da stane jednom za svagda na putturskim napadajima na mleta~ke posjede u Dalmaciji i da se pomogu}nosti oslobodi za svagda Dalmacija od Turaka. God. 1684.republika objavi rat Turskoj, koji je odmah i otpo~eo. Glavni oslon zarepubliku u ovom novom ratu bile su opet narodne dalmatinske ~ete,koje se onako juna~ki pokaza{e za vrijeme kritskoga rata, i nad kojimaje glavno zapovjedni{tvo imao slavni Stojan Jankovi} zajedno sa nemawe slavnim Smiqani}em. Blagodare}i ovim velikim srpskimjunacima, a tako|er u mleta~kom znamenitom generalu JeronimuKornaru, rat je ispao sretno po republiku.Napadaji hri{}anske vojske na Turke bili su stra{ni, premda jeturska vojska i brojala za trajawa rata preko 100. 000 qudi, pje{aka ikowanika. Pobjede hri{}anskog oru`ja slijedile su jedna za drugom,pi{e Hamer. Poslije tri godine takvog ratovawa, u aprilu 1687. g. bilaje oslobo|ena od Turaka sva siwska krajina, a u decembru iste godinekninska krajina i ~etrnaest drugih glavnih utvr|enih mjesta. Slijede}e(1688.) godine bila je slobodna od Turaka mal ne sva Dalmacija, odZrmawe do Cetine, a tako isto i ve}i dio dana{we dowe Dalmacije.Utvr|ewe mleta~ke republike u pravnom posjedu zavojevanih u ovome ratuzemaqa u Dalmaciji slijedilo je na karlova~kom miru, koji je uglavqenbio u po~etku 1699. godine, kad je ustanovqena bila pograni~na crtaizme|u Dalmacije i turskih posjeda. Po~iwala je ta crta od Zvonigradana Zrmawi i i{la je na Knin, Vrliku, Siw, Duvare, Vrgorac do ^itlukana Neretvi. Tu je dolazilo tursko zemqi{te Klek, i za wim dubrova~kateritorija do Sutorine, opet turskog zemqi{ta. Za tijem je opet i{lapograni~na crta od Tople i Ercegnovoga na ni`e. Svako od pograni~nihmjesta od Knina do ^itluka, po{to su bila utvr|ena mjesta, tvr|aveimalo je prema turskim posjedima u obliku polukruga jedno slobodnozemqi{te od prilike od 4 kilometra, na koje turska vojska nije smjelapre}i. Pograni~na ova crta, po mleta~kom opunomo}eniku Grimaniju,175

koji je u~estvovao pri utvr|ivawu iste crte, nazvana je linea Grimani; aovo {to sada Mle~i}i dobi{e u Dalmaciji nazvano je acquisto nuovo.12.Sa 1688. godinom bila je, kao {to smo rekli, oslobo|ena od Turakamal ne sva Dalmacija, i te je godine ona pre{la fakti~no pod vlastmleta~ke republike.Poslije kritskoga rata za nekoliko je godina prili~no bilo mirno uDalmaciji, te je i crkveni `ivot pravoslavnih Srba dosta mirno tekao.Za ovo vrijeme, a naime izme|u 1669. i 1682. godine spomiwu se nekolikenove na{e crkve, i to: u Erveniku crkva u ~ast sv. Nikole, u Kolarinicrkva sv. \or|a, u Brgudu crkva sv. Lazara, u Vrbniku sv. Nikole i uIslamu crkva ov. \or|a, koju je dao sagraditi Stojan Jankovi}; 265premda su okolo ovoga doba dvije pravoslavne crkve i nestale, i to jednau Filip-Jankovu i druga u Crnom, obje blizu Zadra. Prvu su kr~kikalu|eri podigli bili i u woj su tri oltara bila. Nastojawem latinskearcibiskupske kurije zadarske razru{ena je bila ova crkva i kalu|erisu prinu|eni bili od tuda se ukloniti po naredbi proveditorske vlasti.Toj crkvi danas ni traga vi{e nema, kao {to u istom selu odavna ve} nijednog pravoslavnoga nema. Znala se ve} o tome pomenuta kurijapobrinuti, kao {to se ona znala pobrinuti i o tome, da nestane u ovoisto doba i one druge na{e crkve u Crnom. Zadar i okolina mu bilo jemleta~ko odavna i pod neposrednom jurisdikcijom latinskogarcibiskupa, pa je i pojmqivo, da su pravoslavni Srbi, koji se u tojokolini nalazi{e, morali osjetiti zlu voqu, koju je kurija togarcibiskupa svagda imala naspram crkve wihove. U po~etku kritskogarata morala je ista kurija radi dr`avnoga razloga da trpi, da joj nazemqi{tu wene jurisdikcije budu srpski kalu|eri i da slobodnoobavqaju bogoslu`ewe u dvjema nekada latinskim crkvama u Belafuzi sv.Bogorodice i ispod gradskih bedema sv. Jovana. Ali ~im je kurija moglada ne vodi ra~una od re~enog dr`avnog razloga, ona je odmah i pokazalasvoju }ud naspram pravoslavnih Srba i u pogledu sada pomenutihcrkava. Ostalo je bilo dosta jo{ srpskog naroda iz Bukovice ispodZadra i poslije svr{etka kritskoga rata. Pri crkvi sv. Jovana zapastirsku slu`bu tome narodu ostavqen je bio i jedan kalu|er, Mojsije(1669.), poslije koga bila su opet dva kalu|era, Misail i Gavril (1670.).Protiv ovih kalu|era zadarska je kurija digla drvqe i kamewe ; samo dabudu ukloweni. I kad nije mogla uspjeti onako brzo kako je ona tohtjela, optu`i ih vladi da nijesu dobri podanici, jer da goje simpatije saSrbima u Turskoj. Uslijed toga budu stavqena u tamnicu oba onakalu|era, Misail i Gavril. Ali tada{wi zadarski kzez, An. Loredan,bio je savjesniji od arcibiskupske kurije, te da ne bi pravoslavni narod265 Kon~. rkp.176

onaj ostao sasvijem bez pastira, naredbom od 20. juna 1670. god. odrediza slu`bu pri crkvi sv. Jovana jednog pravoslavnog sve{tenika,Grigorija Vlasta, da bude kapelanom sua vita durante, con tutti gli obblighi,privileggi, preeminenze ed utilita ad essa cappellania di ragione spettanti, cosiche in avvenire abbia ivi ad impiegarsi ed esercitare le sue parti del culto edofficiatura di quella. 266 Ovu plemenitu i pravi~nu naredbu znala je uostalom kuriji na brzo osujetiti, tado da je ista crkva poslije vrlomalo vremena prestala biti pravoslavnom crkvom, isto kao i ona drugacrkva sv. Bogorodice u Belafuzi.Ovih neprilika, {to su pretrpjeli pravoslavni okolo Zadra u ovodoba u od zadarske kurije, nijesu jo{ tada imali da ispituju oni, koji subili udaqeni od toga mjesta, i dakle van doma{aja djelatnosti istekurije, te su mogli i slobodnije vjeru svoju ispovijedati, premda, kao {to}emo vidjeti, imali su i oni da se malo ka{we bore i brane svoju vjeruod napada~a, sli~nih onima zadarske kurije. Nekoliko podataka o`ivotu crkvenom ovoga doba kod dalmatinskih Srba imamo u jednomzvani~nom spisu proveditora L. Dona, u jednom pismu dabrobosanskogmitropolita Hristifora, a najvi{e u na{em qetopisu. Po ovim }emospisima ovdje i spomenuti o tome `ivotu.Kao {to znamo, 1615. godine bila je zavedena u man. Krci {kola zaspremawe mladih Dalmatinaca za sve{teni~ku slu`bu. Za nekoliko jegodina bio spremqen prili~no velik broj kandidata za sve{tenstvo.Me|utijem, poslije dabrobosanskog mitropolita Todora (1618. g.), nijepoznato da je drugi koji potowi dabrobosanski mitropolit rukopolagaosve{tenike za Dalmaciju, tako da je u drugoj polovini XVII vijeka bilavelika oskudica u sve{tenstvu u Dalmaciji. Radi ovoga nastojateq man.Krke. Antim, obrati se 1671. god. dabrobosanskom mitropolituHristiforu i prika`e mu nu`du, da bi trebalo ~im prije rukopolo`itivi{e sve{tenika za Dalmaciju, i kako ima ve} dosta spremqenih mladi}aza sve{teni~ku slu`bu; napomene tako|er mitropolitu, kako je s toga{to je pust man. Dragovi}, vi{e parohija u onoj okolini bezsve{tenika, kako je pola~ki sve{tenik, koji vr{i slu`bu protopopa zaparohije kli{kog okruga, mnogo ostario i oboqeo, i kako treba tu novogaprotopopa imenovati; istakne mu najposlije, kako oblije}u okolopravoslavnog naroda fratri i nagovaraju ga na prevjeru, i kako pojediniiz naroda, bez svojih sve{tenika, koji bi ih ~uvali, napu{taju ve} svojucrkvu, i radi svega ovoga nastojateq ovaj kr~ki moli mitropolita, danastoji do}i u Dalmaciju, kako bi se uredilo sve {to treba. 267 I ovo~ini taj kr~ki nastojateq, vr{e}i onu du`nost, koja mu je jo{ 1578. god.povjerena bila mitropolitom Gavrilom, kao upravitequ dalmatinskih266 Documenta, p. 56, i Kon~. rkp.267 St. arhiva zad. ep, br. 86.177

crkvenih poslova. Mitropolit Hristifor odazvao se molbi kr~kognastojateqa, i pismom od 7. januara 1672. g. objavquje istom nastojatequ,da }e ~im prije do}i u Dalmaciju, hvale}i ga za revnost o crkvenomnapretku. 268 Te godine mitropolit nije do{ao u Dalmaciju, nego jeposlije Uskrsa poslao jednog kalu|era u man. Krku da pozdravi bra}ui da opravda, za{to nije mogao jo{ tada izvr{iti obe}awe. Ali do{ao jeslijede}e (1673.) godine, i o dolasku tom i boravqewu mitropolitovom uDalmaciji na {iroko na{ qetopis pri~a. Nave{}emo glavno.Do{ao je mitropolit Hristifor u Dalmaciju poslije Uskrsa i baviose tu do poslije Male Gospojine. S wim su do{la jo{ dva sve{tenika idjakon. Obi{ao je oba manastira: Krku i Krupu, i sve crkve od Cetine iKrke do Velebita, i blagoslovio je zgrade oba manastira, koji su bilipostradali za po{qedwih ratova, a tako isto i sve novopodignute crkve.Rukopolo`io je dvadeset i ~etiri nova sve{tenika za manastirsku iparohijsku slu`bu, izme|u kojih osam za kli{ki okrug, i postavio je uPola~i za protopopa tog okruga jereja Marka Rajkovi}a. Od mjesta domjesta pratio je mitropolita mnogi narod, slu{aju}i wegove svete rije~i iprimaju}i blagoslov wegov. Kazivao je, koliko neprilika moraju da trpepravoslavni i u Bosni od rimske propagande, a naro~ito od fratar, alikako se ne mora niko te propagande bojati, kad vjeruje u istinu i svetiwupravoslavne crkve. Po{to nije na{ao dovoqno crkvenih bogoslu`benihkwiga, preporu~io je da se za vrijeme poma`u prepisivawem tih kwiga, a da}e i on nastojati da dobiju nu`ne kwige. Prije odlaska iz Dalmacije do{aoje opet mitropolit u man. Krku, i tu je slu`io arhijerejsku slu`bu na danMale Gospojine i na toj slu`bi proizveo nastojateqa Antima zaarhimandrita. Ovaj je Antim, u koliko mi znamo, bio prvi arhimandritmanastira Krke. Op{irni opis o bavqewu mitropolita Hristifora uDalmaciji qetopis na{ zavr{uje, nazivqu}i blagoslovenim taj wegovdolazak za pravoslavnu crkvu i srpski narod u Dalmaciji.Hristifor bio je mitropolit dabrobosanski i egzarh pe}skogapatrijarha 1671-1681 g. Vidi se, da oni jerarhijski odnosi, koji suustanovqeni bili za srpsku crkvu u Dalmaciji za vrijeme patrijarhape}skoga Makarija u po~etku druge polovine XVI vijeka, pokraj svijupoliti~kih mijena, stalni su i ~vrsti bili i u tre}oj ~etvrti XVIIvijeka. Vidi se iz ovoga {to smo sada naveli, da je pastirskim trudomovog ~estitog mitropolita ure|eno bilo svugdje u Dalmaciji pravilnobogoslu`ewe i pastirska slu`ba, {to je sve za vrijeme po{qedwih ratovaporeme}eno bilo, a vidi se i to, da je narod na{ tada arhipastirskomrije~u osna`en bio u vjeri svojoj. Ali na `alost mirni ovaj `ivotcrkveni malo je samo godina trajao, i pre|a{we nevoqe opetnastupi{e: rat, koji je za ~etiri godine (1684-1688) dr`ao na{u zemqu u268 Kon~. rkp, i pomenuti spis (br. 86.) st. arhive zad. episkopije.178

trzavici, i latinski nasrtaji na pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. O ratusmo ovom spomenuli, a sada da spomenemo o ovoj drugoj nevoqi na{oj,koja }e pravoslavne Dalmatince na `alost pratiti bez prestanka za dugii dugi niz godina.13.Dalmatinski proveditor Lor. Dona naredbom svojom od 23. marta 1683.obznanio je bio, da je uva`io pro{wu upraviteqa franci{kanskebosanske kustodije o. Miovila Radni}a, kojom je tra`io dozvolu, da bimogli pre}i u Dalmaciju iz Bosne nekoliki fratri sa mnogo naroda, te senaseliti u Dalmaciji, i u toj svojoj obznani svima preporu~ujeproveditor, da svi treba da najve}u susretqivost poka`u istim fratrima,koji su proniknuti odano{}u naspram mleta~ke republike, i koji iz teodanosti i prelaze sa narodom svojim u Dalmaciju. 269 Na odredbu ovuproveditorsku mi se zaustavqamo, jer ona sastavqa po~etak novihneprilika, koje }e imati da pretrpi na{a crkva u ovoj zemqi.Bosanski fratri ve} svemu su svijetu dodijali bili svojim postupawem isvojim `ivotom. Mons. Cerri u pomenutom svom izvje{taju papi InokentijuXI vrlo ih crno opisuje, kazuju}i, da su „i piu rilassati," da su gramzqivi zanovac, da bi da uzdr`e parohije {to tamo imaju, gotovi bili pozvati iTurke u pomo}, kad bi im ko htio oteti te parohije, ali da ih treba ipaktrpjeti, samo „per non cagionare maggior male." A kako su postupali nasprampravoslavne crkve, u nekoliko smo ve} vidjeli. Vijek je ovaj (ΧVII) biovijek, kad je osnovana u Rimu kongregacija za propagandu, i kad su uRimu sve starawe ulagali, da im napreduje ta kongregacija i rad wezin.Kongregacija je ova osobito imala pred o~ima isto~ne hri{}ane, koje jetrebalo nastojati da budu obra}eni u rimsku vjeru, kako bi tijem Rimnadoknadio onaj veliki gubitak, {to je na zapadu pretrpio od protestanata.Izme|u isto~nih hri{}ana prvi su bili pravoslavni hri{}ani, na kojeje propaganda oko svoje bacila. To su fratri u Bosni dobro znali, pazgoda im je sada bila, da se bave i oni poslom propagande me|upravoslavnim Bo{wacima, znaju}i, da }e tijem osvetiti se sve{tenstvupravoslavnom, koje je ~uvalo svoj narod od prevjere, a ujedno da }e iRimu ugoditi. Ovim se po{qedwim i tuma~i ono {to mons. Cerri ka`epapi, da fratre u Bosni, ma kakvi bili, treba ih ipak trpjeti. Posao ovajfratara u propagirawu latinske vjere me|u pravoslavnima u Bosni iHercegovini, i dakle nasrtawa wihova na pravoslavnu crkvu, pre{ao jebio svaku granicu u drugoj polovini ovoga vijeka, za vrijeme pe}skogapatrijarha Maksima.Poslije mnogih tu`aba na fratre, upravqenih porti od stranepatrijarha Maksima, najposlije bude izdan 1661. god. naro~iti ferman,kojim se nalagalo fratrima da moraju mirovati u pravoslavnu crkvu i da269 St. arhiva zad. ep, br. 103.179

se pod nikakvim izgovorom ne smiju mije{ati u poslove te crkve; usude lise to u~initi, patrijarh i srpski episkop imali su pravo zahtijevati odnadle`nih politi~kih vlasti da ih kazne. Sa ovakvim fermanom u rucienergi~ni patrijarh Maksim nije pra{tao ni jednom fratru, koji bi seogrije{io protivu pravoslavne crkve u zemqama, koje su mu bile duhovnopodru~ne. Protestirali su i ~ak se bunili fratri, {to im je samovoqawihova zauzdana bila; a pisci wihovi ne znadu ve} kako }e da iskloneijed svoj na patrijarha, koga zovu belva, iniquus homo, Draco i sli~no. 270Mu~ili su se i dovijali na sve na~ine ovi fratri, da bi dobilipre|a{wu slobodu djelovawa, ali im nije pomoglo. Na po{qetku, poslijenekoliko godina odlu~e obratiti se za pomo} rimokatoli~kim dr`avama,da bi im one od porte izradile da mogu `ivjeti u Bosni onako kako suprije `ivjeli. Obrate se oni najprije dubrova~koj republici, kod koje susigurni bili da }e na}i pomo}i protivu pravoslavnih, te joj prika`upe}skog patrijarha i srpske episkope na na~in, kako su to oni ve} znali.Uva`i im republika molbu. „Nevoljnini bosanskim katolikom", pi{e fratarBatinini}, „smilova se dubrova~ka republika, te {aljuci god. 1675. u Drinopoljsvoga poklisara Marina Cabogu na njeke sultanove sve~anosti, prikaza istomu,kako gr~ko-izto~ni patriarhe, vladike i popovi napastuju franjevce `ivu}e uBosni i Hercegovini, kako su ih na svoju vjeru prie}i silili, novce im uzimali isvakojako ih mu~ili". 271Mo`e se potpuno vjerovati, da se tako `ivo zauzeo za fratre, aprotivu pravoslavnoga patrijarha i sve{tenstva poslanik dubrova~kerepublike, jer je poznato, kakvom je stra{nom mr`wom ona bilaproniknuta naspram pravoslavne crkve. K. Petkovi~x pi{e: „Nadra`eniod rimokatoli~kog sve{tenstva Dubrov~ani su toliko za{li bili u svomfanatizmu protivu jednoplemenika svojih pravoslavne vjere, da susmatrali, da sami opstanak republike zavisi od te bratoubila~keiskqu~ivosti. Sa~uvalo se kod wih predawe, da je 1220. god bio uDubrovniku sv. Francisk asiski, i na pitawe Dubrov~ana, koliko }epostojati wihova republika, da je odgovorio, da }e trajati ona dotle,dok vrata wena budu zatvorena za shizmatike. Isto tako da je sv. Jakovmarlijski u jednoj propovjedi prorokovao, da }e svr{iti republikatada, kad se u gradu ozida prva pravoslavna crkva. Pri takvomraspolo`ewu dubrova~kih stanovnika, pojmqivo je da na{imjednovjercima nije mogu}e bilo `ivjeti na zemqama republike, imorali su ili se latiniti, ili stojati tu bez crkve svoje isve{tenstva. Pravoslavni Srbi, ve}im dijelom iz Hercegovine, po~elisu dolaziti u Dubrovnik u XV vijeku, ali do kraja XIX vijeka nije tubilo ni spomena o pravoslavnoj crkvi. Pravoslavni su morali, da bislu{ali Bo`ju slu`bu, odlaziti u Petrovo selo, daleko dva sata hoda,270 I. Ruvarac. Sp. kw, str. 78. 79.271 Sp. kw, II. 144.180

ili u man. Du`i, daleko {est sati. Do{ao bi kadgod u Dubrovnik kojikalu|er iz toga manastira i ~itao bi jutrewu ili ve~erwu u kakvojprivatnoj ku}i, ali svagda kri{om i pri velikom oprezu, da ne bi za toDubrov~ani doznali. Kad je trebalo pravoslavno dijete krstiti, moralose slati u Du`i ili u Trebiwe za sve{tenika; a kad bi umro uDubrovniku pravoslavni, tijelo su mu nosili radi opijela u Trebiwe,ako je imala rodbina da za to potro{i, ina~e su ga sahrawivali bezsvake molitve (Bo`e oprosti, kao psa) u nekom udaqenom od gradamjestu, kojede za to republika odredila bila. Na pravoslavne su kalu|ere,koji bi dolazili iz Hercegovine, dubrova~ki fanatici o{tro pazili,gonili su ih i progonili, i radi toga su im pape slali svoje bule sblagoslovom i blagodarno{}u, kao {to je to u~inio papa Venedikt ХІV,kad je doznao da su Dubrov~ani prognali jednog pravoslavnog kalu|era,koji se usudio bio svr{iti sv. tajnu za pravoslavne". 272 Ovo isto,potkrjepqeno dokumentima, ka`e i V. Maku[evx, navode}i, da su osobitofranci{kanci uzbudili u Dubrov~anima fanatizam protivu pravoslavnevjere, jo{ od onoga doba, kad su oteli pravoslavnima manastir na Stonu ipretvorili ga u franci{kanski manastir. 273 Ali dok ovako pi{u pomenutadva ruska pisca i osu|uju Dubrov~ane za wihovu mr`wu prema pravoslavnojvjeri, s druge strane rimokatoli~ki pisci kuju u zvijezde Dubrov~ane zatakvo wihovo postupawe. Na primjer, zadarski arcibiskup Karaman,govore}i (1750.) kako ne treba trpjeti pravoslavnu crkvu u nikakvojrimokatoli~koj dr`avi, navodi za ugled dubrova~ku republiku, nonavendo voluto mai quell' augusto e sagace governo permettere nella sua terrachiesa ai Serviani vivi, ne tampoco sepoltura a' medesmi morti. 274 A zadarskaarcibiskupska kurija ponavla misao Karamanovu, navode}i (1760.) kakosu Dubrov~ani znali zaprije~iti svaki poku{aj da se podigne u wihovomgradu pravoslavna crkva, „costanti nella massima di non concedere ne chiesa a'vivi (Serviani), ne tampoco sepoltura nel proprio Stato ai loro morti". 275Pri ovakvom su|ewu dubrova~ke republike o pravoslavnoj crkvi,sasvijem je pojmqivo, da se poslanik wezin morao `ivo zauzeti uCarigradu za bosanske fratre, koji su se `alili na progonstvo od stranepravoslavnih, ~iji su obred Dubrov~ani u op}e smatrali i nazivali„culto sacrilego." I to zauzimawe dubrova~kog poslanika dobrim jeurodilo plodom za fratre. Bar tako oni ka`u. Isti onaj fratar Batini},poslije gorenavedenih rije~i, dodaje: „Car Mehmed IV izjavi (dubrova~kom272 Istori~eskij o~erkx serbskoj pravoslavnoj ob\inw vx Raguzq. Str. 4-5.273 Materialw dla istorii diplomati~eskihx sno[enij Rossij sx raguzskoj republikoj. Moskva,1865.274 ,,Nikad nije htjela dopustiti ona uzvi{ena i mudra vlada u svojoj zemqi ni `ivim Srbima crkve,ni mrtvima groba.” Docum p. 307.275 Docum p. 400. U jednom izvje{taju od 22. avgusta 1761. arcib. Karaman hvali Dubrov~ane, {to ne }eni mrtvog Srbina u svojoj zemqi. Docum p. 411, a u jednom od 1741. nazivqe se kugom pravoslavna vjera,i odaje se hvala Dubrov~anima {to su sretni te nemaju kod sebe te kuge (il soli Ragusei hanno questafortuna di esser privi di tal peste). Docum p. 251. Cf. Farlati VI, 276-277.181

poslaniku), da su prevarom dobili (patrijarh i srpski episkopi) ferman odcarskog blagajnika, pa zato ga odmah opozva, narediv svim svojimbeglerbegom, sand`akatarom, kadijam i ostalim ~inovnikom, da brane i {titebiskupe i franjevce od svih navala i nameta srbskih vladika". 276 Ovo je bilo1675. godine. „Nego i ovo veselje franjevaca ne bilo dugotrajno", opa`afratar Zlatovi}, jer je sultan opozvao ovu svoju naredbu, 277 uvjeriv{i sebez sumwe, da su bile osnovane `albe pravoslavnog sve{tenstva nafratre. @alili su se i opet fratri i molili razne rimokatoli~kedr`ave da im pomognu. Ostavqaju}i ostale molbe, za nas je va`na ona,koju je pomenuti prije fratra M. Radni} upravio 1683. god. mleta~kojvladi, i uslijed koje je proveditor Dona izdao onu svoju naredbu, da svimoraju u Dalmaciji pokazati najve}u susretqivost bosanskim fratrima,koji namjeravaju sa mnogo naroda pre}i u ovu zemqu.14.Odluka bosanskih fratara da se sele u Dalmaciju bila je sa gledi{tawihovih interesa dobro razmi{qena. Nemo} turska u Dalmacijipokazala se odmah poslije poraza wihovoga kod Be~a, i sigurno je biloza svakoga, da }e se Dalmacija tada osloboditi Turaka i pre}i podvlast Mle~i}a. Upliv mleta~ke vlasti na dalmatinski kontinent po~eoje ja~i bivati od vremena kritskoga rata, i od toga je doba republikabila moralni vlasnik i toga dijela Dalmacije, kao {to je bila pravnivlasnik primorja. Naredbe dalmatinskih proveditora, koje su izdavanebile u to vrijeme, kao {to su za primorje imale pravnu snagu, tako suza kontinent one imale moralnu snagu, i slu`ile su op}om normom zanaseqewe i toga dijela Dalmacije. Kakav je pravac tada vladao usredi{woj upravi u Mlecima naspram pravoslavnih, kaza}emo na svommjestu. У Dalmaciji po~iwu}i od 1678. g. kad je postao proveditoromfanati~ni rimokatolik Petar Valijer, taj je pravac bio otvorenoprotivan pravoslavnima. U septembru 1679. g. ovaj je proveditor izdaobio naredbu za Kotor i kotorsko okru`je, da latinski sve{tenici imajuobu~avati pravoslavne sve{tenike. Ovu je naredbu isti proveditorsaop{tio suvremeno zadarskom knezu radi wegovoga vladawa. 278 Po ovoj iovakvoj naredbi lako se mo`e suditi, kako je moralo bitipravoslavnima, koji su bili pod jurisdikcijom pomenutogaproveditora. A ova je naredba upu}ivala ve} i rimokatolike udalmatinskom kontinentu, kako se imaju odnositi nasprampravoslavnih. Za latinske biskupe pak ona je zna~ila, da morajugledati da otrgnu pravoslavne od ota~aske im vjere i da ih privuku ulatinstvo. Primjer nam o ovom pru`a ninski toga doba biskup276 Sp. kw, II. 144.277 Sp. kw, str. 151.278 O ovome dalm. proveditoru govorimo op{irnije u pregledu doga|aja na primorju u slijede}emperiodu.182

Franci{k de Andreis, kojega hvale, da „pleros ritus graeci schismaticosab errore et schismate ad veritatem catholicam et sinum ecclesiaetraduxit', i da je odredio bio dva naro~ita rimokatoli~kasve{tenika, koji su se imali starati „et reliquorum conversioni." 279Osim drugoga svega, ve} i ovo je za fratre bosanske moralo bitiprimamqivo da u Dalmaciju sele, gdje im je tako zgodno poqe bilo,da mogu terati propagandu me|u pravoslavnima, i tijem im seosvetiti bar u Dalmaciji, kad nijesu mogli u Bosni, a ujedno tijem izadobriti sebi Rim, da im ne gleda potanko u wihov privatni`ivot i dru{tveno wihovo pona{awe, a i da ih pusti da naparohijama `ivu, {to je za fratre tada, isto kao i danas,sastavqalo najva`nije pitawe. A kad se uz ovo sjetimo, da je tada nazadarskoj arcibiskupskoj katedri sjedio jedan fratarfranci{kanac (Evangelista Parzagus), tada }e nam jo{ jasnije biti,za{to se bosanskim franci{kancima tako `ivo zahtjelo pre}i uDalmaciju. Koriste}i se pomenutom dozvolom proveditora Dona,po~e{e fratri i prelaziti u Dalmaciju. Prvi prijelaz fratara izBosne u Dalmaciju bio je 1684. godine. Vodio je fratre o. [imunBrajinovi}, a s wima je pre{lo iz Bosne 1. 000 porodica, koje senaseli{e u skradinskoj krajini. Me|utijem, u oktobru 1684. g. zauzeo jepo drugi put proveditorsko mjesto u Dalmaciji Petar Valijer.Slijede}i pre|a{wem svom pravcu postupawa protivu pravoslavnecrkve ovaj proveditor 3. oktobra 1685. g. saop{ti zadarskom knezustari jedan dukal od 11. jula 1446. g. upravqen kotorskom knezu, kojimje dukalom mleta~ka vlada upu}ivala toga kneza, da gleda na vje{tina~in da se obrate Bokeqi u rimokatoli~ku vjeru. ^in ovaj Valijerovpokazuje sam, {ta je dalmatinska vlada htjela tada sa pravoslavnima.Po svoj prilici to je u~inio Valijer po nagovoru onoga istogazadarskog arcibiskupa, franci{kanca, koji je jo{ u to doba bioarcibiskup, i koji je bez sumwe i naputio bio ovoga proveditora, daizda pomenutu naredbu 1679. godine. Fratrima je uslijed toga moralobiti zbiqa zgodno u Dalmaciji, da izme|u drugoga rade i napropagirawu rimokatoli~ke vjere. Dvije godine poslije prvogaprijelaza bosanskih fratara u Dalmaciju, biva drugi prijelaz. Tegodine oni prije|o{e vo|eni od o. Stipana Mati}a i dovedo{e 300porodica koje naseli{e u cetinskom poqu. Malo zatijem pre|o{eopet u dva maha iz Bosne u Dalmaciju fratri: prvi put wih 35fratara i dovedo{e 150 porodica i smjesti{e ih u siwsko poqe. Toje bilo 1688. godine, a zatijem opet sa fratrima iz @ivogo{ta pre|e736 porodica. Svega je u ovo doba pre{lo vi{e od 5. 000 porodica iz279 Farlati IV, 231.183

Bosne sa vaqda jednim stotiwkom fratara, i sav se taj narod naseliona zemqi{te izme|u Boraje, Prologa, Mosora i Dragovi}a.Podatke ove o pomenutim seobama fratara sa narodom, naravnorimokatoli~ke vjere, iz Bosne, uzeli smo iz kwiga, koje su sami fratrinapisali. 280 Koliko su ta~ne one cifre, mi ne mo`emo kazati. Fakt jetu, da je po{qedwih godina XVII vijeka pre{lo u dalmatinskikontinent, koji je bio naseqen od pravoslavnih Srba, mno{tvofratara franci{kanac. I ~im oni do|oe, po~e{e odmah iuznemirivati pravoslavnu na{u crkvu. A i zgoda im je bila, jer suprotivu iste crkve u primorskim mjestima bili u to vrijeme svi, ~ak itada{wi poglavica te crkve, filadelfijski arhijepiskop, zlosretniMeletije Tipaldi. U Zadru su arcibiskupi tada bili: pomenutifranci{kanac Parzagus, a za wim Priuli, opet fratar augustijanac,potpuno dostojni pred{asnici Zmajevi}evi u protivnostipravoslavnoj vjeri. U [ibeniku je bio biskup Calegari, koji je tolikove} vlasti dobio bio, ili bar prisvajao, da je ~ak obavqo kanoni~kuposjetu tamo{weg pravoslavnog hrama. A u proveditorskom dvoru uZadru vladao je poznati nam Valijerov pravac. U pomenutimbiskupima mi na drugom mjestu govorimo, isto kao i o o{trojprotestaciji koju prikaza{e u ovo doba (1689. g.) senatu primorskipravoslavni protivu latinskog sve{tenstva. Ovdje smo ovospomenuli radi toga samo da poka`emo, kako je zbiqa zgodno poqebilo u Dalmaciji za fratre, da se udvore Rimu rade}i za kongregacijupropagande i da tijem obezbjede sebi za{titu kod rimske kurije iu`ivawe onih svjetskih ugodnosti, na koje su u Bosni navikli bili, aradi ~ega ih je onako karakterisao mons. Cerri.U qetopisu na{em `alosno se opisuju stradawa, koja morado{epravoslavni da pretrpe od latinskog sve{tenstva, a posebno odfratara u predjelima okolo Cetine i u [ibeniku i okolini mu.Ozna~uju se ta stradawa te`ima od onih, koja su imali na{i da odTuraka pretrpe. 281 Koliko su na{i morali radi vjere svoje stradati u[ibeniku, govorimo na drugom mjestu. Ovdje spomiwemo o cetinskojkrajini. Cetinska krajina ve}inom je bila naseqena srpskimpravoslavnim narodom, osim ono nekoliko polatiwenih Bosanaca,koje u pre|a{wa vremena dovedo{e tu fratri. Okolo Vrlikepravoslavni su imali dvije crkve: Vaznesenija Gospodwa (sv. Spas)kod vrela Cetine i sv. \or|a blizu varo{i. Rimokatolici nijesuimali nikakve crkve; i tek 1688. g. kad Turci predado{e Mle~i}imaVrliku, ustupi im mleta~ka vlada tamo{wu xamiju da mogu wupretvoriti u hri{}anski hram. To i u~ini fratar Jure Bogi}; ali280 Zlatovi}, Batini}, Fabjani}, Luli} i d.281 Kon~. rkp.184

se fratri time ne zadovoqi{e, te`e}i da oni postanu gospodari tekrajine. Na sre}u wihovu, a na zlo pravoslavne vjere u Dalmaciji, uSpqetu je u to vrijeme bio arcibiskup Stipan Kosmi, fanatikprotivu pravoslavne crkve, a ina~e ~ovjek vrlo energi~an, i prijateqdalmatinskog proveditora Petra Valijera, koji mu je izradio da semnogo tada uve}a{e i tako ve} dosta veliki prihodi spqetskearcibiskupske katedre. Pod vlast ovog arcibiskupa do{la je, poreddrugih mjesta, i cetinska krajina i siwsko i dicmansko poqe.Velika ve}ina naroda u tim mjestima bila je pravoslavne vjere.Arcibiskup obrati pa`wu na taj narod i smisli otrgnuti ga odpravoslavqa i polatiniti ga. Radi ovoga on se uskoristi fratrima ipru`i im sva srestva, koja su za prozelistvo nu`na bila, a na ruci sumu u tome bile i mleta~ke provincijalne vlasti; koje su ra~unale, da}e se ja~e utvrditi u odanosti mleta~koj republici novodobivenipodanici onih mjesta, ako budu oni obra}eni u gospoduju}u urepublici latinsku vjeru. Po~elo se raditi najodlu~nije, a inajbezobzirnije. Po nesre}i man. Dragovi} je pust bio, te i nijebilo koga, da se u onim krajevima opre prozelistvu, a narod je samslab bio za oporbu tolikim silnicima. Fratri su radili bezprestanka, i tim revnosnije, {to su ra~unali da }e mo}i ustrojititu nekolike svoje parohije, i dakle `ivjeti onako ugodno, kao {to suu Bosni nau~ili bili. Arcibiskup Kosmi hrabrio ih je u radu islao im novaca, a provincijalne vlasti su im svu mogu}u pomo} u tomepru`ali. I na `alost rad se ovaj prozelitski uspjehom uvjen~ao zalatinsku crkvu. Nekoliko je hiqada pravoslavnih Srba u onim krajevimatada otrgnuto bilo od pravoslavqa. Fratri u svojim spisima kazuju, dasu 25. 000 Morlaka obratili „u katoli~ko jedinstvo i na poslu{nostpapi, blagodare}i za{titi arcibiskupa Stipana i pobo`nih mleta~kihzapovjednika". Drugi ne navode toga broja, ali spomiwu (Farlati, Neher idr.) da je tada mnogo „shizmati~kih Morlaka" obra}eno bilo. Arcibiskupse postarao odmah da primi u svoje sjemeni{te i spremi za sve{tenstvovi{e mladi}a iz onih novoobra}enih, da poslije me|u svojima slu`e.Vaspitavali su mladi}e u tome sjemeni{tu jezuiti, te je arcibiskup mogaobiti siguran, da }e se i oni srpski mladi}i spremiti kako treba, da senovoobra}eni utvrde u novoj vjeri. A da bi to, po wegovom mi{qewu,uspje{nije bilo, pozvao je iz [tajerske dva fratra, koji su znalislovenski jezik i koji su imali da novoobra}ene pou~avaju i da ih u~vrsteu odanosti papi. 282Takim na~inom fratri postado{e zbiqa gospodari sviju onih krajevaokolo Vrlike, Siwa i Dicma; a pravoslavni, koji nijesu htjeliprevjeriti, morali su svakojaka zlostavqawa da trpe od fratara. Izme|u282 Farlati. III, 521. Cf. Wetzer’s Kirchenlexikon (II Aufl.) III, 1353.185

ostaloga, oni okolo Vrlike htjeli su da pravoslavni ostanu bez svojecrkve. Obrate se fratri politi~koj vlasti optu`uju}i pravoslavne dastoje u svezi sa Srbima, koji su pod turskom vla{}u, i da prezirurimokatoli~ku vjeru, koja je gospoduju}a vjera u republici. Sigurno suti fratri znali `ivo da ovo vladi prika`u, jer A. Loredan, kninskiupraviteq, proglasi, da pravoslavni moraju se pokoravati vdadaju}ojvjeri, i po{to je „gr~ka" vjera osu|ena na koncilima, to da bi moralisvi dragovoqno napustiti tu vjeru i primiti rimokatoli~ku; me|utijemisti Loredan, da bi pokazao pravoslavnima okolo Vrlike, da nemajura~unati na za{titu vlade, naredi da im se oduzme ona crkva sv. \or|a ida se preda fratrima. To bude odmah i izvr{eno; a pravoslavnima dadujednu pojatu (fenile) da se mole tu Bogu, kad ne }e da se „shizme" odreku. 283Stojala je jo{ fratrima na srcu i crkva Vaznesenija kod vrela Cetine, ukojoj su slu`ili pravoslavni sve{tenici. Obrate se radi toga fratri nadalmatinskog proveditora Dan. Dolfina dokazuju}i, kako je ona crkvabila od starine tobo`e latinska crkva, kako su je kalu|eri prisvojili ikako bi ta crkva morala biti povra}ena fratrima sada, kadarimokatoli~ka vjera ima jedina pravo da opstoji u Dalmaciji.Proveditor povjeruje tim fratrima, koja su se radi ovoga obratilibili za pomo} i mo}nom tada{wem zadarskom arcibiskupu Prijuli, te ponastojawu ovog arcibiskupa, izda proveditor naredbu 4. oktobra 1696. g.kojom prizna pravo wihovo nad onom crkvom. 284 Poslije tri godine,uslijed protivnosti od strane pravoslavnih {to im se otimqe ona starawihova crkva, s kojom im je skop~ana bila uspomena na sretno vladaweDalmacijom kraqa Stevana Tvrtka, a uslijed opet novog rovarewafratarskog kod vlade, proveditor Alv. Mo}enigo izda novu naredbu, da zasva, budu}a vremena crkva ona ima ostati u vlasti fratara a gloria di Dioet a salute dell’ anime de’ fedeli. 285Ovo {to fratri potpomognuti od vlade u~ini{e na {tetupravoslavne crkve u vrli~koj krajini, htjeli su isto da u~ine i ukninskom poqu. Neki fratar Andrija Resica na{ao se 1688. g. u Kninu,kad je kninsku tvr|avu osvojio od Turaka mleta~ki |eneral Aleks. Molin.Tome |eneralu prika`e onaj fratar, koliko je on i wegovi drugovi uradio,da hri{}ansko oru`je pobjedi i da se Tur~in savlada u toj krajini, tezamoli |enerala da bi mu kakvu tursku ku}u u Kninu darovao. Tu se na{aoi {ibeni~ki biskup Kalegari, koji preporu~i Molinu onoga fratraResicu, i zbiqa Molin mu daruje ku}u i vrtao tur~ina Ibraima Potura.Do|o{e odmah tu k Resici druga dva fratra nz Visovca, i trebalo im jesada imati i naroda od svoje vjere, kako bi uredili jednu parohiju, i`ivjeli onako, kako se to wima dopadalo u svijetu `ivjeti. Ali u283 St. arhiva zad. ep, br. 127.284 Ibid. br. 131.285 Ibid. br. 135.186

kninskoj krajini nije bilo tada, kao ni za dosta godina ka{we, nijednoga rimokatolika, i fratri ti smisle udariti na pravoslavne i wihobra}ati u svoju vjeru. Po~nu na sve na~ine dovijati se okolo toganaroda, nagovaraju}i ga najprije na lijepe, a poslije i prijetwom, naprevjeru. Nijesu u tome radu sretni bili, jer nai|o{e na tvrdu vjeruondje{wih Srba, koje Vignalich zove ,,perfidi scismatici”, i koji se svomsnagom oprje{e fratarskoj napasti. 286 Udarili su bili fratri ~ak i nacrkvu kninskopoqsku sv. \or|a, isti~u}i da je i to bila wekadalatinska crkva, i da sada, kad je to mleta~ko zemqi{te, mora bitioduzeta {izmaticima. Pomagao im je i u tome biskup Kalegari;ali svi napori ostado{e bez uspjeha. Na{ qetopis hvali u ovomeposlu kninskopoqskoga sve{tenika pravoslavnog, StevanaQubojevi}a, koji je energi~no branio prava svoje crkve, a s kojim daje bio i sav narod, gotov da se i oru`jem odupre navalama na vjerupravoslavnu. 287Da li je jo{ gdje u dalmatinskom kontinentu imala u ovodoba da strada na{a crkva, kao {to je to bilo u [ibeniku i okolini{ibeni~koj i u vrli~koj krajini, ne znamo. Spomiwe se jo{ samo, da jejedan fratar iz Knina dolazio k crkvi sv. Ilije na Kosovu 1690.godine, i da je nagovarao tamo{weg sve{tenika pravoslavnog da primirimokatoli~ku vjeru, i da su se uslijed toga `alili kr~ki kalu|eriproveditoru Al. Molinu. 288 [ta je bilo uslijed ove `albe, nemaspomena. Sigurno je to, da je poku{aj onoga fratra ostao bezuspjeha, jer ni tada, a ni poslije, narod u kosovskom poqu nijeprestao biti pravoslavni. Ima jo{ jedno pismo dabrobosanskogmitropolita Visariona od septembra 1691. god. kr~kom arhdmandrituJustinu, u kojem pismu opisuje mitropolit te{ka vremena koja sunastupila po srpsku crkvu, od kako je pe}ski patrijarh Arsenijeprebjegao sa mnogim narodom u }esarove zemqe, i kako sada treba dase osobito brani i ~uva pravoslavna vjera u srpskim zemqama osobitood latina, te prekliwe arhimandrita da dobro pazi srpsku crkvu uDalmaciji. U ovome pismu mitropolit Visarion ne nazivqe sevi{e „li~ki i kli{ki" nego samo „egzarh sve Dalmacije. 289 Ovo jepo{qedwe pismo, za koje se zna od dabrobosanskih mitropolita ocrkvi dalmatinskoj.Poslije ovoga doba nalazi se, kao {to smo kazali, mal ne svakontinentalna Dalmacija pod vla{}u mleta~ke republike.Pravoslavni narod koji je bio u primorju, nalazio se podjurisdikcijom filadelfijskog arhijepiskopa. Jurisdikcija ova tog286 Pomenuti rkp.287 Kon~. rkp.288 Biqe{ka na spisu od 1690. g. u st. arhivi zad. ep. br. 137.289 Original u st. arhivi zad. ep, br. 138.187

arhijepiskopa prelazi sada i na pravoslavni narod kontinentadalmatinskog, nad kojim prestaje dotada{wa jurisdikcijadabrobosanskog mitropolita. Prelazi sada i vrhovna crkvena vlastu dalmatinskom kontinentu pe}skoga patrijarha carigradskompatrijarhu; premda formalnog akta o ovome nema, a nije po svoj prilicinikada ni sastavqen bio. I ovo je bez sumwe uzrokom bilo, {to jepravoslavni srpski narod dalmatinski smatrao pe}skoga patrijarha iposlije toga svojim vrhovnim crkvenim poglavicom i k wemu se uva`nijim crkvenim pitawima obra}ao, i {to je taj isti narod neradoslu{ao naredbe filadelfijskog arhpjepiskopa, a do{qedno ni onecarigradskog patrijarha, od kojega je taj arhijepiskop zavisio. Poodluci mleta~ke vlade sav je pravoslavni narod Dalmacije morao sadapriznavati za crkvenog starje{inu onog arhijepiskopa, koji je sjedi{teimao u oblasti republike i koji je bio mleta~ki podanik, a to je biofiladelfijski arhijepiskop, i dakle taj je arhijepiskop, fakti~no biopoglavica svega pravoslavnog naroda u sada ve} mleta~koj Dalmaciji.Pregledav{i do sada crkvene doga|aje kod pravoslavnog srpskognaroda u dalmatinskom kontinentu kroz XV, ΧVI i XVII vijek, dapregledamo za to isto vrijeme crkvene doga|aje kod pravoslavnoga narodau dalmatinskom primorju.188

IIVidjeli smo, da su krajem XIV vijeka gr~ke pravoslavne kolonije udalmatinskom primorju o`ivjele bile uplivom Svetosavske srpske crkve,a i tijem jo{, {to se za vladawa kraqa Stevana Tvrtka u Dalmacijimnogi ugledniji bosanski Srbi nastani{e u primorske gradove, te se ibrojno osna`i{e primorske pravoslavne crkvene op{tine. Kad jedalmatinsko primorje do{lo pod vlast mleta~ke republike, tada oveop{tine stupaju u svezu sa pravoslavnim Grcima, {to su u Mlecimastanovali, te od ovoga doba, pa unaprijed, sve do pada mleta~ke republike,crkveni doga|aji u dalmatinskom primorju vezani su neposredno sadoga|ajima crkvene op{tine u prijestonici republike.1.U Mlecima mi nalazimo pravoslavnu gr~ku koloniju ve} u XIII vijeku,kad je mleta~ka republika sklopila bila prvi trgova~ki ugovor sauspostavqenom u drugoj polovini toga vijeka u Carigradu gr~komcarevinom, i kad je uslijed toga postao bio ja~i saobra}aj izme|u Grkai Mle~i}a, te i ~este seobe mnogih gr~kih porodica u Mletke. 290 Kad sezatijem vizantijska carevina po~ela izlagati otomanskim napadajima, kojisve to ~e{}i bivahu, i interesi privatnih lica po~e{e uslijed togastradati, tada je jo{ vi{e gr~kih porodica prelazilo u Mletke, da bi tuvan opasnosti mogle u miru `ivjeti.Jo{ od prvih godina, kad se po~ela sastavqati u Mlecima prva gr~kakolonija, istakla se potreba da se ona ustroji kao crkvena op{tina i daima tu svoga sve{tenika i svoje pravoslavno bogoslu`ewe; i o tome suvi|eniji ~lanovi kolonije po~eli bili ve} tada raditi. Ali odmah tadapravoslavni Grci mleta~ki i osjeti{e da su na zemqi{tu rimskogapatrijarhata, a osjeti{e i to, koliko je mo}na na zapadu rimska kurija, ikoliko je i sama mleta~ka republika stegnuta od te kurije u svojiminterkonfesionalnim odnosima, a pod o~ima stra{noga Sant' Ufficio, kojije postojao u Mlecima radi ,,svete inkvizicije". Grci su se osmjelilibili da rade o ure|ewu svoje crkvene op{tine na osnovu zakona ovjerskoj toleranciji, koji je republika tada (1271. g.) izdala bila ba{ ukorist pravoslavnih Grka, da bi ih tijem lak{e k sebi privukla, te290Υποµνηµα Filadelfijskog arhijepiskopa Sofronija Kutuvali, po{qedweg mleta~kodalmatinskogpravosl. episkopa (1780-1790.). Ova hipomnema sadr`i opis postanka pravoslavnecrkvene op{tine u Mlecima, a posebno opisuje djelovawe episkopa Hortakisa, Tipalda i Faceje, okojima se daqe govori u ovoj radwi. To je rukopisna kwiga od 87 listova maweg oktava na gr~komjeziku, i danas je moja svojina. O mleta~koj pravoslavnoj koloniji najpotpunija je danas radwa prof.Jov. Veludosa, koja je u drugom izdawu {tampana u Mlecima 1893. godine sa naslovom:Ελληνων ορθοδοξων αποιχια εν Βεϖετια. Od istog ovog profesora ima ~lanak sa naslovom: Cenni sullacolonia greca orientale, koji je na{tampan u dodatku I toma kwige: Venezia e le sue lagune. Venezia, 1847. Oistoj mleta~koj koloniji napisao je i prof. Leonardo Dudreville u svojoj kwizi: Errori delle chiese fozianegreca rutena ed ellenica, e defezione della colonia orientale di Venezia. Venezia, 1859. Po naslovu samommo`e se suditi o sadr`aju ove kwige, a moto joj je: ,,Ogni chiesa scismatica e protestante” (svakashizmati~ka crkva jest protestantska).189

oja~ala svoju trgovinu. 291 Papin nuncije kad je doznao za ovo, savjetovao jevladu, da ne treba dopustiti Grcima, da se kao zasebna vjerska zadrugaustrojavaju, jer da to mo`e biti u budu}nosti {tetno i za crkvu i zadr`avu. A ne }e taj nuncije biti digao svoj glas protiv onog zakona otoleranciji po svoj prilici s toga, {to je bilo vrijeme, kad se saziv lionskogasabora, na kome se imala sklopiti „lionska unija", i {to je Rim ra~unao da}e mo`da i taj mleta~ki zakon skloniti pravoslavne Grke na uniju.Mleta~ki Grci ne dobi{e dozvole za ure|ewe svoje crkvene op{tine, avlada im objavi, da se onaj zakon ti~e wihove „gra|anske slobode" urepublici, a ne i prava konfesionalnih.Dugo je tako trajalo, gotovo stotinu godina. U januaru 1360. godinena{la se pobu|ena republika izdati opet zakon, kojim potvr|ujegra|ansku slobodu pravoslavnih Grka i da se sva~ija „sloboda savjesti"ima po{tovati. 292 I sada je republika izdala ovaj zakon radi onih istihsvojih trgova~kih interesa, radi kojih je bila izdala prvi put sli~ni zakon;a Rim nije protestirao sada protivu ovoga zakona, jer je to bilo vrijeme, kadse gr~ki car Jovan Paleolog dogovarao sa papom o uniji, koju je Paleologzatijem i primio, i jer je papa ra~unao da }e ovaj mleta~ki zakon potpomo}i,da i sva gr~ka crkva pristane na uniju. Mleta~ki Grci, misle}i da je sadanastupilo povoqnije vrijeme, pokrenu opet pitawe kod vlade za dozvolu, damogu crkvenu svoju op{tinu ustrojiti. Ali, kao {to se u ni{ta pretvorilabila prije sto godina ,,lionska unija", i kao {to se i sada u ni{tapretvorila i prevjera Jovana Paleologa, to ni pravoslavni mleta~kiGrci opet ne dobi{e dozvole za svoju crkvenu op{tinu; i ne samo to,nego im vlada objavi, da ih mora smatrati za „shizmatike", za kakve jeposlije osuje}ewa Paleologove unije, Rim proglasio bio sve Grke.Proteklo je i opet dosta vremena, a da su pravoslavni Grci u Mlecimamorali smatrati na sebe, kao na bespravne u crkvenim odnosima.Politi~ke prilike na istoku me|utijem prinu|avale su na istoku Grke,da sve vi{e i ja~e prelaze na zapad, a izme|u drugih mjesta i u Mletke,tako da je u prvim desetinama XV vijeka gr~ka kolonija mleta~ka brojalablizu hiqadu porodica. 293 Sada ve} postanu odlu~niji u svojim odnosimanaspram vlade Grci, te i ne tra`e}i kakve dozvole, oni sami ustroje svojucrkvenu op{tinu u Mlecima i dozovu k sebi iz Carigrada dva sve{tenikaradi pastirske slu`be kod wih. Vlada nije se u po~etku osvrnula na to, ali jestposlije, kad su Grci tra`ili da im se ustupi jedna od mnogih latinskihmleta~kih crkava, ili da im se dade kakvo mjesto, gdje bi oni crkvu sagradili,i gdje bi se moglo vr{iti pravoslavno bogoslu`ewe. Priznala je vladazakonito postojawe op{tine, ali ni crkve, niti odre|enoga mjesta za291 Kutuvalov rukopis.292 Ibidem.293 Veludos spomiwe 5. 000 du{a; a okolo 0606. god. Bilo je i 14. 000 pravoslavnih, za koje jezuitPosevin kori republiku, {to ih trpi u Mlecima i ne }e da se stara da ih obrati. Vidi GiusCappelletti, J. Gesuiti e la republica di Venezia. Venezia, 1873. (str. 181).190

ogoslu`ewe nije htjela dati Grcima. Smatraju}i, da oni ne tra`e, niti mogutra`iti da imaju crkvu, odjeqenu od vjerskog op}ewa sa latinima, jer bi utakvom slu~aju bili „shizmatici", i dakle osu|eni od rimske crkve, negoda oni to tra`e kao „katolici", samo razli~nog obreda, i `ele}i da takomnogobrojnoj i po bogatstvu zna~ajnoj op{tini zadovoqi, vlada imdopusti da svoju liturgiju slu`e u pojedinim latinskim crkvama, iposebno im ozna~i doti~ne crkve, izme|u kojih su glavnije bile: sv.Vlasija i sv. Jovana in Bragora. 294 Grci su se zadovoqili i ovim za tada,kad nijesu mogli vi{e dobiti. Ali nije ovo bilo po voqi latinskommleta~kom patrijarhu, koji radi toga podnese vladi svoj protest, a ujednoi od strane rimske kurije bude opa`eno republici, da ne treba da tolikopopustqiva bude prema Grcima, dok se ne dozna jasno, da li su oni „pravikatolici". Vlada mleta~ka uva`i sve napomene, te ograni~i izdanu svojudozvolu Grcima, i dopusti im da mogu slu`iti po svom obredu samo ucrkvi sv. Jovana in Bragora. Ali i ovo je za malo trajalo. Mleta~ki jepatrijarh opet protestirao, i to ovaj put mnogo o{trije nego prije; apapin nuncije po nalogu iz Rima izjavi vladi, da Grci u Mlecima podobivenim pouzdanim izvje{tajima nijesu „katolici", nego „shizmatici",i da se shizmaticima ne smije dopustiti u katoli~koj crkvi bogoslu`ewe.Poslu{a vlada i ove napomene, te zaboraviv{i na svoje sopstvene zakone ovjerskoj toleranciji, i ne osvr}u}i se na obzire, koji su je prema gr~kojop{tini prije malo vremena rukovodili, udari pravcem sasvijemprotupolo`nim onim svojim zakonima, i po~ne otvoreno gonitipravoslavne sve{tenike, koji su u Mlecima slu`ili. Izda naredbu, da se nesmije vi{e u nikakvoj mleta~koj crkvi slu`iti pravoslavna liturgija; akad je doznala, da je neki sve{tenik, Mihalis, to ipak u~inio, ona naredi27. aprila 1412. g. inkvizitoru Sant’ Uffizio, da ga i`dene iz Mletaka, dane bi on to ponovio, i tijem „prouzrokovao {tetu katoli~koj vjeri imo`da zaveo i kog katolika" 295Zabrani ovoj morali su pravoslavni da se i silom pokore; i od togavremena po~e{e gr~ki sve{tenici slu`iti u privatnim ku}ama. Alivlada nije htjela ni to da trpi. Doznala je ona bila, da neki sve{tenikAksentije, slu`i o prazni~nim danima u jednoj ku}i, gdje se mnogonaroda sakupqa, i 8. januara 1416. g. izdaje ona o{tru naredbu, da sebezuslovno zabrani tome sve{teniku da daqe slu`i, i ako se dozna da jeon to i poslije ove zabrane u~inio, neka se za pet godina i`dene izMletaka, isto tako i svaki drugi, koji bi se usudio slu`iti pravoslavnuliturgiju. Sli~nu naredbu izdala je vlada i 3. avgusta 1418. godine. 296Kao {to se vidi, pravoslavni u Mlecima ne samo {to nijesu bilitrpqeni, nego su ~ak i goweni bili. I nevoqa je ova za dugo trajala, te su294 Veludos, str. 11.295 Documenta (moje izdawe, 1899.), str. 3.296 Ibidem., p. 5.191

se pravosalvni u Mlecima morali kriti, kao u vrijeme prvihhri{}anskih gowewa, da bi se mogli Bogu moliti. U februaru 1430. g.Poziva vlada preda se sve{tenika Akakija, koji je slu`io liturgiju ujednog privatnoj ku}i, isto i sve{tenika Josifa Predikari, i zabrawujeim da vi{e ikada slu`e, pod prijetwom izgnawa za pet godina; a onomeFilomati nare|uje, da nipo{to ne smije vi{e dopustiti, da se u wegovojku}i slu`i, i da mora odmah razvaliti kapelu, {to mu je u ku}i, nitismije graditi ma gdje bilo drugu kapelu, pod prijetwom kazne. Iste godinei istoga dana izdaje sli~nu osudu protiv onoga sve{tenika Mihalisa, zakoga se i inkvizitor Sant' Uffizio jo{ prije 18 godina pobrinuo bio, i kogasu zatekli bili da je slu`io liturgiju u jednoj ku}i u ulici sv. Martina. 297Nastupila je me|utijem sudbonosna za hri{}ansku crkvu 1438. godina,kad se sastao u Ferari sabor za sjediwewe isto~ne i zapadne crkve.Pre{ao je taj sabor slijede}e godine u Florenciju, i 6. jula 1439. g.Biv{i pravoslavni arhijepiskop nikejski, a tada ve} unijatski prelatVisarion, objavio je u glavnoj florentijskoj crkvi latinskoj, da su secrkve sjedinile. Progla{ena je bila florentijska unija. [ta je bila taunija, i kako je ona postala, mi ne }emo naravno sada ovdje opisivati, jerje o tome mnogo pisano, te svak to ve} danas zna; a i mi smo prije 20godina o toj uniji pisali. 298 Pravoslavna crkva nije nikada priznala iprimila odluke onog florentijskog sabora. Isto~na crkva ve} 1443.godine proglasila je okru`ni pismom na sve vjerne, da za wu nemanikakva zna~aja onaj sabor; a 1472. godine, kad su na zapadu po~eliisticati, kako su obavezni i za isto~nu crkvu zakqu~ci istoga sabora,bude sazvan u Carigradu sabor, na kome su bile zastupqene pomjesnepravoslavne crkve svega svijeta, i na tome saboru, pod predsjedni{tvomcarigradskoga patrijarha Simeona, bilo je sve~ano osu|eno sve ono, {tose na florentijskom saboru u~inilo. I od toga doba mjerodavna je i dodana{wega dana, a i do vijeka, za svu pravoslavnu crkvu odluka ovogsveop}eg carigradskog sabora 1472. godine.Ali nijesu ovako sudili o florentijskom saboru na latinskom zapadu.Na zapadu su smatrali, da je sjediwewe isto~ne crkve sa zapadnom svr{eni~in, i da pravoslavne crkve, kao takve, ve} nema, nego da postoji jedna samacrkva, rimska, za sve hri{}ane svega svijeta pod sveop}im poglavarstvomrimskoga pape, a samo da je slobodno isto~nim crkvama slu`iti poisto~nom obredu i na narodnom jziku. Prema takvom su|ewu oflorentijskom saboru, rimska je kurija po~ela odmah i postupati nasprampravoslavnih, osobito u onim zemqama, gdje je gospoduju}a bila latinskavjera. Smatrala ih je unijatima. Mleta~ka republika, slijede}i op}empravcu latinskoga zapada, zauzela je i ona to isto stanovi{te premapravoslavnim podanicima svojima. Radila je rimska kurija u smislu297 Ibidem., p. 4. 5.298 Kiril i Metodije (moje izdawe, 1881.), str. 279-284.192

florentijske unije najenergi~nije, gdje joj je god samo zgoda bila. Tako jeisto i mleta~ka vlada radila niti je {tedila najo{trijih srestava da seizvede ono, {to je mislila da se u Floernciji zakonito u~inilo.Doznala je me|utijem mleta~ka vlada, da se pravoslavni, kako Grci,tako i Sloveni, protive onoj florentijskoj raboti, i da ne smatraju dasu za wih obavezni zakqu~ci onoga sabora. U~inilo se vladi, da to zna~iprotiviti se zakonitim uredbama, i da takve protivnosti moraju bitika`wene. Zao jedan duh zadahnuo je bio mleta~ku vladu u tome. Nalazio seu to vrijeme u Mlecima biv{i pravoslavni mitropolit kijevskiIsidor, drug Visarionov, i sada unijatski prelat kao i Visarion. OvajIsidor, koji je imao najvi{e interesa da se izvode svugdje zakqu~ciflorentijskog sabora, uspio je bio fanatizirati mleta~ku vladuprotivu pravoslavnih toliko, da ona nikakvih obzira nije s wimaimala. Ko nije htio priznati florentijski sabor, i dakle biti unijat,taj je morao biti latinin. Ovo je bio tada{wi vladin pravac. Po ovomepravcu ona je postupala u Mlecima, a po istome i u provincijama, gdjeje bilo pravoslavnih. Po`alili su se bili latinski Kotorani, da ukotorskom okrugu ima dosta slovenskih popova „shizmatika", tezamoli{e vladu da budu isterani ti popovi, i da ih zamijenu popovilatinski. Odmah je na ovo izdan bio dukal na ime kotorskoga kneza inare|eno mu, da gleda da oni pravoslavni popovi, a isto i sav narod,budu obra}eni u rimokatoli~ku vjeru, ali „neka se to ne u~ini na jedanput, nego malo po malo i na vje{ti na~in", da se radi mno{tva onihshizmatika ne bi dogodila kakva neprilika i da ne bi postradalidr`avni interesi. Dukal je ovaj izdan bio 11. jula 1448. godine. 299 Anekoliko godina ka{we, naime 22. maja 1455. g, na `albu opet istihlatinskih Kotorana, bio je izdan novi dukal, da se oduzmu odpravoslavnih sve pravoslavne crkve u kotorskom okrugu i da se stave podjurisdikciju tada{weg latinskog kotorskog biskupa Bernardi. 300 Ovakoodlu~no postupala je mleta~ka vlada, ~im bi joj javqeno bilo, dapravoslavni u mleta~kim zemqama ho}e da ostanu u svojoj vjeri i ne }e dapapu priznadu. Na ostrvu Kritu istakao se bio spor izme|u pravoslavnogjednog sve{tenika i nekih latinskih sve{tenika o tome, kome pripadapravo nad jednom crkvom, koju je sagradio bio za spasewe du{e svoje nekibogati Kri}anin Dimitrije Istrago. Doti~ni latinski sve{tenicipotra`ili su od senata da se wima to pravo prizna, i senat 15. jula 1461. g.ne samo {to je uva`io molbu tih sve{tenika, nego nare|uje kritskomnamjesniku da gleda, da se po svemu ostrvu iskorijeni opaka i shizmati~kagr~ka vjera (ut perfidus et schismaticus ritus Graecorum extirparetur). Ovunaredbu motivirala je vlada slavom Bo`ijom i da oja~a katoli~ka vjera(pro honore Dei et augmento catholicae fidei). Ali uz taj interes299 Documenta, p. 5-6.300 Ibidem., p. 6-8.193

imokatoli~ke vjere, senat je mleta~ki imao pred o~ima i dr`avneinterese. 301 Pa po{to su Kri}ani prijetili ustankom, ako im bude i daqevjera wihova progowena, vlada nare|uje svom namjesniku u tri maha iste(1461.) godine, da progoni pravoslavne sve{tenike „jer nijesu vjernirepublici." 302 To isto nare|uje slijede}e godine i namjesniku na ostrvuKrfu, jer su pravoslavni i tu prijetili ustankom radi progonstva svojevjere." 303 2.Oni dr`avni interesi, radi kojih je vlada progonila pravoslavnuvjeru na Kritu i u Krfu i nagonila pravoslavne na latinstvo, nijesupostojali za pravoslavne u Mlecima, jer se ona nije bojala tu nikakvogustanka, te je mogla dakle bez bojazni postupati u pomenutom pravcu. Aliveliki broj pravoslavnih u Mlecima i zna~aj wihov primoravao je vladuda obzirnija bude u svojem postupawu prema wima. Osobito je vladu nato pobu|ivala prijetwa vi|enijih i bogatijih izme|u wih da }eodseliti u Austriju i ju`nu Italiju, ako im bude u vjeru dirala.Gledala je prema tome vlada da na|e na~ina zadovoqiti pravoslavne uMlecima, ali ujedno i da papi rimskom ne u~ini `ao. O priznawumleta~kih Grka za pravoslavne nije moglo biti ni rije~i, zbog onoga{to smo gore naveli; a primoravati ih na latinstvo, zna~ilo je na praguRima osuje}ivati ono, {to je Rimu toliko na srcu le`alo, naimeflorentijska unija, a za koju je u Mlecima `ivo radio onaj unijatskiprelat Isidor, koji je sada ve} bio kardinal rimske crkve. Ovaj seIsidor i javio sada mleta~koj vladi u pomo}. Znao je on kolikomleta~ki Grci ~eznu za crkvom svojom u Mlecima, pa je ra~unao da }emo}i lako zadobiti iste Grke za uniju, ako im izradi od vlade dozvolu,da mogu tu crkvu imati; a znao je i da je vlada voqna povoqiti im.Prikazao je on stvar ovu rimskoj kuriji, i od iste je dobio uvjerewe, dato ne bi bilo protivno papi. Tada se Isidor obrati vladi i prika`e jojpotrebu da se dozvoli Grcima da imaju svoju crkvu, a ujedno je uvjeri daje i papa za to sklowen, i da su mleta~ki Grci „pravi katolici" povjeri, a na „isto~ni obred" imaju pravo u smislu naredbe „ekumeni~kog"florentijskog sabora, da bi dakle trebalo dozvoliti mleta~kim Grcimada dobiju svoju crkvu, i to kao unijatima. Da je ovo sve taj Isidorradio na svoju ruku i radi svojih svrha, i da Grci nijesu tra`ili od wegatog zauzimawa za wih, pokazuju doga|aji koji su se poslije ovoga istakli.Vladi su se u~inili opravdani argumenti Isidorovi, te 18. juna 1456. g.ovla{}uje latinskog mleta~kog patrijarha, da odredi za Grke jednu zgodnucrkvu u Mlecima, ili i novu da im dozvoli sagraditi, gdje bi se slu`baBo`ja vr{ila po isto~nom, gr~kom obredu (more graeco), kako ne bi zbog301 Ibidem., p. 9.302 Lamansky, op. cit, p. 046-048.303 Ibidem., p. 049.194

toga {to nema crkve „ostalo bez bo`anstvene slu`be ono mno{tvo Grka,koji stanuju u Mlecima, i koji `ive katoli~ki u poslu{nosti sveterimske crkve." 304 Mleta~ki patrijarh odazove se vladinoj naredbi, iodredi za Grke crkvu sv. Vlasija, u kojoj su oni po wekada i prijeslu`ili, da u toj crkvi wihov sve{tenik po isto~nom obredu mo`eslu`iti, ali da imaju pravo u istoj crkvi slu`iti tako|er i latinskisve{tenici. Objavi ujedno ovaj patrijarh Grcima, da }e unaprijed onispadati pod wegovu duhovnu jurisdikciju, i prema tome da doti~ni gr~kisve{tenici moraju u wegovoj kuriji biti ispitani i tu ispovjeditiflorentijski simvol vjere, i tada da }e dobiti propisanu patentu (nekavrsta sin|elije) za mo}i slobodno vr{iti pastirsku slu`bu. 305Sve ovo {to je onaj Isidor izradio tobo`e u korist mleta~kih Grka i{to im je sada mleta~ki patrijarh objavio, ozlovoqilo je te Grke, kojinaravno ne primi{e to {to im se sada nudilo, nego naprotiv po`ali{ese vladi, {to im patrijarh name}e nekakve zahtijeve, koje oni ne moguprimiti. Sa svoje strane `alio se patrijarh vladi na nepokornostGrka. I sve je opet ostalo za preko 30 godina, kao {to je i prije bilo.Obrate se 1479. godine opet vladi mleta~ki Grci, da bi moglisagraditi svoju crkvu, ali sada izri~no istako{e da oni nijesu voqnipriznavati nad sobom duhovnu jurisdikciju mleta~koga patrijarha. Uovome je patrijarh isti vidio o~itu „shizmu", te je odmah preduzeo kodvlade energi~ne mjere, da se ta „shizma" u korjenu satre, navode}inaravno opasnost za „katoli~ku vjeru i za mleta~ku republiku, koja odtakve opake shizme prijeti". I vlada je u smislu ovih napomenapatrijarhovih obznanila 28. jula 1479. g. Grke, da im dozvoqava damogu slobodno sagraditi o svome tro{ku crkvu na odre|enome mjestu uMlecima, ali da }e se u toj crkvi mo}i slu`iti samo po propisima„katoli~ke" vjere, a prema odredbama {to }e izdavati za wih latinskimleta~ki patrijarh, i pri svakoj slu`bi gr~koga sve{tenika svagda }esudjelovati jedan latinski sve{tenik (assistente semper in celebrationesuorum officiorum uno presbytero latino), koga }e za to patrijarhodrediti. 306 Iz ove se vladine naredbe ve} vidi, koliko je ona tadafanatizirana bila protivu pravoslavne crkve. Toj se wenoj naredbiGrci ne pokori{e, i zahvali{e joj se na takvoj dozvoli za gradwu crkve,odlu~iv{i da i daqe trpe do vaqda boqih vremena.Istaklo se me|utijem jedno pitawe, vrlo va`no za dr`avnu vlastrepublike, koje ma i posredno poslu`ilo je u nekoliko na korist Grka u304 Documenta, p. 8.305 Veludos, str. 14. Radi ove dozvole `alio se zastupnik rimske kurije: ,,Insuper ipsis Graecis dederunt(Veneti) ecclesiam S. Blasii, ut more eorum officia sua in ea peragerent, quod mihi adeo displicet, ac si Judaeissynagogam construere indulsissent vel Saracenis moscheam, cum Graeci nostris ecclesiis sint infensissimi”; alise odmah zatijem ovaj gospodin i tje{i: »Audivi tamen quod eos expulerunt ab illa ecclesia«. Veludos, str.167.306 Docum., p. 10. Cf. Lamansky, p. 049. 052.195

Mlecima. Papa je izdao bio u to vrijeme odluku, po kojoj se mleta~komlatinskom patrijarhu oduzimala dotada{wa vlast wegova nad mleta~kimGrcima, i tu je vlast papa prenio bio na latinskog carigradskogpatrijarha, da bar u Mlecima ima taj patrijarh neku pastvu, kad nijemogao da je ima u Carigradu, ~iji je titul nosio. O ovoj odluci znademoiz odnosnoga uputstva mleta~ke vlade svome poslaniku kod papskogadvora u Rimu. 307 Neki pounija}eni gr~ki sve{tenik iz Modene, AndrijaServo, da ste~e sebi zaslugu kod pape istakao je u rimskoj kuriji, kako bimleta~ki Grci tobo`e lako pre{li u uniju, kad ne bi morali biti podvla{}u latinskog mleta~kog patrijarha, nego kad bi stavqeni bili podneposrednu vlast latinskog carigradskog patrijarha, koji u Rimu stanuje.Dopala se ova misao u Rimu, te je papa i izdao pomenutu odluku, „dakardinal sv. An|ela, koji ima naslov carigradskoga patrijarha, mo`evr{iti nad Grcima koji su u Mlecima, bili oni klirici ilisvjetovwaci, svu onu jurisdikciju, kako u duhovnim, tako i u svjetskimstvarima, koju vr{i svaki biskup u svojoj biskupiji, i da mo`epostavqati jednog ili vi{e vikara, koji }e u ime wegovo vr{iti tujurisdikciju". Kad je doznala za ovu papinu odluku republika, osjetila seona uvrije|enom u svojim pravima, da inostrani jedan biskup imaduhovnu, pa jo{ i svjetsku jurisdikciju nad wenim podanicima, te jeprotestirala protivu iste odluke, i 28. jula 1498. g. naredila svomposlaniku u Rimu, da nastoji, da papa opozove onu svoju odluku, koja jeprotivna postoje}im dr`avnim zakonima republike, i vrije|a pravamleta~kog patrijarha, koji je svagda nad Grcima imao duhovnu vlast;nare|uje ujedno vlada tom svom poslaniku da istakne papi, kako bi se lakogr~ke vjerske zablude (errores graecos) mogle uvu}i i me|u katolike (intercatholicos), kad ne bi mleta~ki patrijarh imao potpunu vlast nadmleta~kim Grcima. Poslije odnosnih razja{wewa, a kako izgleda,uticajem samog onog kardinala sv. An|ela, Rim je opozvao svoju odluku,i tijem je ovaj posao svr{io.Ali ovo je navelo mleta~ku vladu na ozbiqno razmi{qawe o polo`ajusvojih gr~kih podanika. Vidjela je da o wima vodi ozbiqna ra~una Rim ida nastoji da ih sebi privu~e, a na {tetu republike, vidjela je s drugestrane da sami ti Grci sastavqaju u dr`avi takvu ~iwenicu, koja se nemo`e olako uzimati i koju bi joj po svojim vezama na istoku mogli ineprilika stvoriti, vidjela je najposlije, da i sami wezin patrijarh, ~ijaprava ona toliko brani i {titi, postupawem svojim dzlovoqava Grke i~ini ih, da joj ne budu odani onoliko, koliko je to ona radi dr`avnihinteresa `eqela. Trebalo je dakle vladi da na|e na~ina, kako }e se jednomurediti polo`aj mleta~kih pravoslavnih podanika, i ona odlu~i sada topitawe da svakako rije{i. Uslijed neprestanih `alba wihovih na307 Docum. ibid.196

poti{tenost u vjerskim stvarima, vlada objavi 17. aprila 1499. g. daim jam~i slobodu u wihovom unutra{wem crkveno-op{tinskom ustrojstvu,isto i slobodu da mogu slu`iti u crkvi po isto~nom obredu, samo {tomoraju biti ,,katolici" i priznavati rimski primat, a ne „shizmatici", idr`avna vlast da }e ih u toj slobodi {tititi. Nijesu se pravoslavnizadovoqili ovom vladinom objavom radi zahtijeva o priznawu rimskogaprimata, te i ne primi{e to {to im je sada vlada davala. I pre|a{waneodre|enost u ovome pitawu produ`ila se i daqe, isto kao inezadovoqstvo pravoslavnih. Ovu neodre|enost me|utijem vlada je htjelada svakako presje~e, a radi onih razloga, koje smo goro naveli.Prona{la je za to ona jedno srestvo, kojim, kao {to }emo odmah vidjeti,uspjela je u svojoj namjeri, ali je morala zato i mnogo vje{tine daupotrebi.Predstavnici mleta~ke crkvene op{tine, a na prvom mjestu stratioti,vidjeli su novi pravac vladin naspram pravoslavnih Mle~i}a, i da im`eli zadovoqiti. У oktobru 1511. g. obrate se oni savjetu desetoricepredstavkom, u kojoj izlo`e podrobno sve tegobe, koje su dotle moralitrpjeti radi vjere svoje, i mole sada savjet, da im dozvoli sagraditizasebnu crkvu u ~ast sv. \or|a, i motiviraju molbu tu svoju navode}iuvjerewe, da ih savjet smatra za „prave i katoli~anske hri{}ane (per veriet cntholici christiani)." 308 Ovu molbu primio je savjet desetorice i odlu~ioodmah, da se ima sve preduzeti, da bude ta molba i ostvarena. Zamleta~ku vladu glavno sada je bilo, {to su moliteqi izjavili, da su„pravi i katoli~anski hri{}ani," i toliko je dovoqno bilo za wu, dajoj rimska kurija ne mo`e prebaciti, da brani „shizmatike", za kakve jeta kurija smatrala pravoslavne. Vlada nije htjela da se upu{ta uispitivawe, u kakvom smislu mleta~ki pravoslavni smatraju sebe zakatoli~anske hri{}ane, i da tijem samim oni iskqu~uju iz pojma okatoli~anstvu sve i svakoga, koji ne ispovijeda nikeo-carigradskisimvol; za wu je dovoqna bila rije~ „catholici", i ona je smatrala sebe upunom pravu da u dr`avnom interesu prizna mleta~koj crkvenoj op{tini`eqenu avtonomiju, i da tu avtonomiju svak {tuje. Na prvome mjestutrebalo je da to prizna mleta~ki latinski patrijarh, koji je dotle imaopotpunu duhovnu jurisdikciju nad tom op{tinom, i kojega je prava isama vlada energi~no branila. Dr`avni razlog su istakli ovomepatrijarhu, i on je za taj ~as }utao i pu{tao da vlada radi kako zna.Trebalo je jo{ sporazumjeti se sa rimskom kurijom. Radi ovoga vladadade odnosno upustvo svome poslaniku u Rimu, koji je prikazao papi svustvar o mleta~koj crkvenoj op{tini i neophodnu potrebu da joj sezadovoqi. Dugo su trajala dogovarawa o ovome pitawu izme|u Rima irepublike, dok najposlije u martu 1514. godine poslanik mleta~ki iz308 Ibidem., p. 12.197

Rima javi svojoj vladi, da je rimska kurija pristala, da „Grci mleta~kipodanici, budu slobodni od svake vlasti nad wima mjesnog latinskogbiskupa, da im je slobodno sagraditi svoju crkvu, i u toj crkvi slu`iti poisto~nom obredu, da mogu sami sebi birati svoje sve{tenike, samo {toradi crkvenog jedinstva moraju zavisiti od pape rimskoga, i toneposredno, i u znak te zavisnosti du`ni }e biti svake godine slati uRim pet libara bijeloga voska". Vi{e od ovoga mleta~ki poslanik nijemogao od pape dobiti; a uzimaju}i u obzir tada{wi zna~aj rimskogapape, i da prema prilikama vremena i mjesta mleta~ka je vlada morala,da se u ovome pitawu papi obrati, mo`e se slobodno re}i, da je mleta~kiposlanik i mnogo dobio od pape. Jer najposlije, {ta papa tra`i odmleta~kih podanika isto~ne crkve? Strogo uzimaju}i, ne tra`i ni{tabitnoga: ne tra`i od wih florentijsko ispovjedawe vjere, ne tra`iformalno priznawe primata, ne tra`i da ime wegovo pri crkvenimslu`bama spomiwu, jednom rije~ju ne tra`i ni{ta, {to bi pokazivalo,kao da se oni moraju odre}i od onog, {to su dotle kao ~istipravoslavni vjerovali i ispovjedali, nego naprotiv priznaje im ucrkveno-op{tinskoj upravi toliku avtonomiju, da se vi{e nije imalo{ta tra`iti. A da bi ih oslobodio od li~ne samovoqe latinskih mjesnihbiskupa, i da bi primorao te biskupe, da }ute, papa objavquje, da }emleta~ki podanici isto~ne crkve od wega li~no zavisiti, i da nikakavbiskup ne smije dirati u wihovu crkvenu avtonomiju. Pa i sama ovazavisnost wihova od pape ima karakter ~isto spoqa{wi, i svodi se nanekih pet libara voska, {to u samoj stvari nije zna~ilo ni{ta. 309 Ova iovolika popustqivost rimskoga pape prema pravoslavnima u Mlecima,mo`e se protuma~iti tijem, {to je papa htio da zadovoqi mo}nojtada{woj mleta~koj republici, koja je pod svojom vla{}u imala vrlompogo pravoslavnih podanika, a mo`da jo{ i tijem, {to je paparazumijevao, koliko je malo koristi bilo zapadnoj crkvi od florentijskeunije, pa bi}e pomislio, da }e onom svojom popustqivo{}u vaqda lak{eprivu}i k uniji bar mleta~ke pravoslavne podanike. Mi ne }emo pak dasve ovo tuma~imo frivolno{}u \ovana de Medi}i, tj. pape Lava X, kojije izdao pomenutu dozvolu, a koji je vrlo malo ozbiqno uzimao svacrkvena pitawa svojega vremena. Drugi \ovann de Medi}i, tj. papa PijeIV, poslije nekoliko decenija, osudi}e sve~ano ovo {to je nasprammleta~kih podanika isto~ne crkve u~inio prvi \ovapi de Medi}i. Alio ovome poslije.Dobiv{i ovo od pape za svoje podanike isto~ne crkve, mleta~koj jevladi sada trebalo raditi, da i oni to prime te da se tako svr{ipitawe ovo, koje je toliko posla republici davalo. Bi}e i sami tipodanici razumjeli, da se druk~ije ne }e pitawe wihovo nikada309 Fr. Le Bret, Acta ecclesiae graecae, sive de schismate recentissimo in ecclesia graeca subnato. Stutgardiae,1764, pag. 61. sq.198

svr{iti, a bez sumwe bi}e i vlada ulo`ila svu moralnu snagu svoju daih privoli da prime to, {to im se sada nudi. Vide}i, da im se nikakvevjerske obveze prema rimskoj crkvi ne name}u, nego da mogu ostati iostaju ~isto pravoslavni, ili katoli~anski hri{}ani, a u istovrijeme da se osloba|aju od sviju onih napasti, kojima su izlo`eni biliod latinskog i unijatskog sve{tenstva, pri tome uzimaju}i za pukuformalnost onu obvezu izdavawa svake godine ono nekoliko voska,pravoslavni u Mlecima, na veliko zadovoqstvo republike, izjave da naistaknute im uslove pristaju. I papa Lav X izda 18. maja 1514. g. op}epismo, a zatijem 3. juna iste godine posebno pismo, u kome se izla`e ono,o ~emu je u martu ove iste godine mleta~ki poslanik izvjestio svoju vladu. 310Odmah poslije ovoga mleta~ka je op{tina izabrala iz svoje sredine~etiri tutora: stratiotskog ~asnika Todora Paleologa, Carigra|anina,Andriju Ze}anina, Srbina, Pavla Koresa, Carigra|aiina, i MatejaBarela, Kri}anina, koji su imali zada}u da se staraju o gradwi novecrkve i o stalnom ure|ewu nove op{tine. 311Prije nego {to produ`imo rije~ o novoj ovoj pravoslavnoj crkvi uMlecima, treba kazati ovdje o samom narodu, koji je sastavqao mleta~kupravoslavnu crkvenu op{tinu, koja je u prvoj polovini XV vijekabrojala nekoliko hiqada du{a. U samome po~etku, kao {to smo vidjeli. tusu op{tinu sastavqali iskqu~ivo ~lanovi gr~ke narodnosti, ali te~ajemvremena nalazimo u woj i ~lanova slovenske narodnosti, a posebno srpske.Veludos navodi, da je u istoj op{tini, pored Grka, bilo i mnogo Slovena,to jest Srba (Σλαβων τουτεστι Σερβων). Za ove mleta~ke Srbe ka`e dasu oni odavna sastavili bili u Mlecima zasebnu op{tinu (brastvo,αδελφοτης) i da su po wihovom primjeru sastavili i mleta~ki Grci svojuprvu crkvenu op{tinu. U vrijeme, kad su mleta~ki pravoslavni po~eliraditi, da mogu svoju zasebnu crkvu u Mlecima sagraditi, bili susjediweni u jednoj op{tini i Grci i Srbi. Koliko je brojem bilosrpskoga naroda, mi nijesmo u stawu da ka`emo; ali da ga je moralo ipakdosta biti vidi se ve} iz toga, {to su oni bili u stawu, u XV vijeku dasastave zasebnu svoju op{tinu, a ta op{tina po mleta~kim dr`avnimzakonima o asocijacijama, morala je brojati najmawe 250 ~lanova,porodi~nih poglavica, da bi mogla zakonom biti priznata, i daklenajmawe toliki je tu broj porodica srpskih moralo tada biti. Narod ovajsrpski u Mlecima doselio je bio tu iz Dalmacije; a po onome {to sezna, da su mnogi Srbi osobito za vlade kraqa Stevana Tvrtka uDalmaciji doselili i nastanili se u primorske dalmatinske gradove,mo`e se dr`ati, da su iz tih gradova pojedini Srbi radi trgovine,po~iwu}i od XIV vijeka, prelazili u Mletke. Ovo je u~estalo u XV310 Docum., p. 14. Veludos, str. 25.311 Veludos, str. 26.199

vijeku, kad su isti gradovi do{li pod vlast mleta~ke republike. Zakasnija vremena, Veludos spomiwe, da je po savjetu episkopa SavatijeQubibrati}a pre{lo u Mletke 700 srpskih porodica iz Boke iHercegovine, a i iz Crne Gore. I ovi su mleta~ki Srbi morali imative} od samoga po~etka va`an glas i u poslovima pravoslavne mleta~kecrkvene op{tine, kad mleta~ki Grci uzimqu i jednog Srbina, da sa jo{tri druga Grka staraju se o gradwi nove crkve.Pored Srba u pravoslavnoj crkvenoj op{tini mleta~koj, i pored Grka,starijih stalnih stanovnika u Mlecima, spomiwu se jo{ i stratioti(Στρατιωται), koji su tada, a i u kasnija vremena, vrlo va`ni zna~ajimali u pitawima pravoslavne crkve, koliko u Mlecima, toliko i jo{vi{e u dalmatinskom primorju. 312Stratioti su sastavqali vojsku, koju je mleta~ka republikaupotrebqavala u ratovima, osobito protivu Turaka. Hvale ih kao velikejunake, i republika ih je smatrala kao najboqu svoju obranu odneprijateqa. Prvi stratioti u slu`bi republike spomiwu se u po~etkuXV vijeka. Na izmaku ovoga vijeka mi ih nalazimo u prvim sukobimarepublike sa Turcima u Dalmaciji. U po~etku stratije su sastavqaliiskqu~ivo Grci pravoslavne vjere. Te~ajem vremena uzimani su ustratiote i Albanasi, ve}inom rimokatoli~ke vjere, a i Dalmatinci.Svake tri godine popuwavale su se stratije u Dalmaciji; i stratiotigr~ke narodnosti, do{av{i u Dalmaciju, poslije svr{ene vojni~keslu`be, ve}inom bi tu i ostali, i `ivjeli su u primorskim dalmatinskimgradovima. Ovi gr~ki stratioti sa svojim porodicama pomogo{e da sedosta osna`e stare gr~ke kolonije u Dalmaciji, osobito one u [ibenikui u Zadru. Oni osnova{e i prvu gr~ku pravoslavnu crkvenu op{tinu naostrvu Hvaru, a wima se ima zahvaliti, {to su se otvorile doti~nepravoslavne crkve i u drugim dalmatinskim primorskim gradovima.3.Da produ`imo sada rije~ o novoj crkvi u Mlecima. Dozvola za gradwute crkve, kao {to smo rekli, izdana je bila u polovini 1514. godine. Teiste godine izabrani tutori mleta~ke pravoslavne crkvene op{tinenabavi{e mjesto gdje }e se crkva graditi, i po{to je nov~anih srestavabilo dovoqno, to se moglo nadati, da }e nova crkva naskoro i gotovabiti. Me|utijem to se nije dogodilo, nego tek poslije vi{e godina, i tokrivicom mleta~kog latinskog patrijarha. Taj patrijarh, kao {tozvamo, pustio je bio vladu da nastoji o privoli Rima za gradwu onecrkve, ali je ujedno gledao na sav taj posao kao na nezakonito djelo; i kadje stvar ve} svr{ena bila, nije mogao a da ne dade izraza svom ogor~ewu.U martu 1515. godine odlu~i taj patrijarh, a to je bio AntonijeKantarini, i podnese vladi svoj protest protivu onoga, {to je darovano312 O stratiotima podrobno u Veludosa, str. 20. i sl.200

ilo pravoslavnima u Mlecima, iznese tu sve mogu}e optu`be napravoslavne i zamoli da se opozove izdana naredba, i da mleta~kipravoslavni budu latini (vivino alla latina). 313 Vlada je ostavila bez pa`weovaj patrijarhov protest. Ovo je jo{ vi{e razdra`ilo patrijarha, kojije po~eo sada da radi intrigama, kad nije mogao otvoreno. Na{qednikmu patrijarh Jeronim Kverini preduzme ovaj posao sa jo{ vi{e energije.Po~ne raditi kod rimske kurije, da bi se osujetila gradwa crkve,optu`uju}i pravoslavne, da su otvoreni shizmatici, jer da ne priznajurimski primat, da ne vr{e tajne po kanoni~kim propisima i da wihovisve{tenici arbitrarno obavqaju crkvene slu`be, i da sve to biva, jer subez duhovnoga nadzora, koji je sada oduzet od zakonitog duhovnogstarje{ine, mleta~koga patrijarha, a na {tetu katoli~ke vjere. I{ao jeradi ovoga posla isti Kverini tri puta li~no u Rim, i radio jeneumorno, da u namjeri svojoj uspje. U neprilici je bila rimska kurija,{ta da sada uradi poslije one odluke papine od juna 1514. godine.Me|utijem stizale su u Rim sli~ne tu`be protivu pravoslavnih i izmleta~kih gr~kih provincija na Istoku, i arcibiskupi i biskupi tihprovincija kao da su u dogovoru bili sa mleta~kim patrijarhom. Odlu~enajposlije u Rimu stati na stanovi{tu pape Evgenija IV naspram{qedbenika isto~ne crkve i propisati odnosne naredbe u smisluflorentijskoga sabora, koje imaju va`iti ne samo za mleta~ku crkvenuop{tinu, nego i za sve op{tine u provincijama. Papu Lava X, onogistoga koji je izdao onu odluku 1514. godine, privoli rimska kurija nanekoliko vremena prije nego {to }e umrijeti, da potpi{e novu odluku,sasvijem protivnu prvoj. Naime 18. maja 1521. g. papska bula nare|uje, dabezuslovnu snagu moraju imati za sve {qedbenike isto~ne crkve uzemqama mleta~ke republike zakqu~ci florentijskoga sabora, po kojima„shizmatika” ne smije biti, nego moraju svi biti „katolici", i umjestima gdje nema gr~ko-katoli~kog biskupa, od koga bi oni zavisili uduhovnim stvarima, vrhovnu jurisdikciju vr{i}e latipski arcibiskupili biskup, koji }e imenovati jednog svog gr~ko-katoli~kog vikara, davodi neposredni nadzor nad crkvama i sve{tenstvom gr~ko-katoli~kim. 314Ovom papinom bulom mogao je mleta~ki latinski patrijarh zadovoqanbiti, jer od sada u Mlecima, ako i mogu doti~ni slu`iti po isto~nomobredu, ali oni svi moraju biti sjediweni sa rimskom crkvom, i vrhovnuduhovnu vlast nad wima ima}e taj patrijarh, koji }e radi neposrednogduhovnog nadzora nad wima, odrediti osobitog svog vikara. Mogao je,velimo, ovaj patrijarh tijem zadovoqan biti, jer sva bula nije negostrogi izraz zakqu~aka florentijskog sabora, kojima su du`nirimokatolici svi, a na prvome mjestu biskupi pokoravati se. Alipatrijarhu Kverini nije bilo ovo po voqi, jer on je htio, da sasvijem ne313 Docum., p. 17.314 Ibid., p. 19.201

ude u Mlecima isto~nog obreda, nego samo latinski i da ne bude tu nigr~ko-katolika, to jest unijata, nego da svi budu latini. Pa kao {to seu op}e malo pa`we obra}alo na bule \ovana de Medi}i, to jest papeLava X, ili ako se i obra}ala pa`wa, to samo radi protesta i kavgawa(primjer: tada{wa Wema~ka sa Luterom i drugovima), to i patrijarhKverini nije se ni osvrnuo na onu bulu, nego je produ`io postupati sapravoslavnima kao i prije. Javno je navodio da on ima i mora imatiapsolutnu duhovnu vlast na savjest sviju mleta~kih podanika, ma koje oninarodnosti bili. Prije~io je radi toga vr{ewe pravoslavnih slu`aba,zahtijevao je od pravoslavnih sve{tenika ispovjedawe latinskog simvolavjere, primoravao je da gr~ka i srpska djeca, koju su pravoslavnisve{tenici krstili bili, moraju biti opet kr{tena po obredu rimskecrkve, primoravao je sve{tenike da slu`e latinsku misu, da moraju bradubrijati, da ne smiju suprugu imati. Jednom je podneo tu`bu ai Signori dinotte na sve pravoslavne, da su u nekoj molitvi sv. Bogorodiciupotrebqavali uvrijedqive rije~i protivu rimokatoli~ke vjere. I sveovo {to je taj prkosni mleta~ki patrijarh radio, radio je on javno, takoda ga je i sama vlada najposlije morala na red pozvati. A ovo je izazvaloi rimsku kuriju da mu je morala negodovawe svoje da iska`e, jer je tajpatrijarh najposlije izigravao takvim postupawem i istu kuriju. Pa dabi mu pokazala da se onoj buli pape Lava X mora pokoravati, drugina{qednik Lavov, papa Kliment VII izda 26. marta 1526. g. pismo, ukome se od rije~i do rije~i ponavqa bula pape Lava X, i tijem je kurijadala razumjeti patrijarhu, da on nije vlastan po svojoj glavi postupati uinterkonfesionalnim pitawima. 315 Poslije ovoga onaj se patrijarhumirio i vi{e se glasa od wega ~ulo nije. A i pravoslavni po~eli su maloslobodnije disati.U julu iste 1526. godine podnesu pravoslavni mleta~ki op{tinarisenatu op{irnu predstavku, u kojoj opi{u {ta je sve protivu wihovevjere radio onaj patrijarh i da je s wima postupao gore nego da su jevreji(pezo che se fussimo Zudei), i mole da im se na osnovu izdane 1514. godinedozvole dopusti graditi crkvu svoju. Senat im uva`i molbu, ispomiwu}i u odnosnom svome pismu od 28. jula iste godine dozvolu, {toje papa Lav X izdao bio 3. juna 1514. g. (dakle ne bulu toga pape od 18.maja 1521 g.), dopusti im gradwu crkve. Kroz godinu dana ta crkva,premda i malena, bude gotova, i prve nedjeqe velikoga posta bila je ve}tu slu`ena sv. liturgija. 316Uti{alo se bilo gowewe pravoslavnih u Mlecima, i izgledalo je da }esada mo}i op{tina mirna biti. Ali eto joj opet jedne neprilikestvorene od nekog Arsenija Apostolisa, biv{eg pravoslavnogmitropolita monemvasijskog, Kri}anina, koji se pounijatio bio i koji je315 Ibid., p. 24.316 Veludos, str. 59.202

adi toga sinodskom odlukom carigradske crkve 1509. godine bio svrgnuti odlu~en. Ovaj je Arsenije `ivio u Mlecima, i vlada ga na preporukupapskoga nuncija odlukom od 30. marta 1534. godine postavi za duhovnogapoglavicu mleta~ke crkvene op{tine, isti~u}i kako je to izvrstansve{tenik i vrlo u~en. Op{tina nije priznala toga Arsenija. nego je onnasilno se woj nametnuo, i izdavao joj odnosne naredbe, koje naravnoop{tina nije ni mislila da prima, ostaju}i sjediwena i slo`na sa svojimsve{tenikom, koga je ona bila izabrala i koji je u duhovnoj zavisnostibio od carigradskog sinoda. Vide}i protivnost op{tine, Arsenijesmisli li{iti op{tinu povlastice {to je imala, da sama sebisve{tenika svoga bira, nego da se u naprijed sve{tenici imaju postavqatisa privolom mleta~kog latinskog patrijarha. Ovo je htio taj Arsenije dau~ini, kako bi pomo}u sve{tenika, koji vr{i pastirsku slu`bu uop{tini, lak{e uveo op{tinu u uniju. Radi tobo`e ve}ega blagoqepijapri crkvenim slu`bama, Arsenije ustanovi, da pri op{tinskoj crkvi unaprijed ne bude vi{e jedan sami, nego dva sve{tenika, i izradi za toprivolu od vlade, koja 29. maja iste godine izda odnosnu naredbu, ali saklauzulom, da ta dva sve{tenika budu katolici, a ne shizmatici (sianocattolici e non scismatici) i da ih ima predlo`iti isti Arsenije sporazumnosa vikarom mleta~koga patrijarha. 317 Ova naredba vladina, kad je op{tinibila saop}ena, izazove u op{tini proteste radi povrvjede priznatih jojautonomnih prava, i predstavnici op{tinski podnesu odmah svojupredstavku vladi. Vlada je po~ela upotrebqavati stroge mjere da bi sepriznala ona wena naredba, ali je morala odmah i popustiti predodlu~nim i zajedni~kim radom op{tine, koja je po zna~aju i mnogobrojnostisvojoj mogla se opirati nezakonitosti. Vidjela je i sama vlada da onajArsenije ~ini sve ono samo radi ambicije svoje, da dobije bar u Mlecimaono, ~ega se li{io u isto~noj crkvi, te objavi op{tini da ne }e za sadazahtijevati izvr{ewe svoje naredbe. I op{tina ostane opet pri svojimpre|a{wim pravima, a Arsenije raz`alo{}en malo poslije (1535. g.)umre. 318Poslije ovoga op{tina se bavila pitawem ο crkvi. Ona crkva, koju suotvorili bili 1527. godnne, bila je malena i tek privremena, samo tolikoda crkvu imaju. Trebalo je sada sagraditi ve} i qep{u crkvu, i radi toga1536. g. bude sastavqen odnosni nacrt, a tri godine ka{we bude polo`enprvi kamen novoj crkvi. Gradila se ova crkva mnogo godina, a tek u julu1573. g bila je sasvijem dovr{ena, i podignuta veli~anstvena crkva, koja idanas sastavqa jedan od qep{ih украса Mletaka.4.317 Docum., p. 25.Veludos, str. 61. O ovome Arseniju vidi:Κ. Σαθυς Νεοελληνικη Φιλολογια. Αθην. 1868, σελ. 126. χτλ. Le Qien, Oriens christianus, II, 216. Κ.Krumbacher, Geschichte der byzaat. Litteratur. Munchen, 1897. S. 603.203

Dok se ova nova crkva gradila, nado{la je op{tini opet nova jednaneprilika, kao da joj nije dista bilo onih, {to je dotle pretrpjela. Bili supri op{tinskoj crkli dva sve{tenika: Nikola Trizentis i AnastasijePorfiri, oba hr|avi qudi i sposobni za свако зло. U julu 1540. г.нестала je iз цркве jedna skupocjena ikona sv. Bogorodice. Pala je sumwana ona dva sve{tenika, koji su odgovorni bili za svete stvari, {to su uoltaru. Crkvena op{tina odlu~i, da budu ukloweni ti sve{tenici, dok seikona ne na|e. I oni tada, umjesto da pomognu op{tini prona}i ukradenoitijem skinuti sa sebe svaku sumwu, stave se pod za{titu papskoganuncija, koji zajedno sa mleta~kim patrijarhom po~nu opet raditiprotivu prava op{tine. Me|utijem ona dva sve{tenika po|u u Rim ipredstave tamo, kako mleta~ka crkvena op{tina ne trpi sve{tenike, kojisu vjerni odlukama florentijskoga sabora, i kako ista op{tina prima islu{a samo one naredbe, koje joj izdaje carigradski pravoslavnipatrijarh. Dok su ova dva nesretna sve{tenika radila u Rimu protivumleta~kih op{tinara, stigne u Mletke u julu 1541. g. pismo carigradskogpatrijarha Jeremije I, kojim podvrgava svrgnu}u Trizentisa i sve one,koji s wim dr`e. Ovijem je Carigrad dao pravoslavnima i Mlecima, aovo ih je moralno osna`ilo u obranu svoji op{tinskih prava. Me|utijempovrate se iz Rima ona dva sve{tenika, Trizentis i Porfiri sa pismompape Pavla III, koji ih priznaje za „prave katolike" i nare|uje svomenunciju u Mlecima, da ih uzme u za{titu protivu mleta~kih „shizmatika" ,koji su izmislili na wih razne optu`be samo zato, {to ne }e tisve{tenici da budu shizmatici, i da ih vlada mora uspostaviti napre|a{we wihovo mjesto slu`be. I vlada poslu{a nuncija, te savjetdesetorice izda 11. maja 1542. g. naredbu, da mora va`iti naredbawezina od 29. maja 1534. g, po kojoj sve{tenici pri mleta~koj crkvenojop{tini moraju biti pravi katolici (veramente cattolici), i odre|uje, dapredstavnici op{tine ne smiju primiti u crkvenu slu`bu nikakvogsve{tenika, ako nije bio prethodno ispitan i priznat za katolika odmleta~kog patrijarha, ili od papskog nuncija, ili od sli~nih lica, podprijetwom, ako se ovako ne postupi, da }e doti~ni biti za svagdaprognani iz Mletaka (sotto pena di perpetuo esilio da questa citta). 319Ali ova vladina naredba ne samo {to nije upla{ila pravoslavne uMlecima, nego je naprotiv pokrsnula ih, da joj se najodlu~nije opru,kako bi se jednom svr{ila ova trzavica, u kojoj su morali neprestano dabudu radi vjere svoje. Znala je mleta~ka pravoslavna crkvena op{tinazna~aj svoj, a znala je dobro i da vlada ne smije protivu we ni{taodlu~noga preduzeti, ako ne }e da izlo`i opasnosti trgovinu svoju naistoku, koja je bila sva u rukama ~lanova iste op{tine. Energi~nupredstavku podnesu savjetu desetorice glavni zastupnici op{tine sa319 Docum., p. 29. Veludos, str. 61-63.204

izjavom ili da ih u miru puste da mogu u`ivati prava, koja su imdarovana 1514. godine, ili da }e svi iseliti iz Mletaka, jo{ prije nego{to vlada bude u stawu izvesti svoju prijetwu o wihovom izgonu. Ivlada se mleta~ka trgla na ovakvu kategori~nu izjavu pravoslavnih uMlecima. Pa ne samo, {to se ona na ovo trgla u pogledu pravoslavnihu prijestonici, i za to vrijeme, nego je ona poslije toga po{lanovim pravcem naspram pravoslavnih, koliko u Mlecima, toliko i usvima mleta~kim provincijama, gdje je bilo pravoslavnoga naroda, i utome pravcu je radila za dugo vremena poslije. Dekret jedan izdan 19.septembra 1547. g. kiparskom namjesniku, da nikakav latinski prelatne smije uznemirivati pravoslavne u wihovim crkvennm poslovima,pokazuje taj novi pravac mleta~ke republike. 320 A u mleta~koj crkveiojop{tini mi nalazimo malo zatijem duhovnim starje{inom u~enog ipobo`nog protojereja iz Nauplije, Nikolu Malaksa, koji jemudrim svojim postupkom i pastirskim djelovawem uspostaviopravilni `ivot u op{tini i utvrdio u woj pravoslavnu vjeru.5.Priveli smo mi sve ove ovdje o pravoslavnoj mleta~koj crkvenojop{tini zato, {to to stoji u neposrednoj svezi sa `ivotompravoslavnih crkvenih op{tina na dalmatinskom primorju, koje supod istom dr`avnom vla{}u bile, pod kojom je bila i mleta~ka i sveostale pravoslavne op{tine u gr~kim provincijama, podru~nimarepublici.Da su pravoslavne primorske dalmatinske crkvene op{tine o`ivjelebile po{qedwih godina XIV i u po~etku XV vijeka, vidjeli smo. Alismo i to vidjeli, da u tim op{tinama nije bilo nigdje ravoslavnogahrama, jer vlasti nijesu dozvoqavale javno pravoslavno bogoslu`ewe,nego su doti~ni sve{tenici slu`ili u doma}im bogomoqamapojedinih imu}nijih qudi. Ovako je bilo u po~etku ovoga perioda.Vrijeme okolo florentijskoga sabora bilo je najmu~nije za pomenuteop{tine, onako isto kao {to je ono mu~no bilo i za mleta~kuop{tinu, a zbog jednakih uzroka. Jedan je gospodar bio i u Mlecima,i u primorskoj Dalmaciji.Okolo 1440. godine pre{ao je, izme|u drugih primorskih mjesta, iu [ibenik jaki broj Srba iz cetinske krajine, radi ~ega se, uzgredbudi re~eno, `alio cetinski knez Talovi}, ali koji ipak ostado{e uprimorskim mjestima po nastojawu tada{weg dalmatinskoggeneralnog proveditora. Izme|u Srba, koji se nastani{e tada u[ibeniku spomiwe se: Jovan Pavkovi} i Mihail Zlokovi}. Ova dvojicazajedno sa dva {ibeni~ka Grka: Mihailom Vato i Kuzmanom Kigalom,potra`e od {ibeni~kog kneza Antonija Pecara dozvolu, da bi mogli320 Docum., p. 30.205

sagraditi jednu crkvu radi bogoslu`ewa. To je bilo u julu 1443. g, idalmatinski proveditor Orsat Maurocen izdao je bio 3. oktobra istegodine odnosnu dozvolu. Ali se tome usprotivi tada{wi {ibeni~kibiskup Juraj [i{gori}, navode}i da pravoslavni nemaju razlogatra`iti za sebe posebnu crkvu, kad su sada isto~na i zapadna crkvasjediwene (tobo`e florentijska unija), te ostavqa na voqupravoslavnima da izaberu jednu od latinskih {ibeni~kih crkava, gdjemogu po isto~nom obredu slu`iti, a gradwa nove crkve suvi{na je.Pravoslavni [iben~ani naravno na ovo ne pristado{e, te ostado{e idaqe bez svoje crkve, a ogor~eni protivu latinskog sve{tenstva, koje ihje radi toga kiwilo i neprestano ih tu`ilo kod vlasti kao„shizmatike". Osobito se {ibeni~ki biskup i wegovo sve{tenstvo okomiona pravoslavne povodom jednog doga|aja 1460. godine. Te je godine do{ao u[ibenik neki gr~ki sve{tenik Artemije Kaloheritis, i donio je sobomiz Carigrada mo{ti sv. Hristifora. Da posvjedo~i ovaj sve{tenik dasu to zaista mo{ti onog svetiteqa, prika`e on gramatu carigradskogapatrijarha Genadija, datiranu u Carigradu 15. jula 1455. g, a salatinskim prijevodom. Pravoslavni [iben~ani, kojima se prijavioonaj gr~ki sve{tenik, posumwa{e o autenti~nosti one patrijar{eskegramate, a do{qedno i o tome, da su ono prave mo{ti sv. Hristifora.Tada se Artemije obrati {pbeni~kom biskupu Urbanu Viwaku, `ale}i sena pravoslavne [iben~ane i nude}i mu pomenute mo{ti. Biskup ihkupi i stavi u svoju crkvu. A pravoslavni [iben~ani budu optu`enivlasti rad ismijevawa svetiwe, i budu ka`weni tamnicom, a jedan izme|uwih, gorepomenuti M. Vato, u tamnici je i umro. Poslije ovoga doga|ajajo{ se gore postupalo sa pravoslavnima u [ibeniku nego li prije, nitisu im i{ta pomagale `albe, koje su oni radi toga podnosili i knezu{ibeni~kom i proveditoru. 321Nije boqe bilo ni pravoslavnima u Zadru. Tri godine poslije nego{to je senat naredio bio, da se ima razru{iti u Mlecima pravoslavnakapela, {to je bila u ku}i pobo`noga Grka Filomati, sli~nu naredbuizdao je 14. aprila 1433. god. zadarski kapitan L. Dona za jednupravoslavnu kapelu, {to je bila u Zadru u ku}i bogatoga ipobo`noga Grka Nikole Kalone, i u kojoj je kapeli slu`io kalu|erPahomije Hika, koji je vr{io duhovnu slu`bu za pravoslavne Zadrane.Ovaj je sve{tenik ostao i poslije toga u Zadru za dugo vremena, vaqdakri{om vr{e}i ovoju duhovnu slu`bu za pravoslavne. Sinda~komodlukom od 15. avgusta 1460. g, upravqenom na kneza zadarskogVenedikta Velijera, morao je isti sve{tenik biti uklowen iz Zadra,jer se dokazalo, kao {to odluka spomiwe, da je „zakorjeli shizmatik"(ostinato scismatico). 322321 Kon~. rkp. Cf. Farlati. IV. 469.322 Kon~. rkp.206

Doga|aji ovi u [ibeniku i Zadru izazva{e veliko ogor~ewe kodpravoslavnih tih mjesta, kojima se pridru`i{e i pravoslavniSkradiwani. Dogovarali su se dugo glavniji qudi tih gradova, {ta}e da ~ine, a da odbrane svoju vjeru od nasrtaja inovjeraca. Odlu~e ipredadu 1492. g. u septembru pismenu predstavku proveditoru isindaku Marku Loredanu, `ale}i se na pritisak, koji trpe radi vjeresvoje i mole}i da prestanu goniti ih; izjave tako|er da }e se oniobratiti na senat u Mletke, ako se produ`i i daqe postupati s wimaonako, kako se dotle postupalo. @albu ovu saop}i proveditorzadarskom arcibiskupu Valaresu, kojega to silno razdra`i; a saop}ii {ibeni~kom biskupu u Boninu. Arcibiskup napi{e u oktobru 1492.g. informaciju vladi o pravoslavnima u op}e, a posebno odalmatincima, u kojoj istakne zakqu~ke florentijskog sabora, pokojima pravoslavni nemaju prava na odjeliti polo`aj odrimokatolika, da su du`ni pokoravati se doti~nimrimokatoli~kim biskupima, i da moraju poha|ati latinske crkve,pozivqu}i se za ovo po{qedwe na odnosni dukal od 28. juna 1479. g.izdani za pravoslavne u Mlecima. [ta je odgovorio {ibeni~kibiskup Bonin, nije nam poznato. Proveditor odgovoripravoslavnima na pomenutu predstavku 18. septembra 1493. g. i to usmislu arcibiskupove informacije, upozoruju}i ih da }e bitismatrani za nevjerne dr`avi, ako budu i daqe htjeli isticati svojuvjersku osobitost. 323 Uslijed ovog proveditorovog odgovora,pravoslavni [iben~ani, Zadrani i Skradiwani na|u se uvrije|eni,osobito radi po{qedweg navoda u pogledu podani~ke vjernosti, teizaberu trojicu izme|u sebe: Marka Koridalisa i Jovana Sofijana iz[ibenika, i Hristifora Kalonu iz Zadra, koji su imali po}i uMletke da prika`u ovu stvar du`du. Bili su Mlecima milostivoprimqeni i obe}ano im bude da }e wihovu stvar predati na mi{qewekonsultorima, i to }e biti zatijem saop{teno im kroz dalmatinskogproveditora. Dugo su u Mlecima mudrovali o ovoj stvari i najposlijeodgovoreno im je bilo 24. avgusta 1498. g, da inako isto, kao {to supravoslavni u Mlecima du`ni priznavati nad sobom duhovnu vlastmleta~koga patrijarha, du`ni su i oni priznavati vlast doti~nihlatinskih biskupa. 324 Ovaj odgovor iz Mletaka pokazao je pravoslavnimapomenutih mjesta, da im nema nigdje za{tite u wihovoj vjeri. Mu~ali su,jer su morali mu~ati, ali kao progoweni jo{ su se vi{e me|u sobomdr`ali i utvr|ivali u vjeri svojoj, trpe}i do boqih vremena.6.323 St. arhiva zad. episkopije, br. 19. (O ovoj arhivi vidi Documenta, p. IX).324 St. arhiva zad. episkopije, br. 20. Kon~. rkp.207

Me|utijem mleta~ki pravoslavni po~e{e raditi da bi svoju crkvumogli sagraditi. Radi dr`avnih razloga, koje smo prije spomenuli, vladadozvoli tu gradwu 1514. g, ali pod uvjetom, da i rimski papa dade na tosvoju privolu. Kako su mleta~ki pravoslavni postupili pri takvojdozvoli, vidjeli smo. Poslije duge trzavice radi ovoga posla, oni ipaksagradi{e sebi crkvu i u martu 1527. g. po~e{e u woj slu`iti. Ovo jeohrabrilo i pravoslavne u dalmatinskom primorju, te po~e{e i oni sadamisliti, kako bi dobili za sebe svoje crkve. Pa kao {to je to dobiveno uMlecima blagodare}i energi~nom postupawu u tome tamo{wih stratiota,tako se srestvom stratiota imalo to dobiti i u dalmatinskom primorju.Prvi su korak u tome u~inili pravoslavni [iben~ani, a za wima maloposlije Zadrani.O stratiotima u slu`bi mleta~ke republike, mi smo ve} govorili, kaoi o tome, da su oni u~estvovali ve} u prvim sukobima sa Turcima uDalmaciji pri kraju XV vijeka. Malo poslije toga zavedene su i uDalmaciji formalne stratije. Najstarija dalmatinska stratija, za koju jepoznato, to je stratija {ibeni~ka. Mleta~ki stratioti potra`ili su1511. g. da mogu sagraditi zasebnu crkvu u Mlecima za pravoslavne, jer supravoslavni tu bogati bili i mnogobrojni, te su i mogli odnosni tro{akpodnijeti. Stratioti i ostali pravoslavni u [ibeniku nijesu mogli tou~initi, jer su prema mleta~kim pravoslavnima malobrojni bili, i daklenijesu mogli raspolagati tolikim nov~anim srestvima, koliko je totrebalo za gradwu zasebne crkve. Dugo su premi{qali o tome, kako bisebi crkvu dobili, i radi toga su se jo{ 1547. g. obratili bili za pomo}{ibeni~kom knezu Petru Navageru, ~ovjeku dobro raspolo`enomstratiotima. Protivnosti im je u tome ~inio {ibeni~ki biskup IvanLu~i}. U~inilo im se zgodnim poku{ati stvar kad je umro Lu~i} (1557. g.).Obrate se tada{wem {ibeni~kom knezu Nikoli Dandolu molbom, da biim ustupqena bila za bogoslu`ewe jedna latinska crkva. I sada po~netakva trzavica u biskupskoj {ibeni~koj kuriji, i toliko dopisivaweizme|u jedne i druge vlasti, da ko sve to pro~ita morao bi pomisliti ese ti~e propasti ili spasewa svega svijeta. 325 U kratko }emo mi to ovdjenavesti. Biskup je tada u [ibeniku bio Jeronim Saornijan, ~ovjekfanatik, ujedno i grub po naravi. Kad je od takvoga ~ovjeka trebalo dapravoslavni dobiju da im se ustupi jedna latinska crkva, lako jepomisliti koliko im je to muke moralo stati. Ustao je kao bijes protivupravoslavnih [iben~ana, nazivaju}i ih u odnosnoj predstavci vladi„opakim jereticima" i kao obi~no „nevjernim podanicima", i navode}ida im nipo{to nikakve crkve ustupiti ne }e. Vodila se ova stvar dugo,i na svaki negativni odgovor od strane vlade, pravoslavni su novom semolbom opet obra}ali. Na odnosnu molbu wihovu 1566 g. dalmatinskom325 St. arhiva zad. episkopije, br. 32.208

upravitequ Melhioru Mihijelu, upu}eni su bili na senatsku odlukuod 11. maja 1542. g. upravqenu mleta~kim pravoslavnima, i da }e im seustupiti jedna latinska crkva radi slu`ewa po isto~nom obredu, akoizjave da }e im sve{tenik biti rimokatolik, a ne „shizmatik", i da }ese taj sve{tenik podvrgnuti ispitu kod {ibeni~kog biskupa. Da supravoslavni [iben~ani odbili ovo, razumije se po sebi. Sre}om po wih,u Mlecima je vlada druk~ije tada mislila o pravoslavnima, nego livlasti u Zadru i [ibeniku. Uslijed nove molbe pravoslavnih[iben~ana, ulravqene samome senatu u Mletke, do|e naredba izMletaka, da onaj biskup Sarnijon mora ustupiti pravoslavnima jednucrkvu u [ibeniku. I ustupqena im bude mala jedna crkva sv. Julijana.Sklopqena bude 17. marta 1569. g. odnosna pogodba sa tutorom iste crkve,\or|em [i{gori}em, i odmah bude uklowen iz we latinski oltar sv.Julijana, i po~elo se ure|ivati crkvu po propisima isto~ne crkve. Nadan Uspenija Bogomatere 1569. g. Bude ta crkva osve}ena i prvu jepravoslavnu liturgiju tu slu`io gr~ki sve{tenik Rafail Zigaras. To jepoznata crkva Madonna di s. Giuliano. 326 Mala je to pravoslavna crkvicabila, ali je ona ipak bila za blizu dva i pol vijeka svetim uto~i{tempravoslavnih [iben~ana, i zbog raznih doga|aja u crkvenoj op{tini{ibeni~koj znamenita u istoriju te op{tine.Nijesu pravoslavni Zadrani morali se kao [iben~ani tolikogodina mu~iti za svoju crkvu, koju oni dobi{e po inicijativizadarskih stratiota. Obrate se poglavice ovih stratiota 1546. g.Proveditoru Andriji Loredanu molbom, da im se ustupi jednalatinska crkva radi bogoslu`ewa. Izgleda da nijesu u tome nai{li naveliku protivnost, a to po svoj prilici s toga, {to je slabo tadazastupqena bila zadarska arcibiskupska katedra. Nosio je imearcibiskupa kardinal Kornilije Pezaro, koji je vrlo malo boravio uZadru, a po izgledu i malo brige vodio o arcibiskupiji. Pismom od 6.novembra 1547. g. zadarskoga kneza, Ivana Antinija Moro saop{tenobude stratiotskim starje{inama da }e pravoslavnima biti ustupqenalatinska crkvica sv. Ilije i da radi toga stupe u dogovor saarcibiskupskom kurijom, koja je svoje pristajawe na to iskazala.Crkvica je ta sastavqala u to vrijeme beneficium latinskogasve{tenika Antonija Mirkovi}a, koji je kao beneficijat imao daugovara sa predstavnicima pravoslavne op{tine. Poslije odnosnihzvani~nih dogovora, i po{to je crkva ona vrlo malena bila, a brojpravoslavnih Zadrana dosta velik, te je trebalo tu crkvu pro{iriti iponoviti, kad je sve to ure|eno bilo, bude sklopqena 18. oktobra 1548.g. odnosna pogodba pred sudijom egzaminatorom zadarske kurijeFranciskom Roza, po kojoj pogodbi spomenuti benefijat Markovi},326 Podrobno o ovome u Kon~. rkp.209

dozvolom arcibiskupskog vikara Ivana Donata Bewe, ustupapredstavnicima pravoslavne op{tine: Petru Klade, Nikoli Vlami i\or|u Mitilinsu na vje~na vremena uz godi{wi livel od 50 malihsolada, koji ima biti ispla}ivan svake godine na \ur|ev-dan, re~enucrkvicu sv. Ilije, i da je mogu po svojoj uvi|avnosti ponoviti ipro{iriti u pravoj liniji do glavne ulice. Odmah poslije ove pogodbepo~ela se crkva raditi, i do 6. marta 1549. g. ve} je zgotovqena bila zapravoslavno bogoslu`ewe. Toga dana prvu je pravoslavnu liturgijuodslu`io u crkvi sv. Ilije gr~ki sve{tenik Matej Mavrikis, na velikuradost i utjehu koliko ~estitih stratiota, toliko i jo{ vi{e starihpravoslavnih stanovnika Zadra, koji su toliko godina ~eznuli za svojomcrkvom. 327Prva gradwa crkve na brzo je izvedena bila samo da bi se moglo~im prije u crkvi slu`iti. Ali se odmah opazilo, da treba opet crkvuponoviti i jo{ pro{iriti. Potra`e zato crkveni tutori, da bi im odnekada{weg latinskog beneficijata sv. Ilije ustupqen bio jedan vrt,{to je do crkve, a kojim je taj beneficijat raspolagao. To i postignu, tenovim pismom sklopqenim 17. juna 1563. g. pred sudijom egzaminatoromzadarske kurije Alvizem Nasis dobiju od latinskog sve{tenika AntonijaKlerika, koji je na{qedio bio pre|a{wem beneficijatu Markovi}u,tra`eni vrt na vje~na vremena uz godi{wi livel od 3 male libre. 328 Isada ve} crkva bude pro{irena i ude{ena prema tada{wim potrebamaop{tine.Ali malo su mogli pravoslavni Zadrani da slobodno crkvu svojuu`ivaju. Poslije kiparskog rata i kad su Mle~i}i morali ustupitiTurcima ostrvo Kipar (1573.), pre{lo je na jadransko primorje mnogonaroda sa istoga ostrva pod zakriqe republike. Pre{lo je nekolikoporodica i u Zadar. Da je naseqewe ostrva toga bilo do kraja XII vijekaskroz pravoslavno, poznato je; ali je poznato, a i mi }emo daqe vidjetii to, da se za vrijeme vladawa ostrvom najprije luziwanske dinastije, pakmleta~ke republike, vaqda polovina toga naseqewa pounijatilo bilo.Izme|u onih Kipriota, koji sada u Zadar pre|o{e, bilo je i nekolikounijata i dva gr~ka unijatska sve{tenika, od kojih jedan, i to zaneseniunijat i kao obi~no veliki protivnik pravoslavne crkve, zvao se KirilGramatikopulos. Ovaj unijatski sve{tenik zajedno sa jednimnovodoseqenim bogata{em, tako|er unijatom, Andrijom Rondakis,potra`e od proveditora Otavijana Velijera i od upraviteqa zadarskearcibiskupije, ninskog biskupa Marka Loredana, da bi im se dala jednacrkva, u kojoj bi se, „ostaju}i u jedinstvu sa svetom rimskom crkvom i sana{qednikom bla`enoga Petra, moglo slu`iti po isto~nome obredu''.Zadarska arcibiskupska kurija, isto kao i biskup Loredan, nerado su327 St. arhiva zad. episkopije, br. 33. Arhiva zad. crkv. op{tine.328 St. arhiva zad. episkopije, br. 36, i arhiva zad. crkv. op{tine.210

gledali isto~ni crkveni obred, i nagovarali su one unijate na latinskiobred, te da }e im u takvom slu~aju ustupiti crkvu, koju god `ele uZadru. Nijesu na to pristali oni unijati, i tada odlu~i Loredan, da seza wih na~ini u pravoslavnoj crkvi sv. Ilije jedan naro~iti oltar,posve}en sv. \or|u, gdje bi se mogla unijatska misa slu`iti. Ovo je bilou po~etku 1577. godine. Kakvu je protivnost ovo izazvalo kodpravoslavnih Zadrana, mo`e se ve} razumjeti. Po~e{e se tome opiratinajodlu~nije, i spor je trajao vi{e godina, pokraj svega toga, {to je noviarcibiskup Nadal Venijer potvrdio bio 1579. g. ono {to je naredio biobiskup Loredan. Stvar je naravno svr{ila u korist arcibiskupa iunijata. I pravoslavni su bili prinu|eni dopustiti, da se u crkviwihovoj pravoslavnoj ustroji onaj unijatski oltar, i da tu mo`e svakogamjeseca po jedan put slu`iti misu unijatski gr~ki sve{tenik. 329Malo godina poslije nego {to se prva pravoslavna liturgija slu`ilau Zadru u crkvi sv. Ilije, otvorena je bila jo{ jedna pravoslavna crkvau dalmatinskom primorju, i to 1561. g. na Hvaru. Doselilo je bilo uHvar okolo toga vremena nekoliko gr~kih porodica sa Istoka, a tu jebila i postaja ratne mornarice mleta~ke, i izme|u vojnika i mornarabilo je dosta pravoslavnih. Da ti pravoslavni ne ostanu bez slu`beBo`je sagra|ena je bila crkva u ~ast sv. Paraskeve i uz crkvu sagra|ena ijedna ku}a za stanovawe odnosnog sve{tenika. Po{to je u toj ku}istanovao redovno kalu|er jedan, a po nekada i dva, za pastirsku slu`bu,to je ista ku}a poslije nazvana manastirom sv. Paraskeve, i za manastirse smatrala kroz sva daqa vremena. Prvi hvarski sve{tenik bio jeEvstatije Lefara. 330 7.Kao {to se vidi iz ovoga {to smo sada naveli o pomenutim novimpravoslavnim crkvama u dalmatinskom primorju u polovini XVI vijeka,pravoslavna je vjera bila pod za{titom mleta~ke vlade, i moglo semisliti da }e se sada crkva pravoslavna mo}i slobodno razvijati uDalmaciji, kao u stara vremena. Ali ta ista vlada sku~ena je bila usvojim odnosima naspram pravoslavnih svojih podanika od dalmatinskoglatinskog sve{tenstva i rimske kurije. Prvo je imalo svoj ra~un da muse ne krwe tobo`wa prava, koja je ono isticalo na sve hri{}ane, koji su ujednoj ili drugoj latinskoj eparhiji, i da se biskupima ne smawujuprihodi, kad bi slobodno bilo ispovjedawe pravoslavne vjere uDalmaciji, i radi toga je to sve{tenstvo i upotrebqavalo kod vlade svasrestva, pa i denuncije za podani~ko nevjerstvo, kao {to smo vidjeli, samoda pravoslavni ne dobiju svoju slobodu. Rimska pak kurija, vide}i da seotu|uje od pape uslijed propovjedi Luterove i Kalvinove milioni naroda,329 Kon~. rkp.330 Ibidem.211

ulagala je svu snagu protivu pravoslavne crkve, da ne bi i ona jojprivukla sebi drugih miliona naroda, te se papstvo pretvorilo u ni{ta,kao {to su svi izgledi za to tada bili. U mleta~koj republici rimskavjera bila je vjera dr`avna, a politika je tada{wa wezina bila da sapapstvom bude u dobrim odnosima, te je prema tome ona i uzimala u obzirglas kurije rimske i latinskog sve{tenstva, pokraj svega toga {to jeobjavila bila priznawe slobode pravoslavne vjere. I ovijem se tuma~iona jedinstvena u svijetu pojava o pravoslavnim crkvama sa latinskimoltarima. I pravoslavni Dalmatinci u primorju morali su tu nevoqutrpjeqivo da snose, kako bi tijem sa~uvali bar ne{to za svoju vjeru, kadnijesu mogli da joj potpunu slobodu izvoj{te.Pa kao {to je u Dalmaciji i u Mlecima svako zlo pravoslavnoj crkvi~inilo latinsko sve{tenstvo, tako je to isto ono ~inilo i u svima drugimprovincijama podvlasnima republici, gdje je pravoslavnog naroda bilo.Mi smo spomenuli, da je mleta~ka vlada u polovini XVI vijeka odustalaod dotada{weg svoga gowewa pravoslavne vjere, i da je udarila drugimprotupolo`nim pravcem, objaviv{i svoje priznawe te iste vjere iodnosnu za{titu wezinu. Ovo je ona u~inila naredbom jednom od 19.septembra 1547. g. izdanom na ime kiparskoga guvernera, a izazvana jebila naredba ova bezobzirnim postupawem latinskog sve{tenstva naostrvu Kipru protivu tamo{weg pravoslavnog naroda, i {to je uslijedtoga prijetio ustankom na ostrvu protivu republike. Ovo po{qedweupravo je i bilo neposrednim povodom te naredbe.Znamenita nekada{wa avtokefalna kiparska crkva morala je pretrpjetiod latinskog sve{tenstva vaqda koliko nikakva druga. Naseqeno ~istopravoslavnim narodom, bez ikakve inovjerne smjese, ostrvo Kipar imala jenesre}u u drugoj polovini XII vijeka pasti u ruke Latina i postati 1197. g.latinskom kraqevinom pod vla{}u luziwanske dinastije, koja je wimvladala za gotovo tri vijeka, do 1489. g, kad ono prelazi pod vlast drugeopet latinske dr`ave, mleta~ke republike, koja je vladala nad wimblizu sto godina. Od prvoga ~asa, kad Latini ote{e ostrvo od Grka,po~ela se odmah progoniti pravoslavna vjera i silom primoravatinarod da se latini, a malo vremena zatijem bila je ve} tu zavedenalatinska jerarhija. Prvih godina XIII vijeka postavqen je bio prvilatinski arcibiskup, i ustanovqene tri latinske biskupije.Pravoslavna arhijepiskopija bila je ukinuta, a pravoslavne eparhije,kojih je dotle bilo ~etrnaest, budu svedene na ~etiri, i podre|enelatinskom kiparskom arcibiskupu. Za vrijeme pomenute luziwanskedinastije zabraweno je bilo svakome pod prijetwom kazne nazivato sebepravoslavnim. Prije nego {to }e se Almarih luziwanski utvrditi naostrvu Kipru, nije bilo tu ni jedne latinske crkve, a kad je pre{loostrvo pod vlast mleta~ke republike (1489. g.) bilo je na Kipru 300212

latinskih crkava. 331 Kad je do{ao Kipar pod mleta~ku republiku, unekoliko se mijewa na boqe polo`aj pravoslavne crkve na ostrvu. Upo~etku jo{ republika je uga|ala latinskom sve{tenstvu, ali te~ajemvremena razumjela i sama, da ono postupawe prema pravoslavnima,kakvo je dotle bilo, mo`e samo da {kodi wenim politi~kim itrgova~kim interesima na Istoku, i da joj otu|uje tamo{we podanike.@albe me|utijem od strane pravoslavnih Kipriota na latinskosve{tenstvo nijesu prestajale stizati u Mletke s dana u dan. Odgovaralaje ona na te `albe prema prilikama, ali ve}im dijelom neopredeqeno,sve dotle dok nije na{la da mora uzeti u za{titu pravoslavnu crkvu naostrvu. Mi znademo ve} kakav je teretni po sebe mir morala republika1540. g. sklopiti sa Turcima, prinu|ena da im mnoge svoje posjede ustupiu gr~kom arhipelagu i da im veliku ratnu od{tetu isplati. Bojala seposlije ovoga od Turaka, da joj novi rat ne navjeste, a napu{tena je bilaod zapadnih saveznika. Trebalo je dakle mleta~koj vladi zadobiti sebigr~ki elemenat na Istoku, da mo`e sa pouzdawem pri potrebi nawra~unati. Radi toga kad joj je 1547. g. stigla `alba od Kipriota, danekakav fratar Lorenzo de Bergamo, vikar latinskog kiparskogarcibiskupa, „uznemiruje i goni tamo{we pravoslavne, nazivaju}i ihkroz javna pisma nefandi eretici, koji da su „pogazili sv. krst, prodali vjerui podlo`ili se |avolu," ona se obra}a 19. septembra i g. kiparskomguverneru, te saop}uju}i mu tu `albu i da onaj fratar jo{ mnoge drugestvari ~ini i govori, i tijem uzbu|uje nezadovoqstvo i ogor~ewe kodvjernih tamo{wih podanika republike, nare|uje istom guverneru, daopomene re~enoga fratra, da ne ~ini vi{e ono, {to je dotle ~inio, jer }ese druk~ije podvr}i wenom gwevu, i ujedno mu preporu~uje da pazi, da unaprijed nikakav vikar, niti ikoji drugi latinski sve{tenik ne smijeuva|ati kakve nov{tine, niti izazivati takve stvari, koje bi mogle datipovoda sablazni ili kakvom neredu. 332Naredba ova vladina o {tovawu pravoslavne vjere postala je javnom, aujedno i mjerodavnom za ove mleta~ke podanike, koji su ispovjedalipravoslavnu vjeru, kako u gr~kim provincijama, tako isto i u Mlecima, iu Dalmaciji. A da ova naredba mleta~ke republike u pogledupravoslavnih nije bila tek trenutna pojava, nego da je ozna~avalatemeqnu promjenu dotada{we mleta~ke politike u ovome pitawu, svjedo~enam nekolike wezine naredbe, koje su poslije ovoga izdane bile i koje}emo daqe vidjeti. Kakvim je okom gledalo latinsko sve{tenstvo na ovo,mo`e se lako razumjeti. Ako nije ni{ta protivu toga preduzimalo, znak jeda nije imalo tada dovoqno snage, i moralo je da mu~i pred dr`avnimrazlogom, koji je pobu|ivao republiku da zahtijeva {tovawe vjere svojih331 Ali to je bilo tada, a danas nema na ostrvu nego samo 3 crkve: jedna manastirska u Larnaki i dvijekapelanijske; a rimokatolika svega 1. 100.332 Docum., p. 30.213

pravoslavnih podanika. Mi }emo daqe vidjeti, da je to sve{tenstvo vrlomalo moglo da mu~i i ~u}emo proteste wegove i wegovu agitaciju protivupravoslavnih pri svakom naprednom koraku wihovom u crkvennmposlovima. Svakako ve} pravoslavna je vjera stojala sada pod za{titomdr`avne mleta~ke vlasti, te se sada mogla i pravoslavna crkva urediti,kako u crkveno-op{tinskom `ivotu, tako i u jerarhiji, kao {to sefakti~no i uredila.8.U mleta~koj pravoslavnoj crkvenoj op{tini poslije nesretnogTrizentisa, izabran je bio 1553. g. za paroha pobo`ni i ~estitiprotojerej Nikola Malaksos, koga smo prije spomenuli. Pod upravomovoga sve{tenika crkvena se op{tina u Mlecima uredila autonomno izapo~ela pravilni `ivot. 333 Za vrijeme Malaksevo do{ao je bio 1557. g. uMletke arhijepiskop Zakinta i Kefalonije Pahomije Makris. Crkvenaop{tina zamoli tog arhijepiskopa da bi ostao u Mlecima, tearhijerejskim bogoslu`ewem uveli~ao pravoslavni crkveni sjaj uprestonici dr`ave, i da }e se op{tina starati za wegovo izdr`avawe iizraditi mu dozvolu od carigradskoga patrijarha na premje{taj. Stvarova bude na brzo ure|ena, i arhijepiskop Pahomije ostane u Mlecima.Ovo je bilo u~iweno sa privolom vlade, koja je htjela tijem da poka`euva`ewe svoje k mleta~kim pravoslavnima i wihovoj crkvi. Ali kaouvijek, tako i sada, uplete se u posao latinsko sve{tenstvo, te mleta~kilatinski patrijarh izjavi vladi, da bi bilo na poni`ewe gospoduju}e crkve,kad bi jedan gr~ki episkop vr{io javno u Mlecima bogoslu`ewe poisto~nom obredu. Doznav{i za ovo Pahomije ozlovoqi se, i po{to ni onni op{tina nijesu mogli izraditi, da se mo`e javno obavqatipravoslavna arhijerejska slu`ba, to Pahomije poslije godine dana ostaviMletke i povrati se opet na svoju pre|a{wu eparhiju. 334 Ovaj doga|ajpokrene op{tinu na energi~ne korake po pitawu o tome, da se u Mlecimaustanovi pravoslavna episkopska katedra. Vlada je imala svoj ra~un dazadovoqi mleta~ke pravoslavne, i poslije nekoliko godina ta je katedra ibila ustanovqena.Me|utijem latinsko sve{tenstvo nije mirovalo. Vidjelo je, da mu sesprije~ava vlast wegova, koju je dotle htjelo da vr{i nad pravoslavnima,te je i neprestane proteste iskazivalo i crnilo pravoslavne i wihovucrkvu onako, kao {to je to samo ono i kadro bilo da ~ini. Ali na sve teproteste odgovarala je vlada, pozivqu}i se na pismo pape Lava X od 18.maja 1521. g, po kome latinski biskupi nemaju vlast nad pravoslavnima, teje tijem primoravala ono sve{tenstvo da mu~i. Mleta~ki patrijarh odlu~iporaditi u Rimu, da se vladi uzme iz ruku to oru`je, kako bi prestalaoslawati se na avtoritet Rima u svojoj obrani pravoslavnih. Zgoda mu se333 Veludos, str. 67.334 Ibidem.214

za ovo pokazala u jednom doga|aju toga doba u Siciliji. Grcima u Sicilijipriznato je bilo pravo da mogu imati zasebnog svog episkopa sanezavisnom jurisdikcijom, i to je pravo 1563. g. vr{io u Mesinipravoslavni episkop Pamfil. Ovo je izazvalo protest od strane tada{wegmesinskog arcibiskupa Ivana Andrije Merkurija. S ovim se arcibiskupomstavi u dogovor mleta~ki patrijarh, te se obojica obrate u Rimkongregaciji kardinala, da bi im se priznala jurisdikcija nad svimapravoslavnima, koji su u wihovim eparhijama. Poslije odnosnihrazja{wewa po ovome pitawu, pape Pije IV izda 16. februara 1564. g.naredbu, kojom progla{uje da od toga dana u naprijed svi pravoslavni,koji se nalaze u latinskim eparhijama moraju priznavati nad sobomjurisdikciju doti~nih latinskih biskupa i da im moraju podlo`nibiti, k a o s v ojim starje{inama i duhovnim pastirima (tanquamsuperioribus suis suarumque animarum pastoribus). Ovom naredbom Pija IVli{ena je bila snage pomenuta naredba pape Lava X, isto kao i naredbepo istome predmetu pape Klimenta VII od 26. marta 1526. g. i Pavla IIIod 8. marta 1540. g. 335 Slavio je pobjedu mleta~ki patrijarh, kad jeprogla{ena bila ona papina naredba, samo {to mu je malo hasne bilo odtoga, bar za ono vrijeme. Republika se nije ni osvrnula na tu naredbu,nego je produ`ila i daqe braniti i {tititi pravoslavne svoje podanike,kao {to pokazuju primjeri, koje }emo sada da navedemo.9.Vidjeli smo, kako je 1547. g. vlada osudila onoga fratra na Kipru,{to je dopustio bio sebi vrije|ati pravoslavnu vjeru. Nekoliko godinaposlije, progla{ene su bile odluke tridentskoga sabora i te su odlukemorale biti objavqene narodu u svima crkvama na odnosnoj misi. Ovo sudoti~ni biskupi latinski zahtijevali da se mora ~initi i upravoslavnim crkvama onih mjesta, koja su bila u eparhijama tihbiskupa. Pravoslavni sve{tenici nijesu htjeli da to u~ine, jer se wih iwihove crkve nije ticao onaj sabor. Na Kipru postojala su tada, kao {toznamo, ~etiri pravoslavna episkopa. Latinski kiparski arcibiskupzahtijevao je, da i ti episkopi objave u svojim crkvama one zakqu~ke; ikad oni nijesu htjeli to da u~ine, optu`i ih arcibiskup kiparskomguverneru, da bi ih on silom na to primorao. Guverner nije poslu{aoarcibiskupa, nego se obratio sa svojim izvje{tajem mleta~koj vladi,opisav{i joj svu stvar. Obratio se istoj vladi i arcibiskup, tu`e}ipravoslavne episkope, da su jeretici. Vlada ne na|e za nu`no povoqitiarcibiskupu, nego 27. aprila 1565. g. napi{e kiparskom guverneru ipohvali ga, {to nije postupio protiv onih pravoslavnih episkopa, {to335 Docum., p. 31. Cf. p. 297. 309. 342. Viskup osorski Dinarn} u jednoj svojoj disertaciji od 1752. god.podrobno raspravqa o ovoj buli pape Pija ІV dokazuju}i, kako pravoslavni Dalmatinci ba{ morajubezuslovno zavisiti od latinskih biskupa. Disertacije ove, koja je jo{ u rukopisu, ja imam dobrukopiju.215

nijesu htjeli da objave u svojim crkvama onu tridentsku rabotu; preporu~imu ujedno da i u naprijed tako postupa, a arcibiskupu i biskupima nekaka`e da miruju. 336Kakvo je bilo latinsko sve{tenstvo na Kipru, tako je ono bilo i uKrfu. Do XIII vijeka nije bilo u Krfu ni jednog rimoktolika. Svi sustanovnici ostrva bili pravoslavni. Tada Latini osvoji{e ostrvo ipo~e{e odmah praviti prozelite me|u pravoslavnim stanovnicima. Upolovini XIV vijeka ve} je tu bio latinski arcibiskup, kojemu poslijepridado{e jednog jo{ biskupa. Te~ajem vremena toliko se osna`i{e uKrfu, da je latinski arcibiskup zahtijevao, da svi pravoslavnisve{tenici Krfa moraju pred wegovom kurijom podvrgnuti se ispitu iispovjediti rimokatoli~ki simvol, prije nego {to }e mo}i stupiti napastirsku slu`bu. Na odnosnu tu`bu pravoslavnih radi ovoga zahtjeva,mleta~ka vlada 8. februara 1508, g. preporu~uje arcibiskupu da se okanetakvoga posla i da se ne mije{a u stvari pravoslavnih, „koji su odjeqeniod rimske crkve i odavna im je dozvoqeno u dr`avi da mogu `ivjeti ivr{iti svoj obred". Arcibiskup se potu`io radi ovoga u Rim, i o toj jetu`bi izvjestio svoju vladu mleta~ki poslanik u Rimu. Uslijed ovogavlada 8. februara 1569. g. pi{e guverneru krfskom, neka pozove k sebiarcibiskupa i neka ga obznani, da vlada ne mo`e dopustiti, da podanicirepublike budu podvrgnuti onakvim neprili~nim stvarima; a ako se istastvar ponovi, da }e ona upotrebiti nu`ne mjere, koje }e poslu`iti iprimjerom i napomenom, da podanici republike budu sa~uvani od onakvihneprilika. 337 10.Iste godine kad za Krf, morala je mleta~ka vlada i za ostrvo Kritizdavati sli~nu naredbu. Danas na 360. 000 stanovnika na Kritu imasvega 600 rimokatolika. U po~etku XIII vijeka nije ih ni toliko bilo.Ali tada je Krit pao u latinske ruke, i poslije obi~nog prozeliti~kograda, osnovana je tu latinska jerarhija, sastavqena od jednog arcibiskupai ni{ta mawe nego jo{ jedanaest biskupa. Poslije kritskoga mira (1669. g.),nije ostalo ve} tako re}i ni traga svima tim latinskim biskupima. Nasto godina prije toga, dakle 1569. g, doteralo je bilo latinskosve{tenstvo do toga, da je smatralo jereticima sve pravoslavnesve{tenike, te je slalo duhovnom inkvizitorskom sudu u Mletke svakogonoga sve{tenika pravoslavnog, koji bi ne{to ja~e digao svoj glas uobranu vjere svoje. Nekoliko je takvih sve{tenika poslato bilo onomesudu, i ve} je znao Sant' Uffizio {ta je imao da radi s wima, kao sajereticima. Dozlogrdilo je bilo ovo pravoslavnim Kri}anima, te se ipo`ali{e na to vladi u Mlecima. U aprilu 1569. g. poslao je bio336 Docum., p. 31.337 Ibid., 32. Na ostrvu Krfu izme|u 75. 000 stanovnika danas ima svega 4.000 rimokatolika.216

kritski guverner u Mletke nekog pravoslavnog Grka Manusa Marana, da sepreda inkvizitorskom sudu jer je okrivqen za jeres. Vlada je uslijedovoga doga|aja upravila 17. jula i. g. o{tro pismo tom guverneru iostalima, koji su na upravi Krita, napomiwu}i im radi znawa ivladawa za sva budu}a vremena, da su pravoslavni pod za{titomdr`avnoga zakona, koji im jam~i slobodu vjere, da ne smiju olako primititu`be protivu pravoslavnih radi vjere wihove i po svojoj glavi o jeresisuditi, i prijeti kaznom, ako se u naprijed dopuste kakve nov{tine ume|usobnim odnosima pravoslavnih i rimokatolika. 338Naredbe ove mleta~ke vlade u za{titu pravoslavnih podanika bile suizraz onoga stanovi{ta, koje je zauzela bila vlada prije nekolikogodina. Izazvano je bilo ovakvo dr`awe vlade, kao {to smo spomenuli,dr`avnim interesom republike; posebno pak, {to je republici prijetilood strane Turaka, da joj otmu koju zemqu na Istoku, gdje je bilopravoslavno stanovni{tvo, naspram kojega je porta ne samo tolerantnabila, nego je pravoslavnoj vjeri i crkvi darovala bila u dr`avi i mnogepovlastice. Mleta~ka je vlada ovo dobro znala, pa da bi priqubila sebedoti~no pravoslavno stanovni{tvo i pravoslavnu jerarhiju ona je iisticala i pokazivala za{titu svoju pravoslavnoj vjeri, ostaju}i ipaksama pri rimokatoli~koj vjeri, koja je bila dr`avna vjera. Najsve~anijiizraz priznawa slobode pravoslavne vjere i nezavisnosti pravoslavnecrkve od svake inovjerne vlasti dala je republika u jednome pismu od3. maja 1570. g. carigradskom pravoslavnom patrijarhu Mitrofanu IIIu vrijeme kad su Turci prijetili da otmu Mle~i}ima ostrvo Kipar.Du`d pi{e patrijarhu i moli ga za pomo}, a ujedno mu ,,obe}avarije~ju pravog hri{}anskog vladaoca, da }e sam {tovati i obvezatii sve druge da {tuju obrede i stare obi~aje pravoslavne crkve svimaonim pravoslavnima, koji ma na koji na~in do|u pod zakriqerepublike, da }e svima Grcima dati i oru`je i sve ostalo {to imustreba radi obrane, a patrijarhu i wegovim na{qednicima da }epriznavati blagotvorno duhovno starje{instvo, isto imitropolitima i ostalima, koji su u zavisnosti od patrijarha, da }epriznavati wihovu duhovnu vlast; i za uvjerewe ove stalne odlukesvoje du`d i izdaje ovo svoje pismo". 339Malo godina poslije one naredbe kritskom guverneru, da se ima{tovati pravoslavna vjera, latinski biskup na Kritu po`eo je bioopet uznemirivati pravoslavne Kri}ane. O tome je doznala vlada, te8. jula 1573. g. pi{e istom guverneru, da pozove k sebi onog biskupai da mu ka`e, „da kao od mleta~kog plemi}a, koji bi morao znatikoliko je va`no po op}u stvar qubazno opho|ewe sa narodom338 Ibid., p. 32.339 Ibid., p. 34.217

pravoslavne vjere, vlada je morala o~ekivati od wega najskromnije inajrazboritije postupawe; ali po{to se dogodilo sasvijemprotivno, to guverner je du`an u ime vlade napomenuti mu, da, ukoliko mu na srcu le`i blagonaklonost dr`avnoga savjeta, mora sekloniti svake nov{tine protivu pravoslavne crkve i svakogneumjesnog postupka sa doti~nim predstavnicima te crkve, jer uprotivnom slu~aju bi}e vlada prinu|ena upotrebiti ono, {to jenu`no radi vladinoga dostojanstva i radi mira na Kritu." 340 Alinije ni ovo moglo opametiti latinsko sve{tenstvo na istom ostrvu;i vlada je doznala za nove nerede, koji se u Kaneji dogodi{e, kad surimokatolici htjeli silom prinuditi pravoslavne da kleknu prino{ewu latinskog pri~e{}a. Radi ovoga 7. jula 1576. g. ona nare|ujetamo{wem guverneru, neka razjasni pravoslavnima, koji su se raditoga pobunili bili, da „doti~ni nijesu to u~inili iz zlobe ili {tomrze gr~ku narodnost, jer oni nijesu znali obi~aj pravoslavnih dastoje}i odaju po{tovawe Gospodu Bogu", pa dodaje vlada: „po{to namje javqeno, da je onu pobunu izazvala propovjed dva sve{tenika,jednoga u za{titu rimokatoli~ke vjere i drugoga u za{titupravoslavne vjere, to vam napomiwemo da }e dobro biti, ako sepostarate, da se u naprijed ne dr`e vi{e takvi govori, koji bi moglidati povoda sablazni i nemiru u toj kraqevini, jer mi ho}emo da senikakve smetwe ne ~ine pravoslavnoj vjeri." 341 Pobojala se vlada uMlecima, da ne bi ovaj doga|aj ozlovoqio pravoslavnogcarigradskoga patrijarha, i s toga istoga dana, kad je upravila onopismo kritskom guverneru, pi{e ona i bajlu u Carigrad, da po|e kodpatrijarha i da mu ka`e, da se ono dogodilo bez znawa nadle`nihvlasti, jer je ona naredila svima svojim predstavnicima, da ne ~inenikakve smetwe pravoslavnoj vjeri i da to zaprije~e i drugima, i daje ona pisala ve} kritskom guverneru, ,,kako bi sav tamo{wi narodpoznao qubav koji republika prema wemu goji i nepomi~nu odlukurepublike, da se u ni~emu ne sprije~ava pravoslavna vjera.” 342 Advije godine ka{we, i to 20. avgusta 1578. g, izdan je bio sve~anidukal, da pravoslavni imaju pravo na slobodu vjere i da se latinskibiskupi ne smiju mije{ati u wihove vjerske stvari. 343Blagodare}i ovakvom raspolo`ewu mleta~ke vlade mogla jepravoslavna vjera napredovati i crkva se urediti, kako u gr~kimprovincijama, tako isto u Mlecima i u Dalmaciji.11.340 Ibidem.341 Ibid., p. 35.342 Ibidem.343 Ibid., p. 35-36.218

U Mlecima je, i poslije odlaska episkopa Pahomija, produ`iopastirsku slu`bu u onda{woj crkvenoj op{tini protojerej NikolaMalaksos sve do 1573. godine. Na wegovo mjesto tada op{tinaizabere za paroha Gavrila Severa, ~ovjeka u~ena i bogo~astiva. Uzwega je bio jo{ jedan sve{tenik pri op{tini, Teofan Logara, a1575. g. i drugi Filaret. Slu`io je Gavril pri op{tini kao parohdvije godine. Doznav{i za wega carigradski patrijarh Jeremija II,pozove ga u Carigrad, kuda i po|e u aprilu 1575. g. Uva`avaju}iwegovo znawe i pobo`nost (premda je jo{ mlad bio: bilo mu je tek 34godine) sv. sinod ga izabere za episkopa na tada upra`wenu katedruFiladelfije (u Lldiji), i bude odmah i hirotonisan. 344 Po|e episkopGavril u svoju eparhiju, i tu ostane do 1577. g, ~ezne}i uvijek za svojimnekada{wim parohijanima u Mlecima. U martu te godine do|e u Mletke dapohodi svoju milu pastvu, kojoj je toliko privr`en bio. I tu sadapravoslavni Mle~i}i odlu~e da ostavre misao, koju su prije 20 godinaza~eli bili.Odmah po odlasku episkopa Pahomija (1557.) po~eli su oni opetraditi, kako bi u Mlecima imao residenciju jedan pravoslavni episkop.Zgoda im se za to sada u~inila najboqa, jer je mleta~ka vlada bilanaklowena op{tini i u op}e pravoslavnim podanicima republike, i jerje Gavril bio poznat vladi i od we uva`en. Saop{te oni svoju misaoGavrilu, te ga zamole da bi kod wih ostao i da bi poradio kodcarigradskoga patrijarha za premje{taj wegov iz Filadelfije u Mletke.Uvjeren da bi on kadar bio stati najboqe na put svakoj opasnosti, koja biprijetila i kojoj je izlo`eno bilo pravoslavqe u Mletcima, Gavril primiponudu mleta~kih pravoslavnih, i napi{e patrijarhu Jeremiji II, kako jeosobitom qubavqu proniknut prema pravoslavnoj mleta~koj op{tini, ikako ga mnogo `eli i uva`ava, kako sama op{tina, tako i vlada mleta~ka,te moli patrijarha da ga rije{i filadelfijske katedre i dopusti muvr{iti episkopsku slu`bu u Mlecima. Predstavka ova i molbaGavrilova bude potkrijepqena u Carigradu i od mleta~kog poslanika.Patrijarh i sinod uva`e molbu; i po{to je vrlo malena i bez osobitogazna~aja bila tada filadelfijska mitropolija, jer gotovo sva zapremqena odMuhamedanaca i sa vrlo neznatnim brojem hri{}ana, to sinod i rije{i,da sjedi{te filadelfijske mitropolije bude od toga doba u naprijed uMlecima pri crkvi sv. \or|a, i da Gavril i svi na{qednici wegovi sanaslovom filadelfijskog episkopa budu duhovni poglavice i arhipastirisviju pravoslavnih u Mlecima i u Dalmaciji(εν Βενετια και κατα πασας τας ορθοδοξους της ∆αλµατιας εκκλησιας) ida se smatraju i od svakoga priznadu kao egzarsi vaseqenskoga patrijarha344 Filadelfijska katedra u Lidiji (u Maloj Aziji) postojala je od VII vijeka. Le Quien. I, 872.219

(εξαρχοι του οικουµενικου Πατριαρχου). 345 Ovo je bilo na izmaku isteone godine, kad je Gavril u Mletke do{ao (1577.). A te iste godlne 13.decembra dobije potvrdnu gramatu od du`da Sevastijana Venijera.Odmah je poslije toga ep. Gavril po~eo da vr{i episkopsku vlast sapravima zakonitog episkopa pravoslavne crkve u Mlecima i u Dalmaciji,a sa gorepomenutim naslovom. Eparhija ova nova mleta~ko-dalmatinskabrojala je tada 38. 000 du{a, od kojih u Dalmaciji (u primorju) 13. 297du{a. 346Malo zatijem ustanovqeno je bilo i pravilo, kako }e se u naprijedpostavqati pravoslavni episkop za tu novu eparhiju. Pravilo je ovosastavqeno u martu 1580. godine dogovorno izme|u mleta~ke vlade,carigradskoga patrijarha i crkvene op{tine mleta~ke. Po tomepravilu, kad umre mleta~ko-dalmatinski episkop, crkvena op{tinamleta~ka zajedno sa klirom na velikoj skup{tini birala jena{qednika tome episkopu izme|u sve{tenika, kanoni~ki podre|enihcarigradskome patrijarhu. Taj je izbor podvrgavala skup{tinaodobrewu mleta~ke vlade i carigradskoga patrijarha: vladi, radipoliti~ke svrhe, a patrijarhu, radi vjerske i kanoni~ke strane. Kadvlada iska`e da nema bi{ta protivu kandidata sa politi~koggledi{ta, tada patrijarh, odnosno sinod carigradski, podvrgavakandidata kanoni~kom ispitu, i na{av{i ga sposobna i primiv{i odwega ispovjedawe pravoslavne vjere i izjavu o kanoni~koj poslu{nostipatrijarhu, odobrava u~iweni izbor i nare|uje hirotoniju. 347 Ovo jebilo osnovno pravilo za postavqawe episkopa, koje je va`ilo kroz svadaqa vremena.^im je zauzeo svoju novu katedru, morao je Gavril odmah da poka`ekakav je on pravoslavni. U januaru 1577. g, dakle jo{ prije nego {to }eGavril po~eti svoju slu`bu, po{to je u Rimu ustrojena bila kolegija zavaspitawe mladih Grka, koji bi poslije imali biti misionari naIstoku, 348 mleta~ka vlada, znaju}i da je ta kolegija osnovana najvi{e raditoga da bi se stalno pravoslavni pounijatili (ad perpetuam ipsorum cumromana ecclesia unionem) i misle}i da od toga mo`e zbiqa {ta biti,uputi svoga poslanika u Rimu, da raspita o stvari i istakne od svojestrane, kako vlada ne bi protivna bila sjediwewu crkava. Za ovo jedoznao ep. Gavril, te se odmah i stavio na oprez. U latinskim kwigamavjerskoga sadr`aja nalazilo se vi{e izraza, koji su vrije|ali345 Veludos, str. 70-71.346 Ovo navodimo po jednoj biqe{ci, koja se nalazi na spisu pod br. 49. od 10. aprpla 1759. stare arhivezad. episkopije.347Veludos (str. 74-75.) ka`e, da je uz episkopa bilo od toga dobapo nekoliko sve{tenika i djakona. God. 1694. bilo je 6 sve{tenika, 2 djakona i nekoliko poja~a i~ataca.348 To je Collegium graecum {to je osnovao papa Grigorije XIII, o ~emu sam ja spomenuo u mojoj kwizi:Propaganda, str. 36.220

pravoslavnu crkvu. Gavril se potu`i radi ovoga vladi i izjavi, da prisvem svome po{tovawu naspram rimskoga pape (kojega on zove santissimo,svjatjej{i) i pri svoj vru}oj `eqi wegovoj i wegove crkve, da bi sesjedinile crkve, ne mo`e se ipak trpjeti. U jednoj tako pravi~noj uvjerskim poslovima dr`avi, kao {to je republika mleta~ka, da seupotrebquju kwige, u kojima se vrije|a wegova vjera. Uva`i vlada ovu`albu Gavrilovu, te uputi jednoga ~lana tribunala inkvizicije,Federika Kontarini da govori sa Gavrilom i da se s wim sporazumije,{ta bi trebalo u~initi po ovome pitawu. Pisala je o tome vlada isvome poslaniku u Rim da ka`e, kako bi u interesu sjediwewa crkavabilo, kad bi kurija izdala nu`ne naredbe da se izbaci iz doti~nihkwiga sve ono {to mo`e vrije|ati vjerske osje}aje. Poslanik je u Rimuto u~inio, i kazato mu je, da bi se najprije ep. Gavril morao postarati,da carigradski patrijarh primi florentijsku uniju, a da bi zatijemposao o ispravci kwiga lako po{ao. Ovo je saop}eno bilo Gavrilu, kojije odmah razumio kuda se ciqa, i odmah se energi~no izjavio protivusvakoga poku{aja sjediwewa crkava na osnovu zakqu~akaflorentijskoga sabora. Vlada je poslije toga prestala i ona misliti ouniji, a iz jednoga pisma wenoga od 30. decembra 1579. g. vidi se, da jeposao o uniji od savjeta desetorice sasvijem zaba~en bio, 349 iuspostavqena dr`avna norma progla{ena 1547. g. o priznawu slobodepravoslavne crkve u zemqama mleta~ke republike. I ep. Gavril znao setijem uskoristiti, te nastojati da vladina ta odluka ne ostane mrtvarije~, kao {to se to prije ~esto doga|alo. A u ovome je on mogao tijemlak{e da uspije, {to je u`ivao potpuno vladino povjerewe, i ~esto je napoziv vladin u~estvovao i u dr`avnom savjetu, da tu svoje mi{qeweiska`e i savjet svoj da dade.U dr`avnom je savjetu bilo na redu da se raspravqa o `albipravoslavnih Kri}ana na tamo{we latinsko sve{tenstvo. Na doti~nusjednicu toga savjeta bio je pozvan i Gavril. Odnosni zakqu~aksjednice o ovome poslu saop{ten je 20. avgusta 1578. g. upraviteqimaostrva Krita naro~itim dukalom. Ovaj dukal vrlo je va`an, te gaprivodimo ovdje u srpskom prijevodu:„Vi morate znati, da smo se mi svagda starali, da u toj kraqeviniisto kao i u drugim mjestima na{e vlade, gdje ima Grka, budu {tovani wihovivjerski obi~aju, kako bi oni mogli bez ikakve smetwe u`ivati ono, {to su zatoliko godina u`ivali. Radi toga smo mi, kad je trebalo, prikazali ovozvani~no i papama u Rimu i sve{tenomu saboru u Tridentu, kad se o ovomeposlu raspravqalo, jer smo razumjeli, da je radi uzdr`awa istih mjesta podna{om vla{}u neophodno nu`no da se o~uvaju Grcima wihovi vjerskiobi~aji, isto kao {to se mi staramo i o tome, da se sa~uvaju i rasprostrane i349 St. arhiva zad. episkopije, br. 50.221

latinski vjerski obi~aji kod onih, koji se dr`e dr`e tih obi~aja,preporu~uju}i, da latinski prelati ostaju u mjestima svojega slu`ewa radi~uvawa i utvr|ewa latinskih vjerskih obi~aja, a ne da smetaju onima, kojiho}e da slijede gr~kim vjerskim obi~ajima. A po{to smo doznali, da su se uovome poslu opet pojavile neke znatne povrijede, kao, da se zabrawuje svakomedjakonu da postane sve{tenik, ako se ne potpi{e da }e slijediti vjerskimobi~ajima rimske crkve, da nije dopu{tena propovjed u nikakvoj gr~koj crkvibez dozvole arcibiskupa, i da kad se `eli propovjedati treba govoriti na onutemu, koju arcibiskup odredi, {ta vi{e, d ase prinu|avaju gr~ki sve{tenicida potpi{u neko pismeno, ne znaju}i ni {ta ono sadr`i, a kad bi pitali zasadr`aj toga pismenoga, odgovaralo im se, da je tu izlo`eno mi{qewelatinskoga biskupa, i oni tada, podozrijevaju}i da se ne sadr`i ne{to drugo,kao da primaju ili priznaju vjerske obi~aje rimske crkve, postaju u najve}ojmjeri nezadovoqni. Po{to sve ove stvari mogu prouzrokovati smetwa dobrojupravi dr`avnoj, to zajedno sa na{im savjetom desetorice i dodatkomnare|ujemo vam, da se sastanete sa tamo{wim arcibiskupom i da mu ka`ete uime pomenutoga savjeta, da je nama vrlo naprijatna svaka nov{tina upitawima vjere, jer je nepomi~na na{a namjera (nostra ferma intenzione), dabude Grcima slobodno vr{iti svoje vjerske obi~aje, kao {to je to iprije bilo, a da ih niko ne prinu|ava ili prisiqava na ne{to drugo; dau naprijed ne primorava na nikakvo obe}awe ili potpis one, koji }eimati da budu rukopolo`eni za sve{tenike, nego neka se u tome postupakao {to je bilo u pro{la vremena, a tako isto neka dozvoli da sepropovjeda u gr~kim crkvama kao i do sada, samo neka se tu ne govori odr`avnim stvarima i protivu latinskih vjerskih obi~aja. A doda}etemu i to, da nam je bilo vrlo `ao ~uti, da su prinu|avani bili oni Grcipotpisivati neko pismeno, za koje ni mi ne znamo {ta sadr`i, i zato, po{to mi ho}emo da znamo {ta je to pismeno, pozva}ete ga, da vam istopismeno mora predati, kako bi ga zatijem vi poslali nama, da mi o tomeprosudimo i tada naredimo {to nam se svidi; i ako on nema autenti~noono pismeno, niti ga ima kod drugih u kraqevini, naredi}ete da vam sedade prijepis, koji se svakako mora kod wega nalaziti, a kad ni toga nebi bilo, naredi}ete da vam se saop}i sadr`aj onog pismenoga, u kakvoj jenamjeri ono sastavqeno bilo i kuda je poslato, i o svemu ovome podrobno}ete izvijestiti poglavice re~enoga savjeta. Napomenu}ete osim togaistom arcibiskupu, da o svemu onome on nema ni s kim govoriti, nitiikome pisati pod prijetwom nemilosti re~enoga savjeta, nego neka sve zasebe zadr`i, a sa ostalim latinskim prelatima postupi}ete onako, kakovam se najzgodnije u~ini, da najboqe bude izvr{en nalog ovaj na{. A akona|ete za dobro obznaniti koga starje{inu gr~koga klira, da ste dobilinalog da im budu o~uvani wihovi vjerski obi~aji, ovla{}ujemo vas da tou~inite na na~in, koji vam se najboqi u~ini za javnu slu`bu. I po{to upogledu pitawa o gr~kom kliru ima mnogo na{ih naredaba, koje moraju222

sve da su registrirane u toj kancelariji, nare|ujemo, da sve te naredbe iizvr{ujete i da pazite da ih i drugi izvr{uju, kako bi se o~uvalo na tomostrvu ono {to se od mnogih godina ve} ~uvalo i {to se kloni na dobruupravu na istom ostrvu. Izdano iz du`devskog na{eg dvora dana 28.avgusta 1578. godine." 350Znameniti ovaj dukal (koji }e vlada poslije ponoviti i potvrditi1718. g. i 1793. g.) bio je saop}en, po nastojawu ep. Gavrila, mleta~kojcrkvenoj op{tini i crkvenim op{tinama Zadra i [ibenika. 351Nastojawem istog episkopa Gavrila zauzdano je bilo latinskosve{tenstvo u svima mjestima, gdje je bilo pravoslavnih, a prije svega usamim Mlecima, da ne smije vrije|ati pravoslavnu vjeru i pravoslavninarod. Dvije su nam vladine naredbe o tome poznate iz ovoga doba.Potu`ili su se bili mleta~ki pravoslavni, da je jedan propovjednik ucrkvi sv. Franci{ka u Mlecima izrekao u svojoj propovjedi nekeuvrijedqive rije~i protivu pravoslavne vjere. Uslijed ove tu`be vlada jeizdala 10. aprila 1579. g. naredbu, da jedan tajnik savjeta desetorice ka`etome propovjedniku, kako mora u drugoj svojoj propovjedi opozvati onerije~i i javno zasvjedo~iti, da nije imao nikakvu namjeru vrije|atipravoslavnu vjeru, nego da }e biti to preslu{ao ili hr|avo shvatio onajkoji je o tim rije~ima prijavio; i da isti sekretar u ime savjetadesetorice ima ovu vladinu naredbu saop}iti doti~nim pravoslavnima,koji su re~enu tu`bu podnijeli bili. 352 Ovo se isto ponovilo nekolikogodina ka{we (1596. g.), i opet sli~nu je naredbu o tome vlada izdala. Ulatinskoj crkvi u Mlecima svv. Jovana i Pavla jedan je propovjednik,govore}i u svojoj propovjedi o ~istili{tu, uvrijedio pravoslavne,istovjetuju}i ih luteranima i drugim protivnicima rimokatoli~ke vjere.Radi ovoga se pravoslavni potu`e vladi tra`e}i, da se opomene radi togaonaj propovjednik i da mu se doka`e, da wihova crkva u`iva u zemqamamleta~ke republike potpunu slobodu, i da se oni imaju pravo braniti iodbijati svaki napadaj na wihovu vjeru. Tu`bu su ovu prikazali vladiep. Gavril i episkop kiparski (cer{iki) Maksim Marguwo. Vlada uva`itu tu`bu, i po naredbi wezinoj onaj je propovjednik dva dana ka{we (5.aprila i. g.) u istoj crkvi javno opozvao sve {to je bio izrekao protivu"pravoslavne vjere. 353350 Documenta, p. 36-38.351 U tim se op{tinama nalazi ovaj dukal u nekoliko kopija.352 Docum., p. 38.353 Ibidem. P. 44. Ovo je bilo 1596. godine, kad su me|u sobom `ivjeli u sporazumu Sever i Marguwo, aprije toga oni su bili otkriti protivnici. Marguwo, u~eni bogoslov (od 1585. god. episkop ceri{ki,ali koji je ve}inom `ivio u Mlecima), osnivaju}i se na u~ewu bl. Avgustina, napisao je bio 1583.kwigu o isho|ewu Duha svetoga i u toj se kwizi starao dokazati mogu}nost sporazuma sa rimskomcrkvom u tom dogmati~kom pitawu, i prema tome mogu}nost sjediwewa isto~ne i zapadne crkve. Ovu jesvoju misao istakao Marguwo u jo{ dvije svoje kwige, {to je napisao 1584. i 1591. god. Protivu svihMarguwevih kwiga ustao je ep. Gavril Sever. Na strani Gavrilovoj bio je sav pravoslavni svijet, a naprvome mjestu tada{wi carigradski patrijarh Jeremija II, koji nije osudio Marguwa samo zato, {tose pismeno pred patrijarhom opravdao i dokazao svoje pravoslavno vjerovawe o isho|ewu sv. Duha. I223

12.U brizi svojoj da bi ~im boqe uredio eparhiju svoju, Gavril odlu~ida li~no pregleda sve podru~ne mu crkvene op{tine i da upozna potrebetih op{tina. Radi ovoga on preduzme u drugoj polovini 1580. godinekanoni~ku vizitaciju sve eparhije svoje. Iz Mletaka do|e u Polu uIstriji da obi|e vjerne, koji se malo prije vremena bijahu tu doselili isastavili pravoslavnu crkvenu op{tinu.Poslije kiparskoga rata, koji je svr{io, kao {to znamo, nepovoqno pomleta~ku republiku, mnogi Grci odseli{e sa ostrva Kipra i drugihostrva gr~kog arhipelaga i dobjego{e u razna mjesta na jadranskoprimorje, koja su bila pod vla{}u republike. U po~etku 1580. g. doseliloje u Polu 50 pravoslavnih gr~kih porodica sa Kipra. Istrijskiproveditor I. Kalbo primi najqubaznije te doseqenike i odmah imdopusti da sastave svoju crkvenu op{tinu, i da mogu sagraditi naru{evinama jedne stare latinske crkve svoju crkvu u ~ast sv. Nikole, iimati svog zasebnog pravoslavnog sve{tenika za crkvenu i pastirskuslu`bu. 354 Ep. Gavril, do{av{i u Polu, bude najradosnije primqen odpravoslavnog naroda. Uredi tu crkveno-op{tinske stvari i potvrdi zasve{tenika kalu|era Prosfera, uputiv{i toga kalu|era i op{tinare darade, kako bi crkva ~im prije zgotovqena bila.Iz Pole uputi se Gavril u Zadar, da pohodi i tu pravoslavnu crkvenuop{tinu. U tu`nom je raspolo`ewu duha na{ao Gavril pravoslavneop{tinare u Zadru. Tek godinu dana prije toga oni su morali dopustiti,da se u wihovoj crkvi inovjerni oltar sagradi, i taj oltar u du{u ih jevrije|ao svaki put kad bi u crkvu u{li. Kad je do{ao izme|u wihGavril, svi se jednim glasom po~e{e tu`iti na nepravdu, i molitivladiku svoga, da ih za{titi od latinske napasti. Utje{io je Gavrilpravoslavne Zadrane obe}awem, da }e ulo`iti sve starawe svoje, da imsloboda vjere bude zajem~ena i da oslobode crkvu svoju one tu|inskerabote. 355 Malo je vremena ostao Gavril u Zadru, i otputovao je od tudau [ibenik.U [ibeniku je ostao ep. Gavril vi{e dana. Tu je na{ao mnogobrojnuop{tinu, sastavqenu od najenergi~nijih qudi, gotovih da sve pretrpe zavjeru svoju. Malo je tek godina pro{lo bilo, od kako je prestala bila`estoka wihova borba sa latinskim sve{tenstvom, dok su crkvu svojudobili. Pa koliko je to sve{tenstvo na wih kivno bilo, {to im je moralou borbi popustiti, toliko su i oni najodlu~niji bili da se i daqe boretek poslije ovoga stupio je Gavril u dru`bu sa Marguwom, i zajedno su tada branili pravoslavne uMlecima. Vidi Satas, sp. kw, str. 212-218, a tako|er Ph. Meyer, Die theol. Litteratur der gr. Kirche im XVIJahrhud. Leipzig, 1899. S. 69. fg.354 Srpsko-dalmatinski Magazin za 1840. str. 60. i 1864. str. 5. Cf. Docum., p. 42.355 Arhiva zad. crkvene op{tine (biqe{ka).224

u za{titu vjere svoje pravoslavne. Jo{ je bio paroh pri op{tini prijepomenuti Rafail Zigaras, ~estiti i revnosni sve{tenik. Ep. Gavrilhrabrio je toga sve{tenika i pravoslavne [iben~ane da istrajnibudu u svojoj obrani svete vjere i obe}ao im, da }e kod vlade uMlecima raditi da bude zauzdano u svome nasrtawu na pravoslavnucrkvu {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo. 356 Nekoliko naredaba, kojesu poslije toga izdane bile od mleta~ke vlade na za{titupravoslavne vjere, pokazuju da je blagotvorna bila ova Gavrilovaposjeta. Ne znamo, da li je ep. Gavril bio ovoga puta i u drugimpravoslavnim dalmatinskim crkvenim op{tinama.Po povratku svome u Mletke, ep. Gavril je odmah preduzeo kodvlade sve one mjere, koje su nu`ne bile da se obezbjedi slobodapravoslavne vjere. Vlada je od podre|enih vlasti u Dalmacijipotra`ila bila zvani~ne izvje{taje o tome, kakvo je stawe doti~nihpravoslavnih crkvenih op{tina i kakvi su me|usobni odnosipravoslavnih i rimokatolika. Izvje{taji su ovi bili malo laskaviza latinsko sve{tenstvo u pitawu hri{}anske sno{qivosti.Posebno su oni takvi bili za latinsko sve{tenstvo {ibeni~ko.Izdana budu radi toga 1582. g. dva op}a dukala o slobodipravoslavne vjere za sve pravoslavne mleta~ke podanike: jedan 20.marta i drugi opet 10. aprila iste godine.Povodom tu`be pravoslavnih [iben~ana, koju su prikazali vladiu Mlecima naro~iti izaslanici protivu javne uprave, od koje morajuradi vjere da trpe svakojaka nasiqa i nepravde, vlada je poslala 20.avgusta 1582. g. tu tu`bu knezu i poglavaru {ibeni~kom IvanuFoskarini na znawe i zvani~nu upotrebu sa nalogom, da „odmahotkloni takve nerede pod prijetwom najstro`ijih kazni, i da se ovanaredba pro~ita javno, da je svi razumiju"; a za krivce nare|uje „dase po{aqu u Mletke da dobiju koliko su zaslu`ili za svoju pakost izlo}u, te da svi vide da su nama jednako mili svi podanici na{i." 357Sli~no ovome pi{e vlada {ibeni~kom knezu i poglavaru 15.septembra i. g. uslijed tu`be, koju je vlada opet primila bila odpravoslavnih [iben~ana. 358 Uslijed ovih vladinih naredaba,pomenuti poglavar {ibeni~ki Foskarini izda 10. decembra i. g. ovajop}i za{titni dekret za pravoslavne [iben~ane: „Mi smo uvijeknastojali ukloniti svaki povod, da se iko koji spada u na{unadle`nost, mo`e potu`iti na tla~ewe, tegobe i povrijede povlastica,{to bi se pod ma kojim bilo izgovorom ~inile od lica kojeg mu dragostawa, slu`be ili dostojanstva, po{to takva djela ne mogu poticati negosamo iz pakosti zlih qudi, koji se protive naredbama vlasti. A po{to356 St. arhiva zad. episkopije, biqe{ka na jednom spisu 1582. godine.357 Docum., p. 39.358 Ibid., p. 40.225

nam je prijavio ovda{wi kalu|er i u ime svojih jednovjernih, da se nekiusu|uju na bezobrazni na~in uznemirivati ga pri vr{ewu bogoslu`ewa, iomalova`avati ga i vrije|ati, a to bez ikakvoga povoda, nego iz pukezavisti i zlo}e, zato mi `ele}i da toga unaprijed ne bude i da tomedosko~imo na na~in shodni, pristojni i kao {to zaslu`uje vjernostovoga naroda, nare|ujemo, da nadle`ni ~inovnik objavi u obi~na javnamjesta i da svaki jasno razumije, da se pomenuti kalu|er i wegoviparohijani moraju ostaviti u miru, niti mu ikakvu pakost ~initi, podprijetwom globe od 100 dukata za prvi put, 200 dukata za drugi put, atre}i put }e krivac biti bez svakog izgovora poslat na galeru.Nare|ujemo daqe, da ovo slu`i na znawe i svima vlastima ovoga grada ida zabrane svako isterivawe supra modum i svako optere}ivawepomenutih pravoslavnih preko onoga, {to se od ostalih obi~no istra`uje.I ovo progla{ujemo u izvr{ewe vrhovnih naredaba, koje smo primilipro{lih dana od presvijetloga gospodara na{ega, koji propisujegorepomenute kazne za svakog odnosnoga krivca. U [ibeniku 10.decembra 1582." 359Istu tu`bu, i u isto vrijeme, kad pravoslavni [iben~ani, podnijeli.su bili vladi i pravoslavni Zadrani; i vlada je uslijed ove tu`be izdalazadarskom poglavaru Nikoli Mar}elu onakvu naredbu, kakvu je izdala{ibeni~kom poglavaru. Prema ovoj naredbi zadarski kapetan zajedno sadelegiranim sudcima Ivanom Mikijeli i Simeunom. Salamon, pozva{epreda se doti~ne krivce za vrije|awe pravoslavnog sve{tenika zadarskog ipravoslavni narod, i poslije odnosnog isiita, bude progla{ena 11.februara 1583. g. ista onaka naredba, kao ona koju je u [ibenikupoglavar Foskarini izdao bio. 360Sve ove naredbe vlasti bile su po{qedicom pomenute kanoni~keposjete ep. Gavrila. Po preporuci wegovoj bila je na brzo sagra|ena inova crkva sv. Nikole u Poli, i pored te crkve jo{ jedna kapela u ~astsv. Jelene, i odnosno grobqe. Da bi pravoslavnim Poqanima obezbje|enbio pravni posjed na zemqi{te, koje im je ustupqeno bilo proveditoromKalbo, i da ih ne bi u budu}e uznemirivao u tome posjedu, oni se obratemolbom tada{wem istrijskom proveditoru Marini Malipjeru, da bi imKalbovu naredbu potvrdio. To u~ini ovaj proveditor 12. marta 1583. g.I ova naredba proveditorova bude zatijem potvr|ena naro~itimdukalom 20. aprila 1584. godine. 361Uplivom ep. Gavrila na mleta~ku, koja je prema wemu pokazivalanajve}e uva`ewe, postiglo se i to, da je u ovo vrijeme pravoslavna vjerapostala ravnopravna rimokatoli~koj vjeroispovjedi u svima provincijamamleta~ke republike. Ovu je ravnopravnost me|u pravoslavnim i359 Ibid., p. 41.360 Arhiva zad. crkvene op{tine.361 Docum., p. 42. St. arhiva zad. episkopije, br. 56.226

imokatoli~kim svojim podanicima proglasila republika 1582. godine,kad je krfskom arcibiskupu Surijanu izrazila, da se moraju smatratipotpuno zakonitima brakovi, sklopqeni izme|u pravoslavnih irimokatolika. Ovijem je mleta~ka republika pokazala, da je ona znalastojati na onakvoj visini vjerske tolerancije, na kakvoj ni tada, a nimnogo ka{we, nije mogla da stane nikakva druga dr`ava. Mu~no je bilobiskupima i latinskom sve{tenstvu pokoriti se tome zakonu o mje{ovitimbrakovima; i na{qednik onog arcibiskupa Surijana, arcibiskup Kverinipoku{ao je bio, da se isti zakon obesna`i. Povodom ovoga vlada se na|epobu|ena 31. jula 1599. g. ponoviti i sve~ano potvrditi zakon svoj omje{ovitim brakovima. Naredba, koju je sada o tome vlada izdala, glasi:„Objavqujemo, da je uvijek bila, isto kao {to je i danas, odluka na{a, da sene prije~e brakovi izme|u onih, koji slijede pravoslavnim vjerskimobi~ajima, i onih koji se dr`e latinskih vjerskih obi~aja, i to onako,kao {to je to prije bilo; i ne samo {to ne dopu{tamo da se od togaodstupa, nego nare|ujemo da se stane na put svakoj povrjedi toga, i da sesvi ta~no vladaju u ovome shodno prije izdanoj na{oj sa senatomnaredbi o takvim brakovima... Kad se latinske `ene udaju sapravoslavnima ne smije se braniti djeci da slijede vjerskim obi~ajimaoca, a `ena neka se slobodno dr`i svojih latinskih vjerskih obi~aja, iobratno, kad se pravoslavne `ene udaju sa latinima, neka one slobodnoostanu pri svojim vjerskim pravoslavnim obi~ajima, a djeca neka budulatinska, slijede}i naravi i vjerskim obi~ajnma oca." 362 I ovaj dr`avnizakon mleta~ke republike ponovqen je bio poslije dva puta (1710. i 1787.),i va`io je sve do pada mleta~ke republike.13.Priznavawe ovo od strane mleta~ke republike vjerskih pravapravoslavnim wenim podanicima, koje se slagalo sa osnovnim wenimzakonom 1360. godine, da su svi pred zakonom jednaki i da se sva~ijasloboda savjesti ima po{tovati, nije joj prije~ilo, da rimsku vjerusmatra dr`avnom vjerom i da toj vjeri pru`a pri potrebi nu`nuza{titu. Ali, koliko je ona {tovala vjeru i crkvu rimsku, toliko se onau isto vrijeme, kao politi~ka vlada, ~uvaju}i prava svoja, opiralacrkvenoj vlasti i sve{tenstvu svaki put, kad je to sve{tenstvo htjelo dase uple}e u dr`avne poslove, te je znala svom energijom zahtijevati, daono pazi samo na duhovnu slu`bu svoju. Naredbe rimske kurije mogle su uoblasti republike biti obnarodovane tek tada, po{to bi od dr`avnevlasti bile pregledane i od we dopu{teno, da se obnaroduju. Tek poslijemnoge protiv{tine pristala je republika, da se zavede u Mlecimapoznati Santo Uffizio (1289. god.), koji je te~ajem vremena bio uzrokom, te362 Docum., p. 44. 88. 489.227

je nekoliko puta republika po~inila stvari i izdala dekreta, koji senijesu slagali sa slobodom, koju je ona u na~elu propovijedala ume|uvjerskim odnosima. Dr`awe republike naspram rimske kurije bilo jeuvjek dostojanstveno i proniknuto svje{}u o pravima republike, kaodr`ave. Radi takvoga dr`awa wenoga, ~esti su bili sukobi izme|u we irimske kurije, i svagda je ona znala pri tim sukobima uzdr`ati navisini svoja prava i svoju vlast. Pokraj svega Santo Uffizio, {to je uMlecima postojao pod predsjedni{tvom papinoga nuncija i pokraj svegadjelovawa oca inkvizitora, ipak ni 20 godina nije pro{lo bilo odustanovqewa onoga tribunala, a republika je tako odlu~no dr`awezauzela prema rimskoj kuriji u pitawu grada Ferare, da je papa Kliment Vpotpisao u oktobru 1308. god. ekskomunikaciju, kojom „svrgava republikusa vlasti i dostojanstva, i daje pravo svakome ko ho}e da je osvoji ipot~ini". Naravno je, da od ove ekskomunikacije nije republiku ni glavazaboqela, ali ovo slu`i primjerom, kakvi su ve} tada bili odnosiizme|u Rima i Mletaka. Dostojanstveno je odbila ovo republika, kao {tose ona dostojanstveno znala odr`ati i pri interdiktima 1483. i 1509.godine, primoravaju}i svojim takti~nim postupawem uvijek rimskukuriju na popu{tawe.Postao je bio u maju 1605. god. papom Pavao V, jedan izme|unajdespoti~nijih papa {to je igda bilo, dostojan na{qedniknekada{wih Grigorija VII i Bonifacija VIII. Bezobzirno je ovaj papaisticao i htio da poka`e svoju despoti~ku vlast naspram zapadnihdr`ava, koje su ga u ostalom ve}im dijelom i slu{ale. To je htio da uradi inaspram mleta~ke republike, koja mu je, pri svijesti svoga dr`avnogazna~aja, najmawe popustqiva bila, a {to je upravo najvi{e i dra`iloPavla na republiku. Dogodio se jedan slu~aj, koji je dao prilike papida iskali srxbu svoju na republiku. U republici je postojao zakon, da jejednak pred sudom svaki podanik mleta~ki, koji u~ini kakav prijestup,koji spada pod kriminalni zakonik, bio da je doti~ni prestupniksvjetovwak ili sve{tenik. Dva su sve{tena lica u to doba u Vi}encitakav prijestup u~inila bila. Republika je zatvorila u tamnicu ta dvasve{tenika, da im po svojim zakonima sudi. Doznav{i za ovo rimskakurija, izjavi republici zahtijev, da mora osloboditi iz tamnice ona dvasve{tenika, jer kao da duhovnoj vlasti pripada pravo suditi sve{tenalica i za takve prijestupe. Ovo je papa Pavao upotrebio kao zgodnupriliku, da poka`e republici mo} svoju. Potra`io je od republike, daona opozove dva svoja zakona, {to je malo prije toga izdala bilaprotivu preteranoga umno`ewa crkvenih posjeda, a na {tetu privatnihlica. Republika, svjesna svoga zna~aja, odgovorila je papi negativno, izapodjene se uslijed toga borba izme|u republike i rimskoga dvora. A data borba jo{ `e{}e bude, upleo se u wu glasoviti jezuitski vo|a,kardinal Belarmin.228

U~eni jedan sve{tenik (Giov. Marsilli) izda tom prilikom jednu kwigu uobranu republike, a protivu papskih zahtijeva. Na ovu kwigu odgovori(1606. g.) Belarmin, i istakne staru papsku teoriju o prednosti duhanad tijelom, i prema tome, prednosti duhovne vlasti nad svjetskom. 363Istaknuv{i ovo osnovno na~elo, Belarmin u~i daqe, da sve{tenstvo imasvoje knezove, koji mu zapovjedaju ne samo u duhovnim, nego i u svjetskimstvarima. Nije mogu}e da ono prizna jo{ i drugog osobitog svjetskoggospodara, jer niko ne mo`e slu`iti dvama gospodarima. Sve{tenik mo`esuditi cara, a ne car sve{tenika, jer bi apsurdno bilo, da ovca upravqapastirom. Niti zemaqski knezovi mogu uzimati danak sa sve{teni~kihdobara, jer im sve{tenici to daju ve} kroz molitvu i `rtvoprino{ewe.Od sviju personalnih i realnih tereta mora sve{tenik da je oslobo|en,jer je on ~lan Hristove porodice. Ako ova povlastica sve{tenstva i nepoti~e izri~no iz sv. pisma, ali se iz wega mo`e ona da izvede i osnivase ona na analogiji, jer sve{tenstvu novoga zavjeta pripada u svemu onopravo, koje su u starom zavjetu leviti u`ivali. Nijesu zabunilerepubliku ove rije~i stra{noga Belarmina, nego je ona primila ponu|enujoj borbu. Imala je sre}om me|u svojim dr`avnim konsultorima jednogasve{tenika, koji se sa Belarminom mogao da mjeri, i koji je kadar biodostojno da izdr`ava borbu. Taj sve{tenik bio je poznati Paolo Sarpi,kome do|e jo{ u pomo} spqetski arhijepiskop Marko AntonijeDominis (1602-1616.).Kako se borba ova vodila i sa kakvom `estinom sa obje strane, dobroje poznato. 364 Papa je na{ao za dobro 17. aprila 1606. god. izre}iekskomunikaciju du`da, sviju dr`avnih konsultora i u op}e svijudr`avnih vlasti republike, i ujedno podvrgnuti interdiktu republikusvu, te zabraniti svako bogoslu`ewe u svima crkvama mleta~keteritorije. U nepriliku je dovelo ovo republiku, jer je morala tra`itina~ina, kako da se oslobodi toga ~uda, koje je ipak bilo u ona vremenapla{ilo za narod. Ali se jo{ u ve}oj neprilici na{ao papa, kad jevidio odlu~nost republike, da ni pod koji na~in ne popu{ta u borbi.Papa je po~eo bio prijetiti ratom, a republika mu je odgovarala da jegotova i rat voditi s wim, i to pomo}u oru`ja protestanskih vladalaca.Svr{ilo se tijem, {to je papa morao popustiti, jer se, pri odlu~nostirepublike, pobojao da protestantizam ne zavlada i Italijom. Ali je363 U~ewe Belarminovo ovo je: ,,Razum daje pravac, upravqa i zapovijeda tijelu (alla carne, mesu) i ponekada ga kazni postovima, ali tijelo niti daje pravac, niti upravqa niti zapovijeda, niti kaznirazum; prema tome je i duhovna vlast vi{a od vlasti svjetovne, i duhovna vlast (la potesta spirituale)mo`e i mora davati pravac i upravqati i zapovijedati vlasti svjetovnoj (all’ autorita secolare), asvjetovna vlast nije vi{a od duhovne vlasti, niti svjetovna vlast mo`e davati pravac, upravqati,zapovijedati ili kazniti duhovnu vlast, osim kad zavlada u dru{tvu prevrat i tiranija kao {to je topo nekada bivali pri neznabo{kim i jereti~kim vladarima.” Ovo svoje u~ewe iznio je Belarmin usvom odgovoru pomenutom sve{teniku Marsilli. Privedeno je ovo i drugo o pot~iwenosti papi svakesvjetovne vlasti u kwizi Belarminovoj: De Clericis (I, 30) u kelnskom izdawu 1619. god.364 Cf. L. Ranke, Die romischen Papste in den letzten vier Jahrhunderten. Leipzig, 1694. II, 213 fg.229

popustio protivu voqe Belarmina i jezuita u op}e. Republika je znalaovo, te da poka`e Rimu, kako ga se malo boji, proglasi ni dva mjesecaposlije bule o interdiktu, naime 14. juna 1606. god, dekret prognawa izmleta~ke dr`ave jezuita pod prijetwom kazne svakome, koji dopusti ijednome jezuitu `ivjeti u zemqama republike. Mir sa papom sklopqen jebio 1607. godine, ali jezuiti i za punih 50 godina poslije toga nijesusmjeli stati nogom na mleta~koj teritoriji. 36514.Ovaj doga|aj iz istorije mleta~ke republike mi smo spomenuli ovdje,jer nam rasvjetquje op}e stanovi{te wezino u ono doba u odnosima krimskoj kuriji i k jezuitima, a tuma~i u mnogome i onu naklonost, kojuje ona tada pokazivala naspram pravoslavnih wenih podanika i wihovojcrkvi. A spomenuti smo morali isti doga|aj i s toga, {to je u wemuudjela imao i episkop Gavril.Ne znamo, da li je ep. Gavril imao kakva u~e{}a u borbi izme|urepublike i rimske kurije, kad je onaj interdikt progla{en bio. Aliznamo da je u tijesnom prijateqstvu `ivio sa Pavlom Sarpi, i vrlo jelako da je ovaj u~eni dr`avni konsultor pri svojim spisima u obranurepublike protivu papstva savjetovao se i dogovarao sa Gavrilom.Me|utijem poznato nam je dobro da je Gavril imao u~e{}a, i to jakog upostupawu republike protivu jezuita. Kao ~ovjek potpunog vladinogpovjerewa, ep. Gavril ~esto je prizivan bio u dr`avni savjet, da bi se~ulo i wegovo mi{qewe o doti~nim pitawima, koja su bila na redu dase u savjetu raspravqaju. Pitawem o jezuitima bavio se savjet dugo, iprije progla{ewa dekreta o prognawu wihovom, i poslije. Priraspravqawu o tome pitawu, ep. Gavril bivao je u savjetu. Izme|udrugih, i on je izvjestio vladu o djelovawu jezuita u Carigradu i o tome,kako je gr~ko sve{tenstvo ozloje|eno na wih zbog omalova`avawawihovog isto~ne crkve i zbog prozelitizma, koji su kroz svoje {koletamo ~inili; izvjestio je on vladu o pagubnom uplivu, koji vr{e naistoku pitomci, koji izilaze iz rimskih jezuitskih kolegija, isto i opokoqu me|u hri{}anima u Jawini, koji su izazvali jezuiti, a tako istoi o nepravdama, koje su oni stvorili ruskoj crkvi u Litvi.Izvje{tavaju}i vladu o ovome, ep. Gavril osobito se zauzimao da bi onaporadila preko svoga poslanika kod porte u Carigradu, da bi sezabranilo jezuitima dirati u pravoslavnu crkvu i lukavo odvoditigr~ku pravoslavnu djecu u svoje kolegije, te ih poslije slati da sijunemir i razdor me|u bra}om svojom. Radi ovoga najposlije bude ep.Gavril i tu`en. Jezuiti su tada bili pod za{titom francuskoga kraqa,i ve}i dio onih jezuita, koji su u Carigradu i uop}e me|upravoslavnim Grcima radili u prozelitizmu, bili su Francuzi.365 Podrobno o svemu ovome u spom. kwizi Cappelletti, J Gesuiti la repubblica di Venezia.230

Doznav{i ovi jezuiti da ep. Gavril iz Mletaka protivu wih radi krozsveze svoje sa gr~kim episkopima, potu`e se francuskom poslaniku uCarigradu na Gavrila i potra`e, da bi se na{ao na~in da ga vladafrancuska kazni. Ovo bude iz Carigrada saop}eno francuskom poslanikuu Mlecima, i ve} su preduzeti bili koraci, kako bi se domamio Gavrilpreko granice u Francusku. Od svega se ovoga on ipak sa~uvao, i naravnoposlije toga jo{ vi{e svoj upliv ulagao kod mleta~kog savjeta, da bisuzbio djelovawe jezuita na istoku me|u Grcima, a i me|u Slovenima.Ovo {to smo sada rekli, doznaje se iz jedne Scrittura presentata nell'Eccelentissimo Collegio per il Reverendissimo Arcivescovo di FiladelfiaGabriele Severo sotto li 18 Giugno 1612. 366Ova i ovakva djelatnost Gavrilova zaslu`ila mu je veliko priznawe iuva`ewe od strane mleta~ke republike, koja ga je nagra|ivala iudostojavala najvi{e po~asti. Pravoslavni pak Mle~i}i su ga qubili iodani mu bili, wim su se ponosili i sretni bili, da ih takav episkoppredstavqa pred vladom i pred strancima. @ivot je wegov sav, pi{eVeludos, bio primjer pobo`nosti i skromnosti(παραδειγµα ευσεβειας και ταπεινοφροσυνης), i sav je bio posve}endobru crkve i za{titi pravoslavqa. Qubio je toliko povjerenu mupastvu i toliko joj je privr`en bio, da se nije htio primiticarigradskoga patrijar{eskoga prijestola, koji mu je 1597. god. ponu|enbio.Za u~enost svoju u`ivao je Gavril veliko po{tovawe i odinovjernih. U tijesnoj je dru`bi bio, kao {to smo spomenuli, sa PavlomSarpi, dr`avnim konsultorom i znamenitim istorikom tridentskogasabora, poznatim protivnikom jezuitskoga ordena. S Gavrilom sedopisivao i konsultirao i spqetski arhijepiskop Marko AntonijeDominis, kad su kod u~enog ovog arhijepiskopa ponikle sumwe o na~elimarimokatoli~ke vjere i kad je prire|ivao glasoviti svoj spis De republicaecclesiastica, koji }e poslije onoliku buru izazvati i radi koga jeDominis ostavio spqetsku katedru. 367Brojao se, a broji se i danas ep. Gavril me|u boqim crkvenim piscimapravoslavne crkve. Poznato je vi{e wegovih pisama, koja ve}inom imajuza predmet za{titu pravoslavne crkve od inovjernih napadaja. Napisaoje (1600. god.) raspravu o sv. tajnama, zatijem (1604. god.) u~eni traktat opet razlika izme|u isto~ne i zapadne crkve(περι των πεντε διαφορων της ανατολικης και δυτικης εκκλησιας), i jo{drugih sli~nih spisa. Nekoliko godina poslije smrti Gavrilove preveoje sve ove wegove spise oratorijanac Rikard Simon na latinski jezik, iizdao ih u gr~kom ornginalu i latinskom prijevodu pod naslovom Fides366 Cappelletti, p. 239-247.367 Farlati. III, 481. Vidi o Dominisu ~lanak u Radu jugoslavenske akademije, kw. X, str. 1-159.231

ecclesiae orientalis (Paris, 1671). Sudjelovao je i u sastavu spisa protivuLuterana, koji je za vrijeme svoga prvog patrijar{estva (1572-1579.)napisao u obranu u~ewa pravoslavne crkve carigradski patrijarh JeremijaII. O spisima Gavrilovima u op}e, Veludos govori, kao {to i zaslu`uju, savelikim po{tovawem, i nazivqu}i Gavrila osobito u~enim bogoslovom(ο πολυµαθεστατος και θεολογικωτατος), ka`e, da se on po svojim spisimamo`e izravnati sa starim ocima pravoslavqa(των αρχαιων της Ορθοδοξιας πατερων οµοξηλος). Na wegove spiseosvrtali su se i latinski bogoslovi i pozivali se na wega uraspravqawu, izme|u drugih bogoslovskih pitawa, o transupstancijacijipri tajni evharistije (na prim. Du Perron). 368 Bogatu je biblioteku ep.Gavril imao. Tu biblioteku koliko je on za sebe upotrebqavao, toliko seisto starao da se wom i drugi koriste. Radi ovog po{qedwega on jepobudio op{tinu da zavede crkveno-op{tinsku biblioteku, u kojoj bi seprikupqala kwi`evna djela, osobito gr~ka. Nastojawem Gavrilovimzavedena je bila 1597. god. ta crkveno-op{tinska biblioteka i nabavqenoza istu mnogo latinskih i gr~kih djela. Darovima imu}nijih op{tinarabila je ista oboga}ena, a osobito, kad su po naredbi Gavrilovoj pre{le uwu sve kwige wegove privatne biblioteke.Starawe o svakoj potrebi povjerene mu pastve nije prestajalo kod ep.Gavrila nikada. Sam odan nauci i razumijevaju}i svu korist, koja se odnauke dobiva, Gavril zajedno sa uglednijim pravoslavnim mleta~kimop{tinarima odlu~i da se zavede {kola za obrazovawe mlade`i(εκπαιδευτηριον), u kojoj bi se {koli predavale nauke, kao u ostallmtada{wim boqim {kolama, i izu~avao bi se osobito stari gr~ki jezik, iu koju bi se primali ne samo Grci, nego i svaki drugi, koji jepripadao Gavrilovoj eparhiji; dakle naravno i pravoslavniDalmatinci, mleta~ki podanici. [kola je ova bila otvorena 1593.godine. Postala je na glasu ova {kola, koja je poslije nazvana op{tinskom{kolom (Σχολειον της κοινοτητος), i koju Veludos zove najznamenitijom(διασηµοτερον) izme|u sviju {kola gr~kih, koje poniko{e poslije padaCarigrada.Nije mawe starawe bilo Gavrilovo i o ~uvawu i wegovawu pobo`noga`ivota. U ovoj cijeqi on je pobudio uglednije mleta~ke op{tinare, tebude osnovan 1599, godine u Mlecima manastir za `enskiwe, koje su`eqele Bogu svoj `ivot da posvete. Postojala je i prije jedna `enskapravoslavna zadruga u Mlecima, i kao starje{ica te zadruge spomiwe sekalu|erica Pelagija. Sada je tu zadrugu Gavril uredio po kalu|erskimpravilima Vasilija velikog, i osnovao naro~iti manastir, u kome jeprimqeno 14 kalu|erica. U po~etku se manastir izdr`avao iskqu~ivo o368 Satas, sp. kw., str. 218-219. Meyer. Op. cit., p. 78-85. Arh. Arsenij, Lqtopisx cerkv. Sobwtij. Spa,1880. str. 634.232

tro{ku episkopa Gavrila, a zatijem o tro{ku mleta~ke crkvene op{tine.Poradio je Gavril da se i mala crkvica sagradi za kalu|erice, i 1601.godine on je sam tu crkvicu posvetio u ~ast sv. Kuzmana i Damjana.Postavio je tada i prvu igumaniju Sofroniju iz carske porodicePaleologa. U tome su se manastiru vaspitavale i one pravoslavnedjevoj~ice, koje se nijesu spremale za kalu|erstvo. Mnogo je dobra bilo odovoga manastira za pravoslavne porodice, u kojima su pitomicemanastirske poslije odgajale qubav i odanost porodi~kih ~lanovapravoslavnoj crkvi.Ustanovio je ep. Gavril, ovaj sveti i mudri arhipastir, i jednudobrotvornu zadrugu za svoju pastvu. Dobro~instva doti~nih bogatijihqudi Gavril je uredio na na~in, kako ne bi tek pojedini od toga koristiimali, i mo`da i zloupotrebqavali. Ustanovqen je bio jedan ove}ikapital pod upravom izabranog odbora, i odre|eno je bilo ovo: 1.osnovati jednu bolnicu za 10 siroma{nih pravoslavnih bolesnika, i tuih hraniti i lije~iti, a kad ozdrave i izi|u iz bolnice dati imodnosnu nov~anu potporu; 2. otkupqivati hri{}ane koji su na su`burepublike, a koji u ratu ili ina~e dopado{e ropstva i za to odre|eno je500 dukata na godinu; 3. Svake godine izdavati po 100 dukata 10 boqimdjevojkama, koje su za udaju ili koje ho}e da stupe u kalu|erice, i toprvi put za 5 djevojaka na dan sv. Nikole, i drugi put za drugih 5djevojaka na dan sv. \or|a. Svetu ovu zadrugu Gavril je ustanovio 1598.godine, i za dugo je ona poslije svoje blagoslovene plodove prinosila.Mirno je mogao ep. Gavril gledati u starosti svojoj na sveti ovaj svojarhipastirski rad. Ali i u starosti wegovoj `iva je uvijek bila idjelatna revnost wegova za svetu crkvu i za dobro povjerene mu pastve.U 75. godini `ivota svojega on odlu~i da jo{ jednom obi|e i pohodidalmatinsku pastvu svoju. Po|e radi toga 1616. god. u arhipastirskuposjetu pravoslavnih dalmatinskih crkvenih op{tina. Nije mu odre|enobilo, da se poslije obavqene posjete povrati u svoju residenciju, jernalaze}i se u Hvaru u tamo{wem pravoslavnom manastiru sv. Paraskeve,zaboli, i dana 21. oktobra 1616. god. preda Bogu du{u svoju svetu. Trigodine poslije toga sveto mu tijelo bude sve~ano preneseno iz Hvara uMletke i polo`eno u episkopsku grobnicu u crkvi. Odnosni natpis punipohvale i priznawa prema svetom episkopu na gr~kom i latinskom jeziku~ita se i danas. 369 15.Temeq koji je ep. Gavril uradio pravoslavnoj eparhiji dalmatinskomleta~kojtoliko je ~vrst bio, pri tome odnosi izme|u pravoslavnecrkve u toj eparhiji i mleta~ke vlade tako su odre|eni bili i dobri, da369 Veludos, str. 71, a epigraf u dodatku, str. 1.233

je `ivot crkveni mogao sasvijem pravilno se razvijati i samo jenapredna mogla tu da pravoslavna crkva bude. Bilo je to i doba, kad jekao {to smo prije kazali, Dalmacija slobodna od ratova bila, te sedakle i sa te strane mogao pravilni `ivot crkveni razvijati. I u samojstvari kao {to smo vidjeli da je u dalmatinskom kontinentu u to vrijemeprili~no mirno bilo na{oj crkvi, osim vaqda onih neprilika, {to sujoj fratri ~inili, tako joj je mirno bilo i u dalmatinskom primorju.Poslije smrti Gavrilove izabran je bio za episkopa Teofan Ksenakis.Potekao je Teofan iz jedne od onih kiparskih porodica, koje su se uPoli nastanile bile za vrijeme ep. Gavrila. Od 1611. god. bio je Teofanu mleta~koj crkvenoj op{tini zajedno sa Arsenijom Karkinadom, paroh iobqubqeni od op{tine crkveni propovjednik. Uva`avala je Teofana imleta~ka vlada, kao poznatog joj u~enog i pobo`nog sve{tenika, te je stoga ona rado potvrdila izbor wegov, i preporu~ila svome poslaniku uCarigradu, da bi carigradski sv. Sinod uva`io ovaj ~in n naredio zaTeofanovu hirotoniju. Uva`eno je ovo odmah bilo u Carigradu, ihirotoniju je obavio sam patrijarh Timotije II dana 6. januara 1617.god. U znak blagodarnosti za qubav patrijarha Timotija premamleta~koj crkvenoj op{tini i za starawe wegovo o pravoslavnimmleta~kim podanicima, dr`avni savjet zakqu~i, i dukalom 17. avgusta1618. god. po{aqe patrijarhu na dar skupocjeni naprsni krst uvrijednosti od 200 dukata. Episkopa Teofana pak odlikuje mleta~ka vladasvima onim po~astima, kojima je odlikovala bila pred{asnika mu, ep.Gavrila. 370Ovo i ovakvo dr`awe mleta~ke republike naspram pravoslavne crkvenije bilo, kao {to je pojmqivo, po voqi rimskoj kuriji. Papa Pavao V,poslije onog incidenta sa interdiktom, mu~ao je i u op}e nije se pa~ao uposlove republike. Umro je 1621. god. Pavao, i do{ao je na papskiprijesto jezuitski pitomac Aleksandar Ludovizi sa imenom GrigorijaXV. [ta je sve taj papa radio za tri godine, {to je sjedio na papskomeprijestolu, nas se ne ti~e, ali nas se ti~e to, da je ovaj papa osnovaoCongregatio de fide catholica propaganda (1622. g.). 371 Poku{ao je ovaj papa samleta~kom republikom ono, {to pred{asnik wegov nije htio dapoku{ava. Poku{ao je naime da bi pravoslavna eparhija, podru~namleta~kom gr~kom episkopu, prestala kao takva postojati, i da bipravoslavno sve{tenstvo i narod te eparhije stavqen bio u onakavpolo`aj, u kakav je tada stavqena bila prema pastvu crkva u ju`nojItaliji. Ovu `equ papinu prikazao je mleta~koj vladi papski legat uMlecima u martu 1622. god, dakle tri mjeseca prije nego {to }eprogla{ena biti bula, kojom se osnivala kongregacija propagande. Senatmleta~ki pismom svojim od 14. maja 1622. god. odgovorio je na ovu370 Ibid., str. 76.371 Propaganda (moje izdawe), str. 43 i sl.234

predstavku legata negativno, istaknuv{i legatu da vlada nema nikakvogopravdanog razloga, da odjequje pravoslavne svoje podanike od sveze sacarigradskim patrijarhom i da ih li{ava slobode wihovogvjeroispovjedawa, koju im je zakonom zajam~ila.Da se razumije {ta je papa `eqeo, tra`e}i da se pravoslavnimleta~ki podanici izravnaju u crkvenom odno{aju sa Grcima ju`neItalije, moramo to da u kratko ovdje razjasnimo.Ju`na Italija dobila je svoju prvu kulturu od Grka, koji su jo{ preHrista osnovali tu nekolike kolonije. Od prve polovine VI vijekapostala je ona provincijom isto~no-rimskoga carstva, i tada je tuure|ena stalna jerarhija. Broj pravoslavnog gr~kog naseqewa narastaoje poslije u VII i VIII vijeku. God. 732. do{la je ju`na Italija, kao iDalmacija, pod jurisdikciju carigradskoga patrijarha. U IX vijekubila su u ju`noj Italiji 32 gr~ka episkopa u zavisnosti od dvamitropolita (Regija i Severine) i jednog arhijepiskopa (Sirakuze), a podvrhovnim starje{instvom carigradskoga patrijarha. I ovako je bilo itrajalo sve do XI vijeka, dok ne do|o{e Normani da osvoje tu zemqu.Rimski je papa bio na ruci Normanima, i Robert Gviskard dobio je odpape Nikole II (1057. god.) naslov kneza Puqe, Kalabrije i Sicilije.Robert je uspjeo 1085. god. ukloniti vlast vizantijskoga cara iz Italije, aunuk wegov Ru|ero II i iz ju`ne Italije, te postati kraqem sviju tihzemaqa. Ve} 1096. god. za pape Urbana II dr`an je bio jedan sabor, nakome je utana~eno bilo, da treba na kratko trsiti sa onim gr~kimepiskopima, koji su, po rije~ima sabora, na {tetu prave vjere,razumjevaju}i tu naravno latinsku vjeru, i koji su opasni po dr`avu.Me|utijem papa Urban naro~itom bulom (5. jula 1098.) preda kraquprava papskoga legata a latere sa naj{irom vla{}u nad sve{tenstvom,kako bi mogao upotrebiti i svjetsku i duhovnu vlast protivupravoslavnih Grka i wihove jerarhije. I taj se kraq postarao daopravda toliko povjerewe papino. Ustanovqeno je bilo odmah poslijetoga, i kao zakon progla{eno, da se bez svakoga oklijevawa imajupostaviti latinski biskupi u svima mjestima, gdje su dotle episkopigr~ki bili, i doti~no sve{tenstvo pravoslavno i narod pravoslavni damoraju zavisiti od latinskih biskupa. Sve{tenstvo }e pak rukopolagatiza Grke ovi latinski biskupi. Sila Boga ne moli, te se bez milosr|aizvelo ono, {to je taj zakon zapovijedao. Pravoslavnim Grcima ju`neItalije drugo nije ostajalo, nego ili se pokoriti Latinima, ili seliti.Seliti naravno nijesu svi mogli, nego, ostav{i u zemqi, po~e{e seopirati i boriti se koliko su mogli. Snisho|eno im je u toliko, {to sumogli zadr`ati isto~ni obred, ali su morali priznavati papu zavrhovnog crkvenog poglavicu, ispovijedati latinsko vjerovawe i bitipot~iweni latinskim biskupima. Protestirali su pravoslavni Grci iprotivu ovoga, ali se Rim nije htio osvrtati na wihove proteste, nego ih235

je smatrao i protivu wihove voqe unijatima, i kao sa takvima je ipostupao. Proglasiv{i ove Grke ju`ne Italije, ista kao i one, koje su naistoku krsta{i pokorili bili, da su papi podlo`ni i kao takvi dakleda jednu vjeru imaju, ili bar moraju da imaju sa papom, Rim se postarao,da onaj zakon politi~ke vlasti, da samo latinski biskupi budu u onimmjestima, gdje su bili gr~ki, i da gr~ki episkop ne mo`e postojati uistome mjestu, gdje je latinski, postarao se, velimo, Rim da se taj zakonsankcioni{e avtoritetom vaseqenskoga sabora. Lateranski (po ra~unulatinske crkvene istorije, XII vaseqenski) sabor 1215. god. za vrijemepape Inokentija III izda naro~iti kanon (9.), koji zabrawuje da u jednomi istom gradu ili eparhiji, gdje je narod, koji se po crkvenom obredurazlikuje, ali jedne je vjere (sub una fide), budu dva biskupa, i zapovjeda,da nadle`ni latinski biskup mora se brinuti za sve{tenike jednog idrugog obreda i postavqati sposobne. Isti taj papa Inokentije izdao jeu svezi sa ovim i drugu naredbu, po kojoj ima biti svrgnut pa i ka`wensvaki onaj gr~ki sve{tenik, kojn je podru~an doti~nom latinskombiskupu, a koji je bez dozvole toga biskupa primio rukopolo`ewe odkakvog gr~kog episkopa. 372 Da su naredbe ove pomenutoga pape strogoizvr{ivane bile u ju`noj Italiji, samo se po sebi razumije, isto kao{to se po sebi razumije, koliko je morao pri takvim naredbama da trpiza vjeru svoju bijedni gr~ki narod u ju`noj Italiji. Na ovaj tobo`wikanon pozivali su se poslije u Dalmaciji latinski biskupi, kad su seopirali mleta~koj vladi, koja je namjeravala dozvoliti pravoslavnimDalmatincima da mogu svog episkopa pravoslavnog u Dalmaciji imati. 373Ovakvo je bilo `alosno stawe pravoslavnih Grka u Italiji poslijeonog lateranskog sabora. Me|utijem nastupi{e nova nevoqna vremena naistoku, kad su i opet morali Grci da sele iz svoje otaxbine i da dolaze uItaliju. Ovo se doga|a poslije pada Carigrada u turske ruke, i zatijem uXVI vijeku za vrijeme sultana: Sulejmana II i Selima II. Za vrijeme samogovog po{qedweg sultana pre{lo je 100. 000 pravoslavnih Grka u Italiju,posebno u Kalabriju i Siciliju. Trebalo je sada Rimu da misli, mo`eli postupiti i sa ovim Grcima opako, kao sa onima u XIII vijeku. Amisliti je o tome morao, vide}i u svojoj ku}i toliko mno{tvo„shizmatika”, koje da na brzu ruku obrati, nije sada bilo nekada{wihRoberta i Ro|era, te je dakle trebalo mu za to na}i drugi na~in.Trebalo je na lijepo zadobiti sebi ove Grke; i papa Lav Х, a za wimna{qednici mu, po~e{e obe}avati im mno{tvo privilegija i sve mogu}epolak{ice u crkvenom odno{aju, samo da bi papu priznali za vrhovnogapoglavicu crkvenoga. [ta je u podrobnosti sve ~iweno u ovome pogledune znamo. Svakako stvar je svr{ila lo{e po ju`notalijanske Grke, (koje u372 Farlati. III, 242.373 Docum, p. 199. 296. Cf. Le Bret, Magazin zum Gebrauch der Staaten und Kirchen-Geschichte (Ulm, 1771.fg.) II, 595.236

zapadnoj literaturi zovu Italogreci). Papa Pije IV, potpomognutpoliti~kom vladom, na|e mogu}nost da izda 16. februara 1564. god.poznatu nam ve} bulu, po kojoj od toga doba u naprijed sviju`notalijanski Grci moraju zavisiti i u pitawima vjere od doti~nilatinskih eparhijskih biskupa, a u pitawima obreda, da mogu slobodnoisto~ni obred uzdr`ati, ali opet pod kontrolom istih latinskihbiskupa. Da su druge politi~ke prilike bile na istoku, mogli su senevoqni ovi Grci nadati od tuda bar kakvoj pomo}i, ali na `alost su teprilike najcrwe bile; pri tome oni se na|o{e za kratko vrijeme li{eniduhovne pomo}i, koju im je sve{tenstvo wihovo dotle pru`alo.Sve{tenstvo se opiralo nasrtajima od strane Latina na pravoslavnucrkvu, i opiralo se kadgo| sa ja~om energijom. Radi toga su mnogisve{tenici pred sud povla~eni bili i u tamnice stavqeni, kaobuniteqi naroda. Gowewe na sve{tenstvo bilo je op}e, i najposlije supoliti~ke vlasti, po nagovoru latinskih prelata, po~ele dekretiratiizgon wegov iz Sicilije i Kalabrije. Svr{ilo je tijem, da su mal ne svipravoslavni sve{tenici prognani bili, te morade najposlije nevoqnipravoslavni narod podle}i sili i pustiti da od wega ~ine {to ho}e,samo da mo`e jo{ `iv da ostane. Ohrabren ovim doga|ajem, {to se bezsvoga sve{tenstva na|o{e ju`notalijanski Grci, papa Kliment VIII izda1595. godine op}u jednu bulu, i, potvr|uju}i onu Pija IV, odredi upojedinostima, kakvi jerarhijski odnosi moraju u naprijed postojati zawih, smatraju}i ih sada za formalne unijate, premda u samoj stvari tonijesu bili nikakvi unijati, ni tada, a ni za mnogo vremena ka{we.Ali tako su vlasnici htjeli da bude, i ko se tome opirao, smatrao se ika`wen je bio kao neprijateq dr`ave. 37416.I ovo, {to je Rim postigao bio sa ju`notalijanskim Grcima, htio jepapa Grigorije XV da se postigne i sa pravoslavnim podanicimamleta~ke republike. Pa koliko je na ovo pobu|en bio taj papa potada{woj sistemi postupawa rimske kurije naspram pravoslavnih i poduhu kolegije za propagandu, koju je on tada osnovao, toliko je na to onpobu|en bio od jezuita u op}e, a posebno od carigradskih jezuita. Jezuitisu u ovome imali osobiti interes radi vi{e razloga. Propaganda je bilawihovo djelo, i dakle im je stalo bilo, da ona razvije svoju djelatnostnaspram pravoslavnih i u mleta~koj republici ovako, kao {to je po~elabila ve} razvijati u drugim zemqama, gdje je pravoslavnih bilo. Posebnoih je interesiralo da se ta djelatnost propagande razvije u mleta~kojrepublici, i to ~im ja~e, jer su tijem mogli se osvetiti republici, koja374 O ovim Italogreci vidi: Rodota, Dell’ origine e stato presente del rito greco in Italia (Roma, 1758). O.Meyer, Die Propaganda (Gottingen, 1852) I, 438. J. Silbernagl, Verfassung sammti. Kirchen des Orients(Landshut, 1865). S. 273. Α. Pichler, Geschichte der Kirchl. Trennung (Munchen. 1864). I, 172. 176. Neher,Italograci (Kirchenlexikon Wetzer und Welte's. II, Aufl., VI, 1133).237

im je branila ulaz u wenu teritoriju, a kroz propagandu oni su mogliipak, ma i posredno, uticati u poslove republike. Interesiralo je ovonajposlije osobito carigradske jezuite, koji kad bi podvrgli pravoslavnemleta~ke podanike propagandi, tijem bi ih otu|ili od Carigrada, i dakleuspjeli bi da se osvete carigradskom patrijarhu, koji im je zametaowihove rabote u Carigradu i na istoku, i u op}e, a ujedno bi tijemprekr{ili i one dobre odnose izme|u carigradskoga patrijarha irepublike, koji su tada postojali.Mi znamo ve} kako je 1618. god. republika poslala bila i skupocjenidar carigradskom patrijarhu iz zahvalnosti za qubav wegovu nasprampravoslavnih mleta~kih podanika i kao jamstvo za istu qubav u budu}avremena. Patrijarh je taj bio Timotije II, ~estiti arhijerej i vrlibraniteq pravoslavqa protivu latinske propagande, a posebno protivujezuita.Jezuiti su do{li bili u Carigrad pri svr{etku ΧVI vijeka, i tadasu na{li u Carigradu svega 15 latinskih porodica (u Peri). Nijepro{lo bilo ni dvadeset godina od dolaska jezuita, i ve} su oni uCarigradu imali nekoliko velikih svojih zgrada i kolegiju, u kojoj suvaspitavali mjesnu mlade`, i kroz tu mlade`, a osobito kroz `ene, kojesu oni znali privu}i k sebi, {irilo se latinstvo u Carigradu i drugimglavnim okolnim mjestima gr~kim. Dosta im je lako i{ao posao upo~etku, poglavito s toga, {to nijesu dosta energi~ne protivnostinalazili u patrijar{eskom dvoru. Patrijarha Neofita II ~ak su uspjelibili ste}i za prijateqa, i pod zakriqem wegovim po~eli su bili ve}bezobzirnije postupati i ciqati ve} na veliko. Ali toga patrijarha sv.sinod zbaci sa prijestola, ba{ radi toga {urovawa wegovoga sajezuitima, i poslije godine dana bude izabran pomenuti patrijarhTimotije II. Poslije Timoteja, energi~no su se opirali jezuitima i ostalipatrijarsi, tako da su jezuitima vrlo slabi izgledi bili u Carigradu. Iovo je bilo me|u glavnim uzrocima, zbog ~ega su jezuiti udarali tada nacarigradski patrijar{eski dvor, i svima silama nastojali, da odbiju odwega pravoslavne mleta~ke podanike; a tako|er i da pobude papuGrigorija XV, da se obrati mleta~koj republici, kako bi se pravoslavniweni podanici odijelili od Carigrada i priznali papin primat.[ta je mleta~ka vlada odgovorila na to papi, kazali smo. A da je onasamo onako odgovoriti mogla, osim razloga istaknutih u wenome pismuod 14. maja 1622. god. i prijateqskih odnosa wenih prema carigradskompatrijarhu, dosta bi bio i onaj jedini razlog, {toje ta stvar pokrenutabila od jezuita, koji su bili tada otkriti neprijateqi republike iprotivu kojih je ona prinu|ena bila izdati naro~iti dekret izgnawa.Poslije onoga odgovora mleta~ke vlade papi, rimska kurija nije se vi{eobra}ala republici radi pravoslavnih wenih podanika za preko pedeset238

godina, sve do pape Inokentija XI, i bar s te strane nijesu za to vrijemepravoslavni bili uznemirivani.17.Da li je u pomenutom odgovoru papi od strane mleta~ke vlade imaokakva u~e{}a episkop Teofan, mi nemamo o tome nikakva spisa. Svakakopo tada{wim odnosima te vlade prema ep. Teofanu mo`emo sasigurno{}u kazati, da je ovaj episkop o tome dobro izvje{ten bio, i damu je vlada sama saop}ila radi wegove utjehe i radi vladawa wegovogaonaj ~in svoj. Prema takvom stawu stvari `ivot je crkveni za vrijemeTeofanova episkopstvovawa redovno i mirno tekao u mleta~kojpravoslavnoj op{tini. Ali nije to tako bilo tada u pravoslavnojop{tini {ibeni~koj.U [ibeniku je u ovo vrijeme bio i djelovao famozni `ivotopisac sv.Save srpskog, Ivan Tomko Mrnavi}, potowi latinski biskup za Bosnu.Bio je rodom [iben~anac, i tobo`e porijeklom od Nemawi}evakraqevskog srpskog doma. Ko je i {ta je bio taj Mrnavi}, kazao je dosta usvojoj raspravi o wemu Armin Pavi}. 375 Glavno je za nas ovdje, da je tajMrnavi} 1623. godine imenovan od rimske kolegije pronagande agentomza slovenske zemqe sa posebnom zada}om, da se stara odvratitipravoslavne Slovene od svoje vjere i obratiti ih Rimu. Izme|u tihSlovena najpre~i su Mrnavi}u bili pravoslavni Srbi, ve} i po tome,{to se i on tobo`e smatrao po porijeklu Srbinom i potomkom Nemawi}a,i {to su mu pravoslavni Srbi najbli`i bili glavnom mjestu wegovadjelovawa ([ibeniku). Naspram Srba dakle razvio je Mrnavi} prijedrugih propagandisti~ki svoj rad.Pri onoj ve}oj seobi Srba iz Bosne izme|u 1523. i 1527. godine usjevernu Dalmaciju, o kojoj smo seobi prije spomenuli, pojaki broj toganaroda do{ao je bio i do ispod grada [ibenika, i nastanio se udana{wem {ibeni~kom varo{u. Imao je svoje sve{tenike, koji su s wimiz Bosne do{li, a u svezi je bio i sa pravoslavnom gr~kom op{tinomgrada [ibenika. Malo vremena poslije toga, nastani{e se u [ibeniku istratioti, i ve} u drugoj polovini XVI vijeka tu je ure|ena ipravoslavna crkvena op{tina sa svojom posebnom crkvom, o ~emu smo nasvome mjestu kazali. Va`na je bila ova crkvena op{tina, osobito radiSrba u gradu [ibeniku i u varo{u, te je na tu op{tinu obra}ala svojupa`wu i mleta~ka republika. Sna`io se svakim danom broj pravoslavnihu [ibeniku, poglavito u varo{u, i te~ajem vremena wihov je broj nahiqade narastao, kao {to }emo o tome daqe spomenuti. Mleta~karepublika prijateqski se dr`ala naspram pravoslavnih [iben~ana,koliko radi broja wihova, toliko i da raspolo`i k sebi pravoslavneSrbe, koji su ispred {ibeni~kog grada bili, i prema tome je i {titila375 Rad jugosl. akademije, 33, 58-117. Protivu ove Pavi}eve radwe izdao je {ibeni~ki biskupA. G. F o s c o 1890. godine kwi`icu: Vita di Giovanni Tonco-Marnavi}.239

vjersku slobodu wihovu. Ovo je me|utijem protivno bilo latinskomsve{tenstvu, koje je tamo{wi pravoslavni narod uznemirivalo ivrije|alo mu vjeru. Mi }emo malo daqe govoriti o `albama pravoslavnih[iben~ana na to latinsko sve{tenstvo i o raznim naredbama iz ovogadoba mleta~ke vlasti protivu toga sve{tenstva, a u za{titupravoslavne vjere. Na `albe nije se naravno osvrtalo to sve{tenstvo, anaredbe politi~ke vlasti u korist pravoslavnih samo su ga dra`ile jo{vi{e protivu pravoslavne crkve. Du{om ovoga rada protivupravoslavnih [iben~ana bio je pomenuti Mrnavi}.У julu 1599. god. mleta~ki senat izdao je bio zakon o mje{ovitimbrakovima izme|u pravoslavnih i rimokatolika, i po tome zakonu djecasu imala slijediti vjeri oca, a svaka je strana slobodna bila da,ispovijeda svoju vjeru. Ovaj je zakon stra{no razdra`io latinskosve{tenstvo u Dalmaciji, i podigao je mal ne ~itavu bunu protivupravoslavnih. Mrnavi} se nalazio u [ibeniku od 1603. god. kaolatinski sve{tenik, i sveop}u je agitaciju tu podigao protivupravoslavnih povodom onoga zakona. Radio je bez prestanka i svugdje jesamo dra`io rimokatolike, da bi sve podigao na pravoslavne. Pisao jeradi ove stvari u Rim dva puta (1606. i 1614), a nagovorio je itada{weg latinskog biskupa Arigona da se `ali propagandi u Rim,kako pravoslavni napreduju na {tetu rimske crkve (1620. god.).Me|utijem u svezi sa fratrima zapo~ne djelo prozelitizma, nadaju}i se da}e tako najlak{e {koditi pravoslavnoj crkvi u [ibeniku i okolini{ibeni~koj. Ta se agitacija Mrnavi}eva potencirala, kad se on 1623.god. vratio iz Rima kao poslanik propagande. @albe pravoslavnih[iben~ana radi ovoga nijesu prestajale kod vlasti, tako da je i sami{ibeni~ki knez morao tu`iti se vladi na Mrnavi}a, isti~u}i u svomeizve{taju vladi (1626. god.), kako je nemiran taj Mrnavi}, kako stvaraneprilike u mjestu i izazivqe svugdje samo sva|e, i kako je od svijumr`en, kao jezuitski pitomac. 376 Ova jo tu`ba toga kneza imala tupo{qedicu, da je Mrnavi} jo{ gori postao naspram pravoslavnih.Da bi se osvetio pravoslavnim [iben~anima, koji su se onako o{troopirali unija}ewu ili boqe katoli~ewu, smisli Mrnavi} u~initi imnajve}u pakost, koja ih je u du{u morala dirnuti, smisli naime podvrgnutiim crkvu wihovu Uspenija Bogomatere vlasti {ibeni~kog biskupa i da sepodigne u toj crkvi latinski jedan oltar, na kome bi latinskisve{tenik mogao latinsku misu slu`iti. Vidio je {ta se uradilo iradilo sa crkvom sv. Ilije u Zadru, pa je to isto nastojao da se uradi isa {ibeni~kom pravoslavnom crkvom. Nagovori on na to tadaweg{ibeni~kog biskupa Ivana Maloniju, ~ovjeka ina~e bespristrasna.Proveditorom bio je tada Antonije ]ivran, prvi koji je na{ao da mo`e376 I sami Fosco morao je priznati da je Mrnavi} bio fanati~ki prista{a jezuita i da zbog toga nijemogao postati biskup u [ibeniku. Sp. kw, str. 30.240

na svoju ruku, i bez pitawa sredi{we vlade u Mlecima, protiviti sepravoslavnoj vjeri u Dalmaciji. Pristane dakle ovaj proveditor napredlog biskupa Malonija da se u pravoslavnoj crkvi {ibeni~kojsagradi latinski oltar u ~ast sv. Mihaila, da na tom oltaru mo`edoti~ni latinski sve{tenik u odre|ene dane misu slu`iti, a {to je jo{najgore, da {ibeni~ki biskup ima pravo obavqati kanoni~ku vizitacijuiste crkve svake tri godine. Digli su pravoslavni [iben~ani svoj glasprotivu toga bezakowa, tu`ili su se knezu {ibeni~kom, tu`ili su seproveditoru, a bogati jedan {ibeni~ki Srbin Jovan Vukovi} prijetio jeda }e i narod protivu toga dignuti; ali sve uzaludno. Morali su podle}isili. Latinski je oltar sagra|en bio 1632. g. na desnoj strani upravoslavnoj crkvi Uspenija Bogomatere, i na tom se oltaru odmah ipo~ela slu`iti latinska misa; 377 i dogodilo se ono, {to se vaqda dotlenigdje na svijetu vidjelo nije, da u jednoj istoj crkvi na jednom oltaruslu`i pravoslavni sve{tenik pravoslavnu liturgiju, a na drugom oltaruda latinski sve{tenik slu`i latinsku misu. A kakav je fanatik bioMrnavi} i svi ostali {ibeni~ki Latini, mo`da su za prkospravoslavnima i nare|ivali, da se slu`i latinska misa u ono istovrijeme kad se pravoslavna liturgija slu`i, pa da se doga|a prosto naprosto profanacija najsvetijega ~ina. Vidje}emo daqe, kakve suneprilike morali da pravoslavni [iben~ani pretrpe zbog gorepomenute]ivranove naredbe sto godina poslije, pri biskupu Donadoni.Poslije izdawa pomenute naredbe proveditora \ivrana (8. oktobra1631. g.), upravqena je bila `alba od pravoslavnih [iben~ana u Mletkeepiskopu Teofanu, da bi predupredio zlo. Episkop, dobiv{i `albu,bi}e bez sumwe odmah i po~eo raditi u za{titu ugwetenih, ali nijemogao ni{ta da im pomogne, jer ga je u februaru 1632. g. smrt zatekla. Ito }e biti uzbudilo {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo sa Mrnavi}em na~elu, da jo{ odlu~nije ustaju na pravoslavne.Pri svem ovom grozni~avom radu Mrnavi}evom i ostalih, koji su muna ruku i{li, izgleda da pravoslavni ostado{e ipak tvrdi i postojani uvjeri svojoj, premda jedan fratar (Zlatovi}) hvali se, da je okolo togavremena „sam `upnik {ibeni~kog varo{a o. Jure Markovi} pridru`io77 ~eqadi jedinstvu katoli~koga zakona, kako mu to svjedo~e crkovinarii sudci `upe Varo{a i Mandaline." 378 Mo`da je ovo i istina; a ~udo jeveliko kako je mogao ostati i jedan pravoslavni u [ibeniku i okolinimu pri onakvom gowewu, kakvo je na wih tada podignuto bilo.U ostalim pravoslavnim crkvenim op{tinama, zavisnim od republike,mirno je bilo u ovo doba. U hvarskoj op{tini privla~ila je mnogopravoslavnih `eqa da pohode grob pokojnoga episkopa Gavrila, koji je ucrkvi sv. Paraskeve bio. Episkop Teofan u dogovoru sa mleta~kom377 Vidi o ovome biqe{ku u [ematizmu dalmat. eparhije za 1888, str. 56.378 Zlatovi}, Franovci, str. 236.241

op{tinom raspolo`i, da se sveto tijelo pokojnikovo prinese iz Hvara uMletke. To je bilo i u~iweno 1619. god. Pri tome prenosu pokazala sequbav i odanost mleta~kih pravoslavnih naspram pokojnika, a ep. Teofansvojom slu`bom pri opijelu i pohvalom zasluga pokojnikovih uveli~ao jesve~anost ovu. 379 18.^etiri mjeseca poslije smrti ep. Teofana stupio je na katedrumleta~ko-dalmatinske eparhije u~eni i pobo`ni Nikodim Metaksas.Poznat je Nikodim kao revnosni braniteq pravoslavne vjere u smutnimtada{wim vremenima, kad su protestanti nastojali da na svoju stranuzadobiju carigradsku patrijar{iju, i kad su opet jezuiti sva{ta uCarigradu radili protivu pravoslavne crkve. Jo{ kao jeromonah putovaoje Nikodim mnogo po raznim mjestima zapadne Evrope. Bio je du`evremena i u Engleskoj, bave}i se tamo osobito izdavawem raznih spisa,koje je on sastavqao u obranu pravoslavne crkve protivu jezuita. Pre|eNikodim 1627. god. u Carigrad, i tu osnuje pri patrijar{iji prvutipografiju, da bi mogao sa vi{e uspjeha opirati se nasrtajima napravoslavnu vjeru. U toj su se tipografiji izdavala osobito apologeti~kadjela, u kojima su se opovrgavali navodi latinskih pisaca protivupravoslavne crkve. Ovo je razdra`ilo carigradske jezuite, te pomo}ustranih zapadnih poslanika po~nu intrigama raditi kod turske vlade, dabi zabranilia onu tipografiju. Po{to nijesu mogli tim srestvom uspjetiu namjeri, smisle jezuiti opako djelo. Uzmu iz Nikodimove tipografijejednu kwigu, u kojoj se dokazivalo protivu Jevreja mesijanstvo Hristovo, itu kwigu prika`u turskim vlastima kao takvu, koja je naperena protivumuhamedanstva, i ujedno optu`e Nikodima, da {tampa kwige, kojimauzbu|uje u Grcima revolucionarne ideje i protivu integirteta otomanskecarevine. Uspje{e jezuiti u tom opakom svome djelu. Na Bogojavqewe1628. g. napadnu jani~ari na tipografiju i razru{e je, a Nikodimte{kom je mukom `ivot spasao. Mnogo je muke poslije toga trebalo, dok seturske vlasti uvjeri{e o istini same stvari, i o nevinostiNikodimovoj. 380Iste 1628. godine u julu bude izabaran Nikodim za episkopaKefalonije, Zakinta i Itake. Tri godine i ne{to vi{e ostane u tojeparhiji. Kad je ostala upra`wena dalmatinsko-mleta~ka eparhija, budezamoqen ep. Nikodim, da bi pre{ao u tu eparhiju. Privolomcarigradskoga patrijarha, a na preporuku mleta~koga poslanika uCarigradu, ep. Nikodim pre|e u junu 1632. g. u Mletke i tu zauzme novu379 Veludos, str. 72.380 Veludos, str. 77. Satas, sp. kw, str. 274 i sl.242

katedru. Ni pune tri godine nije ostao na toj katedri, jer je 4. februara1635. g. te{ko obolio, i uslijed te bolesti udaqio se iz Mletaka ipre{ao u svoje rodno mjesto, gdje je proveo po{qedwe godine `ivota.Da je za vrijeme svoga episkopstvovawa u mleta~ko-dalmatinskojeparhiji ep. Nikodim starao se o ~uvawu u povjerenom mu kliru i narodu~isto}e pravoslavne vjere, i da je on nastojao da mu crkva budeobezbe|ena od inovjerne valasti, mo`emo zakqu~iti iz apologeti~kewegove djelatnosti kao jeromonaha, i {to su ga jezuiti gonili. A imamo ijedan dokumenat o revnosti wegovoj kao episkopa za slobodu pravoslavnogvjeroispovjedawa.Kao svugdje, tako i u biv{oj Nikodimovoj eparhiji latinsko jesve{tenstvo uznemirivalo pravoslavnu crkvu i htjelo da i u tu crkvuuple}u vlast svoju. Radi ovoga do{li su bili iz Kefalonije k ep.Nikodimu naro~iti izaslanici od klira i naroda, da bi on poradio kodmleta~ke vlade, da pravoslavni ne budu od toga sve{tenstvauznemirivani. Iste su ovakve tu`be stizale ep. Nikodimu i izDalmacije i iz ostalih mjesta u gr~kom arhipelagu. Episkop prika`evladi zama{aj sviju tih tu`aba i zle po{qedice i po dr`avu, ako seneredi ne prekrate. Uva`i ovo vlada, i po{to je imao tada da po|e uzvani~nu posjetu Dalmacije i gr~kih provincija, podru~nih republici,naro~iti vizitator, arcibiskup Alvize Mo}enigo, vlada 9. juna 1634. g.objavquje nadle`nim vlastima u tim zemqama, da polazi tamo re~enivizitator, kojemu je ona naredila, da mora netronutima ostavitipravoslavne vjerske obi~aje, i da ne smije dirati u pravoslavne crkve, kaoni u crkvena dobra, koja su svojima pravoslavnih, ni u bratstva, u bolnicei u ostale zavode sa pobo`nim cijqeima. 38110.Poslije odlaska iz Mletaka ep. Nikodima bude izabran u maju 1635. g.za na{qednika mu Atanasije Valerijan, episkop kiparski, ~ovjekenergi~an i vje{t u crkvenoj upravi. Na preporuku mleta~ke vlade,carigradski sinod rado pristane u junu iste godine na premje{tajAtanasijev sa o. Kitere na mleta~ko-dalmatinsku katedru. Za vrijemeepiskopstvovawa ovoga episkopa u Mlecima utvr|ena su bila ona prava ipovlastice mleta~ko-dalmatinskog episkopa, koje su ustanovqene bilepri episkopu Gavrilu Severu, i kao {to }emo vidjeti, ovaj je episkopdobio i mitropolitska prava nad crkvama Kefalonije, Zakinta i Kitere.U mleta~koj crkvenoj op{tini i{lo je sve mirno i u redu. Mleta~kipatrijarh nije se pa~ao u crkvene poslove pravoslavnih, a isto ni papskilegat, koji je u Mlecima bio. Dr`avni razlog nalagao im je da miruju, ioni su to i ~inili. Mleta~ka vlada strogo je pazila zatijem, da sloboda381 Docum., p. 45.243

pravoslavne crkve bude od svakoga {tovana, i o{tro je postupala sasvakim onim, koji bi se usudio postupiti protivu toga. Nekom fratrukarmelitanu Stefano Aloisio smislilo se napisati i na{tampati nekobogoslovsko djelo, u kojemu je bilo nepristojnih i uvrijedqivih rije~iprotivu pravoslavne crkve. Doznala je za to vlada po projavi ep.Atanasija, i ona izda 3. maja 1644. g. naredbu nadzornicima nauke uPadovi (riformatori dello studio di Padova), da pozovu onoga fratra i neka mupredo~e, kako vlada {tuje vjersku slobodu pravoslavnih podanikarepublike, pa neka ga ozbiqno opomenu radi onog wegovog izdawa, i da toizdawe mora odmah uni{titi i odmah seliti iz dr`ave. 382Pa koliko se o tome mleta~ka vlada starala, toliko je gledala i da uga|apravoslavnim svojim podanicima i da digne ugled mleta~ke pravoslavneoptine. Nije u ta~nosti opredjeqeno bilo pri ep. Gavrilu Severu, kakvaprava ima mleta~ko-dalamtinski episkop u svojoj eparhiji, i na kakvecrkve i po kakvim pitawima on mo`e da vr{i vlast svoju. Nastojawemmleta~kog poslanika u Carigradu bilo je i to sada odre|eno.Patrijarh carigradski Partenije II sa sv. sinodom u maju 1644. g.izda naro~itu gramatu o tome, u kojoj se sinodalno odre|uje za svabudu}a vremena, da mleta~ko-dalmatinski episkop, a sada po imenuAtanasije, kao stariji i patrijar{eski egzarh(υπ ρτιµος και εξαρχος Πατριαρχικος) ima vlast nad svimapravoslavnim crkvama, koje se nalaze pod vla{}u mleta~ke republike,a posebno Dalmacije, Istrije i Mletaka, da mo`e kao takav nositi iizvawsko obiqe`je egzarhijsko, te posve}ivati crkve, rukopolagatisve{tenike i djakone, ispitivati i rije{avati sve poslove i svesporove crkvene, koji poniknu u crkvama, koje se nalaze u republici,izricati presude shodno zakonima i sv. kanonima itd. 383 Ova prava ipovlastice bile su nekoliko godina ka{we (1651.) ponovqene ipotvr|ene od patrijarha carigradskoga Joanikija II i sv. sinoda.Nova ova patrijar{eska gramata bila je izdana opet nastojawemposlanika mleta~ke republike u Carigradu. Istom gramatom, osimprije imenovanih prava, daje patrijarh mleta~ko-dalmatinskomepiskopu Atanasiju pravo, da mo`e rukopolagati djakone i prezviterei za ostrvo Krf; osim toga, poslije smrti tada{weg arhijepiskopaKefalonije i Zakinta i episkopa Kitere, da isti episkop Atanasije,kao egzarh i ovla{tenik patrijar{eskog prijestola nad svimacrkvama mleta~ke republike ima pravo, poslije odnosnog izbora ikanoni~kog potvr|ewa, posvetiti zajedno sa druga dva episkopana{qednike tada{wih crkvenih poglavara Kefalonije, Zakinta iKitere; i jo{, da u budu}e mleta~ko-dalmatinski (filadelfijski)episkop bi}e hirotonisan u Carigradu i neposredno }e od doti~noga382 Ibid., p. 47.383 Ibidem.244

vaseqenskoga patrijarha primiti znake i potvrdu episkopske svojevlasti. 384Mirno i uredno stawe, koje je tada bilo u mleta~koj op{tini,vladalo je za vrijeme ep. Atanasija i u drugim podru~nim mucrkvenim op{tinama. Samo se {ibeni~ka crkvena op{tina nijemogla tijem da pohvali, a jo{ mawe zadarska, premda je Atanasije iu~inio za te op{tine sve {to se u~initi moglo.Vidjeli smo, kako je onaj Tomko Mrnavi} fanatizirao bio{ibeni~ke rimokatolike protivu pravoslavnih, i kako su im na siluuturili u crkvu oltar latinski. Nije taj Mrnavi} prestaopodhrawivati isti fanatizam kod [iben~ana i do smrti svoje (1639. g.).Ohrabreno onim uspjehom sa latinskim oltarem, nastojalo je {ibeni~kolatinsko sve{tenstvo, da i sasvijem polatini pravoslavnu {ibeni~kucrkvu. Radi toga, ne osvr}u}i se ni malo na postoje}u vladinu naredbu od1582. godine, da niko ne smije uznemirivati pravoslavne [iben~ane,sve{tenstvo je ono neprestano ih napadalo, i svim mogu}im na~inimaprije~ilo im slobodu bogoslu`ewa. Uzaludno su se pravoslavni `alilimjesnim vlastima, jer nikakve za{tite nijesu mogli dobiti. Upute senajposlije 1640. godine wih trojica u Mletke ep. Atanasiju, da potra`etu pomo}. Episkop odmah preduzme kod vlade sve {to je trebalo u tomeposlu, i 11. maja 1641. g. bude izdan naro~iti dukal na ime kneza ipoglavara {ibeni~kog Vincenca Ema i na sve na{qednike wegove utome zvawu o potpunoj slobodi pravoslavne crkve u svima mjestimarepublike, a posebno u [ibeniku. Ovo je taj znameniti dukal: „Da se nebi u naprijed u tome gradu ([ibeniku) ~inile smetwe u vr{ewupravoslavnog obreda, i da sve bude potpuno ure|eno onako, kao {to tozahtjeva dr`avno po{tovawe naspram bo`anske slu`be, objavqujemo vam sasenatom, da mi ho}emo, da tamo{wim vjernim na{im podanicima, istokao i svima ostalima koji bi se tu nastanili a slijede pravoslavnomobredu, slobodno bude vr{iti ustanovqene svoje crkvene obrede islu`iti Gospodu Bogu u svojoj crkvi prema svojim obi~ajima; i nekavjeridbe i vjen~awa budu na na~in, kao {to je to do sada bilo; i akoza`ele, neka im bez ikakve smetwe u~estvuju u sprovodima duhovnici,bratstva, bolni~ari i ostali latinskog obreda, kako bi u ovoj, kao i usvakoj drugoj stvari, izvr{eno bilo u ta~nosti i svagda ono, na {toimaju pravo pravoslavni u ovome gradu (u Mlecima), u kraqevinikritskoj i u ostalim na{im isto~nim provincijama, i da se niko neusudi stavqati tome kakve smetwe.” 385 Vidi se, da je {ibeni~komsve{tenstvu latinskom izme|u drugoga najvi{e protivan bio postoje}i384 Ibid., p. 51.385 Ibid., p. 46.245

dr`avni zakon o mje{ovitim brakovima, i da je ono smetalo izvr{ewutoga mrskog im zakona.Poslije ovoga dukala izgleda da se latinsko sve{tenstvo u [ibenikune{to umirilo, i da nije pravoslavnim [iben~anima smetwa ~inilo ucrkvenom wihovom `ivotu.U zadarsku pravoslavnu crkvu, kao {to smo vidjeli, na silu su 1579. g.uturili bili unijatski oltar za slu`bu nekih pounija}enih Grka, kojisu sa Kipra do{li bili u Zadar i tu se nastanili. Godinu dana poslijetoga, bio je u Zadru u kanoni~koj posjeti ep. Gavril Sever, koji je obe}aobio pravoslavnim Zadranima, da }e nastojati na povratku u Mletke, dase onaj inovjerni oltar ukloni iz wihove crkve. Mora se vjerovati,poznavaju}i Gavrilovu revnost za pravoslavqe, da je on o tome u Mlecimai radio. Ali po resultatima se vidi, da nije u tome uspjeo, i u zadarskojpravoslavnoj crkvi sv. Ilije produ`avala se slu`iti unijatska misa svedo 1632. g. Po{qedni unijatski gr~ki sve{tenik u Zadru bio je nekiDionisije Dimitropulos. Poslije ovoga sve{tenika nije niko drugido{ao, a nije vi{e bilo tada u Zadru ni unijata, jer su se dotle ve} svidotada{wi bili polatinili. Mogli su pravoslavni Zadrani nadati se,da }e se osloboditi onog unijatskog oltara, {to su im na silu u wihovucrkvu turili bili prije 50 godina, ali im se nada osujetila. Upravqao jezadarskom arcibiskupijom tada jedan biskup in partibus fratar MihailBernardo. Ovaj se biskup zauzme da se onaj unijatski oltar u crkvi sv.Ilije pretvori u latinski oltar, navode}i pravo koje ima kurija, odnosnodoti~ni beneficijat, na istu crkvu, na koju su pravoslavni crkvenitutori du`ni pla}ati po ugovorima 1548. i 1563. ustavovqeni livel, kojisu fakti~no svagda i pla}ali. Opirala se op{tina ovoj stvari mu{ki ijednodu{no; ali kad je i politi~ka vlast u{la u posao i pokazala se nastrani kurije, tada se i op{tinari pocijepa{e. Op{tina je sastavqena bilaod Grka i od Srba. Nekolicina izme|u prvih bili su da se popusti, ave}ina je bila za odlu~no postupawe da onaj oltar bude sasvijem izba~eniz crkve. Uplela se vlada energi~no u posao, i naravno protivnosti jemoralo nestati. Proveditor Sevastijan Barbarigo naredi 26. juna 1633.g. da se op{tina ima urediti kao crkveno brastvo (confraternita) i da sezna ko ima pravo biti ~lanom toga brastva, te je radi toga istiproveditor i izdao odnosna pravila. Po~elo se to ure|ivawe, ali nikakokraju da se dovede, a uvijek radi onog oltara. Proveditor Francisk Zenizda 2. novembra 1635. god. naredbu, da svak mora bezuslovno primitiono, {to je Barbarigo ustanovio. 386 Ali ni ovo nije pomoglo, doknajposlije general Alvize Malipjero na|e na~in, da se mir uvede uop{tinu. Naredi, da se sagradi uz crkvu sv. Ilije mala kapela, i tu dase prenese latinski oltar sv.\or|a, da tako ostane crkva slobodna od onog386 Ibid., p. 45.246

oltara. Na ovo ve} morali su pristati i oni izme|u pravoslavnihZadrana, koji su najvi{e bili protivni onom oltaru, jer druk~ije se nijemoglo, kad se ve} po~elo bilo prijetiti, da }e im se oduzeti i sama crkva.I tada je bila ure|ena crkvena op{tina, i izabran za stalnogpravoslavnog paroha dotada{wi privremeni sve{tenik DionisijePetropulos, protosin|el. Ovo je bilo 1642. g. A ovako je zadarska vladatada postupila, jer je malo prije (1641. g.) izdan bio onaj dukal oslobodi pravoslavne vjere u [ibeniku. @alosnoj, mogli bi ovdje dodati,slobodi, kad su pravoslavni Zadrani, isto kao i [iben~ani, moralitrpjeti u svojoj crkvi tu|i oltar. Ali tako je htjelo svemo}no latinskosve{tenstvo, i samo toliko je ono slobode za tada dopu{talopravoslavnim, i tako je moralo biti. Za kapelu onu latinsku, posve}enusv. \or|u, potvr|eno je bilo nekada{we pravo doti~nom latinskomsve{teniku da mo`e u odre|ene dane slu`iti malu misu. 387 I ta kapelalatinska uz crkvu sv. Ilije postojala je i u woj se slu`ila latinska misasve do po~etka XX vijeka, kad je ista kapela najposlije pretvorena bila udana{wu kapelu sv. Spiridona. Kakve su neprilike imali pravoslavniZadrani da pretrpe u julu 1801. g. radi ove latinske kapele, kaza}emo nasvome mjestu.Na ostrvu Hvaru sagra|ena je bila, kao {to znamo, 1561. godinepravoslavna crkva i uz wu manastir, gdje su stanovali odnosni kalu|eri,koji su slu`ili pravoslavnim Hvaranima. Malena je bila pravoslavnahvarska op{tina, i slabo je mogla da izdr`ava nu`ne tro{kove za crkvu iza sve{tenike. Za prvih nekoliko decenija starala se ipak ta op{tina oizdr`avawu sve{tenika, koji su se zadovoqavali sa najmawim, ali te~ajemvremena tako su se umalili prihodi manastira, da nijesu ve} moglikalu|eri da opstoje. Na ovo je obratio pa`wu ep. Atanasnje, tenastojawem wegovim, i po{to je vlada imala svoj interes da u Hvaru budei crkva pravoslavna i doti~ni sve{tenici, ista vlada uzme na sebestarawe o izdr`avawu tih sve{tenika. Godine 1628. bio je u hvarskommanastiru kalu|er Matej Kasimati sa dva jo{ druga kalu|era. Za tekalu|ere vlada 1. februara 1628. g. naredi, da iz dr`avnih sredstavaimaju dobivati odnosnu mjese~nu pripomo}. Ali po{to je vrlo neznatnabila ta pripomo}, a mjese~no izdavawe isto teretilo je upravu, to i budeizdan 13. septembra 1636. g. naro~iti dukal, kojim se ustupalo manastirusv. Paraskeve na Hvaru 60 kanapa neobra|ene zemqe u Pi{}inama iVe{kovi, ali kojim se tako|er utvr|ivalo dr`avno pravo patronata nacrkvu i na manastir. Prema ovome pravu, kad je u junu 1644. g. izabranbio za manastirskog nastojateqa i ujedno paroha hvarskog kalu|erPahomije Kanakari, vlada je u septembru 1646. g. potra`ila izvje{taj otome izboru od kneza i proveditora hvarskog, i tek kad je povoqni joj387 St. arhiva zad. episkopije, br. 68. Arhiva zad. crkv. op{tine.247

izvje{taj o tome stigao, generalni proveditor dalmatinski LeonardFoskolo 5. maja 1647. g. odobrio je izbor i priznao Pahomiju pravo damo`e slu`iti pravoslavnim Hvaranima. 388Dvadeset i jednu godinu upravqao je mleta~ko-dalmatinskomeparhijom episkop Atanasije, kao dobri pastir i revniteq pravoslavqa.Umro je u Mlecima u novembru 1656. godine, mnogo `aqen kako odmleta~kih pravoslavnih, tako i od sviju drugih, kojima je on biovrhovni duhovni starje{ina.20.Naslijedio je episkopu Atanasiju biv{i paroh i propovjednik umleta~koj crkvenoj op{tini Melentije Hortakis, kri}anin. Izme|uosam kandidata izabran je bio 25. marta 1567. g. Melentije, i odmahsutra dan vlada je odobrila taj izbor. U oktobru iste godine, po{to subile izvr{ene sve zvani~ne formalnosti, zamolila je vladacarigradskoga patrijarha Partenija IV, da bi Melentije hirotonisanbio za episkopa i da mu se izda odnosna patrijar{eska gramata. To jesve izvr{eno bilo u novembru iste godine; i tada je ep. Melentije stupiona upravu mleta~ko-dalmatinske eparhije, kojom je upravqao za 20godina, ali na `alost, ne kao pravi arhipastir, nego kao tu|i najamnik.Ep. Melentije svr{io je kao dijete po~etne {kole u Retimu na ostrvuKritu, i poslije tih {kola pre{ao je odmah u Italiju da produ`i nauke.Dvije godine proveo je i u gr~koj kolegiji u Rimu. Kad je dovr{io uItaliji nauke, pre{ao je odmah na stanovawe u Mletke, gdje je biou~iteq, i zatijem sve{tenik. Gr~kih vi{ih {kola nije pohodio, a nije ugr~kim zemqama nikad ni bio, poslije odlaska svoga iz Retima na{kolovawe u Italiju. Imao je dakle sasvijem zapadno obrazovawe, a ugr~koj kolegiji u Rimu nau~io je bio ono o odnosima izme|u isto~ne izapadne crkve, {to se u toj kolegiji predavalo i radi ~ega je ta kolegija iosnovana bila. Prema takvom svom vaspitawu, Melentije nije mogaodruk~ije misliti o pravoslavnoj crkvi, nego onako kako su ga nau~ile{kole, u kojima se u~io, i kako su o tome tada mislili svi latinskicrkveni pisci, pa i sami konsultori mleta~ke vlade. Iz jednoga poznijegizvje{taja konsultora vladi vidi se najjasnije to mi{qewe, i radirazja{qewa daqih doga|aja u na{oj dalmatinskoj crkvi, mi smatramo zacjelishodno ovdje to privesti.„Poslije florentijskoga sabora isto~na se crkva smatra pravnokatoli~kom (rimokatoli~kom), i svi {qedbenici isto~ne crkve moraju sepravno smatrati sjediweni sa rimskom stolicom, a wihov se samo obredzove gr~ko-katoli~ki. O nesjediwenim isto~wacima ne mo`e se nigovoriti, jer se takvi ne mogu trpjeti u katoli~kim dr`avama, po{to su388 Docum., p. 49.248

jeretici i shizmatici. Pre{av{i u razna vremena ti isto~waci gr~kokatoli~kogobreda u Mletke i Dalmaciju, zemqe, koje besporno pripadajuu duhovnome rimskom patrijarhatu, kao {to jasno propisuje 6. kanonprvog nikejskog sabora, van svake je sumwe, da oni, i slijede}i svomobredu, moraju po op}em pravu zavisiti od latinskih prelata, u ~ije sedijeceze naseli{e, jer samim inkolatom postado{e ovce wihovoga stada iwihovi dnjecezani; a tim isto~wacima, po{to ne dijeli hri{}anerazlika obreda i ceremonija, nego razlika dogme i vjerovawa, mo`e sepriznati pravo da uzdr`e svoje obrede i svoje ceremonije, isto onako,kao kad bi neka kolonija latinskih katolika pre{la u katoli~kedijeceze gr~kih biskupa, morala bi ta kolonija po op}em pravu zavisiti uduhovnome od gr~ko-katoli~kih biskupa, u ~ije bi dijeceze pre{la, auzdr`avaju}i svoj latinski obred. Stvar je dakle neporeciva, da po op}empravu svaki isto~wak, koji je pravi katolik i u op}ewu je sa latinskomcrkvom, nalaze}i se u dijecezama latinskih biskupa, du`an je priznavatiza starje{inu u duhovnim i bo`anskim stvarima doti~nog mjesnoglatinskog biskupa, zadr`avaju}i ipak svoj obred; i u crkvama, ili naoltarima sagra|enima naro~no ili opredjeqenima za sve{tenu slu`bu powihovom obredu, a koje crkve i oltari zavise od nadle`nog dijecezalnoglatinskog episkopa, koji ima pravo i du`nost da ih nadgleda i obilazi,u tim ckvama i na tim oltarima ne mo`e se slu`iti bo`anska slu`ba,niti isto~wa~ki sve{tenici mogu biti posve}eni, ni vr{iti tajne iduhovne stvari bez odnosne dozvole na to od doti~nog latinskog biskupa,osim samo slu~aja, ako nije osobitom bulom rimskoga prvosve{tenika,vrhovnoga pastira sviju latinskih dijeceza, oslobo|en neko ili i savjedan narod od zavisnosti od nadle`nog dijecezalnog biskupa. Radi toga,kad su Grci sagradili u Mlecima svoju crkvu sv. \or|a, da bi mogla tacrkva biti oslobo|ena u duhovnim stvarima od mleta~koga dijecezana,trebalo je da papa Lav X izda 3. juna 1514. g. odnosni breve, kojim seosloba|ala ista crkva od zavisnosti onoga dijecezana i odre|ivalo se,da ima neposredno zavisiti od svete stolice. Isti papa Lav X radijednakoga razloga 18. maja 1521. g. ustanovio je za sav gr~ki narod, dalatinski biskupi u ~ijim dijecezama bude gr~kih stanovnika, nemajuprava da nad istim vr{e svoju jurisdikciju, nego da to moraju povjeritijednom svome vikaru isto~noga obreda i vje{tu isto~noj disciplini. A toisto u~ini{e Kliment VII i Pavao III. Iz ~ega se jasno vide dvijestvari: prvo, da bez takve papine dozvole isto~waci, koji su bili ulatinskim dijecezama, pravno su zavisili od jurisdikcije latinskihbiskupa, i bili su ovce wihovoga stada, uz o~uvawe samo obreda, i drugo, dasu one bule osloba|ale te isto~wake samo od li~ne jurisdikcije biskupalatinskih, ali ne i od stvarne, koju su ti biskupi ipak vr{ili srestvomsvoga vikara narodnosti istih isto~waka i wima povoqnoga idisciplini wihovoj vje{ta, a koga su vikara sami biskupi odre|ivali.249

Ali ove naredbe prvosve{tenika Lava, Klimenta i Pavla, nijesu u te~ajuvremena pokazale dobar uspjeh, jer pod izgovorom istih isto~waciprisvoji{e mnoge jeresi i la`na u~ewa, s toga papa Pije IV opozvao jeizri~no bule pomenutih prvosve{tenika i svaku drugu sli~nu wihovihpred{asnika, i proglasio je sve isto~wake, koji se nalaze u latinskimdijecezama, da moraju zavisiti u duhovnim stvarima od latinskih biskupa,kao i prije." 389Ovo je bilo op}e u~ewe, koje je sastavqeno kad je bula pape Pija IV(od 16. februara 1564. g.) izdana bila i koje se propovijedalo u svimalatinskim zapadnim {kolama, u kojima je episkop Melentije dobio svojeobrazovawe. Po tome u~ewu ne mo`e se u rimokatoli~kim dr`avamapriznavati pravno postojawe pravoslavnih hri{}ana, jer su toshizmatici i jeretici, a oni koji se nalaze i stanuju u tim dr`avama,makar i da ne ispovijedaju latinsko vjerovawe, po isto~nom obredu, kojiimaju u crkvama, moraju se smatrati sjediwenima sa rimskom crkvom, izovu se gr~ko-katolici, ili po dana{wem unijati. Mleta~ka republikaznala je za to u~ewe, ali mu u teoriji nije slijedila, nego je ona postupalasa pravoslavnim svojim podanicima onako, kako je to dr`avni wezinrazlog u danome momentu zahtijevao; ali to je bilo i teoreti~ko iprakti~no u~ewe wezinih konsultora, a papin legat u Mlecima imleta~ki patrijarh ve} su se znali postarati, da takvo mu~ewukonsultori svagda i slijede, i da ga pri potrebi saop}e i vladi.Ali i pokraj svega toga, {to je to u~ewe postojalo i {to je, kaoosnovano na papskoj buli, sastavqalo dogmu za latinsko sve{tenstvo,ipak ni mleta~ki patrijarh, ni papin legat, nijesu ga javnopropovjedali i u praktiku izvodili za mal ne puni vijek, sve dok nijeMelentije episkop postao. Prilike vremena to su tako zahtijevale, a nasnazi je jo{ bila vladina naredba od 14. juna 1606. g. po kojoj jezuitimanije bilo mjesta u mleta~koj republici. Ali nekada{wi neprijateqskiodnosi izme|u republike i rimske kurije prestado{e za vrijeme papeAleksandra VII, i mleta~ka vlada, pod uplivom rimske kurije na op}e~u|ewe, sviju jednim svojim dekretom od 19. jan. 1657. g. objavquje, da jeprestala va`iti naredba wezina 1606. godine o jezuitima, i da jezuitiod toga dana u naprijed imaju u zemqama republike sva prava, koja suovi u`ivali prije. Kad su jezuiti stali nogom u Mletke, zavladao jenaravno odmah wihov duh u svemu, pa i u pitawu odnosa nasprampravoslavne crkve u republici. Ono u~ewe o tim odnosima, koje smo gorespomenuli, i koje je postojalo samo u teoriji, sada nastojawem jezuitaimalo se izvoditi i u praktiku. A oru|em za to slu`io je na `alostepiskop Melentije. Nije on htio slijediti stopama svojih pred{asnika, odGavrila (Severa) do Atanasija (Valerijana), koji su se kao pravoslavni389 Docum., p. 335. sq. Vidi o ovome rukopisnu Dissertazione di Monsign. Dinaricio, vescovo d’ Ossero,napisanu okolo 1752. godine.250

episkopi rukovodili u svojim odnosima prema dr`avi dukalom 1547. g. oslobodi pravoslavne vjere, a prema inovjercima odlukom carigradskogasabora 1472. g, na kome je osu|ena florentijska unija, nego je on po{aopravcem {kole, koja ga je obrazovala.Ve} prve godine svoga episkopstvovawa on se na{ao u sporu samleta~kom crkvenom op{tinom, kojoj je htio oduzeti pravo birawasvojih sve{tenika. Ovo je on htio u~initi, da bi mogao postavqati zasve{tenike qude svoje {kole, koji bi malo po malo pounijatili svuop{tinu. Op{tina je ova, po izve{taju mleta~kog poslanika u RimuIvana Lando, brojala tada 30. 000 pravoslavnih, „prema kojima vladamora da blagom rukom (con mano blanda) postupa radi vrlo va`nihdr`avnih obzira, premda i zna, da su oni odjeqeni od rimske crkve nesamo po obredima, nego i po dogmama (non solo separati nei riti, ma nellidogmi ancora)". Spor je onaj do{ao pred savjet desetorice, koji jedelegirao za to naro~itu komisiju, i rije{en je spor 30. oktobra 1657. g.u korist op{tine, da ona ima pravo kao i prije birati sebi svojesve{tenike. Tome se rije{ewu ep. Melentije morao pokoriti za mleta~kuop{tinu. Ali to {to nije mogao u toj op{tini postignuti, postigao je u{ibeni~koj, a poslije je to poku{ao i u zadarskoj op{tini. 390U [ibeniku je bio od 1649. g. kapelanom pri crkvi Uspenijasve{tenik Kiril Gabrijel, rodom Bugarin. Kad je Melentije postaoepiskopom imenovao je toga Kirila za stalnoga paroha {ibeni~kog, nepitaju}i za to crkvenu op{tinu. Tijem je Melentije fakti~no prisvojiosebi pravo, koje je op{tina dotle imala, da dade svoj glas, da li `elidoti~noga za paroha. Izgleda da se op{tina nije tome oprla, a to s toga,{to je bila odana Kirilu, koji je dobar sve{tenik bio. U~iniv{i to saKirilom, mislio je ep. Melentije da ga je zadobio, da mu bude slijepooru|e za unijatske svoje smjerove. Ali se u ra~unu prevario.Dok je ep. Melentije bio jo{ u~iteq u Mlecima, on je drugovao satada{wim latinskim parohom crkve sv. an|ela u istome gradu NatalomKavideji. Ovaj Kavideji postao je {ibeni~kim biskupom 1654. g.Melentije produ`io je dru`bu sa tim Kavidejom i poslije, kad se ovajudaqio iz Mletaka i pre{ao u [ibenik, i s wim se dopisivao. Da poka`etom svome prijatequ na djelu, kako je vjeran {koli koja ga je obrazovala,i kako ga on smatra da je jedne vjere kao i on, premda se po obredima irazlikuju, i dakle da communio in sacris mo`e me|u wima postojati, kao{to bi po gore navedenom u~ewu moralo postojati, Melentije napi{e 9.avgusta 1658. g. u [ibenik pravoslavnom parohu Kirilu, i nare|uje muda po|e kod biskupa, da mu izjavi svoju pokornost i da zamoli za wegovostarawe o tamo{woj crkvi (il suo patrocinio per cotesta chiesa); i osimtoga, da ga pozove da svojim prisustvom po~asti istu crkvu (di onorar con390 Kutuval. rkp.251

sua presenza cotesta chiesa). Kiril nije sigurno razumjevao kuda smijera taepiskopova naredba, nego pokoravaju}i se episkopu svome, u~ini {to muje nare|eno bilo. Biskup ulu~i tu zgodu, te obavi formalnu kanoni~kuposjetu pravoslavne {ibeni~ke crkve, i biskupov kanclar Ga{parMatijaco zvani~no zasvjedo~i, da je dana 6. februara 1659. g. biskupposjetio crkvu gr~ku u [ibeniku, kivot sv. evharistije i krstionicuitd. (visitavit ecclesiam Graecorum, tabernaculum sanctissimae eucharistiaeatque baptisterium etc.) 391 Ovaj ~in sastavio je jedan precedens, koji }e 70godina poslije stvoriti mnoge neprilike {ibeni~koj pravoslavnojcrkvenoj op{tini, a ujedno je spremio zemqi{te za izdajni~ko djelovawepo crkvu svoju budu}eg mleta~ko-dalmatinskog episkopa MelentijaTipalda i bio je daleki po~etak svima onim nasrtajima na pravoslavnucrkvu u Dalmaciji, kojima }e se ona malo godina poslije toga izlo`iti,po~iwu}i od dalmatinskog proveditora Petra Valijera, pa za dugi nizgodina.U nagradu za poslu{nost {ibeni~kog paroha Kirila naredbi onojepiskopovoj i za pokazanu pokornost wegovu {ibeni~kom latinskombiskupu, Melentije gramatom od 15. aprila 1659. godine imenuje Kirilasvojim vikarom za sve crkve u Dalmaciji i arhiprezviterom. 392 Da nijebilo po voqi ovo odlikovawe pravoslavnim [iben~anima, mo`e sesuditi iz wihovoga dr`awa naspram rimokatoli~kog sve{tenstva, s kojimnijesu htjeli imati ni{ta op}ega i od kojega su se tu|ili, premda i nijesumogli optu`iti Kirila za kakvu prevjeru ili da nije stojao uz svojnarod. A da su [iben~ani i protestirali protivu one biskupoveposjete wihove crkve i da je taj protest od politi~ke vlasti i uva`enbio, mo`e se izvesti iz toga, {to za 17 godina poslije, dok je biskupovaou [ibeniku Kavideji, nikada vi{e nije on zagledao u pravoslavni oltar{ibeni~ke crkve, premda je svake tre}e godine obavqao kanoni~kuposjetu onog latinskog oltara u toj istoj crkvi. @alio se biskupepiskopu Melentiju na pravoslavne [iben~ane, da su tvrdokornishizmatici i da se oglu{uju wegovim pastirskim rije~ima. Po`alio se ina Kirila, da on javno zabrawuje pod prijetwom odlu~ewa da pravoslavnidaju milostiwu fratrima i da se u raznim prilikama pona{aneprijateqski prema rimokatolicima, a pravoslavni [iben~ani dasvojim postupawem sa rimokatolicima uzbu|uju nemir u gradu i daKiril ne }e da ih za to ni opomene. Ovo doznajemo iz Melentijeva pismaKirilu od 15. aprila 1660. g, kojim ga pozivqe da mora izbjegavati svakineprijateqski ~in naspram rimokatolika, da mora nastojati da privoliparohijane svoje na qubav s inovjercima i da istim parohijanima neprije~i da daju fratrima milostiwu, navode}i da se to ~ini i u391 Docum., p. 54.392 Kutuval. rkp.252

Mlecima. 393 Poziv ovaj Melentijev ostavqen je bio bez pa`we od stranepravoslavnih [iben~ana, jer protivu wih i wihove crkve dizalo je svevi{e glas {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo i uznemirivalo ih, i daklenijesu ni oni imali razloga mu~ati i milovati one, koji na wihnapadaju. A paroh Kiril bio je uz svoj narod i revnosno je svoju crkvupazio, te se mogla i sa~uvati pravoslavna {ibeni~ka crkvena op{tinaod opasnosti, koja joj je po~ela bila prijetiti od tobo`weg joj vrhovnogapastira, episkopa Melentija.Ono {to je Melentije poku{ao bio u~initi u Mlecima da prisvojisebi pravo da on postavqa po svojoj voqi sve{tenike za parohijskuslu`bu, htio je da to isto u~ini i u Zadru. Poslije smrti (1656.)zadarskoga paroha Gavrila Panadopola, koji je od crkvene op{tineizabran bio na slu`bu i od proveditora Jeron. Foskarini 1. oktobra1652. g. potvr|en, op{tina je izabrala bila sebi za paroha kalu|eraAverkija Zo|u. Ovoga kalu|era nije htio ep. Melentije da prizna, nego jenapisao u oktobru 1658. g. da }e im on poslati za paroha drugogsve{tenika Isaiju Stanila, kojega episkop preporu~uje kao pobo`na~ovjeka i u~ena. Op{tina zahvali episkopu na wegovoj brizi, i zadr`iAverkija. Nije htio ipak episkop da prizna toga sve{tenika, isto kao niTeofana Meleta, kojega je op{tina bila sebi prizvala, poslije Averkijevesmrti (1659.). Spor se zametnuo izme|u episkopa i Zadrana, koji je poizgledu o{tro se vodio sa obje strane. Me|utijem Zadrani do~ujukakve je smjerove o pravoslavnoj crkvi gojio, a doznali su i zaprotiv{tinu, koju [iben~ani sa svojim parohom pokazuju episkopu, tezauzmu i sami samostalni polo`aj prema wemu. 394Glavno ure|ewe zadarske crkvene op{tine izvedeno je bilo, kao {to smovidjeli, 1642. godine. Odnosni ustav o tome potvr|en je bioproveditorskom naredbom 19. juna 1644. g, i za{titnikom crkve priznat jesam dalmatinski generalni proveditor. Ali po tome ustavu imao je pravau rije{avawu spoqa{wih crkvenih poslova i tutor latinske kapele sv.\or|a, dakle jedan rimokatolik. Ovo je smetalo pravoslavnima dapostupaju u obranu svoje vjere i svojih prava u administraciji crkvenojonako, kako su to oni `eqeli i kako im je to trebalo sada, kad su moralida se brane i od svog episkopa. Obrate se oni zato „za{titniku" svojecrkve, tada{wem proveditoru Jeronimu Kontarini, mole}i da bi moglisamostalno svojom crkvom upravqati i nezavisno od onog latinskogtutora. Proveditor na|e opravdanom wihovu molbu, i po{to je naredbomod 5. novembra 1663. g. izdanom u Spqetu ustanovio, ko ima, pravo biti~lanom crkvene op{tine i kako se ima upravqati crkvenim prihodima,19. maja 1664. g. izda novu odluku, po kojoj je pravoslavna crkva sv.Ilije odjeqena u upravi svojoj od one kapele sv. \or|a, i ista crkva393 Docum., p. 55.394 Kutuval. rkp.253

sastavqa iskqu~ivu svojinu pravoslavnih nesjediwenih Zadrana, te iuprava te crkve pripada samo pravoslavnim tutorima, koje izaberu naodnosnim godi{wim skup{tinama svojima ~lanovi op{tine, koji supravoslavne vjere. 395 Dobiv{i ovo, pravoslavni Zadrani pismom svojim od14. juna iste (1664.) godine, punim najve}e u~tivosti ali ujednodostojanstvenim i proniknutim najve}om i najplemenitijom pravoslavnomsvije{}u, objave ep. Melentiju, da su oni prije tri godine, poslije odlaskakalu|era Meleta, izabrali sebi za paroha kalu|era Atanasija Trojila,kri}anina, a da on stalno u wihovoj op{tini vr{i slu`bu i vr{i}e je,dok se bude ~estito vladao po propisima pravoslavne crkve. Ovo pismonije bilo po voqi episkopu Melentiju, te odgovori Zadranima da }epristati, da im ostane Atanasije za paroha, ako isti do|e u Mletke i onga ispita. Znaju}i Zadrani kako misli o vjeri ep. Melentije, i boje}i seda se i oni ne izlo`e, kao [iben~ani, neprilici da im do|e latinskibiskup u kanoni~ku posjetu, ne odazovu se oni episkopovom pozivu, itada je taj episkop pokazao otvoreno, da nije pravoslavni. Optu`io jepravoslavne Zadrane da su shizmatici, i potra`io je od generalnogproveditora dalmatinskog da s wima postupa onako, kako tobo`e dr`avnimleta~ki zakoni propisuju, da se ima postupati sa onima, koji neispovijedaju dr`avnu religiju. Dugo se dopisivawe o tome vodilo, dok senajposlije proveditor Antonije Barbaro izjavi za pravoslavne Zadrane,i naredbom od 13. jula 1671. g. prizna za zakonitog paroha AtanasijaTrojila, i tijem se sav ovaj spor svr{io. 396 I ep. Melentije prestao jedaqe uznemirivati pravoslavnu zadarsku crkvenu op{tinu.U ovo doba, poslije mnogo vremena, spomiwe se pravoslavna crkvenaop{tina skradinska. U Skradinu postojala je crkva sv. Jovana, koja jesagra|ena bila jo{ 1348. g. nastojawem srpske kwagiwe Jelene, i pri tojcrkvi op{tina, s kojom je u ono vrijeme stajala u svezi i {ibeni~kacrkvena op{tina. O ovome mi smo govorili na svome mjestu. Ova crkvasv. Jovana u Skradinu postojala je i kroz sav XV vijek i u prvoj poloviniXVI vijeka. Turci osvoje 1521. g. Skradin i bio je pod wihovom vla{}u do1537. godine. Mi ne mo`emo kazati, da je za to vrijeme pomenuta crkvarazorena, nego na osnovu onoga, {to znamo, da su pod turskom vladom udalmatinskom kontinentu od 1524. do 1537. g. bile otvorene mnoge srpskecrkve mi mislimo, da je tada postojala jo{ i skradinska crkva sv.Jovana, i da nije ona od Turaka razorena, kao {to to navodi 1754. g.{ibeni~ki poglavar u svome izvje{taju proveditoru F. Grimaniju.Pomenute 1537. godine Mle~i}i oru`jem osvoji{e od Turaka Skradin, itada, kao {to je poznato, razru{i{e gotovo sasvijem grad. Mo`da jetada razorsna i ona crkva; a mo`da se to dogodilo i pri onim ratnimsukobima, kakvih je radi Skradina ~etiri bilo izme|u Mle~i}a i395 Arhiva zad. crkv. op{tine.396 Ibidem., Kutuval. rkp.254

Turaka kroz XVII vijek. U stvari je to, da te crkve nije ve} postojalo1670. godine u Skradinu. Te godine od prilike obrati se dalmatinskomproveditoru kalu|er Teofan Pavi} sa jo{ nekolicinom kalu|eramole}i, da bi im se ustupila u Skradinu jedna zapu{tena ku}a, koju bi onipopravili i priredili za svoje stanovawe u obliku manastira. ProveditorAnt. Barbaro uva`i tu molbu, i dekretom od 9. septembra 1670. g. iz[ibenika daruje kalu|erima jednu ku}u, da im poslu`i za stanovawe i zaduhovne potrebe wihove (per uso della loro religione), i da nijesu du`nini{ta za wu platiti, nego samo da su du`ni Bogu se moliti za sre}urepublike. Nijesu mogli pomenuti kalu|eri da se uskoriste onom zgradomza svrhu, radi koje su je tra`ili i dobili, nego tek 1684. g. kad jemleta~ki general Foskolo oteo sasvijem Turcima Skradin, a za vrijemeproveditora Dominika Mo}enigo. Tada popravi{e i uredi{e kalu|eri sasvojim starje{inom Teofanom onu ku}u za sebe i sagradi{e uz tu ku}u icrkvu u ~ast sv. Spiridona, u kojoj su ti kalu|eri vr{ili bogoslu`ewe.Prva slu`ba i posve}ewe crkve ove obavqeno je na dan UspenijaBogomatere iste 1684. godine, radi ~ega se poslije spomiwala udokumentima ova crkva kao posve}ena Bogomateri (Gran Madre di Dio). 397Da li je u onoj molbi kalu|era proveditoru i u rije{ewuproveditorovom od 1670. g. imao kakva u~e{}a ep. Melentije, ne mo`e seznati. Po svoj prilici nije, jer sama crkvena op{tina skradinska nije nibila tada jo{ pod jurisdikcijom mleta~ko-dalmatinskog episkopa, nego jestojala u svezi sa manastirom Krkom i posredno je zavisila oddabrobosanskog mitropolita. Ali je ovaj episkop ulazio u posao kad seustrojila nova crkvena op{tina u Peroju u Istriji. Istrija je spadalapod jurisdikciju mleta~ko-dalmatinskog episkopa jo{ od vremena ep.Gavrila Severa, i s toga je vlada morala dogovarati se sa episkopom,kad se ticalo nove crkvene op{tine u toj provinciji.Perojci do|o{e iz Crnegore 1657. godine i naseli{e dana{wi Peroj,stav{i pod vlast mleta~ke republike. S wima je do{ao i jedansve{tenik Mihail Qubotina. Za`eli{e odmah sastaviti svoju crkvenuop{tinu i sagraditi crkvu, u kojoj bi im onaj wihov sve{tenik slu`iokao paroh. Radi ovoga obrate se za odnosnu dozvolu u Mletke. Ep.Melentiju bilo je ovo od strane vlade saop{teno, i on pristane da senovi oni doseqenici sastave kao crkvena op{tina, ali da u duhovnimstvarima imaju zavisiti od gr~kog sve{tenika, koji je pri crkvi u Polii da polska crkva sv. Nikole slu`i parohijskom i za Perojce. Ovo jeMelentije motivirao malim brojem Perojaca {to je tada bilo, svega 77du{a, i da za takav broj suvi{an je zasebni paroh. U samoj stvari je posvoj prilici bilo to, {to je on ciqao da te nove pravoslavne doseqenike397 St. arhiva zad. episkopije, br. 86.255

pot~ini latinskom sve{teniku u Peroju, i tijem da ih u~ini onim, {to jei sam bio, otu|enima od pravoslavne vjere. Mo`da se on u tome smislu idopisivao sa perojskim latinskim sve{tenikom koji se, kao {to }emoni`e vidjeti, vrlo bezobzirno dr`ao naspram pravoslavnih Perojaca.Odluku onu Melentijevu mleta~ka je vlada usvojila i u tome smislu izdala5. oktobra 1658. g. odnosnu naredbu svoju papskom politi~kompoglavaru. 398Iz svega, {to smo naveli o pravoslavnoj crkvi u mleta~ko-dalmatinskojeparhiji za vrijeme episkopa Melentija Hortakisa, moglo se vidjeti, da jeod toga episkopa prijetila joj opasnost da podlegne unijatstvu, ali da ju jesa~uvala od toga svijest pravoslavnoga naroda. Umro je Melentije 3.avgusta 1677. g. Dok je `ivio Melentije, nikakav se glas nije ~uo protivuwega, ni protivu uprave wegove u mleta~ko-dalmatinskoj eparhiji odstrane rimskog sve{tenstva. I pojmqivo je to, jer je on bio wihov ~ovjek,srestvom koga su ra~unali da }e se pravoslavni svi u toj eparhijipounijatiti. Znala je i rimska kurija i latinski biskupi, na kakvu jeprotivnost on nailazio kod pravoslavnih u izva|awu svojih namjera, alisu smatrali na to kao na obi~nu reakciju, koja se pojavquje kad se imane{to novo uvesti, i gojili su nadu da }e najposlije wihova bitipobjeda. Kad je umro Melentije, `eqa je bila biskupa, da mu naslijedi~ovjek iste {kole, koji bi djelo wegovo produ`io. Ali im se ta `eqanije ispunila. Narod, a osobito crkvena op{tina mleta~ka odmah sepostara, da bi episkopsku katedru zauzeo ~ovjek pouzdan u pravoslavnojvjeri, i koji bi znao tu vjeru braniti od svakoga napadaja. I sada izi|e izdotada{we rezerve latinsko sve{tenstvo i po~ne opet pre|a{we svojenapadaje na pravoslavqe. U borbu tu protivu pravoslavqa u mleta~kodalmatinskojeparhiji u{ao je poslije i sam papa Inokentije XI.12.U martu 1671. godine udaqio se sa carigradskoga prijestola patrijarhMetodije III (Moroni), i pre{ao je na boravqewe na ostrvo Hijos, azatijem na ostrvo Zakint. Poznat je bio, kao veliki braniteqpravoslavne vjere, kako od latinstva, tako isto i od protestanskogu~ewa. U januaru 1672. g. i on je, zajedno sa tada{wim patrijarhomcarigradskim Dionisijem IV i jo{ 40 mitropolita i episkopa, potpisao„ispovjedawe vjere isto~ne crkve", kao sve~ani odgovor vaseqenske crkveonima, koji su se starali da poka`u, da se isto~na crkva zarazilakalvinizmom. Za vrijeme boravqewa Metodijeva u Zakintu, mleta~kiproveditor ostrva upoznao ga je i visoko uva`avao. Ovo je tajproveditor saop}io i sredi{woj vladi u Mletke.Nekoliko dana poslije nego {to je Melentije umro bio, doznamleta~ka crkvena op{tina da se nalazi u Dalmaciji na putu u Mletke bl.398 Docum., p. 55.256

Metodije, i odmah su pravoslavni Mle~i}i smislili da zamole Metodija,da bi on zauzeo tamo{wu katedru. Doznao je za ovo mleta~ki patrijarh, ida predupredi ovu stvar podnese 20. novembra 1677. g. memorijal vladiprotivu bl. Metodija, navode}i kako bi on smatrao za uvrijedu svomedostojanstvu, kad bi Metodije zauzeo u Mlecima katedru, pri ~emu uistom memorijalu istakne, kako pravoslavni u Mlecima bezobzirnopostupaju naspram rimokatolika, kako odvode u svoju vjeru mnogerimokatolike srestvom mje{ovitih brakova i primaju}i rimokatoli~kudjecu u svoju {kolu, izla`u}i time opasnosti wihove du{e (con pericolodelle loro anime), kako isti pravoslavni poni`avaju gospoduju}u vjeru,obavqaju}i javno svoje bogoslu`ewe i nose}i publi~no po gradu sv.pri~e{}e bolesnicima itd, i kako radi svega toga ne trebapravoslavnima vi{e dopustiti da imaju svog episkopa u Mlecima. 399 Nasve ovo vlada nije ni{ta pismeno odgovorila mleta~kom patrijarhu, negomu je usmeno saop}ila, da mu je sav trud uzaludan. Me|utijem bude izabranbl. Metodije za episkopa mleta~ko-dalmatinskog 19. decembra 1677. g, a3. januara 1678. (1677. m. v.) g. bude taj izbor od vlade potvr|en. Ovajdoga|aj naqutio je i papu rimskog Inokentija XI, te kroz nuncija svogau Mlecima prika`e 5. januara 1678. g. o{tri memorijal vladi protivubl. Metodija, nazivqu}i ga „shizmatikom", i zahtijevaju}i da se uni{tionaj izbor. Po{to je vlada na to samo op}im izrazima odgovorila, to 5.marta i. g. podnese nuncije drugi memorijal, a 28. maja i. g. sam papaupravi du`du pismo pozivqu}i ga da ukloni onoga Metodija, inapomiwu}i mu da svjetovnoj vlasti ne pripada nikakvo pravo uduhovnim poslovima. Nekoliko dana poslije podnese i nuncije opet novimemorijal u istome smislu. 400 Vlada se na{la u ~udu sa svima timmemorijalima i papinim onim pismom du`du. Odgovarala je nuncijuop}im rije~ima, a papi du`d istakne u pismu od 4. jula i. g. da vladamleta~ka du`na je voditi ra~una o dr`avnim razlozima, i tek na drugommjestu brinuti se o jurisdikciji biskupa. 401 I ovijem je taj spor svr{io.Papa je umukao; a Metodije vodio je redovno i mirno upravu mleta~kodalmatinskeeparhije za blizu dvije godine, do smrti svoje, niti jepoznato, da je za to vrijeme imala gdje u toj eparhiji da trpi {topravoslavna crkva, osim samo u Peroju.Pravoslavni Perojci mirno su `ivjeli za prvih nekoliko godina,po{to se doseli{e, pokoravaju}i se naredbi vlasti, da im pastirskuslu`bu vr{i pravoslavni sve{tenik polski. Ali ovo nije bilo po voqilatinskom sve{teniku u Peroju, nekom Martinu Karbon}ino. U Perojuje bilo samo nekoliko du{a rimokatolika, i prihodi onoga sve{tenikabili su vrlo neznatni. Da bi te prihode umno`io, on po~ne navaqivati na399 Kutuval. rkp. Veludos, str. 79.400 Kutuval. rkp. Docum., p. 61.401 Kutuval. rkp.257

pravoslavne da bi ostavili svoju vjeru i polatinili se, te postaliwegovi parohijani. Mu{ko dr`awe Perojaca primoralo je vladu da ihuzme u za{titu, i latinski se onaj sve{tenik morao umiriti. 402U ovo je vrijeme sasvijem bila ure|ena pravoslavna crkvena op{tina{ibeni~ka. Uz ~estitoga {ibeni~kog paroha Kirila Gabrijela nalaziose kao kapelan od 1676. godine kr~ki kalu|er Nikodim Busovi}([iben~anin). Mnogobrojna je bila tada {ibeni~ka op{tina, te subivala uz paroha po dva kapelana, redovno Srbi, jer je velika ve}inaop{tinara bila srpske narodnosti. Razna pravila, koja su dotleizdavana bila, ve}im dijelom od politi~ke vlasti, nijesu zadovoqavalaop{tinare i bila su povodom ~estih sporova u samoj op{tini. Uslijedodnosne molbe, da bi op{tinari sami sastavili svoj crkveno-op{tinskipravilnik, {ibeni~ki knez \ampaolo Fo{karini dozvoli toop{tinarima koji taj pravilnik 25. aprila 1679. g. i sastave. I to jeonaj pravilnik (madregola, madre regola) koji je zatijem va`io kroz svadaqa vremena u op{tini. Sastavio je ovaj pravilnik kapelan NikodimBusovi}, i radi toga smo mu ime gore spomenuli; a na osnovu ovogamo`e se suditi, da je taj kapelan ve} tada djelatan bio za op{te stvari,i da ga je ta wegova djelatnost bez sumqe dovela poslije na episkopskustolicu. U pravilniku ovom zabiqe`eni su na srpskom jeziku budu}idvorani: Vuleta Busovi}, Filip Raj~evi}, Toma Pavkovi}, MilijaVulinovi}, Mihailo Miqevac i Gligo Zubi}evi}. 403Episkop Metodije umro je 9. avgusta 1679. g. Smrt wegovu odmah jepapin nuncije javio u Rim, i ta je vijest sigurno mnogo obradovalapapu, istog onog Inokentija XI, koji se onako okomio bio na pok.Metodija. ^im je doznao za to papa, on pi{e 16. septembra 1679. g.mleta~kom patrijarhu (Aloysio), te izra`avaju}i svoje zadovoqstvo, da jenestao la`ni episkop, koji je bio starje{ina Grka shizmatika uMlecima (pseudo Episcopus, qui Venetiis Graecis schismaticis praeerat),preporu~uje najozbiqnije patrijarhu da svim silama nastoji, da ne budepostavqen za episkopa drugi shizmatik. 404 Bi}e taj patrijarh bez sumweuradio sve {to mu je papa naredio, ali nije uspjeo ni{ta. Jer 3.oktobra i. g. bude izbaran za na{qednika Metodijeva igumanGerasim Vlahos, vatreni braniteq pravoslavqa(θερµος της Ορθοδοξιας υπερµαχος).22.Rodio se Gerasim na Kritu, gdje je u~io prve {kole, i zatijem jedovr{io nauke u Italiji. Od 1656. do 1663. g. bio je sve{tenik pricrkvi sv. \or|a u Mlecima i propovjednik. Iz Mletaka pre{ao je umanastir svete Bogorodice u Krf, i tu je bio iguman od 1664. do 1679. g,402 Ovo je bilo 1677. godine. Docum., p. 57-60.403 Docum., p. 60.404 Kutuval. rkp.258

kad ga izabra{e na mleta~ko-dalmatinsku episkopsku katedru, koju jezapremao sve do smrti svoje, 3. februara 1685. g. Bio je ep. Gerasim odsviju lubqen i {tovan, a po smrti ostavio je o sebi glas mudrog irevnosnog arhipastira. Poznat je i kao vaqani filosofsko-bogoslovskipisac, kojega su djela sva {tampana, ve}inom u Mlecima. 405Revnost ep. Gerasima za pravoslavnu vjeru pokazala se glavnimna~inom u mleta~koj crkvenoj op{tini. Za 20 godina, {to je na upravicrkvenoj u Mlecima bio ep. Melentije Hortakis, uspjeo je on biozadobiti sebi nekoliko mleta~kih op{tinara, koji su sastavqali kaowegovu stranku i nagiwali kao i on uniji s Rimom. Bilo je u tojstranci nekoliko bogatih qudi, i koji su po polo`aju svome biliuplivni. Stranka ova Melentijeva postojala je u Mlecima i kad jeGerasim postao episkop, i u crkveno-op{tinskim pitawima sastavqalaje opoziciju svakom pitawu od op}e koristi. Osobito je pokazivalaprotivnost pri birawu sve{tenika za mleta~ku crkvu, tra`e}i da sebiraju kandidati, koji su u Italiji svr{ili nauke. Kad se poslije smrtiparoha Vartolomeja Siropula imao birati (1680.) novi paroh, ista jestranka htjela da se izabere za paroha neki Konstantin, koji je poznatbio po svojoj naklonosti k uniji i koji je nauke svr{io bio u gr~kojkolegiji u Rimu. Prilikom toga izbora zametnula se kavga izme|uop{tinara, koja je prijetila da svr{i razdjeqewem op{tine. Unijonistepodr`avala je kurija mleta~kog patrijarha, a hrabrio ih je u ustrajnostii sam nuncije papin, koji je znao za wih raspolo`iti i neke qude navladi. U odlu~nom momentu umje{ao se u stvar ep. Gerasim. Doznav{iza sve intrige doti~nih braniteqa unijonista, on napi{e 3. aprila1680. g. vladi `ale}i se, da inovjerci ru{e mir op{tine i da semije{aju u stvari, koje se wih nemaju nipo{to da ti~u. Povodom ovogazavelo se dopisivawe izme|u vlade i mleta~koga patrijarha, od kojega jevlada tra`ila razja{wewa o predmetu. Patrijarh u jednome pismu od29. aprila i. g. prika`e vladi, kako je op{tina mleta~ka pretvorilase u shizmati~ku op{tinu, koja se u dr`avi ne mo`e trpjeti, ipozivqu}i se na vladinu naredbu od 11. maja 1542. g. istakne, da wemupripada pravo ispitati i izdati odnosnu patentu svakom gr~komsve{teniku, koji }e da zauzme slu`bu pri crkvi sv. \or|a, i da samo toi ni{ta drugo ne tra`e „prvaci" mleta~ke gr~ke op{tine, koji su se ik wemu ovom prilikom obra}ali, a koji ne tra`e drugo, nego da sepo{tuju u op{tini dr`avni zakoni. Povodom ovoga pisma, koje je vladasaop}ila ep. Gerasimu, 8. maja iste godine, on podnese vladi op{irnimemorijal, u kojem istakne dukal izdani 20. avgusta 1578. g. onezavisnosti pravoslavne crkve od latinskih biskupa, a koji vrijediza sve pravoslavne podanike mleta~ke republike i ujedno izlo`i dugo405 Satas, sp. kw, str. 336.259

azlagawe o tome, kako je wegova crkva u punome smislu pravoslavnacrkva i kako ona kao takva ima i po dr`avnim zakonima prava nazakonito postojawe i da je svak {tuje. U istom memorijalu energi~nopotra`i od vlade za{titu protivu onih nemirwaka, koji samo nerede ucrkvenoj op{tini stvaraju. Memorijal ovaj, kad je za isti doznao papinnuncije, pobudio je toga nuncija da tra`i posredovawe rimske kurije uovoj stvari i da treba svakako ukloniti iz Mletaka „shizmati~kog"episkopa Gerasima. Zavelo se tada dopisivawe izme|u Rima i Mletaka.Rim je tra`io da se u~ini ono, {to je patrijarh mleta~ki zahtijevao, iponovio je `aqewe svoje, {to se u hri{}anskoj katoli~koj dr`avi trpiepiskop, koji nije katolik; a Mleci su odgovorili papi onakvim op}imterminima, kao {to su to i prije ~inili. Stvar se ova svr{ila tijem,{to je ep. Gerasima vlada pohvalila radi starawa wegova o miru i reduu crkvenoj op{tini; onaj Konstantin, kandidat unijonista, ne samo{to nije bio izabrat za paroha, nego je ~ak i iz Mletaka uklowen bio,a parohom mleta~kim postao je \or|e \afuni iz Kipra. Pobjeda jeostala na strani ~istih pravoslavnih, i za ovu pobjedu crkvena jeop{tina blagodarila svom episkopu i postala mu jo{ vi{e odana. 406U Dalmaciji je imao ep. Gerasim da se tako|er bori radi pravoslavnevjere. Od 1678. godine bio je generalni proveditor za Dalmaciju i Bokukotorsku Petar Valijer, veliki prijateq zadarskog arcibiskupa,francis{kanca Evangelista Parcati (1669-1688). Do ovoga Valijera svi suse proveditori, u op}e govore}i, dr`ali naspram pravoslavne crkve uDalmaciji onoga pravca, koji je bio diktiran iz Mletaka i koji smovidjeli, da je tamo va`io. Ovome se proveditoru u~inilo da mo`e u tomepostupati po svojoj glavi, i ve} druge godine svoga proveditorovawa onobjavquje (14. sept. 1679. g.) zadarskom knezu kako misli postupatinaspram pravoslavnih u op}e, i posebno naspram pravoslavnogsve{tenstva.U Boki kotorskoj, a posebno u Kotoru i okolini latinsko jesve{tenstvo bilo jo{ drzovitije sa pravoslavnom crkvom, nego li uDalmaciji. I to se prosto tuma~i, za{to je tako bilo. [qedbenikalatinske vjere tamo je vrlo malo bilo, a latinskog sve{tenstva mnogo,te je trebalo pastirima latinskim sastaviti i stado, koje bi mogli pasti,pa i udarili u obra}awe tamo{weg pravoslavnog srpskog naroda svimamogu}im srestvima, a najvi{e pomo}u tamo{wih politi~kih vlasti, kojimasu oni dokazivali, kako taj narod stoji u svezi sa inostranim vladikama, ikako je zbog tih veza malo pouzdan u vjernosti republici, a tijem sunaravno oni imali te vlasti za sebe, a protivu pravoslavne vjere. [ta jesveto sve{tenstvo radilo do vremena, kad je postao kotorskim biskupomIvan Antun Sboravacius (1656-1688.) ne spada ovdje da se govori. Za406 Podrobno o svemu ovom u Kutuval. rkp.260

vrijeme ovoga biskupa vaqda se najgore postupalo sa pravoslavnima.Nastojawem wegovim, na primjer, upraviteqi grada A. Foskarini i J.Loredan izdali su (u novembru 1667. g.) naredbu, da bez dozvolebiskupove nikakav pravoslavni sve{tenik ne smije vjen~ati latinskudjevojku sa pravoslavnim momkom, upraviteq L. Venerije nare|uje (1672.),da se imaju proterati iz doti~nih sela boke{kih „shizmati~ki srpskisve{tenici"; upraviteq A. Foskarina nare|uje (1679.), da Srbi (Serblianisive Rasciani) u Kotoru i okolini moraju svetkovati latinske praznike,pod prijetwom nov~ane globe, ako se usude u te dane raditi. 407 A ponastojawu toga istoga biskupa i generalni proveditor Petar Valijerizdao je 13. septembra 1679. g. naredbu, da kanonik kotorske biskupskecrkve Luka Bolica ima obu~avati pravoslavne sve{tenike prije nego {tozauzmu pastirsku slu`bu, kako ne bi bez toga ti sve{tenici „svojimneznawem i zlo}om {tetu nanijeli istini crkvenih dogmata" (con la loroinscienza et mala dispositione potessero perturbare la verita dei dogmiecclesiastici), i da taj kanonik mo`e uzeti sebi ako mu treba jo{ jednogpomo}nika za taj posao, a ako mu se oni sve{tenici usprotive, da seobrati politi~koj vlasti, koja }e ih na to prinuditi. 408 Mora biti dase mnogo dopala samome tome proveditoru ova krasna wegova naredba,te je pohitao da odmah sutradan po{qe prijepis iste naredbezadarskom knezu Juliju Dona, da se po woj vlada prema pravoslavnomsve{tenstvu u Zadru i okolini. 409 Istog onog dana, kad je izdao navedenunaredbu, izdao je jo{ dvije, jednu da nikakav sve{tenik pravoslavni nemo`e slu`iti, dok mu on ne izda dozvolu za to, i drugu, nekomsve{teniku Vuku Vuli}evi}u, da mo`e slu`iti, ali da mora du`nuposlu{nost, pokazivati nadle`nom latinskom biskupu. Ove dvijenaredbe mi }emo vidjeti, kako opet sve~ano ponavqa za Dalmaciju ovajisti proveditor.Uslijed one prve proveditorske naredbe pozvao je zadarski knezpreda se tada{weg pravoslavnog zadarskog paroha, onog istogAtanasija Trojila, o kojem smo prije spomiwali, a koji je kao svagdabio uva`ena osoba kod Zadrana. Prika`e sv taj sve{tenik knezu i tudozna za onu Valijerovu naredbu, po kojoj kao da bi i on morao i}isada da se u~i kod kakvog latinskog popa. Atanasije naravno nije nipomislio da se pokori onoj naredbi, ali zato ista je naredba silnorazdra`ila pravoslavnu zadarsku op{tinu, koja je vidjela, da se ovijemciqa stvarati pravoslavnoj vjeri u Dalmaciji onakve neprilike, kakvesu Bokeqi morali da trpe. Jave tutori zadarske crkve o ovome posluepiskopu Gerasimu u Mletke, predstave mu svu opasnost, koja mo`e odtoga proiste}i za slobodu wihove crkve i zamole ga da o tome kod407 Farlati. IV, 506 sq.408 Docum., p. 61.409 Ibid., p. 62.261

vlade poradi. Ep. Gerasim pokazao se i sada pravim arhipastirem ibodrim ~uvarem duhovnoga stada svoga.Podnio je Gerasim 12. januara 1680. g. memorijal vladi, navode}i isada, kao u prvom svom memorijalu, dukal od 20. avgusta 1578. g. i `ale}ise, da jedna provincijalna vlast mo`e postupati protivno odredbisredi{we vlasti i nasrtati na slobodu i nezavisnost pravoslavne crkve.Uslijed ovoga potra`i vlada 16. januara i. g. od proveditora Valijeraodnosni izvje{taj. Je li i kakav je izvje{taj na to podnio Valijer, nijenam poznato, a u martu iste 1680. godine ve} on i prestaje biti za tadageneralnim proveditorom. Sude}i po jednoj naredbi proveditora LorencaDona od 22. mart 1683. g, u op{tini zadarskoj nijesu se imali `aliti, da imsve{tenika wihovoga radi vjere uznemiruju, nego se tom naredbomutvr|ivala naredba proveditora Jeronima Kontarini od 5. novembra1663. g. o pravima doti~nih op{tinara. 410Umre 3. februara 1685. g. ~estiti ep. Gerasim, i sa wegovom smr}ugubi pravoslavna crkva i u Mlecima i u Dalmaciji svoga za{titnikai braniteqa, i nalazi se od sada izlo`ena napadajima sa sviju strana,prinu|ena da se sama brani ~ak i od svoga zakonitog episkopa. Na mjestoGerasimovo bio je izabran 28. marta 1685. g. za mleta~ko-dalmatinskogpravoslavnog episkopa Melentije Tipaldi, koji }e na nesre}u crkveostati episkopom za 27 godina. A generalnim proveditorom u Dalmacijipostaje tada po drugi put zle uspomene Petar Valijer, da produ`i sam iugladi put drugim proveditorima, da gone pravoslavnu vjeru.Po{to se djelatnost ep. Melentija Tipaldi razvija poglavito uslijede}em periodu, to ovdje i zavr{ujemo rije~ o pravoslavnoj crkviovoga perioda.410 Kutuval. rkp. Arhiva zad. crkv. op{tine.262

[ESTI PERIOD1699-1797.Godine 1688, kao {to smo kazali, mleta~ka republika postaje fakti~nogospodar gotovo i svega dalmatinskog kontinenta, kao {to je ona od 1420. g.bila gospodar dalmatinskog primorja. Ovaj fakti~ni wen posjed bio jeratificiran 1699. godine, kad je uglavqen karlova~ki mir.Sa ovim mirom nije ipak jo{ svr{ilo ono dugo ratovawe, koje jemleta~ka republika imala da radi Dalmacije izdr`ava sa Turcima.Republika je imala interes da se pro{ire granice okolo tvr|ava Knina iSiwa, kako bi slobodnije bilo djelovawe iz tih tvr|ava dalmatinskojvojsci. Turci opet sa svoje strane kipjeli su osvetom prema Mle~i}ima,koji su im oteli bili mal ne svu Dalmaciju. Radi toga su neprestanisukobi bivali izme|u turske i dalmatinske vojske, sad u jednom sad udrugom pograni~nom mjestu, dok se nijesu rasprostrli po svoj granici, ipretvorili se u pravi rat izme|u turske carevine i mleta~ke republike.To je bilo 1714. godine. Za 3 godine produ`avao se ovaj rat, koji jerepublika vodila sa Tur~inom u po~etku sama, a poslije u savezu sacarem Karlom VI.Nekoliko je `estokih bojeva morala republika da izdr`i u ovomeratu, ali svagda sa porazom Turaka. У maju 1717. g. pao je Imocki, tapo{qedwa dalmatinska tvr|ava, u kojoj su jo{ Turci bili. Juna{tvodalmatinske vojske razvilo se bilo u ovome ratu vi{e nego ikada prije,i toliko je kod we bilo odu{evqewe, e je izgledalo, da }e se svaHercegovina zajedno sa Bosnom osloboditi Turaka. Prilike su za tobile tada najpovoqnije; i to bi se vaqda i dogodilo bilo, da nije bioprinu|en car Karl VI, uslijed objavqenog mu od [panske rata, napustitiovaj rat sa Turcima i sklopiti mir sa sultanom. Usamqena republikamorala je i ona da prekine rat, i da i na silu pristane na mir sa portom.Mir je uglavqen bio u Po`arevcu. 21. jula 1718. godine. Pri utvr|ivawugranica izme|u Turske i Dalmacije bio je od strane republikedalmatinski generalni proveditor Mo}enigo (ka{we du`d mleta~ki), ipo imenu ovoga proveditora, crta, koja je pokazivala novu granicu,nazvana je linea Mocenigo, a novi predjeli u Dalmaciji, {to je sadarepublika dobila od Turske, nazvani su acquisto nuovissimo, za razlikuonog acquisto nuovo, {to je imala republika od karlova~koga mira. 411Granica ova po Mo}enigovoj crti, to je u glavnome granica dana{weDalmacije. Ovaj doga|aj slu`i zavr{etkom one promjene u brojnomodno{aju izme|u pravoslavnog gr~kog elementa i srpskog elementa urepublici, a koja se promjena ja~e po~ela bila pokazivati u polovini XVIvijeka. U XV vijeku i do druge polovine XVI vijeka imao je u dr`aviprevagu gr~ki elemenat nad srpskim. Kad je republika izgubila svoje411 Documenta, pag. 113.263

posjede u Moreji (1540.), zatijem ostrvo Kipar (1573) i Krit (1669.), gr~kielemenat izgubio je svoj pre|a{wi zna~aj; a prelaskom Dalmacije (1699. i1718.) pod vlast republike srpski je elemenat zauzeo mjesto, koje je nekadagr~ki imao. Do karlova~koga mira pravoslavnu pastvu mleta~kodalmatinskog(filadelfijskog) episkopa u Dalmaciji sastavqale su gr~keporodice u primorskim gradovima, koje su prema srpskim porodicama uistim gradovima bile u ve}em broju. Sada pak one gr~ke porodicesastavi{e u Dalmaciji vrlo neznatni broj prema desetinama hiqadasrpskih porodica. Pa i u samim od starina gr~kim crkvenim op{tinamana primorju po~iwu sada Srbi prevagu dobivati; a u {ibeni~kojop{tini tu su prevagu Srbi dobili bili jo{ i prije, kao {to namsvjedo~i onaj izdani 1678. god. crkveno-op{tinski {ibeni~ki pravilnik.Smawivawe broja Grka u ovome periodu opa`a se svakom godinom.Nestaje ih u Dalmaciji na o~igled. A ovo se dogodilo uslijed toga, {to semnoge gr~ke porodice vra}ahu u otaxbinu svoju staru, a i {to pojediniod onih Grka, koji su ostajali u Dalmaciji, zavode}i se za raznim zlimsvojim duhovnim pastirima, pa i arhipastirima, kao {to bijahuHortakis i Tipaldi, napusti{e pravoslavnu vjeru i polatini{e se. Prvomjesto u primorskim crkvenim op{tinama zauzimaju malo po malo Srbi,i srpski sve{tenici u tim op{tinama zamjewuju gr~ke, te se do{qednouvodi i slovensko bogoslu`ewe umjesto gr~koga. Krajem ovoga periodavrlo je neznatan broj pravoslavnih gr~kih porodica u Dalmaciji, i tihporodica u slijede}em periodu gotovo sasvijem ve} nestaje. Ovijem setuma~i i to, {to naredbe mleta~kih vlasti o pravoslavnoj crkvi, bilopozitivne ili negativne, kroz sav XVIII vijek gotovo iskqu~ivo seti~u Srba, i tek samo sporedno Grka.1.Sa politi~kom promjenom, koja je izvedena u Dalmacijikarlova~kim, odnosno po`areva~kim mirom, mijewaju se i jerarhijskiodnosi pravoslavne crkve u Dalmaciji. Prestaje sada jurisdikcijadabrobosanskog mitropolita nad pravoslavnima u dalmatinskomkontinentu, koji prelaze de jure pod jurisdikciju mleta~kodalmatinskogepiskopa, pod ~ijom su se duhovnom vla{}u nalaziliodavna ve} pravoslavni na primorju, i taj se mleta~ko-dalmatinskiepiskop smatra od sada u naprijed crkvenim starje{inom svijupravoslavnih i kontinenta i primorja dalmatinskog. Prvi episkop,koji je tu vlast po~eo vr{iti, bio je pomenuti Melentije Tipaldi.Rodom iz Kefalonije, Melentije (u svjetovwa{tvu Matej) je do{aokao mom~i} u Mletke, i tu je stupio u gr~ki zavod Flanginov. Kad jesvr{io u tome zavodu nauke, pre{ao je u Paduu, gdje je nauke svoje idovr{io. Bio je odli~an u nauci i pobo`an, i za vrijeme {kolovawasvoga stekao je mnogo prijateqa i po{tovalaca u Mlecima.Povrativ{i se u otaxbinu, bio je rukopolo`en i odre|en za u~iteqa264

mlade`i Liksura i Frurija. Povratio se opet u Mletke, i mleta~kacrkvena op{tina izabere ga za svog sve{tenika, propovjednika iu~iteqa u Flanginovom zavodu. Kad je umro episkop Gerasim, budeMelentije na wegovo mjesto izabran. Vlada odmah (29. marta 1085. g.)odobri taj izbor, i po blagoslovu carigradskoga patrijarha Jakovabudu pozvana u Mletke radi hirotonije Melentijeve dva episkopa izKrfa: Kliment fanarski i neohorski i Partenije mainski ikalamonski. Velikom sve~ano{}u i u prisustvu mnoge izabranegospode hirotonija je obavqena bila tre}i dan Uskrsa (28. marta)1686. g. Protivu ovoga protestirao je papa Inokentije XI `ale}i sesenatu {to je dopustio da novi „shizmati~ki" episkop bude uMlecima. Senat odgovori papi kroz svog poslanika Jovana Dandomno{tvom lijepih rije~i, ali i dokazuju}i papi, da je to ve} gotovastvar. Nekoliko vremena poslije stigne gramata carigradskogapatrijarha Dionisija na senat, kojom patrijarh priznaje zakonitom ipravilnom Melentijevu hirotoniju, jer obavqenu po dozvolipatrijarha Jakova. Poslao je patrijarh naro~itu gramatu iMelentiju, u kojoj mu preporu~uje „da ~uva kao {to mora u najstro`ijemsmislu (απαραιτητον) sve ustanovqene dogmate, obi~aje i pravila shodnoapostolskom i ota~askom u~ewu." 412 I poslu{ao je Melentije i vjeran jebio ovoj preporuci patrijar{eskoj, ali samo za ~etiri godine, jer ve}1690. g. on zaboravqa tu preporuku, i polazi tragom nekada{wegArsenija monemvajskog, koji je poznati nam pokor u~inio bio umleta~koj pravoslavnoj crkvi. Da li je i za te ~etiri godine Melentijebio, kakav bi morao biti jedan vjerni sin pravoslavne crkve, nijemogu}e kazati, jer nije ni{ta va`nijega poznato o djelatnosti wegovoj zato vrijeme. Nekolike naredbe wegove o sve{tenicima u {ibeni~kojcrkvenoj op{tini (Kirilu, Nikodimu Busovi}u i Nikiforu Milo{evi}u) izadarskoj crkvenoj op{tinn, ne sadr`e ni{ta, {to bi bilo za osudu. Alije ipak za osudu to, {to je on ravnodu{no gledao, kako tada{widalmatinski proveditor postupa protivu pravoslavne crkve.2.Kao {to je spomenuto, u oktobru 1684. g. postao je Petar Valijer podrugi put proveditor u Dalmaciji. U oktobru slijede}e godine ovajValijer upoznaje zadarskoga kneza Ema sa starim jednim dukalom (od 11.jula 1446. g.), kojim je mleta~ka vlada upu}ivala vlasti u Boki kotorskoj,da gledaju na vje{ti na~in obratiti tamo{we pravoslavne urimokatoli~ku vjeru, i pita toga kneza, ne bi li se po ovomu dukalumoglo postupiti sa pravoslavnima i u zadarskom politi~kom okrugu. 413[ta je ovaj knez odgovorio na ovo proveditoru ne znamo, ali to nam ve}pokazuje, {ta je mislio taj proveditor o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji.412 Kutuval. rkp. Veludos, str. 80-83. Satas, Sp. kw. str. 454-455.413 Docum., p. 6.265

Me|utijem da bi spremio poqe onoj organi~koj naredbi, koju }e zatijemizdati za svu Dalmaciju i Boku kotorsku, on izda u februaru 1685. g.naredbu tutorima crkve sv. Ilije u Zadru, da }e u naprijed od wegazavisiti potvrda sve{tenika, koga oni sebi za paroha izaberu, po{to seon (proveditor) uvjeri, da doti~ni ima sve one rekvizite, koji su nu`ni. 414A ti se rekviziti svode na to, kao {to doznajemo iz naredbe potowegaproveditora Kavali, o kojoj }emo na ovome mjestu govoriti, da doti~nisve{tenik mora biti unijat.Valijerov prijateq, zadarski arcibiskup Parcagi, nije prestajaonagovarati ga, da jednom odlu~nom naredbom stane na put „{izmati~kojsamovoqi" u Dalmaciji i da moraju svi poslu{ni biti u vjeri latinskimbiskupima. A nije mawe radio u tome smislu okolo Valijera i ninskibiskup Ivan Borgoforti, koji je u svojoj biskupiji, koja se prostiralapreko Obrovca ~ak u Liku, imao veliki broj pravoslavnih, koji naravnonijesu htjeli ni za {to priznavati vlast toga biskupa, a rimokatolikau svoj svojoj biskupiji imao je tek vrlo neznatan broj. I nastojawapomenutog arcibiskupa i biskupa uvjen~a{e se, bar na hartiji, uspjehom.Valijer obi|e u po~etku 1686. g. crkvenu oblast i jednog i drugog, i kadse povratio u Zadar, izda 25. marta iste godine op}u naredbu za svuDalmaciju i Boku kotorsku, po kojoj naredbi, svi sve{tenici gr~kogobreda imaju u naprijed biti postavqeni na parohijsku slu`bu odlatinskih biskupa, koji }e ih upu}ivati kako da upravqaju narodonog obreda, i svi ti sve{tenici moraju priznavati istebiskupe za s v o j e starje{ine, a biskupi }e se imati starati, daoni budu dobro izu~eni u dogmatima svete vjere. Obe}ava se u tojnaredbi biskupima, kad im se ne bi pravoslavni pokoravali, pomo}svjetske vlasti (l’ assistenza secolare), a doti~nim parosima, koji }erevnosno vr{iti biskupske zapovjedi, obe}ava se, osim prihoda unaturalijama, godi{wa nagrada od pet dukata iz dr`avne blagajnice. 415„Ovo je prvi dokumenat svjetske vlasti koji podvrgava pravoslavneSrbe, mleta~ke podanike, latinskim biskupima", ka`e proveditor Fr.Grimani u jednom izvje{taju svome od 5. jula 1758. g. mleta~kojsredi{noj vlasti. 416 Arcibiskup M. Karaman u svom izvje{taju od 10.aprila 1750. g. navode}i ovu Valijerovu naredbu, nazivqe je svetomnaredbom (santo decreto), a za Valijera ka`e, da u woj on govori kaosveti otac (parla da Santo Padre). 417 Ova je naredba proveditorska bilafatalna po svojim po{qedicama za mir u Dalmaciji, jer je do bezo~nostidovela latinsko dalmatinsko sve{tenstvo za sva daqa vremena upostupawu svome prema pravoslavnom sve{tenstvu i narodu Dalmacije.414 Ibid., p. 62.415 Ibid., p. 63-64.416 Ibid., p. 367.417 Ibid., p. 297.266

Ali ta je ista naredba pokazala i to, koliko je pravoslavno sve{tenstvodalmatinsko sa narodom svojim odano bilo pravoslavnoj vjeri i kako jeznalo mu{ki je braniti i pred istom vladom. Vidje}e se ovo najsjajnijeiz onoga, {to }e daqe biti privedeno u ovoj kwizi.Naredbu ovu svoju izdao je proveditor Valijer sasvijem na svoju rukui bez znawa sredi{we mleta~ke vlade. Morao je naravno izvijestiti tuvladu o istoj naredbi; ali razumijevaju}i da mu je ne bi vlada odobrilau onakvom smislu, kako je sastavqena bila, jer se to kosilo saosnovnim mleta~kim zakonom o vjerskoj toleranciji u zemqamarepublike, on obznani vladu iz te svoje naredbe samo o onome, {to jeznao da vladi ne }e mo}i biti protivno. Obznawuje je naime, da jeuslijed po{qedwega rata na{lo se mnogo pravoslavnoga naroda isve{tenstva u biskupijama zadarskoj i ninskoj, te kako je on odrediosvakom sve{teniku iz dr`avne blagajnice godi{we pripomo}i od petdukata, osim nekih jo{ naturalija, i kako su ti sve{tenici ve}inomneuki, te izgledaju kao vukovi me|u ovcama, i radi toga da je preporu~ioarcibiskupu zadarskom i biskupu ninskom, da nastoje obu~avati tesve{tenike, da ne bi zbog neznawa wihovog „oskvrnila se vjera i zakon".Ovo je napisao Valijer vladi istog onog dana, kad je onu naredbu izdao,dakle 25. marta 1686. g. 418 Po datumu iste naredbe reklo bi se, da jeValijer i sam razumijevao da, izdavaju}i je, ~ini nezakonitu stvar. On jeizdao tu naredbu kad se spremao, da napusti proveditorsku slu`bu, ipreporu~uje u istoj svome na{qedniku (аіl’ eccelentissimo successore) da jeizvede, i mi mislimo, da je on naro~ito oklijevao izdawe weno dopo{qedwih dana svoje slu`be, a izdao ju je pod moralnim pritiskomonog arcibiskupa i biskupa, i da im samo zadovoqi.Da je pomenuta Valijerova naredba, da pravoslavni sve{tenici morajuzavisiti od latinskih biskupa, morala izazvati odmah protest od stranepravoslavnih Dalmatinaca, pojmqivo je samo po sebi. Prvi koji digo{eglas protivu iste naredbe, bili su pravoslavni Zadrani, i to nekolikosamo dana poslije, nego {to je ona objavqena bila. Po`ali{e se naimeknezu zadarskom S. Balbi, da je arcibiskupska kurija potra`ila odwihovoga paroha Visariona, da prika`e dekret, kojim je on postavqen naslu`bu crkve sv. Ilije, i u istoj `albi istako{e povlastice svoje crkve.Balbi 24. aprila 1686. g. o{tro odgovori op{tinarima, navode}i im dau naprijed ima va`iti u punoj strogosti Valijerova naredba, i zaprijetiim da }e im i sama crkva wihova oduzeta biti, ako se usprotive onojnaredbi, pri ~emu, da ih ja~e zapla{i, po{aqe im u prijepisu dukal od22. maja 1455. g, izdani za Boku kotorsku, kojim se nare|ivalo, da seoduzmu od pravoslavnih doti~ne crkve i da se predadu kotorskomlatinskom biskupu. Od te prijetne kne`evske nije bilo ni{ta, i418 St. arhiva zad. ep, br. 109.267

Visarion je ostao na slu`bi crkve zadarske kao i prije, nezavisan odarcibiskupske kurije. 419U [ibeniku je Valijerova naredba imala ve}eg uspjeha nego li uZadru. Tu je bio u to vrijeme knez fanati~ni rimokatolik \ampaoloFoskarini, a biskup je bio Ivan Kaligari (1676-1722.), fanatik ne mawiod Parcaga zadarskog Borgoforta ninskoga. Da odmah u djelo privedeono, {to se sada odredilo, biskup Kaligari, da bi pokazao vlast svojunad {ibeni~kim pravoslavnima, objavi iznenada izjutra 18. avgusta 1687.g. kapelanu Nikiforu Milo{evi}u da }e toga dana do}i da obavikanoni~ku posjetu crkve Uspenija Bogorodice. Iznena|en tim glasom,kapelan Nikifor po|e odmah da to javi parohu starcu Kirilu i drugomekapelanu Nikodimu Busovi}u, a isto i op{tinarima, kako bi sedogovorili, {ta bi imali da u~ine, a da tu napast od svoje crkveotklone. Dok su se ovi odgovarali, biskup do|e u crkvu sa jednimpoliti~kim komesarom i sa dva latinska sve{tenika, i tu na|e \or|aSandi}a, glavnog crkvenog tutora, koji je ujedno bio ekonomski upraviteqbiskupov (fattore del vescovo). Pomo}u toga tutora biskup pregleda oltari kwige, u koje su upisivani bili ro|eni, vjen~ani i umrli; a nabiskupovo odnosno pitawe, isti tutor odgovori, da oni priznaju zacrkvenog poglavicu papu (il Sommo Pontefice) i sada{weg biskupa (et ilmons. Vescovo presente). Biskup se time zadovoqio, i vaqda kao izraz togazadovoqstva svoga izdao je naredbu, da latinski sve{tenik u naprijed neslu`i u toj crkvi na latinskom oltaru misu u vrijeme, kad se tu gr~kiobred obavqa. 420Kad su za sve ovo doznali pravoslavni op{tinari {ibeni~ki,ozloje|eni, odlu~e da sve~ani protest iska`u protivu takve povrijedewihovih zakonitih prava. A mogli su oni to da sve~ano i u~ine, jer su svi(osim vaqda onog nesretnog tutora Sandi}a) slo`ni bili, i jer jeop{tina brojala 3. 000 du{a, i dakle znatna. Obratili su se najprijepredstavkom na kneza {ibeni~kog Foskarina, ali ih je on odbio radifanati~nog svog raspolo`ewa protivu pravoslavne vjere. Nijesu boqesre}e bili ni kod proveditora tada{wega u Zadru Kornara, na{qednikaValijerova. Obrate se tada neposredno u Mletke senatu naro~itompredstavkom. U toj svojoj predstavci oni navode, kako im je odpamtivijeka dr`avna vlast dopu{tala, da mogu slobodno ispovijedatisvoju vjeru i slobodno vr{iti crkvenu slu`bu u svojoj crkvici; kako suneki zli qudi 1641. g. htjeli li{iti ih te slobode, i kako je tada izdan419 Spisi u arhivi zad. crkvene op{tine. Na jednom od ovih spisa ima biqe{ka, da je 26. februara1689. kardinal Cibbo pisao zadarskom arcibiskupu hrabre}i ga da nastoji o obra}awu pravoslavnih(la conversione dei Morlacchi) i poslao mu je 6. 000 medaqa, da to razda novoobra}enima i ujedno da je uime pape ovlastio arcibiskupa da dozvoli latinskim popovima da ih razrije{uju od epitimija(facolta di assolvere da censure).420 Rkp. Kon~arevi}ev qetopis. A odnosni podatak zabiqe`en je u kwigama {iben. Pravosl. crkv.op{tine. Vidi i Documenta, p. 206.268

io naro~iti dukal, da ih niko ne smije uznemirivati; kako sada opetneki se podigo{e protivu wih i prije~e im slobodno u`ivawe darovanihim povlastica, usprkos dr`avnih naredaba, te mole senat, da bude novidekret, kao onaj 1641. g. i da zabraweno bude svakome, da im smeta uvr{ewu crkvenih svojih obreda, nego da mogu slobodno i u miru `ivjeti,i u zamjenu toga najavquju da su gotovi i `ivot svoj `rtvovati na slu`bisvoga uzvi{enoga du`da. 421 Predstavku ovu primio je senat 23. novembra1689. g. te nare|eno dalmatinskom proveditoru A. Molinu, da podnesesenatu podrobni izvje{taj o predmetu. Kao da nije ni{ta tada u~iwenobilo, jer pet godina ka{we prinu|eni su bili pravoslavni [iben~aniobratiti se senatu novom predstavkom, koja je tada ve} i uva`ena bila,kao {to }emo vidjeti.Za vladawa pomenutoga proveditora Valijera u Dalmaciji nemiodoga|aj za pravoslavnu crkvu biva i u Hvaru. Kao {to znamo, u Hvaru jesagra|ena bila 1561. g. pravoslavna crkva u ~ast sv. Paraskeve. Porije~ima Avg. Valerija, biskupa veronskoga, koji je kao papski vizitatorbio i u Hvaru i koji u izvje{taju svome od februara 1579. g. spomiwe ihvarsku crkvu sv. Paraskeve, tada u toj crkvi postojao je jedan samo oltar(unicum est oltare, ornatum satis honorifice). Hvarski biskup Priuli obratise (1685. g.) proveditoru Valijeru, da bi u toj crkvi pravoslavnojsagra|en bio i latinski oltar, kao {to je to u Zadru i [ibeniku.Valijer naravno odmah uva`i molbu biskupovu, i u po~etku 1686. god.bude taj oltar napravqen i posve}en sv. Francisku, i na tom oltaruslu`io je od toga doba u naprijed latinsku misu latinski sve{tenik. 422U ovo vrijeme spomiwe se pravoslavna crkvena op{tina u Trogiru. Znase, da su jo{ u XV vijeku mnogi pravoslavni Srbi nastanili se bili uokolini trogirskoj, a pojedini bavili su se trgovinom u samome Trogiru.Umno`io se ovaj broj poslije 1537. g, kad Turci osvoji{e Klis i okolinutrogirsku, i kad mnogi starosjedioci odbjego{e od tuda na ostrva,osobito na Bra~. God. 1556. spomiwu se u Trogiru stratioti, radi kojihda je posebna crkva odre|ena bila, u kojoj se naravno vr{ila pravoslavnaliturgija, i ustanovqena je bila crkvena op{tina. Ta op{tina bila jejaka u polovini XVII vijeka, i kao da je sastavqena bila iskqu~ivo odSrba. U drugoj polovini 1685. g. zauze{e fratri franci{kanci okolinutrogirsku i po~e{e obra}ati u latinstvo tamo{wi pravoslavni narod.Malo poslije, od prilike 1690. g, u trogirskoj pravoslavnoj crkvi kao daje sagra|en bio latinski oltar, tako da su tada, osim Hvara za koji smosada pomenuli, postojali „oltari oba reda u srpskim crkvama (altariautriusque ritus in templis Servinnorum) u Trogiru, [ibeniku i Zadru(Tragurii, Sibenici et Jadrae). Ovako pi{e u kwigama latinskih pisaca. 423421 Docum., p. 65-67.422 Biqe{ka na aktu od 5. maja 1647. o hvarskoj pravosl. crkvi u staroj arhivi zad. episkopije, br. 69.423 Cf. Farlati. IV, 414. 415. Theiner. II, 320. Rkp. Kon~ar. qetopis.269

3.I sve ovo, {to smo do sada naveli neprijatnoga za na{u crkvu uDalmaciji, posebno u Zadru, [ibeniku i Hvaru, pa eto i u Trogiru, svese ovo doga|alo za `ivota mleta~ko-dalmatinskog episkopa MelentijaTipalda, koji, mi mislimo, da je sve to znao, ali nije htio kvariti poslaonima, s kojima }e u naprijed on ve} zajedni~ki raditi.Godine 1690. po~ne ovaj episkop raditi da pot~ini papi crkve, koje subile pod wegovom jurisdikcijom, dakle i dalmatinsku pravoslavnu crkvu.Na ovo ga je pokrenula ~e`wa wegova da bi postao kardinal rimske crkve,kao {to su nekada za prevjeru svoju postali kardinali drugi renegati.Vidi se ovo iz dopisivawa Melentijeva sa mleta~kim latinskimpatrijarhom, sa kardinalom Koloredo i sa jezuitima, koje se dopisivawesa~uvalo i do danas u mleta~koj dr`avnoj arhivi. 424 Radi polu~ewakardinalskog dostojanstva on je predlo`io bio, da nad svimapravoslavnim crkvama u Italiji i Dalmaciji bude imenovan onstarje{inom, i sve bi tada te crkve imale potpasti pod papsku vlast.Prvi korak za to u~inio je on sam time, {to je 13. septembra 1690. g.pred inkvizitorom Sant’ Offizio, a u prisustvu papskoga nuncija, opozvaopravoslavno vjerovawe, i ispovjedio rimokatoli~ko vjerovawe poosobitoj za Grke ustanovqenoj formuli. Potra`i Melentije poslije toga, iodmah i dobije od pape Aleksandra VIII gramatu, kojom ga priznaje zazakonitog episkopa, i dariva mu nad doti~nim crkvama punumitropolitsku vlast, a ujedno mu obe}ava bogate prihode, kao pomo} daizvede „svetu namjeru svoju." 425Doznala je za ovo mleta~ka vlada, i nije joj bilo pravo, {to je jedanepiskop, wezin podanik, stupio u dogovore sa stranom vla{}u bez wenogaznawa, {to se zakleo na ispovjedawe vjere po nekoj formuli, koja nijepriznata u dr`avi, i najposlije {to je potra`io od strane vlasti nekestvari, koje su protivne postoje}em redu i privilegijama naroda,{ti}enoga od republike radi va`nih dr`avnih razloga. Ali stvar je ve}gotova bila, i vlada se bojala da ne izazove kakvu veliku nepriliku, akopovu~e pred odnosni tribunal tu stvar, te je za vrijeme i ostavila ju davidi daqe weno razvijawe. 426 Me|utijem Melentije energi~no je radio uzapo~etom pravcu, i osigurao sebi pomo} kod rimske kurije za usijehtoga rada svoga.Mleta~ka pravoslavna op{tina bila je obavje{tena o svemu tome, {to jeMelentije ~inio i o dogovorima wegovima sa papinim nuncijem uMlecima i sa kardinalom Koloredo, premda je sve to Melentije i dr`aou najve}oj tajnosti. Nije ipak jo{ mogla da javno ustane protivuepiskopa, jer se on u javnim poslovima dr`ao prema op{tini korektno.424 Kutuval. rkp. Veludos, str. 83.425 Kutuval. rkp. Veludos, str. 84.426 Kutuval. rkp.270

Sukob izme|u wega i op{tine dogodio se tek 1699. godine. Iz odnosnihpodataka za to vrijeme mo`e se izvesti, da je Melentije gledao da tada iu Dalmaciji spremi zemqi{te za kona~no izvedewe svoga plana.Kad je kninska krajina oslobo|ena bila od Turaka, i kad je ona do{lapod vlast republike, prestala je nad pravoslavnom crkvom dalmatinskogkontinenta dotada{wa jurisdikcija dabrobosanskog mitropolita, te setamo{wi srpski narod na{ao bez svoga crkvenog poglavice. A nije moglotome narodu ni na pamet do}i, da bi mu takvim poglavicom mogao bitigr~ki vladika, koji u Mlecima boravi i pod ~ijom se jurisdikcijom onve} po dr`avnim zakonima pravno nalazio. Od po~etka 1692. godinenalazio se u kninskoj krajini srpski episkop Vasilije, koji je zbogturskog gowewa prebjegao bio iz Bosne u Dalmaciju. Dalmatinski Srbikontinenta obrate se pe}skom patrijarhu Arseniju III, koji se tada ve} uAustriji nalazio, mole}i da bi odobrio da im episkop bude pomenutiVasilije. Patrijarh rado izda to odobrewe; i Vasilije se stalno nastaniu Golubi}u kod Knina, od kuda je i po~eo odmah upravqati crkvomdalmatinskog kontinenta. Ovo je odobrila i dalmatinska vlada, kao {tose doznaje iz jednog dekreta tada{weg proveditora Dan. Dolfina, koji zaizdr`avawe toga episkopa ustupa mu staru ku}u u Golubi}u nekogTur~ina Pohalovi}a, jedan vinograd i {ezdeset dana oranice. 427 Kad jeza sve ovo doznao episkop Melentije, protestirao je kod vlade, i "maloposlije toga mi ve} nemamo spomena o episkopu Vasiliju, koji }e po svojprilici biti prinu|en bio, da se u Bosnu vra}a. 428 A protest ovajMelentijev pojmqiv je, po{to je stajao na putu odre|enim namjeramawegovima.Obratiti u rimsku vjeru pravoslavne na dalmatinskom primorjuMelentije je mislio da mo`e mnogo lak{e, nego pravoslavne Srbekontinenta. Za ove po{qedwe on smisli drugo. U [ibeniku je bio islu`io kao sve{tenik od 1676. g. postri`nik man. Krke jeromonahNikodim Busovi}. Za dugogodi{wu revnosnu slu`bu svoju u [ibenikustekao je bio Nikodim veliko uva`ewe kod sviju, i osobiti je zna~ajimao on kod dalmatinskih Srba u kontinentu, koji su ga slu{ali ivisoko cijenili. Na toga Nikodima baci oko Melentije i pozove ga uMletke u ono isto vrijeme, kad je protivu episkopa Vasilija digao bioonaj svoj protest. Predlo`i Melentije Nikodimu, da }e ga posvetiti zatitularnog episkopa i da bude wegov zamjenik me|u dalmatinskimSrbima u Dalmaciji. Nikodim stupi u pismene dogovore sa kr~kimnastojateqem Josifom, koji se dotle smatrao crkvenim poglavicom srpskedalmatinske crkve. Ovaj nastojateq Josif obrati se srpskom patrijarhuArseniju III radi ove stvari, i dobije od patrijarha odobrewe, da427 Proveditorski je dekret od 12. januara 1693. (more veneto), a nalazi se u st. arhivi zad. episkopije,br. 118.428 Rkp. Kon~ar. qetopis.271

Nikodim postane episkop, i da }e ga on hirotonisati. Sve ovo budesaop}eno Nikodimu, koji se jo{ u Mlecima bavio, i koji sa svoje straneobjavi ovo episkopu Melentiju. Ali se ovo nije slagalo sa Melentijevimnamjerama. Bi}e on tada istakao Nikodimu dr`avni razlog, po komemleta~ki podanik, kakav je bio i sami Nikodim, ne mo`e u tu|oj dr`avii od tu|eg episkopa primiti hirotoniju za slu`bu u mleta~koj republici.Ovo i sigurno jo{ mnogo drugo bi}e prikazao Melentije Nikodimu, dokga je najposlije privolio da od wega primi episkopsku hirotoniju.Pristajawe to svoje Nikodim je izjavio na svoju ruku, bez dogovora sakr~kim nastojateqem Josifom; a to ve} nije dobro bilo od straneNikodima, i bilo mu je uzrokom mnogih neprijatnosti, koje je poslijemorao, ma i nevino, da pretrpi. U dogovoru sa sredi{wom vladom uMlecima, a bez sumwe i sa svojim prijateqem u papskoj nuncijaturi,Melentije odredi dan za kanoni~ki ispit i za hirotoniju Nikodimovu. Zakanoni~ki ispit odre|en je bio dan 18. juni 1693. g. Pri tome ispituka`u, da je Nikodim ispovjedio rimokatoli~ku vjeru (la professione di fedecattolica romana). Ovo iznose u svojim spisima arcibiskupi zadarski:Zmajevi} i Karaman, 429 a o tome pi{e u jednom svom izvje{taju od 1. marta1720. g. i dalmatinski tada{wi proveditor A. Mo}enigo. 430 Osim ovihlica, niko drugi o tome ni{ta ne govori, a {to je glavno, o tome ni{tane spomiwe na{ qetopis, 431 koji je ina~e vrlo ta~an u svima svojimpodatcima o Nikodimu; tako isto ne ka`e o tome ni{ta ni kr~kiarhimandrit Savatija u svome podrobnome izvje{taju francuskoj vladi od12. avgusta 1808. g. o pro{losti i tada{wem stawu pravoslavne crkve uDalmaciji, u kom izvje{taju govori sa puno po{tovawa o Nikodimu. 432 Naosnovu ovoga mi tvrdimo, da Nikodim nije nikakvo rimokatoli~kovjerovawe ispovjedio, nego da je to izmislio Melentije, da bi opravdaopred latinskim biskupima {to je on postavio naro~itog episkopa zadalmatinske Srbe i da bi dakle toga episkopa, kao wegovoga zamjenika uDalmaciji, latinsko sve{tenstvo i svjetovne vlasti priznavali. I u tome}e smislu biti bez sumwe izvjestio Melentije o Nikodimu zadarskogarcibpskupa Priula i {ibeni~kog biskupa Kaligara, Melentijevaprisnoga prijateqa, da bi ih uvjerio o svojim papskim osje}ajima. Taj seglas na brzo pronio po Dalmaciji i poslu`io da poslije bude Nikodimu~emeran `ivot u Dalmaciji. Od arcibiskupa Priula naslijedio je tomi{qewe o Nikodimu arcibiskup Zmajevi}, te u spisima svojimaprotivu pravoslavne crkve, di`u}i do neba vrline i zaslugeMelentijeve, istakao je, da je on postavio Nikodima za episkopa, jer jeNikodim tobo`e ispovjedio rimokatoli~ko vjerovawe prije hirotonije. A429 Docum., p. 125. 283. 302. Cf. 110. 133. 140.430 Ibid., p. 118.431 Kon~. rkp.432 St. arhiva zad. ep, br. 524.272

ovako je Zmajevi} mogao pisati, jer djelovawem svojim potowim Melentijeje pokazao, da je zbiqa najrevnosniji papista. Od Zmajevi}a to je ~uoproveditor A. Mo}enigo, pa je to isto u svome izvje{taju mleta~koj vladispomenuo. A da ovaj proveditor nije li~no uvjerewe imao o tome poslu,vidi se i iz samoga na~ina, kojim o tome spomiwe u svom izvje{taju.„Koliko mogu da doznam" (per quanto raccolgo), ka`e Mo}enigo, navode}i oonom tobo`wem Nikodimovom ispovjedawu rimokatoli~koga vjerovawa.[to pak arcibiskup Karaman spomiwe o tome u svojim spisima, izatijem psuje Nikodima {to je kao episkop branio pravoslavqe, to nezna~i sasvijem ni{ta, jer je wemu u~iteq bio Zmajevi} u grdwipravoslavne vjere, i u ovojim spisima on (Karaman) samo ponavqa {to jeZmajevi} ve} kazao bio, i samo je {tedriji u psovci i grdwipravoslavnih.Nikodima je Melentije sa jo{ jednim episkopom iz Krfa hirotonisaoza episkopa 24. juna 1693. godine i dao mu je naslov „episkopastratoni~kog", i poslao ga u Dalmaciju da bude episkop nad svimapravoslavnim Srbima kontinenta: zadarskih kotara, Bukovice, kninskei siwske krajine, i da tu vr{i episkopsku slu`bu, kao wegov egzarh. 433Do{av{i u Dalmaciju Nikodim se nastani u man. Krku, od kuda jeimao da upravqa crkvom. Ali jo{ prije dolaska wegovoga u Krku, doproje bio i do Kr~ana glas onaj iz Zadra i [ibenika, kao da je Nikodimispovjedio latinsko vjerovawe. Radi toga ne samo, {to ga s nepovjerewemprimi{e, nego posla{e dva kalu|era: Jevrema i Teodosiju patrijarhusrpskom Arseniju `ale}i se i na Melentija i na Nikodima, da im odwih prijeti opasnost vjeri i crkvi. Pisao je patrijarhu iz Krke iNikodim. Patrijarh je odgovorio 8. decembra iste 1693. godine iz Kovina(na ostrvu ^epequ) Kr~anima, i u pismu ih hrabri da budu postojani upravoslavnoj vjeri, a na Nikodima `ali, {to nije do{ao k wemu radiepiskopske hirotonije, nego je po{ao da se vladi~i u tu|im zemqama (potu`dihx stranahx). 434 U svemu patrijarhovom pismu nema ni spomena oonom latinskom ispovjedawu vjere, radi koga su bijedili Nikodima, iprema tome mo`e se dr`ati, da nijesu ni Kr~ani o tome spomenuli bili usvome pismu patrijarhu, jer ni sami nijesu vjerovali u istinitost toga,nego, boje}i se episkopa Melentija i znaju}i vaqda za wegovu prevjeru,bojali su se da i Nikodim ne bude kao i on, i zato su za vremena tra`ililijeka kod patrijarha. Tri godine ka{we patrijarh Arsenije pisao je opetKr~anima, i u tome pismu priznaje Nikodima za zakonitog pravoslavnogepiskopa dalmatinskoga i preporu~uje svima, da mu ukazuju du`nuposlu{nost. 435433 Kon~. rkp.434 Docum., p. 67.435 Ibid., p. 72.273

Poslije hirotonije svoje, kad se episkop Nikodim povratio uDalmaciju, on je boravio u man. Krci i od tuda crkvom upravqao. Tu je irukopolagao sve{tenike za parohijsku slu`bu. Me|u prvim sin|elijama,{to je on izdao, nalazimo jednu datiranu u man. Krci 8. februara 1694.g. na ime Radojice Kri~ke, a za drni{ku parohiju. 436 Na potowimwegovim sin|elijama potpisivao se „episkop kr~ki". Revnosno je odmahpo~eo raditi o dobru povjerene mu crkve, staraju}i se da se pravoslavnavjera u narodu utvr|uje i da bogoslu`ewe bude u svima crkvama uredno i~im vi{e uqep{ano. Radio je sasvijem samostalno bez ikakve sveze saepiskopom Melentijem, jer je sigurno znao za prevjeru tog episkopa; i unamjeri da paralizira Melentijevo djelovawe o uniji u Dalmaciji,razvijao je Nikodim tijem ja~u revnost za napredak i utvr|ewe vjere me|usvojim narodom. Radi ovoga narod ga je srpski u Dalmaciji po~itovao irado slu{ao wegove naredbe. A znao se on na}i i kod tada{wegdalmatinskog proveditora D. Dolfina, koji, vide}i ozbiqni radNikodimov i uva`ewe {to on ima u narodu, pru`ao mu je u prilikama ivladinu pomo}. 437Izme|u drugoga, episkop Nikodim obratio je bio pa`wu na manastirDragovi}, koji je od 1619. godine pust bio, a koji se sada nalazio nazemqi{tu, koje je bilo pod vla{}u republike. Ep. Nikodim odlu~iuspostaviti taj manastir, i radi toga obrati se molbom na pomenutogproveditora, da bi mu dozvoqeno bilo obnoviti onaj manastir i crkvu, ismjestiti tu nekoliko kalu|era radi molitve Bogu. Proveditor radoprimi tu molbu Nikodimovu, i koliko iz uva`ewa prema prositequ,toliko osobito s toga, {to mu je u svojoj molbi Nikodim istakao bio, da}e se tamo{wi narod, koji se tek oslobodio od Turaka, boqe i ja~eu~vrstiti u odanosti k republici, kada vidi uspostavqen wenomdozvolom stari manastir, proveditor dekretom od 28. marta 1694. g. izdadozvolu, da se man. Dragovi} i crkva obnovi, ne samo, nego jo{ darujenekoliko zemaqa okolo manastira, da to poslu`i za izdr`avawe kalu|erau manastira. 438 I u man. Dragovi}u tada se opet po~ela molitva Boguuzdizati, i pravoslavqe je opet o`ivjelo u narodu cetinske krajine.Na{ao se malo vremena poslije toga ep. Nikodim u [ibeniku.Pravoslavni [iben~ani bili su nezadovoqni, {to senat nije ni{tanaredio u za{titu pravoslavne crkve po tu`bi wihovoj od 1689.godine, a biskup Kaligari nije prestajao kao i prije uznemirivati ih.Ep. Nikodim pobudi ih, da se novom predstavkom opet obrate senatu uMletke, tra`e}i da budu za{ti}eni od latinskog sve{tenstva uslobodnom ispovijedawu sroje vjere. To oni odmah i u~ine; i 13.jula1694. g. senat naredi dalmatinskom proveditoru da podnese odnosni436 St. arhiva zad. ep, br. 125.437 Kon~. rkp.438 St. arhiva zad. ep, br. 126.274

zvani~ni izvje{taj o predmetu. 439 Onakvim istim raspolo`ewem, kakvimse proveditor Dolfin odazvao molbi ep. Nikodima radi man.Dragovi}a, mora biti da se ovaj proveditor odazvao u nalogu senata oizvje{taju o pravoslavnoj crkvi u [ibeniku. Jer ve} 7. juna 1695. g. on jeimao u rukama upustvo iz Mletaka, {ta mora da odgovori pravoslavnim[iben~anima. Izdaje on toga dana dekret za pravoslavne u [ibeniku,kao odgovor na wihove predstavke vladi, i sve~ano u tome dekretuspomiwe, kako je i sada na snazi za wihovu vjersku slobodu dukal od 11.maja 1641. g, te u ime senata objavquje svima, a na prvom mjestu{ibeni~kom knezu i latinskom sve{tenstvu {ibeni~kom, da niko ne smijepod nikakav izgovor smetati zakonom zajam~enu slobodu pravoslavne vjereu [ibeniku, i da svak mora priznavati tu slobodu, po kojoj pravoslavniimaju pravo vr{iti po svom obi~aju bogoslu`ewe, imati zvona u zvonikusvoje crkve, graditi grobove u svojoj crkvi i sve ostalo, {to im jevladom prije dozvoqeno bilo, a koji se ma na koji bilo na~in usudeprije~iti im u tome, odre|uje se u dekretu globa od 500 dukata i kaznaprogonstva, tamnice, galije i u op}e kakvu kaznu na|e proveditor da posvojoj voqi na krivce nalo`i; {ibeni~ki pak knez da mora u svemupaziti, da se ova naredba dr`avne vlasti strogo od svakoga izvr{i. 440Dozvoqeno je tada pravoslavnim [iben~anima, da wihovi sve{tenicimogu javno i sve~ano nositi sv. pri~e{}e kroz grad bolesnicima. 441 Aslijede}e godine isti proveditor D. Dolfin izdao je dozvolu da moguoni na vel. petak i}i sve~ano sa litijom po gradu. 442Boravqewe ep. Nikodima u [ibeniku, kao {to se vidi, bilo jeblagotvorno po tamo{wu crkvenu op{tinu, i on je nastojao da i jo{vi{e u~ini. Osobito mu je na srcu bilo, da oslobodi {ibeni~ku crkvuod onog latinskog oltara, {to je u woj postojao, a koji je kao teret le`aona du{i pravoslavnih [iben~ana, ~ime bi sasvijem onu crkvu oslobodiood uticaja latinskog biskupa. Rade}i na tome, navukao je na sebe srxbupomenutoga prije biskupa Kaligara, koji je upotrebio sada sve, da li{iep. Nikodima onog upliva i zna~aja u [ibeniku, {to je on u`ivao.Zadobije radi toga ovaj biskup na svoju stranu tada{weg pravoslavnog{ibeni~kog paroha Amvrosija Metaksa, kojemu ovaj biskup prika`e, kakoNikodim i nije {ibeni~ki episkop i da ga on nije du`an slu{ati, negoda je episkop dalmatinski i starje{ina sviju crkava isto~nog obredaepiskop Melentije. Napi{e biskup Kaligari i Melentiju o toj stvari.Amvrosiju i tako nije pravo bilo, da wegov zna~aj kao paroha u op{tiniumawuje episkop, koga su osobito {ibeni~ki Srbi slu{ali, te se lako tajAmvrosije i odlu~i stati protivu ep. Nikodima. Nagovoren od biskupa439 Docum., p. 68.440 Ibid., p. 70.441 Ibid., p. 71. 73.442 St. arhiva zad. ep, br. 134.275

Kaligara, Amvrosije napi{e u Mletke ep. Melentiju dva pisma, jedno 23.septembra 1699. g. i drugo opet 7. oktobra iste godine `ale}i se, kako ep.Nikodim ho}e da vr{i episkopsku vlast u {ibeni~koj crkvi. Melentijejedva do~eka ta pisma, jer su mu ona pru`ala priliku, da unijatske svojete`we rasprostrani i na Dalmaciju. Odgovori 31. oktobra iste godineMelentije Amvrosiju, i u tome pismu mu ka`e, da on nije du`anpriznavati drugog za {ibeni~kog crkvenog starje{inu, nego doti~noglatinskog biskupa, a u pogledu razlike obreda, da mora sa zvawem istogbiskupa (con la saputa dello stesso diocesano) obra}ati se wemu (Melentiju) inu`na upustva tra`iti od wega, ~ijem su starawu povjerene gr~ke crkveDalmacije i Istrije, a to su crkve: u Poli, Zadru, [ibeniku i Hvaru.Daqe u pismu tom razja{wuje Melentije: „Preosve{tenog Nikodima jasam postavio za episkopa, ne da upravqa tim mojim crkvama, nego da vodistarawe o drugom narodu na{ega obreda, koji je sada do{ao pod vlastrepublike, i koji je van granice pomenutih biskupija. Egzarhija pak, kojusam mu ja dao, nije nego prosti titul vizitatora, to jest da mo`eobilaziti te na{e crkve i nas o wima izvijestiti, i to samo za onovrijeme, a ne za svagda, niti on na osnovu takvoga titula mo`e isticatise kao episkop i zahtijevati da bude apsolutni upraviteq i starje{inaonih crkava". Na kraju toga pisma pi{e:. „Presvijetli i pre~asniKaligari, biskup {ibeni~ke biskupije pi{e mi u vrlo we`nim izrazimao vama. Po|ite dakle k wemu da mu se poklonite i da mu zahvalite, jervam je od velike koristi dobra svjedoxba od strane takvog uva`enogprelata, te starajte se da uzdr`ite sebi takvu za{titu, pokazuju}i mu seponiznim i poslu{nim, kao episkopu diocezanu, i pokoravaju}i mu senajta~nije u svemu, kao svome dobrom gospodaru i ocu." 443Amvrosije Metaksa radi ovoga ~ina izgubio je qubav [iben~ana, imalo vremena poslije morao je ostaviti [ibenik. Ali ovo je bilouzrokom, da se i ep. Nikodim uklonio iz [ibenika, i nikada se poslijenije u [ibenik vratio, premda ne mo`emo re}i, da je tada jo{ izgubilabila svoju snagu u [ibeniku gorepomenuta proveditorska naredba oslobodi pravoslavne vjere. Slijede}e (1700.) godine mi nalazimo ep.Nikodima opet u man. Krci, od kuda upravqa crkvom. Ovo se vidi izsin|elije wegove, datirane u krci 8. oktobra 1700. g. izdane popu IlijiKon~arevi}u na erveni~ku parohiju. 444 Starawe svoje o povjerenoj mucrkvi nije ep. Nikodim prestao svagda rsvnosno voditi. A to je pokazaoopet u pogledu man. Dragovi}a, za koji je onoliko brige i nastojawapokazao ve} bio.Tek je tri godine pro{lo bilo, kako su kalu|eri obnovili biliman. Dragovi}, kad 1698. g. spusti se Dalbatan pa{a sa vojskom ucetinsku krajinu, da otme okolna mjesta od Mle~i}a. Od turskog bjesnila443 Docum., p. 73-75.444 St. arhiva zad. ep, br. 141.276

morado{e Dragovi}ani da pobjegnu i napuste manastir, te se oni obrateza pomo} u toj nevoqi ep. Nikodimu. Nikodim prika`e tada{wemproveditoru A. Mo}enigo bijedno stawe onih kalu}era, koji pribjego{epod vlast republike, da se sa~uvaju od Turaka, i zamoli da bi im daone{to zemqe, di bi mogli plodovima te zemqe izdr`avati se.Proveditor uva`i Nikodimovu pro{wu i dekretom od 10. septembra1699. g. daruje im pedeset jutara oranice u selu Me|uku}ama u bliziniKistawa, 445 i u isto vrijeme obrati se u Mletke sredi{woj vladi da biga ovlastila ustupiti kalu|erima i jednu crkvu. Senat izda 26.septembra iste godine proveditoru tra`eno ovla{}ewe, i proveditorodmah dekretom 12. oktobra dade on ep. Nikodimu staru pravoslavnucrkvu sv. Jovana Krstiteqa, koja je na jednoj glavici kod Bribirapostojala jo{ od vremena kraqa Stevana Tvrtka, dakle od preko tristotine godina, i jo{ mu daruje okolno zemqi{te, da bi tu moglikalu|eri sagraditi sebi manastir. 446 Tek {to su se kalu|eri smjestilibili na tom novom mjestu, Turci uslijed karlova~koga mira povuku se izDalmacije u Bosnu, i po{to tada ostade slobodna od wih sva cetinskakrajina, to se kalu|eri opet povrate u man. Dragovi}, da ~uvaju za svadaqa vremena onu staru svetiwu. Crkva ona na glavici kod Bribira iku}a, koja je tada sagra|ena bila, ostane i na daqe svojina Dragovi}ana, itu je ponekada stanovao sam ep. Nikodim. Poslije su to Latini silomsebi prisvojili, 447 i danas se samo spomiwe o nekada{woj onojpravoslavnoj crkvi i o nekada{woj Busovi}evoj kuli kod Bribira.Kao {to se vidi, i pokraj svega rovarewa ep. Melentija protivupravoslavne vjere, ipak u Dalmaciji je u ovo doba prili~no mirno tekaocrkveni `ivot. A to sve blagodare}i revnosti i mudrom postupawu ep.Nikodima. Naredba ona proveditora Valijera od 25. marta 1686. g. bilaje za tada jo{ mrtvo slovo. Na{qednici Valijerovi u proveditorskoj~asti nijesu imali srca, da izvode onu wegovu naredbu protivupravoslavne vjere u Dalmaciji, a iz Mletaka stizale su potvrde dukala1641. g. za pravoslavne [iben~ane, i to je ve} davalo pravacproveditorima, kako }e da se dr`e naspram pravoslavne vjere. ProveditorA. Mo}enigo posebnom naredbom od 30. maja 1702. g. ponavqa dukal 1641.g. i naredbu proveditora D. Delfina od 7. juna 1695. g, o slobodnomvr{ewu pravoslavnog bogoslu`ewa, 448 a senat dukalom 12. septembra 1703.g. potvr|uje tu Mo}enigovu naredbu. 449 Protivu ep. Nikodima nijesuprestajali pisati i raditi latinski bpskupi, isti~u}i da onnezakonito vr{i u Dalmaciji episkopsku vlast. Proveditor M. Zane,na{qednik ~estitoga proveditora A. Mo}enigo i nadahnut kao i on445 Ibid., p. 138.446 Docum., p. 75-76.447 Kon~. rkp.448 Docum., p. 76.449 Ibid., p. 77.277

pravi~no{}u, izradi iz Mletaka dukal od 11. novembra 1702. g. kojimsenat sve~ano priznaje tu vlast Nikodimu; a taj isti proveditor Zane, dabi obezbjedio izdr`avawe Nikodimovo, dariva mu obilate zemqe uBiqanima, koje imaju sastavqati redovne prihode episkopove, i za tajposjed izra|uje mu naro~iti dukal od 23. novembra 1703. godine. 4505.Ovi povoqni doga|aji, koje smo sada spomenuli, bili su na `alostpo{qedwi, koje je pravoslavna crkva u to doba do~ekala. Po~iwuposlije toga za wu te{ka vremena, kad ona mora da se gotovo bezprestanka bori za samo postojawe svoje. Stupa na proveditorsko mjesto uDalmaciji Justin Riva (Giustino da Riva), novi Valijer, a mo`da i goriod wega u fanatizmu protivu pravoslavne vjere. U tome ~ovjeku na{ao jeep. Melentije najpouzdanijeg svog pomo}nika u poslu unije, a ep.Nikodim `estokoga protivnika.U vrijeme kad se Dalmacija osloba|ala od Turaka i kad je mleta~kooru`je prodiralo sa pobjedama do bosanske granice, i do karlova~kogamira, osobito se odlikovao u prozelitstvu me|u narodom na{im ukontinentu spqetski pop Nikola Bijankovi}. Pi{u za toga popa, da seza {esnasst godina bavio misionarstvom me|u na{ima i da ih je mnogeobratio (sexdecim annorum missiones inter Morlaccos exercuit... plerosqueschismaticos ad sanctae ecclesiae sinum adduxit). 451 Ep. Nikodim najvi{e jesuzbijao taj rad Bijankovi}ev, i radi toga tu`io ga je ovaj Bijankovi}svima vlastima, arcibiskupu spqetskom Kosmi, pa najposlije i ep.Melentiju u Mletke. Narod je bio uz Nikodima, te su i tu`be oveostale bez uspjeha, sve dok nije zauzeo proveditorsko mjesto Riva. Tadaje ve} Bijankovi} bio biskup makarski. Stupi on sada, kad se izproveditorskog dvora u Zadru gledalo na pravoslavne poprijeko, udopisivawe sa ep. Melentijem, kako bi se Nikodimu osvetio i uni{tiowegov zna~aj u Dalmaciji. Srestvom biskupa {ibeni~kog Kaligara iskradinskog biskupa ]ivalela dobije se to, da je proveditor Riva po~eogoniti Nikodima i zahtijevati od wega poslu{nost arcibiskupu spqetskomi da bez zvawa i privole tog arcibiskupa on ne smije nikakvogpravoslavnog sve{tenika odre|ivati na parohijsku slu`bu. Naravno dase Nikodim opiro toj naredbi, a ista je naredba proizvela najve}eogor~ewe u narodu. Ka`u, da je tada 7. 000 Srba ustalo na oru`je uobranu svoje vjere i svoga vladike. Oru`jem je bio ugu{en taj ustanak;dragovi}ki kalu|er Isaija koji je bio pokazan kao vo|a ustanka, osu|enje bio na do`ivotnu tamnicu, a ep. Nikodim spasao se od neprijateqskihruku tijem, {to se uklonio iz Dalmacije. I takim na~inom neprijateqi450 St. arhiva zad. ep, br. 150.451 Farlati. III, 513. IV, 301. V, 199.278

pravoslavqa slavili su pobjedu, 452 a proveditor Riva produ`i i daqegoniti pravoslavne.Slijedi on u tome stopama Valijerovima, i kao {to je Valijernaredio bio 1679. g. da latinski sve{tenici imaju obu~avatipravoslavne sve{tenike, tako i ovaj proveditor Riva izdaje 5.septembra 1705. g. jednaku naredbu; a 9. oktobra iste godine ponavqanaredbu, {to je izdao bio za ep. Nikodima, da latinski biskupi imajuodobriti, kad ss kakav pravoslavni sve{tenik ima odrediti na slu`bu. 453Po`alila se bila u to vrijeme kongregaciji kardinala u Rim biskupskaskradinska kurija na pravoslavne u skradinskoj okolini. U predstavcisvojoj ista kurija kazuje, kako u re~enoj okolini ima preko 10. 000„shizmatika", koje dvadeset kalu|era „proteranih iz Panonije, napajajula`nim dogmatima", kako su ti kalu|eri „sagradili tri manastira", ukojima „truju narod sa hr|avim dogmatima", kako ne bi oni da nikogaslu{aju, i kako ih bez dr`avne pomo}i (sine regia manu) nije mogu}esavladati i u red dovesti, i kako rimokatoli~ki narod op}ewem sa„shizmaticima" mo`e lako svoju vjeru okaqati. 454 Sli~ne }e predstavkebiti sigurno podnijeli onoj kardinalskoj kongregaciji i ostalidalmatinski biskupi. Za dvije znademo: jedna trogirskog biskupaKupilija i druga {ibeni~kog biskupa Kaligara. U ovoj po{qedwojnajcrwim se bojama opisuje „perfidia" pravoslavnog sve{tenstva ineophodnost, da svjetovna vlast prite~e u pomo} vjeri koja je uopasnosti (alla periclitante santa fide). Za sve je ove predstavke znaoproveditor Riva, pa da poka`e svoju revnost za rimokatoli~ku vjeru uDalmaciji i da predupredi starije naredbe o tome, on jednu za drugomizdaje svoje naredbe protivu pravoslavnih, i poo{trava {ibeni~kog izadarskog kneza, da postupaju bez obzira sa pravoslavnimsve{tenicima, prinu|avaju}i ih na poslu{nost latinskim biskupima.Me|utijem podnio je i zasebni izvje{taj vladi u Mlecima protivupravoslavne crkve u Dalmaciji. U tom svom izvje{taju on kazuje vladi,„kako je zara`ena ne samo granica, nego je i unutra{wost zemqerastrovana od mnogih shizmatika, i da u prostoti narodnoj lukavstvo ineznawe stranih kalu|era podhrawuje svakovrsnu la`", samo da biizvukli iz naroda ~im vi{e novaca, i kako je on, da sa~uva narod „od testra{ne i ubita~ne po du{u zaraze," izdao odnosne svoje naredbe. 455Spremio je, kao {to se vidi, ovaj proveditor da boqe ne mo`e bitizemqi{te za ono, ~emu je te`io ep. Melentije i {to }e senat 1708. g.narediti o pravoslavaoj crkvi u Dalmaciji.452 Kon~. rkp. Cf. Monumenta, p. 261.453 St. arhiva zad. ep, br. 152. 153.454 Docum., p. 80.455 Nekoliko spisa o ovome ima u st. arhivi zad. ep. pod br. 163. 164. 165.279

Za vrijeme vladawa Rivina u Dalmaciji dva je puta poku{avaopovratiti se u svoju otaxbinu ep. Nikodim, i svaki mu je put prijetwomodgovoreno. Najposlije, po{to je proveo bio vi{e vremena na atonskojgori i u Palestini, na ponovqenu molbu vladi, bude mu 2. februara 1707.g. dozvoqeno da mo`e do}i opet u Dalmaciju, ali da se ne smije nimalopa~ati u poslove dalmatinske, jer da mu je to zabraweno odlukomzakonitog dalmatinskog episkopa Melentija. Na nevoqu morao jeNikodim da se pokori toj odluci, te se on i povrati u Dalmaciju.Boravio je u po~etku u man. Dragovi}u i u Vrlici, gdje je sagradio bioku}u i lije~io se od fizi~ke nemo}i. Osje}aju}i da je blizu smrti, odlu~ion pre}i u svoj postrig, u man. Krku, da tu okon~a zemaqski `ivot svoj.To se i dogodilo 20. decembra iste one godine, kad se povratio uotaxbinu, dakle 1707. godine. Tu, u man. Krci, uz veliko sau~e{}esve{tenstva i naroda bio je opojan i sahrawen u crkvi manastirskoj.Ovako o tome pi{e kr~ki arhimandrit Savatija Vasiqevi} u svomizvje{taju od 12. avgusta 1808. g. tada{wem dalmatinskom proveditoru. 4566.Episkopa Melentija mi smo ostavili, kad se on u Mlecima dogovaraosa doti~nima da bi postao kardinal rimske crkve, po unijativ{i svepodru~ne mu crkve; a kazali smo i da se prvi javni sukob wegov samleta~kom crkvenom op{tinom dogodio 1699. godine. Da nastavimo sadarije~ o tom episkopu Melentiju.Da bi lak{e ostvario namjeru svoju o uniji, Melentije istakneop{tini, da je protivno kanonima pravo, po kome oni ho}e sami dabiraju sve{tenike za svoju crkvu, nego da to pravo pripada wemu, kaoepiskopu; istakne i druga jo{ neka prava, koja da mu je op{tina du`napriznavati. To je bilo u drugoj polovini 1698. i prvoj polovini 1699.godine. Op{tina se usprotivi tim zahtijevima Melentijevima, i 18.avgusta 1699. g. podnese predstavku vladi protivu toga. 457 Melentije, kojije i u svoj op{tini stekao bio svojih pristalica, ne htijede popustiti, aisto opet ni predstavnici op{tini. Borba se zametnula o{tra; pa da bija~e nadmo}ije dobio nad op{tinom iznese Melentije srestvomproveditora L. Morozini stare dukale 29. maja 1534. i 11. maja 1542. g. pokojima svaki sve{tenik, prije nego stupi na slu`bu pri crkvi sv. \or|a uMlecima, mora zasvjedo~iti pred latinskom kurijom da mu je vjerovawepravilno, a koji su dukali bili, kao {to znamo, napu{teni i od samevlade. Na osnovu ovih dukala Melentije je zahtijevao da svi pravoslavnisve{tenici u Mlecima ispovjede propisano rimokatoli~ko vjerovawe teda poka`u da nijesu „shizmatici". Borba se tijem jo{ ja~e rasplamtila, iop{tina potra`i sudbenim putem uni{tewe one Melentijeve naredbe.Me|utijem stigne iz Rima fratar franci{kanac Mihail Angel, kri}anin,456 St. arhiva zad. ep, br. 524. Sr. i Kon~. rkp.457 Veludos, str. 84.280

prisni Melentijev prijateq, i donese Melentiju preporuku papeKlimenta XI, da bi taj fratar zajedno sa polatiwenim Grkom profesorompadovanskim Nikolom Papadopulom izveli obra}ewe pravoslavnih Grka na„latinski dogmat". Stupio je taj fratar u dogovor sa svojim sestri}em\or|em Sakelarijom, jedinim u op{tini, koji je bio na straniMelentijevoj, da porade kako bi vlada odbila svaku `albu op{tine. Iuspjeli su izme|u drugoga da vlada odbije jednu najzakonitiju predstavkuop{tine od 7. juna 1707. g, premda su i sami ~lanovi vlade iskazivali, daje Melentije kavgaxija, novotar i pritvorica. Vide}i onaj fratar velikuuzrujanost, koja je zavladala bila u op{tini, napi{e Papadopulu u Paduutra`e}i od wega savjeta, {ta bi se imalo raditi. Papadopul odgovorifratru da on ne mo`e odobriti nasilno obra}ewe iz druge vjere, i dasamo {tetne po{qedice mogu biti, kad se neko prinu|ava na silu, a nepo dobroj voqi, da primi drugu vjeru. Vladini savjetnici, izme|u kojih jebio na strani pravoslavnih L. Dijedo, dugo su raspravqali me|u sobom otome, da li da se uspostave na snagu pomenuti dukali, poslije stosedamdeset i vi{e godina. S druge strane opet pravoslavni gledali su nasvaki na~in da se oslobode Melentija, koga su nazivali ψευδορωµανον iujedno ψευδογραικον. Fratar se onaj sada na{ao u ~udu {ta da radivide}i da vlada nikakve odluke ne izdaje, a u isto vrijeme daMelentija obuzimqe strah, te rije{i da po|e u Rim. Iz Rima na brzostigne pismo, kojim kore vladu za neodlu~nost. Opet se dugo me|usavjetnicima vlade raspravqalo o predmetu, i najposlije 18. januara1707. (po mlet. ra~unawu, ili 1708. po op}em ra~unawu) savjetdesetorice izda naro~iti dekret, kojim stavqa opet na snagu stare onegorepomenute dukale, te navode}i kako se „ne smije nikada trpjetinikakvo ispovjedawe nego samo ono na{e presvete katoli~ke vjere (maipossa essere tollerato altro esercizio, che quello della nostra santissima fedecattolica)", nare|uje, da }e u naprijed mo}i doti~ni sve{tenici vr{itislu`bu pri crkvi sv. \or|a, ako ih prethodno ispita latinski biskup dasu „pravi katolici a ne shizmatici (veramente cattolici e non scismatici)" iako im izda svoju privolu na slu`bu. 458Kad je izi{ao ovaj dekret, Melentije je bio pun radosti za dobivenupobjedu, i ve} je mislio, da se pribli`ilo vrijeme, kad }e mo}i stavitina svoju glavu kardinalsku kapu, za kojom je toliko `udio. Po{qe odmahu Rim prijepis toga dekreta onome fratru, nazivqu}i ga nadahnutim iuspostaviteqem onih vladinih naredaba, koje su tako neprijatneFotijanima (Φωτιανοις). Pisao je o tome Melentije i profesoruPapadopulu, ali mu ovaj profesor pokvari veseqe izjaviv{i u jednompismu upu}enom uglednom licu u Mletke, da on ne }e vi{e ni{ta da zna458 Ib., str. 86.281

za Melentija, kad se onakvim srestvima slu`i u pitawima savjesti. 459 Avidje}emo malo daqe u {to }e se ono Melentijevo veseqe pretvoriti.Mleta~ka op{tina, kad je primila onaj dekret, odlu~ila se odmah nanajenergi~nije djelovawe protivu naredaba istog dekreta. I tu je odlukusvoju ona sa puno dostojanstva i stalnosti i izvela. Izjavi vladi, da nepriznaje za svog episkopa izdajnika vjere Melentija, da ne }e vi{eprimiti nikakvog episkopa, koji ne bude u strogom smislu pravoslavni,niti }e primiti ikakvog sve{tenika, koji se podvrgne naredbama onogadekreta. U isto vrijeme svi op{tinari prestanu i}i u crkvu,obznaniv{i vladu da se ne }e nikada pokoriti onom dekretu savjeta.Sve{tenstvo je bilo jednodu{no sa op{tinarima, te zajedni~kipodneso{e op{irnu tu`bu na Melentija carigradskome patrijarhuKiprijanu. A malo zatijem sve{tenstvo se obrati u Rusiju caru Petruvelikom, mole}i da ga on za{titi. Car se odazove molbi, i 7. decembra1710. g. upravi senatu pismo, u kojem se osu|uje Melentijevo postupawe ipoziva se mleta~ka vlada, da stane na put zlu i da daruje pravoslavnimavjersku slobodu, koju su i prije u`ivali. Du`d je odgovorio caru 10. juna1711. g. "zvani~nim izrazima i isti~u}i svagda{wu pa`wu, koju je imalamleta~ka vlada prema carevim jednovjernicima, 460 a у samoj stvari za tecareve jednovjernike vlada ta nije sada ni{ta u~inila.Me|utijem Melentije se jo{ ~vrsto dr`ao, za{ti}en od vlade i odrimske kurije, i rade}i da do kraja izvede svoju namjeru, da u svepodru~ne mu crkve uvede uniju. Ra~unaju}i vaqda, da }e se vremenomuti{ati uzrujanost u mleta~koj op{tini, on obrati pa`wu naDalmaciju.7.Mrskog Melentiju, a zna~ajnog episkopa Nikodima nije vi{e bilo uDalmaciji, i dakle su mu slobodnije bile tu ruke za rad. Tako je barmislio Melentije. Trebalo mu je staviti u Dalmaciji kao svogazamjenika namjesto Nikodima, drugo sve{teno lice, u koje bi on imaopouzdawa. Srbina postaviti za to nije htio, jer mu je iskustvo ve}pokazalo bilo, da su mu Srbi protivni, te da ga ne bi slu{ali u posluunije. On baci oko na tada{weg glavnog {ibeni~kog paroha NikoluMetaksa, Grka, koji je od 1707. godine zauzeo bio to mjesto, po{to seAmvrosije Metaksa uklonio bio. Na tog Nikolu zaustavio je Melentijepa`wu svoju koliko s toga, {to je {ibeni~ka op{tina bila prva iglavna pravoslavna op{tina u Dalmaciji, toliko opet {to je poznavaoNikolu, kao ~ovjeka okretna i koji u`iva milost kod vlade, i dakle, po459 Ib., str. 86. Protivu ,,Fotijana” napisao je ovaj nesretni episkop Meletije i naro~itu kwigu: Guidaalla vera chiesa di Gesu Cristo proposta principalmente ai seguaci di Fozio, a o kojoj kwizi spomiwe: Giov. DeSerpos Dissertazione polemico-critica. Venezia, 1883. Ib., str. 174. A. Documenta, p. 412.460 Ib., str. 88. 175.282

mi{qewu Melentijevom, ~ovjeka zgodna za wegove namjere. A mi }emovidjeti ve}, kako je Melentije pogrije{io u tom svome ra~unu.U Dalmaciji me|utijem proveditor Riva postarao se bio, da odmahbude obnarodovan dekret onaj savjeta desetorice od 18. januara 1708.godine. U svezi s tim dekretom Riva objavi 28. aprila iste godinenaredbu, po kojoj strani jedan sve{tenik mo`e vr{iti pastirsku slu`buza pravoslavne Srbe u zadarskim kotarima, ako mu prethodno izda na topismenu dozvolu doti~na latinska diocezalna vlast, i da }e nella vitastrogo ka`wen biti svaki sve{tenik, koji bez te dozvole stupi naslu`bu, isto i glavar onoga mjesta, koji bi primio bez takve dozvole kogsve{tenika. 461 Ovu je svoju naredbu isti proveditor rasprostro i naostala pravoslavna mjesta dalmatinskog kontinenta. Naredba je ovaproveditorova uzbudila veliku uzrujanost u narodu, i koliko su nekipo~eli bili o~ajavati radi vjere svoje, toliko su opet drugi spremalise na odlu~nu borbu.Me|u ovim po{qedwima predwa~ili su kalu|eri man. Krke i man.Krupe. Obrate ovi pa`wu svoju na episkopa Savatiju Qubibrati}a, kojije pre{ao bio sa narodom i sa vi{e kalu|era iz Ercegovine u ercegnovskukrajinu pod vlast mleta~ke republike, i koji je u`ivao povjerewesredi{we vlade u Mlecima, koja mu je naro~itim dukalom od 29. juna1695. g. priznala bila vlast episkopsku i nadarila godi{wim prihodimaza izdr`avawe. Savatije na odnosnu molbu Kr~ana i Krupqana odgovoriim 28. avgusta 1708. g. da ne mo`e neposredno ulaziti u poslovedalmatinske crkve, dok ne dobije za to od dr`avne vlasti dozvolu, za kojuse ve} on i obratio. 462 Sre}om, te je u maju iste godine prestala bilaRivi proveditorska slu`ba, i tu je slu`bu zauzeo bio proveditor V.Venramin, ~ovjek bespristrastan i slobodan od vjerskog fanatizma. Popreporuci ovog novog proveditora, koji je `elio da nekako uti{a narodnuuzrujanost, sredi{wa vlada odobri da ep. Savatija upravqa crkvom ukontinentu, kao {to je to prije radio ep. Nikodim. To je Savatija odmahi po~eo u po~etku 1709. godine, o ~emu nam svjedo~e nekolike sin|elijewegove izdane u to vrijeme (na parohiju biovi~inoselsku, biqansku,drni{ku i dr). 463 Umirili su se poslije toga duhovi, i po~ela je opet bilapravilna crkvena uprava, bar za to vrijeme.Tada je osnovana bila i ure|ena i crkvena op{tina u Neretvi, anastojawem ep. Savatije. Neretvanska krajina sastavqala je jo{ od VIIvijeka srpsku `upu, a zatijem srpsku republiku, koja je 1646. g. potpala podvlast mleta~ke republike. U po~etku ХVII vijeka pre{li su u NeretvuJovan i bra}a Novaqi}i sa 40 ercegova~kih srpskih porodica. OviNovaqi}i obrate se mleta~koj vladi, da bi im dozvoqeno bilo sagraditi u461 Docum., p. 86.462 St. arhiva zad. ep, br. 169.463 Original u arhivi man. Krke.283

varo{u okolo tvr|ave ^itluk svoju crkvu. Odnosnim dukalom od 14. maja1705. g. na ime proveditora Marina Zane bude izdana u na~elu tra`enadozvola. Postao je proveditorom tada Riva, i po fanatizmu svomeprotivu pravoslavne vjere, izmi{qavao je svakojake razloge, radi kojih seonaj dukal nije mogao izvesti. Tek kad je Vendramin postao proveditorovo se moglo ostvariti. Uslijed odnosnog nastojawa ep. Savatije, kome suse radi toga obratili bili pomenuti Novaqi}i, Savatijni zemqaci,Vendramin podnese nu`ni predlog vladi, i senat 20. jula 1709. g. naredi,da se crkva u ^itluku ima odmah sagraditi i doti~na crkvena op{tinaurediti. 464 Ratne prilike, koje poslije toga nastupi{e, zaprije~ile su zatada da se re~ena crkva sagradi.Ova radwa ep. Savatije u Dalmaciji bila je protivna Melentiju, jermu je prije~ila ostvarewe wegovoga plana. Radi ovoga se on obra}ao`albom i proveditoru dalmatinskom, od ~ega mu u ostalom nije nikakvekoristi bilo. Na [ibenik je on svagda mislio, da tu mora ipakprodrijeti sa svojom namjerom. Da ispita zemqi{te, napi{e biskupuKaligaru, da po|e posjetiti tamo{wu pravoslavnu crkvu. To biskup u~ini12. decembra 1709. g, premda je ta posjeta pro{la bez ikakve sve~anosti,nego samo u prisustvu pravoslavnog paroha Nikole Metaksa. 465 [iben~anisu se uzrujali bili, ali ih je umirio paroh uvjerewem, da toga vi{e ne }ebiskup Kaligari u~initi, kao {to i nije.Poradio je bio Melentije kod vlade, da se uskrati ep. Savatijinagrada, koju je on od dr`ave dobivao. Vendramin i tome je na put stao,te dukalom 27. oktobra 1710. g. nare|eno, da se ta nagrada ima redovnoizdavati u smislu dukala od 29. juna 1695. g. 466 Isto je tako ovajproveditor izradio, protivu nastojawa Melentijevog da se ukinumje{oviti brakovi, obnovu sgaroga zakona od 31. jula 1599. g, po kome su tibrakovi dopu{teni bili, i djeca su imala biti vaspitana u vjeri o~evoj,i vjen~awe je imao obaviti sve{tenik one vjere, koju je ispovijedaovjerenik. 467 Sve ovo jedilo je stra{no Melentija, pa je poku{ao sada novustvar, samo da bi otklonio zna~aj u Dalmaciji ep. Savatije. Namislio jebio postaviti u [ibeniku novog episkopa, svog vikara, kao {to je bioprije Nikodim Busovi}, kako bi taj episkop stao na mjesto Savatije.Najzgodnijemu se lice za to u~inio paroh N. Metaksa. Ali po{to je onbio o`ewen, to i odlu~i postaviti toga sve{tenika za horepiskopa; pai ne pitaju}i ga o tome Melentije sa jo{ dva episkopa, jednomi{qenikasvoja, izda 9. maja 1711. g. gramatu na latinskom jeziku i sa pe~atom,jednakim pe~atu rimokatoli~kih arcibiskupa, kojom, spomiwu}i u po~etkugramate, kako je on arhijepiskop po milosti rimske crkve, imenuje onog464 Docum., p. 78. 87.465 [ib. crkv-op{t. arhiva.466 Docum., p. 89.467 Ibid., p. 88.284

paroha horepiskopom, sa pravima episkopa, da mo`e nositi mitru i ep.{tap, rukopolagati na ni`e stepene sve{tenstva do djakonstvaukqu~ivo, posve}ivati crkve i antiminse, primati mona{ke zavjete irazrije{avati grje{nike u rezerviranim slu~ajevima. 468 Izdav{i ovakugramatu, Melentije je mislio, da je postigao ve} u Dalmaciji sve, i da jesvu Dalmaciju pounijatio. A u samoj stvari on je ovim potpisao sebismrtnu osudu. Paroh Metaksa, kad mu je stigla gramata, odbacio je istusa gwu{awem, ne samo, nego vidiv{i da je to ~isto latinska rabota,uzbudi sve ostale sve{tenike pravoslavne u Dalmaciji, da se odrekutakvog renegatskog episkopa i da svi prestanu spomiwati ime wegovona crkvenim slu`bama. I to su odmah svi i u~inili. 469 A sada }e takvojosudi Melentije podle}i i od strane carigradskoga patrijarha ipatrijar{eskog sinoda.U isto vrijeme kad i ruskom caru Petru velikom, obratilo se bilosve{tenstvo sa mleta~kim pravoslavnim op{tinarima i patrijarhu uCarigrad op{irnom predstavkom protivu Melentija. U Carigradu suodavna ve} znali za postupawe Melentijevo, te sada patrijarh Kiril IVsazove sinod, na kome bude pretreseno sve, {to je Melentije radio odkako je episkopom postao, te 10. juna 1712. g.bude izdana sinodska osudau ime patrijarha Kirila IV a uz potpis jo{: jerusalimskog patrijarhaHrisanta, i mitropolita: iraklijskog Atanasija, nikomidijskogPartenija, nikejskog Genadija, solunskog Jakova, pru{kog Kirila,ikonskog Antima, filipopoqskog Kalinika, smirnskog Partenija,mitilinskog Nikodima, hioskog Genadija, dristarskog Jeroteja iklimiskog Joanikija. Tom osudom Melentije se progla{uje svrgnutim sasve{tenoga dostojanstva i ~ina i odlu~enim od tijela crkvenog kao drugiJuda (ως αλλον Ιουδαν) i odmetnik (αποστατην). 470 Ista je osuda bilaposlana u Mletke kroz kefalonijskog i zakintskog arhijepiskopa. 471 Kad juje primio Melentije, odmah je obolio, i po{to je za sedam mjeseci morao da uposteqi u te{koj bolesti provede, umro je 6. maja 1713. g. u najgroznijimmukama. Opojao ga je jedan sve{tenik sa jednim djakom. 472Smrt Melentijeva mnogo je rastu`ila gospodu u rimskoj kuriji; i papaKliment XI ~im je za to doznao, napisao je 13. maja iste godine senatu,`ale}i mnogo smrt Meletijevu i preporu~uju}i da senat upotrebi sve sile,da na mjesto Melentijevo bude izabrano takvo lice, koje bi bilo isto onakoodano rimskoj crkvi, kao pokojni. I imao je ra{ta papa i rimska kurija da`ale smrt takvog vjernog sluge svoga, jer zbiqa te{ko bi bilo na}i drugogpravoslavnog episkopa, koji bi onako pogazio svoj obraz i onako468 Ibid., p. 89.469 Kon~. rkp. Kutuvalov rkp.470 Docum., p. 90.471 Ibidem.472 Veludos, str. 89. 175. Kutuv. rkp.285

sistemati~no radio da pounijati ~itavu jednu obilatu pravoslavnu crkvenuoblast, koja je, osim Mletaka, brojala tada u Dalmaciji i Boki kotorskoj190 pravoslavnih crkava. 473 @alili su Melentijevu smrt i svi dalmatinskibiskupi, a hvalili su ga i slavili kao velikoga ~ovjeka arcibiskupiZmajevi} i Karaman u svojim spisima. 4748.Smr}u Melentija Tipaldi prekida se za 69 godina pravilni redmleta~ko-dalmatinskih episkopa, ina~e filadelfijskih arhijepiskopa.Novi pravilni episkop tek }e 1782. g. postavqen biti, Sofronije Kutuvali.Za sve to vrijeme crkve u Dalmaciji nemaju nikakve sveze sa crkvom uMlecima, i tek }e Sofronije po~eti opet vr{iti u Dalmaciji vlastpravilnog mleta~ko-dalmatinskog episkopa. Da u kratko ka`emo, za{to seza toliko godina nije moglo do}i do pravilnog episkopa.Premda je papa Kliment XI i molio senat, da bi se odmah postavio noviepiskop u Mlecima, „dostojni" na{qednik Melentija Tipalda, 475 i premdaje senat i pozvao mleta~ku crkvenu op{tinu da novog episkopa izabere, ipakop{tina nije htjela da pristupi tome izboru. Uzrok je tome bio, {to jepostojala ona senatska naredba od 1708. g. po kojoj bi se sve{tenicipravoslavni morali podvrgnuti ispitu u pogledu svoga vjerovawa predmleta~kom latinskom kurijom. Ova je naredba bila ponovqena poslije1720. g. i 10. maja 1722. g. 476 Pravoslavni Mle~i}i nijesu htjeli trpjeti usvojoj crkvi unijatske sve{tenike, a jo{ mawe da se u crkvi im spomiweime rimskoga pape. Napustili su crkvu, koju su im htjeli na silu dapounijate, i mnoge porodice pravoslavne odseli{e iz Mletaka uLivorno i u Trst, u kojim mjestima, pod zakriqem odnosnih vlada, prvisagradi{e crkvu u ~ast sv. Trojice, a drugi u Trstu, u ~ast sv.Spiridona. Druge opet porodice presele se u Budimpe{tu, u Be~ i udruga austrijska mjesta. I dogodilo se to, da od 400 trgova~kih ku}a,{to je bilo u Mlecima za vrijeme Tipalda, taj se broj smawio jedva nasedamdeset. Vlada mleta~ka osjetiv{i {tetu, koja je potekla za republikuod papske one ingerencije u wenim poslovima, objavila je, da trebasvakako da bude izabran bar jedan episkopski zamjenik. Poslije dugogkolebawa, kad je najposlije vlada pokazala da ne obra}a strogu pa`wu napomenute svoje dekrete 1720. i 1722. g. bude izabran za vikara istarje{inu crkvenog 8. decembra 1758. g. u~eni i strogo pravoslavnisve{tenik Spiridon Milija iz Krfa. 477 I eto opet rimske kurije saprotestom. Papa Kliment XIII pi{e senatu, da on ne mo`e priznatiMiliju za zakonitog vikara, po{to je inovjerac. Ali senat nije tada473 Veludos, str. 89.474 Documenta, p. 125. 140. 282. u q.475 Ibid., p. 415.476 Veludos, str. 89.477 Ib., p. 91. Satas, Sp. kw, str. 526.286

na{ao za dobro osvrnuti se na taj papin protest, i stvar se nekakouti{ala. 478 Me|utijem vlada, radi nemira koje su izazivali latinskibiskupi u me|uvjerskim pitawima u svima zemqama republike i da bi seprekratili ti nemiri, odlu~ila je da treba imenovati episkopa jednogsa vla{}u pre|a{wih mleta~ko-dalmatinskih episkopa. Dekretom od 81.decembra 1761. g. ona pozove op{tinu da pristupi izboru novog episkopa,samo {to }e taj episkop morati zakletvom zasvjedo~iti apostolskisimvol i florentijsko ispovjedawe vjere (giurare il simbolo apostolico e ledefinizioni di fede del concilio ecumenico di Firenze), dakle biti unijat. 479 Uop{tini se stvori{e dvije stranke uslijed tog poziva vladinog: jedna,koja nije htjela nipo{to da se primi onaj uslov o florentijskomispovjedawu vjere, i druga, koja je mislila da }e se mo}i vremenomosujetiti onaj vladin zahtijev i koja je dakle prividno pristajala napomenuti uslov. Javi{e se dva kandidata za episkopstvo: gorepomenutiSpiridon Milija i ceri{ki sve{tenik \or|e Facea. Jedna je stranka,ka`imo radikalna, bila za Miliju, a druga, ka`imo oportunisti~ka, bilaje za Facea. Pri izboru nadma{ila je oportunisti~ka stranka, i izabranje bio 18. januara 1762. g. ovaj po{qedwi. Protivna stranka tada napi{epatrijarhu u Carigrad da je Facea pristao na florentijsko, unijatskoispovjedawe vjere, i da je dakle unijat, i kao takvog da pravoslavni ne }ega priznati za svog episkopa. U isto vrijeme napi{e i senat patrijarhuo izboru Facee, ne spomiwu}i ni{ta o unijatskom ispovjedawu vjere imole}i da naredi za hirotoniju wegovu. Patrijarh na to odgovori, da }eodnosnu naredbu izdati, kad dozna da je izabrani u strogome smislupravoslavni, i ako prethodno ispovjedi vjerovawe po formuli, {to muse sada {aqe. Ali prije nego {to }e Facea primiti ovaj patrijarhovodgovor, vlada primora Facea da po|e u Krf radi hirotonije, i pozovekrfskog proveditora, da bi tamo{wa dva episkopa, Hrisant levkadski iSofronije kefalonijski, obavili odnosni ~in. Ustupaju}i energi~nomnastojawu o tome proveditora i ne ~ekaju}i odnosnu dozvolu izCarigrada, a ne misle}i o nikakvom zlu, ta dva episkopa hirotoni{u11. jula 1762. g. Facee, koji dobije ime Grigorija. 480 Doznao je biome|utijem Rim o izboru Facea, i odmah papa napi{e senatu, `ale}i se{to }e inovjerac zauzeti mjesto episkopsko, i kako se time samo sprema„ne~ista trpeza jeresi i vje~ne propasti." Na dugo je i{lo o tomedopisivawe izme|u Rima i Mletaka, dok najposlije senat izjavi da setako moralo postupiti radi dr`avnih razloga, i naredi svomezastupniku u Rimu, da prekine svaki daqi govor o tome sa kurijom. 481 Aprimorana je bila mleta~ka vlada tako postupati osobito radi toga,478 Veludos, str. 91. 175.479 Ib., str. 92.480 Ib., str. 93.481 Svi dokumenti o ovome, a naime, 3 pisma pape Klimenta XIII i 3 pisma patrijarha carigradskogJoanikija {tampana su u J. F. le Bret, Acta ecclesiae graecae annorum 1762 et 1763. Stutgard, 1764.287

{to je tada stigao bio op{irni memorijal ruskoga dvora povodomtu`aba iz Dalmacije, da latinsko sve{tenstvo silom primoravapravoslavne Dalmatince na prevjeru. 482Na Bo`i} 1762. g. do|e Facea u crkvu sv. \or|a u Mlecima da slu`iliturgiju. Op{tinari ga pozovu tada da potpi{e ispovjedawe vjere poformuli, {to je iz Carigrada patrijarh Joanikije III bio poslao.Facea izjavi da je to suvi{no da ~ini, po{to je on ve} potpisaoodnosno ispovjedawe vjere u Krfu prije hirotonije. Uzrujali su se na toop{tinari, koji su svagda mislili, da Facea nije bio pristao na onounijatsko vjerovawe, koje je vlada zahtijevala. Senat tada napi{e odmahsvom zastupniku u Carigradu, da bi od patrijarha potra`io priznaweFacea za pravilnog episkopa. Pi{u i op{tinari u Carigrad mole}i,da bi patrijarh objavio im, da li da se Facea ima priznati za episkopa.U septembru stigne patrijarhov odgovor sa sinodskom odlukom, po kojojse progla{uje Facea li{en episkopske vlasti i odlu~en, i on i ona dvaepiskopa, koji su ga hirotonisali. Posredovao je poslije toga senat nasve mogu}e na~ine kod patrijarha, da bi opozvana bila ona sinodskaodluka, ali bez svakog uspjeha. Kad je vidio senat da ostaju uzaludna svanastojawa wegova u Carigradu, koja su pune tri godine trajala, naredi14. septembra 1765. g. da Facea bude introniziran kao zakoniti episkop.Ova je naredba bila na silu izvr{ena i protivu `eqe Facejeve, te je on ipo~eo vr{iti episkopsku vlast, jer ga je vlada na to prinu|avala; ali jetu vlast on vr{io zlovoqno i grize}i se, {to ga je carigradska crkvaod sebe odbila. Po~eo je odmah poboqevati i poslije duge i te{kebolesti, tu`an i `alostan umro je 9. jula 1768. godine. 483Kad je umro Facea, nije znala mleta~ka op{tina kako da se odlu~ibirati novog episkopa, boje}i se osude iz Carigrada, od kuda su jedvamogli umoliti opro{taj za one sve{tenike, koji su slu`ili u crkvi saFaceom. Dozvolom vlade pristupe ipak izboru novog episkopa, teizabra{e 31. jula 1768. g. tada{weg kiterskog episkopa NikiforaMormori. 484 Opet se Rim upleo u posao, i opet je morao senat da, isti~edr`avne razloge u opravdawe svoga djelovawa. Novoizabrani episkopNikifor, kad je doznao za izbor, napisao je u Mletke, da }e se primitiepiskopstva mleta~ko-dalmatinskog, ako carigradski patrijarh izdagramatu za wegov premje{taj iz Kitere u Mletke. Pisao je zato senatodmah 19. novembra 1768. g. u Carigrad mole}i za taj premje{taj inavode}i, da se sada ti~e kiterskog episkopa, koji je nezavisan od rimskekurije. Nijesu u Carigradu povjerovali u iskrenost pisawa mleta~kog482 Documenta, p. 429.483 Veludos, str. 94-99. Najpodrobnije o Facei u Kutuvalovom rukopisu.484 Ib., str. 99.288

senata, kad se ti~e pravoslavne vjere, te se i ne odazva{e onom senatskompismu. 485 Me|utijem umre u Kiteri ep. Nikifor Mormori.U januaru 1772. g. bude izabran za mleta~ko-dalmatinskog episkopatada{wi krfski episkop Nikifor Teotoki, vrlo u~eni ~ovjek i sjajniukras pravoslavne crkve(της ορθοδοξου εκκλησιας πολυφωτον εγκαλλωπισµα). ^im je doznao zaizbor, napi{e on odmah u Mletke, da }e se primiti ~asti, ako vlada javnoopozove svoj dekret od 31. decembra 1761. g. i sve~ano izjavi, dafiladelfijski arhijepiskop u Mlecima u svemu zavisi od carigradskepatrijar{ije i da je pravoslavne vjere. Savjetovao je jo{ mleta~kepravoslavne op{tinare, da podnesu vladi mleta~koj ~istu i jasnu izjavu,da niko od wih, ni stari ni mladi, ni ~ovjek ni `ena, nema ni{ta op}egasa Rimom, i to s toga, da bi papa jednom za svagda prestao isticatinekakvu vlast svoju nad mleta~ko-dalmatinskim episkopom, i da bi nazapadu prestali smatrati i nazivati mleta~ko-dalmatinsku crkvu gr~korimskom,kao {to tu crkvu od vremena Tipaldija i Faceje svi zovu. 486Povelo se radi toga dugo dopisivawe izme|u op{tine i senata, i op{tinei Carigrada, a tako isto izme|u vlade i ep. Nikifora. Senat nije mogaoda se odlu~i zadovoqiti `eqama episkopovima i op{tine radi obziraprema Rimu. Vide}i to Nikifor po{qe u Mletke 8. novembra 1775. g.pismenu izjavu, da ne `eli odlaziti iz Krfa. 487Nikiforova odreka navela je senat na ozbiqno razmi{qawe opravoslavnoj vjeri u zemqama republike, te boje}i se novih nereda, avide}i postojanstvo i nepomi~nost pravoslavnih u vjeri svojoj, izda 16.novembra 1780. g. dozvolu da se izabere novi episkop, bez obveze za togepiskopa da o~ituje priznawe florentijskog ispovjedawa vjere. 488 Da jeova dozvola vladina bila samo privremena, koju je ona mogla odmahsutradan obustaviti, pokazuje naredba wezina od 8. marta 1783. g.konsultorima, da bi predlo`ili nacrt, po kome bi se imali stalnourediti odnosi prema pravoslavnim podanicima, koji ne `ele bitiunijati (desiderosi di vivere non uniti alla comunione cattolica romana). 489Svakako ve} pravoslavni u Mlecima uskoristi{e se onom dozvolom, iizabra{e za episkopa Sofronija Kutuvali, tada{weg episkopaKefalonija i Zakinta. Carigradski patrijarh izda 15. januara 1782. g.dozvolu za premje{taj Sofronijev u Mletke, i episkop Sofronije budetada sve~ano introniziran pri velikoj radosti i odu{evqewupravoslavnih, koji poslije tolikih muka pretrpqenih za dugi niz godina485 Ib., str. 100. 176.486 Ib., str. 101.487 Ib., str. 102.488 Kutuv. rkp. gdje je u gr~kom prijevodu navedena ova senatska odluka.489 Docum., p. 479.289

za vjeru svoju svetu, najposlije pobjedi{e. Rimska je kurija protestirala,ali sada ve} bez ikakvog uspjeha.9.Sve ovo {to smo naveli ovdje o patwama pravoslavne mleta~keop{tine za 69 godina, to isto, samo u drugom obliku, bilo je uDalmaciji, po~iwu}i osobito od 1713. g. kad postaje zadarskimarcibiskupom, biv{i barski arcibiskup i „primas sve Srbije",nera{tanin, Vikentije Zmajevi}. Ovaj arcibiskup, a za wim na{qednikmu Matej Karaman, uz spqetske arcibiskupe: Antuna Ka~i}a iNikolu Dinari}a, potpomognuti od suvremenih im dalmatinskihbiskupa, upotrebi{e sve ono, {to samo najve}a intolerancija inajneobuzdaniji vjerski fanatizam izmisliti mogu, da bi primorali naprevjeru pravoslavne Dalmatince i iskorjenili iz Dalmacije pravoslavnuvjeru. [titili su te arcibiskupe i biskupe u svojim postupawimaprotivu pravoslavne crkve dukali: 1708, 1720. i 1722. godine i zatijemonaj od 31. decembra 1761. g, a za Dalmaciju je na snazi bila Rivinaproveditorska naredba od 28. marta 1708. g, po kojim dr`avnimnaredbama, pravoslavnih, kao takvih, nije moglo biti, nego samounijata (greco-latini, cristiani di rito greco-latino), te pod zakriqem istihnaredaba oni su arcibiskupi i biskupi i radili ono {to su radiliprotivu pravoslavqa u Dalmaciji; a u tome su im na ruku i{li i pojedinidalmatinski proveditori, izme|u kojih neki nijesu bili mawi fanaticiod pre|a{wih: Valijera i Rive.U Dalmaciji, kad je umro Melentije Tipaldi, upravqao je jo{crkvom ep. Savatija. Okolo 1712. g. ovaj se episkop starao da se uSkradinu otvori za bogoslu`ewe pravoslavni hram, i to uslijed `eqesamih Skradiwana, kojima je u tome na ~elu bio ugledni Srbin MilovanPavasovi}, serdar. Po savjetu episkopovom obratio se ovaj serdar u imeostalih pravoslavnih Skradiwana tada{wem proveditoru Karlu Pizanisa odnosnom pro{wom. Proveditor ovaj, dobiv{i nu`ni izvje{taj opitawu od {ibeni~kog kneza Petra Bembo, uva`i molbu i 28. marta 1713.g. izda dozvolu Skradiwanima, da staru crkvu svoju mogu popraviti, ipostaviti pri woj sve{tenika radi bogoslu`ewa. Ali im ovu dozvoluproveditor izdaje ne kao pravoslavnima, nego kao unijatima, u smislutada postoje}ih, a gore pomenutih dr`avnih naredaba; i prema tome, dasve{tenik, koga }e oni izabrati za slu`bu, prije nego {to otpo~ne tuslu`bu, mora biti ispitan od skradinskog latinskog biskupa ovjerovawu svome i od toga biskupa mora dobiti odnosnu svjedoxbu (laneccssaria patente); i tu dozvolu uslovquje proveditor doti~nimsenatskim odobrewem. 490490 Ib., str. 96.290

Ovakvom dozvolom pravoslavni Skradiwani nijesu mogli naravno bitizadovoqni, i to su nezadovoqstvo oni i iskazivali navode}i, da nijesuoni nikakvi unijati. Za ovo dozna tada{wi latinski biskup Gregor]ivaleli, i tu`i odmah Skradiwane proveditoru, da su oni„shizmatici", i da im ne treba nikako dopustiti da svoju crkvu dobiju uSkradinu. Uslijed ove tu`be biskupove obrate se opet Skradiwani ujulu iste 1713. godine proveditoru predstavkom, u kojoj se `ale nagowewa ]ivalelova, isti~u slobodu {to u`ivaju pravoslavni u ostalimmjestima Dalmacije, koji imaju svoje crkve, navode kako protivnost, koja imse ~ini u Skradinu, poti~e od latinskih skradinskih trgovaca, koji seboje da se ne umno`i broj pravoslavnih u Skradinu, kad bi tu crkvabila, i mole na novo da im se dozvoli otvoriti svoju staru crkvu, kao{to su to i prije nekoliko mjeseci molili. Proveditor sprovede ovupredstavku Skradiwana {ibeni~kom knezu radi odnosnog izvje{taja, aglavno, da dobije vremena, kako bi doznao senatsko mi{qewe o predmetu.Umre u to vrijeme biskup ]ivaleli, i na wegovo mjesto bude izabran{ibeni~ki kanonik Ivan Vidovi}. Ovaj Vidovi} obrati se neposrednosenatu u Mletke protivu one molbe pravoslavnih Skradiwana, i senat29. septembra 1714. naredi proveditoru A. Memo da se odmah zabrani„shizmaticima" u Skradinu otvarati crkvu i da podvrgne najte`imkaznama svakoga, koji se usudi to ~initi bez senatske dozvole. U istomesmislu iskazali su bili mi{qewe svoje i dr`avni savjetnici uMlecima, i to je mi{qewe poslao tako|er proveditoru senat radiwegovoga vladawa. Prema tim senatskim naredbama dozvoqeno je bilo 1.avgusta 1716. g. istom Vidovi}u i latinskim skradinskim gra|anima da uodnosnom zboru zakqu~e, da je zabraweno „Grcima" (ai Greci, tj.pravoslavnima) graditi crkvu, dok se o tome ne upita biskup i narod. 491Takim na~inom osujetili su Latini da se tada otvori pravoslavnacrkva u Skradinu. Mi }emo daqe vidjeti, koliko }e jo{ imati dapravoslavni Skradiwani pretrpe, dok su im silnici dozvolili, da semogu moliti Bogu u svojoj crkvi.Naredba ona proveditora Rive, da u Kotarima mo`e slu`itipravoslavni sve{tenik, ako dobije prethodno od latinskog biskupapatentu, izva|ala se strogo, te je ka`wen bivao svaki sve{tenik, koji nijeimao te patente. O ovome imamo, izme|u drugih, svjedoxbu u jednoj naredbiproveditora Pizani od 11. aprila 1718. g, kojom prijeti sa 200 dukataglobe sve{teniku Jovanu Kon~arevi}u, ako se usudi slu`iti u crkvibrgudske parohije, a ne poka`e patentu od ninskog latinskogkapitularnog vikara. 492 Protestirali su protivu ovoga pravoslavnisve{tenici, koliko Kotara, toliko i ostalih mjesta, i ep. Savatija seradi toga `alio ~ak i senatu, ali bez uspjeha, jer im se uvijek491 Ib., str. 337.492 St. arhiva zad. ep, br. 188.291

odgovaralo pozivom na postoje}i dukal od 18. januara 1708. g. Tako sedogodilo, kad je sve{tenik Simo Matijevi} imao da zauzme pastirskuslu`bu u parohijama: strmi~koj, golubi}koj, radqeva~koj i `agrovi}koj;i tek mu je proveditor A. Emo dozvolio naredbom od 9. februara 1715. g. tuslu`bu bez biskupske patente, jer je prijetila opasnost, da pomenuta mjestapre|u Turcima. 493Htjelo se, da i {ibeni~ki tada{wi sve{tenik Nikola Metaksapotra`i patentu od {ibeni~kog latinskog biskupa, da bi mogao i daqesvoju slu`bu vr{iti. Knez tada{wi Petar Bembo uva`avao je pomenutogsve{tenika i bio je ~ovjek bespristran, te i Metaksa bude oslobo|en odonoga zahtijeva. Ali je zato latinsko sve{tenstvo {ibeni~ko i kiwilopravoslavne u svakoj prilici. To se pokazivalo osobito pri slu`bama ucrkvi Uspenija Bogorodice. Kao {to znamo, u toj su svojoj crkvipravoslavni [iben~ani morali trpjeti latinski oltar. Latinski pop L.Mi{i} Bali} bio je odre|en za slu`bu na tom oltaru. Da bi dosa|ivaopravoslavnima, on bi do{ao da slu`i misu upravo u onaj ~as, kad seslu`ila pravoslavna liturgija, i tu bi svoju misu ~itao na sav glas ipjevao sa odnosnim klerikom neke molitve, a kad bi pravoslavnive~erwu slu`ili, do{ao bi isti pop sa nekoliko svojih qudi i tada bi ioni pjevali na sav glas litanije. Da se od ovoga morala smutwa doga|atiu crkvi, samo se po sebi razumije, kao {to se i to razumije, da je ovomoralo jo{ vi{e ozlojediti pravoslavne na latine, nego {to su dotlena wih ozloje|eni bili. Podnesu najposlije 2. jula 1713. g. pravoslavni[iben~ani knezu `albu na onoga popa. Knez uva`i tu `albu, i tri danaka{we pozove k sebi istoga popa i podvrgne ga opomeni, a ujednoprijavi stvar generalnom prokuratoru, da se po zakonu postupi sanemirnim popom. 494Ako se ovako postupilo u [ibeniku u obranu pravoslavnih to je bilo stoga, {to je op{tina mnogobrojna bila i {to je bilo tu mnogo vrlouglednih i bogatih gospodara, koji su imali i energije i znawa da{tite pravo i slobodu svoje crkve. I u Zadru nijesu tada pravoslavnibili mnogo kiweni, jer je i tu bilo qudi zna~ajnih i odva`nih. Ali uostalim mjestima postupale su gra|anske ni`e vlasti bez svakog obzira sapravoslavnim sve{tenstvom i narodom. Ep. Savatija nije mogao daprikloni te vlasti na druk~ije postupawe, jer su bile sve pod uplivomdoti~nih latinskih biskupa, a proveditor nije smio ni mogao da izdajenaredbe u obranu pravoslavne crkve, kad je onaj dukal 1708. g. na snazi bio.Potra`i zato ep. Savatija pomo} od srpskog patrijarha MojsijaPetrovi}a. Patrijarh do|e u Dalmaciju li~no 1714. godine, da pohodicrkve i narod u mjestima, koja su prije pripadala dabro-bosanskojmitropoliji, a to je u dalmatinskom kontinentu. Blagotvorna je bila za493 Ib., str. 195.494 Docum., p. 97. 98.292

pravoslavne Dalmatince ova patrijarhova posjeta, jer se svi utvrdi{e jo{ja~e u vjeri svojoj i dobi{e novu snagu, da brane crkvu svoju u te{komtada{wem vremenu, kada se u Dalmaciji sve okomilo bilo na tu crkvu. Iuti{alo se ne{to bilo poslije toga napadawa na pravoslavnu vjeru. Ratneprilike zaprije~ile su bile bar za vrijeme latinskom sve{tenstvu, danasr}e na pravoslavne. Ali te ratne prilike prestado{e po`areva~kimmirom (1718. g.), koji razvezuje ruke latinskom sve{tenstvu, da opet napadapravoslavnu crkvu, i to novom silom i takom o{trinom, kakve ono dotlejo{ nije bilo pokazalo.Umro je u januaru 1716. g. ep. Savatija, i upravu crkve pravoslavneprimi Stevan Qubibrati}, mudri i energi~ni prvosve{tenik,protivu koga }e, kao {to }emo odmah vidjeti, podi}i drvqe i kamewelatinski biskupi, a na ~elu im zadarski arcibiskup VikentijeZmajevi}.10.Stevan Qubibrati} bio je arhimandrit, kad je primio upravudalmatinske crkve. Poznat je bio i u Boki i u Dalmaciji jo{ za `ivotaSavatije, koji mu je stric bio, i u ime stri~evo obi{ao je bio 1715. g.ve}inu dalmatinskih crkava, i tada ve} stekao qubav Dalmatinaca. Kadje umro Savatija, sve{tenstvo i narod smatrao je Stevana prirodnimna{qednikom Savatijevim u upravi dalmatinske crkve, i tu mu vlastdragovoqno svi odmah i prizna{e. Trebalo je da prizna Stevanu tu vlasti mleta~ka vlada. Zapelo je bilo u tome, jer su se sjetili da je Stevanbio prije nekoliko godina pred gra|anskim sudom, da se opravda, {toje i{ao u Rusiju i radi ~ega su ga, podozrijevaju}i da nije vjeranrepublici mleta~koj, dr`ali neko vrijeme i u tamnici. Ali seispostavilo, da je Stevan bio u Rusiji da utana~i ustanak u Dalmacijiprotivu Turaka, da je on radio tada u korist republike, jer se od onogustanka republika fakti~no koristovala, i da je nevino tada u tamnici~amio. 495 Prema ovome, a obzirom na upliv {to je Stevan u`ivao unarodu i {to je na taj upliv vlada ra~unala radi svojih dr`avnihrazloga, dalmatinski proveditor A. Emo naredbom od 1. avgusta 1716. g.prizna arhimandritu Stevanu sva prava, koja je u`ivao pokojniSavatija, i time vlast da upravqa dalmatinskom crkvom. Proveditorskaova naredba bila je potvr|ena dukalom 15. aprila 1717. godine, a kad jepo drugi put zauzeo proveditorsko mjesto ~estiti A. Mo}enigo, ovajproveditor ponavqa 21. novembra iste 1717. godine Emovu naredbu,hvale}i Stevana „koji sve nove zasluge sti~e staraju}i se uspje{no uposlovima dr`avne slu`be" (che di continuo s' avvanza nel merito con l’attenzione che fruttuosamente presta negl' impieghi del pubblico servizio). 496 Iovaj dr`avni razlog, koji Mo}enigo ovdje isti~e, i bio je uzrok radi495 Kon~. rkp.496 Docum., p. 104. St. arhiva zad. ep, br. 201. 205.293

koga je tada{wa vlada {titila Stevana, te je i wemu slobodnije biloraditi kao crkvenom poglavici u korist dalmatinske crkve.Nastojao je Stevan da se crkve sve u redu dr`e i pravilno da uwima bude bogoslu`ewe, da sve{tenstvo bude marqivo u pou~avawunaroda i ta~no u vr{ewu crkvenih i pastirskih slu`aba, da se umanastirima pravilo vr{i i da kalu|eri budu primjerni i da djecuobu~avaju. 497 O svemu je htio da izvje{ten bude i za sve je izdavaopotrebite naredbe i savjete.Jo{ od pro{loga vijeka podignute su bile crkve u Dobropoqcima,Jagodwoj, Ivo{evcima, Kri~kama, Kru{evu, Otonu, Petrovom poqu,Strmici i Oti{i}u. Za ove crkve izvje{ten je bio Stevan da su u vrlooskudnom stawu, jer da je narod siroma{an; i Stevan za sve je poslao ponekoliko bogoslu`benih kwiga i raznih crkvenih utvari, koje je dobiobio iz Rusije na dar. Kao da nijesu svugdje jo{ zavedene bile kwige, ukojima }e se po parohijama biqe`iti imena onih, koji se rode, kojiumru i koji se vjen~aju, ili bar na to se nije dovoqno pa`we obra}alo.Kr~ki nastojateq Mojsije upozorio je na to Stevana, i on odmah pismomod 3. marta 1718. g. izda naredbu, da se pomenute kwige moraju prisvakoj crkvi ta~no voditi, ne samo, nego upu}uje sve{tenstvo i kakoima da upisuje slu~ajeve ro|ewa, smrti i vjen~awa u te kwige. 498 Powegovoj naredbi od 9. aprila iste godine zavedeno je bilo i trikratnonapovijedawe braka, i tu naredbu svoju on osniva na Krm~iji,preporu~uju}i da je sve{tenici ~esto ~itaju. 499 Postoji lijepa Stevanovanaredba od 18. juna iste godine o tome, da sve{tenici moraju svakeliturgije propovijedati narodu i tuma~iti mu jevan|eqe, pri ~emudodaje, da }e on poslati „kwigu propovijedi" onim sve{tenicima, kojisami ne znadu sastaviti propovjed. 500 Kao {to se vidi iz ovih naredabaStevanovih, on je bio ne samo dobri i marqivi starje{ina crkveni, negoje bio i ~ovjek od nauke.U [ibeniku su latini nau~ili bili uznemirivati pravoslavne ivrije|ati, i nijesu mogli prestati da to u svakoj prilici ~ine. Doznaoje bio za ovo Stevan, te se po`ali radi toga proveditoru Mo}enigo, iujedno uputi [iben~ane, da podnesu i oni tu`bu na te latineproveditoru. Mo}enigo izda 8. maja 1717. g. o{tru naredbu po ovojtu`bi, te prijeti sa 500 dukata globe svakome, a pri potrebi tamnicomi drugim kaznama, koji se usudi ma u ~emu bilo uvrijediti jednogpravoslavnoga radi wegove vjere. Ova je naredba Mo}enigova bilazatijem potvr|ena dukalom od 14. jula 1718. godine. 501 Nema sumwe da sui senat i proveditor, izdavaju}i ove svoje dekrete mislili o497 Kon~. rkp.498 Ibidem.499 Ibidem.500 St. arhiva zad. ep, br. 209.501 Docum., p. 106.294

pravoslavnim [iben~anima, kao o unijatima, jer tako se po tadapostoje}im zakonima na pravoslavne zvani~no smatralo; ali to se utada{wim prilikama malo ticalo i [iben~ana i Stevana. Pri tome,ni proveditor, ni senat ne spomiwu o gr~ko-katolicima u svojimdekretima, nego samo to da latini ne smiju uznemirivati isto~nobogoslu`ewe, i toliko je pravoslavnima za tada dosta bilo. A mo`da se inaro~ito o tome pre}utalo radi obzira prema arh. Stevanu, koji je ba{tada jednu veliku uslugu u~inio bio republici.Imocka je krajina od starine bila srpska krajina. Tu je za vrijemecara Du{ana bila wegova vojska du`e vremena, te se tada utvrdio jo{ja~e srpski tip one krajine. Za vremena ma|arskih kraqeva do{lo jetamo i latinsko sve{tenstvo, te se i rimokatoli~ka vjera po~ela tugwezditi. Za turskih vremena dolaskom fratara ta se vjera u imockojkrajini dosta rasprostranila; a u po~etku XVIII vijeka prili~no jesna`na bila. Godine 1717. oslobodio se Imocki od Turaka i do{ao podvlast republike mleta~ke. Za vrijeme po{qedwih ratova sa Turcimabila je mal ne opustjela imocka krajina, „а tomu bi{e krivi na{i ljudikr{}ani jer podjo{e bi`ati", ka`u fratri u svojim kwigama. Po nagovoruarhim. Stevana pre|e tada iz Hercegovine u Imocki pod vlast republike180 srpskih porodica (okolo 1. 400 du{a), koje i sastavi{e novu crkvenuop{tinu i od jedne turske xamije, koju im ustupi proveditor Mo}enigo,uredi{e privremeno sebi crkvu. Nekoliko godina poslije osobitimdukalom od 10. jula 1722. g. bila je sasvijem ure|ena ta op{tina. 502Izme|u naroda, {to je tada doselio u Imocki, neki su bili iz Zubacablizu Trebiwa, nedaleko od crnogorske granice i svoju naseobinu kodImockoga nazva{e „Crnogorci", kao {to se doti~no selo tu i danaszove. Radi ovoga fratri nazva{e Crnogorcima sav onaj narod, {to sesada u imockoj krajini naselio, a po vjeri gospoda fratri u svojimspisima zovu ih „hrka}i", i pou~avaju one, koji ho}e da im vjeruju, da „zaTur~ina nebija{e ni jedne cigle hrka}ke ku}e u svem kadiluku." 503 Da su semu~ili fratri da zagospodare oni u Imockom i da su u tome i uspjeli,osnovav{i 1735. god. svoj manastir, i da su radi toga morali mnogo dapretrpe od „hrka}a", to ka`u fratri i to pi{u, ali ne }e da ka`u, kako supostupali sa pravoslavnima, i kakva su srestva upotrebili bili da do|utada do uspjeha, kao {to su do{li. ^inili su ono {to su prije u~inilibili u vrli~koj krajini i djelomice u Kninu, a {to nam je poznato, te ne}emo ovdje da istu stvar ponavqamo. Trebalo im je „puka" da sastavesvoje parohije i da `ive slobodno, pa su to radili sada i u Imockom,uznemiruju}i pravoslavni narod, dok ne postigo{e {to su htjeli. Ka~i}je bio spqetski arcibiskup, pa lako im je bilo goniti „hrka}e". Ali suti isti „hrka}i" sa svojim sve{tenicima znali mu{ki suzbijati fratre, a502 St. arhiva zad. ep, br. 230.503 Zlatovi}, Franovci. Str. 214.295

glavnim na~inom blagodare}i u prvo vrijeme mudrom crkvenomstarje{ini Stevanu. Vlasti mleta~ke priznale su svu zaslugu Stevanovu,{to je o`ivjela bila tada imocka krajina, i to priznawe }e u javnomspisu 1720. godine sredi{woj vladi iskazati sve~ano proveditorMo}enigo.Me|utijem u po~etku 1719. g. stigao je u Crnugoru, na molbucrnogorskoga mitropolita Danila Wego{a, srpski patrijarh Mojsije dazavladi~i Savu Petrovi}a Wego{a. Ovom prilikom isti patrijarh,pre{av{i u Boku, a na molbu sve{tenstva i naroda, zavladi~i i na{egarhimandrita Stevana na Sretenije iste godine. Ovo je u~iweno bilo saznawem i privolom dalmatinskoga proveditora; i od toga vremenaStevan je, kao episkop, upravqao dalmatinskom crkvom, dok je dotle tuupravu vr{io kao arhimandrit, sve do polovine 1716. godine. Duhovnuvlast nad Bokom vr{io je crnogorski mitropolit, a ep. Stevan zauzme tadaduhovnu upravu iskqu~ivo dalmatinske crkve, radi ~ega on i pre|e uDalmaciju, odrediv{i man. Dragovi} za glavno mjesto svoga stanovawa.11.Prvi posao ep. Stevana bio je da obi|e crkve dalmatinske i da seli~no upozna sa potrebama sve{tenstva i naroda. Preduzeo je radi togaiste 1716. godine sa znawem i odobrewem proveditora Mo}enigokanoni~ku posjetu eparhije svoje. Svugdje ga je narod osobitimodu{evqewem do~ekivao i primao blagoslov wegov. Slu`io je sv.liturgiju u svakoj crkvi, pou~avao je narod i hrabrio u vjeri.Pou~avao je sve{tenike da revnosni budu u vr{ewu pastirske slu`be,da u~e svagda narod vjeri i moralu, da budu primjerni i vo|e naroda.Osvetio je i neke crkve, koje su samo sve{tenici prije osvetili bili, isve je crkve snabdio sv. mirom, {to je dobio bio od patrijarha Mojsija.Sakupio je tom prilikom mnoge sve{tenike u Kninskom poqu, i na tojsve{teni~koj skup{tini utvr|eno je bilo sve ono u pogledu vr{ewapastirske slu`be, {to je on prije srestvom okru`nica naredio bio.Blagotvorna je za pravoslavnu vjeru u Dalmaciji bila ova Stevanovaposjeta, i svak se osje}ao kao preporo|en i pun du{evne snage na za{tituvjere. 504Dalmatinska proveditorska vlast bila je zadovoqna ovim Stevanovimradom. Dokazuje nam to naredba proveditora Mo}enigo od 12. septembraiste 1719, kojom pozivquju}i se na odnosni dukal od 15. aprila 1717. g,dariva Stevanu i dragovi}kim kalu|erima osam jutara oranice i jednuba{tu u vrli~koj krajini. Novu opet darov{tinu zemaqa kod Vukovi}amosta imamo u naredbi od 22. oktobra 1720. g. istoga proveditora. 505 Alinije zadovoqno bilo tim radom Stevanovim latinsko sve{tenstvodalmatinsko, koje je sada upotrebilo sve sile svoje protivu tog episkopa,504 Kon~. rkp.505 St. arhiva zad. ep, br. 223.296

samo da bi ga iz Dalmacije uklonili. Grozni~avu djelatnost razvilo je tosve{tenstvo protivu ep. Stevana, i to }emo ovdje navesti, da se vidikakav mo`e da bude vjerski fanatizam latinskog sve{tenstva.Radwa toga sve{tenstva protivu ep. Stevana po~ela je jo{ za vrijeme,kad je taj episkop obilazio svoje crkve u Dalmaciji. Prvi koji topo~e{e, bili su: Zmajevi}, arcibiskup zadarski i Kaligari biskup{ibeni~ki. Prvi, Zmajevi}, napi{e svome agentu u Mlecima da poradikod senata, da izda odmah naredbu da bude ep. Stevan uklowen izDalmacije, po{to je prisustvo wegovo {tetno ne samo vjeririmokatoli~koj, nego i dr`avni obziri (publici riguardi) to zahtijevaju; pada potkrijepi ovo kod senata, Zmajevi} napu}uje svog agenta da prika`esenatu, kako je to {tetna novotarija, jer ep. Busovi} da je ispovjediobio rimokatoli~ko vjerovawe, i kad se poslije za to pokajao, da jeprodao za 100 dukata vlast Savatiji Qubibrati}u; kako je ovajSavatija samo jedan put bio u Dalmaciji radi kanoni~ke posjete, ida mu je poslije odlu~no zabraweno bilo, da dolazi za drugu posjetu;kako sada opet Stevan Qubibrati} posje}uje Dalmaciju, kao egzarhpe}skoga patrijarha, koji nema nikakvo pravo u Dalmaciji. 506 Ovako jepisao Zmajevi} svom agentu u Mletke; a Kaligari pisao je jednomlatinskom arcibiskupu in partibus (rodoskom), koji je u Mlecima `ivio, izamolio ga je da poradi kod rimske kurije, da ona uplivi{e na senatmleta~ki, da se zabrani ep. Stevanu pohoditi Srbe (li Serviani) uDalmaciji. Ovaj arcibiskup rodoski 26. avgusta 1719. g. izvijesti o tome uRim kardinalu Paulu}i, koji odmah, 2. septembra, napi{e papskomnunciju u Mletke da nastoji da se neodlo`no zlu dosko~i, jer se ne mo`enikako dopustiti u jednoj rimokatoli~koj dr`avi takva ~udovi{tna i{kodqiva (si mostruosa e perniciosa) tolerancija. 507Ovo je bio po~etak te fanati~ke radwe. Me|utijem svi biskupidalmatinski sa svojim arcibiskupima sastave op{irni memorijal ipo{qu ga 18. septembra 1719. g. senatu u Mletke, `ale}i se da ep. Stevanpotire wihova duhovna prava u Dalmaciji i kako ga treba odmahukloniti iz Dalmacije. Prisjetili su se ova gospoda, da vaqda nijesujo{ sve kazali u pomenutom memorijalu, te 3. oktobra iste godine, upravenovo kolektivno pismo senatu na dopunu svoga memorijala. 508 Zapla{ilesu senat ove tu`be na ep. Stevana, koje je potkrjepqavao i papskinuncije u Mlecima, te senat, ~uv{i prethodno mi{qewe konsultora o ovojstvari, 25. januara 1720. g. izda dekret na ime dalmatinskogproveditora u kome ka`e, da ne mogu nipo{to biti trpqeni u zemqamarepublike akti duhovne jurisdikcije od strane episkopa, posve}enih odinostranih prelata, te po{to je senat doznao, „da se nekakav srpski506 Docum., p. 124.507 Ib., str. 112.508 St. arhiva zad. ep, br. 216. 217. Docum., p. 14.297

kalu|er Stevan Qubibrati}, tobo`e izabrani episkop novski i primasdalmatinski, posve}eni od srpskog patrijarha, uvukao u ove na{eprovincije i u istima obilazi crkve gr~ko-srpskog obreda", nare|ujeproveditoru da istog ep. Stevana ukloni iz zemqe; a ako je istomedozvoqeno bilo od proveditorske strane pismenim aktom, da vr{ijurisdikciju u Dalmaciji, neka se odmah opozove taj pismeni akt, da se„nikada ne vidi, da je srpski patrijarh, ma kada bilo, vr{io uDalmaciji posredno ili neposredno i najmawu duhovnu jurisdikciju." 509Kao {to se jasno vidi, dekret ovaj sredi{we vlade mleta~ke nijedrugo nego izraz zlo}e, koju su gojili prema pravoslavnom episkopuStevanu latinski dalmatinski biskupi, i pri tome osnovan na la`nojistorijskoj osnovi, kao da nije tobo`e nikada pe}ski srpski patrijarhimao vlasti nad Dalmacijom. Ozlovoqio je ovaj dekret proveditoraMo}enigo, i 1. marta iste godine on odgovori na isti samome du`duop{irnim izvje{tajem. Navodi u ovom svom izvje{taju proveditor kako}e se on morati pokoriti naredbi senata, ali prije nego {to to u~ini,„obzirom na opasne po{qedice kod naroda, koji obitava mal neiskqu~ivo u zemqama novodobivenima, i po{to prosvjed latinskihprelata nije pokrenut od pastirske revnosti wihove, nego od drugihskrivenih misli," smatra on nu`nim predo~iti stvar kao {to jest, kakobi tada senat mogao prosuditi te i odnosne naredbe izdati. Spomiwezatijem ep. Stevana i opisuje ga, kao ~ovjeka najplemenitijih osje}aja,koji je iskreno odan republici i kome je narod svesrdno odan, te kako muje u interesu same dr`ave dopustio, da obavi kanoni~ku posjetu me|usvojim jednovjercima. Prelazi tada proveditor na analiz memorijalalatinskih biskupa, koji su u tom svom memorijalu „ne samo izvrnulifakte, nego i pritajali istinu wihovu, na {tetu dr`ave, a jedino dapotkrijepe svoje bezgrani~ne ~e`we," i dokazuje, da nije istina da su onibiskupi vr{ili ikada jurisdikciju nad pravoslavnima, jer tu jejurisdikciju vr{io najprije ep. Busovi}, i poslije wega ep. Savatija;niti su pravoslavni, a osobito oni, koji od novijega doba (poslijekarlova~koga mira) do|o{e pod vlast republike, ikada priznavali vlastlatinskih biskupa, koji nijesu nikada ni wihove parohe postavqali, nicrkve im posje}ivali, ni davali dozvole za brakove, niti u op}e i{ta~inili, {to bi pokazivalo kakvu crkvenu jurisdikciju wihovu nadpravoslavnima, „a ovo {to sada ti biskupi nemaju, htjeli bi dobiti, tepokazuju vjersku revnost, da bi tijem samo umno`ili vlast svoju", itijem okrwili prava dr`avne vlasti u postavqawu episkopa ipotvr|ivawu paroha, koja prava dr`avna je vlast svagda vr{ila i vr{i unovodobivenim zemqama. Oprovrgava poslije toga proveditor osvade,koje su bacili bili na pravoslavne latinski biskupi u vjerskim i509 Docum., p. 114.298

obrednim pitawima, koje osvade karakteri{e za „imposture, koje od vi{egodina izmisli{e, te {ire dalmatinski biskupi", i dokazuje, da ep.Stevana nemaju pravo oni biskupi da zovu „shizmatikom", po{to srpskipe}ski patrijarh nije nikada zavisio od Rima i ~lan je isto~ne crkve.Zavr{uje proveditor `ale}i se na dalmatinske biskupe, „~ija srca dazbiqa te`e za spasewem du{a, ne bi iskazivala onolike animoznosti,koje sunovra}uju i osuje}uju onu slu`bu Bogu, od koje bi se ina~e velikodobro moglo o~ekivati", niti bi toga svega bilo, da biskupske katedre uDalmaciji ne pokrivaju „pitomci romanskih kolegija", kao {to to unovije vrijeme biva, koji samo o svojim li~nim interesima misle. 510Kad je ovaj proveditorski izvje{taj stigao u Mletke, u isto je vrijemeprispio tamo i izvje{taj arcibiskupa Zmajevi}a, naravno sasvijemprotupolo`noga sadr`aja. U ovom svom izvje{taju Zmajevi} po~iwe izdaleka i ti~e iskqu~ivo srpski narod. Ka`e da je srpska vjera ista {toi moskovska, i da se razlikuje u ne~emu od gr~ke vjere, koja smatrasrpsku vjeru nezakonitim svojim ~edom, tako da je psovka za Grke isrpska crkvena uprava, pa i samo ime srpsko, i ta srpska vjera puna jeisto~nih jeresi. Za vrijeme prvih srpskih kraqeva postali su i srpskivladike, koji su zavisili od svog mitropolita, koji je mitropolit zavrijeme cara Du{ana dobio naslov patrijarha, ali taj patrijarh nijenikada imao vlasti nad Dalmacijom. Kad za vrijeme ratova izme|uTuraka i Mle~i}a do|o{e u Dalmaciju Grci i zatijem Srbi (li MorlacchiServiani), prvi su zavisili od gr~kog prelata u Mlecima, a nad Srbima,imali su vlast oni latinski biskupi, u ~ijim su se biskupijama oninalazili. Vladika Busovi}, koji je ispovjedio bio rimokatoli~ku vjeru,nije zavisio od srpskog patrijarha; i poslije, kad je pogazio toispovjedawe i povratio se na svoju bquvotinu (al vomito) prodao je zagotov novac (reg contanti) vladi~ansku ~ast vladici Savatiji. Po~eo jeSavatija vr{iti tu kupqenu jurisdikciju, ali mu je poslije ona bilazabrawena. Nastupio je tada Stevan Qubibrati}, koji je lukavstvom,prijevarom i novcem dobio vladi~ansku ~ast i vlast u Dalmaciji odErcegnovoga do Zadra. Ovaj Stevan je ~ovjek, koji ne zna ni{ta, i tekako zna ~itati i pisati, a poznaje italijanski jezik, jer ga je nau~io kadje u tamnici bio; zara`en je origenizmom, ne priznaje latinsko kr{tewe,proniknut je mr`wom prema latinskoj vjeri i simonist je; guli narod, iu~i dobre i nevine morlake da mrze latinsku vjeru, i mo`e ih lakoodbiti od poslu{nosti mleta~koj vladi. Obzirom na sve ovo, zakqu~ujeovaj gospodin arcibuiskup, koliko sama vjera, toliko isto i dr`avnirazlog (massima di Stato) zahtijeva, da srpski narod u Dalmaciji ostanepod upravom latinskih prelata, koji }e boqe pou~avati taj narod i jakimlancem vjere priqubi}e ga jo{ vi{e svome du`du, niti je nu`da, niti je u510 Ib., str. 115.299

dr`avnom interesu, da latinski biskupi budu li{eni one jurisdikcije,koju su svagda imali nad Srbima (sempre avuta sopra il Serviani) i da sevjera izlo`i opasnosti dolaskom jednog shizmati~kog i jereti~kogSrbina (per l’ intrusione d’ un scismatico ed cretico Serviano). 511Ovaj izvje{taj, koji je i odvi{e jasan po svojoj tendenciji, primqen jeipak bio za mjerilo postupawa u Mlecima, i napu{ten onaj izvje{taj oistome poslu proveditora Mo}enigo. Senat upravi 5. septembra iste1720. godine proveditoru dekret, u kome ga kori {to nije jo{ uklonio izDalmacije ep. Stevana, te mu o{tro nare|uje, da bez ikakvog odlagawaodmah ukloni iz zemaqa republike ep. Stevana, i da odmah javi da je tunaredbu izvr{io. 512 Proveditor dalmatinski, vide}i o~ito da je senatzaveden bio od latinskih biskupa i od svojih konsultora, nije ipak htioizvesti tu senatsku naredbu, nadaju}i se da }e istina morati najposlijepobjediti; i ep. Stevan produ`io je i daqe upravqati dalmatinskomcrkvom, uva`en i qubqen od svoje pastve i sve{tenstva, a {ti}en i odmnogih inovjeraca, koji nijesu fanatizmom bili zaneseni i koji suvidjeli o~itu napravdu, koja se ~inila tome episkopu.12.Vide}i ovo arcibiskup Zmajevi}, koji je po svaku cijenu htio da seizvede ona senatska naredba, koju on zove zlatnim dekretom (aureo decreto),a boje}i se da ne bi proveditor sklonio senat da opozove istu naredbu,napi{e naro~itu raspravu, u kojoj najpodrobnije razvija one misli, kojeje istakao bio u svom prvom izvje{taju, napadaju}i bez i najmaweg obzirapravoslavne Srbe i wihovu crkvu, a naravno i ep. Stevana. Raspravu ovusvoju, koju je Zmajevi} nazvao „ogledalo istine" (specchio della verita),zgotovio je on bio prvih dana 1721. godine i odmah poslao u Mletke.Poslije pristupa, dijeli on tu svoju raspravu na 12 glava. U pristupuizme|u drugoga ka`e, da je novim pro{irewem granica u Dalmaciji„unesen u wu otrov dolaskom Srba, koji, zara`eni jereti~kim u~ewem,zaseli{e Dalmaciju. Ispovijeda taj narod srpsku vjeru, koja je k}i gr~ke,ali odro|ena od matere, radi mnogobrojnih vjerskih zabluda. Po{to uop}e taj narod i ne poznaje su{tinu tih zabluda, mogla bi s wima pravavjera (rimokatoli~ka) mnogo dobiti, da nije perfidije glupogatvrdoglavoga klira, koji zavodi narod." Ka`e daqe, da dalmatinski Srbinijesu nikada imali svog episkopa, nego su uvijek zavisili od latinskihbiskupa. Spomiwe ep. Busovi}a, koga je Tipaldi postavio, „prevarenpritvornim ispovijedawem katoli~ke vjere", koju je Busovi} izjavio;spomiwe ep. Savatiju, koga je politi~ka vlast li{ila prava da vr{iepiskopsku jurisdikciju, i zatijem ep. Stevana, od koga prijeti opasnost„katoli~koj vjeri u Dalmaciji", ako mu se dopusti da vr{i episkopskaprava. @ali se, „kako u isto vrijeme, kad su katoli~ki prelati,511 Ib., str. 124.512 Ib., str. 131.300

pokrenuti pastirskom du`no{}u, pristupali k prijestolu du`da itra`ili pomo} od dr`avne vlasti da se zaprije~i zlo, na{lo sebraniteqa Stevanovih, koji su nastojali da mu uzdr`e uzurpiranu vlast ijurisdikciju, i izgledali su vi{e politi~ki qudi, nego li hri{}ani, teda se otkriju wihove zablude, morali su katoli~ki prelati mpogoraditi i rije~ju i perom." Pa da bi pokazao kako su na krivom putu oniStevanovi branioci, a u isto vrijeme da bi tobo`e prosvijetlio ostale,latio se Zmajevi} da napi{e ovaj svoj izvje{taj.Poslije toga i takvog pristupa, u prvih 7 glava svog izvje{taja ka`e : 1.da je vjera osnova za dr`ave i kwa`eve, 2. da je etni~ka vjera izmi{qenaod starih pagana, da bi wom u~vrstili vlast i mo} kwa`eva, 3. da jehri{}anska vjera jedini temeq sre}e kwa`eva, 4. da su hri{}anskikwa`evi mo}ni, kad se staraju da se u wihovim dr`avama ~uva katoli~kavjera, 5. da jeres ru{i dr`ave, kad se odmah u po~etku ona ne ugu{i, 6. daje i shizma isto tako {tetna kwa`evima, jer je ona uvijek vezana za jeresi 7. da su shizmatici gori od jeretika u svom protivqewu kwa`evima. Pakad je sve ovo na svoj na~in izlo`io, u 8. glavi opisuje „vjerske zabludesrpske shizme". Po{to ono, {to je u ovoj glavi kazano, sastavqa osnovusu|ewa latinskog sve{tenstva, ~ak i danas, o pravoslavnim Srbima i dajepravac odnosima wegovima naspram pravoslavne vjere i srpskoga naroda,to }emo mi ovdje navesti u prijevodu svu tu glavu ovog Zmaji}evogizvje{taja.„Po pogrje{nom mi{qewu mnogih prikazuje se, da su vjerske zabludeSrba pre{le k wima od Grka, te da su te zablude jednake gr~kimdogmatima sa samom razlikom ilirskog jezika. I zbiqa, po{to je vjeraSrba k}er gr~ke vjere, to i ne bi morala k}er biti druk~ija od matere.Ali je u obrazovawu preotela mah neznawe, koje je dalo pravac svemu, iu~inilo je vjeru srpsku razli~itom od gr~ke u dogmatima i nejednakom joju vjerovawu. Jer, ono {to osu|uje gr~ka crkva, to srpska crkvaispovijeda, pa usvajaju}i i ova crkva srpska zablude i protivnosti gr~kecrkve naspram latinskoj vjeri i wenih slu`iteqa, ~ini samo da u woj(srpskoj crkvi) bude ve}i broj svetili{nih ~udovi{ta (mostri delsantuario) i sama je postala kavez mnogobrojnih i divqih zvjerova (unosteccato di fiere piu copiose e feroci). I premda je u drugoj prilici pokazanpostanak i pad srpskoga naroda, ne }e biti suvi{no u kratko ovdjespomenuti wegove doga|aje, da to poslu`i za razja{wewe dana{wihwegovih `alosnih prizora.„Dana{wi Srbi to su stari Srbqi i Servi, koji prebjegav{i izazijatske Sarmatije, bili su primqeni kao sluge (servi) dr`ave odIraklija u onaj me|uzemni dio Ilirije, koji je poslije dobio imeSrbije. Narod surov i divqi, ali bez i~ega plemenitoga i ponosnoga(ignobile e vilе), pre{ao je iz mraka u jevan|elsku svjetlost za vrijeme caraVasilija Makedonca, izmjeniv{i tako mra~ni svoj ropski postanak i301

preporodiv{i se kr{tewem i vjerom u Hrista. Bio je katolik i rimski(cattolico e romano) u prva svoja sretna vremena; ali kad je pri mijenamaisto~noga carstva postao od sluge gospodar, pokazao je labavost svoju uvjeri, i postao je koliko nevjeran (ribelle) caru, toliko i izdajnik vjere(traditore della fede). Svagda slab, te zdru`en ~as sa Grcima, ~as opet saLatinima, uvijek {aren i uvijek nestalan (sempre vario e sempre volubile),najposlije je uspio osnovati patrijar{esku katedru u dr`avi, da bitijem jo{ vi{e dr`avu okaqao u~iteqskom vla{}u osobe svagda slabe inevje{te.„I zbiqa uvijek je u srpskom kliru vladalo neznawe (ignoranza),plodni izvor crnih dimova, koji bi htjeli pomra~iti lijepi sjaj crkveBo`je. Nikada nije Srbija imala ni {kola, ni nauke, ni kwiga, osimonih koje slu`e za crkvene slu`be. Li{ena uslijed toga svjetlosti, lakoje pala u tamu, niti je mogla Gr~ka da ju iz tame podigne, jer nije moglarazumijevati gr~ku nauku, ko ne poznaje drugog jezika, osim ilirskoga.Otrovna nauka albigeza, proterana iz Francuske, a sklowena u Srbiji,pokazuje svoj veliki otrov i danas me|u Srbima, jer kao {to ih je onajedan put ranila, to je morao ostati trag te rane, da se poka`u jo{ idanas bogaqi.„Zaista mnogo je skandalozna ona neprijateqska mr`wa, koju Srbi gojenaspram svetih stvari latinskog obreda. Gwu{aju se od na{ihnajpo{tovanijih svetili{ta, niti oni prave razlike izme|u na{ih crkavai turskih xamija. U|e li u na{u crkvu jedan kalu|er, ne }e{ opaziti kodwega ni jednoga znaka po{tovawa, naprotiv uzdignutom svojom glavom onti samo pokazuje svoj prezir i svoju odvratnost naspram crkve na{e. Javnokazuju da su nedostojna bogoslu`ewa na{e crkve, i da nijesu za {tovawena{e `rtve. Ne po{tuju osve}ene slike, ako nijesu nacrtane na gr~kina~in. Ne }e da se klawaju skulpturama visokog ureza, premda i upotrebqujuone niskog ureza. Zabrawuju svojima ulaziti u na{e crkve, i kazne onogakoji se poslu`i na{om osve}enom vodom, i stru`u onaj dio tijela, koji jetom vodom pokva{en bio, kao okaqan i opogawen. Gwu{avaju se na{iholtara, niti }e slu`iti na wima, ako ih prije ne isperu i nanovoblagoslove, ili ne razru{e i nanovo sagrade. Opako je to u~ewe, kojeocjewuje kao grje{ne najsvetije ~ine, i kao ne~iste najbjeqe golubice jaja.I mo`e li ko bez svetog gwu{awa slu{ati kako jezik wihov psuje vjerui latine? Zovu latine ilirskim nazivom pagani, i poganom presvetu ibo`ansku vjeru, i psuju}i zovu je „pasija vjera i mi{ija vjera". Laju kaobijesni psi na nebo, i bquju}i otrov uzaludno se sile da okaqaju ono,{to je na zemqi najsvetije i bo`ansko. Nije bilo jeresi, koja je tolikosmjela raditi. Pa od rije~i prelaze i ~inima, koji su isto tako za osudui opaki.„Zovu nas pagani, jer nas za takve dr`e. Osu|uju na{e kr{tewe, i,gori od anabaptista, ne smatraju da ono vrijedi. Ne mogu ovo pore}i,302

jer tako na djelu biva. Prekr{tavaju na{e katolike, i djelom pokazujuda nas dr`e za etnike i pagane. Dosta bi bila ova sama wihova zabluda,da se vidi u prospektivi velika gora divnih zvjerova, kakvih ima Srbija.Pori~u}i vrijednost na{ega kr{tewa, udara se sjekirom u korijen isasvijem se sije~e veliko stablo Bo`je crkve, nazivqu}i ne~istim ibogoprotivnim sve {to ima pobo`nog i svetog, pa ako je jeres poricawei jednog samo dogmata vjere, {ta mora biti kad neko sasvijem pori~esamu vjeru, kao etni~ku i pagansku? Izgleda zbiqa da su nekada{widonatisti Afrike vaskrsli sada u Srbima. Poricali su i oni vrijednostna{ega kr{tewa, prezirali su na{e crkve kao stvar nesvetu, za ni{ta susmatrali na{e rukopolo`ewe, palili su ili su strugali na{e oltare,kao okaqane na{im bogoslu`ewem. A takav je upravo karakter na{ihSrba, koji su postali na{qednici onih afri~kih ~udovi{ta na `alostBo`je crkve i na propast dr`ave. Dovde je paralel ravan, ali te`ina je jo{ve}a na strani Srba. U katihisisu wihovog kr{tewa za odrasle pokazujese opakost wihova skop~ana sa grdnom mr`wom naspram svetoglatinskog obreda, jer na onaj na~in, kao {to katolici stavqaju pitaweprije kr{tewa: „odri~e{ li se sotone i sviju djela wegovih", tako isto ioni sa najsvetogrdnijim paralelom zadaju tri pitawa, ali koja se nemogu ni ~uti, a da se ~ovjek ne zgrozi. Pitaju oni: „odri~e{ li se paperimskoga", „odri~e{ li se subotwega posta", „odri~e{ li se latinskogakrsta." ^ak eto i presveti krst, pred kojim poklawaju glavu svojunajvi{i carevi svjeta, slavni znak iskupqewa i ~asna zastava na{egvje~nog spasewa, ne ostaje slobodan psovke od onih nevevaqalih jezika.Nije se za to ~uditi, ako Srbi prelaze}i iz jednog ponora u drugi,radije se pridru`uju muhamedanskoj sekti, nego li rimskoj vjeri. Svimaje poznata ona grdna wihova psovka, da bi radije bili Turci, negolatini. Ova opaka misao epilog je sviju zala, kakvih je pun onajopogaweni i nesretni narod.„Ali ako je srpska vjera gora od anabaptista, jednakadonatistima i drug ikonoklasta, i gora od sviju drugih jeretika,koji su lajali protivu neba, ona je tako|er drug i origenista, jerona pori~e vje~nost muka u paklu u korist rasputnosti i ujednoEpikurove {kole; jer wihovi sve{tenici prodaju taj esnap, koji imdonosi znatnu dobit. Ne priznavaju}i zajedno sa Grcima tre}e mjesto,gdje se "du{e ~iste, malu bi oni korist imali u velikoj trgovini, kad sene bi stavqali me|u u~enike glasovi toga Orfeja i kad ne bi pokazali,da su oni kadri za odnosni sveti dinar izvu}i du{e iz pakla.„Pa nijesu samo ove jeresi i ove vjerske zablude, koje vladaju u srpskomnarodu, jer, brode}i on po {irokom moru bez krmara, udara i u drugehridine i topi se kao besku}nik i nesretnik. Ne priznaju Srbi grijehodlu~ene misli; ne priznaju da je grijeh prosto bludo~instvo; odobravajuotmicu djevojaka; razvode brakove, niti zahtijevaju za brak uzajamno303

pristajawe mladenaca, nego ka`u, da je dosta da su prisutni mladenci zavaqanost bra~ne sveze. Ne znaju Srbi ni koje bitne stvari sastavqajutajnu; wima je nepoznata intencija, i pori~u da sve to treba znati zavaqanost tajne. Ka`u da ne vrijedi kr{tewe, ako nije izvr{eno sa svimaformalnostima i duga~kim ceremonijama, tako da kad je dijete pri smrti,ne smatraju da je dovoqno da mu se samo dade voda, nego dr`e da je dijeteumrlo nekr{teno, ako nije do kraja izvr{en sav obred.„Ali ko je u stawu da u|e u poqe wihovih simonija, a da se nezgrozi, vide}i toliki broj ~udovi{ta, koliko je i bezakowa, {to oni~ine? Tajna ispovjedi to je javni pazar, na kome se prodaju i kupujugrijesi, ko da vi{e. Javni ili tajni lupe`i ugovaraju za opro{taj zanovac. Rukopolo`ewe je bogato tr`i{te, koje nosi samo dobit. Svazasluga kandidata sastoji se u tome, koliko mo`e da dade novca, koji va`ivi{e od svake sposobnosti i znawa. I sama evharistija tome istomepodle`i, i onaj Bog koji je postao ~ovjek i koji je samo jedanput od Judeprodan bio, ispituje kod Srba i danas, ako ne isto izdajstvo, a onojednako postupawe. Bez sumwe mnoge su pogrje{ke ~eda neznawa, ali nijetu tek samo to neznawe. Nego tu ima i veliko lukavstvo, i tijem stra{nije,jer je ono proniknuto stra{}u protivu latinskog bogoslu`ewa.Lukavstvo je svagda bilo prvi biqeg svake shizme, ali nigdje se ono nijepokazalo toliko stra{no na {tetu vjere prave, kao u Srbiji. A svemu sukrivi episkopi i kalu|eri, koji osnivaju svoju sre}u na mr`wi iprotivnosti. Znaju oni kako su im slabi dogmati, i da se ne moguuzdr`ati u disputama o vjeri sa latinima, i radi toga izmi{qenimsvakojakim basnama oni zavode narod, i ~ine od wega aspidu, kojaproniknuta unutra{wom mr`wom odbija od sebe svaki poziv sakatoli~ke strane. Pa da oja~aju u narodu grozotu naspram na{ih stvarii da ga uzdr`e od svakog op}ewa sa rimskim obredom, zapovijedaju da neposti u subotu, i ako nema mrsnog jela, nala`u mu da taj dan morajupolizati ili od svoje krvi ili no`, kojim se prije meso sjeklo.„Takvi su sve{tenoslu`iteqi i u~iteqi srpskoga naroda. Ali dobroje da se jo{ jedan zastor podigne, da se boqe poznadu i osude.Pritvornost, koju toliko osu|uje Bo`ja crkva u pitawima vjere, to jeveliki u~iteq, koji je osnovao katedru u srpskom kliru, i koji predajeonako kako predaju qudi, koji, osim svog interesa, nikakve vjere nemaju.Druk~ije u tome postupaju ti sve{tenici u Turskoj, druk~ije opet uhri{}anskim dr`avama, i kao novi Proteji mijewaju oblik, i premarazlici klime razli~no se i prikazuju. U Turskoj javno izna{aju napazar pomenuti svoj esnap, i isti~u se zakleti neprijateqi katolika,kako bi tijem u isto vrijeme povoqili Turcima, koji su nam radipolitike jednako protivni. Adi u dr`avi hri{}anskoga kwaza javno sepokazuju u drugoj odje}i, pokrivaju}i pritvorno{}u svoj zanat iprijevaru, nerazlu~ne saputnike jeresi. Sve kod wih izgleda304

dostojanstveno, smjerno i sveto. Kad ih kakvo lice, koje je na vlasti,zapita o dogmatima, oni odgovaraju u op}e ono, {to im ide u ra~un, anikada onako kako oni vjeruju. Lukave lisice skrivenim i tajnimna~inom pu{taju ogaw iz svojih redova da tamane jevan|elsku `etvu.Divqi vukovi u ov~ijoj ko`i, tijem su oni opasniji za Hristovo stado,~im ih se vi{e boji{ i poznaje{. U najwe`nijim pitawima vjere oni sesamo pretvaraju, samo da lak{e prevare. Ali ma koliko da je pritajenaprevara wihova, nije se ona mogla ipak sakriti od oka latinskihpastira, koji su otkrili wihov zanat i lukavstvo, koje je pravi otrov,upravo zaraza, od koje se slabiji i nevini mogu sa~uvati samo, akopobjegnu od wih.„Otkrio je opa~ine wihove i visoki um presvjetlog generalnogproveditora Justina da Riva, koji je na{ao za nu`no iznijeti ih najavnost. Vrijedi da se ovdje privede izvje{taj tog znatnog senatora, jeristi izvje{taj epilogira mnogo, kazuje sve i divno pokazuje na~in,kojim se episkopi i sve{tenici srpski podvla~e da {ire velikuzarazu", i tada privodi tekstualne rije~i iz Rivina izvje{tajapodnesenoga mleta~kom senatu. 513Ovijem zavr{uje Zmajevi} 8. glavu ove svoje zle rabote. U istom pravcuprodu`ava sve do kraja. U 9. glavi crta {ta je pritvornost, ipokrisija, ikako su svi jeretici bili ipokriti, a najve}i da je bio patrijarh Fotije,te pi{e: „Od ovog zlog u~iteqa jo{ gori su u~enici Srbi, jer i onislijede wegovoj nauci i pritvornosti, glavni biqeg jereti~kog u~ewa".Navodi tada za primjer te wegove tvrdwe, najprije trebiwskog igumanaSimeona Par~eti}a, koji da je za vrijeme kritskog rata, gowen od Turaka,po{ao u Rim i pred papom Aleksandrom ispovjedio rimsko vjerovawe, i daga je za to papa obdario krstom i srebrnim svjetwacima, ali da se poslijetoga isti iguman povratio u otaxbinu, „zadovoqan {to je svojompritvorno{}u prevario Rim, jer se narugao onom rimskomvjeroispovjedawu, i u nagradu za to nedjelo patrijarh ga je wegov u~inioepiskopom biogradskim". Navodi tada episkopa Busovi}a, koji jetako|er bio srpski kalu|er, i koji da je pritvorno ispovjedio rimskovjerovawe, samo da prevari Rim i da ga „dostojni" arhijepiskopfiladelfijski Tipaldi posveti za episkopa. Spomiwe zatijem episkopaSavatiju, koji je bio primqen u zemqe mleta~ke republike, ali da je „onbio lukava lisica, koji zavaravaju}i latine samo da sebi ne na{kodi,podra`avao je opakom jeretiku Petru Mongo, koji da se odr`i naaleksandrijskoj katedri, me|u svojim jereticima osu|ivao je halkidonskisabor, a me|u katolicima priznavao se za katolika. Novi Celestije, upravoafri~ko ~udovi{te, uzaludno se usiqavao da zavara i tada{weg kotorskogbiskupa, Drago, svjetlilo Dalmacije i ukras crkve. Vidio je ovaj biskup513 Ib., str. 138-139.305

da je kod Savatije sve sama pritvornost, jer medu, koji mu je tekao iz usta,nije odgovarao otrov wegovoga srca, koji se pokazivao u svima wegovimdjelima. I ako su neki i sumwali o Savatiji, bilo je ipak mnogih, koji,zavarani wegovom spoqa{no{}u, nijesu mogli da misle da je on kao {to je ustvari bio, najgori srpski jeretik (pessimo eretico serviano). Branio se onobi~iim oru`jem pritvornosti, ali se nije mogla za dugo sakritiopa~ina wegova. Do{ao je bio u Ercegnovi jedan dobri kalu|er ruski(ruteno), i po{to ga je Savatija smatrao za focijana, primio ga je; a kadje doznao, da je taj ruski kalu|er katolik, tada su ga grdili, gonili ioterali. Zvao se taj kalu|er Josif Stremecki, i bio je iz Poqske, rus gr~kokatoli~kogobreda". Ovaj unijat po`alio se na zapisniku pred sudom naSavatiju, da on goni rimsku vjeru i da istu grdi. „Poslije ovogo~itovawa pokazao se Savatija demaskiran u svom pravom obliku". U 10. i11. glavi Zmajevi} produ`ava jo{ govoriti protivu pravoslavne vjere iprotivu srpskih episkopa, opisuju}i ih kao nevjerne dr`avi i svomevladaocu, i kao buntovnike. Za tijem 12. glavi hvali mleta~ku republiku,koja je uvijek {titila rimsku vjeru i u toj za{titi predwa~ila je svimaostalim dr`avama, te se tada navra}a na episkopa Stevana Qubibrati}a.Pi{e: „Ne mo`e se mimoi}i lijepi primjer vladala~ke revnosti, koji }eza sve vijekove slu`iti na slavu mleta~ke republike u sada{wnmdoga|ajima u Dalmaciji. Pokazalo se u woj opet novo ~udovi{te(mostro) u svemu jednako pre|a{wima, da pod izlikom gojewa vinogradaGospodwega, pretvori ga u `alosni parlog. Wegov spoqa{wi izgled bioje tijem stra{niji, jer prikladan za lak{e svijet prevariti, i jerpod prividnom pobo`no{}u krio se otrov jereti~ke opa~ine (ilveleno d’ empieta eretica), a jagwe}a ko`a pokrivala je }ud vuka. To jekalu|er Stevan Qubibrati}, poznat radi nemira {to je izazvaobio na {tetu dr`ave, i koji je, kao za nagradu poku{anog izdajstva uprvim godinama sada{wega mira, postavqen od srpskoga patrijarhaza mitropolita Dalmacije. Obilazio je gordo provinciju sa srpskimotrovima (coi veleni serviani) u rukama da ih {iri na {tetu vjere.Bogata i arogantna mom~ina isticao se kao neki vladalac, izdavaju}iapsolutnim gospodarstvom zakone i nala`u}i terete na bijedninarod. Sve je trpio poti{teni narod, jer odan do obo`avawa novommitropolitu, na koga je gledao kao na neko bo`anstvo, koje ima urukama nagradu i kaznu. I sama prostota katoli~kih te`aka zanosilase gledaju}i veli~anstvo i dostojanstvo wegovo, i kao da im je godioonaj varqiv izgled. Trgo{e se tada katoli~ki prelati, kad opazi{eopasnost, i digo{e g l a s svoj pred prijestolom vladaoca, mole}iza wegovu uzvi{enu ruku u za{titu vjere, koja je bila u opasnosti.Pobo`ni senat nije tu novost dugo trpio, jer je vidio da je ona na{tetu koliko vjere, toliko isto i dr`ave, te napu{taju}i svakipoliti~ki obzir, prognao je tog utuqenog mitropolita zlatnim306

svojim dekretom, koji zaslu`uje da se ovdje privede na vje~nu slavumleta~ke pobo`nosti, i kao plemenita pobjeda vjere u Dalmaciji",i tada Zmajevi} privodi ovdje tekstualno senatsku odluku od 25.januara 1720. godine. 514 Zavr{uje Zmajevi} ovu svoju rabotu ovako:„Premise ne mogu biti jasnije za zakqu~ak, da vjerske zablude netreba nikako trpqeti u jednoj dr`avi, kojom zapovijeda katoli~kivladalac, i kao {to zlo poti~e od otrovnog klira, sastavqenoga odepiskopa i kalu|era, tako treba dr`ati daleko od tih episkopa, ikalu|era narod, da bi se sa~uvao od zaraze i tijem ostao vjeran iBogu i vladaocu svome; jer kad se ovi uklone, uklowen je i uzrok,isto i po{qedica, da se jereti~kim otrovom ne zarazi prosti,nevini i dobri narod; pa kad ne bude doti~nih, koji dra`e srpskete`ake na mr`wu prema katoli~kom bogoslu`ewu, pretvori}e se tamr`wa u po{tovawe, i vladalac }e tada imati u tim srpskimte`acima mirne i poslu{ne podanike, jer }e biti vezani wegovomprijestolu blagim lancem vjere." 515Ako je prvi Zmajevi}ev izvje{taj vladi pokazao tendenciju wegovu, uovome se ta tendencija jo{ jasnije ogleda. On psuje i grdi, kao {to smovidjeli, da ne mo`e biti gore, srpsko dalmatinsko sve{tenstvo iepiskope, a sve to, jer se boji da ne bi dalmatinski rimokatolici primilipravoslavnu vjeru; pa po{to ovaj arcibiskup ne vjeruje u svoju moralnusnagu, a izgleda ni u onu ostalih biskupa i podru~nog im sve{tenstva, dabi mogli sami uzdr`ati rimokatoli~ki narod u poslu{nosti papi, ontra`i pomo} od dr`avne vlasti, da ona policijom i vojskom za{titirimokatoli~ku vjeru u Dalmaciji, i wemu i ostalim biskupima osiguravlast. Ovo Zmajevi}evo pozivawe politi~ke vlasti da branirimokatoli~ku vjeru u Dalmaciji ponavqa se na svakom korakudalmatinske crkvene istorije, i dakle ono pokazuje, da zbiqa nikakvemoralne mo}i u narodu nijesu imali ni svi oni biskupi, ni sve{tenstvo,a pokazuje i to, da je rimokatoli~ka vjera vrlo slab osnov imala koddalmatinskih rimokatolika, kad je trebala i policija i vojska, da ih utoj vjeri uzdr`i. Zmajevi} zove neznalicama episkope i sve{tenstvopravoslavno u Dalmaciji, i da osim crkvenih kwiga nikakve druge kwigenijesu pro~itali, ali u takvom slu~aju on je morao razjasniti u svomizvje{taju i taj fakt, kako da pored svega toga, i pored neprestanognapadawa na pravoslavnu vjeru od strane latinskog sve{tenstva, svagda{ti}enoga od politi~ke vlasti, ipak je pravoslavna vjera ostala ~vrstau srpskom narodu dalmatinskom; a ako su neki otpadali od te vjere, to jebivalo samo uslijed grube sile ili uslijed prevare. U razja{wewe ovogafakta nije se upustio Zmajevi} s toga, {to bi tada morao upore|ivatisu{tinu pravoslavne vjere i su{tinu rimokatoli~ke vjere i navoditi,514 Ib., str. 114.515 Ib., str. 132-143.307

{ta privezuje pravoslavne svojoj vjeri, i ~ime se uzdr`avajurimokatolici u svojoj vjeri, a to bi ga po svoj prilici bilo zamelo uposlu.Kad smo priveli u tako dugom izvodu izvje{taj ovaj Zmajevi}ev,du`nost bi nam nalagala i da podvrgnemo analizu bar glavnija mjestatoga izvje{taja, i da poka`emo da su bez osnove svi oni navodi wegovi ineopravdane one grdwe wegove i psovke, kojima je obasuo srpskupravoslavnu crkvu i wene slu`iteqe. Ali te du`nosti mi sebeosloba|amo, jer ne bi znali na}i na~ina kako bi trebalo tomegospodinu odgovarati na onakvo strastveno wegovo pisawe, i jer je iodvi{e prozra~na tendencija, koja ga je rukovodila da onako grdi ipsuje. A oslobodio nas je u neku ruku od toga odgovora i jedanjednovjernik Zmajevi}ev, koji ako i nije bio kao on pitomac rimskekolegije za propagandu, ipak je bio papi privr`en mo`da i vi{e negosam Zmajevi}. Nave{}emo u kratko {ta je taj gospodin odgovorioZmajevi}u.U Mletke je stigao Zmajevi}ev ovaj izvje{taj okolo polovine 1721.godine, i proizveo je, kao {to se ~ini, duboki utisak, osobito s toga,{to je pravdao o{tri onaj dukal od 25. januara 1720. g. o izgonu izDalmacije episkopa Stevana. Me|utijem do|u do ruke profesora paduanskeakademije Nikole Papadopula 516 oba spisa Zmajevi}eva: ovaj, o kome sadaspomenusmo, i onaj od pro{le godine. Papadopul, kao {to smo prijespomenuli, bio je polatiweni Grk i fanati~ni djelateq, za unijuisto~ne crkve sa Rimom; ali je ujedno bio i ~ovjek od nauke, te mu jedrago bilo da sve {to se za uniju radi, da se to ~ini oprezno idopu{tenim srestvima, radi ~ega je, kao {to smo videli, i osu|ivaoTipaldija, koji je svoj li~ni interes stavio bio u poslu unije. Ovajprofesor prou~io je oba ona spisa Zmajevi}eva, i napisao je svoj odgovor,uzimaju}i za podlogu prvi spis, a osudiv{i drugi, kao porod strasti. Utom svome odgovoru Papadopul odmah u po~etku ka`e: „Spis (Zmajevi}ev)nema u sebi ni traga apostolske revnosti, koja te`i k pravom op}emdobru, k spasewu du{a i slavi Bo`joj, nego on izgleda vi{e satira, iliboqe pamflet, koji je mogao zamisliti i sastaviti samo duh pitomacapropagande, duh kavge, samoqubqa i osva|awa, koji se ne zadovoqava, gdjesamo nogom stanu oni pitomci, propisima sve{tene slu`be, nego, da bisamo tu|e oteo, te pokre}e sve pod izgovorom vjere u svakom poku{ajusvome daje oblik svetosti, kako bi postigao ono ~emu te`i, a to je, dara{iri svoju jurisdikciju, da omalova`i tu|e zasluge i da zadobije svojimla`nim izvje{tajima nagradu od apostolske stolice, ~ije najsvetije svrheon samo osuje}ava.516 Vidi o ovome piscu biqe{ku na str. 143. Documenta.308

„Ko poznaje na{u Dalmaciju i doga|aje na{eg Ilirika, i ko zna kakvisu isto~ni obredi, kad pro~ita onaj spis uvjeri}e se o istini ovoga {topi{em; niti }e se za~uditi bezobzirnosti ovoga, koji ga je sastavio ikoji je sigurno mislio, da }e on do}i u ruke tek onih, kojima su o~izatvorene za istinite vijesti, a otvorene su im one samo da gledajuvarqivu svjetlost misli o vladawu, za kojim te`i bez obzira na pravurevnost onaj, koji tra`i tu|e. Ja }u sa svoje strane, poznavaju}i na{uDalmaciju i srpsko bogoslu`ewe, to jest isto~no-slovensko bogoslu`ewe,koje je jednako i u Poqskoj i u Rusiji, i poznavaju}i gospodinaQubibrati}a, otvoreno i ~isto re}i, da spis onaj {to sam pro~itao, nijenego hrpa bestemeqnih predpostavaka, la`an u faktima, neta~an u pogleduapostolskih konstitucija, prepun osvada i vrlo malo hri{}anski,protupolo`an misli o {irewu vjere, suvi{an, a mo`da i na {tetudu{evnoga spasewa.„Isti spis isti~e tri ta~ke, zbrkano izmije{ane me|u sobom, da setijem prikrije wihova bestemeqnost, ali koja postaje odmah za svakogao~igledna, ~im ih samo obiqe`i. Prva je ta~ka, da srpski patrijarhnema, niti je ikada imao jurisdikcije u Dalmaciji, iz ~ega se zakqu~uje,da u Dalmaciji ne smije postojati nikakav episkop, koji je od togapatrijarha postavqen, nego da u toj provinciji morlaki srpskog obredamoraju biti podlo`ni latinskim prelatima, i prema tome da je atentatprotivu tih prelata, {to su postavqeni bili episkop Savatija iStevan. Druga je ta~ka, da je gospodin Stevan opaki shizmatik i jeretik,tirjanin, i jo{ sve ono ostalo, {to je kadra mr`wa da izmisli, da biprikazala najpoganije ~udovi{te nevjerstva i perfidije. Tre}a sadr`ipoliti~ke aksijome iz raznih apokrifnih pri~a, ali koje su ili krivoshva}ene, ili pak opako istuma~ene, samo da bi se postiglo ono, protivu~ega otvoreno govore istiniti i poznati fakti. Mogao je pisac nedirati ovu tre}u ta~ku, jer se politi~ka pitawa ne sla`u sa wegovimpolo`ajem i slu`bom, i jer za ta pitawa nijesu ni dorasli pitomcipropagande, obzirom na preslabe ideje, koje oni mogu da za~mu po`alosnom obrazovawu, {to daje kolegija propagande".Poslije ovoga, Papadopul pristupa k analizu svake pojedine odnavedenih ta~aka, i opovrgava jedan po jedan sve Zmajevi}eve navode.Papadopul je latinske vjere, i ba{ zbog toga je vrlo va`an ovaj wegovspis, jer pokazuje, da i sami ozbiqni rimokatoli~ki pisci nalaze, dasu za osudu i da su li{ene svake osnove sve one Zmajevi}eve osvade inapadaji na pravoslavnu crkvu i na srpsko sve{tenstvo i wegoveepiskope. Govore}i Papadopul o {irewu vjere, ka`e: „Ako sudalmatinski prelati proniknuti pravom hri{}anskom revno{}u, nekase oni staraju blagim postupawem zadobiti qubav srpskih episkopa,neka ne dra`e protivu sebe te episkope progowewem, nego neka imizilaze na susret u svemu {to je dobro, da se kroz wih postignu u309

narodu blagotvorne po{qedice. Ovijem bi se mir i pobo`nost kodsviju uzdr`ala, i istinita bi revnost imala i svoj plod, a to je slavaBo`ja, spasewe du{a i pravo rasprostrawewe vjere, jer u tome serevnost hri{}anska pokazuje, a ne u isticawu rada za ostvarawe `eqaRima, u starawu o pro{irewu svoje vlasti i u te`wi da se ~uje ludahvala od onih, koji i ne znaju {ta je revnost. Ako je, kao {to jestistina i po razumu i po iskustvu, da se uzdr`avaju i {ire carstvaonim srestvima, kojima se ona osnivaju, i da je uvijek bila svetogrdnapogrje{ka u sve{tenim i duhovnim pitawima mijewati na~elo, koje jeHristos postavio i kojemu su sveti apostoli slijedilipropovijedaju}i jevan|eqe u svijetu, tada }e dalmatinski prelati lakopojmiti da je temeq svega toga bila qubav, ali ne onakva kakvuprikazuje avtor onoga spisa, nego onakva kakvu nam opisuje sv. apostolPavao, koji ka`e, da qubav dugo trpi, da je milostiva, ne zavidi, neveli~a se, ne nadima se, ne ~ini {to ne vaqa, ne tra`i svoje, ne srdi se,ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve snosi, svevjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ovo je karakteristika prave revnosti,i velika vje{tina za sijawe, wegovawe i rasplo|ivawe vjere; ovijem susveti apostoli i wihovi na{qednici rasprostranili vjeru po svemusvijetu, ovijem su oni otrgli od ne~astija nevjerne i zablu|ele, tepostado{e jedno Hristovo stado svi oni, koje je sveti prvosve{tenikLav nazvao gorom divqih zvjerova. Goweni ~inili su dobro, mr`enipristupali su blagim na~inom, i postojanim i bo`anstvenim strpqewemduhovno su savladali sve one zvjerove, koje je vidio apostol Petar utajanstvenome platnu. A htjeti nasilnim srestvima, prkosima, osvadama,ru`nim optu`bama i kavgama radi vlasti, rasprostrawati vjeru, to jepostupawe svagda {tetno, a naj{tetnije kad se ono uporavqa sa onima,za koje se misli da su izgubqeni, {to se dr`e isto~ne vjere, bilo gr~ke,bilo srpske. Da avtor onoga spisa ima i malo poznavawa crkveneistorije, opazio bi ovu istinu u istoriji one crkve gr~ke, koja jezajedno sa srpskom; a da mo`e da shvati pre`alosne po{qediceambicije Tipaldove, koji je za wega najblago~astiviji, osudio bi tajavtor sam sebe, {to je istakao neku vrstu revnosti, koja je inerazborita i {kodqiva za rasprostrawewe vjere." 517Papadopulov ovaj spis, kad je stigao u Dalmaciju, izazvao je~itav mete` u latinskom sve{tenstvu; a i kako ne bi, kad ga jenapisao ~ovjek, koliko u~en, toliko opet i avtoritativan upitawima sjediwewe crkava, i poznati privr`enik pape i rimskecrkve. Zmajevi}a je morao najvi{e smesti ovaj spis, jer je izri~nouperen protivu wega. Vaqda ne }e biti ni odahnuo kad ga jepro~itao, nego odmah napi{e na taj spis odnosni odgovor svoj, pun517 Docum., p. 143-157.310

najotrovnije `u~i. Da se samo vidi, koliko je morao isti spisujesti ovog zadarskog arcibiskupa, i kakvim je tonom odgovorio,privodimo po~etak tog odgovora: „Jezi~avost ~edo zlobe imapo~etak svoj u zavisti, slijepom porodu ~ulne pohoti, svagdaoru`ana pse}im zubima da ujeda vrlinu Platona, Aristipa i Zenona,sli~na je onoj prqavoj `ivotiwi, koja, nemaju}i snage da se braniod lovaca, misli da }e se narugati sili, bacaju}i uzaludno na wihsvoju crnu prqotinu, dok najposlije ne padne im u ruke. Takav jeobi~aj jezi~avih zavistnika, koji prena{aju}i rije~i na pismo,prolijevaju smrdqiva mastila; ali kaqaju}i sebe onim crnimprqotinama samo ja~aju grozotu kod doti~nih radi nenavi|enenevinosti. Takvim perom umo~enim u najcrwu tekutinu nacrtana jeapologija na obranu srpske vjere i kalu|era Qubibrati}a,tobo`weg episkopa." Pa kao {to je ovakav taj po~etakZmajevi}evog odgovora Papadopulu, takav je i sav odgovor; apsovke, grdwe i osvade na pravoslavnu vjeru, pa srpski narod, pasrpsko sve{tenstvo i episkope, osobito na episkopa Stevana,jednake su, a u mjestima i gore od onih, koje je ovaj arcibiskupupotrebio u svom „ogledalu istine." 518Malo je Zmajevi}u i ovoga bilo. Boje}i se, da senat ne}e htjetidati zvani~ni karakter wegovom „ogledalu istine" i da se dakle ne}eosvrnuti na to „ogledalo" onoliko, koliko bi on `elio, on napi{e upo~etku 1722. g. i po{qe senatu zvani~no novi izvje{taj svoj, u komeponavqa sve glavnije misli svog „ogledala," grde}i i psuju}i srpskinarod i wegovu crkvu samo onako, kako je to on ve} znao da ~ini. Iu ovome izvje{taju glavno mu je da pokrene senat, da svom energijomnastoji iskorijeniti pravoslavnu vjeru iz Dalmacije „Opusto{ilaje", ka`e Zmajevi}, „ta stra{na kuga (pravoslavna vjera) Bugarsku,Bosnu, Hercegovinu i Albaniju; i ne dao bi Bog da sada, kad jeprodrla u Dalmaciju, ne u~ini i ovdje istu pusto{." Pa zavr{uje:„Opasnost je bez sumwe danas velika, jer zaraza ja~a i {iri se mnogo,niti mo`e tu opasnost drugi iko otkloniti, nego ona mo}na i svetaruka, koja vlada dr`avom, i koja je uvijek djelovala za pobjedu katoli~kevjere." Dakle i opet vapaj politi~koj vlasti, neka naredi policiji ivojsci, da gone srpsko sve{tenstvo u Dalmaciji, i da primoravajupravoslavni narod da se latini. 519Senat mleta~ki nije nikakvih naredaba izdao povodom ovog novogZmajevi}evog izvje{taja, jer je dalmatinski proveditor Mo}enigoenergi~no se opirao arcibiskupu zadarskom, i bez obzira je otkrivaovladi sve intrige wegove protivu ep. Stevana. U januaru 1721. g. prestaoje vr{iti proveditorsku slu`bu Mo}enigo, i na wegovo mjesto stupio je518 Ib., str. 157-173.519 Ib., str. 173-184.311

M. A. Dijedo. Novi ovaj proveditor, vide}i da nemiri u zemqi traju, ida Srbi ne popu{taju u zahtijevawu da imaju svog episkopa, a s drugestrane da je latinsko sve{tenstvo gotovo na najodsudnije korake samo dabude iz Dalmacije uklowen ep. Stevan, proveditor napi{e 26. septembraiste godine senatu, da bi mo`da Srbi popustili u pitawu ep. Stevana,kad bi vlada obe}ala da }e im drugog episkopa dati. Senat usvojiproveditorov ovaj predlog, te ponavqaju}i naredbu svoju da se ep. Stevanudaqi iz Dalmacije, bude izdan 11. aprila 1722. g. dukal, te objavqenoda }e za pravoslavne Dalmatince postavqen biti novi episkop, i raditoga }e proveditor dalmatinski predlo`iti ~etiri lica, koja sumleta~ki podanici i imaju sve nu`ne kakvo}e, kako bi izme|u tih licamogao du`d imenovati jedno, da bude episkop u Dalmaciji. 520Poslije ovog dukala ep. Stevan bude odmah uklowen iz Dalmacije.@alosno mu je bilo ostaviti svoj narod ba{ u tom ~asu, kad je najve}ojopasnosti crkva u Dalmaciji izlo`ena bila, ali sili se moraopokoriti. Pre|e u Liku, gdje je proveo okolo tri godine, ~ekaju}i ne }eli se opet u svoju eparhiju mo}i povratiti, a me|utijem upravqaju}i odtuda dalmatinskom crkvom. Nije do~ekao da mo`e vidjeti opet svojupastvu, jer se Zmajevi} ve} znao dobro o tome starati. Po|e iz Like1725. g. za namjesnika biogradsko-karlova~kom mitropolitu, a 1. februara1728. g. postave kostajni~kim eiiskopom, poslije smrti ep. Nikanora, iupravqao je kostajni~kom eparhijom do smrti svoje, a to je do aprila1737. godine.13.Kad je oti{ao iz Dalmacije ep. Stevan (1722.), Dalmatinci ostado{ebez svog episkopa. Arcibiskup Zmajevi} i za wim arcibiskup Karaman,znali su ve} raditi, da novog episkopa Dalmatinci za dugo i ne dobiju,pokraj svega onoga dukala od 11. aprila 1722. g. i drugih potowihdukala. Pedeset godina poslije ovoga dukala nalazimo u Dalmacijiepiskopa Simeona Kon~arevi}a, ali za kratko je mogao i ovaj episkop dacrkvom upravqa, jer je latinsko sve{tenstvo na{lo na~ina da izmami izMletaka dukal, po kome je i ep. Kon~arevi} ispitao istu sudbu, koju jesada ispitao ep. Stevan Qubibrati}. O ep. Kon~arevi}u govori}emo nasvome mjestu. Me|utijem proveditor Dijedo u smislu sada pomenutogadukala objavi 20. aprila 1723. g. da je vladina voqa da narod gr~ke vjeredobije svog episkopa, i pozivqe sve sve{tenike, koji bi `eqeli da dobijumjesto i dostojanstvo episkopa gr~ko-srpskog (vescovo dei Greci Serviani),da se prika`u proveditorskom zvawu kroz ~etiri nedjeqe, te da }e zatijembiti izabran, koji se na|e da je najboqi. 521^im je postao javnim ovaj proveditorski poziv na pravoslavnosve{tenstvo, podigla se odmah protivu toga agitacija od strane latinskih520 Ib., str. 195.521 Ib., str. 185.312

dalmatinskih biskupa, a na ~elu im opet arcibiskup Zmajevi}. Ovome searcibiskupu u~inilo jo{ malo ono, {to je naiisao bio dotle senatuprotivu pravoslavne crkve, pa da bi pokazao vladi da nije on sam uDalmaciji koji tako misli, nego da to isto misle i svi ostali dalmatinskibiskupi, on se obrati na te biskupe, da bi i oni pismeno izrazili svojesu|ewe o istoj crkvi. Kao da se nijesu svi tada{wi biskupi osje}alitoliko vje{ti na peru, kao Zmajevi}, te mu se i odazove samo {ibeni~kibiskup, franci{kanac Karl Antun Donadoni, koji je tek pre malo vremenapostao bio biskup. Ovaj biskup da se poka`e vladi u~en i znalac uporednogbogoslovqa napi{e 1724. godine prili~no duga~ki izvje{taj o la`nomu~ewu pravoslavne crkve, svode}i sve svoje mudrosti na to, da „izme|uluterana, kalvinista i gr~kih shizmatika nema nikakve razlike." 522 Posvoj prilici nije Zmajevi} nikakve upotrebe u~inio od te Donadonovemudrosti, nego sam napi{e u Mletke slijede}e godine, dokazuju}i, kako nijeopravdan dukal 1722. g. da se dade dalmatinskim Srbima episkop, i dakleneopravdana i proveditorska objava 1723. g. o istom poslu, jer srpskipatrijarh nije nikada imao jurisdikcije nad Dalmacijom, Dalmacija jedio rimskog patrijarhata, i dakle tu ne mogu postojati nego samo rimskibiskupi, srpski su episkopi buntovnici, klir je srpski nevje`a, nemajednoga izme|u jeretika Srba (tra gli eretici Serviani), koji nije pukineznalica i napojen vjerskim la`ima itd. itd. 523 Ovo je napisao Zmajevi}1725. g, a slijede}e godine pi{e opet u Mletke o istoj stvari, i sada ve}navodi rimsko-kanoni~ki razlog i razlog politi~ki, za{to ne trebadopustiti u Dalmaciji srpskog pravoslavnog episkopa. Kanoni~ki mu jerazlog, {to je lateranski sabor XIII vijeka ustanovio da u jednojbiskupiji ne mogu biti dva biskupa, i dakle ni u Dalmaciji; a politi~kimu je razlog, {to su Srbi iste vjere kao i Rusi, i kad bi se dopustio uDalmaciji srpski episkop, zna~ilo bi otvoriti vrata Rusima, daosvoje mleta~ke zemqe. I nije ovo sve, {to je znao u fanati~kom zanosusvome da napi{e protivu Srba i pravoslavne crkve ovaj Pera{tanin, jer}emo ga mi jo{ ~uti poslije 10 godina da sli~no pi{e i la`e.Na onaj poziv proveditorov od 1723. g. dalmatinskom pravoslavnomsve{tenstvu da se prijavi, ko bi `elio postati episkop, naravno niko senije odazvao, jer je svak razumijevao da je to samo igra, da se duhoviuti{aju. Dalmatinci su htjeli da sami izaberu sebi episkopa, i da gaposveti srpski patrijarh. Oni su ovo ~etiri godine ka{we (1727.)istakli vladi, ali na to nikakva odgovora nijesu dobili. A ovo ve}pokazuje, kakve bi kakvo}e bila tra`ila vlada od aspiranata na ep.mjesto, da se koji dalmatinski sve{tenik odazvao onom proveditorskompozivu. Me|utijem je pravoslavnim Dadmatincima dosadilo ve} bilotrpjeti nasrtaje na svoju crkvu od strane latinskih biskupa, te po~e{e522 Ib., str. 187-195.523 Ib., str. 195-198.313

i oni dizati glas i `aliti se u Mletke tamo{wim sredi{wimvlastima.Zadarska pravoslavna crkvena op{tina uvijek se odlikovalaodano{}u k vjeri svojoj, i svagda je znala mu{ki se oprijeti svakominovjernom nasrtaju na wu. Pokazala je to ova op{tina, kad je 1686. g.odbila zahtijev proveditora Valijera, odnosno zadarskog kneza Balbi, dawihov sve{tenik prika`e arcibiskupskoj kuriji dekret, kojim jepostavqen na slu`bu crkve sv. Ilije. Pokazala je ova op{tina to isto1690. g, kad su tutori crkveni ponu|eni bili, da se uz nagradu postarajuda se me|u pravoslavnim Srbima zadarskih kotara podijeli 6. 000medaqa, {to su iz Rima na zadarskog arcibiskupa Priula poslate, i kadtu ponudu oni sa prezrewem odbi{e. Pokaza{e pravoslavni Zadranienergiju svoju i svijest i za Zmajevi}eva vladawa. Ve} prvih godina svogarcibiskupstvovawa nastojao je Zmajevi} da sku~i vjersku slobodu, {to jezadarska crkvena op{tina u`ivala i da je svojoj vlasti pot~ini. Nepravmu je bio postoje}i zakon o mje{ovitim brakovima, i on je istakaozahtijev da se bez wegove dozvole nikakav mje{oviti brak ne smijeblagosloviti. Postojao je obi~aj, kad pravoslavni sve{tenik nosisve~ano bolesnicima po ku}ama sv. pri~e{}e, da po ulicom iraskr{}ima blagosivqe narod sa sv. pri~e{}em; digao je i protivu togasvoj glas Zmajevi}, zahtijevaju}i da se to zabrani, jer da je to profanacijagospoduju}e crkve latinske. Ustanovili su bili pravoslavni Zadrani, dase velike sedmice prire|uje Hristov grob u kapeli sa latinskim oltarom,koju su morali trpjeti uz crkvu svoju, da bar tih velikih dana nijesuprimorani gledati inovjerni oltar u svojoj crkvi; i Zmajevi} je htio dase zabrani ovo, i da je latinskom sve{teniku slobodno slu`iti misu i naveliki petak, ako slu~ajno nijesu bili zajedno uskrsi, kako bi smetaotime velikosedmi~nu pravoslavnu slu`bu. Ove zahtijeve svoje `elio jeZmajevi} da izvodi politi~ka vlast. To mu za vrijeme proveditoraMo}enigo nije moglo po}i za rukom, ali kad je postao (1721.) proveditorM. A. Dijedo u~inilo se Zmajevi}u da }e posti}i svoje. Me|utijempravoslavni Zadrani sazovu 17. maja 1722. g. skup{tinu sviju op{tinarada se ustanovi crkveno-op{tinski pravilnik (madregola) za stalnuupravu crkve. Ta se skup{tina sastane u prisustvu politi~kog delegata iodnosni pravilnik bude utvr|en i poslije (13. maja 1723. g.) od vlastiodobren. 524 Na toj skup{tini bude zakqu~eno podnijeti vladi protestprotivu arcibiskupa Zmajevi}a, koji smeta slobodu pravoslavne vjere.Protest ovaj izazove Zmajevi}a, da i on tu`i vladi pravoslavne Zadranekao „shizmatike i buntovnike." Dugo je dopisivawe i{lo izme|uMletaka i Zadra. Najposlije sti`e proveditoru P. Vendraminu dukal od24. januara 1728. g, kojim mu se nare|uje da ispita od staraca o vjerskim524 Ib., str. 186.314

obi~ajima zadarskih pravoslavnih i da uredi po podnesenoj `albiwihovoj stvar na na~in, da im se u ni~emu ne krwe stare wihove vjerskepovlastice. 525 Ovo proveditor odmah u~ini; 526 a 16. marta iste godineuputi pismo arcibiskupu Zmajevi}u isti~u}i mu, kako su neosnovani onizahtijevi wegovi u pogledu mje{ovitih brakova, blagoslova sa sv.pri~e{}em i namje{tawa Hristova groba, i nare|uju}i mu, da moramirovati i ne pa~ati se u poslove zadarske pravoslavne crkve. 527Arcibiskup je poslije 2 dana odgovorio da }e se pokoravati naredbi; 528 akako mu je moralo biti u du{i radi ovoga, to se ve} lako mo`e razumjeti.Kao {to je Zmajevi} uznemirivao pravoslavne Zadrane, tako je toisto ~inio u [ibeniku biskup Donadoni. Kako je sudio o pravoslavnojvjeri ovaj biskup vidjeli smo; a vaspitan od fratara, i sam fratar,proniknuti je bio najja~om mr`wom protivu pravoslavnih, koje nijeprestajao kiwiti na sve mogu}e na~ine. Tek {to je poslao bio Zmajevi}uu Zadar onu svoju mudrost o pravoslavnoj vjeri, odlu~i Donadoni po}i upravoslavnu crkvu {ibeni~ku da tu obavi kanoni~ku posjetu. Nije otome on ni{ta javio op{tinarima, nego do{ao je u crkvu da tobo`epregleda samo onaj latinski oltar u toj crkvi. Bio je s wim zajednojedan kanonik i po obi~aju jedan politi~ki delegat. U to se vrijemenalazio u crkvi pravoslavni paroh i dva crkvena tutora i biskup im odjedanput izjavi da `eli pregledati i pravoslavni oltar. Iznena|enitime paroh i tutori, i ne znaju}i kako da se tome opru, puste biskupada im pregleda oltar i odnosne parohijske kwige. To je bilo 20. februara1725. g. 529 Kad doznado{e za ovo op{tinari, nepravo im bje{e i ukori{esvoga paroha, {to nije zabranio biskupu da ulazi u pravoslavni oltar.Stvar se uti{ala, kad im dokaza{e, da je to tek po trenutnom pobudubiskup u~inio, premda je taj biskup druk~ije o tome mislio. Kadpro|o{e tri godine i kad je do{ao red novoj kanoni~koj posjetibiskupovoj, odlu~i biskup ponoviti u pravoslavnoj {ibeni~koj crkviono, {to je 1725. u~inio bio. Znao je on za uzbu|ewe koje je ona wegovaposjeta izazvala bila kod op{tinara, te da osigura sebi uspjeh izradiza vremena iz Mletaka odvjetni~ku naredbu (avogaresca) od 17. aprila1728. g. na ime {ibeni~kog kneza, po kojoj niko ne smije smetati biskupa,kad do|e da pregleda pravoslavni oltar u crkvi Uspenija u [ibeniku, ako se usudi smetwu mu kakvu u~initi bi}e ka`wen sa 50 dukata globe.Ova naredba bude uru~ena 10. maja 1728. g. tutorima crkvenima dva sataprije nego {to }e do}i biskup da obi|e crkvu. I naravno, ta jebiskupska posjeta pravoslavne crkve bila obavqena; ali je ona i zadalaposla svima vlastima, pa i samome senatu u Mlecima. [ibeni~ki knez J.525 Ib., str. 201.526 Ib., str. 202.527 Ib., str. 203.528 Ib., str. 204.529 Ib., str. 205-209.315

Priuli {titio je biskupa i bio je protivu pravoslavnih [iben~ana.Op{tinari odmah poslije one posjete podnesu tu`bu tome knezu, i onumjesto da im odgovori, zatvori u tamnicu dvojicu, koji su do{li biliza taj odgovor. Potu`e se oni tada proveditoru, koji naredi knezu da sepo zakonu mora suditi i ne prenaglivati, dok vi{a vlast ne presudi. Uodnosnoj svojoj skup{tini (20. jula 1728. g.) odlu~e op{tinari povestiparnicu u Mlecima protivu biskupa radi povrjede wihovih prava, iradi toga izaberu svog odvjetnika u Mlecima. Me|utijem biskup zajednosa knezom izazovu razdor izme|u op{tinara; gradskih i varo{kih.Potkupe sedmoricu varo{ana, koji iska`u da biskup ima iravo pohoditi{ibeni~ku crkvu, i da oni priznaju biskupa za svoga starje{inu. Uparnici, koju zametnu{e pravoslavni, biskup iznese ovu izjavu tihvaro{ana, i izgledalo je kao da }e biskup pobjediti. Obrate se tada, upo~etku 1729. g. op{tinari samome du`du u Mletke `ale}i se nanepravdu, i o{tro optu`uju}i biskupa Donadoni. Pukne najposlije i onaparnica, i odvjetni~kom presudom od 30. juna 1729. g. bude priznatopravo pravoslavnih [iben~ana, a biskup {ibeni~ki da nema vlastmije{ati se u poslove crkve Uspenija u [ibeniku. Nekoliko danaka{we (3. jula) izi|e i dukal na dalmatinskog proveditora Vendramina,da se moraju {tovati povlastice, koje su darovane isto~nom bogoslu`ewuu Dalmaciji. 530Kao {to ovaj biskup Donadoni nije mirovao u pravoslavne [iben~ane,tako on nije ostavqao na miru ni pravoslavne u Drni{u i Kninu, koja sumjesta imala nesre}u nalaziti se u wegovoj biskupiji.U jesen one iste godine (1725. g.), kad je prijevarom obavio bio posjetuu {ibeni~koj crkvi, po{ao je biskup Donadoni u Drni{ i zahtije i tupregledati pravoslavnu crkvu. Ra~unaju}i na prostotu narodatamo{wega, naredi crkvewaku da mu crkvu otvori, i u|e u wu sa svojimkanonikom. Bilo je to 27. oktobra 1725. g. Pozove pravoslavnogsve{tenika da mu poka`e crkvu i parohijske kwige, ali se taj sve{tenikne odazove pozivu, nego zajedno sa op{tinarima podnese `albuproveditoru u Zadar radi povrijede svojih prava. 531 Dva dana ka{wena|e se Donadoni u Kninu, i tu zahtije tako|er pregledati pravoslavnucrkvu. Ali tu nije tako lako pro{ao kao u Drni{u, jer se narodpodigao protivu wega i nije mu htio dopustiti da u crkvu u|e, igospodin biskup morao se posramqen povratiti. Razqu}en radi ovoga,potra`i od kninskog politi~kog starje{ine da budu ka`weni obasve{tenika; i kninski i drni{ki. Taj politi~ki stajre{ina objavi ovoproveditoru u Zadar, koji 21. novembra iste godine napi{e biskupu da }etamnicom kazniti oba ona sve{tenika, jer su bunili narod, ali ujedno530 St. arhiva zad. ep, br. 249.531 Biqe{ka u kwigama arhive {ibeni~ke crkvene op{tine.316

moli biskupa, da unaprijed ne preduzima ni{ta, {to se ti~e crkveisto~nog bogoslu`ewa, bez prethodne prijave i dozvole na to odproveditorske vlasti. 532Tri godine ka{we na{ao se opet u kninskoj krajini ovajisti biskup; i sada je ve} uzeo sebi u pomo} svoje fratre daudare na pravoslavne. Nije tada poku{ao da pregleda kninsko-poqskupravoslavnu crkvu, nego utana~i sa fratrima, kako bi trebalo raditi naobra}awe u latinsku vjeru tamo{weg naroda. [ta se utana~ilo tada upodrobnosti, mi ne znamo. Fratri u svojim kwigama ka`u da je 1729. g.izvedeno „271 obra}enje sa krivovjerstva na katoli~ku istinu”, i opet, da je„186 razkolnika i krivovjeraca obra}eno na istinu katoli~ansku”. 533 Mo`e bitii da je istina ovo, kad sve{tenike one pravoslavne radi vjere stavi{e utamnice i kad se i narodu bez sumwe tamnicom prijetilo, ako ne primi„principovu” vjeru. U ostalom, po drugim podacima toga vremenaizgleda, da nije svugde u Dalmaciji tako bilo.U istome Drni{u postojala je od po~etka XVII mala crkvapravoslavna, koja je za vrijeme proveditora M. Zane bila ne{topro{irena. Sada, „po{to su stanovnici ne samo varo{i drni{ke, negogotovo sve krajine (ma quasi di tutto il territorio) pravoslavne vjere, te im jei stara crkva tijesna, proveditor S. Vendramin naredbom od 2. maja1730. g. dozvoqava, da se ista crkva opet pro{iri i da joj se sa isto~nestrane dogradi nova kapela. 534 Dozvolom tog istog proveditora od 23.maja iste godine bila je sagra|ena i crkva u Baqcima. 535 Biskup kninskiA. Balbi stekao je bio zemqu u Ivo{evcima, i po{to u Bukov~anima nijerado prijawala k srcu latinska vjera, te su i Ivo{ev~ani na svakomkoraku opirali se tom biskupu, to on smisli neke stare zidine u tom selupretvoriti u svoju crkvu, i radi toga je i izdao bio nu`nu odredbu.Proveditor Vendramin, kad je doznao za to i da predupredi nemire,naredbom od 15. februara 1731. g. zabrani biskupu gradwu te crkve. 53614.Kao {to se vidi iz dosada nevedenoga, i pokraj sve one grozni~averadwe latinskih biskupa, nije ipak pravoslavni narod u Dalmacijiduhom klonuo, premda je i bio bez svog crkvenog starje{ine. Svijest jepravoslavna u narodu bila jaka, i samo blagodare}i toj svijesti, narod jena{ mogao onako energi~no se opirati svima onim bezobzirnimnasrtajima od strane latina. Sve{tenstvo je bilo uz narod, i radilo jekoliko je vi{e moglo i znalo, da sa~uva pravoslavnu vjeru u Dalmaciji.Manastiri su radili sve, na {to su po polo`aju i pozivu svome pozvani532 Biqe{ka u kwigama arhive {ibeni~ke crkvene op{tine.533 Zlatovi}, Franovci. Str. 237.534 St. arhiva zad. ep, br. 252.535 Ib., str. 255.536 Ib., str. 254.317

ili, i kao u starija vremena bili su uto~i{ta i sve{tenstvu i narodu usvakoj te{koj prilici; a tu se utvr|ivalo kako i {ta treba raditi zaobranu vjere svoje. Radi ovoga su latinski biskupi i vikali najvi{e namanastire i kalu|ere. Arcibiskup Karaman pi{e: „Kalu|eri su slijepiu~iteqi nevje{tih paroha, kao {to su manastiri uto~i{ta lupe`a, kojidarivaju obi~no crkvi dio onoga, {to su ukrali. ^etiri su manastiraizme|u Ercegnovoga i Pa{trovi}a i tri u ovim krajevima... Sedam glavasrpske idre i sedam arsenala, u kojima se marqivo ~uva zahr|alo oru`jedrevnih sektanata... Od ona tri manastira u ovim krajevima najpoganijije arhan|elski manastir, te su i kalu|eri toga manastira podvrgavanibili kaznama radi uvrijeda, {to su nanosili skradinskom biskupu...Manastiri dalmatinski to su ne~isti izvori, iz koji poti~e otrov zavjeru i za moral; kalu|eri su slijepi vo|e oslijepqenoga naroda; ne znajudrugog jezika osim ilirskoga, ne poznaju drugih kwiga osim moskovskih,nemaju druge nauke nego prositi, niti drugog bogoslovqa, nego psovkeprotivu obreda i dogmata latinskog, protivu crkve i vidqivogapoglavice crkve." 537 Rije~i dostojne uli~ara, a ne jednog arcibiskupa;ali ipak one mnogo kazuju, kako su manastiri na{i i kalu|eri bilibudni ~uvari pravoslavqa u Dalmaciji. Kalu|eri na{i digo{e i sadaglas svoj u obranu pravoslavqa, kada Zmajevi}, Donadoni, Balbi idrugi latinski dalmatinski biskupi ujediwenim silama udari{e dapravoslavqa vi{e ne bude u Dalmaciji. Odlu~e i sazovu velikusve{teni~ku skup{tinu, da bi se na toj skup{tini dogovorno utvrdilo,kako imaju pravoslavni da se odbrane od tolikog op{teg nasrtaja navjeru pravoslavnu. Dan za skup{tinu bude ure~en 28. juna 1731. g, amjesto za skup{tinu Benkovac.Benkovac je izabran bio kao mjesto za skup{tinu po `eqi i na molbutada{weg mladog paroha benkova~kog Simeona Kon~arevi}a, koji jeupravo i sazvao tu skup{tinu. Kon~arevi} ovaj, rodom iz Karina,postao je benkova~kim parohom u aprilu 1720. godine, a rukopolo`io gaje Episkop Stevan Qubibrati}. Prije rukopolo`ewa on je dugo bivao uZadru i u Mlecima, gdje se u~io raznim {kolama, te je i stekao lijepaznawa. Kao sve{tenik, revnostan je bio u slu`bi svojoj i vru}ibranilac pravoslavne vjere. Istakao se u ovom po{qedwem pravcu prviput, kad se opro biskupu ninskom Andriji Balbiju, koji je do{ao bio daposjeti benkova~ku crkvu. Biskup je ovaj objavio bio dan, kad }e dakanoni~ku svoju posjetu obavi u toj crkvi. Kon~arevi} prikupi svoj narodza taj dan, i stav{i sa narodom pred crkvom, ne dopusti da biskup sasvoja dva sve{tenika u wu u|u. Ovo je proizvelo uzbunu, i na tu`bubiskupovu bude Kon~arevi} vezan od vojnika i poveden u tamnicu. To jebilo u prole}u 1728. god, i poslije nekoliko mjeseci po naredbi537 Docum., p. 281.318

proveditora Petra Vendramina, bude Kon~arevi} oslobo|en tamnice ivrati se opet na mjesto svoje slu`be u Benkovac. 538 Ovaj doga|aj uzbudi uKon~arevi}u jo{ ja~u revnost u obrani svoje vjere i po~ne pobu|ivatisve{tenstvo dalmatinsko na zajedni~ki rad, kako bi oslobodili svojucrkvu od inovjeraca i izmolili od vlade, da bi postavqen bio zasebnipravoslavni episkop za Dalmaciju. Odazvalo mu se sve{tenstvojednodu{no, te i ure~ena bude pomenuta sve{teni~ka skup{tina.Proveditor je od oktobra 1729. g. bio Sevastijan Vendramin, ~ovjek uop}e pravi~an, koji je i sam razumjevao sve nepravice, koje se ~inepravoslavnim Dalmatincima i koji je raspolo`en bio da im pomognekoliko mo`e. Ovaj je proveditor i li~no poznavao Kon~arevi}a, iuva`avao ga je. Na kolektivnu molbu sve{tenstva, proveditor dozvoli,da se dr`i ona skup{tina i odredi osobitoga vladinoga povjerenika,koji }e na skup{tinskim sjednicama prisustvovati. I skup{tina je uodre|eni dan otvorena, a pod predsjedni{tvom Kon~arevi}a. Bila je naskup{tini zastupqena sva crkva dalmatinska, a zastupnika je bilodvadeset i dva: sedamnaest svjetovnih sve{tenika i pet jeromonaha. Izme|uovih po{qedwih bila su dva jeromonaha iz Boke: Nikanor Rajevi} iLeontije Avramovi}.Poslije prizivawa Duha svetoga u benkova~koj crkvi, pristupila jeodmah skup{tina na rad. Mirno se i dostojanstveno sve radilo, i po{tosu svi proniknuti bili jednim duhom, to su i sastavqeni bilijednoglasni zakqu~ci, koji se sadr`e u glavnih 6 ta~aka:U 1. se priznaje i utvr|uje, da „sav slaveno-srpski narod sa svojimsve{tenstvom u Dalmaciji i Boki kotorskoj ispovijeda nepomi~nopravoslavnu isto~nu vjeru, priznaje za glavu crkve Gospoda na{ega IsusaHrista i stoji u nerazlu~noj svezi sa svima onima, koji vjeruju u jednu,svetu, sabornu i apostolsku crkvu."Prema ovome, u 2. ta~ci se ustanovquje, da isti narod i wegovosve{tenstvo nema ni{ta zajedni~kog sa rimskom crkvom i da ne priznajenikakvu vlast nad crkvama i sve{tenstvom latinskih biskupa, kojiispovijedaju druge dogmate i ne poznaju nauku pravoslavne crkve.U 3. ta~ci se utvr|uje, da svaki pravoslavni sve{tenik mora vr{itibogoslu`ewe po kanonima pravoslavne isto~ne crkve, i nikakavlatinski biskup nema prava mije{ati se u to bogoslu`ewe.U 4. ta~ci, poslije duge motivacije i poslije navoda mnogih slu~ajevao uvrijedama nanesenima crkvi i bogoslu`ewu od strane latinskihbiskupa, jednoglasno se i o{tro osu|uju zahtijevi tih biskupa, da bi onimogli obavqati kanoni~ke posjete u pravoslavnim dalmatinskimcrkvama, da bi mogli zahtijevati od pravoslavnog sve{tenstvaispovijedawe rimskoga vjerovawa i pokornost zakqu~cima tridentskoga538 Kon~. rkp.319

sabora, da bi od wih zavisilo postavqawe pravoslavnog sve{tenstva naparohije i da bi od wihove dozvole zavisilo sklapawe mje{ovitihbrakova.U 5. ta~ci isti~u se razlike u dogmatima i u bogoslu`ewu izme|upravoslavne isto~ne i rimokatoli~ke crkve, te se zakletvom obvezujesve sve{tenstvo i narod, da ne smije imati nikakvo op}ewe ubogoslu`ewu (in Divinis) sa rimokatolicima.U 6. ta~ci zakqu~uje se, da }e se podnijeti senatu zajedni~ka molba, dabude dozvoqeno izabrati jednog sve{tenika, koji bi mogao bitiposve}en za pravoslavnog episkopa za Dalmaciju i Boku kotorsku, i da}e taj izabrani episkop prije svoga posve}ewa polo`iti zakletvuvjernosti du`du i republici.Odnosna molbenica bila je odmah na skup{tini sastavqena i u istojmolbenici navedeni svi oni zakqu~ci, koje je skup{tina usvojila, i taje molbenica uz potpis sviju skup{tinskih ~lanova predana bilavladinom povjereniku, da je prika`e proveditoru, koji }e je u Mletkeposlati. 539Proveditor Sev. Vendramin bio je, kao {to smo spomenuli, dobroraspolo`en prema pravoslavnima u Dalmaciji i Boki kotorskoj, i ovajproveditor rado primi onu molbenicu, te je zajedno sa jo{ druge dvijesli~ne od bokeqskih op{tina: ercegnovske i risanske sprovede 25. julaiste 1731. godine senatu u Mletke sa vrlo lijepim svojim izvje{tajem.Pi{e, izme|u ostaloga, proveditor u svom izvje{taju, da bi dobro bilokad bi mogla u ovoj zemqi vladati samo latinska crkva, ali „da jesasvijem uzaludno tome se nadati, niti }e se tako {to postignuti, osimako Bo`ije svemogu}stvo ~udo u~ini" (se non per miracolo della solaDivina onnipotenza). I prema tome ovaj proveditor najtoplijim rije~imapreporu~uje senatu da bi dozvolio, da se postavi pravoslavni episkopovome narodu, „koji ~ezne za tim." 540Senat kao da je ozbiqno primio ovaj Vendraminov izvje{taj i onemolbenice, {to su uz taj izvje{taj bile, te je predao stvar svojimkonsultorima da o tome podnesu svoje mi{qewe. U na~elu su sekonsultori izrazili u svom izvje{taju od 12. februara 1732. g. povoqnoza pravoslavne, i preporu~ili su da se izvede ono, {to je dukalom od 11.aprila 1722. godine nare|eno bilo u pogledu episkopa za Dalmaciju,navode}i izme|u ostaloga, kako je to podupro u svoje vrijeme i u~eni bratPapadopul. Potra`io je senat izvje{taj o ovome pitawu u oktobru istegodine 1732. i od novog dalmatinskog proveditora Zorza Grimani, iposlao mu je i mi{qewe konsultora o istom pitawu. Ali ovajproveditor druk~ije je mislio o pravoslavnim Dalmatincima odpred{asnika svoga Sev. Vendramina, i stajao je pod li~nim uplivom539 Ibidem.540 Docum., p. 209.320

Zmajevi}a, te je odgovorio vladi da mora prethodno sam se upoznati sasvima okolnostima, kako bi bio u stawu temeqiti predlog u~initi iizvijestiti o svemu senat podrobno. 541Me|utijem isti proveditor saop{ti svu ovu stvar arcibiskupuZmajevi}u, koji naravno preduzme sve {to treba, da se osujeti `eqapravoslavnih Dalmatinaca. Konsultori su u svome mi{qewu spomenulibili i Papadopulov spis na obranu episkopa Stevana Qubibrati}a, aprotivu zahtijeva dalmatinskih latinskih biskupa. Ovo je naveloZmajevi}a na misao, da treba jo{ jednom suzbiti onaj spis, na koji se, ipokraj wegovog poznatog nam odgovora, senat ipak osvrtao. Za taj posaoistakao se sada spqetski arcibiskup Antun Ka~i}, Makaranin ipitomac rimske kolegije propagande. Mi smo vidjeli ve} odgovorZmajevi}ev, odnosno wegovu antiapologiju na apologiju Papadopulovu.Arcibiskup Ka~i} sada napi{e dodatak onoj Zmajevi}evojantiapologiji. Duga~ka je ovo rabota, u kojoj se taj arcibiskup stara, dapobije sve ono, {to se navodi u korist pravoslavnog episkopa, koga bivlada htjela dati Dalmatincima. Argumenti su od prilike oni isti, {toje ve} Zmajevi} naveo bio, i koji }e poslije arcibiskup Karaman samoobilatije razviti. „Pravoslavni Srbi u Dalmaciji ne smiju bitipravoslavni, nego moraju biti ili latini, ili unijati;" to je glavnitezis sve ove Ka~i}eve rabote. Ima tu i velika apologija rimskojkolegiji propagande, koju je Papadopul napao bio, i koji sada Ka~i} izblagodarnosti za vaspitawe, {to je u woj dobio, brani sabqom u ruci idokazuje kako je to najboqa, najure|enija i po svrsi svojoj najplemenitijakolegija, {to je ikada postojala. 542Ovaj Ka~i}ev opis poslu`io je za obavje{tewe proveditoru Z.Grimaniju, kako }e suditi o pravoslavnima u Dalmaciji i kako }eodgovoriti na onaj senatski poziv o ovome pitawu. I dok se ovajproveditor za to spremao, dotle latinski biskupi jo{ ve}om bezo~no{}u noprije, udarahu na pravoslavnu crkvu i na sve{tenstvo. Skradinskibiskup Bragadin objavquje manastiru Krci da }e do}i obavitikanoni~ku posjetu manastira. To isto objavquje i brati{kova~komparohu za crkvu u Brati{kovcima. Uzrujao se narod radi te biskupskeposjete i biskup pi{e proveditoru i tra`i pomo} svjetske vlasti.Proveditor 3. Grimani poslije odnosnog pismenog razja{wewa sabiskupom, dozvoqava mu 28. novembra 1734. g. posjetu i nare|uje vojni~kojvlasti da bude biskup za{ti}en u vr{ewu svoje „kanoni~ke slu`be." 543 Toisto ~ini biskup ninski, koji ho}e da posjeti man. Krupu, i proveditorGrimani izdaje naredbu vojni~koj vlasti, da prate biskupa u Krupu.[ibeni~ki biskup Donadoni mirovao je poslije onog dukala 1729. god,541 Kon~. rkp.542 Docum., p. 212-232.543 Ib., str. 232 i st. arhive zad. ep, br. 258.321

kojim je ukoren bio radi nemira, {to je u [ibeniku prouzrokovao bioonom wegovom nasilnom kanoni~kom posjetom. Sada se on opet osmjelio, iopet uznemirio pravoslavne Drni{ane povodom jednog mje{ovitog braka,kad je on zahtijevao da pravoslavni vjerenik mora primiti latinskuvjeru, ina~e da ne }e dopustiti odnosni brak. 544Dosadilo je ovo bilo pravoslavnima, te odlu~e potu`iti se u Mletke,i predo~iti senatu svoje nevoqe koje moraju da trpe od biskupa. To onii u~ine u septembru 1735. g, te pozivom na dukal 1723. g. kojim sedozvoqavao episkop za Dalmaciju, zamole da im bude imenovan zaepiskopa savinski arhimandrit Leontije Avramovi}.Dok je uslijed ove nove molbe senat po svojoj birokrati~koj rutiniobra}ao se za odnosna mi{qewa svojim konsultorima i drugima, ivrijeme je dakle prolazilo, proveditor Zorzi Grimani, slu{aju}iarcibiskupa Zmajevi}a, odlu~i se na nesretnu misao, da uspostavi stariValijerov dekret 1686. god, i tijem da jo{ vi{e ucvijeli dalmatinskeSrbe. Izda ovaj Grimani 4. septembra 1735. g. odnosnu naredbu tepozivom na onaj Valijerov dekret, za koga ka`e, da sadr`i spasonosnapravila (regole salutari) da se predupredi svaki nered i budu svi podanicivezani jedinstvom vjere sa svojim knezom, i navode}i druge vladinedekrete, koji su u svezi sa onim Valijerovim dekretom, odre|uje, da svipravoslavni sve{tenici u Dalmaciji, bilo da su do{li iz inostranstva,bilo da su mleta~ki podanici, mo}i }e zauzeti parohijsku slu`busamo u takvom slu~aju, kad im to dozvoli politi~ka vlast i „kad ihpriznadu prelati latinskog obreda, u ~ijim se biskupijama nalazecrkve gr~kog obreda, koji }e prelati ispitati wihove obi~aje,uva`iti odnosne odpusne listove i zatijem izdati im propisanepatente." Prijeti se pri tome o{trim kaznama svakome, koji postupiprotivu toga. „Kad pak pomenuti latinski prelati obavqajuustanovqene posjete u svojim biskupijama, du`ni }e biti i parosi ikalu|eri, nastojateqi crkava i manastira primati te prelate sauobi~ajenim formalnostima, ukazuju}i im sve one znake po{tovawa iuva`ewa, koji prili~e svetom i uzvi{enom wihovom karakteru." Zaone pak parohe i manastirske nastojateqe, koji nemaju pomenutebiskupske patente nare|uje se, da moraju prikazati se doti~nimbiskupima da ih dobiju i to „kroz osam dana, jer }e se u protivnomslu~aju smatrati li{enima slu`be, i na wihova }e mjesta bitipostavqeni drugi." 545Nesretnu ovu svoju naredbu izdao je proveditor Zorzi Grimani useptembru 1755. g, a u oktobru je ve} oti{ao iz Dalmacije, i wegovoje mjesto zauzeo Danijel Dolfin. Ovaj novi proveditor bio jejednak Grimaniju naspram pravoslavnih Dalmatinaca. Pa da ne bi544 St. arhiva zad. ep, br. 257.545 Docum., p 232-234.322

ovi vaqda pomislili, da ne }e va`iti ona Grimanijeva naredbasada, kad je novi proveditor do{ao, pohita ovaj Dolfin izdawemsvoje naredbe, te 15. novembra iste godine odre|uje, da na punojsnazi mora ostati Grimanijeva naredba, koju gotovo od rije~i dorije~i ponavqa. 546Da su ove naredbe morale u najve}oj mjeri razdra`iti sve{tenstvoi narod pravoslavni, samo se po sebi razumije i to tijem vi{e, {tosenat nikakvih rije{ewa nije izdavao ni povodom onih molbenica,koje je jo{ prije 4 godine podnio bio senatu proveditor Vendramin,ni povodom najnovije molbenice od septembra 1735. g. Tu jerazdra`enost narodnu uti{ao benkova~ki paroh Kon~arevi}, koji setada povratio bio iz Stawevi}a, gdje ga je na Malu Gospojinucrnogorski mitropolit Sava Petrovi} proizveo bio za protopopa.Po savjetu ovoga protopopa po|u u Mletke: kalu|er Nikanor Rajevi}i pop Petar Ilija{evi}, da li~no prika`u senatu nevoqepravoslavne crkve u Dalmaciji i da mole za rije{ewe odnosnihmolbenica. Izradili su ovi zastupnici toliko, da je senat poslao 19.juna 1736. g. proveditoru Dolfinu da izvijesti o molbenici podnesenojsenatu u septembru 1735. g. O molbenicama, koje je proveditor Vendraminsproveo bio 25. jula 1731. g. zajedno sa radwom one sve{teni~keskup{tine u Benkovcu, senat ne spomiwe ni{ta, po svoj prilici s toga,{to }e arcibiskupi: Zmajevi} i Ka~i}, biti ve} poradili bili prekosvojih agenata u Mlecima, da se zabace one molbenice.Izgleda, da je senat prosto radi zvani~ne rutine poslao svomproveditoru u Dalmaciji da izvijesti o pomenutoj molbenicipravoslavnih Dalmatinaca, znaju}i ve} prethodno, da taj proveditor, kaopapalin, ne }e povoqan za pravoslavne izvje{taj podnijeti; jer jo{ prijenego {to }e dobiti proveditorov odgovor, senat izda 28. jula 1736. g.naredbu, kojom se dopu{ta da za Dalmaciju i Boku bude postavqenpravoslavni episkop, i na predlog konsultora objavio je, da je vladavoqna imenovati za episkopa, ili savinskog arhimandrita L.Avramovi}a, ili drugoga sve{tenika, mleta~kog podanika, koji bi za takvomjesto bio sposoban. Ovu svoju naredbu upravio je senat proveditorupozivom da odmah predlo`i ~etiri lica, izme|u kojih bi se imalo jednoimenovati za episkopa. 547Me|utijem, dok se ova naredba izdavala i dok je ona stigla u Zadar,proveditor Dolfin sa jedne la|e kod Makarske napi{e odgovor 17.avgusta 1736. g. na senatski poziv od 19. juna iste godine. U tomodgovoru ovaj proveditor analizira onu molbenicu Dalmatinaca odseptembra pro{le godine, i dokazuje neosnovanost iste, koliko radivjerskih obzira, jer u woj on vodi te`wu {irewa „srpskih vjerskih546 Ib., str. 235.547 Ib., str. 236.323

zabluda" u Dalmaciji, toliko i radi politi~kih obzira, jer da umolbenici provejava simpatija prema Rusiji (impero moscovita), a to jeve} opasno po republiku mleta~ku; te na osnovu ovih razloga, i po{to je,po wemu, prastaro pravo latinskih biskupa da imaju duhovnujurisdikciju i nad pravoslavnim crkvama Dalmacije, i ne bi dobrimpo{qedicama urodilo, kad bi se to pravo sada ukidalo, to proveditorizra`ava mi{qewe svoje, da ne bi trebalo uva`iti pro{wudalmatinskih Srba i prema tome, da ne bi trebalo dati im zasebnogepiskopa. 548 Senat nije uva`io ovo mi{qewe proveditorovo, a nije ga nimogao uva`iti, jer je bilo u sukobu sa izdanom mjesec dana prijesenatskom naredbom, nego 15. septembra iste godine ponovi pre|a{wusvoju naredbu. Ali sada se javqa opet arcibiskup Zmajevi} sa svojimprotestom.Upravi ovaj arcibiskup pismenu prestavku senatu, u kojoj navodi, dadekret 28. jula 1736. g. mora biti stavqen cum expulsis, jer je on izdan naosnovu informacije samo jednoga konsultora, jer je daqe on izdan bezsaslu{ati mi{qewe sada{weg dalmatinskog generalnog proveditora(Dolfina), i jer nijesu bili saslu{ani o predmetu dalmatinski latinskibiskupi. Udara zatijem Zmajevi} u staru svoju pjesmu, kako je ep.Qubibrati} bio nevjeran republici, i kako to mora slu`iti senatu zaprimjer, kako su dalmatinski Srbi, kao {to je svima poznato i jasno(notoriamente e patentemente), jeretici, kako misao o srpskom episkopu uDalmaciji pothrawuju ruski emisari (emmissari moscoviti) radi svojihpoliti~kih izgleda na Dalmaciju, i kako radi svega toga senat moraopozvati izdane svoje dekrete o dozvoli Srbima u Dalmaciji da imajuepiskopa, niti takvog episkopa smije senat ikada im dopustiti, jer bi tobila o~ita opasnost po dr`avu. Isti~e najposlije Zmajevi}, da nipo{tose ne smije misliti na „kalu|era Avramovi}a, koji je dva puta bio uRusiji, koji je od ruske vlade primio darova i crkvenih kwiga, koji je inovaca tamo dobio za sebe, i koji je za zasluge svoje dobio u Rusiji idostojanstvo arhimandrita." 549Na ovakvu prestavku arcibiskupa Zmajevi}a senat je obratio pa`wu,jer se u woj indirektno prebacivalo vladi, da ne misli dovoqno nadr`avne interese i izla`e dr`avu, da joj Rusija otme Dalmaciju, ilinajmawe Boku, „u kojoj je jo{ ep. Savatija", kao {to je pisao proveditorDolfin, „slo`io se bio sa srpskim episkopom Danilom u Crnoj Gori uza{titu moskovskih emisara, koji su obilazili Ilirik da navedu ipodignu Srbe u korist Moskovije". I bez mnogih razmi{qawa senat najedan put udari drugim pravcem naspram dalmatinskih Srba, i 8.oktobra iste 1730. godine opozove oba svoja dekreta: i onaj od 28. jula idrugi od 15. sept. ove god. Slijede}e pak godine raspravqano je bilo u548 Ib., str. 237.549 Ib., str. 239.324

punome savjetu ovo pitawe, te 23. marta 1737. g. bude izdana naredba istomproveditoru Dolfinu, da pazi na osobe koje uzbu|uju narod u Dalmacijii Boki radi episkopa, i da upotrebi nu`ne mjere da se stane na putsvakom novom poku{aju u tome pogledu, jer tako zahtijeva dr`avniinteres. 550Ovakvom senatskom naredbom ne samo {to nije ni{ta vlada postiglakod pravoslavnoga naroda i sve{tenstva, niti ga privoqela da odustaneod te`we svoje da se oslobodi latinske napasti i da dobije svogepiskopa, nego je naprotiv jo{ vi{e ga razdra`ila protivu latinskihbiskupa i odlu~ila ga da se svom `estinom bori za slobodu vjere icrkve svoje. I koliko su ja~e napadali arcibiskup Zmajevi} iarcibiskup Ka~i} sa ostalim biskupima, na pravoslavnu crkvu i nasrpski narod Dalmacije, tijem je `ivqi kod pravoslavnog sve{tenstva inaroda bio rad obrane i tijem odlu~nije odbivawe tih napadaja. Godine1737. i 1738. bile su mo`da najte`e godine za pravoslavnu crkvu uDalmaciji. Iz mno{tva dokumenata, {to postoje iz toga vremena, ne zna~ovjek koji da izabere, a da poka`e sve bjesnilo latinskih biskupaprotivu pravoslavne crkve. Dosta je kad spomenemo da se do{lo bilove} do toga, da su po naredbi proveditorskoj ~ak ru{ene crkvepravoslavne u Dalmaciji (gore nego pod Turcima), kao bro}ana~ka,bribirska, kistawska i druge, a radi ~ega potowi arcibiskup Karamanuznosi do neba proveditora, Dolfina. Ali ovo je u~inilo i to, da su mnogiugledniji Srbi po~eli seliti iz Dalmacije u Austriju, a izme|u drugihmjesta i u Trst, i da je prijetio op}i ustanak narodni, a mnogi su gotovibili, da po~nu paliti i ru{iti latinske crkve. Sre}om te je glavnu rije~u poslovima pravoslavne crkve vodio tada protopop Simeon Kon~arevi},~ovjek mudri i umjereni, i samo blagodare}i wemu, nije buknuo ustanak.On je savjetovao narod i sve{tenstvo da se ustrpe, i da }e „princip",kad dozna za wihove nevoqe, popraviti sve i obuzdati biskupe. Α u istovrijeme posavjetuje, da jedna deputacija od nekoliko uglednijih izna~ajnijih lica po|e u Mletke i da li~no prika`e senatu sve, {tomoraju pravoslavni radi vjere svoje da trpe.15.Deputacija je ta bila izabrana i u junu 1739. godine na{la se uMlecima pred senatom, pred kojim je izvr{ila svoju zada}u. Resultatomje bilo izdawe 13. jula 1739. g. dukala na ime tada{weg dalmatinskogproveditora Marina A. Kavali. Tu pi{e: „Po{to je bila svagda{wadr`avna voqa, vi{e puta ve} do sada objavqena, da gr~kim podanicima(alli Greci sudditi) bude o~uvano i uzdr`ano wihovo bogoslu`ewe u svimaonim nai{m mjestima, gdje se oni nalaze, i da oni mogu to bogoslu`ewe550 St. arhiva zad. ep, br. 268.325

obavqati bez svake smetwe ili ~ega novoga, kao {to je to bilo u pro{lavremena; i po{to mi `elimo, da ovo na~elo nikada ne strada,kako bi se tijem uklonile nesuglasice i uzdr`ao mir u narodu,radi ~ega su na{i predci op}im dekretom savjeta desetorice od20. avgusta 1578. godine sa dodatkom, zatijem posebnim dekretimaza grad [ibenik, izdanima od senata 20. avgusta 1582. g. i 11. maja1641. g, s kojim dekretima potpuno se sla`e ono, {to u pogleduuzdr`awa gr~kog bogoslu`ewa (del rito greco) odre|uje bula od 26.marta 1526. g. Klimenta VII, i to vam mi, zajedno sa poglavicama na{egsavjeta desetorice, {aqemo prijepise pomenutih dekreta i re~enebule, da ih u koliko ustreba dadete registrirati u va{oj pisarnici, atako isto da posebnim pismima va{im upoznate sa istima svakogpojedinog latinskog prelata te provincije, u ~ijim biskupijama imagr~kih crkava (chiese greche) saop{tiv{i svakome napose nepomi~nudr`avnu voqu, da odredbe one moraju biti ta~no i potpunoizvr{ene, i da se ni{ta novoga ne smije uva|ati i da se otkloni sve,{to je protivu toga u~iweno. Ovako }ete postupiti, i ~im prije}ete nam odgovoriti, da ste ovo izvr{ili, isto kao i o slu~ajnimprotivnostima." 551Priveli smo ovdje taj dukal u doslovnom prijevodu. U wemu je zapravoslavnu dalmatinsku crkvu toliko dobro, {to se zabrawujelatinskim biskupima, da nasr}u na pravoslavnu crkvu. Ali timbiskupima ostajalo je opet slobodno ponoviti ono {to su prijeradili, jer dosta im je za ovo bilo istaknuti, da su pravoslavniDalmatinci „shizmatici" i da se wih ni{ta ne ti~e ona bula papeKlimenta VII, o kojoj spomiwe dukal, a u samom dukalu spomenute surije~i: „Greci" i „rito greco", koje su na jeziku mleta~ke vlade u tovrijeme zna~ile „unijati" i gr~ko-katoli~ko bogoslu`ewe", i senatbi prinu|en opet bio, da tra`i svoje konsultore da mu ka`u, {ta }eda radi i kako da opet stane na put biskupskim nasrtajima napravoslavnu crkvu u Dalmaciji. Du`d mleta~ki i wegovi savjetnicihtjeli su i da rimskoj kuriji ne u~ine na `ao, a i pravoslavne dazadovoqe, te zbog ovoga i svi oni dvosmisleni dukali i sva onaneodre|enost mleta~ke vlade u odnosima wenima nasprampravoslavnih mleta~kih podanika, koju neodre|enost nalazimo krozsve vrijeme mleta~koga vladawa u Dalmaciji, a koja je bila uzrokomneprestane trzavice i za vladu i za pravoslavni narod.Proveditor Marin A. Kavali, ma i da je bio papalin prve snage,morao se pokoriti dukalu i raditi onako, kako je dukal nare|ivao.[ibeni~ki biskup, poznati nam Donadoni, davao je maha svojoj mr`winaspram pravoslavnih, ako se mo`e re}i, jo{ vi{e od Zmajevi}a i551 Docum., p. 242.326

Ka~i}a. У toj strasti svojoj on je dopustio bio sebi izdati 17. jula1738. g. dekret, kojim se li{avao prava bogoslu`ewa pravoslavni{ibeni~ki paroh \or|e Gabo, i taj je dekret uzeo bio pod svoju za{tituproveditor Kavali. A kriv je bio ovaj sve{tenik pred biskupom za to,{to mu nije htio podnijeti na odobrewe sin|eliju koju je istomsve{teniku izdao bio o wegovom rukopolo`ewu pravoslavni episkopkrfski Grigorije. Na odnosnu `albu Gabovu stigla je bila odluka i odsenata u obranu wegovu. 552 A sada, kad je proveditor Kavali primiogorepomenuti dukal, izda i on 3. avgusta 1739. g. u smislu tog dukalanaredbu biskupu Donadoniju, da mora opozvati onaj dekret suspenzije zaGaba, {to je izdao bio. 553Isti onaj dukal morao je Kavali saop}iti i arcibiskupu Zmajevi}u, ito je on u~inio 10. avgusta iste godine. 554 Ali to je tako uzrujalo togarcibiskupa, da se obratio ~ak u Rim, tu`e}i du`da i senat, da brane„shizmatike", a u Dalmaciji je podigao biskupe mal ne na krsta{ki ratprotivu tih dalmatinskih „shizmatika." Iz Rima je papski nuncije uMlecima dobio upustvo, da opomene mleta~ku vladu radi onoga dukala, jerje arcibiskup Zmajevi} osobito uva`en bio od pape Venedikta XIII, i da gai tada{wi papa (Kliment XII) mnogo cijeni radi revnosti wegove zasvetu vjeru. Ovo je nuncije saop}io vladi 8. januara 1740. 555 Imali su i uMlecima obzira na Zmajevi}a, jer i ako je bio fanati~an protivupravoslavne vjere, ali je bio ujedno ~ovjek od velikog upliva uDalmaciji, i mleta~ka je vlada ra~unala na taj wegov upliv radi svojihpoliti~kih svrha. Bi}e mo`e biti senat dao tada kakvo tajno upustvoproveditoru Kavaliju u pogledu izva|awa onoga dukala i bi}e munaredio, da se za vrijeme ne vlada po istom dukalu, nego premaprilikama. I proveditor ovaj, stoje}i pod uplivom Zmajevi}evim, izdaje27. marta 1741. g. naredbu sasvijem protupolo`nu onoj, koju je godinu i podana prije izdao bio Donadoniju i Zmajevi}u. U toj naredbi svojojKavali i ne spomiwe vi{e kao da nijesu nikada ni postojali dekreti1578, 1582. i 1641. g, koji su navedeni bili u dukalu od prije dvije godine,nego navodi naredbe, koje su izdali o pot~iwenosti pravoslavnogsve{tenstva у Dalmaciji latinskim biskupima proveditori dalmatinski:Valijer 12. februara 1685. i 25. marta 1686, Riva 9. oktobra 1707. u 28.aprila 1708, Pizani 28. marta 1713, Zorzi Grimani 4. septembra 1735. iDolfin 15. novembra 1735. g, i odre|uje, da te naredbe moraju u svemuva`iti, i prema tome da svi pravoslavni sve{tenici moraju priznavativlast latinskih biskupa, da se moraju podvrgnuti kanoni~kom ispitu ubiskupskim kurijama i da smiju zauzeti parohijsku slu`bu samo tada, ako552 Ib., str. 243.553 Ib., str. 244.554 Ib., str. 245.555 Biqe{ka pod br. 272. st. arhiva zad. ep.327

su dobili pismenu dozvolu na to od doti~nih biskupa, „a koji postupiprotivu ovoga, ispita}e na sebe dr`avno negodovawe i do{qedno podle}i}e najstro`ijim kaznama po presudi nadle`ne vlasti." 556 Ovom naredbomproveditorskom pravda se ono, {to smo gore kazali o karakteru dekretasredi{we vlade u Mlecima у odnosima naspram pravoslavnih mleta~kihpodanika.Arcibiskupi Zmajevi} kad je dobio ovu novu naredbu pomenutogaproveditora, pohitao je odmah da je podnese u Rim kongregacijikardinala, kao znak svoje pobjede nad pravoslavnim dalmatinskimSrbima. U pismu ovom svom Zmajevi} sa entuzijazmom govori o svome raduprotivu pravoslavne crkve; hvali se, kako je 28 godina posvetio tomeradu, kako je Bog blagoslovio wegove trudove, te je vidio proterana izDalmacije la`nog episkopa srpskog (pseudo-vescovo serviano) i sru{enuwegovu ku`nu katedru (precipitata la sua cattedra di pestilenza) i sada jeeto vidio novi zlatni dekret (nuovo aureo decreto), {to je proveditordalmatinski izdao „po upustvu uzvi{enog senata." I dakle Zmajevi}ovim potvr|uje {to smo mi gore naveli, da je senat naredio proveditoruKavali da izda ovu naredbu, koja je sasvijem protupolo`na onome, {to jeni pune dvije godine taj isti senat naredio bio.Ali i ovo je sve Zmajevi}u bilo malo. On je htio ne samo da tadanestane pravoslavne crkve u Dalmaciji, nego i da te crkve nikada dovijeka tu ne bude. Zamislio je da osnuje, kao {to je i osnovao, „ilirskosjemeni{te" za vaspitawe i obrazovawe sve{tenika, koji bi slu`ili misuna slovenskom jeziku, ili kako poslije to nazva{e „glagoqa{ku misu", kakobi tijem spremio obrazovanije sve{tenike za hrvatski narod, koji je biopo ostrvima okolo Zadra, a ujedno, i ovo je glavno, kako bi, po wegovommi{qewu i kao {to se on izrazio u jednom dokumentu od 6. januara 1730.g, „lak{e se obratio u latinsku crkvu narod u kontinentudalmatinskom, koji pripada isto~noj crkvi". Ovu Zmajevi}evu misaoprisvojili su u na{e dane glagoqa{i zadarske arcibiskupije, koji uodnosnom svome spisu rimskoj kuriji protivu odredbe jedne pok.arcibiskupa Raj~evi}a, navode, da bi trebalo dozvoliti u Dalmacijiglagoqa{ku misu izme|u ostaloga i s toga, {to bi to „poslu`ilo jakimoru`jem protivu shizmatika i kao srestvo za wihovo lak{e obra}ewe".Ovo smo spomenuli samo uzgred, jer ne spada u istoriju; ali Zmajevi} jezbiqa mislio, da }e wegovo „ilirsko sjemeni{te" potpomo}i, da sesasvijem u Dalmaciji iskorijeni pravoslavna vjera. Po naputku ovogarcibiskupa jedan ~lan zadarskog arcibiskupskog kapitula napi{eduga~ki memorijal o „ilirskom kliru" (del clero illirico) i o zada}i togaklira, da bi se odbili dalmatinski Srbi od pravoslavne crkve.556 Docum., p. 245. 247. 248.328

Memorijal ovaj ima 27 glava. U 1. glavi govori se o va`nosti„ilirskog" jezika, i kako taj jezik mo`e poslu`iti Rimu kao velikosrestvo (grande istromento) za ~im vi{e rasprostraniti Hristovu vjeru.U 2. i 3. glavi govori se gdje se sve nalaze ti Iliri, i Ilire gr~kogobreda (gli Illirici di rito greco) zove sve Srbima (Serbi ο Serviani). U 4.glavi privedeno je od rije~i do rije~i sve ono, {to Zmajevi} podnaslovom „vjerske zablude srpske shizme" napisao u svom „ogledaluistine", o kome smo ve} govorili. Ovi takvim vjerskim zabludama iopakim dogmatima (perniciosi dogmi) zara`eni Srbi rasprostraweni su uTrakiji, Bugarskoj, Srbiji, Albaniji, Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni iu austrijskim zemqama, i imaju mnogo svojih episkopa i mnogo manastirai kalu|era. U Dalmaciji nalaze se oni u biskupijama: ninskoj, zadarskoj,skradinskoj, {ibeni~koj, trogirskoj, spqetskoj, makarskoj i kotorskoj, „ijedini Dubrov~ani su toliko sretni, {to nemaju me|u sobom te kuge"(peste). Ovo je kazano u 5. glavi, a u 6. spomiwe se pe}ski patrijarh, koji jepoku{ao bio da rasprostrani svoju vlast i nad Dalmacijom, i da jeslu~ajno u tome uspio, „ne bi ostala vi{e nikakva nada, da se obrati onajprosti narod;" ali je arcibiskup Zmajevi} svojim neumornim radomotklonio od Dalmacije ovo zlo. „I korist {to od toga ima katoli~kacrkva", pi{e u 7. glavi, „sastoji se u tome, {to su danas u DalmacijiSrbi pot~iweni latinskim biskupima (la soggezione dei Serviani aivescovi latini), koji prema tome imaju vlast da pregledaju wihove crkve,da ispituju wihove sve{tenike, da im postavqaju parohe i da odre|ujusvoje vikare... I pobo`nost mleta~ke republike ne propu{ta srestvomsvojih generalnih prokuratora {tititi prava katoli~ke vjere, kao {to sevidi iz pismenog izvje{taja generalnog proveditora Rive i iz primjera,{to su za po{qedwe dvije godine razorene bile dvije srpske crkve (duechiese serviane demolite)." Poslije ovoga govori se u ovom memorijalu u 18glava (od 8. do 25.) o rimokatoli~kom ilirskom kliru, i kako taj klirtreba odgajati da mo`e „slu`iti rimsku misu na ilirskom kliru, ako i neza uzdr`awe vjere kod katolika, a ono bar za pospje{iti obra}ewetolikih shizmatika (se non per conservare la fede dei cattolici, almeno perpromovese la conversione di tanti scismatici);" i tada se pisac u 26. glaviosvr}e na ruski upliv kod dalmatinskih Srba srestvom vjere. „Srbi,nalaze}i se bez crkvenih kwiga, stupi{e u svezu sa Rusijom, i zapo{qedwih trideset godina ispuni{e crkve svoje trebnicima iminijama moskovskima, tako da ime najpobo`nije carice (della piissimaCzara) i presvetog sinoda moskovskog ogla{uje se u shizmati~kimcrkvama od obala skitskoga mora do jadranskih obala. Na takav na~in,shizmati~ki klir Ilirika, od kako je ostao bez svog poglavice (da chefecesi acefalo), postao je cerber sa tri glave, jer je sastavqen od trirazli~ne shizme: srpske, gr~ke i moskovske. Da se savlada takvo grozno~udovi{te (si terribile mostro) koje se podiglo protivu katoli~ke vjere,329

treba ga napasti sa sviju strana". U po{qedwoj se glavi govori o koristi„ilirskoga sjemeni{ta" u Zadru, koje }e morati spremiti katoli~kesve{tenike, i „rad tih sve{tenika bi}e plodonosan za Bo`ju crkvu, jer }eoni znati i pou~avati katolike i otkrivati vjerske zabludeshizmaticima." 557Memorijal je ovaj jasan po svojoj tendenciji, i suvi{no bi sada biloulaziti u kritiku argumenata wegovih, jer bi prinu|eni bili ponavqationo isto, {to se mnogo puta ve} spomiwe u ovoj kwizi o grozni~avom radulatinskih biskupa i wihovog sve{tenstva da se iskorjeni u Dalmacijipravoslavna vjera. Zmajevi}evo ovo „ilirsko sjemeni{te" bilo jeotvoreno u Zadru tri godine poslije wegove smrti. Otvorio ga jeZmajevi}ev na{qednik Karaman u maju 1748. godine. Glavna mu je cijeqbila, da spremi misijonare da obra}aju pravoslavne Dalmatince ulatinstvo, a sporedna, kao {to smo vidjeli, da se uzdr`ava vjera kodrimokatoli~kog hrvatskog naroda na zadarskim ostrvima. Ovu drugusporednu cijeq mo`da je sjemeni{te i postiglo, premda su ga 70 godinaka{we morali ukinuti; a prvu i glavnu cijeq, istorija pokazuje, daono sjemeni{te nije postiglo, i dakle da je osuje}ena bila te`waosniva~a wegovog.Dok je Zmajevi} u `ivotu bio, radilo se protivu pravoslavne crkve isve{tenstva svima mogu}im srestvima, a proveditori tada{wi stojali suna raspolo`ewe biskupa, da najte`im kaznama podvrgavaju sve{tenikepravoslavne, koji bi se usudili otvorenije da se protive biskupima ilida se malo ja~e `ale. Tamnice jedne nije bilo u Dalmaciji, gdje nije tadabio zatvoren po koji pravoslavni sve{tenik. 558 I u ovom pomagawubiskupima te{ko bi bilo kazati, koji je od proveditora bio revnosniji,ili pomenuti Kavali, ili na{qednik mu Jeronim Kverini, koji jeproveditorsko mjesto zauzimao od oktobra 1741. do septembra 1744.godine. Velikom hvalom spomiwe arcibiskup Karaman „pravi~nost,mudrost i pobo`nost" ovoga Kverini, {to je o{trim kaznama podvrgaoneka dva sve{tenika: kalu|era Zahariju Ivanovi}a iz Ercegnovoga inekog arhimandrita Zago, koji da su javno propovijedali protivulatinske crkve, te je ovaj arhimandrit godinama u tamnici zatvorenbio, a onaj kalu|er pobjegao je bio iz tamnice i opet uhva}en, te utamnicu ba~en. 559Prestalo je ovo gowewe, kad je zauzeo proveditorsko mjesto uoktobru 1744. g. Jakov Boldu. Bio je ovaj Boldu pravi~an ~ovjek, irazumjev{i odmah u po~etku svoje uprave, da latinske biskupe nerukovodi naspram pravoslavne crkve i sve{tenstva drugo, negofanatizam i strast, objavio je da `eli podvrgnuti svome li~nom ispitu557 Ib., str. 249-256.558 Kon~. rkp.559 Docum., p. 286.330

sve one tu`be, radi kojih je toliko sve{tenika pravoslavnih utamnicama. To je ovaj proveditor u~inio za malo dana, i ve} udecembru iste godine izdao je naredbu, da svi sve{tenici buduoslobo|eni tamnice. 560 Nekoliko nedjeqa ka{we, i to 16. januara 1745. g,izda okru`nicu na oba arcibiskupa i na sve biskupe, da obustavqanaredbu proveditora Kavali 1741. godine, po kojoj su pravoslavnisve{tenici u Dalmaciji morali zavisiti od latinskih biskupa, dok otoj stvari ne upita senat i dok od senata ne dobije odnosnu odluku,navode}i u okru`nici, kako on ne mo`e u svojoj pisarnici da na|enikakav senatski dekret, koji je mogao poslu`iti za osnovu oneKavalijeve naredbe. Okru`nica je ova napisana u u~tivom premabiskupima tonu, ali i puna dostojanstvenosti i finog ukorabiskupima, {to ne rade o miru u provinciji, nego samo u neprestanojtrzavici dr`e narod, uzbudiv{i u wemu vjersku borbu, i tijem samo{tetu nanose dr`avnim interesima. 561 Napisao je bio u isto vrijeme ovajproveditor i senatu, opisuju}i mu `alsono stawe u kome je na{aoDalmaciju izme|u drugog, i zbog toga, {to je tu raspaqena `estoka borbaizme|u {qedbenika latinske i gr~ke crkve. Tu spomiwe i mnogaiseqavawa pravoslavnih Srba, ne samo u austrijske zemqe, nego i uotomansku carevinu, i to sve radi gowewa, koja u Dalmaciji moraju datrpe radi vjere; spomiwe, i kako su se obra}ali neki Dalmatincisrpskom arhijepiskopu u Austriji, `ale}i se na gowewa i tra`e}i, da bimitropolit posredovao da dobiju zasebnog svog episkopa. 562 [ta je senatpreduzeo povodom ovoga, vidje}emo odmah.Umre me|utijem iste ove 1745. godine zadarski arcibiskup Zmajevi}, amjesec dana poslije wega, umre i spqetski arcibiskup Ka~i}. Uti{ala setada, bar za neko vrijeme, ona me|uvjerska borba, koja se onako stra{nodotle rasplamtila bila, i izgledalo je da }e nastupiti ne{to boqevrijeme za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. Proveditor Boldu radio jekoliko je vi{e mogao, da te borbe i sasvijem nestane, ali je u Dalmacijivladao tada takav mete`, ne samo u crkvenom, nego i u svemu dru{tvenom`ivotu, da se dobru kakvom te{ko bilo nadati. Boldu je u op{irnommemorijalu opisao senatu stawe Dalmacije, i na takav crni na~in, da jeodmah senat odlu~io, da se po odlasku ovoga proveditora po{qu uDalmaciju za tri godine tri sindaka inkvizitora sa naj{irimpunomo}ijem da ispitaju stawe zemqe, kako bi se preduzele korjenitereforme u svakoj struci. Ovo je senat odlu~io 12. septembra 1748. g, i uoktobru iste godine ve} su bili u Zadru sindaci inkvizitori: IvanLoredan, Nikola Erico i Sevastijan Molin. Prije nego {to }e po}i izDalmacije Boldu, on preda i inkvizitorima jedan svoj op{irni560 St. arhiva zad. ep, br. 275.561 Ib., str. 278.562 Ib., str. 279.331

memorijal o stawu Dalmacije. Poslije odnosnog obilatog uvoda, sav jememorijal podijeqen na 26 ~lanaka prema predmetima javne uprave uprovinciji. Memorijal ovaj prikazuje stawe u Dalmaciji naj`alosnijim, dane mo`e gore biti. Sirotiwa svugdje, sve zapu{teno; nema trgovine,nema prosvjete, vema u ni~emu reda, jer svak `ivi po svome nanajprimitivniji na~in bez obzira na zakone; nema nikakvog morala, nemapobo`nosti, „jer biskupi samo se o tome staraju, kako }e ~im vi{e vlastidobiti u svjetovnim poslovima; ma koliko oni revnosti pokazivali zavjeru, nijesu oni ipak u stawu da odole svojim strastima i da sve{tenstvodr`e u disciplini, a ve}ina se tih biskupa mije{a u poslove svjetovnogaprava, prikrivaju}i u ostalom to starawem svojim tobo`wim o slaviBo`joj." Govore}i o odnosima tih biskupa prema pravoslavnima, ka`e uizvje{taju svom Boldu: „Wima, lat. biskupima, priznato je pravo davizitiraju pravoslavne crkve, da podvrgavaju svom ispitu u~ewepravoslavnih sve{tenika i da tim sve{tenicima, ako su im po voqi,izdaju patente da mogu vr{iti slu`bu, a ovome se uvijek pravoslavnisve{tenici odlu~no opiru. Pravoslavni `ele odavno da dobiju svogepiskopa; a za{to ne }e vlada da im u~ini tu milost, nijesam janadle`an da uzrok ispitujem." Zavr{uje: „Pore|ao sam eto sve predmete,na koje se ima ozbiqna pa`wa obratiti. I ovo `alosno stawe zemqe~ini, da narod ~esto iseqava u austrijske predjele, a u novije doba bivada ~esto sele i u otomansku carevinu." 56316.Sindaci inkvizitori po~e{e svoj posao u Dalmaciji. Na `alostpitawe o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji palo je u ruke I. Loredana,fanati~kog rimokatolika i slijelog privr`enika papstva (papalino). UZadru je na arcibiskupskoj katedri bio od novembra 1745. g, biv{iosorski biskup Matej Karaman, spqe}anin. Poznavaju}i dobro jezikdalmatinskoga naroda, upotrebqavao je Zmajevi} vrlo ~esto ovogaKaramana, dok je bio seminarski profesor u Zadru, na obila`ewekontinentalnih parohija u zadarskoj arcibiskupiji, isto i u ninskoj, gdjeje bilo najvi{e srpskog pravoslavnog naroda. U tim svojim obila`ewimapokazao se Karaman revnosni propovjednik rimokatoli~ke vjere. Ovo ga jepreporu~ilo za budu}u wegovu karjeru. Na Zmajevi}ev predlog odredikongregacija propagande Karamana za misionara u Rusiji. Proveo je uRusiji pet godina. Kad se vratio u Zadar po naredbi propagande, priredioje za {tampu rimokatoli~ki misal (slu`benik) na slovenskom jeziku, da bi setime, po mi{qewu propagande, lak{e mogli privu}i u rimokatoli~kuvjeru pravoslavni Sloveni: Srbi, Bugari, pa vaqda i Rusi. God. 1743.postane Karaman biskup osorski (na ostrvu Cresu). У toj kakvo}iKaraman smisli do}i u pomo} Zmajevi}u u wegovim grdwama i psovkama563 Ib., str. 280.332

protivu pravoslavnih Srba u Dalmaciji, te napi{e 1744. g. i on jednurabotu o tome, nalik na one Zmajevi}eve, a na osnovu doti~nih zvani~nihnaredaba kongregacije propagande. U~enik dostojan u~iteqa svoga, glavnamisao Karamanove ove rabote to je, „da su dalmatinski Srbi rusofili,i po tome nevjerni republici mleta~koj, i ako oni tra`e da dobiju svogepiskopa, to je samo zato, da boqe poslu`e Rusima. Ne treba im daklenikako dati da imaju svog episkopa, neko neka budu u zavisnosti odlatinskih dalmatinskih biskupa, koji }e ih malo po malo obratiti urimokatoli~ku vjeru i na poslu{nost papi, i tijem }e se oni odbiti odRusije i posta}e poslu{ni i pokorni podanici mleta~koga du`da." Znaoje ovaj biskup mo} pravoslavne vjere, kad je nasilnim srestvima nesprije~avaju. Osvjedo~io se on o tome u Rusiji. Pa boje}i se da ta mo} nezavlada i u Dalmaciji, i da se tada{wi rimokatoli~ki Dalmatinci nepovrate opet u svoju „staru vjeru", koju su predci wihovi za mnogovijekova ispovijedali, Karaman tra`i da bracchium seculare, politi~kavlast, do|e u pomo} rimokatoli~koj vjeri; i kao {to je ta vlast uPoqskoj, a protivu Rusije, pomogla da se polatini, odnosno da sepounijati mnogi tamo{wi ruski narod i da postane poslu{an latinskimbiskupima, tako je on to htio da bude i u Dalmaciji. Da privedemo samonekolika mjesta iz te Karamanove rabote. Ka`e on, denunciraju}idalmatinske Srbe: „Car ruski Petar I, ispunio je sve srpske crkve uDalmaciji moskovskim crkvenim kwigama, i nema jedne takve crkve uDalmaciji, u kojoj nijesu uslijed toga zavladale pored srpske shizme jo{i vjerske zablude moskovske shizme… ^itaju}i srpski popovi i kalu|eriu moskovskim kwigama, da brak pravoslavnih sa latinima nije vrijedan, ida je papa pravi antihrist, ne mogu oni qubiti ni svoga du`da radi samevjere, koja je naj~vr{}a veza, koja spaja u jedno podanike i vladaoca…Obra}ewe dalmatinskih Srba u katoli~ku vjeru od velikog je interesaza dr`avu, jer je istina neporje~iva, da podanik druge vjere ne mo`equbiti svoga vladaoca, dok ga god smatra neprijateqem Bo`jim… Timobra}ewem o~istile bi se od vjerskih zabluda du{e dalmatinskih Srba,i crkve bi se wihove o~istile od moskovske zaraze nastojawem latinskihbiskupa… Ko god brani pitawe da im se dade zasebni episkop, taj braniinterese Turske ili Rusije, jer su svi pravoslavni episkopi dr`avniizdajnici," i tu spomiwe na prvom mjestu episkopa StevanaQubibrati}a, kao dr`avnog izdajnika. 564Ovom Karamanu, koji se takvim fanatikom protivu pravoslavne vjerepokazao jo{ kao osorski biskup, obrati se, kad je on bio ve} na zadarskojarcibiskupskoj katedri, pomenuti sindak inkvizitor Loredan, da mupodnese zvani~ni izvje{taj o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji i svojeobrazlo`eno mi{qewe, {ta bi imala vlada narediti u pogledu te crkve.564 Docum., p. 257-267.333

Pa ko sada sretniji od Karamana? Dugo je morao raditi za taj izvje{taj,jer je zbiqa preduga~ak. Najposlije 10. aprila 1750. g. on podnese vladitra`eni izvje{taj, u kome redom i u nau~nom aparatu izla`e i analizira:„postanak dalmatinskih Srba, wihovo vjerovawe, wihove obi~aje, izahtijev wihov da ne budu zavisni od doti~nih latinskih biskupa, nego dadobiju episkopa svoje narodnosti." Izvje{taj ima dva dijela: u prvom sesadr`i upravo sami izvje{taj (informativo), a u drugom su 12 rasmatrawa(considerazioni) o glavnim ta~kama izvje{taja, rasmatrawa: kanoni~ka,istorijska i politi~ka. Da se upoznamo u kratko sa ovom rabotomKaramanovom, koju svi latinski pisci u zvijezde kuju. 565Govori najprije o Grcima, koji do|o{e u Mletke i u primorskedalmatinske gradove, i da su svi oni bili „katolici"; zatijem o Bugarima,koji da su ime dobili od r. Volge (Volgari, Bolgari), i o Srbima, koji da sudobili ime od „Sorab", a to zna~i „sluga" (conservus), i da su i Srbi iBugari, kad su pre{li iz idolopoklonstva u hri{}anstvo, primililatinsku vjeru i priznali vlast papinu. Ali poslije da su i jedni idrugi napustili tu vjeru, i da su Srbi osnovali pe}sku patrijar{iju, igranice te patrijar{ije da su pro{irili prema granicama srpskogacarstva. Kad je pala srpska dr`ava u turske ruke, da mnogi Srbi pre|o{e uDalmaciju i te~ajem vremena zauze{e u Dalmaciji latinske crkve iu~ini{e ih svojima. Zovu se, ka`e, i Morlaki, a to je isto {to iBurlaki, {to pokazuje wihovo porijeklo, jer se i danas, ka`e, zovuBurlacima mu`ici okolo Volge, od kuda su Srbi do{li. Poslije ovoga,prelazi da izla`e vjerske zablude Srba, i tu ve} ponavqa drugimrije~ima, sve ono, {to je Zmajevi} kazao bio: slijepo da slu`e isto~nimjeresima, da su ikonoklasti, origenisti, anabaptisti, donatisti,bogomili, da u ni jednu od sedam tajni pravo ne vjeruju, da su odaninajve}im porocima. Srpski manastiri u Dalmaciji da su uto~i{telupe`a, a najpoganiji (il piu protervo) da je manastir Krka. @ali, kakokalu|eri smetaju biskupima, da obavqaju u pravoslavnim manastirima icrkvama svoje kanoni~ke posjete. Spomiwe zatijem ep. NikodimaBusovi}a, koga zove vukom u ov~ijoj ko`i i da je zasluga latinskihbiskupa i pred Bogom i pred du`dem, {to su sa~uvali Hristovo stado odtakvog divqeg vuka; spomiwe Savatiju, koji da je htio prevaritipoliti~ku vlast i uvu}i se u Dalmaciju, i Stevana, koji da je obi{aocrkve, truju}i (infettando) la`nom naukom narod, ali da je uslijed vapaja(gemiti) latinskih biskupa proteran bio iz Dalmacije. Navodi, kako bibilo protivno Bo`jem slu`ewu postaviti shizmati~kog episkopa zaMorlake, jer bi to zna~ilo samo jo{ ja~e ih utvr|ivati u jereti~kimzabludama, koje sastavqaju wihovu shizmu, i srestvom srpskog episkopaspremiti i wima samima i wihovim potomcima vje~nu propast (l'eterna565 Hvali mnogo ovog arcibiskupa i Farlati. V. 169.334

dannazione); niti je u interesu dr`avnom dati Morlacima episkopa, kogoni zovu vladika, to jest ukrotiteq, koji bi po svojoj voqi kretaoMorlake, kao {to crnogorski vladika pokre}e svje raspu{tene qude, ibio bi taj episkop u Dalmaciji: smetwa (distrurbo) latinskim biskupima,trn (spina) dr`avnim vlastima i bi~ (flagello) za {qedbenike na{e vjere."Udara tada na benkova~kog paroha Simeona Kon~arevi}a, koji da jebunio narod protivu ninskog biskupa i da je dr`ao sve{teni~kuskup{tinu u Benkovcu protivu latinskog sve{tenstva. Udara i na drugajo{ tri sve{tenika, koji da su bunili narod, te prvi dio svoje ove raboteKaraman zavr{uje: „Po{to ovi nasrtaji tih srpskih sve{tenikaprimoravaju latinske biskupe da dr`e svagda gotovo i sjediweno svesvoje oru`je, na{ao sam po du`nosti moje pastirske slu`be, za slu~ajnenadnoga napadaja, izlo`iti ovu spomenicu, dodav{i joj slijede}arasmatrawa, koja se ti~u pitawa istaknutoga i toliko puta pobivenoga,da se postavi srpski episkop (vescovo serviano) u biskupijama latinskihbiskupa, starih, vjernih i stalnih podanika svagda slavne mleta~kedr`ave." I po ovome pitawu Karaman navodi 12 rasmatrawa: 1. da u svojDalmaciji postoje dva arcibiskupa i dvanaest biskupa, i da nema pedqazemqe, {to nije pod wihovom jurisdikcijom, i dakle da bi bilo grdno(mostruosita) da u jednom mjestu budu dva duhovne poglavice; 2. da bisrpski episkop u Dalmaciji, zavisan ili od pe}skog ili odcarigradskog patrijarha, bio uzrokom povrjede granica zapadnogpatrijarhata; te, razja{wewu ovog argumenta svog Karaman posve}uje 3.svoje rasmatrawe. У 4. pobija prava srpskog patrijarha na Dalmaciju.Navodi daqe u 5, da je papa Inokentije III naredio, da latinski biskupimoraju imati vlast nad vjernima i zapadnog i isto~nog obreda; u 6, da sujo{ od XI vijeka svi Srbi podlo`ni barskom arcibiskupu; u 7. i 8, da susrpski episkopi i srpski sve{tenici nevjerni dr`avi; u 9, da primjerAustrije, koja trpi Srbe, ne smije slu`iti za republiku, jer zlu ne trebapodra`avati; u 10, da su Srbi primqeni u Dalmaciju ne kaoshizmatici, nego kao katolici; u 11, {ta bi trebalo raditi da sepolatine pravoslavni Dalmatinci, i kako u tome treba na zgodni na~inda vlada predwa~i. U po{ledwem, 12. rasmatrawu Karaman prekliwevladu da iskorjeni pravoslavnu vjeru iz Dalmacije, jer je ta vjera {tetnaza dr`avu, isto kao i za rimokatoli~ku crkvu, po{to „~etrnaestlatinskih mitra u Dalmaciji, to su ~etrnaest bisera, koji krase carskudijadimu slavne dr`ave, a srpska mitra bio bi petnaesti kamen, kolikotaman za religiju, toliko fali~an za dr`avu. Ako je nekada pjesnikslavio Onorija, da je obratio Alane u latinsku vjeru, sve }ehri{}anstvo pjevati pohvalne himne besmrtnoj mleta~koj republici, da jeona milo{}u svojom primila i blago~astijem svojim obratila Srbe ulatinsku vjeru… Slu`iteqi latinske vjere, koja je temeqna vjera i oveprovincije i sve dr`ave, hvalu }e svagda odavati onome Bogu, koji nam335

je darovao vje~no spasewe i koji je izabrao desnicu slavne mleta~kedr`ave da nas sa~uva od obli`wih dr`ava, da se ne rodimo Turci iliLuterani, i koji je odredio wegovo blago~astije, da se sa~uvamo od "srpskeopasnosti (dal pericolo serviano), kako se ne bi potomci na{i ra|alishizmatici u srpskoj Dalmaciji, nego katolici u mleta~koj Dalmaciji." 566Karamanov ovaj izvje{taj poslu`io je sindacima inkvizitorima zaosnovu u odnosima dalmatinske vlade naspram pravoslavne crkve. Kaospis iz arcibiskupskog pera, bio je isti izvje{taj za tu vladuautoritativan, i misli arcibiskupove o pravoslavnoj crkvi i odalmatinskim Srbima, izra`ene u tom izvje{taju, bile su za wumjerodavne. Iste god. (1750.) 10. okt. izi{la je od tih sindakainkvizitora naredba za Dalmaciju da bez svakog izgovora imaju va`itipre|a{we naredbe: 1. da nikakav srpski sve{tenik ne smije zauzetiparohijsku slu`bu dok ne bude ispitan u kuriji onoga biskupa, u ~ijoj sebiskupiji doti~na parohija nalazi; 2. pripada doti~nim biskupimapravo da postavqaju parohe u pravoslavnim parohijama i da im na toizdaju biskupske patente, a koji se pravoslavni paroh usudi slu`iti bezbiskupske patente, bi}e ka`wen tamnicom ili nov~anom globom, a priuporstvu u tome bi}e prognan iz dr`ave; 3. svi su pravoslavni parosi icrkveni tutori du`ni do~ekivati latinske biskupe, kad im do|u ukanoni~ku posjetu i to na na~in kako prili~i visokom biskupskomdostojanstvu; isto su to du`ni ~initi i nastojateqi pravoslavnihmanastira, kad im do|u biskupi u kanoni~ku posjetu; 4. nikakavpravoslavni paroh ne smije blagosloviti jedan mje{oviti brak, dok nijedobio na to pismenu dozvolu od nadle`nog biskupa. 567Kao {to se vidi, sindaci inkvizitori ne poslu{a{e savjeteproveditora Boldu, nego povjerova{e arcibiskupu, te i ne pitaju}isenat izdado{e ovu svoju naredbu, koja u ostalom nije drugo, nego onoisto, samo sa dopunom jo{ 4. ta~ke, {to su naredili bili prije protivupravoslavne doti~ni papalinski proveditori. A druk~ijoj se naredbi izzadarskog vladinoga dvora nijesu mogli pravoslavni ni nadati, kad jeposao wihove crkve bio u rukama I. Loredana. Pa vide}i pravoslavniDalmatinci, da im od vlade pomo}i nema, i da ~ak sindaci inkvizitori,koji su naro~ito iz Mletaka poslani bili da prou~e stawe Dalmacije i dapredlo`e lijek, kojim bi se saniralo to stawe, a izme|u ostaloga urediloi pitawe o pravoslavnoj crkvi, vide}i ovo pravoslavni Dalmatinci,smisle i odlu~e pomo}i sebi sami. Sve{tenici pravoslavni odlu~no suse opirali da priznadu ma u ~emu bilo nad sobom vlast latinskihbiskupa. Mnoge je sve{tenike, koji bi pokazali malo o{triju oporbu,vlada kaznila nov~anim globama i tamnicom; ali ni to nije kadro bilo dauskoleba postojanstvo u vjeri svojoj tih sve{tenika, nego se i u istim566 Docum., p. 271-319.567 St. arhiva zad. ep, br. 284.336

tamnicama slu{ao glasno wihov protest protivu napadaja na crkvu im ina savjest. Svjesni su bili srpski sve{tenici dalmatinski da brane svetustvar, i otuda energija wihova, da se ne pokoravaju biskupima i da neslu{aju vladine naredbe protivu vjere svoje. Na Vavedenije iste ove1750. godine bude sastanak manastirskih nastojateqa kod crkve sv. Ilijena Kosovu pod predsjedni{tvom kr~kog nastojateqa Nikanora Rajevi}a.Na taj je sastanak do{lo jo{ 12 starijih uglednijih svjetovnihsve{tenika, a me|u wima i protopop Simeon Kon~arevi}. Bili su na istomsastanku i mnogi vi|eniji svjetovwaci iz sviju glavnijih mjestaDalmacije. Svi jednoga duha i jedne misli, da se treba do krajnostiopirati latinskoj napasti. A po{to je trebalo taj isti duh dapronikne svuda po Dalmaciji i da se jednodu{nost poka`e svugdje, a radiuzdr`awa te jednodu{nosti u svemu sve{tenstvu i narodu trebao jeepiskop, kao duhovni starje{ina sviju; po{to su pak svi znali da imvlada ne }e dati da imaju svog episkopa, ili }e ih zavaravati u tome,kao i prije pustim obe}awima, to i odlu~e na pomenutom sastanku daizaberu sebi sami episkopa i da zamole srpskog patrijarha, da im togepiskopa posveti. Ova odluka bude odmah i izvedena, i bude od svijujednoglasno izabran protopop Simeon Kon~arevi} za dalmatinskogepiskopa. 568 17.Poslije toga izbora Kon~arevi} po|e u man. Krupu, i u o~i Bo`i}aiste godine zakalu|eri se. Me|utijem sa istog onog kosovskog sastanka budeupravqeno kolektivno pismo srpskom patrijarhu Atanasiju II, koji je tadaboravio u Sarajevu, molbom da bi Kon~arevi}a posvetio za pravoslavnogdalmatinskog episkopa. Na pismu patrijarhu potpisani su: 3 manastirskanastojateqa, 10 parohijskih sve{tenika i 28 svjetovwaka. 569 Pismo je ovostiglo u Sarajevo, kad se patrijarh Atanasije spremao na odlazak u Pe},gje je tek tada doveden bio u red patrijar{ijski dvor, poslije pqa~ke, kojojse podvrgao bio. Patrijarh uva`i molbu Dalmatinaca i pismom od 21.avgusta 1751. g. naredi dabrobosanskom mitropolitu Gavrilu, da zajednosa jo{ dva episkopa hirotoni{e Kon~arevi}a, i u ime patrijarhovo da muizda odnosnu gramatu. Ovo mitropolit Gavril izvr{i u Trebiwu 15.septembra iste godine, te izda novoposve}enom episkopu Simeonupropisanu gramatu. 570 Ep. Simeon povrati se u Dalmaciju odmah poslijetoga i nastani se kod crkve sv. Jovana Krstiteqa u Benkovcu, koja secrkva tada nazvala i poslije svagda nazivala „vladi~anska crkva."Sve ovo u~iweno je bilo bez izri~ne dozvole mleta~ke vlade, i to suznali naravno upotrebiti na svoju korist dalmatinski biskupi, a na~elu im Karaman. Po~ne ovaj arcibiskup odmah otvoreni rat protivu568 Kon~. rkp.569 St. arhiva zad. ep, br. 285.570 Docum., p. 320. 321.337

ep. Simeona, isti~u}i na prvome mjestu, kako on {uruje sainostranim episkopima, od kojih je i primio posve}ewe, i kako jeopasan po dr`avu, te ga treba ~im prije ukloniti iz zemaqarepublike. U ovome smislu podnese on 4. januara 1752. g. odnosniizvje{taj proveditoru Jeronimu Balbi. Ovaj proveditor, premda je ibio naklowen rimokatoli~koj vjeri, kao {to pokazuju neke naredbewegove, izdane u Kotoru u pogledu pravoslavnog bokeqskogsve{tenstva, ipak, poznavaju}i ln~no ep. Simeona i sve vrline, kojesu krasile toga arhijereja, i koliko ga Srbi dalmatinski qube i{tuju, nije htio slijepo usvojiti predlog Karamanov, kao nekadaonaj sindak inkvizitor Loredan, nego umiri arcibiskupa obe}awem,da }e stvar ispitati i u~initi {to treba po zakonu. Me|utijem istiproveditor dade upustvo politi~kom glavaru benkova~kom, kako bi ep.Simeon udesio svoje postupawe u javnosti na na~in, da ne bi vladaimala povoda, da protivu wega postupa. Imaju}i ep. Simeon predo~ima ne li~nu neku slavu ili sujetu, nego interes crkve, on se tako ivladao; i da ne bode o~i latinskim biskupima svojim episkopskimdostojanstvom, on se i kao episkop pokazivao i nazivao samo protopopi benkova~ki paroh, a u tada{wim svojim sin|elijama, {to jesve{tenicima izdavao, potpisivao se samo „episkop kosovski." I usamoj stvari wegovo je dr`awe bilo tako smjerno i ponizno, i samoobra}eno na dobro svoje crkve i naroda, da mu nije mogao niko ni{taopaziti. Ali ba{ ovo je i razjarilo arcibiskupa Karamana, te nemogu}i na}i pomo}i za svoje strasne te`we kod proveditoradalmatinskog, napi{e u Mletke senatu na onaj ve} poznati nam wegovna~in. Napi{e o tome i papskom nunciju u Mletke, a ujedno i svomtamo{wem zastupniku. Senat potra`i o ep. Simeonu odnosniizvje{taj od dalmatinskog proveditora. Proveditor odgovori nanajpovoqniji na~in za ep Simeona, hvale}i senatu uzorno vladawewegovo. Ali ko }e da odoli svemo}nim latinskim prelatima i da ihprivoli na mirovawe, kad se ti~e wihovih li~nih interesa? I stvarje svr{ila time, da je senat izdao 5. aprila 1753. g. proveditoruBalbi naredbu, u kojoj ka`e da uva`ava sve {to je on kazao uobranu Kon~arevi}a, ali po{to nije bilo kanoni~no wegovopostavqewe, to neka on (proveditor) gleda na oprezni na~in i bez vike(in maniere prudenti e meno osservabili) ukloniti ga iz Dalmacije, ame|utijem neka po{qe senatu na pregled gramatu posve}ewaKon~arevi}eva za episkopa. 571 Po rije~ima ove senatske naredbe izgleda,da nije ni sam senat htio, da se postupa sa ep. Simeonom kruto, a izonoga, {to tra`i senat da mu se po{qe Simeonova gramata posve}ewa,moglo bi se misliti, da je voqan bio senat ipak tom episkopu dopustiti, da571 Ib., str. 325.338

upravqa dalmatinskom crkvom. Ali i ovo sve znali su dalmatinskibiskupi osujetiti. ^im je stigla u Zadar ona naredba, oni podigo{e takuviku, da je proveditor prinu|en bio i na silu izvr{iti odmah tunaredbu. Srestvom politi~ke vlasti benkova~ke i odnosnog vojni~kogstarje{ine peru{i}kog, posavjetuje proveditor ep. Simeonu, da se samukloni preko granice, po svoj prilici dav{i mu nadu, da }e se mo}inaskoro opet povratiti u Dalmaciju. Poslu{a ep. Simeon savjet iprije|e na veliki ~etvrtak iste (1753.) godine u Popinu, u Lici.Postignuv{i ovo dalmatinski biskupi, da se uklonio iz Dalmacije mrskiim „shizmati~ki la`ni episkop" (scismatico pseudo-vescovo), oni se ve}daqe postara{e kod mleta~ke vlade, kako se ne }e vi{e nikada povratiti uDalmaciju ep. Simeon, kao {to se nije vi{e ni povratio. 572Nije ni osamnaest punih mjeseci Simeon bio u Dalmaciji kao episkop,ali je ipak i za to kratko vrijeme u~inio dosta za svoju eparhiju, ipopravio i uredio sve ono, {to se u crkvenoj i pastirskoj slu`bizapustilo bilo za blizu 30 godina, od kako je uklowen bio iz Dalmacijeep. Stevan Qubibrati}, i za koje je vrijeme Dalmacija bez svog episkopabila. Crkve su bile sve u red dovedene i svaka je sada dobila svogsve{tenika; stalno su ure|eni bili protopopijati: kotarski, bukovi~ki,kninski, petrovopoqski i cetinski i odre|eni doti~ni nadzornici zasvaki protopopijat; tako su isto i manastiri snabdjeveni bili nu`nimbrojem kalu|era za manastirsku slu`bu. Nastojateq man. Krke NikanorRajevi} bio je proizveden za arhimandrita i povjerena mu slu`baepiskopskog egzarha za svu eparhiju. Po~eo je bio ep. Simeon nastojati ida se {kole za narod po glavnim parohijama zavedu, ali je na `alostmorao na skoro iz Dalmacije da odlazi. Nahode}i se u Popini, on jeotuda upravqao crkvom srestvom svog egzarha arhimandrita Nikanora, itu je sve{tenike rukopolagao za Dalmaciju. Nadao se svagda da }e semo}i opet povratiti u otaxbinu, i to osobito s toga, {to mu nije bioprotivan ni novi proveditor Fr. Grimani, koji je do{ao poslijeproveditora Balbi. Obra}ao se radi toga nekoliko puta molbom nasenat u Mletke. Ali su latinski biskupi dalmatinski znali svaki puttako uplivisati na senat, da mu nije nikada bilo ni odgovoreno namolbe. Po~eo se bio i narod, osobito u Bukovici, buniti radi ovihnepravica i prijetiti ustankom, ako se ep. Simeonu ne dopusti povratitise u Dalmaciju. Ovo je sada upotrebio tada{wi ninski biskup A.Tripkovi}, koji je imao tobo`wu duhovnu jurisdikciju pod nekimdijelom Bukovice, te izvijesti o tome Karamana. Ovaj odmah napi{evladi isti~u}i, novi tobo`e primjer, kako srpski episkopi drugo i neznadu nego buniti narod, i kako treba energi~no stati na put tomenovome zlu. Proveditor je bio Al. Kontarini, kad je onaj narodni572 Podrobno sve ovo u Kon~arevi}evom rukopisu, i od br. 297 u st. arhivi zadarske episkopije.339

ustanak prijetio, i bio je strogi papalin, dakle protivnik pravoslavnevjere. Poslije odnosnog izvje{taja senatu i povoqnog odgovora odsenata, izda ovaj Kontarini 5. avgusta 1759. g. naredbu da }e biti strogoka`wen svaki onaj, koji bude imao kakvih sno{aja sa „la`nimepiskopom" Kon~arevi}em, koji se u istoj naredbi progla{uje„dr`avnim izdajnikom, jer je bunio narod protivu dr`ave." 573 I ovijem jepresje~ena ep. Simeonu i po{qedwa nada, da se ikad vi{e povrati uDalmaciju. Proveo je nevini stradalnik jo{ tri godine u Lici, i tadaodlu~i prije}i u Rusiju. Do~uju za to u Bukovici, te nekoliko kalu|eraiz Krupe podignu trideset ku}nih starje{ina iz okoline, koji se zajednosa svojim porodicama presele u Liku k ep. Simeonu, te zajedno svi krenuu Rusiju. To je bilo poslije Spasovdana 1762. godine. 574Ep. Simeon nastani se u Kijevu u Petropavlovskom manastiru. Baviose najvi{e kwigom, i tada je sastavio znameniti svoj „qetopis crkvenihi gra|anskih doga|aja", koji je poslu`io glavnim izvorom svega {to jedovde napisano u ovoj kwizi. Na jednom listu ovoga qetopisa ima zapis,da je tu kwigu napisao „mnogostradalni episkop Simeon dalmatinski". Iudaqen od otaxbine mislio je svagda o woj, jer je iskreno qubio svojuDalmaciju, koju u svome qetopisu on spomiwe svagda najwe`nijimizrazima, i svagda strepi da pravoslavne Dalmatince wegove, koji su bezi~ije za{tite, ne proguta latinsko more. Mislio je i o potrebamadalmatinskih crkava, te je od ruskog carskog dvora izmolio mnogocrkvenih kwiga i crkvenih ode`da, i to je sve poslao u Dalmaciju da serazda siroma{nijim crkvama. Umro je 12. februara 1770. godine, i svetotijelo wegovo sahraweno u pomenutom Petrovopavlovskom manastiru uKijevu, gdje i danas po~iva. 575 18.Poslije odlaska iz Dalmacije ep. Simeona, dalmatinska je pravoslavnacrkva ostala bez svoga duhovnoga poglavice, a pravoslavni Dalmatinciizlo`eni sa svake strane napadajima i od nikoga ne za{ti}eni upitawima vjere svoje. Na snazi su bili dukali 18. januara 1708. g. i 14.jula 1718. godine. Po prvom dukalu, kao {to smo vidjeli, u zemqamamleta~ke republike mogli su postojati samo „katolici a ne shizmatici"(cattolici e non scismatici), a po drugom, dozvoqavalo se isto~nobogoslu`ewe, ali pod uslovom da doti~ni, koji `ele imati tobogoslu`ewe, moraju ipak ispovijedati simvol florentijskoga sabora,dakle biti „unijati", {to je za sredi{wu mleta~ku vladu sasvijemosnovano zna~ilo isto, {to i „katolici". Ova su dva dukala bilamjerodavna i slu`ila su normom za dalmatinske proveditore u izdavawu573 St. arhiva zad. ep, br. 315.574 Rukopisna biqe{ka na spisu br. 315. st. arhive zad. episkopije.575 Biqe{ka na istom spisu. Isporedi S. D. Magazin, god. 1847, str. 136-147; god. 1861, str. 217-226. N.Popovx, Pravosl. cerkovx vx Dalmacii, u `urnalu ,,Prav. Obozrqnie”, 1837. I, 490-492.340

wihovih naredaba za pravoslavne u Dalmaciji. Ova je norma bilaosnovom za Rivinu naredbu od 28. aprila 1708. g, Grimanovu od 4.septembra 1735. g. i Kavalijevu od 27. marta 1741. g, po kojim naredbamapravoslavni Dalmatinci morali su biti bezuslovno „unijati", to jest,rimokatolici sa isto~nim bogoslu`ewem. Za latinske pak dalmatinskebiskupe pomenuti dukali su zna~ili, da pravoslavni Dalmatinci morajubiti samo „katolici", a isto~no bogoslu`ewe moglo se trpjeti samo zavremena, dok se potpuno ne pokatoli~e, i prije|u, kao {to se Karamanizrazio, in Latios ritus. Pravoslavni Dalmatinci prema ovome nalazilisu se izme|u odlu~ne alternative: ili biti „katolici", dakle pravilatini, ili „unijati." Pravoslavni nijesu oni smjeli biti, jer ko seisticao za pravoslavnoga, i dakle protivnikom latinstva ili unije, tajse smatrao izdajnikom dr`ave, te je kao takav ka`wen bio, ili nov~anomglobom, ili tamnicom, ili najposlije progonom iz zemaqa republike.Ali i pokraj svega toga, pravoslavni Dalmatinci su se znali uzdr`ati uvjeri svojoj i sa~uvati se od latinstva, i od unije. Te{ko i prete{ko imje bilo uzdr`ati svoj pravoslavni karakter pored tolikih neprijateqapravoslavqa, ali je kod wih bila duboka religiozna svijest, koja ih jeu~ila da mudri u svojim postupawima budu, i sna`ila ih je u stalnostiu vjeri svojoj i u energiji na obranu wenu. Sve ono, {to su i kako supravoslavni Dalmatinci radili da se o~uvaju u vjeri svojoj, potvr|ujeovo {to sada rekosmo; a to potvr|uje i daqa radwa wihova o tome.Mi smo vidjeli, da je dukalom 1714. godine zabraweno bilopravoslavnim Skradiwanima da poprave i otvore crkvu svoju radibogoslu`ewa, i da je poslije toga dozvoqeno bilo skradinskom biskupu dasa svojima sastavi zborski zakqu~ak, da }e se mo}i ona crkva otvoriti,ako na to izda privolu biskup. God. 1719. biskup Ivani} izvijestikongregaciju kardinala u Rim o svojoj biskupiji, i tu kazuje kako je broj„shizmatika" narastao sada u Skradinu, kako taj narod slu{a kalu|ere,koji ne priznaju papu i samo la`nim dogmatima (falsis dogmatibus) u~enarod; kako je zlo {to postoji zakon o mje{ovitim brakovima, jer kroz tomnogi prelaze u „shizmatike", i kako je sva wegova briga sada, da se o~istibiskupija wegova od tih „shizmatika", kakvih ima 1812, a rimokatolikatek malo vi{e. 576 O ovom kongregacija je izvijestila mleta~ku vladu mole}ida zaprije~i, da se mno`i broj „shizmatika"; i vlada ovlasti 1725. g.biskupa Toma{i}a da mo`e novi zbog svojih sazvati i ponovitipre|a{wi zakqu~ak, da se bez biskupove dozvole ne }e mo}i otvoritipravoslavna crkva u Skradinu. To je bilo i u~iweno 7. jula iste godine, teoduzeta svaka nada pravoslavnim Skradiwanima da dobiju svoju crkvu.Protekle su bile nekolike godine, i pravoslavni Skradiwani opet zamolevladu radi crkve. Bude im proveditorskom naredbom od 21. jula 1733. g. na576 Docum., p. 107.341

{ibeni~kog kneza odgovoreno, da bez dozvole iz Mletaka crkvu dobiti nemogu. Tek u aprilu slijede}e godine dopusti proveditor \. Grimani damogu graditi sebi ku}u, a ne crkvu, i ta ku}a neka slu`i za wihovesastanke, kao bratska ku}a, i da se nipo{to ne usude u toj ku}i slu`itiliturgiju, ili obratiti svu ku}u ili we dio u crkvu, jer }e u takvomslu~aju sva ku}a biti razorena iz temeqa. Karaman hvali ovu naredbuGrimanovu, jer „Srbi znadu po~eti sa prostom ku}aricom, a poslije svr{etime, {to to po svojoj vlasti pretvore u crkvu i manastir." Poslije 12godina opet zamole pravoslavni Skradiwani radi crkve, i opet se digaoprotivu toga tada{wi biskup Bragadin, i opet proveditorska zabrana.Vjeruju}i u svetiwu svoje stvari, nijesu pravoslavni Skradiwani klonuliduhom ni poslije sviju tih neda}a, nego 1749. g. obrate se oni poznatimnam sindacima inkvizitorima u Dalmaciji, ponavqaju}i svoju pre|a{wupro{wu. Ali je Loredan bio me|u tim sindacima inkvizitorima, inaravno pro{wa je ova ostavqena bez odgovora. Prestala je vlastinkvizitora i stupio je na proveditorsku slu`bu Balbi, pri komeizgledalo je, kao da }e ne{to biti boqe za pravoslavne, te se iSkradiwani odlu~e na novi poku{aj. Me|u wima se nalazio bogatitrgovac Joakim @arkovi} iz Ercegnovoga, sestri} kneza SaveVladislavqevi}a, tajnog savjetnika ruskog cara Petra velikog. Pitaweo skradinskoj crkvi uzeo je ovaj @arkovi} u svoje ruke, i posavjetujesvojim sugra|anima da izaberu deputaciju od nekoliko wih, koja }e po}ili~no pred du`da u Mletke i moliti radi crkve. Deputacija budeizabrana, i prika`e 4. jula 1752. g. odnosnu pismenu molbu dr`avnomsavjetu. 577 Slijede}e 1753. g. 10. septembra prikazana je bila od skradinskedeputacije i druga pro{wa istog sadr`aja, samo ne{to podrobnijeizlo`ena. 578 Na ovu drugu pro{wu senat se nije osvrnuo, nego je uzeo zaosnovu odnosnih svojih naredaba prvu onu pro{wu 1752. godine. Ovupro{wu predao je senat konsultorima radi izvje{taja, koji su oni odmahi podnijeli; ali senat jo{ nije htio odluke svoje izdati dok ne ~uje i oddalmatinskog proveditora mi{qewe o predmetu one pro{we. Bude raditoga ona poslana 10. decembra 1753. g. tada{wem proveditoru Fr.Grimani. Proveditor se tada obrati za odnosne informacije {ibeni~komknezu, i kad je to dobio, podnese 26. januara 1754. g. (ili po mleta~komra~unawu vremena 1753. g.) podrobni izvje{taj senatu, isti~u}i kako bitrebalo pro{wu onu Skradiwana uva`iti, osobito radi politi~kihrazloga. 579 Ovaj Grimanov izvje{taj po{qe savjet desetoricekonsultorima da podnesu o istome svoje mi{qewe. To oni u~ine, i 16.maja 1754. g. podnesu ve} svoj izvje{taj, ali sadr`aja sasvijem protivnogpravoslavnoj vjeri. Podroban je ovaj izvje{taj, a glavna mu je misao da577 Ib., str. 323.578 Ib., str. 325.579 Ib., str. 329.342

poka`e, kako treba stati na put te`wama doti~nih u Dalmaciji, koji bihtjeli da ne budu „pravi katolici i da nemaju op}ewa sa latinskomcrkvom"; u konkretnom pak pitawu Skradiwana, ovi konsultoriizra`avaju mi{qewe: „ako vlada nalazi da ima svojih razloga dozvolitida se odmah otvori crkva, o kojoj prose Skradiwani, prema dana{wemstawu stvari (a to je u smislu Valijerove naredbe od 1686. g. zaDalmaciju), ta se crkva mora otvoriti bezuslovno kao gr~ko-katoli~ka(greco-cattolica), zavisna od duhovne jurisdikcije latinskog biskupa, i sasve{tenikom, koji }e vr{iti isto~no bogoslu`ewe, ali koga }e latinskibiskup imati da prethodno ispita i ovlasti na vr{ewe tajni; i ovome ne}e imati razloga da se protivi ni doti~ni biskup, ni latinsko gra|anstvoskradinsko, a narod, koji prosi da, se ta crkva otvori, nema prava da setome ne pokori." 580 Ovo mi{qewe, konsultora svojih senat je u glavnomeusvojio, te dekretom od 24. avgusta iste godine saop}io je dalmatinskomproveditoru dozvolu svoju, da se otvori za javno bogoslu`ewe crkva uSkradinu i to u smislu ovih naredaba i pravila, koja postoje za ostalecrkve gr~ko-katoli~kog obreda u provinciji, i naredio je, daproveditor to odmah i izvede. 581 Dopu{ta dakle senat pvravoslavnimSkradiwanima, da mogu imati svoju crkvu, ali ta crkva mora bitiunijatska. U smislu pomenutog senatskog dekreta izdao je 22. oktobra iste1754. godine proveditor Grimani odnosnu naredbu, da se crkva u Skradinuotvori za bogoslu`ewe i ukrasi po propisima isto~nog obreda, kao {to jeu gr~ko-katoli~kim crkvama u Zadru, [ibeniku i Hvaru, a na slavu„na{e svete katoli~ke vjere" (di nostra santa cattolica religione); 582 a ozavisnosti sve{tenika te crkve od latinskog biskupa ne govori se ni{ta uovoj naredbi, nego je tu re~eno, da crkvena op{tina ima pravo biratisebi sve{tenika i da taj izabrani sve{tenik mo`e odmah zauzeti slu`bubez ikakve zaprijeke (senza verun impedimento) i vr{iti istu slu`bu bezsvake smetwe. U ~udu su bili na prvi mah pravoslavni Skradiwani saovom i ovakvom dozvolom, i htjeli su je ne primiti, nego opet moliti daim se kao pravoslavnima izda doti~na dozvola. Ovo je bila misao op}asviju Skradiwana u prvi ~as, i tek poslije nekoliko dana do|o{e nadrugu misao. Hladniji i stariji razumjeli su, da prenagliv{i mogli biizgubiti i ono, {to im je sada bilo dozvoqeno, te po~e{e savjetovatiostale da se u pomirqivom pravcu radi. Glavnu rije~ o tome vodio je isada pomenuti J. @arkovi}, a pomagao mu je kr~ki arhimandritNikanor, koji je naro~ito radi ovoga do{ao bio u Skradin. Na odnosnomsastanku, {to se tada dr`ao, uzeo se u obzir karakter mleta~ke vlade, kojau interkonfesijonalnim pitawima nikada ne izdaje odlu~ne naredbe, jerona ho}e svagda i Bogu da slu`i i |avola da ne quti, a ujedno se580 Ib., str. 335-349.581 Ib., str. 351.582 Ib., str. 354.343

ispostavilo da onom proveditorskom naredbom obuzdane su vlastoqubivete`we skradinskog biskupa, koji je li{en svakog uticaja u crkvene icrkveno-op{tinske stvari pravoslavnih, i da je wima slobodno biratisebi sve{tenika strogo pravoslavnoga, koji je nezavisan u svemu i po svemuod latinskog biskupa, i da su dakle oni potpuno slobodni da se Bogu mole iu svojoj crkvi slu`e po propisima pravoslavne crkve bez ikakvelatinske kontrole u tome; vide}i, da im za obrazac wihovog crkvenog icrkveno-op{tinskog `ivota proveditorska naredba spomiwe crkve uZadru, [ibeniku i Hvaru, u kojim crkvama, kao {to je sav svijet znao, pai ista vlada, nikada se nije spomenulo ime rimskoga pape, niti ~itaodrugi simvol vjere, nego samo i svagda nikeo-carigradski; uzimaju}i uzto u obzir, da vlada zove „gr~ko-katoli~kima" pomenute crkve, a sada iwihovu zato samo, {to ih u smislu postoje}ih tada{wih dr`avnihnaredaba tako zvati mora, i da se tome nazivu oni oprijeti ne mogu (kao{to se ne mogu ni danas pravoslavni u austro-ugarskoj monarhijioprijeti da ih zovu „gr~ko-isto~wacima"; jer im silnici ne dopu{tajuda se tome opiru), te da je taj naziv za wih samo puka formalnost, kojuoni ne bi nikada dopustili da se i u realnost pretvori, odlu~epravoslavni Skradiwani na pomenutom svom sastanku, da }e se vladatikao crkvena op{tina onako, kao {to se vladaju zadarska, {ibeni~ka ihvarska crkvena op{tina, i prema tome zakqu~e primiti izdanu imdozvolu, da svoju crkvu otvore. Ovaj zakqu~ak svoj saop}e {ibeni~komknezu Dijedu. Odmah bude izabran za paroha Todor Kri~ka, a u decembruiste godine bude crkva otvorena za javno bogoslu`ewe; bio je zatijemustrojen i crkveno-op{tinski pravilnik (madregola) u ~istopravoslavnom smislu, koji je pravilnik vlada bez ikakve opaske odobrila23. septembra 1756. godine. 583 Da je ovaj crkveno-op{tinski pravilnikskradinski mogao dobiti od dalmatinske vlade odobrewe, i da je dakle tavlada, i pored sveg onog navoda u svojoj naredbi o „gr~ko-katoli{tvu"skradine op{tine, priznala tacite strogo pravoslavni karakter isteop{tine, ima se zato zahvaliti tada{wem proveditoru Fr. Grimaniju.Vidio je ovaj proveditor da se pravoslavnim Dalmatincima ~inenepravde na svakom koraku i da sve to poti~e od latinskih biskupa. @ivisu mu primjeri toga bili: arcibiskup zadarski Karaman i biskup{ibeni~ki Donadoni, kojima je u po{qedwe vrijeme do{ao u pomo} ispqetski arcibiskup Biza, daleko ogla{en za svoja prozelitska juna{tvame|u pravoslavnim Srbima. Kako je Grimani mislio o ovima i o ostalimdalmatinskim biskupima vidje}emo najboqe iz jednog izvje{taja wegovog{to je ka{we podnio dr`avnom savjetu u Mlecima.Nemilo dirnut svima onim biskupskim intrigama protivu skradinskepravoslavne crkve, a vide}i da su uplivom na vladu dalmatinskih biskupa583 Skrad. crkv. op{t. arhiva.344

i wihovih agenata, oslabqene ~ak i najnovije naredbe sredi{we vlasti otome, da ne budu pravoslavni uznemirivani u Dalmaciji, u svezipomenutog izvje{taja svoga od 26. januara 1754. g. napi{e Grimani 5.februara iste godine savjetu desetorice i poka`e potrebu, da se novimdukalom obuzdaju oni biskupi. 584 U isto vrijeme po|e u Mletke sapunomo}nicom sviju pravoslavnih dalmatinskih crkvenih op{tinaugledni jedan [iben~anin Spiridon Ru|eri, i prika`e savjetu desetoricememorijal. U tome memorijalu `alba je na latinsko sve{tenstvo, koje ~initakve stvari u Dalmaciji, koje se ni u papskim bulama ne odobravaju,po{to biskupi uznemiruju pravoslavne crkve svojim posjetama i ho}e dapodvrgavaju ispitima pravoslavne sve{tenike, koji bivaju primoravanida i{tu u biskupskim kancelarijama svjedoxbe za slu`bu; kako je naroduznemiren {to se u wegove crkvene stvari uple}u qudi drugevjeroispovjesti, i sada moli, da dr`avna vlast izda dukal, kojim bi seponovili dukali 1641. i 1739. godine. 585 Savjet desetorice, koji je imaove} pred sobom izvje{taj proveditorov istoga sadr`aja, uva`i ovajmemorijal, i 30. jula 1754. g. bude izdan dukal, kojim se u svemu i po svemupotvr|uje pre|a{wi dukal od 13. jula 1739. g, da latinski biskupi nesmiju uznemirivati pravoslavne Dalmatince u wihovom bogoslu`ewu, inare|uje se proveditoru, da ovaj dukal objavi svima u Dalmaciji. Ovunaredbu Grimani odmah izvr{i, i dana 29. oktobra iste godine, po{to jetaj dukal saop}io zadarskom knezu Moroziniju, objavi isti dukalokru`nim pismom svima dalmatinskim biskupima. Za tri nedjeqe svibiskupi odgovore, da }e se po navedenom dukalu vladati. 58619.Mo`e vrlo lako biti da su po upustvu ovog istog proveditora, asuglasno sa onim, {to je on napisao bio savjetu desetorice u izvje{tajusvom od 25. januara 1754. g. o skradinskoj crkvi, kako bi se moglopoboq{ati stawe pravoslavnih Dalmatinaca, podnijeli istom savjetupredstavnici svega pravoslavnog naroda i Dalmacije i Boke pro{wu, dabi mogli imati svog episkopa. Pro{wa je ova prikazana bila u savjetu20. novembra 1754. g. Opisuje se u pro{wi potreba, da bude u Dalmacijistalni pravoslavni episkop, i moli se, da bi za episkopa bio imenovanDionisije Novakovi}, „koji na{ srpski jezik poznaje i pravoslavni je,i vjerni je podanik republike, rodom iz kninske krajine, koji se u~io umanastiru Savini, osoba, koja je na glasu i koja ima znawa i dobrihsvojstava, i od koje se mo`emo nadati da }e na{e pogrje{ke ispraviti imnogo dobra me|u nama u~initi." 587 Ovaj Dionisije bio je tada (i od 1749.584 St. arhiva zad. ep, br. 304.585 Docum., p. 350. u biqe{ci.586 Ib., str. 350-351. 358-362.587 Ib., str. 362. Vidi S. D. Magazin, god. 1837, str. 127-129. M. Jak{i}, O Arseniju IV. Karlovci, 1899.Str. 224. i sl.345

g.) episkop budimski, i mo`e biti da su se Dalmatinci wemu obra}aliopisuju}i mu svoje tegobe, i da im je on izjavio da bi pre{ao uDalmaciju za episkopa, kad bi na to izdala svoju privolu mleta~kavlada. Naravno da vlada nije ispunila ovu `equ Dalmatinaca ve} i zbogtoga, {to je Novakovi} bio episkop u Austriji, na koju je mleta~karepublika svagda sa podozrjewem gledala.Ove iste 1754. godine upleo se u poslove pravoslavne crkve uDalmaciji i osorski biskup Nikola Dinari}, da joj samo jo{ vi{eote`a stawe. Biskup ovaj, koji je ina~e bio ~ovjek nau~en, htio je da neostane iza ostalih dalmatinskih biskupa u napadawu na dalmatinskeSrbe, i kao {to je nekada Karaman, kao osorski biskup pomogaoarcibiskupu Zmajevi}u u gr|ewu pravoslavne crkve i srpskoga naroda,tako se sada, i ovaj osorski biskup javio u pomo} arcibiskupu Karamanu.Ra~unao je mo`da, ako je Karaman onim pisawem svojim postigaoarcibiskupsku katedru zadarsku, da bi mogao i on posti}i to isto. Nijeovo postigao, ali je zato dobio arcibiskupiju spqetsku. Napisao je ovajDinari} duga~ku disertaciju, da po wegovom mi{qewu novim argumentimadoka`e, a na dopunu onoga {to su Zmajevi}, Ka~i} i Karaman napisali,kako je neosnovana te`wa pravoslavnih dalmatinskih Srba, koji bihtjeli da svog episkopa imaju. U tonu pisawa ne{to je umjereniji od sadapomenutih arcibiskupa, jer upotrebquje u mawoj koli~ini one trivijalneizraze, kakvima su se slu`ili arcibiskupi. O{tro udara na kalu|ere,koji da su jedini krivi, {to se digo{e dalmatinski Srbi da tra`e sebiepiskopa i da ne priznaju vlast latinskih biskupa. „Da nije kalu|era",ka`e, „koji vjerskim svojim zabludama uzbu|uju narod na protivnostlatinima, najlak{e bi se mogao prosti dalmatinski narod privoqeti daprimi ne samo latinske dogmate, nego i bogoslu`ewe latinsko." Pa datobo`e osvijesti taj narod, koji je od kalu|era zaveden, obra}a se ondalmatinskim Srbima (alli Serviani) da mu ka`u, jesu li oni „katoliciili shizmatici", a on }e im dokazati i u jednom i u drugom slu~aju, da jeneosnovana wihova te`wa, da dobiju svog episkopa. „Ako su oni pravikatolici (veri cattolici), tada nema smisla wihovo pitawe, i ono jeosu|eno i od bo`anskih i od ~ovje~anskih zakona, jer oni imaju svogastarje{inu u doti~nim biskupijama, gdje `ive, kome su starje{ini oni pokanoni~kim propisima pot~iweni i koga moraju priznavati za svogapoglavicu, niti se oni mogu te pot~iwenosti odre}i, ako ne `ele pasti ushizmu... Ako mi pak odgovore da oni nijesu sjediweni sa latinskomcrkvom (che non sono uniti colla chiesa latina), tada ja sam prinu|en nazvatiih shizmaticima, jer su oni takvi u samoj stvari, ~im te`e da ne budu ujedinstvu sa latinskim biskupima i da im ne budu pot~iweni. A po{to sushizmatici, to ne smije se wima dozvoliti ne samo da svog episkopaimaju, nego im se ne smije dopustiti, ni da crkve svoje imaju, niti javnobogoslu`ewe u mjestima katoli~kim, i mo`e se samo tolerirati, da u346

na {tetu i propast katoli~ke vjere i latinskog obreda i na uznemireweone vijerne provincije." 588Ova disertacija biskupa Dinari}a, premda pisac joj i ka`e upo~etku, da „novim" argumentima ho}e da doka`e, kako pravoslavniDalmatinci nemaju pravo tra`iti zasebnog episkopa u samoj stvari nijedrugo nego ono isto, samo drugim rije~ima, {to su kazali ostalibiskupi, prije ovoga Dinari}a, o istome predmetu. Izgleda da ovaDinari}eva rabota nije bila zvani~no upotrebqena, jer nigdje se o woj nespomiwe u zvani~nim spisima vlade. Mi smo spomenuli ovdje o tojraboti radi hronike.20.Dok je bio na vlasti proveditor Grimani, mirno je bilo zapravoslavne u Dalmaciji, niti su smjeli u wih dirati latinski biskupi.U oktobru 1756. g. Grimani ostavi proveditorsko mjesto, koje zauzmenajprije Al. Kontarini, a poslije wega Fr. Dijedo, oba vatreni papalini,te se pod wima dalmatinski biskupi osjeti{e ve} slobodniji. Ve} 1757. g.vidimo ih mal ne sve na stari svoj posao naspram pravoslavnedalmatinske crkve. Ninski biskup A. Tripkovi} protestira da se gradipravoslavna crkva u Obrovcu, a krupskim kalu|erima objavquje, da }e imdo}i u kanoni~ku posjetu manastira. 589 Skradinski biskup A. Beci}kiwi na sve na~ine Skradiwane radi crkve, i optu`uje Kr~ane kod vladeda bune narod protivu rimokatoli~ke crkve. 590 Spqetski arcibiskup P.Biza {aqe fratre u spqetsko zagorje i u cetinsku krajinu da pomognutamo{wim fratrima „obra}ati shizmatike", a poznati nam Dinari}slijedi mu stopama. 591 [ibeni~ki biskup M. Kalebota pi{e spqetskomarcibiskupu, kako 13. 685 shizmatika, {to su u wegovoj biskupijinadra`eni od kalu|era, ~ine svaku protivnost rimokatoli~kimsve{tenicima, kako ne mo`e po}i u kanoni~ku posjetu, jer se bojineprilika, i moli, da se srestvom generalnog proveditora postara, da buduzauzdani oni „shizmati~ki i jereti~ki" kalu|eri. 592 A glavni je u ovomkolu svagda isti zadarski arcibiskup Karaman.Imali su svi ovi i ostali biskupi sastanak da se dogovore {ta morajupreduzeti, da bi im pravoslavni Dalmatinci priznavali nad sobomvlast, i na tom sastanku odlu~e obratiti se radi ovoga savjetudesetorice u Mletke kolektivnom predstavkom, koju odmah i sastave, i6. aprila 1758. godine prika`u u savjetu. Napomiwu u toj svojojpredstavci, kako je mleta~ka vrhovna vlast svagda {titila pravabiskupska, i branila ta prava od svake povrijede sa strane, te se zato588 Prijepis Dinari}eve disertacije nalazi se u arhivi zad. ep.589 St. arhiva zad. ep, br. 317.590 Ib., str. 318.591 Ib., str. 319.592 Biqe{ka na spisu br. 319. st. arhive zad. ep.348

oni, dva arcibiskupa i ostali biskupi, obra}aju toj vlasti sa `albomna „stra{ni i skandalozni poku{aj kalu|era i popova gr~ko-slovenskih"(enorme e scandaloso tentativo dei callogeri e preti di rito greco-slavo), kojiho}e da uni{te svetu wihovu biskupsku vlast. Kazuju za tijem, kako tikalu|eri i popovi pod izgovorom razlike obreda, ali u samoj stvari dabi mogli bez bojazni sijati u narodu „otrov la`ne nauke" (il veleno dierronee dottrine), odri~u se da priznadu biskupe za svoje duhovnestarje{ine, ne }e da primaju od wih kanoni~ko postavqewe za zakonitovr{ewe tajni, ne }e da se prikazuju biskupima radi kanoni~kog ispita owihovoj sposobnosti za slu`bu, pa ~ak zatvaraju crkve da ne bi moglibiskupi obaviti u wima kanoni~ke posjete, i kako takvim postupawemkalu|era i popova vrije|a se vladaju}a katoli~ka vjera i potkopava sebiskupsko pravo, a tijem gazi se i crkvena i dr`avna vlast; pa da bi sepreduprijedilo ovo zlo, koje ide na „duhovnu propast du{a" (allaspirituale rovina delle anime), mole najvjerniji ovi arcibiskupi i biskupi,da bi du`d izdao nu`ne naredbe, „da se sa~uva wihova duhovnajurisdikcija" (а preservare la loro spirituale giurisdizione), jer }e se tijemstati na put „{irewu zaraznih dogmata, koji kaqaju provivciju" (ilprogresso dei contaggiosi dogmi, con cui si va infettando la provincia),obradova}e se narod latinske vjere, koji je, ispovijedaju}i istu vjerusvog vladaoca, svagda gotov bio i krv svoju proliti za rasprostrawewekako svete vjere, tako i dr`avnih granica, i najposlije }e se tijembiskupima pru`iti mogu}nost da „osobito pri sve{tenim posjetama"(specialmente in occasione di sacre visite) pou~e i gr~ko-slovenski narod uvjeri i moralu. 593 To je sadr`aj biskupske ove predstavke, uz koju jeprilo`en bio i odnosni istorijsko kanoni~ki memorijal.Kao {to se vidi, bez mnogih okoli{avawa je kazano tu, radi ~egase biskupi `ale i {ta bi oni htjeli. Predstavka je ova sa memorijalompredana bila konsultorima na mi{qewe, a o woj su morali podnijetisvoj izvje{taj, i tada{wi dalmatinski proveditor i proveditor, koji jepred wim bio. Izgleda da je savjet desetorice uzeo ozbiqno ovubiskupsku rabotu. Konsultori su 5. jula iste 1758. godine odgovorilisavjetu u smislu povoqnom po biskupe, naime, da biskupima ostane duhovnajurisdikcija nad {qedbenicima isto~nog obreda, samo {to isti biskupimoraju blago postupati u obra}awu toga naroda, i napustiti sva onadruga srestva, koja su dotle upotrebqavali da ga prinude da im vlastwihovu priznaju. 594 Istoga dana podnio je svoj odgovor i biv{idalmatinski proveditor Fr. Grimani, ali u drugom smislu nego likonsultori. Po pitawu o jurisdikciji; koju bi latinski biskupi htjelida vr{e nad pravoslavnim Dalmatincima, Grimani u svom izvje{tajunapomiwe, da je Valijerova naredba od 25. marta 1686. g. prvi javni593 Docum., p. 364.594 St. arhiva zad. ep, br. 320.349

dokumenat, da pravoslavni Srbi moraju zavisiti od latinskih biskupa.Navode}i zatijem, kako latinski biskupi nehri{}anski postupaju sapravoslavnima u Dalmaciji, Grimani pi{e: „Protivnost, koju pokazujusrpski kalu|eri prema latinskim biskupima, u mnogome je izazvana odone o{trine, kojom ti biskupi ho}e da vr{e svoju jurisdikciju, prelaze}igranice pastirske revnosti... Jer sve ono {to su latinski biskupi zapro{lo pol vijeka u~inili, da bi utvrdili jurisdikciju svoju nadpravoslavnim Srbima, nije k drugom poslu`ilo, nego da oja~a u wimaodvratnost k istim biskupima, niti su mogle pomo}i sve razne vladinenaredbe, pa ni kazne tamnicom, verigama i progonom, koje su upotrebilegra|anske vlasti da osvete znake nepo{tovawa i prezira, koje su vidjelii ispitali isti biskupi, ~ija su prava te vlasti htjele da brane".Nazivqe Grimani „porodom apostolske revnosti, koja prelazi granicesvake ~ovje~anske razboritosti", zahtijev biskupa da se o~isti Dalmacijaod sviju pravoslavnih Srba, ili bar da se i`denu iz we svi kalu|eri.„Da se ukloni", zavr{ije svoj izvje{taj Grimani, „postoje}i nered i da seizobrazi klir i narod, najzgodnija bi stvar bila, da se postavi zaduhovnoga starje{inu ~ovjek isto~nog obreda, izu~en, prijatan narodu ipodanik mleta~ki, koji bi duhom krotosti i po propisima jevan|eqakadar bio ukloniti zlo i unijeti dobro. Kad pak senat, da ne uvrijedilatinske biskupe, ne bi na{ao umjesnim da dade pravoslavnima zasebnogepiskopa, ja bi predlo`io da se postave bar dva ili tri nadzornika, iliarhipresvitera, koji bi upravqali klirom u crkvama." 595Grimanov na{qednik na proveditorskoj slu`bi u Dalmaciji Al.Kontarini podnio je 20. decembra iste godine odnosni svoj izvje{tajsenatu, i u tom izvje{taju isti~e dr`avni razlog, po kome trebabezuslovno zabraniti pravoslavnim sve{tenicima da imaju sno{aja sainostranim dr`avama: Turskom, Austrijom, a poglavitu Rusijom, jer da seiz tih zemaqa kroz srpske sve{tenike sije mr`wa ne samo premalatinskim prelatima, nego i protivu same dr`ave. Preporu~uje i ovajKontarini, kao i konsultori, da se zadr`i duhovna jurisdikcijalatinskih biskupa nad svima u Dalmaciji bez razlike obreda, jer su tibiskupi vjerni dr`avi i vezani su sa svojim vladaocem jednom vjerom. 596Po svima ovim izvje{tajima senat kao da nije tada izdao nikakvuodluku svoju u odgovor na onu biskupsku predstavku, jer nije poznatnikakav dukal od toga vremena u pitawu pravoslavne crkve. Me|utijemferment kod pravoslavnih Dalmatinaca protivu latinskih biskupa, i dabi dobili svog zasebnog episkopa, postajao je svakim danom to ja~i, aenergija u tome pitawu bivala je sve to odlu~nija. U prvoj polovini 1759.godine slo`e se svi Dalmatinci zajedno sa Bokeqima, da podnesu du`duzajedni~ku predstavku o svojim tegobama i svojim `eqama. Predstavku su595 Docum., p. 366.596 St. arhiva zad. ep, br. 322.350

potpisali sve{tenici i uglednija lica iz predjela: Zadra, [ibenika,Knina, Siwa, Spqeta, Imockoga, Neretve, Risna i Ercegnovoga. Mirnimtonom, ponizno, ali i dostojanstveno je napisana ova predstavka, kojommole pravoslavni Dalmatinci i Bokeqi da bude izdan odnosni dukal, pokome bi oni slobodni bili od vlasti latinskih biskupa i mogli bi imatisvog zasebnog episkopa. 597 21.Senat mleta~ki imao je sada pred sobom predstavku latinskihdalmatinskih biskupa, da bi im o~uvana bila jurisdikcija i nadpravoslavnom crkvom u Dalmaciji, i opet predstavku pravoslavnogsve{tenstva i naroda, da budu oslobo|eni od te biskupske jurisdikcijei da mogu svog episkopa imati. Dva dokumenta osobite va`nosti, okojima je senat zbiqa morao dobro da razmisli prije nego {to odnosnusvoju odluku izda. Me|utijem dok se senat tim razmi{qawem bavio,proveditorsko mjesto u Dalmaciji zauzeo je u oktobru 1759. g. Fran}eskoDijedo, koga smo gore ve} spomenuli. Ovoga proveditora uzeo je pod svojuruku arcibiskup Karaman, napojio ga je svojim duhom protivupravoslavne vjere, te je taj proveditor i po~eo raditi, kako ni samiValijer nije radio.Nije jo{ ni prvi mjesec wegove slu`be pro{ao bio, i on ve} unovembru izdaje proglas, po kome svi pravoslavni kalu|eri i popovi,koji nijesu mleta~ki podanici, moraju odmah seliti iz Dalmacije, i nesamo ti sve{tenici, nego i svi ostali, koji su, ma bili oni i mleta~kipodanici, rukopolo`eni bili u inostranstvu, a samo oni imaju pravo daostanu, koji imaju propisane patente od latinskih biskupa onihbiskupija, u kojima se nalaze crkve isto~nog obreda. 598 Mo`e se ve} lakorazumjeti, kakvu je zabunu morao proizvesti ovaj proveditorski proglas,kad se samo pomisli na broj pravoslavnih crkava, {to je tada bilo uDalmaciji i Boki, pri kojima se morala slu`ba Bo`ja obavqati, a i naokolnost, da osim nekoliko starih sve{tenika, {to su bilirukopolo`eni prije 38 godina od episkopa Stevana Qubibrati}a, inekog malog broja sve{tenika, {to je rukopolo`io bio episkop SimeonKon~arevi}, svi ostali su rukopolo`eni bili ili u Ercegovini i CrnojGori, ili od srpskih episkopa u Austriji. A po Grimanovom izve{taju od1758. g. bilo je 190 crkava, osim manastirskih, i dakle okolo 200sve{tenika pravoslavnih je moralo biti. Ta je zabuna jo{ ve}a pakmorala biti uslijed zahtjeva naredbe, da imaju pravo ostati u zemqisamo oni sve{tenici, koji imaju biskupske patente, jer takvogsve{tenika nije bilo ni jednoga, osim smokovi}kog Gerasima Vuk~evi}a idrni{kog Joanikija Ivanovi}a, s kojima }emo se ni`e upoznati. Nijesu597 Docum., p. 368-375.598 St. arhiva zad. ep, br. 323.351

se sre}om izgubili pravoslavni Dalmatinci u takvom te{kom ~asu powih, nego su se stali dogovarati, kako }e da odbiju ovu novu napast, tesu radi toga ure~eni bili odmah doti~ni sastanci u glavnijim mjestima.Ova radwa pravoslavnih Dalmatinaca umjesto da osvijesti proveditoraDijedo, jer je uzrujan bio svak, koji je pravoslavno mislio, pobudi istogproveditora da izda cirkularni proglas, koji nije mogao pote}i negosamo iz bolesnog uma. Privodimo taj proglas ovdje u doslovnomprijevodu:„Mi, Fran}esko Dijedo, za presvijetlu mleta~ku republikugeneralni proveditor Dalmacije i Albanije.„Osobito o~insko starawe dr`ave o svima svojim podanicima nala`erevnosti ove vlasti, da svom odlu~no{}u odredi srestva, koja }e kadrabiti uzdr`ati suglasnost u narodu, kako bi on jednodu{an bio upouzdawu, ~istoti i odanosti naspram dr`ave.„Podanici u ovim provincijama (Dalmaciji i Boki) razlikuju se ureligiji, koju ispovijedaju, po obredu, te jedni dr`e obred latinski, adrugi obred gr~ki, ali su svi po sre}i svojoj sinovi jednog istogvelikodu{nog vladaoca i od wega svi zavise. Uslijed ove slu~ajnerazlike obreda doga|a se kadgo| u narodu, da se duhovi uzrujaju irazdra`e, a osobito kad neki gr~ki popovi i kalu|eri iz inostranstvaisti~u prednost jednog obreda nad drugim, te se doga|aju trvewa razna isablazni, koje mogu imati `alosne po{qedice.„Imaju}i mi pred o~ima neprijatne doga|aje, koji bi mogli biti odpresudnoga zna~aja, i `ele}i to za vremena preduprediti, po vlastigeneralata na{ega progla{ujemo i svima objavqujemo ovim cirkularnimproklamom:„1. Ostaje u punoj snazi, sa strogom obavezom izvr{ewa, proglas na{od 28. novembra pro{log, po kome imaju biti prognani iz provincije svipopovi gr~ki i kalu|eri, koji su iz stranih dr`ava, kao i svi drugi,koji radi milostiwe i kao skitnice dolaze iz dalekih krajeva, ostalipak svi, bili oni mona{kog, ili svjetovnoga ~ina, du`ni su primjerno sevladati i pokoravati se dr`avnim zakonima, ne davaju}i povodaraspravama, sablaznima i dra`ewu naroda, niti u op{te i~emu, {to bii najmawe moglo poremetiti suglasnost i spokojstvo podanika na{ih iwihovih savjesti; a koji se u tome zate~e, bi}e ka`wen globom od 200dukata u korist javnih bolnica, ili i te`om tjelesnom kaznom pouvi|avnosti vlasti.„2. U naprijed ne }e mo}i zauzeti duhovnu slu`bu u parohijamasve{tenici, bilo latinskog, bilo gr~kog obreda u ovim provincijama, akoprethodno nijesu dobili patente od biskupa doti~nih biskupija; a koji seogrije{i o to, politi~ka }e ih vlast ukloniti i podle}i }e tjelesnim inov~anim kaznama po uvi|avnosti vlasti, kao {to se gore reklo.352

„3. Kad god u naprijed bude trebalo ukloniti jednog paroha od kojecrkve, bilo latinske, bilo gr~ke, ili kad radi smrti dana{weg kogparoha bude trebalo birati novog paroha, bi}e du`ni seoski starje{inei drugi, koji su pozvani, iзvijestiti o tome generalatsku vlast,nazna~iv{i uzrok radi koga se neki otpu{taju, i imena doti~nih, kojisu izabrani; a sve ovo radi toga, da se uzmognu doti~ni ispitati i da sedobiju o wima potrebite informacije, obzirom na interese religije i nadr`avne interese; a ko se ogrije{i o ovo, podle}i }e gore pomenutimkaznama. Pri ~emu ostaju svagda i u svemu na snazi zakoni i naredbe,koji se ti~u vremenitih posjeda, a koji su propisani i ustanovqenidr`avnom vla{}u.„4. A da bi se stalo na put svakoj povrjedi ovoga {to se sada nare|uje,dr`a}e se svagda pri ovoj generalatskoj pisarnici otvoreni procesinkvizicije pod predsjedni{tvom doti~nog generalatskog ~inovnika, pri~emu }e se primati i tajne denuncije, a denuncijantima se jam~i da ne }ebiti otkriveni, i u ime nagrade za svoju denunciju dobi}e tre}inuglobe, kojoj }e krivac podle}i.„Ovaj se proglas ima objaviti u ovome gradu, i zatijem cirkularnooglasiti po svima mjestima radi wegovog izvr{ewa.„Izdano iz generalata u Zadru 27. februara 1759. god, M. V." (to jest1760.) 599Ovim svojim proglasom mislio je proveditor Dijedo da je postigao ve}sve, i da je pokorio za svagda pravoslavno sve{tenstvo latinskimbiskupima, i dakle uni{tio pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. A u samojstvari ne samo {to nije on postigao ni{ta, nego ovaj isti wegov proglaspodigao je sve pravoslavne Dalmatince na energi~nu obranu crkve svoje.Ono {to su oni po~eli bili raditi, kad je izi{ao prvi proglas Dijedov,onaj od 28. novembra 1759. g, to su isto sada oni produ`ili da rade, kadje izi{ao ovaj novi proglas od 27. februara 1760. g, samo sa vi{eodlu~nosti.Od podru~nih vlasti niko se nije ni makao da izvr{uje ono, {to jenare|ivao ovaj proglas, a nije s toga, {to su te vlasti razumijevale da jeproglas nerasudan. Zadarski knez prvi nije htio da ni{ta preduzimqe usmislu tog proglasa, i Dijedo mu izdaje 8. maja iste godine naredbu, daisti proglas odmah objavi na propisani na~in ne samo u Zadru, nego i usvima crkvama zadarske kne`ije, „kako bi odredbe proglasa bplebezuslovno od sviju izvr{ene." 600 A po{to je zadarski tada{wi knez M.Minijo sigurno pametniji bio od ovog proveditora, i po{to }e isti knezpo svoj prilici usmeno biti kazao proveditoru, da nije oportunozahtijevati bezuslovno izvr{ewe onog proglasa radi uzrujanostipravoslavnih, Dijedo, da doka`e vaqda knezu kako je osnovano na599 Docum., p. 378-380.600 Ib., str. 386.353

pre|a{wim proveditorskim naredbama ono, {to je on sada odredio usvom proglasu, po{aqe mu sutradan, dakle 9. maja 1760. g. prijepisnaredbe biv{eg proveditora Jeronima Balbi od 31. jan. 1751. g. (odnosno1752. g.) 601 Ali izgleda, da ni poslije ovoga, nije htio zadarski knez dani{ta ~ini.22.Me|utijem pravoslavni Dalmatinci pokazuju se na djelu, a pokrenutikr~kim arhimandritom Nikanorom, koji je obi{ao tada gotovo svuDalmaciju. U drugoj polovini 1760. godine pet je predstavaka podnesenobilo od pravoslavnih Dalmatinaca senatu, u kojima prose senatskuza{titu za svoju crkvu.Prvi su predstavkom se javili pravoslavni Smokovi}ani. УSmokovi}u, kao {to znamo, postojala je ure|ena crkvena op{tina jo{ oddruge polovine XVII vijeka. Od toga doba mirno su `ivjeliSmokovi}ani, i imali su svagda za paroha osobu strogo pravoslavnu.God. 1752. izaberu oni za paroha sebi dragovi}kog jeromonaha DionisijaAlavawu. Arcibiskup Karaman povodom ovog novog izbora na|e da seuskoristi u svojoj biskupiji poznatom nam naredbom proveditoraMarina Kavali od 27. marta 1741. g. o zavisnosti pravoslavnihsve{tenika od latinskih biskupa, te potra`i, da se taj jeromonah moraprikazati u wegovu kuriju, tu se podvr}i kanoni~kom ispitu, i od wegadobiti patentu na slu`bu smokovi}ke parohije. Ovo Dionisije nije htioda u~ini, i radi toga po naredbi politi~ke vlasti, koju je Karaman pozvaou pomo}, bude uhva}en i odveden u zadarsku tamnicu. Tu je ~amio trimjeseca, i najposlije ga otpusti{e, ali pod uslovom, ili da ispovjedi naodnosnom ispitu rimokatoli~ko vjerovawe i da primi patentu odarcibiskupa, ili da odmah odlazi u svoj manastir. Dionisije izaberepo{qedwe i po|e u svoj manastir, a smokovi}ka crkva ostane bezsve{tenika, sve dok nije postao proveditorom Grimani. Ovaj proveditor,na odnosnu molbu Smokovi}ana, povrati Dionisija u Smokovi}, gdje jeostao za tri godine, a da ga arcibiskup nije smio uznemirivati. Kad jestupio na proveditorsko mjesto Al. Kontarini, arcibiskup se osjetioslobodan, i opet je istakao pre|a{wi svoj zahtijev od Dionisija. Ovaj se~estiti sve{tenik nije htio odazvati tome zahtijevu, nego se ukloni izSmokovi}a u svoj manastir. Dozna za ovo neki nevaqali kalu|er iskitnica, po imenu Gerasim Vuk~evi}, prozvani Buslija, te se ponudiproveditoru Kontarini za paroha u Smokovi}u sa izjavom, da onpristaje na odnosni ispit u kuriji i da }e primiti arcibiskupskupatentu. Proveditor taj napi{e 7. oktobra 1757. g. arcibiskupu o tome, uKaraman, nikad sretniji {to je na{ao ~ovjeka da mu poslu`i u wegovimte`wama, izda odmah Vuk~evi}u svoju patentu na smokovi}ku parohiju. Za601 St. arhiva zad. ep, br. 331.354

ovog Vuk~evi}a pi{u Smokovi}ani senatu, da je „poznat u svoj krajini,{to je izi{ao iz svog manastira da bi mogao bludno `ivjeti, koji jenerazlu~ni drug lupe`a i razbojnika, a nije sav ni{ta drugo nego najve}asablazan…" „Radi bezbrojnih nedjela bio je vi{e puta u zadarskimtamnicama, a jedan je put i pobjegao iz tamnice, presko~iv{i zid da bi sezdru`io sa javnim haramijama." I takav je ~ovjek sa arcibiskupompatentom do{ao u Smokovi}, zauzeo parohijsku slu`bu, i na silu u tojparohiji stajao. Kad je Dijedo izdao onaj svoj proglas, tada pravoslavniSmokovi}ani, da mu poka`u, kako ih ne pla{e prijetwe proglasa, opi{usve ovo senatu u odnosnoj svojoj predstavci, koja je bila prikazana dana14. avgusta 1760. godine, i zamole za za{titu vjere i crkve svoje. 602Nekolpko dana ka{we (26. avgusta) bila je prikazana senatu predstavkanastojateqa man. Krupe i man. Krke. Manastir Krupu smatrali su ninskibiskupi da spada pod wihovu jurisdikciju, jer se nalazio u me|ama ninskebiskupije, a skradinski biskupi smatrali su da imaju jurisdikciju nadmanastirom Krkom, jer se nalazio u me|ama skradinske biskupije; pa kao{to su ti biskupi isticali tobo`we pravo svoje da obavqaju kanoni~keposjete u pravoslavnim parohijama, koje su se nalazile u me|ama svojihbiskupija, tako su to isto oni ~inili i naspram pomenuta dva pravoslavnamanastira. Biskupi ninski (Balbi i Orsini) objavili bi pismeno da }edo}i u posjetu man. Krupe i naredili kako se imaju do~ekati. Kalu|eri biprotestirali na to, ali oni bi ipak do{li, svaki u svoje vrijeme, i to upratwi naoru`anih kowanika, te su se mnogi kalu|eri uklawali izmanastira u planine, a drugi su bili vezani i poslani u zadarsketamnice, gdje su ~amili mjesecima. Biskup skradinski Bragadin dva je putabio u posjeti man. Krke sa mnogobrojnom pratwom i sa 32 naoru`anakowanika, koji golim sabqama u|o{e bijesno ne samo u manastir i umanastirsku crkvu uz druge jo{ svjetovwake, nego u|o{e i u najsvetijemjesto, u sveti oltar, profaniraju}i svetiwu. Grozili su se na to i samizapovjednici onih kowanika, ali morali su slu{ati biskupa, koji im jenalagao da tako moraju postupati. Zbog toga, {to su se neki kalu|eri`alili radi takvih nedjela i {to nijesu htjeli priznavati zakonitosttakvih postupawa, bili su, kao i krupski kalu|eri vezani, te uzadarske tamnice poslani. Sve ovo i drugo jo{ izlo`i{e nastojateqipomenutih manastira u predstavci svoj senatu, mole}i da budu za{ti}eniod nasiqa latinskih biskupa. 603Zasebnu je predstavku podnio senatu kr~ki arhimandrit NikanorRajevi}, i to povodom jednog doga|aja u Drni{u. Jo{ bosanskimitropolit Gavril dao je bio (1578.) pravo brastvu man. Krke da vr{epastirsku slu`bu u nekim odre|enim parohijama. Te~ajem vremenamijewale su se parohije, nad kojima je kr~ko brastvo imalo pravo, sve do602 Docum., p. 388.603 Ib., str. 390.355

episkopa Nikodima Busovi}a. Ovaj je episkop posebnom gramatomodredio da kr~ki kalu|eri slu`e u parohijama: Kistawe, Biovi~inoselo, Kosovo i Drni{. 604 Ovo je zatijem proveditor A. Emo potvrdionaredbom od 6. juna 1716. g. 605 Na ove je parohije kr~ki nastojateq sbrastvom odre|ivao svake tri godine kalu|ere, koji }e ih slu`iti. Takoje 1753. g. odredio za drni{ku parohiju kalu|era Joanikija Ivanovi}a.Ovaj kalu|er, koji je u po~etku dobar bio i koji je, poslije trogodi{weslu`be u drni{koj parohiji, imenovan bio i za druge tri godine,upoznao se je bio sa nekom bludnom `enskiwom i s wom op}io. Ovopobudi crkvene tutore da predlo`e arhimandritu premje{taj Joanikijaiz Drni{a. Arhimandrit uva`i predlog, te odredi za drni{ku parohijudrugog kalu|era Stevana Naki}ena, a Joanikija premjesti u Bukovicu.Nezadovoqan ovim Joanikije potra`i pomo} kod drni{kog fratraFran}eska Teste protivu arhimandrita. Fratar prika`e stvar{ibeni~kom biskupu Jer. Bonaci}u, koji se obrati proveditoru Dijedu,i ovaj izda odmah naredbu, da se zatvore u tamnicu i arhimandritNikanor, i novopostavqeni paroh Naki}en, pa i oba crkvena tutora,Milovi} i re~eni Jovi}i, i da na drni{koj parohiji mora i daqe ostationaj nevaqali Ivanovi}. Kad se arhimandrit oslobodio tamnice, onopi{e sve ovo i podnese svoju predstavku senatu u maju 1760. g, a zatijemu avgustu iste godine po|e i sam u Mletke da se li~no po`ali nanasiqa dalmatinskog latinskog klira i da potra`i za{tite za progowenupravoslavnu crkvu u Dalmaciji. 606Sli~noga sadr`aja, a protivu nasiqa latinskog sve{tenstva, podnesui pravoslavni Drni{ani senatu predstavku, koja je prikazana bila uMlecima dana 29. avgusta 1760. g. Podnesu svoju predstavku ipravoslavni Zadrani, koja je prikazana bila u savjetu desetorice 30.avgusta 1760. g.; isto tako i pravoslavni [iben~ani, ~ija je predstavkaprikazana bila 20. septembra 1760. g. 607I sve ove predstavke podnesene su bile povodom onog nerazmi{qenogproglasa proveditora Dijeda. Najpunija je predstavka Zadrana, u kojojoni u ime sviju pravoslavnih Dalmatinaca mole mleta~ku vladu, da izdadukal, kojim bi se ukinula tri ona nesnosna za pravoslavne zahtijeva:ispovjedawe rimokatoli~kog vjerovawa, biskupske patente i biskupskeposjete.Ali, nau~eni iskustvom, malo su vjere pravoslavni Dalmatincipolagali u pravi~nost mleta~ke vlade naspram pravoslavne crkve uDalmaciji, i malo su nade gojili da }e {to dobra biti od sviju onihsvojih predstavaka. Radi toga oni odlu~e po`aliti se u Rusiju na604 Arhiva zad. ep, br. 145.605 Ib., str. 199.606 Docum., p. 383.607 Ib., str. 393. 394.356

nepravde, koje se ~ine wihovoj vjeri, i podnesu u Petrograd op{irnimemorijal o svemu. Ovaj memorijal po{aqe ruski dvor svome poslaniku uBe~u grafu Kajzerlingu, koji napi{e odmah mleta~kom poslanikutra`e}i da bude obavje{ten u ta~nosti o pitawima memorijala. Na brzoovaj mleta~ki poslanik bude u stawu saop}iti grafu Kajzerlingu, da }erepublika u~initi sve {to treba za poboq{awe stawa pravoslavnecrkve u Dalmaciji, da je vlada odmah potra`ila od nadle`nih izvje{tajo svemu, i da }e on (mlet. poslanik) javiti grafu {ta je o tome nare|eno.Ovo je bilo u avgustu iste 1760. godine. 608Energi~na ova radwa pravoslavnih Dalmatinaca, a po svoj prilici naprvome mjestu zauzimawe ovo ruskog dvora o slobodi pravoslavne vjere uDalmaciji, trgne mleta~ku vladu, da odlu~nije postupa u pitawupravoslavne crkve. Kao obi~no, konsultori su imali da priteku vladi upomo}. Wima ona po{aqe sve one spise, koji su iz Dalmacije sada stiglibili, a i memorijal ruskoga dvora radi odnosnoga mi{qewa. Konsultorisu odmah i podnijeli svoje mi{qewe, ali sada ve} u drugome smislu negoprije tri godine. Sjenka grafa Kajzerlinga bila je sigurno pred wima,kad su spremali izvje{taj svoj vladi. У dugom izvje{taju konsultoriprikazuju sav istorijat pitawa, po~iwu}i od Tipaldija. Kore ovogaTipaldija, koga zovu „pozakowenim sinom rimskoga dvora", i da je on krivza sve neprijatnosti, {to su od po~etka XVIII vijeka morali pretrpjetipravoslavni Dalmatinci; hvale nastojawa vladina da se zadovoqi `eqamatih svojih podanika, jer je ona milostivo postupala sa episkopimaSavatijom i Stevanom, ali kako su ta nastojawa wezina osuje}ivalilatinski biskupi, „koji su uz prkos dr`avne vlasti nemilo napadali napravoslavne episkope u Dalmaciji, udaraju}i na wih svojim spisima,pogrdnim pamfletima i otrovnim glasovima, i koji su im pripisivalisvakojake vjerske zablude i prikazivali ih kao „qude zaslu`ne samoprezrewa", to konsultori predla`u vladi, da proveditor dalmatinskiDijedo mora odmah opozvati naredbu onu svoju protivu pravoslavnih uDalmaciji, i da vlada mora u interesu dr`avnom u~initi sve {tomo`e, da oni podanici nemaju povoda `aliti se radi vjere svoje.Vlada je usvojila mi{qewe konsultora svojih i 25. septembra 1760. g,senat izda naredbu, po kojoj „dalmatinski Grci (Greci) imaju potpunuslobodu u vr{ewu svog gr~kog obreda (del loro rito greco), niti selatinski prelati imaju u to mije{ati", pri ~emu senat napomiwe u tojnaredbi odluke pape Lava X od 18. maja 1521. g. i pape Klimenta VII od26. marta 1596. g, koje zabrawuje onim prelatima da ulaze u posloveisto~nog obreda; i na kraju senat nare|uje da se obustavi odnosnaproveditorska naredba, koja je to istim prelatima dozvoqavala. 609 Kao{to se vidi, senat u ovoj svojoj naredbi ne ka`e ono, {to su pravoslavni608 Ib., str. 387.609 St. arhiva zad. ep, br. 337.357

Dalmatinci molili, i o ~emu je ruski dvor nastojao. Jer pod „Grcima"(Greci), o kojima naredba govori, pravoslavni su vrlo dobro znali dasenat misli „gr~ko-katolike", ina~e unijate, a Dalmatinci sutra`ili, a isto i ruski dvor, da im se prizna sloboda, kaopravoslavnima. I ova nejasnost te senatske naredbe dala je novoda, da supravoslavni Dalmatinci ostali i daqe nezadovoqni, pokraj svega toga,{to }e senat slijede}e godine i opet ponoviti ovu svoju naredbu „oslobodi gr~kog obreda" i braniti „Grke" od latinskih biskupa. Pro}i}e, kao {to }emo vidjeti, jo{ dvadeset i vi{e godina poslije ovoga, i tektada }e se u Mlecima sjetiti, da pravoslavni mleta~ki podanici niti subili, niti ho}e da budu unijati.23.Pomenuta senatska naredba kao da nije bila odmah objavqena uDalmaciji. Po jednom proveditorskom izvje{taju od po~etka 1762. g.izgleda, da proveditor nije ni tada za onu naredbu znao. Me|utijem, dok susve one predstavke pravoslavnih Dalmatinaca stizale u Mletke i dok jevlada o tima razmi{qala i odlu~ivala, latinski dalmatinski biskupiradili su i oni u svom pre|a{wem pravcu. Predstavku wihovu od 6.aprila 1758. g. suzbio je kod senata biv{i proveditor Fr. Grimani.Sada, kad js proveditorsko mjesto zauzimao Dijedo, oni se digo{e opetna rad. U Mlecima su oni imali naro~itog svog zastupnika, i ovaj jezastupnik morao raditi kod vlade, da im se `eqe ispune. Postoje dvaizvje{taja zadarske arcibpskupske kurije od 1760. godine, koji pokazujukakve je instrukcije imao onaj zastupnik u pitawu da se iskorijenipravoslavna vjera u Dalmaciji. Op{iran je osobito drugi izvje{taj, aliu sebi ne sadr`e ni jedan ni drugi ni{ta vi{e od onoga, {to su ve}kazali bili Zmajevi}, Karaman i drugovi im. Kulminira misao, dapravoslavni ne mogu biti vjerni podanici, i dakle treba ih sve, ilipolatiniti, ili proterati iz dr`ave, jer }e u protivnom slu~aju onipotkopati republiku i prodati je tu|im dr`avama. U drugom izvje{tajuinteresne su dvije ta~ke (20. i 21.) u kojima se kazuje, za{to i na osnovu~ega treba da pravoslavni u Dalmaciji budu pod vla{}u latinskihbiskupa. U prvoj ta~ki, da pravoslavni moraju zavisiti od tih biskupa,navodi se, da to zahtijeva: „1. o~uvawe katoli~ke vjere, koja po{to jejedna, ne bi se mogla druk~ije o~uvati; 2. spasewe du{a, koje }e druk~ijesve biti osu|ene, i radi velike nesposobnosti i neznawa shizmati~kihpopova, i radi jereti~kih zabluda wihovih, i radi nezakonitosti svetihtajni, koje se vr{e ili nezakonito, ili svetogrdno, ili bespravno; 3. miri spasewe dr`ave i katoli~ke vjere, koje mogu podle}i opasnosti radiperfidije zavjerenika." U drugoj se ta~ki navodi, da pravo latinskihbiskupa nad pravoslavnima potkrjepquju i dokazuju: „1. odredbevaseqenskih sabora, isto~nih i zapadnih, koje zabrawuju episkopima dase mije{aju u poslove tu|ih biskupija, i nare|uju da bez razlike obreda i358

jezika svaki, koji se nalazi u jednoj biskupiji, mora zavisiti od doti~nogbiskupa, ako nije osobitom povlasticom od toga oslobo|en, kao {to takvepovlastice nemaju dalmatinski Slaveno-Grci; 2. papske bule, koje nala`uda, radi o~uvawa jedinstva i hri{}anskog morala, svi narodi razli~itogobreda moraju biti podlo`ni doti~nom biskupu; 3. dekreti presvijetlogsavjeta desetorice, dukali i proveditorske naredbe, koje radi o~uvawavjere i hri{}anskog morala pot~iwavahu svagda Slaveno-Grkelatinskim biskupima; 4. dr`avno na~elo izra`eno u ustavu, koje nedopu{ta javno ispovijedawe nikakve vjere, osim rimokatoli~ke; 5.praktika Italo-Grka u Siciliji, Kalabriji, Korsici, Sardiniji,Livornu i Ankoni." I poslije ovih i ovakvih argumenata zavr{ujeizvje{taj, da je puki izgovor sve ono, {to protivu ovoga mogu iznijeti„zavjerenici" (congiurati), a to bi bili oni pravoslavni, koji su onepredstavke potpisali, i „koji sada ho}e, ako je mogu}e, da ostvare svojusvetogrdnu namjeru" (il loro sacrilego disegno). 610Po ovim navedenim sada iz biskupskog izvje{taja zavr{nim stavkama,mo`e ve} ~italac sastaviti sebi pojam, koliko ru`noga ima protivupravoslavne crkve i protivu pravoslavnog sve{tenstva i narodadalmatinskog u ostalim ta~kama ovih biskupskih izvje{taja. I naravno,da je sve ovo ta~no prikazao vladi u Mlecima zastupnik dalmatinskihbiskupa. Ali, sve ovo, {to su tako bezdu{no pisali latinski biskupiprotivu pravoslavnih Dalmatinaca, grde}i ih i napadaju}i im na vjerui na crkvu i pokazuju}i ih kao dr`avno izdajnike i najgore qude ovogasvijeta, sve to nije ipak dosta bilo arcibiskupu Karamanu. Wemu sehtjelo da ne bude ni jednog Dalmatinca, koji bi se usudio kazati da jepravoslavni, i ta se te`wa wegova pretvorila bila u maniju, tako da nijeznao vi{e ni sam {ta ~ini. Pravo je bjesnilo pokazivao, osobitonaspram Smokovi}ana, koji nijesu nipo{to htjeli, da priznadu zapo{tena ~ovjeka onog nesretnog Vuk~evi}a, koga je sabqom u ruciKaraman branio i silom htio da ostane na smokovi}koj parohiji. Ovonam najboqe osvjetquju dva spisa: jedno Karamanovo od 22. avgusta 1761. g.u za{titu Vuk~evi}a, i drugo Smokovi}ana od 23. septembra iste godineprotivu onog nesretnika. 611 Pa po{to senat nije htio, a bez o~ite sablazninije ni mogao zadovoqiti nerasudnim te`wama tog fanati~kogarcibiskupa, smisli ovaj arcibiskup da udari i na samu mleta~ku vladu.Vidio je on, kako je pred{asnik wegov Zmajevi} u zvani~nom spisu napaobio na senatski dekret od 27. jula 1736. g, kojim se dopu{talopravoslavnim Dalmatincima da mogu imati svog episkopa, pa slijede}iprimjeru Zmajevi}evom odlu~i i on napasti, ali ne na jedan samo dekretdr`avne vlasti, nego na sve, koji su dotle izdani bili u za{titu „gr~kogobreda", a protiv ingerencije latinskih biskupa u crkvene poslove610 Docum., p. 398-401.611 Ib., str. 410.359

pravoslavnih Dalmatinaca. Sakupi on sve te dekrete i podvrgne ih svojojkritici, dokazuju}i kako su neosnovani i kako vlada nema pravoli{avati latinske biskupe wihove jurisdikcije nad „{qedbenicimagr~kog obreda u Dalmaciji". Ovu radwu svoju on priredi u obliku kwige ipo{aqe svog tajnika da to na{tampa u Mlecima. Htio je Karaman tijemda izazove javno mi{qewe u korist svoju i latinskih biskupa, a protivudr`avne vlasti, da dakle potkopa avtoritet ove vlasti. Naravno, da je ovomorala ta vlast preduprediti, ~im je doznala za Karamanovu namjeru. Isenat izda 31. decembra 1761. g. o{tri dekret na ime dalmatinskogproveditora Dijeda, nare|uju}i mu da mora arcibiskup Karaman odmahdo}i u Mletke i li~no se prikazati pred punim savjetom „da mu seizrazi, koliko je senatu `ao i koliko je nezadovoqan radi wegovogstranog i nesnosnog postupawa, kako bi mu to poslu`ilo opomenom zabudu}e wegovo vladawe. U istom dekretu senat izra`ava svojenezadovoqstvo i proveditoru, {to i daqe u Dalmaciji traju nemiri me|upravoslavnima radi nezakonite ingerencije latinskih biskupa uwihovim crkvenim stvarima, i nare|uje mu, da odmah cirkularno svimaobjavi po Dalmaciji odluku senatsku od 25. septembra 1760. g. onezavisnosti {qedbenika gr~kog obreda od pomenutih biskupa. 612Senatska ova naredba otrijeznila je i proveditora i arcibiskupa uwihovom strasnom zanosu protivu pravoslavne crkve dalmatinske.^etrnaest dana poslije izdawa pomenute naredbe Karaman ve} kre}e izZadra u Mletke. A istoga dana, 14. januara 1762. g, pi{e senatuproveditor Dijedo, pravda se i navodi, da mu tobo`e nije bila poznatasenatska odluka od 25. septembra 1760. g, te moli da mu je senat sadapo{aqe, a me|utijem da }e odmah cirkularno objaviti voqu vladinu, da supravoslavni slobodni u birawu svojih paroha i da su nezavisni odlatinskih biskupa. Ovo po{qedwe taj je proveditor i u~inio odmahsutradan. 613 24.I tako, poslije dvije godine najve}e trzavice, izazvane u Dalmacijionom nerasudnom proveditorskom naredbom, svr{ila je stvar u koristpravoslavnih Dalmatinaca, koji i ovom prilikom pokaza{e koliko svojupravoslavnu svijest, toliko i naj`ivqu energiju u obranu vjere svoje.Ka`emo, u korist pravoslavnih Dalmatinaca, u toliko bar, {to su bilisuzbijeni nasrtaji na wih latinskih biskupa, premda u o~ima i vlade itih biskupa oni osta{e i nadaqe „gr~ko-katolici", i prema tome opetprinu|eni da rade, da im se prizna u republici wihov pravoslavnikarakter i wihov samostalni polo`aj sa svojim zasebnim pravoslavnimepiskopom, a ~ega oni nijesu mogli posti}i, kao {to nijesu mogli posti}ini da {kole svoje dobiju.612 Ib., str. 416.613 Ib., str. 418.360

[kola je u Dalmaciji za mleta~koga vladawa u op}e vrlo malo bilo.Pravoslavni Dalmatinci odlu~e 1761. g. da bi za sebe i o svome tro{kuotvorili nekolike {kole za vi{e obrazovawe svoje mlade`i. Radi ovogaop{tinari: Zadra, [ibenika, Skradina i drugih jo{ mjesta dogovore seposlati naro~itog zastupnika u Mletke da moli za dozvolu, da bi semoglo otvoriti nekoliko {kola u doti~nim okruzima, koje bi {koleizdr`avao sam narod, bez ikakvog tereta dr`avnog, i u kojima bi se u~ilo~itati i pisati srpski i gr~ki, zatijem klasi~ki jezici, ritorika iuqudno `ivqewe, a u~iteqe za te {kole da bi mogli predstavnicinarodni sami da biraju i postavqaju. Odnosna molba, koja je vrlo lijepomotivirana, bila je prikazana u Mlecima savjetu 28. februara 1761. g. 614Kao obi~no vlada preda tu molbu doti~nima radi mi{qewa, i naredibiv{em proveditoru Al. Kontarini da podnese izvje{taj o woj i svojemi{qewe. Taj proveditor, koga mi ve} poznajemo, podnio je 20. jula istegodine vladi odgovor. Dalmatinci u svom memorijalu o {kolama nijesu nirije~ju jednom dirnuli obu~avawe u vjeri, jer je to bio posao doti~nihsve{tenika, nego su i{li na to, da bi wihova mlade` dobila svjetskoizobra`ewe, ali proveditor Kontarini na{ao je da se osvrne ba{ napitawe vjere, i sa toga gledi{ta on i formira vladu, upravo onako, kao{to jedan papalin samo zna to da u~ini. Na prvome mjestu kazuje ovajgospodin, da „ne bi koristilo dr`avnim interesima" kwi`evno i nau~noobrazovawe qudi ni`ega stale`a u Dalmaciji, nego bi „zgodnije bilo sadr`aviih obzira", da oni ostanu u svojoj prostoti i da se bave onim {tosu po polo`aju do sada radili. Ne nalazi, da je sa dr`avnih obziraopravdano ni to, {to se mnoge {kole tra`e, jer bi se tijem mnogoumno`io broj u~iteqa iz inostranstva, koji bi bili i sve{tenici, tesmatra da prema slobodi koja se tra`i u izboru tih u~iteqa, moglibi se uvu}i i takvi, koji „ne ispovijedaju u svoj ~istoti g r ~ k uvjeru, te kroz {kole usa|ivati u duh mlade`i vjerskih zabluda,kakvim su u samoj stvari zara`eni mnogi Grci u Dalmaciji, kojiispovjedaju s r p s k u vjeru, a protivno religioznom na~elurepublike, da se u gr~kim podanicima ~uva katoli~ka vjera."Navodi daqe, kako bi ovi u~iteqi mogli uplivisati na mlade` daqubi koju tu|u dr`avu, koja je vjere jednake wihovoj, a sapo{qedicama vrlo te{kima za dr`avne obzire; i jo{, kako bi te{kole mogle lako odbiti mnoge mladi}e od sve{teni~kih sjemeni{tau Zadru i Spqetu. Radi svega ovoga, ovaj gospodin Kontarinimisli, da kad bi htjela vlada da zadovoqi u nekoliko prosiocima,dosta bi bilo dopustiti im neki mali broj {kola, u kojima se ne biu~ilo drugo nego samo ~itati i pisati (poche scuole, nelle quali oltre illeggere e scrivere, niente di piu fosse insegnato), a za vi{e nauke mlade`614 Ib., str. 406.361

neka ide u sve{teni~ka sjemeni{ta Zadra, Spqeta i u Paduu; upogledu u~iteqa u tim elementarnim {kolama, koje ovaj gospodinmisli da bi se mogle dopustiti pravoslavnim Dalmatincima, onsavjetuje vladi, ako bi ti u~iteqi bili sve{tenici, da ih prethodnomora ispitati nadle`na vlast kakvog su vjerovawa, i da proveditormora odbiti svakog onoga, koji ne ispovijeda katoli~ku vjeru. 615Jasna je ova informacija vladi pomenutoga gospodina o {kolama,koje su pravoslavni Dalmatinci tra`ili da bi za izobra`ewemlade`i mogli o svom tro{ku otvoriti. Tada{weg proveditoradalmatinskog Dijeda vlada nije ni pitala za mi{qewe o ovom poslu,jer je ve} prethodno znala, da }e odgovoriti isto, ako i ne gore odKontarinija, protivu pravoslavnih. Nije nam poznato {ta sukonsultori odgovorili po ovome pitawu, ali mi mislimo da jewihov izvje{taj bio negativan, jer senat nije nikakvog odgovoraudostojio pravoslavne Dalmatince na onu wihovu pro{wu.Argumenat Kontarinijev, da je zgodnije za dr`avne intereserepublike, da narod ostane u svojoj prostoti bez svakih {kola,podudarao se potpuno sa op}om politikom mleta~ke vlade uDalmaciji, i zato se vlada nije osvrnula na ovo pitawe, smatraju}ivaqda da je dosta ve} u~inila pravoslavnim Dalmatincima {to je izdala31. decembra 1761. g. onu odluku da ih latinski biskupi ne smijuuznemirivati, i {to je pozvala u Mletke arcibiskupa Karamana naopravdawe.Karaman je, kao {to smo vidjeli, po{ao u Mletke 14. januara 1762.g. Mora biti da mu je tamo senat o{tro pokazao svoje nezadovoqstvo zawegovu onu radwu protivu pravoslavne crkve u Dalmaciji, jer jedu{evno deprimiran povratio se u Zadar, i kao {to ka`u, nije mogao swim ~ovjek ni da govori radi velike wegove razdra`enosti. Uvijek sumu pred o~ima bili samo Smokovi}ani i arhimandrit Rajevi}, i samo owima je neprestano i sa svakim govorio. 616 U takvom svom du{evnomstawu htio je da jo{ jednom izraza dade svojoj srxbi i na Smokovi}ane ina onog arhimandrita, te napi{e 5. aprila iste godine jedno pismoproveditoru protivu prvih, tra`e}i da se upotrebe najo{trije mjere satim buntovnicima, a 15 dana ka{we napi{e opet senatu, isti~u}i kakote Smokovi}ane buni inostrana neka dr`ava, a protivu mleta~kerepublike. A sutradan, dakle 21. aprila napi{e opet drugo stra{nopismo protivu arhimandrita Nikanora Rajevi}a nazivaju}i ga „ruskimemisarom" u Dalmaciji, koji ima zada}u da digne narod protivurepublike a u korist Rusije. Kad je napisao i poslao ovo pismo senatu,takva je razdra`enost wim zavladala, da je legao u postequ, i za devetje godina ostao nesposoban da ma {ta vi{e napi{e ili da i{ta615 Ib., str. 408.616 Biqe{ka na spisu br. 345. st. arhive zad. ep.362

nare|uje, dok najposlije, promu~iv{i se i fizi~ki i du{evno za devetgodina, umre 5. maja 1771. g. 617 25.U polovini dakle 1762. godine oslobodi{e se poslije dugih i te{kihsedamnaest godina pravoslavni Dalmatinci od naj`e{}eg svogneprijateqa, zadarskog arcibiskupa Mateja Karamana. A u oktobru istegodine oslobodi{e se oni i generalnog dalmatinskog proveditoraFran}eska Dijeda, koji im je za tri godine svaku protivnost ~inio. Tektada ne{to je odahnulo i pravoslavno sve{tenstvo i narod u Dalmaciji, ipo~elo se ne{to slobodnije osje}ati у crkvi svojoj.Nemiri koji su zavladali bili u Dalmaciji, a uzrokom Karamana iDijeda, i koji su gorepomenutu uzrujanost izazvali bili me|upravoslavnima, ti nemiri ~uli su se i van granice republike, a posebnou Austriji i Rusiji. Kr~ki arhimandrit Nikanor, koji je bioupraviteq dalmatinske crkve i episkopski egzarh jo{ od vremenaepiskopa Simeona Kon~arevi}a, po`alio se bio karlova~kommitropolitu Pavlu Nenadovi}u na latinsko sve{tenstvodalmatinskog i zamolio, da bi kod carice Marije Terezije izdjelovao,da bi se austrijski dvor zauzeo kod mleta~ke vlade, da Srbidalmatinski budu za{ti}eni u slobodi wihove vjere. Po jednom pismumitropolitovom od 21. avgusta 1762. g. ilirskoj dvorskoj deputacijiizgleda, da je on to toliko poku{ao bio, ali iz nikakvog nami poznatogdokumenta ne mo`e se doznati, da je taj poku{aj mitropolitov imaokakvog uspjeha; a kad znamo, {ta se tada radilo u Hrvatskoj i Slavonijii kako se silom unija tamo uva|ala, taj mitroiolitov poku{aj nijemogao ni imati nikakvog uspjeha. 618 Nijesu pravoslavni Dalmatincisretniji bili ni od zauzimawa za wih ruskoga dvora.Vide}i ruski dvor da ni{ta nema od onog sve~anog obe}awarepublike od god. 1760, da }e se pravoslavnima u Dalmaciji datisloboda vjere, i da se oni neprestano `ale, {to ne }e vlada da ih priznaza pravoslavne, kakvi jesu, nego se odnosi prema wima, kao „gr~kokatolicima",ili unijatima, kakvi oni nijesu nikada bili, niti }e dovijeka biti, i {to im ta vlada ne dozvoqava da imaju svog samostalnogpravoslavnog episkopa, ruski ministar kwaz Galicin podnese mleta~komposlaniku u Be~u, Ericu, memorijal u korist pravoslavnih Dalmatinaca iradi ispuwewa wihovih `eqa. Poslanik Erico podnese 10. jula 1762. g.senatu taj memorijal. ^etrnaest dana poslije toga senat izjavquje, da jeve} preduzeo sve {to je nu`no, da se zadovoqi pravoslavnim uDalmaciji, i ovo ovaj poslanik saop{ti kwazu Galicinu, koji mu i617 Bianchi, Zara cristiana. I, 74. Farlati. V, 169.618 Karlova~ka patr. arhiva br. 362. g. 1762.363

zahvali na saop{tewu. 619 A od svega toga opet nije bilo ni{ta, bar uglavnome, jer Dalmatinci ipak ne dobi{e svog episkopa i vlada mleta~kaprodu`avala je i daqe smatrati ih za „gr~ko-katolike". Pa i one istegodine, kad je mleta~ka vlada uvjeravala ruski dvor, da nastojizadovoqiti `eqama pravoslavnih Dalmatinaca, ta ista vlada ne daje niodgovora odnosnoj kolektivioj molbi narodnih prestavnika, napisanoj unajbla`ijem i najponiznijem tonu, ~ak i popu{taju}i u nekim izrazimavladinom tada{wem pravcu, samo da bi je privoqeli, da pravicu u~ini ida bi pravoslavni Dalmatinci mogli po~eti mirno i ure|eno da ucrkvi svojoj `ive sa svojim zakonitim starje{inom.Na svaki na~in poslije pomenute 1762. godine nastupa ipakne{to mirnije vrijeme za pravoslavnu dalmatinsku crkvu. Latinskibiskupi prestali su raditi protivu te crkve onom snagom i onombezobzirno{}u, kao {to su dotle radili. Nije bilo vi{e onog zlogduha me|u wima, koji ih je, mo`da neke i na silu, primoravao darade protivu pravoslavnih Dalmatinaca. Karaman je u mukama ~ekaosmrt, koja nije htjela za dugo da mu do|e, i vrlo lako mo`e biti, dasu ostali dalmatinski biskupi kad god pomi{qali u sebi, da ga Bogonako quto kazni na ovoj zemqi, {to je onoliko zla i pakosti ~inionevinom pravoslavnom narodu i sve{tenstvu u Dalmaciji. Nije biloposlije Fran}eska Dijeda ni jednog proveditora, koji bi ni iz dalekabio nalik na wega u mr`wi naspram pravoslavne crkve, te je dakle isa te strane bilo pravoslavnima ne{to miriije.Upravu dalmatinske crkve produ`avao je voditi arhimandritNikanor, i radio je koliko je vi{e mogao da crkvu i da red u wojbude. Sve one `albe i optu`be pravoslavnih Dalmatinaca mleta~kimvlastima u obranu svoje crkve, pokrenute su bile ili neposredno odNikanora, ili srestvom kr~kih kalu|era, koje je on radi toga slao udoti~na mjesta po Dalmaciji. On je glavni bio, protivu koga su svestrijele Karamanove upravqene bile, i koji je zbiqa i najve}i otporpokazivao tome arcibiskupu. Odlazio je vi{e puta u Mletke, da ili~no posreduje u korist dalmatinske crkve i da se `ali na nasiqalatinskog sve{tenstva. Bio je i u Rusiji jo{ za `ivota ep. SimeonaKon~arevi}a, i wegovom nastojawu zajedno sa ovim episkopom ima sezahvaliti na onom zauzimawu ruskoga dvora kod mleta~ke vlade opravoslavnoj crkvi u Dalmaciji, a radi ~ega je Karaman nazvao bioNikanora ruskim emisarom. Bio je u tijesnoj dru`bi sa uglednimskradinskim gra|aninom Joakimom @arkovi}em, i wemu se najvi{eima pripisati {to se mogla otvoriti crkva u Skradinu. U poslusmokovi}ke crkve, a povodom onog nesretnog unijatskog sve{tenikaVuk~evi}a, arhimandrit Nikanor je bio glavni protivnik Karamanov,619 Docum., p. 429.364

i blagodare}i wegovom energi~nom nastojawu kod proveditora uZadru, bio je najposlije oteran iz Smokovi}a onaj sve{tenik. Boriose isto tako energi~no, kad su u srpskim parohijama u Jagodwi i uCerawama doti~ni pravoslavni parosi pokazali se malodu{ni, tedopustili arcibiskupu Karamanu da u crkvama onih mjesta obavikanoni~ku posjetu, a radi ~ega je ovaj arcibiskup htio da ga vlast zatvoriu tamnicu. Pa koliko je ovaj ~estiti arhimandrit radio za obranupravoslavqa u Dalmaciji od spoqa{wih neprijateqa, toliko se onstarao i o unutra{wem redu u crkvama, osobito u pogledu bogoslu`ewai u op}e vr{ewa sv. tajni po kanonima. Mnoge je crkvene kwige dobiobio iz Rusije, i svugdje je preporu~ivao da se strogo po tim kwigamaobavqa crkveno pravilo, i da svaki sve{tenik pazi na propise tipika.Preporu~ivao je i da se strogo po trebniku obavqaju odnosne sve{teneradwe. Po{ao je bio 1759. godine jedan kr~ki kalu|er, Makarije, umanastir Vatoped, gdje je boravio biv{i carigradski patrijarh Kiril ikazao je patrijarhu izme|u drugoga, kako se u Dalmaciji oblijevawemvr{i sv. tajna kr{tewa. Na odnosnu opasku patrijarhovu, da to nijepravoslavno, Makarije ga zamoli da bi napisao jednu gramatu o tome,koju bi on ponio u Dalmaciju. To patrijarh u~ini i izda odnosnugramatu 22. aprila 1759. g. da je zabraweno kr{tewe oblijevawem, nego damora biti trikratnim pogwurewem mladenca u vodu. 620 Kad je dobio tugramatu arhimandrit Nikanor, odmah istu objavi svima sve{tenicima uDalmaciji, da se strogo po woj svi imaju vladati. Veliku je brigu zadavaoovom arhimandritu sve{teni~ki podmladak, koliko s toga, {to je bilaoskudica u sve{tenstvu, jer su stari umirali, a nije bilo episkopa uDalmaciji da nove rukopola`e, toliko i zbog nedostatka {kola, gdje bise mogli obu~avati kandidati sve{tenstva. Morao je u manastiru Krci dadr`i dosta velik broj mladi}a, da ih tu kalu|eri nau~e bukvaru,~aslovcu i psaltiru, i koji su boqi bili, u~ili su ih elementimabogoslovije i osobito obredoslovqu. Malo je to bilo, da bi se moglizatijem mladi sve{tenici pravoslavni mjeriti sa latinskima, koji suimali sve{teni~ka sjemeni{ta u Zadru i u Spqetu, a koji su i u Italijui{li na nauke. Radi ovoga je Nikanor, u dogovoru sa u~enim Grkom{ibeni~kim, Spiridonom Ru|eri, pozvao bio sve va`nije crkveneop{tine, da bi se ustanovili neki sredwi u~evni zavodi u kojima bipravoslavni mladi}i mogli dobiti op}e obrazovawe, i tada se spremitiza sve{tenstvo. Upu}ena je bila radi ovoga posla naro~ita pro{wamleta~kom senatu, koju je pomenuti Ru|eri i predao li~no senatu. Ali jeostala neispuwena ova plemenita `eqa pravoslavnih Dalmatinaca, jer jesenat, kao {to smo vidjeli, na{ao za dobro usvojiti mi{qewe onogproveditora Kontarini, da je boqe da narod ostane u neznawu. Radilo se620 Ib., str. 376.365

kako se moglo i koliko su dopu{tali, te kako tako spremqewe umanastiru, ili kod vje{tijih parohijskih sve{tenika, mladi}e slao biNikanor ili u Pla{ki, ili na Stawevi}e, radi rukopolo`ewa.Mno{tvo se sin|elija i danas jo{ ~uva u man. Krci i u drugimarhivama, koje su izdane dalmatinskim sve{tenicima od mitropolita„skenderijskog i primorskog" Save Petrovi}a Wego{a, a poslije imitropolita Petra I Petrovi}a Wego{a, a tako isto i od pla{~anskogepiskopa Danila Jak{i}a, a poslije od episkopa Petra Petrovi}a; a imasin|elija i episkopa pakra~kih: Arsenija Radivojevi}a i Atanasija@ivkovi}a. Zna~i da je arhimandrit Nikanor stojao u svezi i saPla{kim, i sa Stawevi}ima, i sa Pakracom, i da su na wegovupreporuku doti~ni srpski vladike rukopolagali mlade Dalmatinceza slu`bu crkve u Dalmaciji. Do~ekao je ovaj arhimandrit pred smrtsvoju i to, vaqda kao nagradu za sve ono, {to je od Karamana i drugihbiskupa morao pretrpjeti, da je mleta~ki senat javno osudio dalmatinskebiskupe za simoniju. Dalmatinski proveditor A. Renijer prijavio je biosenatu o mnogim taksama, {to ti biskupi name}u svakom i da to uzimqu usvoju korist li~nu. Senat preda ovu proveditorsku prijavu 10. septembra1767. g. deputaciji ad pias causas, koja 25. maja 1768. g. podnese svojizvje{taj senatu o ovoj stvari, i ka`e, da dalmatinski biskupi protivuzakona taksiraju za dispensaciju ob aetatem ordinandorum, za interstitia, zaextra tempora i za bra~ne dispensacije, jer bi oni sve to po kanonimamorali da ~ine bez svake nagrade; da upotrebquju na svoju korist iposlove privatnoga prava, te odnosne sportulae odre|uju za causaspecuniares, pignorationes, sequestrationes, deposita, i pri svakom takvom poslumoraju stranke da biskupu ne{to plate; da istra`uju takse priekskomunikacijama i degradacijama i pri svakom osloba|awu doti~nogaod crkvenih kazna, koje oni na vrlo laku ruku nala`u. „Treba prematome", ka`e deputacija ova, „stati na put tim neredima i ustanovitizakonom granice vlasti, te preduprediti ove simonisti~ke ~inedalmatinskih biskupa i wihovih kancelarija". Ovaj je izvje{taj senatusvojio, i dekretom od 9. juna iste godine zabranio biskupima da onerazne takse i sportulae u naprijed odre|uju. 621 ^udnovato izgleda, kako suovi simonisti~ki latinski dalmatinski biskupi imali obrazaoptu`ivati za snmoniju pravoslavne episkope, osobito onakve svijetleli~nosti, kakvi su bili Savatija Qubibrati}, Stevan Qubibrati} iSimeon Kon~arevi}. Na svaki na~in ovo je bila neka zadovoq{tina zaarhimandrita Nikanora, koji je svagda plemenito i samo o dobru crkvemislio. Umro je ~estiti i uzorni ovaj arhimandrit 6. septembra 1770.godine, ostaviv{i u najve}oj tuzi za wim sve pravoslavne Dalmatince. 622621 La Bret, Magazin. V, 495-497.622 Podrobni zapis o arhimandritu ovom nalazi se pod br. 378. st. arhive zad. ep.366

Blagodare}i glasu {to je svugdje u`ivao arhimandrit Nikanor iuplivu wegovom u narodu, i dalmatinska je vlada uva`avala togarhimandrita i pokazivala se prijaznom pravoslavnoj crkvi. Posebno seto pokazalo za vrijeme proveditora Renijera, a i na{qednika mu D.Kondulmera. Ovo doznajemo iz vi{e naredaba i jednog i drugoga popitawima te crkve. Izme|u drugoga proveditor Renijer naredbom od 15.avgusta 1766. g. potvr|uje jednu staru naredbu proveditora A. Molina od1689. godine, kojom se darivalo manastiru Krci mnogo zemaqa pri putu,{to vodi u Skradin, i u La{ikovici, i taj dar ~ini proveditor zapriznawe pobo`noga rada kr~kih kalu|era u narodu i kao nagrada zamnoge trudove o dobru narodnom arhimandrita Nikanora. 623 Istegodine naredbom od 28. marta Renijer dozvoqava, da se u Brugdu popravii pro{iri stara crkva sv. Lazara, i dariva toj crkvi nekoliko zemqe,da bi se zgodnije crkva udesila. 624 Naredbom pak od 18. aprila istegodine dozvoqava isto tako, da se popravi i pro{iri stara crkva uBiskupiji, odre|uju}i, da se samostalno upravqa ova kao i ostale srpskecrkvene op{tine, bez svakog uticaja u to inovjeraca. A proveditorKondulmer izra`ava kr~kim kalu|erima pismom od 1. oktobra 1770. g.sa`aqewe svoje za smrt uzornoga i punog vrlina (esemplare e virtuoso)arhimandrita Nikanora, `ele}i im, da mu na|u dostojnog na{qednika. 62526.Ostav{i bez svog crkvenog poglavice, poslije smrti Nikanorove,pravoslavni Dalmatinci poku{aju opet zamoliti vladu mleta~ku, da biim dozvolila izabrati episkopa za upravu dalmatinske crkve,obe}avaju}i da bi predlo`ili za to mjesto sve{tenika, koji je mleta~kipodanik i koji bi kadar bio uzorno vr{iti arhipastirsku slu`bu. Ovijemsu Dalmatinci pokrenuli opet pitawe, kojim se u Mlecima nijesu htjelirado baviti radi tobo`nih dr`avnih razloga, a {to je Dalmatincimave} nekoliko puta dala vlada razumjeti. Primiv{i ovu molbu, vlada jepo svom obi~aju predala istu svojim konsultorima da joj oni ka`u, {ta}e odgovoriti. Konsultori sredi{we mleta~ke vlade bili su u op}eprili~no u~eni qudi; ali ovom prilikom pokza{e se apsolutni nevje`e upitawu, na koje su imali da svoje mi{qewe iska`u. Ovo se vidi izwihovog izvje{taja, {to podneso{e pri kraju 1770 god. vladi. Tu oniiska`u misao, da ne treba dati Dalmatincima zasebnog episkopa, jer dabi to zna~ilo podupirati u Dalmaciji „shizmu" i izlagati opasnosti„pravu katoli~ku vjeru"; a dominikanac I. Kalomati, koji je bio pozvanod jednog konsultora da mu ka`e svoje mi{qewe, da li bi trebalo datiDalmatincima narodnog episkopa (un vescovo nazionale), i koje jemi{qewe poslu`ilo osnovom za konsultorski izvje{taj vladi, taj623 St. arhiva zad. ep, br. 373.624 Ib., str. 371.625 Ib., str. 372.367

dominikanac, po{to se je do mile voqe nagovorio protivu pravoslavnecrkve i wenih {qedbenika, nazivqu}i ih ne samo „shizmaticima" nego i„jereticima", po teoriji Zmajevi}a i Karamana, izra`ava na osnovu takvesvoje argumentacije, da „niti treba, niti bi korisno bilo osnivati gr~kuepiskopsku katedru u Dalmaciji, po{to bi to bilo protivno i religiji idr`avnom interesu ... A pod nikakav pak razlog ne treba mijewatistaru sistemu vjersku u Dalmaciji, niti krwiti prastare dalmatinskelatinske biskupije, niti su`avati kanoni~ku jurisdikciju zapadnogapatrijarhata, nego bi se samo moglo narediti latinskim biskupima, u~ijim su se biskupijama ugwezdili Grci, da svaki od wih postavi pojednog gr~ko-latinskog vikara, koji bi od biskupa zavisio i narodu bibio prijatan... Jer tako to propisuje prava crkvena uredba, takopropisuju vaseqenski sabori, tako rade i latinski i gr~ko-latinskiprelati u Litvi, u Siciliji i u napolitanskoj kraqevini, gdje su Grcii mnogobrojniji, i bogatiji, i slo`niji, i mo}niji, a tako se isto unekim prilikama, a s uspjehom radilo i u Dalmaciji." 626 Ovajkonsultorski izvje{taj dovoqan je bio za senat, da opravda sebe, za{tone mo`e onu molbu Dalmatinaca uva`iti. A da na kratko posao svr{i, onnije dao ni odgovora moliocima.Sve{tenstvo dalmatinsko me|utijem, ~ekaju}i {ta }e senat rije{itio wegovoj molbi, nije pristupalo izboru novog svog poglavice, negoprivremeno primi na sebe upravu crkve novoizabrani kr~ki igumanNikifor Travica, od po~etka 1771. godine, dobar i miran kalu|er, alibez nu`ne za ona vremena energije. Osjetili su odmah pravoslavniDalmatinci, da im nema arhimandrita Nikanora, koji bi ih branio iupu}ivao na rad u za{titu crkve svoje, a opazilo je to i rimskosve{tenstvo, koje je odmah po~elo slobodnije se kretati protivupravoslavnog sve{tenstva. Nekoliki nam doga|aji iz toga vremenapotvr|uju ovo.U Skradinu je postojao obi~aj nositi litiju na Spasovdan. Latinismisle zaprije~iti taj obi~aj, koji su oni smatrali profanacijom svojelatinske crkve i kao sablazan za wihove vjerske osje}aje. Pomo}u{ibeni~kog kneza Mateja Picaman izrade oni, da je zabraweno bilo u1770. godini pravoslavnim Skradiwanima nositi litiju. Podnesu oviradi toga `albu neposredno senatu u Mletke. Senat ~uje o stvari mi{qewebiv{eg proveditora A. Renijera, i 14. avgusta 1771. god. bude izdandukal na ime praveditora D. Kondulmer, ; da je „gr~kim podanicamaslobodno vr{ewe svog bogoslu`ewa i u`ivawe darovanih u tome prava, ida mora biti zabrawena svaka samovoqna smetwa tome bogoslu`ewu", i626 Docum., p. 433-458.368

prema tome, da oni imaju pravo nositi kao i prije svoju litiju naSpasovdan. 627U [ibeniku isto tako je latinsko sve{tenstvo uznemirivalopravoslavne. Kapitul latinske katedralne crkve {ibeni~ke htio je nasilu, kad umre koji pravoslavni, da prati doti~nog umrloga od ku}e dopravoslavne crkve {ibeni~ke i da ulazi i u crkvu, i da u opijeluu~estvuje, i jo{ da bude zabraweno pravoslavnom sve{teniku, da usve{tenom odijelu, i sa krstom pred sprovodom prati umrloga od svojecrkve do grobqa. Ovo su pravoslavni [iben~ani smatrali povrijedomdarovane im vjerske slobode, te su radi toga tada{wi crkveni tutoriJakov Jovi} i Jovan Pavkovi} podnijeli proveditoru Jakovu da Rivaodnosni memorijal, tra`e}i da onom kapitulu bude zabraweno pa~ati seu crkvene stvari wihove. Predstavku ovu, koja je bila prikazana 8.februara 1773. g, proveditor po{qe 20. februara iste godine{ibeni~kom knezu Marku Kontarini radi zvani~nog izvje{taja. Digao je{ibeni~ki kapitul sa kanonikom Misturom ~itavu graju po [ibenikuradi ovog memorijala „shizmatika", te se i duhovi uzbudi{e u najve}emstupwu, kako kod pravoslavnih, tako i kod rimokatolika. Pa koliko surazdra`eni bili prvi, toliko su ovi po{qedwi gordo gledali na svu ovustvar, a to s toga, {to su znali za dukal od 22. februara 1769. g, koji jeizdan bio u wihovu korist, a za koji dukal kao da pravoslavni nijesuznali. Po tome dukalu propisano je bilo, da „latinski sve{tenik usvima mjestima, gdje se nalaze pomije{ani {qedbenici latinskog igr~kog obreda, ima vlast po}i sa crkvenim znacima da digne mrtvaca izku}e, da ga prati do u crkvu gr~ku, ili do grobqa, u kome }e sepokopati, i da o~ita propisane molitve, a paroh ili kapelan gr~ki,neka tada ~ita molitve po svom obredu, dok se mrtvac ne polo`i uzemqu". U smislu ovoga dukala proveditor J. Riva 4. jula 1773. g. je iodgovorio pravoslavnim [iben~anima na onaj wihov memorijal, te suse oni morali pokoriti i trpjeti, da wihove pokojnike digne iz ku}elatinski sve{tenik, da ga prati po gradu, da ga unese u crkvupravoslavnu, i da mu tu on ~ita svoje molitve, i tek tada da mo`epravoslavni sve{tenik, ali bez sve{tenog odijela i bez krsta, dopratitipokojnika do grobqa, i tu je tek mogao o~itati mu opijelo, i to, akocrkva nije bila u grobqu, a ako je crkva bila u grobqu, tada su moralitrpjeti, da im latinski sve{tenik prati pokojnika i do samoga groba. 628Ponovilo se ovo isto nekoliko godina ka{we i u Obrovcu, kad seninski biskup \urileo po`alio bio senatu, da se pravoslavni Obrav~aniprotive, da im latinski sve{tenici prate mrtvace, i kad je novi dukal627 Ib., str. 458.628 Ib., str. 462. St. arhiva zad. ep, br. 383.369

(15. maja 1779. g.) izdan bio, kojim se potvr|ivao dukal od 22. februara1769. g. o pravu latinskih sve{tenika da prate pravoslvne pokojnike. 629U kninskoj krajini, a isto i u cetinskoj i petrovopoqskoj, bili su sesada oslobodili i fratri, te su uznemirivali pravoslavni narod, osobitotada, kad bi koja pravoslavna parohija ostala za neko vrijeme bez svogsve{tenika. Nekoliko se ovakih fratarskih nasrtaja spomiwe u ovovrijeme u Drni{u i Promini, u Vrlici i u Kninskom poqu, poglavito zavrijeme proveditora Alviza Foskari (1774-1777), koji jo bio otvorenipapalin. 630 27.Dok je sve ovo ~inilo latinsko sve{tenstvo u Dalmaciji, nastojateqidalmatinskih manastira: Krke, Krupe i Dragovi}a, vide}i da se vlada neodlu~uje imenovati episkopa za Dalmaciju, a da je sve{tenstvo i narodizlo`eno svakojakim neprilikama, i da narod mnogi i seli izDalmacije zbog ovoga i drugih neugodnosti, podnesu senatu kolektivnupredstavku, tra`e}i lijeka zlu, koje od toliko dugog vremena trpepravoslavni u Dalmaciji. O ovoj predstavci uslijed dukala od 29.aprila 1775. g. imao je tada{wi dalmatinski proveditor Jakov Gradenigoda izvijesti vladu, i da podnese predlog, kako bi trebalo kona~nourediti stawe pravoslavne crkve u Dalmaciji. Izvje{taj ovogproveditora senatu, koji je izvje{taj on podnio 18. juna 1775. god,zaslu`uje pa`we zbog svoje originalnosti.Ka`e Gradenigo, da nije novo pitawe koje su sada pokrenulimanastirski nastojateqi, ali da zaslu`uje o tome pitawu ozbiqno sezabaviti. Priznaje, da je ve}i dio naroda u kontinentu di rito serviano i daima mnogo sela, gdje su samo Srbi pravoslavne vjere, te `ali, {to jesve{tenstvo pravoslavno oslobo|eno od zavisnosti latinskih biskupa,jer su uslijed toga sve{tenici pu{teni svojoj samovoqi, i mnogiinostrani sve{tenici zauzimqu parohijsku slu`bu, te poslije nagovarajunarod da sele ponajvi{e u austrijske zemqe. Pa po{to latinski biskupidalmatinski ne mogu sada vi{e imati vlasti nad pravoslavnima, to da sepreduprijedi ve}e zlo, misli Gradenigo, da bi se moglo dopustiti, daimaju svog episkopa. Taj bi episkop morao biti domorodac, koji poznajedobro narod i wegove obi~aje. Residencija tog episkopa imala bi biti ujednom od tri manastira, a kao najzgodniji da bi bio man. Krupa, jer jenajbli`i austrijskoj granici, te bi narod mogao boqe vidjeti krutost, ukojoj su dr`ani od avstrijskih vojni~kih zapovjednika Li~ani, isravniti to sa blago{}u `ivota u zemqama republike. Nije ovajproveditor za to, da sve{tenstvo izabere tog episkopa, jer bi se narod povru}oj svojoj naravi mogao podijeliti na stranke i od toga bi zlepo{qedice mogle biti, nego on misli, da bi boqe bilo da sama vlada629 St. arhiva zad. ep, br. 400. Docum., p. 476.630 St. arhiva zad. ep, br. 401.370

imenuje sposobno lice za episkopa, koji bi poslije mogao primitiposve}ewe po propisima svoje crkve. Nikako pak taj episkop ne bi se smiopubli~no kao episkop pokazati u gradovima, niti zahtijevati sebi kakvepo~asti, nego bi imao privatno dolaziti u posjetu gradskih crkava, bezsvakog spoqa{weg sve~anog prikaza. Za izdr`avawe tog episkopa svakibi paroh morao izdavati jedan dukat na godinu, a tako isto bi morali isvi manastiri prema svojim prihodima izdavati odre|enu svotu. 631 Ovo jeeto predlog proveditora Gradenigo u pogledu episkopa, koji bi se imaodati pravoslavnim Dalmatincima. Senat nije htio ni ovaj i ovakavpredlog da usvoji, a uvijek radi onih svojih sretnih dr`avnih razloga,koje je u ostalom vrlo jednostrano republika mleta~ka shva}ala, a koji suje dva decenija ka{we doveli do dr`avne propasti.Sad su vidjeli oni manastirski nastojateqi, da senat nikakve odlukene izdaje na onu wihovu molbu, i kad su razumjeli, da mora opet sve postarome i}i, odlu~e da izaberu arhimandrita jednog, koji }e vr{itiposlove uprave dalmatinske crkve, kao pok. arhimandrit NikanorRajevi}. U maju 1778. g. dogovorno igumani: dragovi}ki Gavril, krupskiSava i kr~ki Nikifor, zajedno sa svjetovnim sve{tenstvom dalmatinskimizaberu Nikanora Bogunovi}a, kr~kog kalu|era, ,,da budetxvlastnwj arhimandritx i cerkovnwj upravitelx" za svuDalmaciju. Ovaj izbor potvrdi 16. avgusta iste godine proveditor A.Foskari, a slijede}e godine 27. januara proizvede ovoga Nikanora zaarhimandrita pla{~anski episkop Petar Petrovi}. 632Nikanor od pobo`ne dalmatinske porodice Bogunovi}-Sko~i}a, bioje tada u najboqoj mu{koj snazi, u 43. godini `ivota. Bio je izobra`en~ovjek, jer prije nego {to }e se spremiti za sve{teni~ki ~in, pre{ao jesve ono, {to se danas u gimnazijama u~i, a po tada{wem, humanijora ifilosofiju. Vrlo qubqen je bio Nikanor od arhimandrita NikanoraRajevi}a, koji ga je za `ivota svoga upotrebqavao u svima glavnim svojimposlovima u za{titu crkve od latinskih biskupa i radi ~ega ga je slao i uMletke, i tijem ga upoznao sa svojim radom i tako re}i spremio ga, damu bude dostojni na{qednik u upravi bio dalmatinske crkve. ^im jeNikanor proizveden za arhimandrita i povratio se iz Pla{kog uDalmaciju, odmah je po~eo revnosno i sa puno qubavi baviti se crkvenimposlovima u Dalmaciji i dovoditi u red sve ono, {to je zapu{teno biloposlije smrti arhimandrita Rajevi}a. Sre}om wegovom ve} drute godinewegove slu`be, kao upraviteqa dalmatinske crkve, republika mleta~kamijewa svoj pravac, u su|ewu pravoslavnih. Pojmila su najposlije velika631 Docum., p. 470.632 Docum., p. 474. O doga|ajima u dalmatinskoj crkvi od izbora Bogunovi}eva za arhimandrita pa svedo 1836. godine ima rukopisna kwiga Spiridona Aleksijevi}a, paroha zadarskog i sin|ela, a poslijeodlaska Kraqevi}eva iz Dalmacije i do imenovawa Raja~i}eva za dalm. episkopa, administratoradalmat. eparhije. O izboru i proizvedewu Bogunovi}evom za arhimandrita Aleksijevi} podrobnogovori u svojoj kwizi.371

gospoda mleta~ka, da pravoslavni mleta~ki podanici ho}e da budu samopravoslavni, i da ni{ta op}ega ne }e da imaju sa latinskom crkvom i sarimskim papom. Povodom sviju onih nemilih doga|aja, koji se pokaza{e umleta~koj pravoslavnoj crkvenoj op{tini od vremena, kad je odlukomcarigradskog patrijar{eskog od juna 1712. g. svrgnut bio i odlu~en odcrkve mleta~ko-dalmatinski episkop, filadelfijski arhijepiskopMelentije Tipaldi, i do 8. novembra 1775. g, kad je krfski episkopNikifor Teotoki, koga su bili izabrali za mleta~ko-dalmatinskogepiskopa, izjavio da ne }e da se primi katedre u Mlecima, dok postojidr`avni zakon, da taj episkop mora prethodno ispovjediti florentijskovjerovawe, mleta~ki senat da bi predupredio nove nemire, izda 16.novembra 1780. godine zakon, po kome se ukida za pravoslavne mleta~kepodanike, a na prvom mjestu za pravoslavne episkope i sve{tenstvo urepublici, obveza florentijskoga vjerovawa, i pravoslavni se sviprogla{uju u svemu i po svemu nezavisni od rimskoga pape i priznaje senad wima svima duhovna vlast carigradskog patrijar{eskog prijestola.Ovaj zakon, za koji je trebalo toliko i toliko godina mleta~koj vladi darazmi{qa prije nego {to }e ga izdati, objavqen je bio u Dalmaciji ve} udecembru iste godine, i arhimandrit Nikanor, upraviteq dalmatinskecrkve, mogao je sada samostalno i otvoreno, kao pravoslavni starje{inacrkve djelovati, kao {to je i djelovao. Dr`ana su bila, povodom izdawaonoga zakona, sve~ana blagodarewa u svima dalmatinskim crkvama, aarhimandrit Nikanor li~no je do{ao u Zadar da zamoli tada{wegproveditora Pavla Boldu, da u ime svega pravoslavnog dalmatinskogsve{tenstva i naroda izrazi du`du i senatu blagodarnost za milostivionaj zakon. 633 28.Me|utijem bude u to vrijeme u Mlecima izabran Sofronije Kutuvaliza novog mleta~ko-dalmatinskog episkopa sa pravima i du`nostimapre|a{wih episkopa i sa duhovnom jurisdikcijom i nad svima crkvama uDalmaciji i Boki kotorskoj. Sofronije, kao dotada{wi episkopKefalonije i Zakinta, bio je poznat u Carigradu, i cijenili su gaza blago~astivog i mudrog arhijereja. Nije patrijar{eski sinod bioprotivan, da Sofronije prije|e u Mletke, ali su htjeli da mleta~kavlada zamoli sinod o tome i da izjavi, da }e priznavati Sofronijaza strogo pravoslavnog episkopa, zavisnoga samo od carigradskogapatrijarha. Ovo je trebovao sinod radi toga, {to je poznavaopromjenqivu politiku republike u pitawima pravoslavne crkve, a iradi svega onoga, {to se prije ovoga vremena doga|alo, kad se imaopostaviti novi episkop u Mlecima. 634 Senat tada napi{e 18. avgusta1781. g. mleta~kom poslaniku Andriji Memo u Carigrad, da bi633 St. arhiva zad. ep, br. 404, i Aleksij. rkp.634 Veludos, str. 103.372

izradio kod patrijarha odnosnu gramatu, kojom se dopu{tapremje{taj Sofronija u Mletke i priznaje za zakonitog mleta~kodalmatinskogepiskopa, pri ~emu senat napomiwe u svom pismu, dane bi moralo biti nikakve smetwe za izdawe doti~ne gramate,„po{to je on (Sofronije) slobodan i nezavisan od rimske kurije"(essendo egli libero ed indipendente dalla corte di Roma). 635 Kad je sinod~uo ovo, odmah je objavio Sofroniju da mo`e slobodno prije}i uMletke, i da }e mu naknadno biti poslana preko mleta~kogposlanika u Carigradu sinodska gramata. I Sofronije, pre{av{i uMletke, u oktobru 1781. g. preduzme upravu sviju crkava u Mlecima,u Istriji, Dalmaciji i Boki kotorskoj, a malo zatijem ve} i stignegramata vaseqenskog patrijarha Gavrila od 15. januara 1782. g.obi~nog za ovakve prilike sadr`aja, u kojoj se imenuje Sofronijepatrijar{eskim egzarhom sa pravima i du`nostima svojihpred{asnika. 636Kad je mleta~ka vlada izdala bila onu svoju odluku od 16.novembra 1780. g. da se pravoslavni podanici republike imaju odsviju priznavati za pravoslavne, nezavisne od rimskoga pape, malovremena poslije toga stiglo je pismo iz Rima, puno prijetwe zarepubliku, {to dopu{ta „shizmi" da gospodari u zemqi. Na topismo mleta~ka je vlada odgovorila 4. marta slijede}e godine, da jetako morala postupiti „radi dr`avnih razloga". Ali stiglo je opetdrugo pismo iz Rima, jo{ o{trije od prvoga, povodom koga su dugadogovarawa i{la izme|u vlade i kurije, dok najposlije 8. marta1783. g. vlada odsje~eno odgovori kuriji rimskoj, i tijem presje~e svakidaqi govor o ovome pitawu. A istoga dana senat naredi konsultorima, dapredlo`e nacrt, po kome bi se imale izdati temeqne naredbe radi stalnogi trajnog ure|ewa pravoslavne crkve u zemqama republike. 637 Da li su ikakav su nacrt o ovome sada konsultori podnijeli, nije poznato.Me|utijem u maju 1783. g. raza{qe ep. Sofronije po svima podru~nim mucrkvama svoju prvu pastirsku poslanicu, da je sve{tenici narodupro~itaju. Poslanica je napisana u pravom apostolskom duhu i u strogopravoslavnom smislu. Odabranim rije~ima punima qubavi daje ep.Sofronije pouku o vjeri i hri{}anskom `ivqewu; preporu~ujesve{tenicima da marqivo pasu slovesno svoje stado, a vijernima da qube islu{aju svoje sve{tenike; svima pak preporu~uje da budu vijerni i odanidr`avnoj vlasti i wenim zakonima. 638 U pogledu Dalmacije i Boke, koje sudosta udaqene od Mletaka, da bi on mogao li~no dolaziti, imenuje ep.Sofronije 26. maja 1783 g. arhimandrita Nikanora Bogunovi}a svojim635 Prijepis senatskog pisma u arhivi zadarske crkvene op{tine. Veludos, str. 176.636 Veludos, str. 103.637 Docum., p. 479.638 St. arhiva zad. ep, br. 407.373

vikarom za Dalmaciju i Boku, sa pravom da obilazi u ime wegovo svemanastire i sve parohijske crkve, da razgleda sve potrebe crkava,sve{tenstva i naroda i da wega zatijem o svemu izvije{tava, kako bi onmogao izdati za sve nu`ne naredbe. 639 I u pogledu Istrije, koja je tako|erdosta udaqena od Mletaka, providio je ep. Sofronije tijem, {to jeimenovao za tu provinciju svojim vikarom i proizveo za arhimandrita,kr~kog jeromonaha Josifa Kne`evi}a. 640Kao {to se vidi, pokazao je ovaj episkop ve} u po~etku svoje uprave,koliko mu je na srcu duhovno dobro i napredak u povjerenim mu crkvamai da je voqan o tome stalno se starati. Ali i pokraj svega toga, gledali suipak Dalmatinci sa ne{to podozrjewa na novog ovog episkopa. Slikazlosretnog ep. Tipaldija lebdila im je svagda pred o~ima, te su se bojali,ne bi i ovaj Sofronije, koji je prvi, ma i poslije dugog intervala, zauzeoepiskopsku katedru poslije Tipaldija, po{ao sa vremenom tragomwegovim, a iskustvo ih je i odvi{e nau~ilo, kako malo povjerewa moguimati u iskrenost mleta~ke vlade naspram pravoslavne crkve, i pokrajsve wezine sve~ane izjave od prije nekoliko godina da }e {tovatipravoslavnu vjeru. Radi ovoga sa vrlo malo odu{evqewa primili suDalmatinci onu Sofronijevu pastirsku poslanicu, ma i da joj se sanikakve strane nije moglo ni{ta prigovoriti. Zadrani pak nijesu jehtjeli ni primiti, niti su dopustili svom sve{teniku, da je u crkvi~ita. Zbog ovoga se ep. Sofronije u pismu od 29. novembra 1783. g.arhimandritu Nikanoru `alio na Zadrane, i kao {to se iz jednog ka{wegpisma Sofronijevog tajnika istom arhimandritu vidi, on je htio tu`iti ihsenatu za to, da ih senat prinudi da prime wegovu poslanicu. 641 У op}e kodpravoslavnih Dalmatinaca stojala je ~vrsta misao, da oni ho}e za episkopasebi svoga ~ovjeka, koga oni dobro poznaju i koga bi oni sami izabrali.У prvoj polovini 1785. g sastave pravoslavni Dalmatinci pro{wu zasenat, u kojoj opisuju slabo stawe svoje crkve bez episkopa svoga, i mole,da bi mogli izabrati takvog episkopa, koji bi me|u wima svagda bio.Memorijal, koji je prilo`en pro{wi, opisuje stawe crkve u Dalmacijijo{ crwe, nego {to je ono u samoj stvari bilo, a to, {to nema ure|enih{kola, u kojima bi se u~ili kandidati sve{tenstva, i uslijed togasve{tenstvo je neizobra`eno, te i ne mo`e u~iti narod kako bi trebalo,pa zato narod je zara`en svakojakim porocima. Spomiwu se u memorijalusvi mleta~ko-dalmatinski episkopi, koji su dotle bili, sve do Tipaldija;`ali se, {to je za dugo vremena ostavqena Dalmacija bez ikakvogepiskopa, i {to js zbog toga oslabila sve{teni~ka disciplina, te rije~imai argumentima, koji su mogli samo goditi vladi, moli se da bi dozvoqenobilo, da u Dalmaciji bude postavqen stalni episkop, ili barem da do|e ep.639 Ib., str. 406.640 Ib., str. 409.641 Ib., str. 412.374

Sofronije, da se urede crkvene stvari. Pro{wa ova sa memorijalom bilaje prikazana u savjetu 3. juna 1785. g. i kao obi~no predana na mi{qewevladinim savjetnicima. 642 Dugo }e u Mlecima razmi{qati o ovoj pro{wi, iona je najposlije pala u ruke dr`avnih inkvizitora, koji su samo drugimrije~ima kazali ono isto, {to su dotle razni konsultori kazali bili, avlada opet nije u~nila ni{ta. 643Me|utijem ep. Sofronije sa svojim vikarom u Dalmaciji radili su,koliko se moglo raditi, da se uzdr`ava disciplina u sve{tenstvu ipravilno bogoslu`ewe u crkvama, a u narodu mir i me|usobna qubav.Latinski biskupi nijesu se sada mije{ali neposredno u poslovepravoslavne crkve, jer nijesu smjeli, ali su zato podstrekavali svojepopove i fratre, da uznemiruju pravoslavni narod i da ga dra`e protivusvojih sve{tenika, izmi{qavaju}i sva{ta i naravno dokazuju}i kako seniko ne }e spasti, koji slu{a one sve{tenike, koji su neznalice i samogule narod. U ovome smislu ima nekoliko tu`aba, podneseniharhimandritu Nikanoru od kalu|era Mojsija Milojevi}a iz Vrlike, odpopa Jovana Novakovi}a iz kninskog poqa, od protopopa {ibeni~kogMateja Veje iz [ibenika i jo{ nekih. 644 Osobito se u Drni{u pokazivaloru`no postupawe fratara sa pravoslavnima, kad ovi nijesu htjeliudarati u zvona pri dolasku u Drni{ latinskog bpskupa. Povodom ovogazavelo se bilo dugo dopisivawe izme|u vlade i vikara Nikanora, doknajposle posredovawem ep. Sofronija nije bila rije{ena stvar tako, dapravoslavni nijesu du`ni udarati u zvona, kad latinski biskupi idu ukanoni~ke posjete. 645 U svezi vaqda sa ovim doga|ajem Sofronije je izdao15. oktobra 1786. cirkularnu naredbu na sve sve{tenstvo dalmatinsko, dase na sv. liturgijama moraju spomiwati ~etiri isto~na patrijarha, kaoznak zajednice dalmatinske crkve sa isto~nom pravoslavnom crkvom, inezavisnosti od latinske zapadne crkve i latinskih biskupa. 646U unutra{wem `ivotu dalmatinske crkve ep. Sofronije pokazivao jeveliku djelatnost i starawe o pravilnom toku toga `ivota. Po{to jevlada neprestano se `alila na one sve{tenike, koje vladika crnogorskiili pla{~anski rukopola`u za Dalmaciju, kao da su joj sa dr`avnoggledi{ta podozrivi, jer su u inostranstvu dobili rukopolo`ewe, neosvr}u}i se na to, da su dalmatinski kandidati sve{tenstva prinu|enibili i}i ili u Crnu Goru ili u Austriju radi rukopolo`ewa, kod svogepiskopa u Dalmaciji imali nijesu, ep. Sofronije zabrani novim642 Docum., p. 479. Na str. 485-486 na{tampana je sli~na pro{wa koja bi bila prikazana senatu 28. okt.1785. od manastirskih nastojateqa radi iste stvari, ali ta je pro{wa ranijega datuma, i to 1776.godine, kad je Nikanor Bogunovi} bio namjesnik man. Krke. Izgleda da senat nije ni{ta odgovorio naovu pro{wu.643 Docum., p. 484.644 Aleksij. rkp.645 St. arhiva zad. ep, br. 418.646 Ib., str. 414.375

kandidatima sve{tenstva i}i u pomenute zemqe, nego da moraju dolazitik wemu u Mletke radi rukopolo`ewa. 647 Prema ovoj naredbi ti sukandidati i i{li u Mletke, a veliki broj sin|elija izdanih od ep.Sofronija, koje se i danas u arhivama ~uvaju, pokazuju da je ovaj episkop,osobito od 1786. do 1788. godine, mnogo sve{tenika za Dalmacijurukopolo`io. Kandidate za sve{tenstvo slao je u Mletke arhimandritNikanor sa svojim preporu~nim pismima, i na osnovu ovih pisama ep.Sofronije je i obavqao rukopolo`ewa. Radi nadzora sve{tenstva umanastirima i parohijama, dva je puta arhim. Nikanor obi{ao sve crkveu Dalmaciji, i svaki je put podnosio podrobni izvje{taj o svojoj posjetiep. Sofroniju. Sude}i po kopijama tih izvje{taja, koje se danas ~uvaju,arhimandrit Nikanor je vrlo savjesno svoj posao radio i pri posjetamaobra}ao pa`wu na sve ono, na {to se obi~no i danas episkopi osvr}u prisvojim kanoni~kim posjetama: stawe crkve i bogoslu`benih i crkvenihpredmeta, vjera i moral u narodu, vladawe sve{tenika u pastirskom idru{tvenom odno{aju, rukovawe crkvenom imovinom itd. Prva op}aposjeta Nikanorova dalmatinskih crkava bila je 1785. godine, i trajala jepet mjeseci, do kraja septembra. 648 Na osnovu izvje{taja o ovoj posjeti mismo ono kazali o marqivosti Nikanorovoj u vr{ewu povjerene muvikarske slu`be. Imao je ovaj arhimandrit da se bavi i poslom jednimvanrednim, koji se istakao u unutra{wem crkvenom `ivotudalmatinskom, a koji je izazvao Gerasim Zeli}, brat man. Krupe.Zeli} je po{ao bio iz svog manastira 1782. g. na putovawe uinostranstvo, i u polovini 1785. g. na|e se u Carigradu, gdje ga jerusamskipatrijarh Avramije proizvede za arhimandrita man. Krupe, sa pravomno{ewa mitre pri bogoslu`ewu. Prije nego {to }e se povratiti uDalmaciju, Zeli}, arhimandrit mitrofor, po|e u Mletke da se prika`eep. Sofroniju i da zamoli od wega, da mu prizna dobiveno crkvenodostojanstvo. Sofronije 18. februara 1786. g. napi{e vikaru Nikanorupozivom da ga izvijesti o Zeli}evoj pro{wi i o `eqi wegovoj, da bimogao u Dalmaciji slu`iti sa arhimandritskim znacima i pod mitrom.Nikanor je podnio 28. marta iste godine tra`eni izve{taj, izra`avaju}imi{qewe, da bi Zeli}u moglo biti dopu{teno, da u man. Krupi slu`i kaoarhimandrit, kad bi on (Sofronije), kao eparhijski episkop, odobrio muto; a u pogledu no{ewa mitre pri slu`bama crkvenima, ostavqa to daodlu~i sam episkop, upozoruju}i ga samo, da ni on, kao arhimandritvikar, nema pravo upotrebqavati mitru i da tako {to nije u obi~aju ni uaustrijskim zemqama, gde su mnogo vi{i i va`niji manastiri nego li uDalmaciji. Za ovaj Nikanorov izvje{taj Zeli} je doznao, te je po~eo raditoga javno izra`avati svoje nezadovoqstvo, i mnoge je na svoju stranuzadobio, tako da su se po~eli i nemiri pokazivati u crkvi. Uslijed647 Ib., str. 419.648 Aleksij. rkp.376

ovoga, i da bi se stalo na put tim nemirima, ep. Sofronije izda 20. juna1786. g. pismenu naredbu, da Zeli} mora pokoran biti zakonitopostavqenom episkopskom vikaru u Dalmaciji, a u isto vrijeme kori ga,{to je po tu|im stranama tra`io crkvena dostojanstva, a bez privole nato nadle`nog mu zakonitog episkopa, za kakvog on je du`an da wega(Sofronija) priznaje; kori ga i za to, {to uva|a neke neobi~ne novosti udalmatinsku crkvu time, {to ho}e da slu`i pod mitrom, jer samo episkopima u mleta~ko-dalmatinskoj eparhiji pravo na to; iz po{tovawa pakprema bla`enom patrijarhu jerusalimskom Avramiju, koji ga je proizveoza arhimandrita, dozvoqava mu, da mo`e nositi titul arhimandrita iu`ivati ~ast arhimandritsku, ali bez povrijede nastojateqskoga pravazakonito izabranoga krupskog igumana, i da mo`e kao arhimandritslu`iti, ali nikada i ni u kakvom slu~aju pod mitrom. 649 Ovu je svojunaredbu Sofronije poslao arhimandritu Nikanoru, da je saop}i Zeli}u.Nezadovoqan tom episkopskom odlukom, krene opet Zeli} na put uinostranstvo septembra iste godine, i povrati se u Dalmaciju tek trigodine ka{we.29.Spomenuli smo gore, kako latinsko sve{tenstvo nije prestajalo usvakoj prilici uznemirivati pravoslavne. Vlada se tome ili ~inilanevje{ta, ili se mo`da i sama bojala istog sve{tenstva i wegovihbiskupa. @albe na to sve{tenstvo od strane raznih pravoslavnihcrkvenih op{tina stizale su arhimandritu Nikanoru svaki ~as, i sve suisticale potrebu, da bi se ~im prije uva`ila op}a `eqa da budeimenovan episkop, koji bi sjedi{te svoje imao u Dalmaciji, i koji bijedini kadar bio suzbiti nasrtaje latinskog sve{tenstva na pravoslavnuvjeru. Nikanor uslijed ovih tu`aba i op}eg narodnog nezadovoqstvaodlu~i po}i u Mletke, da sve ovo li~no prika`e senatu. U po~otku 1790.g. on se na{ao u Mlecima, gdje ga velika gospoda mleta~ka lijepoprimi{e, i po izgledu obrati{e ozbiqnu pa`wu na wegove rije~i, kojimaje opisao stawe dalmatinske crkve bez svog zasebnog episkopa. Sjete se,da su bez odgovora ostavili pro{wu pravoslavnih Dalmatinaca od 1785.godine, te budu pozvani dr`avni inkvizitori, da tobo`e hitno u~inevladi odnosni predlog. Ti inkvizitori to u~ine 3. avgusta 1790. g. ipodnesu ovakav predlog: „Uzimaju}i u obzir malo utje{ne doga|aje uDalmaciji uslijed toga, {to pravoslavni u onoj provinciji ne prestaju`aliti se na latinske prelate, koji, treba priznati, glavni su uzrok {toni do danas oni pravoslavni nijesu mogli dobiti zasebnog svog duhovnogstarje{inu, a imaju}i s druge opet strane pred o~ima, da ne trebauvrijediti iste prelate, kad bi se `eqama pravoslavnih u svemuzadovoqilo," inkvizitori misle, da treba za to dr`ati se sredwega puta,649 Ib., i br. 420. st. arhiva zad. ep. Zeli} u svome `itiju (izd. 1823. str. 166 i sl.) opisuje ovo malodruk~ije.377

naime, da filadelfijskom arhijepiskopu (Sofroniju) ostane i u naprijedvlast nad pravoslavnim crkvama Dalmacije i Boke i da wegovaresidencija bude, kao i do sada, u Mlecima, a da on i u Dalmaciji imajednog svog generalnog vikara, koji bi imao dostojanstvo episkopa inpartibus, i koji bi stanovao u kakvom selu, gdje su sami pravoslavni, nedaleko od Zadra, da se taj episkop ne smije nikada pokazati u gradovimadalmatinskim u svome dostojanstvu i da nema prava na posjete i ~asti, a ugradskim crkvama kad ima da slu`i, mora to ~initi bez ikakve javnesve~anosti. 650Kao {to se vidi, ovaj predlog dr`avnih inkvizitora nije u samojstvari ni{ta drugo, nego ono, {to je 15 godina prije predlo`io biosenatu dalamtinski proveditor Jakov Gradenigo. Pa kao {to je senattada napustio onaj Gradenigov predlog „radi dr`avnih obzira", tako jeradi tih istih obzira napustio sada i ovaj predlog dr`avnihinkvizitora. Me|utijem u ono isto vrijeme, kad su inkvizitoripodna{ali vladi onaj svoj predlog, umre episkop Sofronije, u vrijeme,kad se jo{ u Mlecima bavio arhimandrit Nikanor. 651Sofronije je bio po{qedwi mleta~ko-dalmatinski episkop. Poslijesmrti wegove, za dugo se nadle`ni nijesu mogli slo`iti o osobi, koja biga naslijedila. Tek u po~etku 1795. g. bude izabran u~eni jeromonahGerasim Cigura, a 26. septembra iste godine vlada potvrdi taj izbor.Nije mogao biti posve}en tada za episkopa, jer su otezali u Carigraduodobrewem izbora, dok me|utijem 12. maja 1797. g. mleta~ka republika, iCigura ostane poslije toga u Mlecima samo kao glavni paroh tamo{wecrkvene op{tine. 652Za arhimandrita Nikanora, koji se nalazio u Mlecima, kad jeSofronije umro, izgledi su svi bili, da }e on biti imenovan zavikarnog episkopa za Dalmaciju i Boku, jer je mleta~ka vlada tog ~ovjekauva`avala i imala vjere u wegovu podani~ku lojalnost. O ovome su ~ak idogovarawa bila izme|u vlade i Nikanora, i stvar se imala, kako se ~ini,rije{iti poslije postavqewa novog mleta~ko-dalmatinskog episkopa. 653Nije se to rije{ilo zbog razloga, koji smo gore naveli. Nikanorme|utijem u polovini avgusta 1790. g. ve} je bio u Dalmaciji, iprodu`avao je crkvenu upravu revnosno kao i prije.Odmah poslije povratka iz Mletaka, imao je Nikanor da se bavi novimjednim neprijatnim unutra{wim poslom. Na Petrovdan 1789. g. na|e se uZadru arhimandrit Zeli}, po{to se iz Rusije povratio bio, i toga danaslu`i on saborno sv. liturgiju u zadarskoj crkvi sa velikom sve~ano{}upod mitrom, i kako ka`u, i sa `ezlom u ruci. Ovo je bilo protivu one650 Docum., p. 490.651 Veludos, str. 103. St. arhiva zad. ep, br. 423. Aleksij. rkp.652 Veludos, str. 104.653 Aleksij. rkp.378

naredbe, koju je izdao bio ep. Sofronije 20. juna 1786. g. Radi ovoga ~inaNikanor napi{e Zeli}u, upozoruju}i ga na istu naredbu i na du`nost, dase sve{tenici moraju pokoravati episkopskim naredbama. Ovo ne bude povoqi Zeli}u, te se zaplete stvar tako, da je morao presu|ivati samproveditor. Uslijed odnosne Zeli}eve `albe proveditoru, ovaj pozoveNikanora, da podnese zvani~ni izvje{taj o svemu. To Nikanor u~ini 12.oktobra 1790. g. i poslije du`eg raspravqawa ove stvari, proveditorrije{i, da episkopska ona naredba, kao izdana od zakonite vlasti, morau punoj snazn biti. Zeli}, nezadovoqan ovom proveditorskom odlukom,krene opet iz Dalmacije u decembru iste godine, i povrati se tek poslijedvije godine, kad je ve} umro bio arhimandrit i ep. Vikar NikanorBogunovi} (27. juna 1792. g.). 654 30.Poslije smrti arhimandrita Nikanora na{la se dalmatinskacrkva bez duhovnoga starje{ine. Uslijed ovoga je oslabila odmah usve{tenstvu disciplina, jer je svak ostavqen bio da po svojoj glavi radi;a po~eli su tada pojedini i ra~unati na to, kako bi zauzeli episkopskomjesto, za koje se mislilo, da }e najposlije morati biti ve} jednomustanovqeno u Dalmaciji. Trajala je ova neodre|enost za pune trigodine, dok najposlije pravoslavni Dalmatinci zajedno sa Bokeqomaodlu~e po`aliti se senatu na to, i potra`iti da mogu izabrati ipredlo`iti jedno lice, koje bi im bilo postavqeno za episkopa. Ovapredstavka narodna bude prikazana u savjetu u Mlecima 14. septembra1795. godine. 655 Podnijeli su ovu svoju predstavku senata Dalmatinci iBokeqi, kako izgleda po nagovoru tada{weg proveditora A. Marina,koji je i sam razumijevao, koliko je opravdana `eqa wihova, da imajusvog zasebnog duhovnog starje{inu. Na ovu predstavku, koju je vladaposlala proveditoru radi izvje{taja, proveditor je odgovorio 19.oktobra iste godine u vrlo povoqnom za pravoslavnu dalmatinsku crkvusmislu, i predlo`io je, da taj pravoslavni episkop dalmatinski bude usvemu izjedna~en u pravima latinskih dalmatinskih episkopa. 656 Bi}e posvoj prilici senat predao sve ovo opet na mi{qewe raznih svojihsavjetnika, i kao obi~no, ostavqeno sve po starom.Po{to jo{ nije dolazilo nikakvo senatsko rije{ewe o toliko`eqenom episkopu, tada{wi proveditor Andrija Kverini naredi u julu1796. g. da sve{tenstvo izabere, na mjesto pokojnog arhimandritaNikanora Bogunovi}a, novog upraviteqa crkvenog sa pravima pokojnogNikanora, a sa naslovom „generalnog vikara". To bude izvr{eno ukninskopoqskoj crkvi 30. jula iste godine, i ve}inom glasova bude654 Aleksijevi} u svojoj kwizi op{irno opisuje ovu raspru Zeli}evu sa Bogunovi}em, i na osnovu togami smo ovo napisali. Zeli} (str. 288 i sl.) druk~ije o tome govori. O arhimandritu Bogunovi}u imadosta podrobna biografija u S. D. Magazinu za 1840. god, str. 147-171.655 Docum., p. 401.656 Ib., str. 492.379

izbaran arhimandrit Gerasim Zeli}, a 22. oktobra iste godine bude tajizbor od vlade odobren. 657Ali u to isto vrijeme, kad je Zeli} postao vikarom, bude izabrannastojawem doti~nih gra|ana koliko Dalmacije, toliko i Boke, zaepiskopa arhimandrit Simeon Ivkovi}, rodom iz Ercegnovoga. Na ovajizbor izdadu svi odnosnu svjedoxbu sa svojim potpisima. Istu svjedoxbupotpi{e i sve{tenstvo, a tako|er i arhim. Zeli}, i tada{wi kr~kiarhimandrit Savatija Vasiqevi}. 658 Kao {to se vidi izbor jednodu{an.Tako dakle sada, u drugoj polovini 1796. g. dalmatinska je crkva imalana upravi zakonito izabranog i od vlade potvr|enog vikara u licuarhimandrita Gerasima Zeli}a, i ujedno je imala ve} izabranog odnaroda i sve{tenstva episkopa u licu arhimandrita SimeonaIvkovi}a, koji samo jo{ nije bio od dr`avne vlasti potvr|en, te nihirotonisan.Zeli}u je bilo 45 godina, kad je postao vikarom. O `ivotu svom dotoga vremena, Zeli} je sam sve napisao u svome „`itiju". Djelovawe wegovoposlije toga, kao upraviteqa dalmatinske crkve, bi}e ni`e spomenuto podokumentima, koji postoje. Ivkovi}u pak, kad mu je izdana ona svjedoxba,da ga svi biraju za svog episkopa, bilo je 40 godina. Ο ovomarhimandritu Zeli} u svom `itiju dosta govori. Spomiwe o wemu, da gaje prvi put sreo u Kremen~ugu (u Rusiji) 1784. g. kao prostog monaha ida ga je tu poznao, da je „hitra i lukava lisica"; govori zatijem, da se1796. g. na{ao Ivkovi} u Dalmaciji, ali da ne zna, gdje je postao djakonom,sve{tenikom i arhimandritom, jer nije imao, ili nije htio nikome dapoka`e odnosne isprave o tome, i on (Zeli}) „sumwao je jako i svagda, jeli taj Ivkovi} po kanonima i crkovnijem pravilama posve}en nadjakonstvo i svja{~enstvo igdje u kakva episkopa"; da je imao istiIvkovi} 12. 000 cekina, koje da bi rado bio sve potro{io, samo dapostane episkop Dalmacije i Boke; kako je taj Ivkovi} prevarom izradio,da su ga ~etiri crkvene op{tine: zadarska, {ibeni~ka, skradinska idrni{ka izabrale za episkopa, ,,no potajno, da ne ~uju tri manastira imirski kler, da ovi ne stanu kako na put ovom kradenom i kanonimaprotivnom izbraniju"; kako je i on, da ne bi uvrijedio pomenute crkveneop{tine, dao svoj potpis da Ivkovi} bude episkop, i kako je cirkularnonaredio igumanima man. Krke i Dragovi}a i svima parosima, da potpi{ui svaki udari pe~at, da pristaju na to isto, te kako je Ivkovi} tadapo{ao sa tom ispravom u Mletke da je prika`e senatu. 659 Ovako pi{eZeli} o Ivkovi}u u svom `itiju. Je li sve ovako, kako Zeli} pi{e oIvkovi}u, mi nijesmo u stawu procijeniti, jer nam oskudjevaju za toodnosni podatci. A {ta je bilo sa Ivkovi}em poslije 1796. g. kaza}e se657 Ib., str. 494.658 Ib., str. 495-501.659 ,,@itije”, str. 97 i dr.380

daqe na osnovu postoje}ih dokumenata. Obojice ovih arhimandrita, iZeli}a i Ivkovi}a, daqi rad razvija se ve} ne vi{e pod vla{}u mleta~kerepublike, nego pod vla{}u Austrije, a Zeli}ev i pod vla{}u Francuza, jeru ovo doba pada mleta~ka republika, i wena vlast prestaje nadDalmacijom i Bokom.O uzrocima pada mleta~ke republike napisane su mnoge debele kwige,pa je suvi{no o tome i ovdje sada spomiwati. Veliko samopouzdawezanijelo je bilo qude, koji su vodili dr`avne poslove, i umjesto da seoni staraju uskoristiti se mirom, u kom se republika nalazila saostalim dr`avama za mal ne ~itav jedan vijek, i osna`iti i u~vrstitimo} republike za budu}nost, oni se predado{e u`ivawu onoga, {to jerepublika dotle stekla i nasla|ivawu veli~inom i slavom mleta~kom. Utom zanosu svome, oni nijesu vodili ra~una o tome, kako se sna`e inapreduju pograni~ne dr`ave, a nijesu opa`ali, ni kako opada mleta~katrgovina, koju su preoteli susjedni narodi, i kako uslijed toga opadarepublici materijalna snaga i kako ona siroma{i. Bogata{imamleta~kim, aristokratima, koji su glavnu rije~ vodili u dr`avnimposlovima, dobro je bilo, i oni su gledali da im to tako bude i unaprijed, a otklawali su sve, {to bi im moglo smetati, da po voqiu`ivaju svoja bogastva. Wih se ni{ta nije ticalo, {ta biva u drugimdr`avama, pa ni to, da li republika ima svoju nekada{wu unutra{wumo}, da bi mogla pri potrebi sebe odbraniti od eventualne tu|inskenavale. Kad se u po{qednoj ~etvrti XVIII vijeka razbuktio rat po svojEvropi, i kad je svaka dr`ava gledala da na|e saveznika za svoju obranu,mleta~ka aristokracija, da ne pomuti svoje beato far niente, progla{uje, da}e republika ostati u neutralnosti. A kad Francuzi, napreduju}i uratnim svojim pobjedama, pre|o{e 1796. g. ~ak granice republike,mleta~ka gospoda jo{ ne odlu~uju, da republika stupi u savez sa jednompli drugom dr`avom radi obrane, nego i opet progla{uju neutralnost,ali sada tobo`e oru`anu neutralnost. A ova je neutralnost u~inila to,da, i ne pitaju}i republiku, Austrija i Francuska ugovaraju u aprilu1797. g. u Leobenu, {ta }e od wenih zemaqa, a malo zatijem potpisuju oneu Kampoformiju mir, po kome mleta~ka republika vi{e ne postoji, iDalmacija postaje austrijska provincija.381

SEDMI PERIOD1797-1849.Za prvih {esnaest godina od kako je Dalmacija prestala bitimleta~kom provincijom, ona mijewa tri vlade: austrijsku, pakfrancusku, i opet austrijsku. Prva austrijska vlada traje osam godina,francuska tako|er osam godina, i tada nastupa opet austrijska vlada zasva daqa vremena.Po kampoformijskom miru, kao {to smo vidjeli, postala jeDalmacija austrijska provincija. U julu 1797. g. stupio je saaustrijskom vojskom u Dalmaciju general Rukavina, i primio je odDalmatinaca zakletvu vjernosti vladaocu austrijskom. U avgustu istegodine ustanovqena je bila u Zadru carsko-kraqevska vlada.Sude}i po odnosnim zvani~nim ispravama austrijske vlade, izgleda dase htjelo po~eti uva|ati razne reforme u svima granama uprave, te da }enastupiti u Dalmaciji boqe stawe od onoga, kakvo je bilo za vrijememleta~ke republike. Ali nove ratne prilike, izazvane u EvropiNapoleonom, koji se 1804. g. proglasio carem Francuza, a slijede}egodine kraqem Italije, sprije~i{e svaki kulturni rad i u Dalmaciji.Bukne 1805. g. rat izme|u koaliranih dr`ava: Austrije, Rusije i Engleskes jedne, i Napoleona s druge strane. Napoleonova zvijezda sijala je tada usvem sjaju svome. Pobjeda oru`ja wegovog kod Austerlica bila je odlu~nai za Dalmaciju. Po`unskim mirom u decembru 1805. g. Austrija jeizgubila Dalmaciju, koja tada do|e pod vlast Francuza.U po~etku 1806. g. francuski general Molitor stupio je u Dalmaciju iprimio od Dalmatinaca zakletvu vjernosti Napoleonu. U aprilu istegodine bude imenovan V. Dandolo za generalnog proveditora Dalmacije,a tri mjeseca ka{we general A. Marmon za vojni~kog zapovjednika. Poproklamu, {to je Dandolo izdao ~im je stupio na upravu Dalmacije,Dalmatinci su mogli dr`ati, da je nastupilo vrijeme, kad }e se mo}iurediti ova zemqa u svakom pogledu i poboq{ati weno stawe. RadDandolov, koji je on najenergi~nije razvio od prvoga dana svoje uprave uDalmaciji, pokazao je da proklam wegov nije mrtva rije~ i pustoobe}awe, jer je zbiqa on mnogo dobra zapo~eo, a dosta i izveo. A mogaobi bio Dandolo i jo{ vi{e izvesti, da nije bio rad wegov sprije~avanunutra{wim nemirima u zemqi, koje su izazivali oni koji nijesuzadovoqni bili {to je Dalmacija pod Napoleonovom vla{}u. Na prvommjestu sprije~avalo je taj rad latinsko sve{tenstvo, koje je nepovjerqivogledalo na uva|awe u zemqi na~ela gra|anske slobode i ravnopravnosti,i koje je radi toga izazivalo narod na oporbu. Oprije~avali su to iemisari pre|a{we vlade, nastoje}i da oduzmu Francuzima ovu zemqu,koju su oni smatrali da je Napoleon silom uzurpirao. Ovi su emisarimalo po malo spremili u Dalmaciji formalni ustanak, koji je ve} 1807.382

g. pokazao prve otvorene znake, tako da se u oktobru iste godine moraoustanoviti u Spqetu prijeki vojni~ki sud. Tiwao je poslije togaustanak za dvije godine, dok u martu 1809 g. opet se razbuktio. Trimjeseca ka{we austrijska vojska sa generalom P. Kne`evi}em do{la jebila do blizu samoga Zadra. Pobjeda Napoleonovog oru`ja kod Vagramarije{i daqu sudbu tog dalmatinskog ustanka. U oktobru iste godineAustrija prizna Francuzima pravni posjed nad Dalmacijom; i tada budeustanovqena „kraqevina ilirskih provincija" sa glavnim gradomQubqanom, u kojoj je kraqevini Dalmacija zauzimala peto mjesto. Poslijeovoga nastupilo je u Dalmaciji mirno francusko vladawe, sve do 1813.godine. U oktobru te godine bude pora`ena Napoleonova vojska kodLajpciga, i po{qedicom toga bilo je, da su sve ilirske provincijepre{le opet Austriji, i Dalmacija postala je opet austrijskaprovincija. 660Promjene ove vlada imaju naravno uticaja i na doga|aje pravoslavnecrkve u Dalmaciji, i razli~no se oni pod raznim vladama razvijaju. Raditoga }emo zasebno pregledati te doga|aje, najprije za prvog austrijskogvladawa, zatijem za vladawa francuskog, i najposlije za drugogaustrijskog vladawa i do polovine XIX vijeka.ΙZa vrijeme prvog austrijskog vladawa u Dalmaciji (1797. do 1805.)polo`aj pravoslavne crkve nije se u ni~emu izmijenio. Ostalo je sveonako, kao {to je bilo za vrijeme mleta~ke republike. Javqa se samosada novi jedan faktor, koji uti~e na poslove pravoslavne dalmatinskecrkve, a to je arhijepiskop i mitropolit karlova~ki. Uticaj ovaj uostalom slabog je uspjeha imao u ovo doba, i malo je mogao da pomogneure|ewu crkvenom, a to zbog raznih smetwa i unutra{weg i spoqa{wegkaraktera.1.Kao {to znademo, u drugoj polovini 1796. god. izabran je bio i odmleta~ke vlade potvr|en za generalnog vikara pravoslavne dalmatinskecrkve, arhim. Gerasim Zeli}, a u isto vrijeme izabran je bio zadalmatinskog episkopa arhimandrit Simeon Ivkovi}. Izbor ovajIvkovi}ev nije bio tada jo{ od vlade potvr|en, nego se to teko~ekivalo, i tada bi ve} morala bila prestati vikarska vlast Zeli}eva.Kad je nastupila u Dalmaciji austrijska vlada, ona je zatekla udalmatinskoj crkvi ono stawe, koje je bilo u drugoj polovini 1896.godine: generalni vikar i zakoniti upraviteq crkve bio je arhim.Zeli}, a izabrani, ali jo{ ne potvr|eni episkop bio je arhim. Ivkovi}.660 Za doga|aje u Dalmaciji poslije pada mleta~ke republike i do po~etka drugoga austrijskogvladawa vidi: T. Erber, Storia della Dalmazia dal 1797. al 1814. Zara, 1886-1892. P. Pisani, La Dalmatie de1797 a 1815. Paris, 1893.383

Trebalo je sada da austrijska vlada izda sa svoje strane akt priznawaZeli}u, kao general-vikaru, a Ivkovi}a da potvrdi za episkopa. Prviposao lako je po{ao, ali ne tako ovaj drugi.Zeli} je poznat ve} bio austrijskoj vladi, kao privr`enik Austrije; 661i general Rukavina, kojemu se Zeli} prikazao u Spqetu odmah, ~im jeaustrijska vojska zaposjela Dalmaciju, priznao je Zeli}a za upraviteqapravoslavne crkve u Dalmaciji, i 15. jula 1797. g. izdao mu o tomeodnosni dekret. Dalmatinski guverner Turn primio je na znawe tuodredbu Rukavininu; i Zeli} je sada zauzeo u Dalmaciji onaj polo`aj,koji je imao pri biv{oj mleta~koj republici. Dobiv{i priznawestarje{inske svoje duhovne vlasti od vlade, Zeli} se postarao da bi toisto priznawe dobio i od vrhovnog starje{ine sve pravoslavne crkve umonarhiji, a to je od tada{weg arhijepiskopa i mitropolitakarlova~kog Stevana Stratimirovi}a. Radi toga Zeli} se obrati 20.juna 1797. g. Stratimirovi}u u Karlovce, prikazuju}i sebe kaogeneralnog vikara dalmatinskog i izjavquju}i svoju u svegapravoslavnog naroda pokornost mitropolitu. Stratimirovi} odgovoriZeli}u 5. avgusta iste godine, primaju}i na znawe objavu wegovu itra`e}i podatke o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji. 662 Takim na~inomZeli} je sada utvrdio svoja vikarska prava u Dalmaciji i kod dr`avne ikod crkvene vlasti u monarhiji; premda je, kao {to nam wegovotada{we dr`awe pokazuje smatrao ovo svoje starje{instvo udalmatinskoj crkvi samo privremenim, dotle samo dok vlada ne potvrdiza episkopa arhimandrita Ivkovi}a, koji je za to mjesto ve} izabranbio, i kojemu je i Zeli} sa ostalim sve{tenstvom svoj glas dao bio.Me|utijem i Ivkovi} je preduzeo nu`ne korake i u Be~u i uKarlovcima, da bi wegov izbor za episkopa potvr|en bio, te bi mogaoodmah i biti posve}en. Po|e on li~no u Be~, i 18. juna 1797. g. podnesecaru molbu, da bi izbor wegov udostojen bio carske potvrde, tenare|eno karlova~kom mitropolitu da bi ga posvetio za episkopa. 663Napi{e malo poslije toga Ivkovi} i Stratimirovi}u mole}i, da bimitropolit preporu~io u Be~ wegovu stvar. U isto vrijeme obrati se iZeli} zajedno sa predstavnicima zadarske crkvene op{tine u Be~molbom, da bi car potvrdio izabranog episkopa Ivkovi}a „pobo`nog iu~enog arhimandrita, koga sve sve{tenstvo i narod u Dalmaciji `eli za661 To je pokazao Zeli} one iste godine, kad je pala mleta~ka republika, i kad je obznanio bioprovincijala franci{kanskih manastira fra Paskvala Sekulu, da su svi pravoslavni Dalmatinci voqnipridru`iti se Austriji. Vidi pismo istoga provincijala fratru Andriji Doroti}u od 14. juna 1797. g.Erber. I, 25-26. O djelatnosti svojoj u korist Austrije u to doba spomiwe i Zeli} u svoi `itiju. Str.384, 390. i dr.662 Arhiva karlova~ke patrijar{ije, br. 236. god. 1798.663 St. arhiva zad. ep, br. 436.384

svog crkvenog starje{inu." Pro{wa je ova prezentirana u Be~u 26.avgusta 1797. godine. 664Stratimirovi}, kome su jo{ i drugi pisali bili i preporu~iliIvkovi}a, odgovorio je u avgustu iste godine, da }e rado u~initi {to`ele, ~im odnosnu obznanu iz Be~a dobije. 665 Be~ka dvorska komisijaizrazila se u na~elu, da nije protivna Ivkovi}u, i potra`ila jeinformaciju od c. k. zadarske vlade, koliko o osobi Ivkovi}a, tolikoi o residenciji budu}eg episkopa, o dotaciji wegovoj, o vlastiwegovoj, o crkvenoj zavisnosti i o imenovawu. Zadarska je vladapodnijela 26. avgusta 1797. g. (br. 235.) tra`enu informaciju. U pogleduosobe Ivkovi}a kazano je, „da ga svi u jedan glas hvale i to u tolikojmjeri, da nema nikoga koji bi mu mogao uporedo stati," i prema tome daje potpuno zaslu`an episkopskog dostojanstva. O ostalim ta~kamainformacija ka`e: o prvoj, da bi najzgodnije mjesto za residenciju bioZadar; o drugoj, da bi episkop morao dobivati dotaciju iz dr`aveblagajnice, isto tako i episkopski vikar, koji bi stanovao u Kotoru; otre}oj ta~ki ka`e, da bi se vlast episkopova morala odrediti posebnimnormama, po{to su pod mleta~kom vladom latinski biskupi dalmatinskinavikli bili na neku jurisdikciju i nad pravoslavnima; o ~etvrtoj da nebi dalmatinski episkop morao zavisiti u duhovnim stvarima odkarlova~kog mitropolita, a za{to, u informaciji nije kazano, nego sespomiwu samo „ve} poznati razlozi," a mi mislimo da je to, {to bi utakvom slu~aju Ma|ari mogli tra`iti da se Dalmacija pridru`iugarskoj kruni, a toga tada u Be~u nijesu nipo{to htjeli, nego o ovojta~ki u informaciji se ka`e, da bi u duhovnim stvarima ovaj episkopimao zavisiti od arhijepiskopa, koji bi se imao tu postaviti; o petojta~ki najposlije ka`e, da zbog mnogih vrlo va`nih politi~kih razlogaepiskop bi morao sasvijem zavisiti od carskog dvora, te imenovaweepiskopa moralo bi svagda pripadati samo caru austrijskom. 666 Poslijeove informacije, koju je zadarska vlada podnijela dvorskoj komisiji,ista, vlada po naredbi te komisije obznanila je 11. decembra 1797. g.Zeli}a i predstavnike zadarske crkvene op{tine, uslijed gore pomenutewihove molbe, da }e predlo`eno biti caru da imenuje Ivkovi}a zaepiskopa. 667 U isto vrijeme, kad je zadarska vlada podnijela u Be~pomenutu svoju informaciju o Ivkovi}u, podnese i Zeli} (29. avgusta1797. g, odgovor svoj mitropolitu Stratimirovi}u na pismo wegovo od 5.664 Zad. crkvena arhiva. Na pro{wi ovoj, koja je na ital. jeziku, potpisani su: Zeli},Nikodim Grui} paroh zadarski, D. Vreto, D. Borovi}, S. \uri}, P. Petrovi}, G.Petrovi}, N. Dede-Jankovi}, N. Dimitrovi}, T. \uri}, J. Borovi}, S. Vukovi}, R.Milodragovi} i J. Vukovi}.665 Karl. patr. arhiva, br. 236. g. 1798.666 St. arhiva zad. ep, br. 449.667 Ibidem.385

avgusta, i u tome odgovoru Zeli} hvali Ivkovi}a „kao mu`a vq`da iiskusna vo sv]tomx pisanii”, i dostojna da bude dalmatinski episkop. 668Vidje}emo daqe, {ta }e se sve dogoditi od sviju ovih hvala i od ovakogop}eg raspolo`ewa naspram arhimandrita Ivkovi}a.Iste ove godine dogodilo se ne{to u unutra{wem `ivotu crkvedalmatinske, {to je po sebi bilo sasvijem obi~no i prosto, ali {to seizrodilo u ru`nu stvar. Od 1756. do 1759. godine slu`io je u Skradinu,najprije kao u~iteq, a zatijem kao paroh, zografski postri`nik,jeromonah Kiril @ivkovi}, ~ovjek vrlo pobo`an i koji je qubio kwigu.Za to vrijeme on je stekao qubav ne samo Skradiwana, nego i sviju onihu Dalmaciji, koji su imali prilike da ga poznadu. Qubili su gaosobito wegovi u~enici, za koje nije nikakva truda {tedio, samo da biim ~im vi{e nauke dao, i kad je po{ao iz Dalmacije u Fru{ku Goru,bio je ispra}en od sviju sa blagoslovom i sa iskazima iskreneblagodarnosti za svoje trudove o prosvjeti. Ovaj jeromonah @ivkovi}postao je poslije (1786. g). episkopom pakra~kim. Borave}i udaqen izDalmacije, on se svagda dopisivao sa pojedinim uglednijimDalmatincima, i iz nekoliko wegovih pisama, koja se sa~uva{e, vidi sequbav wegova k Dalmaciji i `eqa wegova, da bi jedan put posjetio staresvoje poznanike i mnogobrojne u~enike. Ovu je `equ svoju episkop Kirilostvario, kad je Dalmacija do{la pod Austriju. Stigao je on u Zadar 29.septembra 1797. g, bio je u [ibeniku i Skradinu, i 14. oktobra krenuoje iz Zadra natrag preko Sewa u svoju eparhiju. Zadr`ao se dakle uDalmaciji dvije sedmice. O putovawu ovome svom sam episkop Kirilpodnio je poslije (15. aprila 1798. g.) podrobni izvje{taj mitropolituStratimirovi}u. U tom izvje{taju ka`e episkop, da ga je pobudila po}iu Skradin davna{wa `eqa, da vidi mjesto nekada{we slu`be svoje, daposjeti svoje prijateqe i nekada{we u~enike, i usput da popravi i svojezdravqe morskim kupatilom; a idu}i u Skradin morem, nije mogaomimoi}i Zadar i [ibenik, te je s toga pohodio i ta dva mjesta. UZadru da je zatekao kao paroha, nekada{weg svog u~enika, a sada kr~kogarhimandrita Savatiju Vasiqevi}a, koji se osobito obradovao kad jevidio nekada{weg svog dragog u~iteqa, i koji je iz qubavi prema wemupratio ga preko [ibenika u Skradin, ostaviv{i na slu`bi u zadarskojparohiji jeromonaha Nikodima Grui}a. U [ibeniku da je proveo malovremena, i od tuda po{ao je sa arhimandritom Savatijom i {ibeni~kimprotopopom Matejom Vejom i nekim uglednim [iben~anima u Skradin,gdje ga stari znanci najqubaznije primi{e i ugosti{e. Skradiwani gazamoli{e da bi slu`io arhijerejsku slu`bu u wihovoj crkvi, da vidinarod crkveno blagoqepije, kakvo nikada vidio nije. Odazvao se on molbi668 Karl. patr. arhiva, pom. broj.2.386

pravoslavnih, i slu`io je 7. oktobra u crkvi sv. Spiridona, gdje jerukopolo`io za sve{tenika djakona Stevana Vidosavqevi}a, koji je uSkradinu slu`io kod paroha Makarije Krnete. Iz Skradina vratio sepreko [ibenika u Zadar 10. oktobra. Zadrani ga zamole da bi u crkviwihovoj slu`io arhijerejsku slu`bu, i on to u~ini 12. oktobra, i na tojslu`bi kr~kog djakona Sofronija rukopolo`i za prezvitera, a klirikajednog rukopolo`i za djakona. Istoga dana i on i ostali sve{teniciobjedovali su kod arhimandrita Simeona Ivkovi}a. Ostao je u Zadrujo{ jedan dan, i 14. oktobra krenuo je iz Dalmacije. 669Kao {to se vidi iz ovog izvje{taja episkopa Kirila @ivkovi}a, uovom wegovom putovawu u Skradin i boravqewu u ovome mjestu i uZadru i [ibeniku, nema ni{ta neobi~nog, a jo{ mawe takvog ~ega, {tobi dalo povoda kakvom uznemirivawu. Ali arhimandrit Zeli} ovu jestvar druk~ije shvatio. U dolasku onom ep. Kirila u Dalmaciju Zeli} jevidio povrjedu svojih vikarskih prava, te se za to po`alio pismenodalmatinskom guverneru Turnu, a tako|er i mitropolituStratimirovi}u. Guverneru on napi{e 19. oktobra iste godine i istaknekako je episkop Kiril dolazio u Dalmaciju kao „emisar ma|arski, dapodgovori narod da se podlo`i pod ugarsku krunu i vlast, a ne podAustriju, i kako je poslije odlaska svoga, ostavio kao svoje agente u tomeposlu arhimandrita Savatiju Vasiqevi}a i jeromonaha NikodimaGrui}a, koji se sada nalaze pri zadarskoj crkvi. 670 Guverner uzme ovustvar strogo i odmah izda naredbu, da se povede istraga protivu Savatijei Nikodima, da se uklone sa parohije zadarske i da moraju biti umanastiru Krci pod nadzorom igumana Joanikija Ilij}a, sve dokistraga ne svr{i. Ujedno izda tome igumanu ovaj dekret: „Po{to je ova c.k. dvorska komisija odlu~ila da budu pod nadzorom u man. sv. Arhan|elana Krci arhimandrit Savatija Vasiqevi} i jeromonah Nikodim Grui}, tovam se kao igumanu (guardiano) istoga manastira pod najte`u va{uodgovornost nare|uje, da neprestano pazite na ta~no izvr{ewe na{enaredbe i na vladawe Vasiqevi}a i Grui}a, i da svako petnaest danapodnosite o tome c. k. zadarskom gubernijumu bespristrasan i iskreniizvje{taj. Treba tako|er da pazite, da li se arhimandrit Vasiqevi} ilijeromonah Grui} dopisuju sa pakra~kim episkopom Kirilom @ivkovi}emili sa drugim kakvim osobama u Ma|arskoj, i doznav{i za takvodopisivawe, da odmah izvijestite c. k. zadarski gubernijum." 671Istoga dana (19. oktobra) napisao je Zeli} o ovome poslu iStratimirovi}u, i tu isti~e, kako on ima punu vlast nad crkvenimposlovima u Dalmaciji po smislu odnosnog vladinog dekreta, kako je669 Aleksijev rkp. Vidi i karl. patr. arhiva pod istim brojem (236. g. 1798). pismo ep.@ivkovi}a od 15. apr. 1798.670 St. arhiva zad. ep, br. 442.671 Gubern. br. 2280. od 31. decembra 1797.387

episkop @ivkovi} dolazio ovoga mjeseca u Zadar i bio je na kvartiru „unqkotorogx kapelana zadarskogx, arhimandrita Savatie ker~kogx,kotorwj kapelanx arhimandritx sprovodilx

u~initi odnosne svoje predloge. 677 Ministar Tugut odgovorimitropolitu 10. januara 1798. g. da }e se car postarati i o pravoslavnojcrkvi u Dalmaciji, ~im dalmatinska vlada podnese ta~nu informaciju osvima unutra{wim poslovima one provincije, a me|utijem nekamitropolit nastoji, da se narod tamo pretrpi i neka ni{ta nepreduzimqe prije nego {to carska vlada ne izda odnosne naredbe. 678Stratimirovi} je 24. januara iste godine zahvalio ministru za ovo. 679 Au isto vrijeme izda naredbu susjednim Dalmaciji episkopima ikonsistorijama da se ni najmawe ne mije{aju u poslove dalmatinskecrkve, dok carska vlada ne izda svoje naredbe u pogledu te crkve. 680Dok su se o~ekivale iz Be~a te naredbe, dva dalmatinska arcibiskupasa jo{ sedam biskupa podnesu 1. avgusta 1798. g. caru u Be~ op{irnimemorijal o ure|ewu crkve u op}e u Dalmaciji, i u 5. ta~ki togmemorijala spomiwu pravoslavni narod kao perfida gens, na ~ijuvjernost prema caru ne mo`e se nikako ra~unati, te mole, „da bude dalekood dalmatinske crkve episkop gr~ko-shizmati~ki (graecanici scismatisepiscopus)", koga bi htjeli da uvedu u Dalmaciju {qedbenici te shizme. 681Ovo su dalmatinski biskupi napisali caru u Be~; a zadarska vladapo~ela je bila ve} na djelo izva|ati naspram pravoslavnih ono, {to suu na~elu ti biskupi o wima u svom memorijalu kazali. Vidje}emo daqekako }e se izraziti ta vlada o Ivkovi}u; me|utijem 25. jula 1798. g. onaizdaje op}u naredbu na sve, da pravoslavni Dalmatinci morajusvetkovati sve latinske praznike. 682 Bio je izabran novi papa u Rimu(Pije VII) i vlada 6. jula 1800. g. nare|uje tutorima pravoslavnezadarske crkve pod te{ku wihovu odgovornost, (sotte gravo lororesponsabilita) da se mora na crkvi udarati u zvona u slavunovoizabranoga pape. 683 Po{to pravoslavni nijesu htjeli svetkovatilatinske praznike, to vlada 23. avgusta 1800. god. ponavqa pre|a{wusvoju naredbu, prijete}i kaznom ko je ne bude izvr{ivao. 684 A da ne bipravoslavni Dalmatinci pomislili, da su prestale za wih va`itinaredbe mleta~ke republike o wihovima odnosima prema latinskomsve{tenstvu, vlada 11. jula 1801. g. objavquje, da ostaje i sada na punojsnazi naredba 3. oktobra 1779. g. proveditora Alviza Foskari, po kojojlatinski sve{tenici imaju pravo pratiti pravoslavne pokojnike, idodaje jo{, da sve naredbe koje su va`ile 1796. godine uinterkonfesionalnim pitawima, moraju bezuslovnu snagu imati, dok677 Ibid., br. 161. g. 1798.678 Ibidem.679 Ibidem.680 Ibidem.681 Theiner, Vet. Monum II, 316.682 St. arhiva zad. ep, br. 451.683 Ibid., br. 463.684 Ibid., br. 464.389

carski dvor druk~ije ne odlu~i. 685 A doga|aj koji }emo sada opisati,pokaza}e da je zadarska vlada tada{wa bila i fanati~na u postupawu sapravoslavnima, i da u tome sasvijem nije poga|ala, {ta je be~ki dvor otome tada mislio.Pravoslavna zadarska crkva sv. Ilije bila je nekada, kao {to znamo,latinska crkva, i ustupqena je bila pravoslavnim Zadranima uz obvezu, dapla}aju godi{wi ustanovqeni livel doti~nom latinskom beneficijatu.Taj su livel pravoslavni Zadrani pla}ali sve do pada mleta~kerepublike. Tad se to napustilo sve do smrti zadarskog arcibiskupaIvana Kr{ana (12. decembra 1800. g.) Poslije smrti ovog arcibiskupazauzeo je upravu arcibiskupije generalni vikar Ivan \urovi}, velikifanatik, koji je radi svog fanatizma za vrijeme francuske vlade uDalmaciji morao biti i utamni~en. Ovome se vikaru zahtjelo odmah prvegodine wegove uprave pokazati svoj fanatizam na pravoslavne Zadrane.Osnivaju}i se na nekada{wem beneficijatskom pravu na crkvu sv. Ilije,naredi ovaj \urovi} u maju 1801. g. da latinska litija, koja ide po gradupred Spasovdan, u|e i u pravoslavnu crkvu sv. Ilije i da tu sve{tenicilatinski sa narodom pjevaju litanije. To se dogodilo upravo u onaj ~as,kad je pravoslavni sve{tenik slu`io u istoj crkvi liturgiju. Kakav semete` morao tada dogoditi u crkvi, kad latini u sav glas po~e{e pjevatisvoje litanije, a pravoslavni je sve{tenik slu`io u isto vrijemeliturgiju, mo`e se ve} lako razumjeti. Protestirali su protivu togapravoslavni i `alili se vladi, ali bez svakog uspjeha. 686 Osokoqen ovim,\urovi} naredi da u o~i dana, kad latini svetkuju uspomenu sv. Ilije, ato je 19. jula, po grigorijanskom kalendaru, imaju latinski sve{tenicislu`iti u zadarskoj pravoslavnoj crkvi sv. Ilije latinske vespere, a nasami dan, dakle 20. jula slu`iti sve~anu pjevanu misu. Prema ovojnaredbi do|u 19. jula u 4 sata po podne procesionalno iz katedralnelatinske crkve sv. Anastasije u pravoslavnu crkvu sv. Ilije jedankanonik, dva sve{tenika i nekoliko klerika, i u|u u crkvu tada upravo,kad je pravoslavni sve{tenik slu`io ve~erwu, te ne obziru}i se na to,po~nu pjevati svoje vespere. Da se {to ru`nijega ne dogodi, ukloni se izcrkve pravoslavni sve{tenik sa nekolicinom vjernih, {to su na ve~erwibili, i odmah bude sazvan zbor pravoslavnih op{tinara, na kome seimalo odlu~iti, {ta treba raditi.Do 5 sati zbor se od 38 op{tinara sastao, odmah zakqu~io {to trebai odmah vladi svoju predstavku podnio. Zakqu~ak je zbora bio: preduzetineposredno i isti ~as najenergi~nije mjere, da sutradan ne budelatinske mise u pravoslavnoj crkvi zadarskoj, a ako bi latinskisve{tenici to htjeli ipak da na silu u~ine i od vlade se ne dobijezadovoqewe do u ve~er istoga dana, to zatvoriti crkvu i predati vladi685 Ibid., br. 471.686 Zad. crkv. arhiva.390

crkvene kqu~e na wenu odgovornoet. U 5 1 / 2 sati ve} crkveni tutoriprikaza{e vladi odnosnu `albu, i vlada isti ~as (pod br. 8746.)odgovori, da je latinsko sve{tenstvo u punom pravu slu`iti toga danasvoje vespere i sutradan misu u pravoslavnoj zadarskoj crkvi, jer se topravo osniva na obvezi livela, koji crkva pla}a doti~nom beneficijatu,i ujedno vlada o{tro nare|uje, da niko ne smije smetati latinskomsve{tenstvu da svoje pravo vr{i, i prijeti kaznom ako se ko tomeusprotivi. Kad su tutori primili ovu vladinu naredbu, i kad im je taista naredba bila jo{ jedan put ponovqena od vlade, oni zatvori{ecrkvu i predado{e kqu~e crkvene u kancelariji c. k. gubernijuma. Vladunije trgao ovaj odlu~ni korak pravoslavnih Zadrana, nego dr`e}i ~vrstosvoju naredbu, po{aqe crkvene kqu~e kapitularnom vikaru \urovi}u,da sutradan mo`e slobodno slu`iti latinsko sve{tenstvo upravoslavnoj crkvi zadarskoj i da vlada jam~i, da niko ne }e smjeti dau tome uznemiri sve{tenstvo. Pravoslavnim Zadranima nije za tadadrugo ostajalo, nego pokoriti se sili. Kanonik Andrija Kolanovi} sadrugim jo{ sve{tenicima slu`ili su slobodno svoje vespere i sve~anumisu u pomenutoj crkvi, i kad je to svr{ilo, vikar \urovi} izvjesti otome pismeno 20. jula vladu i po{aqe joj crkvene kqu~e. 687 Ali ovimnije jo{ svr{ila ova nemila stvar.Vide}i pravoslavni Zadrani ovu nepravicu {to im je u~iwena, i danemaju nikakve nade da }e im c. k. zadarski gubernijum datizadovoq{tinu radi nanesene im uvrjede, nego da su izlo`eni samovoqifanati~kog onog kapitularnog vikara i ostalog latinskog sve{tenstva,oni odlu~e po`aliti se neposredno caru u Be~, {to se sada dogodilo imoliti wegovu za{titu za svoju crkvu. Po{qu oni 30. septembra istegodine pro{wu na cara, u kojoj opi{u sav doga|aj, po`ale se nazadarski gubernijum, te pozivqu}i se na privilegije izdane pravoslavnimSrbima u austrijskoj monarhiji od careva: Leopolda, Josifa, Karla VI iMarije Terezije, mole cara da bi naredio, kako bi i pravoslavniDalmatinci u`ivali onu slobodu u ispovijedawu svoje vjere, kojuu`ivaju drugi pravoslavni podanici. Pro{wu su ovu potpisalitada{wi tutori zadarske pravoslavne crkve: Aleksije Petrovi}, \or|e\uri}, Stevan Katelano i Andrija Vukovi}. 688 Ovu je pro{wu poslao 16.januara 1802. g. iz Be~a zadarskom gubernijumu ministar Koloredo, i uodnosnom pismu ministar ka`e, da je pro{wa pravoslavnih Zadranadobila carsku signaturu, preporu~uje gubernijumu da bude u naprijedvrlo oprezan pri izdavawu svojih naredaba po ovakvim delikatnim687 U ovom svome pismu isti \urovi} `ali se, da crkveni tutori nijesu se dovoqno postarali osvje}ama, te prepotentno tra`i od gubernijuma “di volerli obbligare a questi atto di loro dovere abimmemorabili”.688 Uz ovu su pro{wu prilo`ene bile i sve one naredbe vladine po ovome pitawu.391

pitawima, te nare|uje da mu se po{aqe detaqirana informacija osvemu. 689Ovakvo pismo ministrovo iz Be~a pokazalo je zadarskoj vladi, da jepreterala bila u revnosti svojoj za obranu latinskog sve{tenstva i da jebila nepravi~na u onakvom svom postupawu sa pravoslavnim Zadranima, avidjela je, da je za to sada i ukorena iz Be~a. Trebalo je odgovoritiministru, i tu se sada zapleto{e gospoda, koja su sastavqala tadazadarsku vladu. Dugo su o tome odgovoru razmi{qali, i tek 22. maja 1802.g. bio je on gotov. Izla`e se tu najprije istorija crkve zadarske, i kako sepravo latinskog sve{tenstva na tu crkvu osniva na starom obi~aju, ali nei na pozitivnim dokumentima; navodi se, da je gubernijum mislio, da se uinterkonfesionalnim pitawima mora dr`ati onih norma, koje suva`ile za vrijeme biv{e mleta~ke vlade, dok se nove norme ne izdadu, ida je radi toga povoqio zadarskom kapitularnom vikaru, a osobito da jetako postupio, jer je poznato kakvi su larmaxije (clamorosi) latinskisve{tenici, koji bi odmah istakli da se protivu vjere radi, da im se nijedopustilo ono, {to su sada tra`ili; ka`e se daqe, kako je gubernijum,izdavaju}i onu dozvolu kapitularnom vikaru, mislio tobo`e i sam dasvu ovu stvar podvrgne ispitu i zatijem rije{ewu starije vlasti, alikako ga pravoslavni Zadrani u tome preteko{e svojom pro{wom na cara;spomiwe se, kako gubernijum nije ni iz daleka mislio da vrije|aprivilegije i vjerska prava pravoslavnih, i da je voqan tobo`e bio i sampreduprediti ovo svakogodi{we uznemirivawe wihove crkve, ali da je biozaprije~en u tome mi{qu o du`nosti da {tuje stare obi~aje, koji uostalom vrlo ~esto slabo se sla`u sa zdravim smislom (assai di frequentemalamente combinano colla sana ragione); i poslije svega ovoga, gubernijumiskazuje svoje mi{qewe, da u naprijed ne treba dopustiti latinskimsve{tenicima da odlaze u pravoslavnu crkvu zadarsku radi bogoslu`ewa,„jer revnost latinskih sve{tenika mo`e bpti vrlo dobro zadovoqena umnogobrojnim gradskim crkvama, bez potrebe da se uznemiruje za topravoslavna crkvena op{tina." 690 Na takav je eto odgovor prinu|ena bilazadarska vlada, poslije one nepravi~ne svoje naredbe od 19. jula 1801. g.Mislila je ona da mo`e po svojoj glavi kiwiti pravoslavni narod ivrije|ati mu svetiwe, ali kad je vidjela carsku signaturu na `albipravoslavnih Zadrana protivu iste we, ona se zastidjela za svojpostupak, i pravda se sada pred ministrom, kao {kolnik pred u~iteqem.Ne treba ve} ni da spomiwemo, da nije vi{e nikada palo na um onomvikaru \urovi}u, da {aqe svoje popove da pjevaju vespere i misu upravoslavnoj Crkvi, premda je taj isti vikar jo{ {est godina upravqaozadarskom arcibiskupijom.689 Ministrovo pismo nosi br. 18.690 Akt gubernijuma nosi br. 2718. g. 1802. (St. arh. Zad. ep, br. 472, a pod istim se ovim brojem nalaze isvi spisi po ovome poslu.)392

I pokraj svega raspolo`ewa be~koga dvora naspram pravoslavnih uDalmaciji, nije ipak latinsko sve{tenstvo dalmatinsko propu{talo daradi protivu pravoslavne crkve onako, kao {to je bilo nau~ilo podmleta~kom vladom. Nije vaqda smjelo, poslije onoga pisma ministraKoloredo zadarskom gubernijumu, javno u Dalmaciji nasrtati na tucrkvu, kao {to je bio to u~inio onaj kapitularni vikar zadarski, ali jezato ono radilo sada u Be~u, da bi pokrenulo tamo{we mjerodavne krugove,da ne dadu nikakve vjerske slobode pravoslavnim Dalmatincima. Papinnuncije u Be~u slu`io mu je u tome posrednikom. U Be~u je od 1800. godinebio nuncije monsignor Sevoroli. Ovaj nuncije na{ao je, da je pravoslavnacrkva u Dalmaciji imala tobo`e mnogo slobode pod mleta~kom vladom,i da joj tu slobodu treba sada austrijska vlada da oduzme, kako bi lak{ebilo obratiti pravoslavne u latinstvo. Radi ovoga isti nuncije podnesebe~koj vladi memorijal, u kome daje izraza ovome {to sada navedosmo, tesavjetuje vladi da se ukine zakon mleta~ki o mje{ovitim brakovima izme|upravoslavnih i rimokatolika, neka se jednom odlu~no ka`e pravoslavnimDalmatincima, da oni ne mogu nikad svog zasebnog episkopa dobiti, idakle neka ne dosa|uju sa takvim pitawima, neka se obuzdaju kalu|eri, kojinajvi{e uzbu|uju narod na protivnost latinskoj crkvi, i neka se, a ovo jenajinteresantnije, pobude dalmatinski biskupi, da svi rade o obra}awupravoslavnih, jer neki, kao biskup kotorski i trogirski, malo pa`we na toobra}aju. 691 Memorijal ovaj nuncijev bio je poslat iz Be~a zadarskojvladi, kojoj }e taj memorijal biti poslu`io bar u glavnim ta~kama zapravilo.[ta je u to vrijeme Zeli}, kao crkveni starje{ina, uradio da stane naput svima pomenutim povrjedama slobode i mirnoga `ivota pravoslavnecrkve, iz odnosnih suvremenih dokumenata ne mo`e se doznati. Ali se zna,da je i u unutra{wem crkvenom `ivotu tada lo{e bilo.4.Vidjeli smo, kako su za arhimandrita Simeona Ivkovi}a, da bipotvr|en bio za episkopa, bili jo{ u decembru 1797. godine svi: narod,sve{tenstvo, generalni vikar Zeli}, pa i sama zadarska vlada. Poslijetoga vremena nastupa druk~ije raspolo`ewe u pogledu ovog arhimandrita.Protivu Ivkovi}a isti~e se sada na prvom mjestu Zeli}, zatijemmanastirski nastojateqi, pa najposlije i sama vlada. U svom `itijuZeli} se, kao {to smo vidjeli, izrazio o Ivkovi}u, kao o ~ovjeku lukavomi ne dobrom, i kako se ne zna, da li je on arhimandrit i u op}esve{tenik, a tako|er da je prijevarom izmamio 1796. godine potpise oddoti~nih da ga za episkopa `ele, a i da je i on (Zeli}) dao bio svojpotpis na to, samo radi mira. Ovako pi{e Zeli} u svom `itiju, a691 Theiner. II, 319.393

me|utijem u pro{wi predstavnika zadarske crkvene op{tine od 26.avgusta 1797. g. na cara u Be~, koju je pro{wu Zeli} prvi potpisao,izra`ava se on o Ivkovi}u, kao o ~estitom arhimandritu, koga svaDalmacija `eli za episkopa; isto se izrazio Zeli} o Ivkovi}u u pismusvom od 29. avgusta 1797. g. mitropolitu Stratimirovi}u, i opet upismu od 19. oktobra 1797. g. istome mitropolitu, kad se `alio na onajdolazak pakra~kog episkopa Kirila @ivkovi}a u Dalmaciju. 692 Godine1798. Zeli} po~iwe druk~ije postupati prema Ivkovi}u, i to s toga, kao{to Zeli} u `itiju ka`e, {to je neko kazao Ivkovi}u, da ne }e postatiepiskop prije, nego {to wega ne zbaci sa general-vikarstva, i {to jepodnio neku tu`bu caru protivu wega, kao svog general-vikara. O ovojtu`bi Ivkovi}evoj caru protivu Zeli}a nema nigdje spomena, nego samou pomenutom Zeli}evom `itiju. Protivu Zeli}a podnesena je bila tu`bacaru u Be~ i Stratimirovi}u u Karlovce ka{we (5. maja 1801. g.), ali neod Ivkovi}a, nego od arhimandrita Savatije Vasiqevi}a i drugih. 693Sude}i po onome, {to sam Zeli} pi{e u svome `itiju, da je u februaru1799. g. bio kod cara u Be~u i prosio ga za „proizvedenie vo episkopadalmatinskoga", 694 moglo bi se dr`ati, da je povod onakvom dr`awuZeli}evom naspram Ivkovi}a bio taj, {to su tada (1798. g.) bili sviizgledi, da }e car imenovati Ivkovi}a za episkopa dalmatinskog, i tadaZeli}eva pro{wa caru ne bi se ve} mogla vi{e ostvariti.Zadarska vlada me|utijem spremqena je ve} bila protivu Ivkovi}a.Na sjednici 26. januara 1799. g. raspravqalo se u zadarskom gubernijumupitawe o arhimandritu Ivkovi}u povodom jednog pitawa wegovog, damu se ka`e na ~emu je, jer da on namjerava odlaziti u svoj manastir.Odnosni referent izrazio se, da je Ivkovi}evo ime sasvijem nepoznatovladi (e un nome affatto ignoto al Governo), i da ne treba ni{tapreduzimati kod ministra o wemu; 695 premda je u sjednici od 26. avgusta1797. g. ova ista vlada kazala, da je taj arhimandrit zaslu`anepiskopskog dostojanstva. Ali sada kad se po~elo, trebalo je ve} i daqeraditi, da se sasvijem osujeti Ivkovi}evo imenovawe za episkopa.Tada{wa tri igumana: kr~ki Jovan Iliji}, dragovi}ki SpiridonSvrdlin i krupski Gavril Opa~i}, zajedno sa serdarom Ilijom knezomMitrovi}-Jankovi}em, sastave 12. maja 1799. g. memorijal za c. k.zadarski gubernijum, a srestvom istoga za cara, protivu arhimandritaIvkovi}a; i u tom memorijalu navode, kako je on prijevarom naveosve{tenstvo i narod 1796. godine da ga izaberu za episkopa, kako jenesposoban za episkopa, kako nije Dalmatinac (nego Bokeq), kako se nezna ni gdje je postao sve{tenikom, kako je onaj izbor wegov protivan692 Karl. patr. arhiva br. 236. g. 1798.693 Ibid., br. 69. g. 1801.694 Sp. izd, str. 411.695 Gubern. br. 216. g. 1799.394

„nomokanonima svete isto~ne crkve i dr`avnim zakonima, pa na osnovusvega ovoga oni mole „koleno-preklono," da ne bi car potvrdioarhimandrita Ivkovi}a za episkopa, dok se ne sabere kod c. k.gubernijuma skup{tina predstavnika svega sve{tenstva i narodadalmatinskog, na kojoj }e se pokazati shodno „nomokanonima" idr`avnim zakonima, da Ivkovi} nije pravilno izabran za episkopa, ame|utijem da car dozvoli, da ista skup{tina izabere po „nomokanonima"i dr`avnim zakonima za dalmatinskog episkopa jednog domorodca. 696 Zaovaj memorijal pomenutih igumana znao je arhim. Zeli}, i u svom`itiju ka`e, da se nije mogao u taj posao mije{ati, kao vikargeneralni, budu}i da se sam bio potpisao na onu pro{wu 1796. godine,da Ivkovi} bude episkop, te dodaje: „tako ne bw bwlo moe po[tenq, da] uzmemx moy rq~x natragx i uni[to`imx mo] dqla.” Ali i pokrajsvega toga, Zeli} je ipak podnio ovaj memorijal dalmatinskih igumana c.k. gubernijumu zadarskom, i u isto vrijeme prikazao i svoj memorijal(gubern.br. 4370 ех. 1799), u kome se `ali na Ivkovi}a, da je protivu„nomokanona" izabran za episkopa dalmatinskog, da zloupotrebqavatom titulom i smeta mu u vr{ewu wegovih vikarskih prava i naredaba,koje te`e na to da se uzdr`i crkvena disciplina, i da sije razdor me|uvjernima, koji su wemu (Zeli}u) povjereni, slu`e}i se za to nedozvoqenimsrestvima, i da nagovara sve{tenike da se ne pokoravaju wegovimzapovjestima, te moli vladu, da bude uklowen iz Dalmacije ovaj stranaci da se po{qe da vr{i nastojateqske du`nosti u svoj manastir u biv{ojmleta~koj Albaniji (Boki kotorskoj), koji je manastir on odavnanapustio. 697Ova dva memorijala, igumanski i Zeli}ev, ili tu`be protivuIvkovi}a, uzela je u pretres zadarska vlada 12. avgusta 1799. g, teusvojiv{i sve {to je navedeno protivu Ivkovi}a u istim tu`bama,sprovede obe tu`be u originalu carskom dvoru u Be~, i predlo`i dabude uklowen iz Dalmacije ovaj strani sve{tenik Ivkovi} (questoforastiero religioso Ivcovich), koji sije u zemqi samo nemir i nered. 698Me|utijem ista vlada na|e za dobro, i ne ~ekaju}i odgovor iz Be~a,ukloniti Ivkovi}a iz Dalmacije i poslati ga u Boku, od kuda mu jezabraweno bilo vra}ati se u Dalmaciju. Izgledalo je da je ovimsvr{ena ova nemila stvar, koja je prikazala i vladi i inovjercima uru`noj slici tada{we pravoslavno dalmatinsko sve{tenstvo.^etiri godine poslije ovoga pokrenuto je bilo opet pitawe oIvkovi}u, da bude imenovan za dalmatinskog episkopa. Imamo o tomedvije pro{we iz Dalmacije upravqene u oktobru i novembru 1803. g.mitropolitu Stratimirovi}u. Prva je potpisana od kapitana Save696 St. arhiva zad. ep, br. 450. Zeli}evo `itije, str. 416.697 Gubern. br. 4370.698 Gubern. br. 4435.395

Jovi}a i srdara Bo`e Milovi}a iz Drni{a, i Spiridona Mirkovi}a izSkradina, kao opunomo}enika Petrova poqa i skradinske krajine, adruga od sve{tenstva. 699 I u jednoj i u drugoj pro{wi doti~ni molemitropolita, da bi poradio u Be~u, kako bi Ivkovi} bio imenovan zaepiskopa. Obratio se 3. jula 1804. g. i Ivkovi} u Be~ tra`e}i, ili da gaimenuju za episkopa, ili da mu se povrate wegove pismene isprave, kojesu od wega prije potra`ene bile. У Be~u je stojao jo{ nerje{enizvje{taj zadarske vlade o Ivkovi}u od 12. avgusta 1799. g; a u istovrijeme, kad je stiglo u Be~ sada pomenuto Ivkovi}evo pismo, bio jeizvje{ten iz man. Krupe neki Petar ]ori}, bogati trgovac u Be~u, onovoj ovoj radwi Dalmatinaca u korist Ivkovi}a. Ovaj \ori} na|ena~ina dokazati ministru Majlatu, kako je Ivkovi} opasna osoba i udr`avnom odno{aju, jer da je bivao u Rusiji, da ima tamo poznanika me|uruskom aristokracijom, s kojima se i dopisuje i da treba svakakoli{iti toga ~ovjeka svakog upliva u Dalmaciji, po{to bi to moglobiti od hr|avih po{qedica i za austrijsku dr`avu. 700 I samo je jo{ ovofalilo, da bude potpuna ru`na slika, koju nam prikazuje Ivkovi}ev ovajposao, koji su tako stra{no zapleli bili. Dekretom dvorske kancelarijeod 20. oktobra 1804. g. bude saop{teno dalmatinskom guverneru Bradi, daprestaje svaki daqi govor o episkopstvu Ivkovi}evom u Dalmaciji, jeron ne mo`e biti imenovan za episkopa, nego uprava pravoslavnihcrkvenih poslova u Dalmaciji ima ostati onakva, kakva je bila uvrijeme, kad je Austrija posjela Dalmaciju. Ovu odluku saop}io jeguverner 5. februara 1805. g. arhimandritu Ivkovi}u, arhimandrituZeli}u i nastojateqima manastira: Krke, Krupe i Dragovi}a. 701 I ovimje svr{ila stvar o Ivkovi}evom episkopstvu u Dalmaciji.5.Osim ovog Ivkovi}evog posla, koji je bio uzrokom ne maloga nemira uunutra{wem crkvenom `ivotu, i koji se potezao kroz sve vrijeme prveaustrijske vlade u Dalmaciji, i osim onog neprijatnog posla po povodudolaska pakra~kog episkopa Kirila @ivkovi}a, koji je svr{ionepravi~nom osudom kr~kog arhimandrita Savatije Vasiqevi}a, a {to jeu samome po~etku prve austrijske vlade u Dalmaciji pocijepalosve{tenstvo u dvije gotovo neprijateqske stranke, do{la je tu i699 Obje se nalaze u karlov. patr. arhivi pod br. 114. g. 1804. Na sve{teni~koj pro{wipotpisani su: Marko Vujnovi} paroh zadarski, Josif Do{enovi} paroh {ibeni~ki,Makarije Krneta par. Skradinski, Dimitrije Dobreta par. Brati{kova~ki, Todor@e`eq par. Benkova~ki, \or|e @e`eq par. Brgudski, Josif Laki} par. Karinski,Lazar Milojevi} par. Jagodinski, Sava Drekovi} par. Mirawski, SpiridonSavkovi} par. Kulski, Jovan Savkovi} protopop kotarski i Stevan \urko kapelanskradinski.700 St. arhiva zad. ep, br. 488.701 Gubern. br. 687. g. 1805. Zeli}evo `itije, str. 417.396

strogost arhimandrita Zeli}a u upravi crkvenoj, koja je jo{ vi{e onajnemir pothrawivala.Samo se po sebi razumije, da dalmatinsko sve{tenstvo, ostavqeno bezsvog episkopa za nekoliko desetina godina, nije bilo onakodisciplinirano, kao {to bi ina~e moglo biti, da je imao u sredinisvojoj starje{inu svog duhovnoga, episkopa. Kad je Zeli} postaogeneralnim vikarom, osobito pod austrijskom vladom, kojoj je on ugodanbio, htio je on da ta sve{teni~ka disciplina postane od jedan putnajizvrsnija, i da mu sve{tenstvo bude bezuslovno poslu{no i pokornowegovim zapovjestima. Ovaj wegov zahtijev mogao bi se i pohvaliti, da sudruk~ije prilike bile i da je on bio episkop i ~ovjek bla`ije naravi,ali je narav wegova bila despoti~na, i u tada{we vrijeme preteranastrogost wegova sa sve{tenstvom sasvim je bila neopravdana, kao {to jeu op}e neopravdana preterana strogost i despoti~nost crkvenogstarje{ine, pa bio on i episkop, sa podru~nim sve{tenstvom. U svome`itiju Zeli} kazuje da prije wega, generalni vikar „nije imao vlastipedipsati kogx sve[tenika ili paroha vosto~noga zakona, ako bi ovaju ~emu sagrq[io, nego bw ga u ovomx slu~ay zatvarala svqtovnavlastx", i da je on izradio, da vlast ka`wewa sve{tenika pre|e u wegoveruke, i da je on sam sve{tenike, koji ne bi pastirsku slu`bu ta~novr{ili, citirao u manastir Krupu i tu ih dr`ao „podx zatvoromx"toliko vremena, koliko je za nu`no nalazio. Misao ova Zeli}eva, daduhovna vlast kazni sve{teni~ke prekr{aje, dobra je, samo {to te kaznemoraju biti onakve, kakve propisuju kanoni, a ne onakve, kakve je Zeli}upotrebqavao sa nekim sve{tenicima. U manastiru Krupi bila su nekapodzemna mra~na mjesta, i tu su morali osu|eni sve{tenici provestionoliko vremena, koliko bi Zeli} osudio, pri ~emu su osu|enipodvrgavali se i bi~evawu. U jednoj tu`bi protivu Zeli}a, koja senalazi u karlova~koj patrijar{eskoj arhivi pi{e, da je on stavqaosve{tenike „u duboku i smradnu tamnicu, u koioj ne vidi se dnevas]jnosti, i arestatx iznemogne samo malo u istoj stoe}i, a kada seoslobodi izi|e kao izumlqnx"; a za paroha mokropoqskog TomuOpa~i}a pi{e tu, da ga je Zeli} dao zatvoriti u istu tamnicu u`estoko zimwe vrijeme, i za postequ tome sve{teniku da je dao„metnuti snqga i pokriti slamomx". I mnogo se drugo jo{ ru`noga tupi{e, {to pokazuje, kako je Zeli} pre}eravao u strogosti svojoj sasve{tenicima. Ovo je bilo uzrokom, {to su mnogi dalmatinskisve{tenici bili nezadovoqni, te je u sve{tenstvu bila neprestanatrzavica. Spomenuli smo gore tu`bu sve{tenstva na Zeli}a. Ta je tu`bapodnesena bila mitropolitu Stratimirovi}u 5. maja 1801. i potpisanisu na woj: kr~ki arhimandrit Savatija Vasiqevi}, op}i duhovniksaborni starac Makarije Krneta, dragovi}ki iguman Spiridon Svrdli},dva krupska proigumana: Josif Do{enovi} i Gavril Opa~i}, protopop397

Jovan Savkovi}, paroh Teodor @e`eq i jo{ drugi. 702 Sli~na tu`ba naZeli}a podnesena je bila uz potpis dvadeset i osam sve{tenika inekolicine svjetovwaka caru u Be~, i tu je tu`bu poslala 3. jula 1801.g. dvorska kancelarija u Zadar, da o woj izvijesti. 703 Izgleda da je isam Zeli} razumijevao da pre}eruje u svom postupawu sa sve{tenstvom,te ve} prvih godina svoga vikarstva (u novembru 1798. g.) molio jemitropolita Stratimirovi}a, da bi ga primio u svoj klir, jer mu jete{ko i nesnosno slu`iti „po me`du simx (dalmatinskim)neprosvq\ennwmx narodomx, ibo po evaggeliy prorokx nigdqbez~estenx tokmo vx ote~estvii svoemx". Mitropolit mu naravno nijemolbu uva`io. 704 @alio se poslije (u avgustu 1803. г.) Zeli} i zadarskomguberiijumu, kako dalmatinsko sve{tenstvo ne }e da ga slu{a, kakodi`e glas ~im on koga kazni, kad du`nosti ne odgovara, kako su muosobito neposlu{ni starje{ine manastira, te je molio gubernijum, damu bude na ruci da uzdr`i disciplinu u sve{tenstvu, da mu budeposlu{no. 705 6.Sve ovo pokazuje, kako je malo reda i mira bilo tada u dalmatinskojcrkvi. I za ovo je znao mitropolit Stratimirovi}; pa da bi se tome naput stalo, on podnese 30. aprila 1802. g. memorijal ministru Koloredo ipredlo`i, da se uprava dalmatinske crkve privremeno povjeri gorwokarlova~komepiskopu Petru Vidaku. Spomiwe mitropolit u ovommemorijalu korespondenciju wegovu 1797. godine sa ministrom Tugutom odalmatinskoj crkvi, i kako se od onoga doba ni{ta na boqe nijepromjenulo u istoj crkvi, navodi, kako mo`da jo{ nije vrijeme da se uDalmaciji postavi zasebni episkop, kad nijesu jo{ dobro razja{weniunutra{wi crkveni odnosi u toj provinciji, kako „po wegovom znawunema u Dalmaciji nijedne osobe, koja bi bila u stawu ustanoviti dobarred u crkvenim stvarima, a prema na~elima, koja postoje u drugimaaustrijskim provincijama", pa po{to nije vi{e mogu}e ostaviti onucrkvu u dana{wem stawu bez {tete i naroda i sve{tenstva, predla`emitropolit, da se najbli`em Dalmaciji episkopu gorwo-karlova~komVidaku povjeri privremena uprava dalmatinske crkve, te da ovaj episkopprou~i stawe one crkve i zatijem u sporazumu sa dalmatinskom vladompredlo`i {to treba za budu}e. 706 Ministar nije ni{ta na ovo odgovorioStratimirovi}u, i stvari u dalmatinskoj crkvi ostajale su u pre|a{wemsvom malo povoqnom stawu. Obrati se zato opet 25. juna 1803. g.702 Karl. patr. arhiva, br. 69. g. 1801.703 St. arhiva zad. ep, br. 467.704 Karl. patr. arhiva, br. 236. g. 1798.705 St. arhiva zad. ep, br. 487.706 Karl. patr. arhiva, br. 153. g. 1802.398

mitropolit istom ministru Koloredo molbom, da mu odgovori na wegovopismo od pro{le godine. 707Me|utijem ne prestajahu svaki ~as stizati iz Dalmacije mitropolitusvakovrsne tu`be i `albe od sve{tenstva i od privatnih lica naarhimandrita Zeli}a, i opet pisma `albe Zeli}a na neposlu{nostsve{tenika. У karlova~koj patrijar{eskoj arhivi ima ~itava hrpa spisao ovome poslu iz ovoga vremena; a protopop Jovan Savkovi} do{ao je bionaro~ito u Karlovce, da se li~no tu`i mitropolitu, te mu je podnio iodnosni memorijal. 708 Ne ~ekaju}i {ta }e ministar iz Be~a odgovoriti, ada se ne preduprede daqi neredi u Dalmaciji, mitropolit narediepiskopu Vidaku da po|e li~no u Dalmaciju i da se postara da seuzdr`i red i mir izme|u sve{tenstva, kako bi prestali svaki ~as jedandrugoga tu`iti, a {to je sve moralo slu`iti samo na sablazan vjernih, ikao vrlo slaba svjedoxba pred inovjercima. 709 Vidak nije po{ao uDalmaciju, nego se pismima obra}ao doti~nim licima, i u imemitropolitovo davao odnosna uputstva ponajvi{e Zeli}u, mole}i ga ikume}i, da bude snishodqiv sa sve{tenstvom i da ne daje povodaneprestanim tu`bama na wega. U pismu svome od 10. maja 1804. g.arhimandritu Zeli}u pokazuje episkop Vidak najplemenitije srce i te`wuwegovu da sve u~ini, da se mir me|u sve{tenstvom uspostavi. Ali na`alost ovo pismo nije se dopalo Zeli}u. U~ini mu se, da mu se dira uwegova vikarijatska prava, i radi toga on se prika`e li~no tada{wemdalmatinskom guverneru Bradi, i podnese mu `albu od prilike onakvogistog sadr`aja, kakva je bila wegova `alba na pakra~kog episkopaKirila @ivkovi}a, da se naime inostrani episkop uple}e u upravudalmatinske crkve, koja je uprava wemu (Zeli}u) dr`avnom vla{}upovjerena. Ova Zeli}eva `alba guverneru nosi isti datum, koji ipomenuto pismo Vidakovo Zeli}u. 710 Kao da je Bradi uva`io Zeli}evu`albu, jer u pismu svom od 10. jula iste godine mitropolituStratimirovi}u episkop Vidak pi{e ovo: ,,} ne znamx zaista {ta }ebwti najposlq izx onogx bqdnogx naroda na{egx u Dalmacii. } samx sepo~eo bio, po danomu mnq uputstvovaniy, u dqla ihx mq{ati; a sadx~uemx da onda{nij guberniymx o tomx negoduetx, i dobro < {to nisamxza sada tamo oti{ao.” Istoga mjeseca (17. jula) pi{e opet episkop VidakStratimirovi}u, da bi ponovo preporu~io be~koj vladi, da se jednom uredeodnosi pravoslavne crkve u Dalmaciji, „

politi~ki zapleti, koji pokazuju na neke velike politi~ke doga|aje, tepreporu~uje mu, da se i daqe stara o Dalmaciji, dok se ne vidi {ta }eiz Be~a odlu~iti, a me|utijem da stupi u neposredan dodir sa guverneromBradi u pogledu dalmatinske crkve. Vidak u tome smislu napi{e 11.novembra guverneru, i ovaj mu 3. decembra odgovori, da priznaje i samneure|enost pravoslavne crkve u Dalmaciji, i da }e odnosne predloge utome pogledu podnijeti u Be~, ~im se malo boqe upozna sa prilikama uDalmaciji u op}e, pa da }e o tome javiti mu. 712 Ovo sve nije bilo ni{taistina, {to je taj guverner pisao, jer je on tada ve} imao u rukama dekretdvorske kancelarije od 20. oktobra iste godine, po kome se ni{ta nijeimalo preduzimati o ure|ewu pravoslavne crkve u Dalmaciji, nego je svemoralo ostati onako, kao {to je bilo 1796. godine, to jest kad je Austrijaprimila Dalmaciju od mleta~ke republike; a u februaru 1805. godine ovoje, kao {to smo vidjeli, objavio isti guverner Bradi svima pravoslavnimana znawe. Otklowen je bio tada svaki daqi uticaj episkopa Vidaka uposlove dalmatinske crkve, i Zeli} ostao je i daqe sam da upravqacrkvom, za{ti}en kao i dotle od c. k. dalmatinske vlade, koja }e uostalom iste te godine prestati u Dalmaciji.Za vrijeme devetogodi{we uprave dalmatinskom crkvom Zeli} jenastojao o o~uvawu u woj pravoslavne vjere, a htio je da mu i crkvenauprava bude prema namjerama wegovim. O prvom, to jest, o nastojawuwegovom da se sa~uva ~ista pravoslavna vjera, Zeli} sam govori u svom`itiju. Ali u upravi crkvenoj Zeli} nije bio mudar. Ovo smo ve}napomenuli, a svi zvani~ni spisi wegovi iz ovoga vremena to svjedo~e.Postupawe pak wegovo povodom dolaska episkopa pakra~kog Kirila@ivkovi}a u Dalmaciju, wegova radwa da se osujeti imenovawearhimandrita Simeona Ivkovi}a za dalmatinskog episkopa, wegovonastojawe da se odstrani iz dalmatinske crkve uticaj i blagotvorni radgorwo-karlova~kog episkopa Petra Vidaka, sve ovo ne mo`e se nikakoopravdati. A kad pogledamo na wegovo `itije, u kome sam pi{e, da jemolio u februaru 1790. godine cara u Be~u za wegove usluge„proizvedenie vo episkopa dalmatinskago", tada bi se moglo misliti, da jeZeli} onakav polo`aj zauzeo bio i protiv @ivkovi}a, i protiv Ivkovi}a, ai protivu Vidaka, samo zato {to su mu ova lica smetala, da postane onepiskopom. A ovo je me|utijem u~inilo, da je mnogo neprijateqa uDalmaciji imao, da mu je, osim wegove pre}erane strogosti, sve{tenstvobilo ve}inom protivno i radi wegovog neograni~enoga slavoqubqa, a {toje najgore, ovo je sve u~inilo da nikakva dobra nije vidjela dalmatinskacrkva za svih ovih devet godina {to je on wom upravqao. Kakvo je bilodjelovawe Zeli}evo za vrijeme francuske vlade u Dalmaciji, vidje}emo.712 Ibidem.400

IIUslijed po`unskoga mira 2. decembra 1805. godine pre{la je Dalmacijapod vlast cara Napoleona francuskog. Za vrijeme francuske vlade uDalmaciji svr{ava neodre|eno ono stawe, u kome je pravoslavnadalmatinska crkva prinu|ena bila od silnika da ostane dugi niz godina.Prestaje biti gowena u Dalmaciji pravoslavna vjera, i po~iwe novi,slobodni `ivot za pravoslavnu crkvu. Osniva se na zakoniti na~inpravoslavna dalmatinska eparhija, koja evo i danas postoji. Ovo sedoga|a u dalmatinskoj pravoslavnoj crkvi, blagodare}i pravi~nostivelikoga Napoleona i wegovoga namjesnika u Dalmaciji, VikentijaDandolo, jednoga od najmudrijnh i najdu{evnijih starje{ina iupraviteqa, {to je ikada Dalmacija imala.Prvih dana jula 1806. g. primio je Dandolo upravu Dalmacije, i 10.jula izdao je on ovaj proklam narodu dalmatinskom:„Uzvi{eni i mo}ni na{ gospodar, da me odlikuje osobitim svojimpovjerewem, htio je da me digne iz one samo}e, u kojoj sam nekolikogodina mirno pro`ivio, i da mi povjeri mjesto, koliko sjajno tolikoujedno i te{ko, va{ega generalnog proveditora.„Sami glas o takvoj visokoj slu`bi morao bi me bio zapla{iti, da senijesam sjetio, da ste vi onaj narod, kome sam prije devet godina, kaopredstavnik mleta~koga naroda, posvetio bio po svojoj dobroj voqinajve}e bratsko starawe, ali koje je poslije osuje}eno bilo od stranepo{qedweg va{eg generalnog proveditora.„Ako sam ja jo{ tada vru}e `elio da radim za boqitak va{ega stawa,koliko li ne moram ja to `eqeti danas, kad me najve}i i najmo}nijimonarh postavio da budem organ wegovoga dobro~instva.„Evo me dakle me|u vama, ~estiti i vjerni dalmatinski narode.^istota namjera, prezrewe svakog privatnog interesa, odlu~na voqa dau~inim ~im vi{e dobra, i naj`ivqe nade va{eg preporo|aja, to je ono{to vam donosim; a u zamjenu toga ja od vas ne tra`im drugo, nego da mise odazovete punim povjerewem i djelatnom revno{}u.„Dobro su mi doznate te{ke va{e stare nevoqe. Ali utje{ite se, jer }eone najposlije prestati. Administracija pravosu|a ne }e vi{e do}i uruke potkupqenih i neznalica. Ne }e vi{e ostajati za dugi niz godinanerje{ene hiqade civilnih parnica i kriminalnih procesa, saprevelikom {tetom privatnih interesa i javnog morala i sigurnosti.Administracija pravosu|a bi}e brza, i ogromni dana{wi broj parnicai procesa nerje{enih bi}e dokon~an u najkra}e vrijeme od naro~itihkomisija. Proniknuta naj~istijim moralom, stalna u strogom vr{ewu401

zakona, ona }e prestati da bude me|u vama srestvom, kojim se gwaviosiromah i slabi, a kojim se koristio bogati i ja~i. Te{ko onomenedostojnom ~inovniku, koji bi se usudio primiti i najmawi dar, jer jeto ve}im dijelom sumwivoga porijekla, i svagda ubita~no za nevinost, zamoral i za bespristrasnu pravi~nost. Primjeri, koji }u ja u tomepokazati, bi}e najstro`iji.„Pro{lo je vrijeme, kad su se u taman gubile sitne kapqe krvi va{e.Tako ja zovem ono malo blaga, {to vam je jo{ ostalo i koje je nu`no da sepoboq{a va{e poqodjelstvo, va{a industrija, va{a trgovina, a to supredmeti, koji su meni osobito na srcu. Ne }u ni da spomiwem sistemui ekonomi~ko vo|ewe javnih poslova, koje se prema op}em pravcuklonilo potpunoj dezorganizaciji.„Javna nastava i javni red nijesu mogli postojati u takvojprovinciji, gdje se neznawe i nered naro~ito podr`avao kao izvor ne~istekoristi za mnoge potkupqene ~inovnike, koji su dolazili ovamo vi{e dapqa~kaju zemqu, nego da wom upravqaju. I ovo je uzrok, radi koga me|uvama, premda i postoji dosta izobra`enih i u~enih qudi, nema javnenastave i javnog reda.„Znam dobro da ne }u mo}i raditi onolikom brzinom, kako bi to`eqelo srce moje, o svima onim reformama, koje neodlo`no iziskujedana{we va{e stawe dru{tvenoga rastroja. Zato }u ja, da bi se br`e ikorisnije uspjelo, uzeti za pomo}nike ~estitije i prosvje}enije izme|uvas istih. Osobito }u ra~unati na pomo} crkvenih starje{ina islu`iteqa oltara, jer su to qudi, koje narod uva`ava kao {to i treba.Svete wihove institucije, koje se sve klone k usavr{avawu ~ovjeka, dajumi osnove da predpostavqam i da se nadam, da }e wihovo nastojawe da mipomognu, zaslu`iti iskreno povjerewe, koje ja u wima pola`em. Ra~una}utako isto na `ivu revnost i kraji{kih zapovjednika, na koje, prema onimmnogim dokazima wihove odanosti vladaocu, ja mnogo pola`em da }euplivom svojim pomo}i op}em dobru svojih sunarodnika„Mnogo sam do sada kazao, o Dalmatinci, ali ipak malo sam rekao,kad isporedim sa onim rije~ima, koje su osobito vama obra}ene odpredobrog na{eg gospodara. U carskoj svojoj odluci od 29. aprilapro{log, izme|u drugih odredaba o Dalmaciji, ka`e da }e onaupravqana biti po onim zakonima, koje }e on na}i za najshodnije daizda prema mjesnim prilikama zemqe i za blagostawe naroda. Na ovesvete rije~i, na ovaku osobitu i ugodnu qubav, kakva ne mora da buderadost na{a, kakva li blagodarnost va{a, kakve li nade sviju nas!„Prije nego {to sve~ano zauzmem slu`bu moju, ja }u li~no htjeti darazgledam sva glavnija mjesta provincije, da se svojim o~ima osvjedo~imo svemu onom, na {to treba da o~insku pa`wu svoju obrati va{ glavniupraviteq.402

„Hrabri Dalmatinci! Va{i su interesi ve} danas i moji interesi,i niko ih ne }e smjeti bez kazne izdati. I kako bi ja mogao bio,`rtvovav{i sebe, primiti ovu visoku slu`bu, da nijesam prethodnou~vrstio sebe u odluci, da stupiv{i me|u vas, budem va{ otac, va{prijateq?„Nikakve sre}e vi nijeste do sada imali. Samo neodlu~na, varvarska inepovjerqiva politika mogla je za toliko vijekova dr`ati vas upoti{tenosti i sirotiwi. Takva samo politika mogla je na ovakolijepom zemqi{tu, pod ovako blagom klimom i uprkos najpovoqnijemva{em moralnom raspolo`ewu, ratovati protivu same prirode iprotiv ~ovjekovog razuma, te sistemati~no prinu|avati narod da seiseqava, i ~initi pustima i `alosnima va{a poqa, a misao va{usku~enom i neplodnom. Vremena takvih nesre}a ne }e se vi{e povratiti;i ja }u imati svagda pred o~ima nevoqe, koje ste vi pretrpjeli, djelava{a i va{u nekada{wu veli~inu.„Kako bi mogao ja trpjeti, a bez boli srca moga i bez prenebre`ewamojih du`nosti, da narod toliko slavan u pro{losti i ratoboran, kojije danas dio najmo}nije dr`ave na svijetu, mora i daqe da `ivizapu{ten, a da su sretni ostali narodi, koji zavise od najmo}nijegmonarha, od onog monarha, koji tako da re~em u svemogu}stvu svomemisli, upravqa i ustanovquje na~ela i srestva sveop}eg politi~kog imoralnog preporo|aja? I zar bi mogla we`na i velika du{a uzvi{enogwegovog sina, na{eg qubqenog kwaza vice-kraqa, trpjet a da ne vidi nabrzo unapre|enim va{e fizi~ko i moralno stawe?„Dalmatinci velikodu{ni! Ja }u biti tuma~ va{ih potreba, iprikaziva}u pred carsko prijestoqe sa qubavqu i sa pouzdawem iskreneva{e `eqe u pogledu svega, {to bi vama po voqi i korisno bilo.„Ponavqam, da mi samo treba va{a revnost i va{e povjerewe.Dodajem, da bi mi sada te`ak bio i sami `ivot, kad ne bi mogao daradim za va{e dobro; a zavr{ujem sa izjavom, da je Wegovo Veli~anstvomoglo izabrati ~ovjeka sposobnijega po znawu od mene, ali nikada itakvog ~ovjeka, koji bi mogao imati vi{e osje}aja i vi{e plemenitogodu{evqewa od mene." 713Mi nijesmo priveli ovaj Dandolov proklam, {to bi se on ticaoneposredno pravoslavne crkve u Dalmaciji, nego samo da poka`emo, skakvim je plemenitim namjerama do{ao na upravu ove zemqe novi ovajgeneralni proveditor, namjesnik velikoga Napoleona. Povodom ovogaproklama, potpuno opravdano istorici opa`aju, da u istome nije ni{tavi{e obe}ano, nego {to je poslije Dandolo i ispunio, ~ija djelatnost isposobnost prevazilazi svaku pohvalu. On se starao i radio je bezumora o napretku Dalmacije u svakom pogledu, i da mu nijesu politi~ki713 Regio Dalmata (zvani~ni ~asopis franc. vlade u Dalmaciji) 12. jula 1806. god.403

doga|aji smetali, on bi doveo bio Dalmaciju do najve}ega blagostawa. 714Pravi~nost, kojom je Dandolo skroz proniknut bio, pokazao je on i premapravoslavnim Dalmatincima, i blagodare}i samo wemu dostigla jepravoslavna crkva u Dalmaciji potpuno svoje ure|ewe, i dobila je svogzasebnog episkopa, za kojim je ona toliko i toliko vremena ~eznula.1.Zeli}, kao {to smo kazali, na{ao se na upravi dalmatinske pravoslavnecrkve, kad je Dalmacija do{la pod Francusku. On nije volio francuskuvladu. Pi{e on u svom `itiju, da „klerx i voob{te narodx

Dandolo me|utijem po~eo je odmah da vodi brigu, kako o svemu ostalomu Dalmaciji, tako i o tome, da se i stawe pravoslavne crkve uredi. Ve} 1.oktobra 1806. g. on podnosi caru op{irni memorijal o pravoslavnojcrkvi u Dalmaciji. Tu on opisuje svu pro{lost pravoslavnih uDalmaciji, sve patwe koje su oni morali pretrpjeti pod pro{limvladama, sve nepravice koje su im ~iwene, te dokazuje caru, iako se pona~elu ravnopravnosti mora sada popraviti stawe pravoslavne crkvedalmatinske, kako treba urediti tu crkvu i dati joj ona prava, kojau`ivaju u Dalmaciji rimokatolici, a radi toga da je neophodnoustanoviti pravoslavnu dalmatinsku eparhiju i postaviti zasebnogsamostalnog episkopa. 716 Memorijal ovaj Dandolov napisan je sa tolikoqubavi i toliko je tu argumenata navedeno u korist pravoslavnogdalmatinskog naroda i wegove crkve, da bi se moralo misliti, da ga jenapisao najodaniji sin pravoslavne crkve. Ovaj memorijal poslu`io jeNapoleonu osnovom za one odluke, koje }e on dvije godine ka{we izdati oistoj crkvi. Suvremeno je Dandolo pisao u istome smislu opravoslavnima i vice-kraqu u Milan. 717 A kad mu je vice-kraq malozatijem u pismu od 17. oktobra iste godine napomenuo, da on sumwa olojalnosti pravoslavnih sve{tenika, jer da je doznao, da se onidogovaraju sa Crnogorcima a protivu Francuza, Dandolo u dva svojapisma (od 31. oktobra i 19. novembra) jam~i svojom rije~ju za lojalnostistih sve{tenika, osobito za dalmatinske sve{tenike, navode}i kakosamo pojedini bokeqski sve{tenici simpati{u sa Crnogorcima. 718Malo vremena poslije nego {to je Dandolo podnio Napoleonupomenuti svoj memorijal, podnijeli su (u novembru 1806. g.) ipredstavnici glavnih crkvenih op{tina dalmatinskih (zadarske,skradinske, {ibeni~ke, drni{ke, imocke, Kotara i Bukovice) zajedno saarhimandritom Zeli}em memorijal Napoleonu o dalmatinskojpravoslavnoj crkvi. Isti~u i oni pro{lost te crkve i svo patwe, {to suwihovi stari morali pretrpjeti radi vjere, nagla{uju}i osobitointoleranciju latinskog sve{tenstva i biskupa dalmatinskih, paosnivaju}i se na progla{enoj Napoleonom slobodi kulta, mole cara: 1. dabude slobodno ispovjedawe pravoslavne vjere u Dalmaciji i slobodnobogoslu`ewe u svim crkvama, 2. da mogu izabrati pravoslavnog episkopaza Dalmaciju izme|u sve{tenika srpske narodnosti, i da buduustanovqene odnosne {kole, 3. da mogu slobodno popravqati stare crkvei graditi nove prema potrebama naroda i 4. da bude u svemu i po svemuzabraweno latinskom kliru mije{ati se u poslove pravoslavne crkvedalmatinske. Ovaj memorijal podnijeli su pomenuti crkveno-op{tinski716 St. arhiva zad. ep, br. 509.717 Ibid.718 Ibid., br. 510.405

predstavnici li~no proveditoru Dandolo, koji ga je odmah sproveo sanajboqom preporukom caru. 719Obe}awe Dandolovo u prvom proklamu wegovom, da }e energi~no raditida se popravi ~im br`e stawe u Dalmaciji u svakom pogledu, pokazalo sei na djelu, i nije prolazio ni jedan dan, a da on nije kakvu novu naredbuizdao da se popravi i uredi jedno ili drugo, {to je zapu{teno bilo, abilo je zapu{teno sve. Pa kao {to je on neprestanu brigu vodio za sve,tako je to on vodio i za pravoslavnu crkvu. Osobito je na pravoslavnucrkvu obratio pa`wu radi toga, {to je vidno o~ite nepravice, koje suse ~inile toj crkvi i {to je latinsko sve{tenstvo bezobzirno napadaloi vrije|alo pravoslavnu vjeru i pravoslavno sve{tenstvo, koje nijehtjelo da slu{a i da se pokorava nezakonitim zahtjevima latinskihprelata. Ovo je izazvalo proveditora Dandolo na nekolike odlu~nenaredbe, koje je on u prvoj polovini 1807. godine izdao. Da spomenemoglavnije.Od starih nevoqa, {to su od latinske crkve morali trpjetipravoslavni Dalmatinci, dvije su bile najdrasti~nije, a to je {to supostojali i sada jo{ latinski oltari u pravoslavnim crkvama u Zadru, u[ibeniku i na Hvaru; i zatijem, {to su latinski sve{tenici imalipravo da prate pravoslavne pokojnike. Ove dvije velike nezakonitostiDandolo je ukinuo. Dekretom od 22. marta 1807. g. Dandolo progla{uje,da pravoslavna crkva sv. Ilije sastavqa apsolutnu svojinu zadarskecrkvene op{tine, da zadarska arcibiskupska kurija nema nikakvogaprava na tu crkvu, niti latinsko sve{tenstvo ima prava da ulazi u tucrkvu radi svog bogoslu`ewa, i da od toga dana prelazi u vlasni{tvopravoslavnih i onaj latinski oltar, {to je dotle postojao u kapeliiste crkve. 720 Dekretom 29. marta iste godine bude to isto nare|eno i zapravoslavnu crkvu Uspenija Bogomatere u [ibeniku. 721 U pogledu crkvena Hvaru nare|eno je vladinom delegatu da u~ini predlog o toj crkvi,po{to pravoslavnoga naroda pri onoj crkvi nije vi{e bilo. 722 Da suodredbe pomenutih dekreta bile odmah strogo izvr{ene i u zadarskoj i u{ibeni~koj crkvi, razumije se po sebi; a odnosni protesti doti~nihkurija bili su odbiveni sa prezrewem, osobito zbog insultivnih rije~i,koje su u istim protestima upotrebqene bile protivu francuske vlade.Dekretom pak od 4. aprila 1807. g. naredio je Dandolo, da od togadana unaprijed pravoslavne pokojnike imaju pravo pratiti samo iiskqu~ivo pravoslavni sve{tenici, i da se u to nemaju ni pod kakvimizgovorom mije{ati latinski sve{tenici. 723719 Ibid., br. 511.720 Ibid., br. 512.721 Ibid., br. 513.722 Ibid., br. 514.723 Ibid., br. 515.406

Nekakav kanonik predikator (Bon) dr`ao je propovjedi u crkvi sv.Simeona u Zadru i u tim svojim propovjedima dopu{tao je sebi tajkanonik javno napadati na pravoslavnu vjeru i na pravoslavne. Doznaoje za to Dandolo, i 12. aprila 1807. g. upravqa on zvani~no pismogeneralnom vikaru latinske arcibiskupije zadarske, poznatom nam\urovi}u, i u tome pismu kazuje Dandolo tome vikaru, da je carskavoqa, da bude slobodna u dr`avi pravoslavna vjera, i da tu vjerumoraju bezuslovno {tovati slu`iteqi gospoduju}e rimokatoli~kevjere, pa po{to je spomenuo doga|aj onoga predikatora i najja~e gaosudio, nare|uje vikaru, da saop}i istome predikatoru vladinonegodovawe i da mu zabrani da unaprijed dira pravoslavnu vjeru i davrije|a pravoslavne, nego neka s oltara propovijeda evan|elski moralnarodu, da budu dobri hri{}ani i ~estiti gra|ani. 724Ima jo{ i drugih sli~nih Dandolovih naredaba, koje su sveproniknute duhom najplemenitije bespristrasnosti i po{tovawa premapravoslavnoj vjeri. A najznamenitije je wegovo pismo i predlog podnesenNapoleonu 15. avgusta 1807. g. o kona~nom ure|ewu pravoslavne crkve uDalmaciji. Izme|u drugoga tu Dandolo napomiwe, kako su sepravoslavnima u Dalmaciji ~inile do sada o~ite nepravde i nije htjelozadovoqiti ni najglavnijim wihovim vjerskim potrebama, i uslijedtoga ~esta wihova iseqavawa iz zemqe i op}e nezadovoqstvo kod svijuostalih, koji ne }e da sele. Navodi nepravicu, kako za 200. 000rimokatolika u Dalmaciji postoji 12. biskupa, a ni blizu 80. 000pravoslavnih nema ni jedan episkop, i da se to tako po svoj prilicipostupalo od strane mleta~ke i austrijske vlade, {to su se bojali sukobasa rimskom kurijom, koja svagda ra~una na himeri~ko sjediwewe isto~nei zapadne crkve. I poslije ovoga Dandolo predla`e caru, da se ustanoviu Dalmaciji pravoslavna eparhija sa zasebnim episkopom, i da se osnujesve{teni~ko sjemeni{te za spremawe sve{tenika. 725Ovom Dandolovom predlogu prilo`ena je bila informacija o stawupravoslavne crkve u Dalmaciji, podnesena 2. avgusta iste godine naDandolov poziv od kr~kog arhimandrita Savatije Vasiqevi}a. U 8 ta~akapodijeqena je ova informacija prema broju pitawa, koja je Dandolostavio Vasiqevi}u. U 1. govori se o tome, ko vr{i pastirsku slu`bu zapravoslavne u Dalmaciji i da je generalni vikar jo{ od vremena mleta~kevlade arhimandrit Gerasim Zeli}; u 2. i 3. se privode statisti~ketablice o svima crkvama i manastirima i o svemu sve{tenstvu; u 4.spomiwu se dalmatinski episkopi srpske narodnosti, i to: NikodimBusovi}, koji je najvi{e boravio u man. Krci, gdje je umro i sahrawen,Savatija Qubibrati}, Stevan Qubibrati} i Simeon Kon~arevi}; u 5. dase kandidati sve{tenstva ve}inom {aqu pakra~kom episkopu radi724 Ibid., br. 516.725 Ibid., br. 517. [tampano u S. D. Magazinu za g. 1870. str. 3-6.407

ukopolo`ewa; u 6. o ispitima, koje moraju izdr`ati kandidatisve{tenstva prije rukopolo`ewa, ali da ti ispiti nijesu najstro`iji,po{to nema u Dalmaciji sve{teni~kog sjemeni{ta, u kome bi se tikandidati mogli spremiti kao {to treba; u 7. da mona{ko sve{tenstvozavisi od manastirskih nastojateqa, a svjetovno od generalnog vikara; u8. ta~ki najposlije izla`e se potreba, da se ~im prije osnuje dalmatinskaeparhija sa svojim zasebnim episkopom. 726 Ova Vasiqevi}eva informacijaposlu`ila je osnovom za gorepomenuti Dandolov predlog caru.Nije jasno, za{to je Dandolo tra`io od arhimandrita Savatije ovakvuinformaciju, a ne od arhimandrita Zeli}a, koji bi po polo`aju svomgeneralnoga vikara pozvan bio, da on takvu informaciju zvani~no vladipodnese. Ne mo`e se ovo rastuma~iti ni iz Zeli}evog `itija. Vidi se samoiz toga `itija, da je on nezadovoqan bio ne~im, a osobito, kao {to onspomiwe, zbog intriga nekih Grka, koji se tada nalazi{e u Dalmaciji.Na svaki na~in nije moglo biti pravo Zeli}u, {to je Dandolo wegamimoi{ao i obratio se Vasiqevi}u za onakav va`ni posao, koji je imaoposlu`iti preokretu svega crkvenog `ivota u Dalmaciji; i to tijemvi{e, kad znademo kako je Zeli} kruto postupio bio sa arhimandritomVasiqevi}em, {to je ovaj, qubazno do~ekao bio pakra~kog episkopaKirila @ivkovi}a i {to je radi toga do~eka Zeli} izdjelovao bio odonda{we vlade ~ak relegaciju Vasiqevi}evu. I sada bi se po svojprilici ponovila bila ta ista stvar, da nije guvernerom Dalmacije bioonakav otvoreni i bespristrasni ~ovjek, kakav je bio Dandolo. U po~etkunovembra iste 1807. god. Zeli} podnese ostavku na vikarijatstvo,navode}i starost svoju (bilo mu je tada 55 godina) i fizi~ku nemo}, i kakoje nov~ano osiroma{io zbog ~estog putovawa svoga u Zadar. Dandolo nijemu uva`io ostavku, o~ekuju}i carsku odluku o op}em ure|ewu crkve uDalmaciji. Tri mjeseca ka{we opet se Zeli} obrati proveditoru mole}i,da mu se dade jedan pomo}nik u vr{ewu vikarijatske slu`be, i Dandolomu 11. marta 1808. g. dopusti da izabere sebi za pomo}nika koga ho}e. Isada se dogodila tako re}i nevjerovatna stvar. Zeli} izabere sebi zapomo}nika kr~kog arhimandrita Savatiju Vasiqevi}a, onog istoga, kogaje pre 10 godina ~ak dr`avnim izdajnikom proglasio bio. Ali u istovrijeme, kad js Zeli} izabrao sebi Vasiqevi}a za vice-vikara, kako ga onzove, predstavnici svega dalmatinskog klira, 15. marta 1808. g, podnesumolbu proveditoru, da bi uva`io ostavku Zeli}u, navode}i u toj molbi,„kako mir crkve u Dalmaciji zahtijeva imperativno, da se ta ostavkauva`i." 727 Dandolo nije ovu molbu uva`io, a Zeli} potra`i i dobijedozvolu da po|e pred cara Napoleona „da prosi pravicu". Nije po{ao kcaru, nego k vice-kraqu u Milan. Proveo je u Milanu i u Mlecima do20. oktobra, i tada se vrati u Zadar.726 Ibidem.727 Akti se nalaze u staroj arhivi dalm. Gubernijuma, a u izvodu i u arhivi zad. ep, br. 522.408

2.Gorepomenuti Dandolov predlog caru Napoleonu o ure|ewupravoslavne crkve u Dalmaciji car je uva`io, i 19. septembra 1808.godine bude progla{ena ova carska odluka:„Napoleon, po Bo`joj milosti i po ustavima car Francuza, kraqItalije, protektor rajnske konfederacije itd. itd.„@ele}i da potpomognemo duhovnim potrebama na{ih pravoslavnihpodanika odlu~ili smo i odlu~ujemo {to slijedi:„^lan I Bi}e u Dalmaciji jedan pravoslavni episkop.„^lan II Bi}e tako|er konsistorija (kapitul), a tako isto isjemeni{te za obrazovawe pravoslavnoga klira.„^lan III Odre|ujemo 15. 000 lira u ime nagrade episkopu, koju }e ondobivati iz na{e kraqevske blagajnice.„^lan IV Tolika se ista svota odre|uje iz na{e blagajnice zaizdr`avawe konsistorije i sjemeni{ta.„^lan V U mjesecu novembru ove godine sasta}e se u Zadru podpredsjedni{tvom na{eg generalnog proveditora crkveno-narodnaskup{tina od ~etrdeset pravoslavnih podanika, koje }e imenovati istiproveditor izme|u lica, koja }e mu u dvostrukom broju predlo`itiarhimandrit.„^lan VI Skup{tina }e nam izraziti svoje misli o na~inu, kako da sedobro urede crkveni poslovi.„^lan VII Ista }e nam skup{tina tako|er podnijeti nacrt o boqemome|a{ewu parohija i nazna~i}e potrebne tro{kove za crkvenu slu`bu.„^lan VIII Polovinu tih tro{kova podmiriva}e sami pravoslavninarod na na~in, kako se to uredi, a druga }e se polovina izdavati izna{e kraqevske blagajnice.„^lan IX Nare|ujemo ministrima finansija, dr`avne blagajnice ibogo{tovja na{e kraqevine Italije, svakome u koliko ga se ti~e, daizvr{e ovu odluku, koja }e biti progla{ena i uvr{tena u zbornikzakona.„Izdano iz na{eg carskog dvora u Sen-Klu danas 19. septembra 1808.godine. Napoleon s. r. Za cara i kraqa ministar dr`avni tajnik A.Aldini s. r." 728Poslije pet dana poslao je ministar Aldini iz Pariza ovu carskuodluku proveditoru Dandolo, da se odmah izvr{i.Dandolo je saop{tio zvani~no ovu carsku odluku arhimandritu Zeli}u,da je okru`nim pismom objavi svima pravoslavnim Dalmatincima, i damu podnese imena 80 lica, izme|u kojih bi mogao imenovati 40 ~lanovaza crkveno-narodnu skup{tinu. To je do 6. novembra 1808. g. sve bilou~iweno; i tada Dandolo dekretom od 12. novembra objavi, da }e se728 Proglas je ovaj {tampan na ital. Jeziku na posebnim listovima i razaslan svima pravosl. Crkv.op{tinama i manastirima Dalmacije.409

skup{tina otvoriti dana 30. novembra u crkvi sv. Ilije u Zadru, iimenuje doti~ne ~lanove skup{tine, i to sve same Dalmatince, 729 jer seNapoleonova odluka ticala samo Dalmacije; a Boka ili mleta~kaAlbanija, kao odjelita zemqa od Dalmacije, sastavqala je zasebnupoliti~ku upravu, i za crkvu u Boki izda}e tek dvije godine ka{weNapoleon svoju odluku.У odre|eni dan, a to je 30. novembra 1808. g. skup{tina se otvorila uZadru u crkvi sv. Ilije. Predsjedavao je skup{tinskim sjednicama samgeneralni proveditor Dandolo, osim ~etvrte sjednice, na kojoj jepredsjedavao arhimandrit Savatija Vasiqevi}. Sjednica je bilo osam.Po{qedwa je bila 22. decembra 1808. godine. Podrobni zapisnik svegavrlo va`nog skup{tinskoga rada nalazi se na izvornom italijanskomjeziku u arhivi zadarske crkvene op{tine, a isti zapisnik {tampan je usrpskom prijevodu u „Srpsko-dalmatinskom magazinu." 730Poslije prizivawa sv. Duha, proveditor pozdravi skup{tinu vrlolijepim govorom, na koji pozdrav zahvali u ime sve skup{tineprotojerej Matej Veja. Izabrani su bili odnosni odbori, koji suimali podnijeti skup{tini doti~ne predloge radi raspravqawa iglasovawa. Glasovane su bile adrese caru i vice-kraqu, i tada sepristupilo radu, koji je zavr{en, kao {to smo rekli, 22. decembra. Napo{qedwoj (sednici izabrana bude deputacija, koja }e po}i u Pariz dali~no prika`e caru molbe i `eqe skup{tine, i da mu zahvali napokazanoj qubavi prema pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji. Tu sudeputaciju sastavqali: arhimandrit Savatija Vasiqevi}, AndrijaRu|eri i \or|e \uri}.Zakqu~ci skup{tinski ti~u se: 1. konsitorije, 2. sve{teni~kogsjemeni{ta, 3. manastira, 4. jerarhijskog polo`aja dalmatinske eparhije,5. praznika, 6. brakova, 7. epitrahiqskih prihoda i 8. parohija itro{kova za izdr`avawe sve{tenstva.1. Konsistoriju }e sastavqati, pod predsjedni{tvom episkopa, {estsve{tenika, koje }e na predlog episkopov imenovati car. Djelokrug jekonsistorije onaj isti, koji je i pri svima drugim pravoslavnimepiskopskim katedrama. Postoja}e pri konsistoriji posebni tajnik, koji}e ujedno biti i tajnik episkopski.2. Sve{teni~ko sjemeni{te bi}e pri episkopskoj katedri. Bi}e u wemu 18pitomaca, od kojih 6 }e u`ivati potpunu stipendiju, 4 polovinustipendije, a 8 }e pla}ati za svoje izdr`avawe. Bi}e 4 u~iteqa: jedan zadogmati~ko i moralno bogoslovqe i za kanoni~ko iravo, drugi zaliturgiku, ermenevtiku i crkveno besjedni{tvo, tre}i za srpski i gr~kijezik i ~etvrti za jezik i kwi`evnost italijansku. Rektor sjemeni{ta729 St. arhiva zad. ep, br. 529. Izme|u ovih 40 skup{tinskih ~lanova 13 je sve{tenika i 27 svjetovwaka.Imena su im {tampana u S. D. Magazinu sp. godine str. 8.730 Sp. god, str. 9-78.410

i}e jedan konsistorijski ~lan. Ekonomsku upravu sjemeni{ta vodi}e podpredsjedni{tvom episkopa naro~iti odbor od ~etiri uglednasvjetovwaka, koje }e na predlog episkopov imenovati vlada.3. Nad tri manastira: Krkom, Krupom i Dragovi}em vodi}e nadzorepiskop, i propisa}e pravila kalu|erskoga `ivota. Dok sjemeni{te nespremi sposobne kandidate za pastirsku slu`bu mo}i }e i kalu|erizauzimati vanmanastirske crkvene slu`be.4. Dalmatinska crkva zavisi}e od patrijarha carigradskog, a uzvani~nim poslovima crkvenim drugu }e instanciju sastavqatipravoslavni arhijepiskop krfski, kao najbli`i Dalmaciji.5. Broj praznika, osim nedjeqa, propisa}e episkop.6. Za brakove me|u pravoslavnima i rimokatolicima va`i}e i daqedekret mleta~kog senata od 12. aprila 1710. god.7. Vlada }e na predlog episkopov odrediti tarifu epitrahiqskihprihoda za parohe i kapelane. Svako primawe novca od stranesve{tenika preko ustanovqene tarife, smatra}e se simonijom.8. Ustanovquju se po novom ome|a{ewu 53 parohije. Za izdr`avaweparohijskog sve{tenstva odre|uje se godi{we 146. 600 mleta~kih lira, aza izdr`avawe crkava 20. 000 mlet. lira godi{we, svega 166. 600 mlet.lira, od kojih narod }e pla}ati 83. 300 ml. lira, i opet toliko dr`avnablagajnica.Osim ovoga, skup{tina je naredila svojoj deputaciji da prika`e carujo{ i ove `eqe skup{tine, koje nijesu mogle biti predmetom zakqu~akaskup{tinskih:1. Ako car ne bi htio zadr`ati sebi pravo imenovawa episkopa zaDalmaciju, neka u takvom slu~aju ovlasti ovu skup{tinu da mu podnesepredlog o licima, koja bi dostojna bila episkopstva.2. Da novog episkopa posvete episkopi iz zemaqa podru~nih caru, avrhovnu crkvenu potvrdu neka izda carigradski patrijarh.3. Katedra episkopska neka bude u gradu [ibeniku, i tu neka bude ikonsnstorija i sve{teni~ko sjemeni{te. A za katedralnu crkvu iepiskopsku residenciju neka se odredi ukinuti rimokatoli~ki manastirsv. Spasa i crkva {to je pri istom manastiru.4. Po{to nema crkve pravoslavne u Spqetu, neka se za to ustupipravoslavnima jedna mala rimokatoli~ka crkva.5. Isto i u Tiwu, gdje nema pravoslavne crkve, neka se ustupitamo{wa jedna mala crkva, {to je u grobqu tiwskom.6. Neka se odgodi za godinu dana otvarawe sjemeni{ta, i pri{te|eniza tu godinu novac neka se upotrebi za odnosnu zgradu, gdje }e bitismje{teno sjemeni{te.7. Neka se dozvoli odnosnom odboru da po~ne odmah pregledawe iure|ivawe odnosnih ra~una za crkvene potrebe.8. Da se pravoslavni Dalmatinci oslobode od du`nosti svetkovawa411

imokatoli~kih praznika.Zakqu~ke ove pravoslavne crkveno-narodne skup{tine podnio jeDandolo 3. januara 1809. g. caru sa najtoplijom preporukom da buduudostojeni carskoga odobrewa. 731Ona izabrana od skup{tine deputacija imala je krenuti u Pariz caruu aprilu iste godine, da mu zahvali za dozvolu skup{tine. Dogodilo seme|utijem da je 14. marta umro glavni ~lan deputacije arhimandritSavatija Vasiqevi}, i trebalo je na}i mu zamjenika. Dandolo ponudiprotojereja Mateja Veju, ali ovaj se zahvali radi duboke starosti svoje(bilo mu je tada 80 godina). Ponudi se arhimandrit Zeli}, i Dandoloodobri da on po|e sa ostalom dvojicom caru. Poslije toga odre~e se~lanstva deputacije i Andrija Ru|eri radi privatnih poslova. Odlu~enobude, poslije dugih dogovarawa, da tre}ega ~lana deputacije, ovoga Ru|erizamijeni referent za dalmatinske poslove pri dvoru vice-kraqa uMilanu, Jovan Stratiko. I tako se jedva sastavi ta deputacija, koju sadasastavqahu: arhimandrit Gerasim Zeli}, \or|e \uri} i Jovan Stratiko.Prispjela je ta deputacija u Pariz 19. novembra 1809. g. i tu se bavilado 3. maja 1810. g. [ta je sve ta deputacija za toliko vremena u Parizuradila, opisao je to Zeli} u svom `itiju. Izgleda, da su se ~lanovi weninajvi{e zabavqali u Parizu, jer nezavisno od te deputacije i bez znawawenoga izi{la je carska odluka, koja je zakqu~ila svaki daqi govor oure|ewu pravoslavne dalmatinske crkve, i kojom je, kao {to }emovidjeti, malo zadovoqan bio Zeli}.3.U ovo se vrijeme javqa u Dalmaciji nova li~nost, s ~ijim }e imenomvezana biti za nekoliko godina sudba pravoslavne dalamtinske crkve,a to je Venedikt Kraqevi}.O porijeklu ovoga ~ovjeka ima dosta na{tampano u Zeli}evom`itiju, a osobito u dodatku tome `itiju, koje je izdala „srpskakwi`evna zadruga" (kw. 58). Zvani~ni najstariji dokumenat, {to jepoznat o Kraqevi}u, datiran je u septembru 1807. godine. [ta jebilo s wim do te godine, zna se samo iz Zeli}evog `itija i dodatka.Kraqevi} prozvao se tim prezimenom ka{we, a pravo mu jeprezime bilo, po jednima, Pi~aura (Pa~aurica, Pa}avura), a podrugima, Polizovi}. Rodio se u jednom selu blizu Soluna 15.januara 1767. g. od oca Grka i matere Bugarkiwe. Kao dijete po{aoje u manastir sv. Anastasije, dva sata od Soluna i tu sezakalu|erio i postao djakon. Kao djakon da je ukrao manastiru 6. 000gro{a, te pobjegao u Bukure{t, a od tuda opet u Jawinu, gdje je za731 St. arhiva zad. ep, br. 531.412

tri godine slu`io kod Ali-pa{e, kao suba{a. Poslije toga se negdjesastao sa nekim protosin|elom sinajske gore, od koga je uzeo prijepisgramate doti~noga manastira, i s tom gramatom po{ao je prositimilostiwu po Bosni, prikazuju}i se kao protosin|el, te je u junu1805. g. bio i kod Zeli}a u Zadru, ali odmah zatijem se opet u Bosnupovratio. У Sarajevu bio je tada mitropolit Kalinik, koji da sepogodio bio sa svojim protosin|elom Antimom, da mu ustupi svojueparhiju za godi{wih 4. 500 kesa, ili 4. 500 dukata, i da je tajKalinik dobio od carigradskog patrijarha dozvolu da mo`eposvetiti Antima za episkopa. Mitropolitov tajnik, neki Kirijak,kad je vidio patrijarhovu gramatu za posve}ewe Antimovo, nagovorimitropolita da ne posveti Antima, koji nema novaca, nego Kraqevi}a,koji je gotov dati mu 300 dukata za episkopsko dostojanstvo. Na ovo daje Kalinik pristao, i tada Kirijak, potpla}en sa 100 dukata odKraqevi}a, falsificira patrijar{esku gramatu, izbrisav{i u wojime Antimovo, i staviv{i ime Venedikta (Kraqevi}a). Poka`e tajKirijak patrijar{esku gramatu Antimu, i tijem ga primora da sepokori patrijarhovoj odluci. Poslije toga Kalinik, zajedno saepiskopima prizrenskim i hercegova~kim, posvetio je 1806. godineVenedikta Kraqevi}a za episkopa, sa naslovom kratovske eparhije.Kalinik je poslije toga pre{ao iz Sarajeva u Carigrad, gdje jeredovno primao preko onog tajnika Kirijaka ugovoreni novac odKraqevi}a; a Kraqevi} je u Sarajevu i Bosni upravqao crkvom uznajve}u simoniju, radi ~ega su ga Bo{waci nenavidjeli. Kad jeKara|or|e ratovao na Turke i prijetio da pre|e i u Bosnu,sarajevski Turci pozovu sve pravoslavne da dadu vjeru, da }e bitiodani sultanu i ne }e drugovati sa Srbijancima. Kraqevi} nije tadabio u Sarajevu, a niko nije htio jam~iti za wega, da }e biti vjeransultanu. Tada su Turci uhvatili Kraqevi}a i poslali ga bosanskomveziru u Travnik, zajedno sa onim wegovim tajnikom, sa wegovimprotosin|elom i arhidjakonom, i taj ih vezir svu ~etvoricu stavi utamnicu. Kraqevi} srestvom nekih qudi ponudi veziru, da }e mudati koliko god zai{te samo da ga oslobodi tamnice. Kad je vezirprimio ponudu, Kraqevi} mu izda koliko je tada imao, a za ostaloobavezao se da }e platiti do odre|enoga roka. Smisli tadaKraqevi} drugo; i kad je nastupio utana~eni rok, on po{qe vezirunekoliko smotaka na kojima je nazna~io da sadr`e dukate, alidukata tu nije bilo, nego bakrenog novca, i tada sa svojim drugovimausko~i preko Save u Austriju, u Mitrovicu.Ovo je ovdje sve navedeno po Zeli}evom `itiju i dodatku, i vaqdaje pouzdan bio izvor, po kome je Zeli} ovo napisao o Kraqevi}u.Kad je Kraqevi} pre{ao u Austriju, prika`e se on uPetrovaradinu tamo{woj glavnoj vojnoj komandi, gdje bude qubazno413

primqen. Izjavi tu da namjerava ostati u Austriji 3 mjeseca sasvojim drugovima i da }e tada odlu~iti, kuda }e po}i, u Srbiju iliu Rusiju. Komanda napi{e 5. septembra 1807. g. mitropolituStratimirovi}u, kako je Kraqevi}, da spase `ivot, pre{ao uAustriju zajedno sa svojim protosin|elom Sterijovi}em, i jo{ da sus wim pre{la dva kalu|era, Teodosije Stankovi} i NeofitMihajlovi}, djakon Nikodim Atanasi} i sluga Ne{ko Ze~evi}, temoli mitropolita da odredi jedan manastir, u kojem bi se zapomenuto vrijeme mogao zakloniti Kraqevi} sa svojima.Mitropolit pismom od 9. septembra odgovori, da je odredio zaKraqevi}a i wegovu svitu manastir Be{enovo, i o tome odmahobznani tada{weg be{enovskog igumana Teofila Novakovi}a. 732Me|utijem otomanska vlada potu`i se u Be~ na Kraqevi}a da jepobjegao, te optu`uju}i ga za neke prijestupe (u Zeli}evom dodatkupi{e, jer je odnio mnogo tu|ega novca), moli da bi Kraqevi} predanbio turskim vlastima. Ovo je saop{teno bilo Stratimirovi}u, i onpismom od 30. septembra 1807. g. pozove Kraqevi}a, da odmah podneseopravdawe povodom pomenute optu`be. 733 Kao da tog opravdawa nijeKraqevi} podnio, nego, primiv{i iz Dalmacije preko gorwokarlova~kogepiskopa Mojsija Miokovi}a pismo od Nikole Milaresi,pobo~nika francuskog generala Marmona, odlu~i po}i u Dalmaciju.Pred Bo`i} iste godine ostavi man. Be{enovo i po|e u Biograd. Tuostane nekoliko mjeseci, i u maju 1808. godine Kraqevi} se nalazive} u Dalmaciji. Milaresi, koji je poznavao Kraqevi}a jo{ izSarajeva, gdje je on bio do 1806. godine tajnikom konsulata, spremioje bio Marmona u korist Kraqevi}a, prikazav{i ga kao ~ovjekazgodna za politi~ke smjerove Francuza u Dalmaciji. Bili su u tomena ruci Milaresu jo{ dva druga wegova na slu`bi kod Marmona,pukovnik Nikola Papologlu i kapetan Dimitrije Lesi, oba Grka, kaoi Milaresi. Prvih dana juna iste godine Kraqevi} se prika`e uSpqetu generalu Marmonu, koji ga najqubaznije primi, i ~uv{iwegovu gotovost da bude na usluzi francuskoj vladi, koliko mo`e,preporu~i mu da u Dalmaciji ostane. Kraqevi} izabere za mjestoobitavawa svoga [ibenik, gdje se i nastanio. 734 Zgodno bija{e tada uDalmaciji vrijeme za ~ovjeka, kakav bje{e Kraqevi}. Radilo se oustanovqewu pravoslavne eparhije u Dalmaciji i o imenovawunovog episkopa. I Kraqevi} se znao tada{wim vremenom iprilikama vrlo dobro uskoristiti za sebe.^im je on stao ~vr{}om nogom u Dalmaciji, po~eo je odmahraditi kod sve{tenstva i naroda da bi zadobio wihovu qubav, te732 Karlov. patr. arhiva br. 77. g. 1807.733 Ibidem.734 Aleks. rkp.414

obezbjedio sebi budu}nost u toj zemqi kao episkop. Mora biti da jeo tome on radio neumorno i vrlo vje{to, jer zbiqa za kratko vrijemeposlije dolaska svoga u Dalmaciju, on je stekao bio sebi privr`enikau svima glavnim pravoslavnim crkvenim op{tinama dalmatinskim. 735U septembru iste 1808. g. izdana je bila carska odluka o ustanovqewudalmatinske eparhije. Kraqevi} smisli kako bi predstavnicisve{tenstva i naroda slo`ili se da podnesu vladi molbu, da bi onbio imenovan za dalmatinskog episkopa. Agitiralo se u tome smisluu svima crkvenim op{tinama, dok najposlije 28. januara 1809. g.podnesena bude molbenica sa 102 potpisa proveditoru Dandolo, dabi poradio kod cara Napoleona, da bude imenovan za dalmatinskogepiskopa Kraqevi}, koga oni u molbenici prikazuju, kao „najboqega,najmoralnijeg i najpobo`nijega" ~ovjeka, i „za ~iju podani~ku vjernosti mudro pona{awe oni jam~e." Izme|u potpisanih na ovoj molbenici ima10 sve{tenika i 92 svjetovwaka, najvi{e iz zadarske, {ibeni~ke iskradinske crkvene op{tine, i to sve najodli~nija lica. A sve{tenici,koji su potpisali ovo su: protejerej Marko Veja, Marko Vujnovi}, IsaijaOm~ikus, Damjan Torbica, Stevan Vidosavqevi}, Andrija Dobreta, LazarMiqevi}, Petar Macura, Jakov Kri~ka i Josif Novakovi}. 736 Ova }emolbenica, kao {to }emo vidjeti, dobrim plodom uroditi za Kraqevi}a.Me|utijem u martu iste godine bukne ustanak u Dalmaciji protivuFrancuza, a u korist Austrije. Kraqevi} je sada morao na djelu pokazatisvoju podani~ku vjernost Napoleonu i opravdati nade, {to je na wegapolo`io bio general Marmon, kad ga je onako milostivo primio ipreporu~io mu da u Dalmaciji ostane. I Kraqevi} je zbiqa teMarmonove nade opravdao.Ustanak austrofilskih Dalmatinaca zahvatio je bio gotovo savkontinent dalmatinski od Zrmawe do Cetine. Osobito su `estoki bilinapadaji na Francuze u Skradinu i okolini mu, i u vrli~koj krajini, gdjeje bila ~eta, koju su predvodili iguman dragovi}ki Stevan Dubaji} iMarko Vu~emilovi}, prozvani Bor~ilo iz Vrlike, s kojima je biotako|er i fratar Doroti}. Osim tog igumana Dubaji}a, u~estvovalo je uustanku i vi{e pravoslavnih sve{tenika, izme|u kojih se spomiwe DamjanTorbica, paroh {ibeni~ki, Pavao Vojnovi}, paroh golubi}ki i Petar^ika, paroh strmi~ki, kao najglavniji.General Marmon, koji se sa velikom vojskom nalazio tada uOstrovici, pozove k sebi Kraqevi}a, da bi on episkopskim svojimavtoritetom poradio, da privede k svijesti pravoslavne sve{tenike dabudu poslu{ni vlasti, a kroz sve{tenike da bi se i narod umirio.Kraqevi} se odazove rado pozivu, i razvije najenergi~niji rad u korist735 Ibidem.736 St. arhiva zad. ep, br. 532.415

Francuske. Zavede odmah `ivo dopisivawe koliko sa Marmonom, tolikoisto i sa proveditorom Dandolo. Pisao je na sve strane, nastoje}i da bi seugu{io ustanak i da bi se svi pokorili vlasti. Li~no je i{ao uSkradin i u Dragovi}, gdje je najja~e buktio ustanak, i rije~ju iavtoritetom vladi~anskim radio je, da bi se mir uspostavio. Izme|unaj`e{}ih protivnika Francuzima bili su, me|u pravoslavnima,pomenuti iguman Dubaji} i onaj Bor~ilo. Ne mogu}i uplivisati na tudvojicu rije~ju, Kraqevi} upotrebi protivu wih najte`u crkvenu kaznu,prokletstvo. Za Dalmatinca, po prirodi pobo`noga, ova je kazna bilaisto {to smrt. I Kraqevi} je toj kazni podvrgao onu dvojicu, ne samo,nego da poka`e primjerom, ~emu se podvrgavaju buniteqi naroda, onobjavi 29. aprila 1809. godine istu kaznu naro~itom okru`nicom na svedalmatinsko sve{tenstvo, koje je du`no bilo pro~itati sa sv. oltara usvima crkvama tu okru`nicu. Najstra{nijih misli i rije~i puna je taokru`nica, i ~isto ~ovjeka groza hvata, kad je ~ita.Adresirana je okru`nica na sve sve{tenstvo i na sav narodpravoslavni u Dalmaciji. Kazuje tu najprije Kraqevi}, kako je svakiarhijerej du`an da svagda u~i i upu}uje narod na put istine, a osobitoda savjetuje svakoga da budu pokorni dr`avnim vlastima, te one koji suposlu{ni, da pohvali i blagoslovi, a koji nijesu poslu{ni, da kaznamapodvrgava. A po{to Dalmacija nema svog episkopa, i po{to su bosanskiepiskopi i u pro{la vremena imali duhovnu vlast nad Dalmacijom, to ion, kao bosanski episkop, koji je primqen u Dalmaciji pod za{tptu caraNapoleona, nalazi da mu je du`nost savjetovati sve i svakoga, da budepokoran caru i poslu{an carskim vlastima. Pa pohvaliv{i one, koji sudobri i pokorni, udara tada u stra{ne kletve na one, koji su nevjernicaru, a izrikom, na igumana Stevana Dubaji}a i na druga mu MarkaVu~emilovi}a, Bor~ila. ,,Vseblagij Bogx, siloy i der`avoy vsesv]tagoi `ivotvor]\ago Duha, da ihx imatx za proklete i triklete inepro\ene i po smerti nerazrq[ene, i da stenutx i da se vq~no tresutx]ko`e Kainx, koristi Bo`i] da ne vid]tx nikada, da se rascqpitx zeml]i da ihx po`retx, gnqvx Bo`ij da snidetx na glavw ihx, angelxGospodenx da progonitx ihx me~emx ognennwmx, da imutx proklatie otxtrista i osamnades]tx bogonosnwhx otecx, da ostanutx ~ada nxiova siri,`enw nxiovi da ostanutx vdovicw, domovi ihx da ostanutx pusti i dabudutx `ili\a diviihx zvqrej. Tako`de na istwj na~inx i oni, koi bwhtqli poslqdovati nxiovimx zlodqliemx, i da su i oni isti podx ovomxistomx kletvomx.” I poslije ovoga pozivqe Kraqevi} sve{tenstvo i narodna vjernost Napoleonu, i na poslu{nost generalu Marmonu i proveditoruDandolo, i obe}ava svima za to nebesna blaga. 737737 Ibid., br. 533. Osudu francuske ratne komisije u [ibeniku od 1. marta 1810. protivu Dubaji}a iVu~emilovi}a, zajedno sa drugim im jednomi{qenicima, vidi u Erber, III, 72-79.416

Okru`nica je ova Kraqevi}eva imala veliki upliv, jer je odmahposlije po~eo slabiti ustanak, a Dandolo u dva pisma pohvalio jeKraqevi}a za wegovu revnost i odanost francuskoj vladi, te mu javio, daje o tome izvijestio Napoleona, koji }e ga znati i nagraditi. 738 Zeli} jeprotestirao, {to je Kraqevi} izdao onu okru`nicu u provinciji, u kojojon nije duhovni starje{ina i dakle nema duhovne jurisdikcije. 739 Iprotest je taj sa formalne strane bio osnovan; samo {to je Zeli} moraoustrajati u protestu, makar da je vladi i povoqna bila ona okru`nica, imorao je ~uvati svoja prava od stranog jednog episkopa, za koga je znao~emu on te`i i ~ija mu je pro{lost poznata bila. Ali Zeli}u je tadavi{e stalo bilo da po|e caru u Pariz i da tamo provede mnogo mjeseciu zabavi i prijatnom putovawu. Zeli} je pustio Kraqevi}a da radi {taho}e u Dalmaciji, pa i ne odrediv{i ko }e ga zamijewivati u crkvenojupravi, javqa on 3. juna iste 1809. godine okru`nicom sve{tenstvu daodlazi u Pariz i da se mole Bogu za wegovo sretno putovawe. 740Kraqevi} produ`i raditi kao {to je zapo~eo, i razvijao je djelatnostsvoju u re~enom pravcu sa najve}om energijom. Austrofilska stranka uDalmaciji smatrala je Kraqevi}a najopasnijim svojim protivnikom i odsamih glavnih zapovjednika francuskih u Dalmaciji. Kad je u julu istegodine austrijska vojska pod zapovjedni{tvom generala Petra Kne`evi}apre{la bila u Dalmaciju, privr`enici Austrije optu`e Kraqevi}a kodtog generala, da je on glavni, koji se protivi austrijskoj ideji uDalmaciji i da nema wega, da bi se lako proterali Francuzi iz zemqe.Austrijska vojska do{la je bila krajem jula 1809. g. ve} do [ibenika, iprinudila francusku vojsku da ustupi. Tada zapovjedi generalKne`evi} da se uzme pod stra`u Kraqevi}, i kao austrijskog dr`avnogzarobqenika po{qe ga sa jo{ nekolicinom drugih u Osjek. Tu je stigaoKraqevi} 4. avgusta, i poslije odnosnog dogovora izme|u general-komandevaradinske i mitropolita Stratimirovi}a, pre|e Kraqevi} iz Osjeka umanastir Bezdin, gdje je ostao kao austrijski zarobqenik sve dok se nijesklopio 14. oktobra iste godine u Be~u mir izme|u Austrije i Francuske,i kad se austrijska vojska morala sasvijem povu}i iz Dalmacije. 741 Pougovoru mira svi su dr`avni zarobqenici morali biti povra}eni, te se iKraqevi} tada povratio opet u Dalmaciju.4.Usluge koje je Kraqevi} u~inio Francuskoj у vrijeme ustanka uDalmaciji, stekle su mu Napoleonovo blagovoqewe. U svezi pre|a{wihsvojih izvje{taja Dandolo je 28. novembra 1809. g. predlo`io caru, da se usmislu carske odluke od 19. septembra 1808. g. imenuje Kraqevi} za738 St. arhiva zad. ep, br. 535-539.739 Ibid., br. 534.740 Arhiva man. Krke.741 Karl. patr. arhiva, br. 64. g. 1809.417

dalmatinskog episkopa, i ujedno da se Zeli} imenuje Kraqevi}evimvikarom u Boki kotorskoj. 742 Ovaj je predlog Dandolov stigao u Pariz uono vrijeme, kad je Zeli} tamo boravio, i Napoleon je izdao svojerje{ewe po tome predlogu, na dva mjeseca prije nego {to }eZeli} ostaviti Francusku. Izda naime Napoleon 26. marta 1810. g. odluku,po kojoj se 1. imenuje episkop Venedikt Kraqevi} za dalmatinskogepiskopa, 2. pridru`uje se dalmatinskoj eparhiji Boka kotorska, i 3. zaepiskopskog vikara u Boki imenuje se Gerasim Zeli} sa godi{womplatom od 6. 000 franaka. 743Odluka ova carska bude zvani~no saop{tena Kraqevi}u oddalmatinske vlade 30. aprila iste godine, a 20. maja Kraqevi} je ve} biointroniziran u [ibeniku kao zakoniti pravoslavni episkop zaDalmaciju i Boku kotorsku. 744 Intronizacija je ova obavqena bila nanajsve~aniji na~in, uz u~e{}e mnogobrojnog sve{tenstva i predstavnikasviju pravoslavnih crkvenih op{tina Dalmacije i Boke. Veseqe je biloveliko, i usklicima zahvalnosti Napoleonu i proveditoru Dandolo nijebilo kraja za veliku milost, koju je pravoslavnim Dalmatincima, a isto iBokeqima car pokazao. Ovako pi{e u izvje{taju {ibeni~kog vladinogdelegata, podnesenom proveditoru u Zadar o toj intronizaciji.U isto vrijeme, kad je stigla carska odluka o imenovawu Kraqavi}evomza dalmatinskog episkopa, stiglo je proveditoru u Zadar carskoodobrewe i rada crkveno-narodne one skup{tine od novembra i decembra1808. godine. Napoleon u glavnome je odobrio skup{tinski rad, aostavio je proveditoru da po svojoj uvi|avnosti izvodi odnosneskup{tinske zakqu~ke. Poslije toga izdane su bile naredbe o novomsve{teni~kom sjemeni{tu i konsistoriji. I to, dekretom od 23. jula 1810.g. nare|uje se, da se odmah ustanovi sve{teni~ko sjemeni{te u [ibenikui da se uredi po predlogu, {to }e episkop vladi podnijeti. 745 Sutradanizdan je bio dekret o ~lanovima nove konsistorije, i bili su imenovani:za konsistorijskog arhimandrita Matej Veja, za kons. protoprezviteraJosif Do{enovi}, za kons. protosin|ela Teodosije Stankovi}, zaekonomat Spiridon Aleksijevi}, za sakelarijat Spiridon Svrdlin i zaskeuofilakiju Isaija Om~ikus. 746 Malo zatijem, i to 8. septembraustanovqena je bila i epitrahiqska tarifa za parohijsko sve{tenstvo. 747Dekretom od 31. oktobra 1810. g. budu podvrgnute duhovnoj jurisdikcijikonsistorije i crkvene op{tine u Poli i Peroju, i pridru`ene742 St. arhiva zad. ep, br. 540.743 Ibid., br. 542. Zeli}evo `itije, str. 539.744 Ibid., br. 544.745 Arhiva (nova) zad. ep, br. 16. g. 1810.746 Ibid., br. 17. g. 1810.747 Ibid., br. 64. g. 1810.418

dalmatinskoj eparhiji, 748 koja se prema tome tada prostirala na svepravoslavne crkve Dalmacije, Istrije i Boke kotorske.Kraqevi}, kad je postao stalnim episkopom dalmatinskim, po~eo jeraditi samostalno o ure|ewu svoje nove eparhije. I koliko se mo`e suditipo zvani~nim spisima, {to se iz toga doba ~uvaju u episkopskoj arhivi,radio je marqivo i usrdno nastojao, da disciplina zavlada u sve{tenstvu,da se blagoqepije crkveno utvrdi svugdje i da se pobo`nost u naroduodgaja. Wegova prva pastirska poslanica, koju je izdao u septembru 1810.godine, proniknuta je apostolskim duhom i iskrenom qubavqu kpravoslavnoj vjeri i odano{}u uzvi{enoj vladi~anskoj slu`bi. 749 Istotako i sve ostale poslanice wegove sve{tenstvu i narodu i druge raznenaredbe i rije{ewa u poslovima crkvenima, pokazuju Kraqevi}a u todoba, kao ~ovjeka, koji je zadovoqan {to je dobio eparhiju i postaozakonitim vladikom, pa je sada gledao da ~im urednije mu bude sve ueparhiji i da ste~e qubav sve{tenstva i naroda, i tijem da zajam~i sebimiran `ivot u Dalmaciji.Po{to je raspolo`io da ustupqena pravoslavnima u [ibenikurimokatoli~ka crkva sv. Spasa i uz wu rimokatoli~ki manastir, budupretvoreni, prva u episkopsku katedralnu pravoslavnu crkvu i drugi uepiskopsku residenciju, po|e Kraqevi} odmah da obavi prvu svojukanoni~ku posjetu sviju manastira i crkava u eparhiji. Svugdje je bio onnajsve~anije i odu{evqeno do~ekan, i sude}i po odnosnim qetopisnimbiqe{kama o toj prvoj Kraqevi}evoj posjeti, on se zbiqa pokazao, kolikorevniteq za pravoslavnu vjeru, toliko isto i dobar arhijerej. 750 Osobitoje narod odu{evqen bio za Kraqevi}a tada, kad je 10. novembra 1810. g.vlada proglasila, da se ukloni i po{qedwi trag iz pravoslavnih crkavakakvog rimokatoli~kog obrednog uticaja, i da je pravoslavnidalmatinski episkop samostalan u eparhijskoj svojoj upravi onako isto,kao {to su i rimokatoli~ki biskupi u svojim biskupijama. 751 I ovako jesve trajalo za pet godina, i mir je u dalmatinskoj eparhiji potpunivladao, koji mir nije u ni~emu poremetila ni promjena vlade, koja seme|utijem dogodila bila.U po~etku svog episkopstvovawa imao je Kraqevi} sa arhimandritomZeli}em jedan sukob povodom posve}ewa nove kotorske crkve, koji je tadana brzo i izravnan bio, ali koji je bio preludijum onoga, {to }e sekasnije na zlo dalmatinske crkve doga|ati. Zeli} je, kao {to znamo i kao{to on sam u svome `itiju ka`e, `elio postati dalmatinski episkop.Uslijed sviju poznatih nam doga|aja, nije on postao episkop, negoKraqevi}. Radi ovoga Zeli} je bio nezadovoqan. To je nezadovoqstvo748 Ibid., br. 79. g. 1810.749 [tampana je na tri jezika (paralelno): crkveno-slovenski, gr~ki i italijanski.750 Aleksijev. rkp.751 Arhiva zad. ep, br. 92. g. 1810.419

svoje Zeli} prikrivao u po~etku, i pokazivao je svoju poslu{nostnaspram Kraqevi}a. Ovo se vidi i iz Zeli}eva `itija, gdje opisuje prvisastanak svoj sa Kraqevi}em 28. juna 1810. godine u Karlovcu, kad jeKraqevi} bio ve} imenovan za dalmatinskog episkopa. Sa prikrivenimnezadovoqstvom po{ao je Zeli} i u Boku za episkopskog vikara. Ali tuse ve} nije mogao vi{e da uzdr`i, i po~ne postupati naspramKraqevi}a, koji mu je bio duhovni starje{ina, kao sa ravnim sebi, a uzvani~nom dopisivawu osorito.Pravoslavnim Kotoranima general Marmon ustupio je bio jednurimokatoli~ku crkvu radi bogoslu`ewa, po{to je dotada{wa crkva bilapremalena. Tu su crkvu Kotorani priredili bili za pravoslavnobogoslu`ewe, i Zeli} zajedno sa jo{ nekoliko sve{tenika osveti tu crkvu19. decembra. ^etiri dana poslije toga pi{e Zeli} „Bo`iey milostiyarhimandritx” itd. episkopu Kraqevi}u, i u tome pismu kao mimogredmu javqa da je osvetio novu kotorsku crkvu. 752 U odgovor na ovu vijestKraqevi} opazi Zeli}u, da nije morao bez wegove dozvole i blagoslovaosve}ivati crkvu, jer je to stvar, koja spada u iskqu~ivo episkopskopravo. 753 Zeli} se na ovo naquti i po~ne tako osorito pisati episkopu,da je pokazao odmah svu svoju srxbu, koju je gojio protivu Kraqevi}a.Nekoliko su pisama jedan drugome po ovome poslu pisali i Zeli}ev tonbio je uvijek `e{}i i kao da pi{e sebi pot~iwenom. U jedinome pismu od22. aprila 1811. g. Kraqevi} ~isto moli Zeli}a da prestane onako ru`nomu pisati. „Na~inx sx koimx vw pi[ete va[emu arhierey”, ka`eKraqevi}, „o~ito svqdo~i da vw u va[emu srcu umno`ili

Malo je samo godina, ni punih osam, bila Dalmacija pod francuskomvla{}u. Zeli} u svome `itiju ka`e, da je vrijeme francuskoga vladawa uDalmaciji bilo vrijeme „tiranstva i nepravde". Mi naprotiv ka`emo, daono vrijeme zaslu`uje da u istoriji Dalmacije bude ubiqe`eno zlatnimslovima, jer sve ono {to ima danas dobroga u ovoj zemqi, tome svemupolo`en je bio temeq ba{ u to vrijeme. Napoleon je qubio Dalmaciju.Znao je on, da je ona dotle zapu{tena bila i da se wom upravqalo ilipo samovoqi doti~nih politi~kih starje{ina, ili pak po zakonima, kojinijesu prikladni bili za tada{we umno razvi}e dalmatinskoga naroda.Radi toga, kad je imala otpo~eti u Dalmaciji francuska uprava, onnare|uje „da se ta zemqa ima upravqati po zakonima, koji sunajshodniji prema mjesnim prilikama, kako bi se ~im boqe i br`eunaprijedilo narodno blagostawe." Mudra je naredba ova, dostojnavelikog Napoleonovog uma. Trebalo je samo na}i ~ovjeka, koji }e kadarbiti takvu carsku naredbu da savjesno izvr{i, i toga je ~ovjekaNapoleon na{ao u osobi Vikentija Dandolo, koga je poslao on uDalmaciju kao generalnog proveditora. Mi smo vidjeli Dandolovproklam, kad je primio upravu Dalmacije. A da se Dandolo savjesnostarao da izvr{i, a u mnogome i da je izvr{io ono {to je u proklamusvome kazao, svjedo~e mnogi spomenici wegove vlade, koji su i danas jo{svje`i u uspomeni Dalmatinaca. I danas, poslije toliko vremena, nemavaqda ni jednog ijole izobra`enog Dalmatinca, koji ne zna zaproveditora Dandolo i koji ne spomiwe wegovo ime, kao oca idobrotvora, onako isto kao {to su ga Zadrani, kad je polazio izDalmacije, sa suzama na o~ima nazvali svojim ocem i dobrotvorom. Svese u Dalmaciji okrenulo na boqe za vrijeme francuske vlade, kako umoralnom, tako i u ekonomi~kom pogledu. Nije na{e ovdje da izla`emoposebno taj napredak i sve odnosne reforme, ali moramo spomenuticrkvu pravoslavnu.U kakvom je stawu bila pravoslavna dalmatinska crkva dofrancuske vlade, a kakva je ona postala za vrijeme te vlade? Vjerskatolerancija bila je upisana me|u osnovnim zakonima mleta~ke republike,i ta je tolerancija u odnosnoj mjeri i postojala, i centralna mleta~kavlast u prilikama je tu toleranciju i pokazivala i branila. Ali tajmleta~ki zakon bio je mrtvo slovo za veliki dio bezdu{nih mleta~kih~inovnika u Dalmaciji, i vi{ih i ni`ih, koji podmi}eni ilifanatizirani od latinskog sve{tenstva, doveli su bili pravoslavnogDalmatinca mal ne do o~ajawa za vjeru svoju. Nije se to moglopopraviti ni za kratkovremene austrijske vlade u Dalmaciji. Tek podfrancuskom vladom mogao je pravoslavni Dalmatinac da du{om dahne ida svoju vjeru slobodno ispovijeda, ne samo, nego i da punopravan budepred inovjercima. Vjersku toleranciju proglasio je Napoleon, kao jedanod temeqnih svojih zakona za sve zemqe inostrane monarhije svoje; a421

imao je on snage da primora svakoga da taj zakon i {tuje i izvr{uje, tenije isti zakon bio mrtvo slovo, kao u mleta~koj republici. УDalmaciji na{oj ovo bi nam najboqe mogli kazati latinski dalmatinskibiskupi po aktima wihovih arhiva iz onoga doba. Mi smo vidjeli svetucarsku odluku velikoga Napoleona od 19. septembra 1808. g, a vidjeli smoi ostale naredbe vlasti o slobodi pravoslavne vjere u Dalmaciji. Svete naredbe pokazuju, kako je francuska vlada nastojala i htjela, da seinterkonfesijonalni odnosi u Dalmaciji po pravici urede, dadotada{wa vjerska trzavica prestane i da se mir utvrdi me|ustanovnicima razli~itih vjeroispovjesti. I taj je mir u Dalmacijivladao za sve vrijeme, dok su Francuzi ovom zemqom zapovijedali, jer sufrancuski temeqni zakoni osnovani bili na na~elima slobode iravnopravnosti, i jer je francuska vlada nepomi~no u smislu tih na~elai postupala, a imala je energije i da svak {tuje ta na~ela. Ustanove upogledu pravoslavne dalmatinske crkve, progla{ene i zakonomutvr|ene od Francuza, priznala je i Austrija, kad je Dalmacija podwenu vlast do{la; a ako su tada pomenuta na~ela izgubila pre|a{wusvoju intensivnost i ako je oslabila postoje}a ravnote`a uinterkonfesijonalnim odnosima u Dalmaciji, krivi su doti~ni silnici,koji su bili fanatizirani protivu pravoslavne vjere.422

IIIPrvih dana 1813. godine austrijski general baron Toma{i} u{ao je uglavni grad Dalmacije, u Zadar, i proglasio Dalmaciju austrijskomprovincijom, te primio od glavnih dalmatinskih predstavnikapropisanu zakletvu podani{tva i vjernosti caru.Na upravi je pravoslavne dalmatinske crkve bio episkop Kraqevi}. Zaprvih 10 godina, po{to je Dalmacija do{la pod Austriju, sva je istorijadalmatinske crkve usredsre|ena na osobi Kraqevi}evoj. Burnih su ovodeset godina, za koje se pokazalo, koliko je velika religiozna svijestpravoslavnih Dalmatinaca i koliko su oni duboko odani pravoslavnojvjeri svojoj.1.Mi smo vidjeli, da je Kraqevi} po~eo bio dobro upravqatidalmatinskom crkvom, kad ga je Napoleon za episkopa imenovao, i da seprvih godina svog episkopstvovawa pokazao revnosni starje{ina crkve.Ali smo vidjeli i to, da je on postao episkopom zbog usluga svojih zafrancusku vladu, a osobito {to je u vrijeme ustanka 1809. godine onolikoenergije pokazao u za{titu Francuza, a protivu onih u Dalmaciji, koji suza Austriju radili. Sada kada je Dalmacijom zavladala Austrija i kad jepostao gospodar Dalmacije onaj, protivu koga je Kraqevi} prije radio,morao je ovaj episkop pomisliti da }e mu te`ak polo`aj biti, i da }emo`da morati drugome da ustupi episkopsku katedru. Radi toga onupotrebi sada sve starawe svoje, kako }e zadobiti sebi austrijskuvladu, te se na mjestu uzdr`ati. Poslu`io se on za ovo svima idopu{tenim i nedopu{tenim srestvima, i uspio je u tome toliko, da je odaustrijskog nekada{weg neprijateqa, postao on ~ovjek od osobitogpovjerewa austrijske vlade. Glavni je savjetnik Kraqevi}ev u ovome biotada{wi tajnik wegov Andrija Ru|eri, i poslije sin ovoga Ru|eri,Marko.Prvi posao Kraqevi}a bio je da poka`e vladi, kako on u`ivapovjerewe svega pravoslavnoga naroda u Dalmaciji. Kraqevi}u su tadagotovo svi u Dalmaciji odani bili, te je lako po{lo za rukom sastavitiu ime naroda i sve{tenstva dalmatinskog molbenicu na cara u Be~, da bipriznao Kraqevi}a za dalmatinskog episkopa sa svima onim pravima ipovlasticama, {to je on dobio od cara Napoleona. Molbenicu su ovupotpisali svi glavniji sve{tenici i glavniji predstavnicipravoslavnoga naroda u Dalmaciji, a nosi datum mjeseca novembra 1813.godine, i odmah je ona poslata bila u Be~. U toj se molbenici spomiwuzasluge za crkvu u vrline Kraqevi}eve, kao najuzornijeg episkopa, i kakomu je sve sve{tenstvo odano, isto kao i sav narod, te po{to je istaknuto,da }e Kraqevi} svagda privr`en biti austrijskoj monarhiji, kao {to jeon to sve~ano izjavio i u ~emu pou~ava on i sve{tenstvo i narod, molise carska milost, da bi potvrdio Kraqevi}a za dalmatinskog423

pravoslavnog episkopa. 756 U isto vrijeme Kraqevi} je izdao okru`nicuna sve{tenstvo, pozivqu}i ga na vjernost i odanost austrijskom carskomdvoru i preporu~uju}i da o tome sve{tenici propovijedaju podru~nomnarodu i da ga neprestano pou~avaju u vjernosti austrijskom caru.Datirana je ova okru`nica (3. novembra 1813. godine. 757Me|utijem na|e Kraqevi} za nu`no obratiti se i mitropolituStratimirovi}u. Napi{e on 8. novembra 1813. g. mitropolitu, kazuju}imu kako je sretna Dalmacija {to je do{la pod vlast austrijsku, teprodu`ava: „No osobita

ga zatijem o stawu eparhije, i to, da „u predqlu dalmatinskomx" postoje3 manastira sa 2 arhimandrita i 40 kalu|era, i da ima 5protoprezvitera i 60 svjetovnih sve{tenika; „u Albanii, sirq~x Bokeotx Kotora" da ima 8 manastira, od kojih osim savinskoga svi su vrlooskudni, da ima 120 svjetovnih sve{tenika, koje je sve rukopolo`iocrnogorski mitropolit. Naroda u svoj eparhiji (Dalmacija i Boka), daima ne{to vi{e od 70. 000. Na zavr{etku moli mitropolita da mu bude{tedar u savjetima i upustvima, koja }e on najta~nije i najsavjesnijeizvr{ivati. 760 U drugom opet pismu od 21. januara 1814. g. moliKraqevi} mitropolita da bi mu poslao u~iteqa s kojim bi mogao {toprije sve{teni~ko sjemeni{te otvoriti, te dobiti spremqenihsve{tenika za pastirsku slu`bu. 761 Stratimirovi} je na oba pismaodgovorio Kraqevi}u 19. februara iste godine vrlo qubazno; a u pogledusve{teni~kog sjemeni{ta ka`e mu „vx terpqnii prebwti", dok se stalnone uredi u Dalmaciji politi~ka uprava. 762Sada je Kraqevi} siguran ve} bio u Dalmaciji sa strane vrhovnepravoslavne crkvene vlasti u Austriji. Trebalo mu se osigurati takoisto i kod austrijske politi~ke vlasti. Upotrebio je on u ovome premaAustriji onu istu taktiku, koju je 1809. g. upotrebio bio premaFrancuzima, i koja mu je probita~na bila. Tada stavio se u slu`bufrancuske vlade protivu Austrije, i za nagradu Napoleon ga je postavioepiskopom dalmatinskim. Sada, kad nijesu vi{e bili izgledi da }efrancusko oru`je pobjediti u Dalmaciji, on se stavio na slu`buaustrijske vlade, a protivu Francuza, da bi se tijem u~vrstio naepiskopskoj katedri. Od velikog frankofila, kakvim je bio 1809. g,pretvorio se Kraqevi} za ~etiri godine u velikog austrofila, i to,prilikom ustanka, koji se protivu Francuza pokazao 1813. g. u Boki.Francuski general Gotje, koji je u Boki zapovijedao, dobio je bio umartu 1812. g. rije~ od Kraqevi}a, da }e wegove starawe bitp da Bokeqibudu svagda vjerni Napoleonu. Ova je Kraqevi}eva rije~ vrijedila dotle,dok je Dalmacija bila pod vla{}u Francuza, i dok je on vidio da jeNapoleon mo}an uzdr`ati tu vlast. Ali kad je Napoleonova zvijezdapotamnila i kad je vidio da je nestalo za svagda francuske vlasti uDalmaciji, tada on po~ne i sam raditi protivu Francuza, i da se iBoka oslobodi wih, kao {to se Dalmacija oslobodila bila, te da pre|eAustriji. U tome se Kraqevi} sukobio sa politikom crnogorskogmitropolita Petra; ali tako je zapovjedala mu li~na wegova politika, ipo toj je politici on tada i postupao. U drugoj polovini 1813. godinesva je Boka bila u vlasti Crnogoraca, osim Kotora. Bokeqi su bilirazdijeqeni na dvije stranke, po razlici vjere. Pravoslavni su te`ili760 Ibid., br. 235. g. 1814. Karl. patr. arhiva, br. 131. g. 1814.761 Ibid., br. 239. g. 1814.762 Ibid., br. 562. g. 1814.425

da bi do{li pod za{titu Rusije, a rimokatolici pod za{titu Austrije.Kraqevi}, koji je bio episkop i Boke kotorske, uplivisao je napravoslavne, da bi i oni bili za Austriju. Pisao je o tome mnogapisma u Boku, ali sa malo u op}e uspjeha, osobito {to je crnogorskimitropolit Petar u`ivao veliki glas kod Bokeqa, a sam je mitropolitbio za Rusiju. U novembru 1813. g. po{qe mitropolit Savu Plamenca uPetrograd da bi predao caru molbu, da primi Crnu Goru i Boku podsvoju za{titu, priznavaju}i im samo stare wihove povlastice. Plamenacna putu svome zaustavi se u [ibeniku, i tu poka`e Kraqevi}u pismo, kojeje nosio u Petrograd za cara Aleksandra I Kraqevi} na|e za zgodnoupotrebiti ovo, {to je povjerqivo od crnogorskog poslanika doznao, nasvoju korist, te svojim pismom od 28. februara 1814. g. saop}i stvar uZadar guverneru Toma{i}u. 763 Do toga vremena Toma{i} se nijeosobito bavio doga|ajima u Boki, jer je zapremqen bio okupacijomDalmacije. Ova vijest, koju mu je Kraqevi} saop}io, trgne ga i odmahpo~ne raditi {to je trebalo, da i Boka prizna austrijsku vlast. Za ovuuslugu Kraqevi}evu Toma{i} mu je zahvalio pismeno i preporu~io mu,da tako i unaprijed radi u korist Austrije i da }e za to biti nagra|en. 764Sli~nu uslugu austrijskoj vladi u~inio je Kraqevi} i u pogledu Bosne,kad se mislilo, da }e i ta zemqa mo}i tada da do|e pod Austriju. I nepitan od vlade, Kraqevi} napi{e 3. marta 1814. g. dalmatinskomguverneru, nude}i svoju pomo} da bi se i Bosna osvojila i kazuju}i, kakoon ima tamo mnogo prijateqa, preko kojih bi mogao lako podi}i narodniustanak. 765 Od ove Kraqevi}eve ponude nije ni{ta stvarnoga bilo, ali onje dobio opet pohvalu za dobro raspolo`ewe svoje austrijskoj vladi odguvernera Toma{i}a. A malo dana ka{we isti mu guverner javqa pismomod 14. aprila, da je car naredio da mu se izdaje godi{wa nagrada od 15.000 franaka. 766I sada je Kraqevi} mogao dr`ati, da je osiguran na svomevladi~anskom prijestolu u Dalmaciji. Mitropolit Stratimirovi}primio ga je u broj ostalih pravoslavnih austrijskih episkopa, aaustrijska vlada, ako ga i nije izri~no priznala za zakonitog episkopadalmatinskog, ipak odrediv{i mu odnosnu godi{wu episkopskunagradu, priznala ga je fakti~kim episkopom dalmatinskim, te je daklestavqen bio u polo`aju da mo`e sada sav sebe posvetiti dobroj upravisvoje eparhije. Ali se dogodilo tada ne{to, {to }e ne samo zaprije~ititu dobru i mirnu upravu dalmatinske crkve, nego }e i fatalnepo{qedice imati.2.763 Ibid., br. 1138.764 Ibid., br. 1139.765 Ibid., br. 1140, 1178.766 Gubern. br. 2870.426

Arhimandrit Gerasim Zeli}, kao {to znamo, prestao je biti unovembru 1811. g. episkopski vikar u Kotoru i pre{ao je na stanovaweu man. Krupu. Boravio je on u manastiru do 1814. godine. Te godinepo|e u Italiju u kupatila, i od tuda u Be~, gdje je stigao u avgustu1814. g. „Ov|e mi do|e na pamet" pi{e Zeli} u svome `itiju, „dapredstavimx na[emu caru Francisku I svu istoriy odx po~etka mogavikarstva u Dalmacii i Bokki Kotorskoj do polu~ene renuncie i damu ob]vimx moe usluge u toliko lqta u mome ote~estvu pri tripro[ed[a guberna bezx nagrade i priznanstva, a suvi[e nepravduodx Francuza u~inqnu mome ote~estvu i rodu." Dobije dozvolu zaaudijenciju i prika`e se caru, i preda mu duga~ki memorijal, datiran uBe~u 7. septembra 1814. g. O sadr`aju ovoga memorijala malo govoriZeli} u svome `itiju, nego samo napomiwe, da nije u wemu „ni{ta krivo inepravedno rekao."Moramo mi da sadr`aj toga memorijala spomenemo. U istome Zeli}najprije kazuje kako je izabran bio 1796. g. za dalmatinskog vikara ikako su ga u toj vlasti potvrdile sve biv{e vlade, kako je revnosno onvr{io svoju slu`bu bez ikakve nagrade i kako je nenadno za wegaproglasio 1808. g. Napoleon, da se ustanovquje u Dalmaciji pravoslavnaeparhija. Poslije toga po~iwe duga rije~ o Kraqevi}u i wegovom{urovawu sa Francuzima do 1809. godine, kad je Kraqevi} najvi{udjelatnost razvio bio protivu onih Dalmatinaca, koji su `eqeliosloboditi se francuske vlasti i do}i pod austrijsku vlast. Spomiwesva lica, koja su bila za Austriju, a na prvom mjestu igumana Dubaji}a iaramba{u Bor~ila, protivu kojih je Kraqevi} izdao gramatu odlu~ewaod crkve. Ovu gramatu zove Zeli} „catramonacchia." Kazuje daqe Zeli}caru u tom svom memorijalu, kako je Kraqevi} za zasluge pokazaneFrancuzima, a protivu Austrije, bio imenovan 1810. g. za dalmatinskogepiskopa, a on, Zeli}, za episkopskog vikara u Boki. „Ali ne mogu}i ontrpjeti nepravde francuske vlade, a osobito nepravde, nasiqa izloupotrebe episkopa Kraqevi}a," dao je ostavku na vikarstvo i pre{aou manastir Krupu. Kazuje zatijem, kako on „nije mogao daqe trpjetinepravdu koja je u~iwena wemu i wegovom narodu, vide}i u svojojotaxbini jednog nezakonitog episkopa, stranca i gr~ke narodnosti izotomanskoga carstva, i da je radi toga u starim svojim godinama onprinu|en bio do}i li~no u Be~, jedino iz revnosti i qubavi premasvojoj otaxbini i prema kliru, kojim je on upravqao za 16 godina podtri razli~ne vlade, da prika`e istinu sviju pro{lih doga|aja, isto idana{wih, koji su uzrokom neprestane zabune radi stranog onog episkopa,koji se samo stara da sije razdor izme|u tri pravoslavna manastirskanastojateqa i izme|u klira, paroha i kapelana, kako bi se oniparni~ili me|u sobom i do{li da se sude kod duhovne vlasti; a to sveonaj episkop ~ini samo kako se ne bi slo`ili da dignu glas svoj protivu427

wega, koji ne poznaje dobro ni srpski jezik, niti poznaje svete kanoneisto~ne crkve, ili ako ih poznaje, ne }e da ih izvr{uje. Razvrgao jekonsistoriju, koju je ustanovila crkveno-narodna skup{tina 1808. g, samoda bi mogao sam upravqati parohijama i dijeliti svete tajne,upotrebquju}i u tome besramnu simoniju za li~ni svoj interes kao {toto ~ine u Turokoj gr~ki episkopi. Sada otpu{ta sa parohija doti~nesve{tenike, a sad ih opet uspostavqa, a sve radi niskog nov~anoginteresa. Ako ostane upra`wena kakva boqa parohija, mnogi siroma{nisve{tenici natje~u se da je dobiju, i episkop je daje onome, koji donesenajvi{e novaca, preziru}i svaki zakon i gaze}i pravicu." Navodi daqeZeli}, kako je Kraqevi} lukavstvom izmamio sve one potpisepravoslavnog sve{tenstva i naroda dalmatinskog na molbi, koju su 1813.godine podnijeli da ga `ele za episkopa, te produ`ava: „Radi svega ovoganajponizniji i svagda najvjerniji podanik arhimandrit Zeli}, kome jeve}i dio sve{tenstva srpsko-pravoslavnoga preporu~io i molio, da gaodbrani od tu|inskog i nepravi~nog episkopa, preduzeo je veliki trud idugo putovawe ovo o svome tro{ku, da bi isprosio carsku i o~inskumilost, kako bi, prije nego {to }e slijediti kona~no dr`avno ure|eweDalmacije i Albanije, dozvoqeno bilo, da se u smislu crkvenih zakona icarskih naredaba izabere novi episkop, koji bi bio austrijski podanik isrpske narodnosti." I tada Zeli} zavr{uje molbom caru da wega, 66-godi{wega starca, nagradi carskom milo{}u, obzirom i na pokazanuwegovu svagda{wu vjernost i odanost Austriji, i da }e se za tu carskumilost on neprestano Bogu moliti za cara i za sav carski dom. Izvana naovom Zeli}evom memorijalu pi{e, da se u wemu sadr`i molba Zeli}evai u ime svega pravoslavnog klira „da bi Wegovo . Kr. Ap. Veli~anstvootpustilo dana{weg pravoslavnog dalmatinskog episkopa, koji je tu|inacu Dalmaciji i koji je izabran protivu zakonskih propisa, i da biWegovo Veli~anstvo milostivo htjelo uzeti u obzir wegove (Zeli}eve)pokazane usluge." 767Mi smo naro~ito u podu`em izvodu priveli ovaj Zeli}ev memorijal, jerje isti bio prvi i glavni uzrok onome zlu, koje }e se malo poslije togapokazati u dalmatinskoj eparhiji. 768 Ne ulazimo u analizu Zeli}evogmemorijala ovog, ali ne mo`emo ovdje a da ne primjetimo proturje~ijeizme|u onoga {to Zeli} pi{e u svome `itiju i ovoga, {to u memorijaluka`e. U `itiju pi{e: „Moe namqrenie za po}i u Be~x nie bwlo drugo,nego da se io[t

memorijalu kazuje caru, i u tekstu memorijala i u naslovu, da je radi te`albe on naro~ito do{ao u Be~ i da je naro~ito preduzeo veliki trud idugo putovawe o svome tro{ku (percio il Zelih ha preso la grande fattica elungo viaggio a sue uniche spese), da se u ime svega pravoslavnoga klira (anome di tutto il clero greco) po`ali caru na Kraqevi}a.Memorijal je ovaj u~inio veliki utisak u Be~u i povodom istogapreduzeti su bili odmah najpodrobniji izvidi kod nadle`nih vlasti.Osobito su obratili pa`wu na to, {to je Zeli} istakao, da Kraqevi}nije zakoniti episkop, i ovo je trebalo be~koj vladi da ~isto sebirazjasni. Dopisivawe po ovome pitawu trajalo je svu 1815. godinu, idu`ni smo radi va`nosti stvari zaustaviti se na tome dopisivawu.Nekoliko samo dana poslije nego {to je Zeli} predao bio caru onajmemorijal protivu Kraqevi}a, be~ka dvorska kancelarija poslala jeisti memorijal guverneru u Zadar, da podrobno o istome izvijesti, aglavnim na~inom o zakonitom episkopskom postavqewu Kraqevi}evom io onoj wegovoj gramati odlu~ewa od crkve Dubaji}a i Bor~ila, priznatihaustrijskih privr`enika. Guverner pozove Kraqevi}a da odnosnarazja{wewa podnese o pomenutim dvama pitawima. Kraqevi} odgovorina taj poziv 28. dedembra 1814. g, i radi razja{wewa prvoga pitawaprilo`i svom odgovoru dvije gramate carigradskoga patrijarha od 16.januara 1806. i 28. januara 1808. g, koje slu`e za potvrdu da je on shodnokanonskim propisima posve}en bio za kratovskog episkopa i vikarasarajevskog mitropolita. A na drugo pitawe odgovara Kraqevi}, da jesila francuske vlade prinudila ga da izda 1809. g. onu gramatu. U istomodgovoru o{trim rije~ima osu|uje nemirwa{tvo Zeli}evo, koji sadasva{ta izmi{qa na wega, samo da bi ga ocrnio kod austrijske vlade ipriklonio istu da wega ukloni sa dalmatinske episkopske katedre, i dana tu katedru stavi samoga Zeli}a. Najposlije moli Kraqevi} vladu daga "uzme u za{titu, i da primora Zeli}a, da ne buni sve{tenstvo i narod,nego da mirno stoji u svom manastiru. Ovaj Kraqevi}ev odgovor poslaoje guverner u Be~ 25. januara 1815. g, izra`avaju}i se da mu nijepoznato ni{ta o simonisti~koj upravi Kraqevi}evoj. 769 Iz Be~a je tek 22.maja 1815. g. stigao odgovor na pismo guvernerovo o ovome poslu. U tomodgovoru dvorska kancelarija izra`ava u pogledu Kraqevi}a, da nijeni~im dokazano, da Kraqevi} zloupotrebquje na svoju koristepiskopsku vlast i da je lukavstvom izmamio od doti~nih potpise daostane na episkopskom mjestu, ali u isto vrijeme isti~e, da je vrlosumwiv politi~ki karakter wegov (der politische Charakter desselben imhohen Grade zweideutig ist); a u pogledu Zeli}a, da dvor ne mo`e gasmatrati nikako neporo~nim, koliko sa strane wegovog sve{teni~kogpona{awa, toliko isto i sa strane wegovih politi~kih osje}aja. Radi769 Arh. zad. ep, br. 1398. g. 1814.429

toga nare|uje se guverneru, da pazi i na sve{teni~ko i na politi~kopona{awe i Kraqevi}a i Zeli}a, i da saop}i prvomu, da dvorskakomisija o~ekuje od wega da }e se vladati uvijek kako prili~i episkopui shodno zakonskim propisima, da bi se tijem pokazao dostojan vladineza{tite, a Zeli}u da saop}i, da dvorska komisija nije na{la da jeosnovana wegova optu`ba protivu Kraqevi}a, i da se on mora vladati usvemu pristojno i mirno, ako `eli da u naprijed u`iva doti~nu svojupensiju. Ovo je vlada dalmatinska 16. juna 1815. g. pismeno saop}ila iKraqevi}u i Zeli}u. 770Rije{ewe ovo dvorske komisije o Kraqevi}u bilo je samo privremenorije{ewe. Jo{ prije nego {to }e se ono izdati, ista se komisija obratilaugarskoj dvorskoj kancelariji molbom, da zai{te od mitropolitaStratimirovi}a izvje{taj 1. o episkopskom posve}ewu i kanoni~komodre|ewu Kraqevi}a za dalmatinskog episkopa, i da li on smatraKraqevi}a za pravilnog eparhijskog episkopa i da li ima sve onekakvo}e, koje se za jednog arhipastira iziskuju, i 2. o kanoni~kojzavisnosti austrijskih pravoslavnih episkopa od patrijarhacarigradskog. Ovo je pismo napisano bilo 25. marta 1815. g. i tek u junuje Stratimirovi} dobio pomenuta pitawa. Na ista je on podnio 3.avgusta op{irni svoj odgovor. Po{to je naveo sve ono o Kraqevi}u, kadje prvi put 1807. g. prebjegao bio iz Bosne i zatijem opet 1809. g, kad jebio u Slavoniji kao austrijski dr`avni zato~enik, a {to je nama ve}poznato, mitropolit Stratimirovi} ka`e, da on nikakve sumwe nema otome, da je Kraqevi} kanoni~ki posve}en bio za episkopa, ali nepriznaje da je on kanoni~ki zasjeo na dalmatinsku episkopsku katedru,jer od nikakvog mitropolita on nije na to dobio propisanu kanoni~kugramatu, i jer nije kod Kraqevi}a izvr{eno bilo sve ono, {to odre|ujukanoni~ki propisi za jednog episkopa, koji `eli da za zakonitogepiskopa va`i. Obzirom na ovo, i obzirom na slabo bogoslovskoobrazovawe Kraqevi}evo, mitropolit je mi{qewa, da Kraqevi} budeudaqen iz Dalmacije, odrediv{i mu odnosnu pensiju, a da }e on tadapredlo`iti jedno sve{teno lice, koje }e mo}i biti dalmatinskiepiskop, koji }e znati upravqati crkvom po zakonskim propisima, kojiva`e za ostale austrijske episkope. Da pak mora svakako biti uDalmaciji pravoslavni episkop, Stratimirovi} dokazuje tijem, {to }ese samo na ovaj na~in mo}i ukloniti iz Dalmacije, osobito iz Boke,upliv crnogorskog mitropolita, koji je pla}en od inostrane velike jednedr`ave; a da bi taj episkop morao biti poslat iz karlova~kemitropolije, on dokazuje tijem, {to me|u Dalmatincima nema ni jednogza to sposobnog, a nije ni arhimandrit Zeli} za to sposoban, jer nema nion, kao ni Kraqevi}, nu`no obrazovawe. Na drugo pitawe770 Gubern. br. 7262.430

Stratimirovi} odgovara, da od carigradskoga patrijarha zavise samooni episkopi, koji su u otomanskoj carevini, a svi ostali pravoslavniepiskopi zavise od onih arhijepiskopa, koji u doti~nim nezavisnimdr`avama vr{e duhovnu vrhovnu vlast. 771Pitawe, koje je Zeli} u Be~u istakao o nezakonitosti episkopaKraqevi}a, Stratimirovi} je uzeo sa druge strane. On je priznaozakonitost Kraqevi}a kao episkopa, ali ne kao shodnu postoje}impropisima za austrijske pravoslavne episkope nego u smislu onih propisakoji va`e za episkope u otomanskoj carevini, a koje naravnoStratimirovi} ne mo`e smatrati punova`nima i u Austriji. Priznao jedakle zakonitost Kraqevi}evog postavqewa za episkopa u Turskoj, ali nei u Austriji, dakle ono isto {to i Zeli}, samo malo druk~ije. Radi ovogaStratimirovi}a predla`e pensionirawe Kraqevi}a, i da se postavi zaepiskopa u Dalmaciji jedno sve{teno lice iz karlova~ke mitropolije. Naovaj po{qedwi predlog nije se be~ka vlada tada osvrnula. Woj jetrebalo sada da se sama osvjedo~i po dokumentima o zakonitostiKraqevi}eva episkopstva u op}e, i tada }e ve} ona odlu~iti, da li ga imapensionirati i postaviti drugog episkopa, ili pak zadr`ati ga uDalmaciji. Radi ovoga potra`i 11. septembra 1815. g. be~ka dvorskakomisija od predsjedni{tva dalmatinske vlade, da Kraqevi} ima podnijetisve dokumente, koji se ti~u wegovoga posve}ewa za episkopa i postavqewaza eparhijskog dalmatinskog episkopa, ne samo, nego i one dokumente, kojise ti~u ustanovqewa same dalmatinske eparhije. Na odnosni pozivpredsjedni{tva dalmatinske vlade Kraqevi} 12. oktobra 1815. g.odgovori i podnese sve tra`ene dokumente, sedam na broju, koji su imalida doka`u zakonito ustanovqewe dalmatinske eparhije, pravilnoimenovawe wegovo za dalmatinskog episkopa i zakonito posve}ewewegovo za episkopa kratovskog i vikara sarajevekog mitropolita. Naosnovu ovih dokumenata Kraqevi} dokazuje, da je on potpuno zakonitozauzeo dalmatinsku episkopsku katedru i da on ne potrebuje nikakvepotvrde od jedne vi{e crkvene vlasti za eparhijsku episkopsku upravu,navode}i im ovom po{qedwem pitawu jo{ i to, da on kao biv{i episkopbosanski imao je i pravo na dalmatinsku katedru, jer je „sarajevskacrkva primacijalna crkva za dalmatinsku crkvu, koja je prema sarajevskojfilijala, i jer on, pre{av{i sa primacijalne sarajevske na filijalnudalmatinsku ne potrebuje novu patrijar{esku gramatu za vr{eweepiskopske vlasti, po{to mu je ta vlast priznata pri prvom postavqewuwegovom u Bosni." 772 Kao {to se vidi, Kraqevi} sa puno energije braniprava svoja u Dalmaciji i stara se ubjediti austrijsku vladu, da mu morapriznati zakonitost i stalnost u dalmatinskoj eparhiji.771 Karl. patr. arhiva, br. 46. g. 1815.772 Gubern. br. 11670. Episk. br. 195.431

Odgovor ovaj Kraqevi}ev podnijela je zadarska vlada dvorskojkomisiji u Be~, koja srestvom ugarske dvorske kancelarije potra`i opetmi{qewe Stratimirovi}evo o predmetu ovom. Mitropolit odgovori 28.decembra 1815. g, i osvr}e se glavnim na~inom na postavqewe Kraqevi}evona dalmatinsku episkopsku katedru. Po{to pri takvom postavqewu imasvoj dio politi~ka vlast, a svoj opet dio vi{a crkvena vlast,Stratimirovi} smatra, da sa strane politi~ke mo`e dovoqno bitiNapoleonovo imenovawe Kraqevi}a za episkopa dalmatinskog, i da toimenovawe mo`e va`iti za redovnu investituru; ali sa strane crkveneon ne mo`e priznati, da je Kraqevi} kanoni~kn zauzeo dalmatinskukatedru, jer nije on ni~im dokazao, da ima doti~nu kanoni~ku gramatu odvi{e crkvene vlasti, koja bi mu davala pravo na vr{ewe vlastieparhijskog episkopa. Jer on (Stratimirovi}) smatra bez svake osnovetvrdwu Kraqevi}evu, da je „sarajevska crkva, za koju je on kanoni~kipostavqen bio, primacijalna crkva za Dalmaciju, do{qedno, kad je onpre{ao sa primacijalne crkve na filijalnu eparhiju, da on ne potrebujevi{e nikakvog novog postavqewa (keine neue Institution) i to s razloga 1.{to „nije istorijski dokazano, da je dalmatinska crkva ikada bilafilijalna prema crkvi sarajevskoj u Bosni", i po{to je dalmatinskacrkva mnogo prije postojala, nego {to }e bosanski mitropoliti imatisvoju katedru u Sarajevu (a to je u XVIII vijeku), 2. {to su crkve sarajevskai dalmatinska u dvjema razli~itnm dr`avama, i {to dakle ne moguimati me|u sobom administrativne jerarhijske sveze, 3. {to gramata1806. g. legitimira posve}ewe Kraqevi}a samo za episkopa kratovskog ipomo}nika ili administratora sarajevske eparhije; pri ~emu 4. nijedokazano, da je on postavqen bio za sarajevskog episkopa, i da bi on kaotakav, po wegovom tvr|ewu, mogao biti bez svake nove gramatepremje{ten na filijalnu eparhiju dalmatinsku, a me|utijem 5. dokazanoje, da on, kad je imenovan bio za dalmatinekog episkopa, nalazio se uDalmaciji kao bjegunac, i tu je ~ekao zgodnu priliku, kad }e se mo}iopet u Bosnu na sigurno povratiti. Pa po{to je dokazano, da Kraqevi}nije dobio kanoni~ku gramatu za dalmatinsku eparhiju, ni od sarajevskogmitropolita, ~iji je on pomo}nik bio, ni od carigradskog patrijarha,po{to dalmatinska crkva nije nikada bpla filijalna prema sarajevskoj,po{to Kraqevi} nije nikada bio sarajevski episkop, nego samoadministrator sarajevske crkve, po{to nikakav episkop ne mo`e sam posebi zauzeti upravu jedne eparhije, nego mora dobiti za to odnosnukanoni~ku gramatu od nadle`nog poglavice oblasne crkve, to iKraqevi} ne mo`e biti smatran za kanoni~ki postavqenog episkopadalmatinskog. Obzirom pak {to je Dalmacija danas dio Austrije, u kojojje vrhovni starje{ina pravoslavne crkve karlova~ki mitropolit, to }ei Kraqevi} mo}i vr{iti kanoni~ki, arhipastirsku vlast u Dalmaciji432

samo u takvom slu~aju, ako dobije za to propisanu kanoni~ku gramatu odkarlova~kog mitropolita. 773 3.Kraqevi}u je poznato bilo ovo zvani~no dopisivawe o wegovojkanoni~nosti, i to ga je dr`alo u neprestanoj trzavici, jer je mogaoo~ekivati svaki ~as, da ga uklone sa dalmatinske episkopske katedre,koju je sa onoliko muke dobio. Bojao se Stratimirovi}a, koji ga jekarakterisao kao nesposobna za eparhijsku upravu u austrijskojmonarhiji. Ali se jo{ vi{e bojao vlade, koja nije imala povjerewa uwegovu odanost prema austrijskoj dr`avi, protivu koje je on prije malogodina onako otvoreno radio. Htio je on me|utijem da se po svaki na~inuzdr`i na katedri episkopskoj. Zao se duh jedan javio mu tada u pomo} ipredlo`io mu srestvo, kojim }e se iz neprilike izvu}i i savladati sveprotivnosti. Taj zao duh Kraqevi}ev bio je tajnik wegov AndrijaRu|eri, ~ovjek prili~no izu~en, a ujedno okretan i energi~an. Prika`eovaj Ru|eri Kraqevi}u, kako je austrijska vlada odana rimokatoli~kojvjeri i kako potpoma`e sve {to ide na korist te vjere, te mu posavjetujeda ponudi vladi da }e sjediniti sa rimskom crkvom wegovu eparhiju,uvjeravaju}i ga da }e tijem zadovoqiti vladi i ste}i wenu naklonost. Jeli ili nije Kraqevi} mnogo razmi{qao o tome savjetu svoga sekretara,te{ko se mo`e kazati. Stvar je u tome, da je on savjet primio iodlu~io, da po tome savjetu postupa, a Ru|eri se ve} znao postarati da topostupawe bude ustrajno i odlu~no. Ovo se dogodilo u ono istovrijeme, kad je pomenuto zvani~no dopisivawe i{lo izme|uStratimirovi}a i Be~a o kanoni~nosti Kraqevi}evoj, kao episkopa, iKraqevi}, usvojiv{i savjet Ru|erov, po~eo je odmah i raditi u re~enompravcu.Vlada se 21. jula 1815. g. po`alila bila Kraqevi}u, da su u nekimpravoslavnim crkvama zvonili po{qedwih dana rimokatoli~ke strasnesedmice, kad se u rimokatoli~kim crkvama ne zvoni, te upozoruju}iepiskopa, da se tijem ru{i stari obi~aj, po kome pravoslavni nijesunikada u svojim crkvama onih dana zvonili radi obzira naspramgospoduju}e vjere, moli episkopa da uputi podru~no sve{tenstvo dapostupa u ovome po starom obi~aju i da se ne izazivqu nezadovoqstva kodrimokatoli~koga naroda, po{to se u izvawskim obredima (оvе trattisi dicerimonie esterne) mora {tovati gospoduju}a vjera. 774 Ovo pismo vladinodalo je povoda Kraqevi}u da joj saop}i ono, {to je zamislio bio uraditisa svojom crkvom. Imamo dva odgovora Kraqevi}eva na ovo vladinopismo: jedno od 5. avgusta i drugo od 15. seitembra 1815. g. U prvomsvome pismu Kraqevi} pi{e, kako je on, ~im je postao dalmatinskim773 Karl. patr. arhiva, br. 47. g. 1815.774 Gubern. br. 8570.433

episkopom, opazio da hr|avi odnosi postoje izme|u {qedbenika jedne idruge vjere, i kako je on odmah po~eo nastojati ; da bi to prestalo.Spomiwe, u ~emu su se osobito pokazivale odnosne protivnosti, i kako jeon nastojao zadobiti za svoje te`we o me|uvjerskim dobrim odnosima nekeuplivnije i prosvje}enije pravoslavne, te je prilikom svojih kanoni~kihposjeta gledao da pou~i pravoslavne, koliko je dobro za op}i mir kadpostoje dobri odnosn izme|u {qedbenika jedne i druge vjere. Nijesuhtjeli svugdje slu{ati wegov savjet i pouku, ali on je ipak postojan utome svagda bio, pa da bi im pru`io primjer kako on osje}a, naredio jeda se u wegovoj katedralnoj crkvi u [ibeniku udara u zvona svaki putkad pro|e latinska litija, {to je za 40 godina bilo napu{teno, a {to suodmah po~eli ~initi i latini, kad bi pro{la pravoslavna litija. Pa dabi jo{ boqe pokazao, koliko on `eli me|uvjerski sklad, sprijateqio seon sa vi{e latinskih popova i fratara. Nastojawa wegova, ka`eKraqevi} daqe, da su po~ela plodom ura|ati u Dalmaciji i da }e onznati pozvati na red svakog podru~nog mu sve{tenika, koji bi sepokazivao protivnim rimskoj vjeri. 775 Poslije ovoga pisma svoga,Kraqevi} se na{ao pobu|en poslati vladi {est nedjeqa ka{we drugopismo, kao dodatak prvom. Napomiwe najprije ukratko sadr`aj prvogapisma, i kako mu arhimandrit Zeli} ~ini smetwe da se postigne potpunisporazum izme|u pravoslavnih i rimokatolika u Dalmaciji, ali ka`e, da onima snage i sam te smetwe ukloniti, i tada pi{e ovo: „U~ewe moje crkvenije u ni~emu protivno u~ewu rimske crkve, jer svi jednako po~itujemojednog i trili~noga Boga, a apostola Petra priznaje i moja crkva zaprvoprijestolnog i vrhovnog apostola, isto kao i rimska crkva. Уuzajamnom {tovawu cerimonija jedne i druge crkve ja sam ve} uspjeo, apo~eo sam sada nastojati da se po~ituju i dogmati rimske crkve, kojise samo po formi razlikuju od dogmata isto~ne crkve. Radujem se, da sekod prosvje}enijih i uplivnijih mojih jednovjernika ovo moje nastojaweodobrava, i da mi isti u tome savjetom i pomo}u priti~u; i ja se nadamda }u u nedalekoj budu}nosti posti}i, da se u dogmati~kimpitawima sjedini moja crkva sa rimskom crkvom, te da budemo uvjeri jedni, a samo u obredima razli~ni. Bo`ju zapovijed da morabiti jedno stado i jedan pastir, du`an je svak da se stara izvr{iti, anaro~ito episkopi. A ja sam uvjeren da bi ovo djelo bilo prijatno ina{em velikodu{nom i mo}nom caru i wegovoj vladi". 776Ovim je svojim pismom o~itovao Kraqevi} svoju namjeru da pounijatisvoju eparhiju, i tu namjeru svoju on saop{tava sada dalmatinskomguverneru, uvjeren, kao {to on ka`e, da }e to biti povoqno vladi, iliboqe, ~ega Kraqevi} izri~no ne ka`e, da }e tijem zadobiti sebiaustrijsku vladu, da ga prizna za stalnog episkopa dalmatinskog i da775 Arh. zad. ep, br. 819.776 Episk. br. 120.434

daqe ne raspituje o wegovom kanoni~kom postavqewu. Saop{tewe ovosvoje u~inio je Kraqevi} vladi tajno. Ovo mi izvodimo od tuda, {toprvo wegovo pismo od 5. avgusta 1815. g. nalazi se me|u aktima tada{wegordinarijata (dana{we konsistorije), a drugo pismo, i ako je samododatak prvom pismu, nalazi se me|u prezidijalnim episkopskim aktima.Na ovo Kraqevi}evo pismo nije mu vlada tada ni{ta odgovorila.Malo vremena poslije ulu~io je Kraqevi} priliku, da opet saop}ivladi svoje unionisti~ke te`we. Mitropolit Stratimirovi} u odnosnommemorijalu svome o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji istakao je biobe~koj dvorskoj komisiji, da treba svakako gledati, da se pru`imogu}nost kandidatima pravoslavnog sve{tenstva da dobiju nu`no zasve{teni~ku slu`bu obrazovawe. Na osnovu ovoga memorijaladalmatinski guverner bio je iz Be~a upu}en da preduzme u tome pogledu{to treba. Pismom od 15. februara 1816. g. guverner pozove Kraqevi}aneka se izrazi „kako bi se moglo najboqe pomo}i obrazovawupravoslavnog klira u Dalmaciji i Boki, da li tijem, {to bi se osnovalosve{teni~ko sjemeni{te u provinciji, ili pak tijem, {to bi se mogaoposlati prema koli~ini parohijskih mjesta u provinciji, odnosni brojmladi}a u sve{teni~ko sjemeni{te u Karlovcima; a ako bi se smatralonu`nim ustrojiti sve{teni~ko sjemeni{te u provinciji, da li bi bilo usamoj provinciji sposobnih lica, koja bi mogla obavqati du`nostiupraviteqa i nastavnika, ili bi trebalo takva lica pozvati izUgarske." 777 Pitawe ovo vladino, koje smo mi naro~ito u doslovnomprijevodu priveli, pokazuje da je namjera wena bila, da se kandidatisve{tenstva obrazuju u duhu pravoslavne crkve, i radi toga da se oni{aqu u Karlovce u Stratimirovi}evu bogosloviju, ili, ako }e sebogoslovija zavesti u Dalmaciji, da se iz Karlovaca pozovu profesori.Kraqevi}, umjesto da se svom gotovo{}u odazove toj vladinoj namjeri ida se stara, da je ~im prije ostvari, jer od toga samo je dobro moglo bitiza pravoslavnu dalmatinsku crkvu, on naprotiv preduzme sve kako biistu namjeru osujetio. On odgovori vladi 6. marta iste godine, i u tomsvom odgovoru najodlu~nije odbija misao, da bi se kandidatisve{tenstva slali u karlova~ku bogosloviju, navode}i, da su Karlovcidaleko, da mladi}i tada ne bi mogli biti pod wegovim nadzorom i da seoni tamo ne bi mogli obrazovati u duhu i pravcu, kao {to on po svojimnamjerama `eli, nego isti~e neophodnu potrebu, da se sve{teni~kosjemeni{te u [ibeni~ku pri wegovoj katedri otvori. Odbija tako istomisao, da se dovedu za profesore bogoslovije qudi iz Karlovaca, nego dabi se on postarao za odnosne profesore, i to kad ih ne bi mogao na}i uDalmaciji, on bi ih doveo ili iz Austrije ili iz Italije; drugimrije~ima on ho}e da dovede profesore nepravoslavne, po{to u Italiji777 Gubern. presidijuma br. 45. g. 1819.435

postojali su samo tako zvani Italo-Grci, koji su imali isto~ni obred, akoji su unijati bili, a u Austriji bila je sama Galicija, iz koje su semogli dovesti ti profesori isto~nog obreda, dakle opet unijati. A da jeKraqevi} ciqao ba{ na Galiciju, kad je spomenuo Austriju(iskqu~uju}i Ugarsku, na koju ga je vlada upu}ivala), pokazuju fakti,koji }e se poslije javiti. A razlog, za{to ho}e sjemeni{te u [ibeniku satakvim svojim profesorima iz Italije ili Galicije, Kraqevi} navodiovako u ovom svom pismu: „Glavni razlog je to, {to bi u takvomsjemeni{tu mogli se zajedno obrazovati mladi}i i gr~kog obreda ilatinskog obreda. Jer ja, od kako imam sre}u da upravqam ovom crkvom,svagda sam se starao o sporazumu, slozi i miru izme|u dvije vjere, {to jemnogo korisno ne samo za dr`avu, nego u za crkvu u op}e. Moje bi bilostarawe da profseori ostvaruju u sjemeni{tu ove moje `ive `eqe.Takim na~inom, kad bi se zajedno vaspitavali mladi}i jednog i drugogobreda, i mla|ana bi se srca wihova pripitomila, tada bi interesisviju bili op}i, duhovi bi bili priviknuti na slogu, mir i uzajamnuqubav, nestalo bi mraka vjerskih zabluda, uklowene bi bile sve oneideje koje pothrawuju predrasude i zle namjere, o ~emu ja neprestanoradim, i na po{qetku postiglo bi se tijem, da se ja~e priqubepodanici k svome vladaocu, i s vremenom da se sjedine svi umovi uistinitim i nepomi~nim na~elima, od kojih su mnogi danaszastranili." 778 Kao {to se vidi, Kraqevi} nije mogao vi{e i ja~eistaknuti i zagovarati uniju svoje eparhije sa rimskom crkvom. ^itaju}iovo pismo wegovo, dolazi na pamet ono, {to su pisali arcibiskupiZmajevi} i Karaman o potrebi da se zavede u Dalmaciji rimokatoli~kosve{teni~ko sjemeni{te na slovenskom jeziku, u koje bi se primali ipravoslavni mladi}i, da se obrazuju za budu}e sve{tenike sjediwene uvjeri sa Rimom. Kraqevi} tra`i da se zavede tobo`e pravoslavnosjemeni{te, u koje bi se primali i rimokatoli~ki mladi}i, da seobrazuju za sve{tenike, te da to bude neko gr~ko-rimsko, ili isto~nozapadnosjemeni{te. Istu dakle stvar, samo malo druk~ije, tra`i ipravoslavni episkop Kraqevi}, {to su tra`ili pomenutirimokatoli~ki zadarski arcibiskupi, a radi iste cijeqi. Ovaj posao ozavedewu gr~ko-rimskog, ili ta~nije unijatskog sve{teni~kog sjemeni{tau [ibeniku za vaspitawe pravoslavnih kandidata sve{tenstva, bilo jeza Kraqevi}a od sada glavni posao, kojim se on bavio, i ~ime je onmislio da }e na najzgodniji i najlak{i na~in pounijatiti pravoslavneDalmatince i Bokeqe.4.778 Episk. br. 311.436

Me|utijem Kraqevi}, ne ~ekaju}i odgovora na pomenuta svoja pisma,odlu~i prikazati se li~no caru. Car je imao do}i da posjeti Trst u maju1816. g. Kraqevi} dobije dozvolu po}i u Trst, i tu se prika`e caru.Kraqevi}ev ekonom Kiril Cvjetkovi}, koji ga je pratio na putu, pi{e,da se Kraqevi} na prvoj audijenciji kod cara zadr`ao 45 minuta, i da jemolio cara da dade „{kolu" u Dalmaciji i da se sagradi jednapravoslavna crkva u Spqetu, a i da je iskao kakvo odli~ije za sebe.Mo`da je to istina, i da se pod onom „{kolom" ima razumijevatisve{teni~ko sjemeni{te, o kome je malo prije Kraqevi} vladi pisaopremda je te{ko sa pouzdano{}u kazati, {ta je upravo car saKraqevi}em razgovarao. Sude}i po jednoj molbenici, koju je tomprilikom Kraqevi} caru podnio, da bi mu povisio tada{wu wegovuplatu, i po razgovoru Kraqevi}evom sa knezom Meternihom u Trstu ovjeri pravoslavnih Dalmatinaca, o kojem razgovoru Cvjetkovi} spomiweda je u wegovom prisustvu vo|en, moglo bi se dr`ati, da Kraqevi} nijetada ni{ta o uniji u op}e ni govorio. S druge opet strane, ako }e seobratiti pa`wa na ono, {to Cvjetkovi} pi{e o nekakvim tada{wimtajnim dopisivawima Kraqevi}evima sa carevim komornikom Vrbnom i onekim sumwama {to je tada ve} Cvjetkovi} imao da se ne{to o unijiugovaralo, moglo bi se dr`ati, da je i u Trstu Kraqevi} saop}io biosvoj plan o uniji. 779 U ostalom, sve su ovo naga|awa, koja za istorijumalo zna~aja mogu imati, i zato ih mi i ostavqamo, a zaustavqamo sena pismene spomenike, {to su nam o ovome poslu pod rukama.Kraqevi}ev onaj predlog od 6. marta 1816. g. podnesen zadarskoj vladio unijatskom sjemeni{tu, vlada je sprovela sredi{woj komisiji zaorganizaciju Dalmacije u Be~. U oktobru iste godine pozvana je biladalmatinska vlada da podnese podrobni izvje{taj o stawu dalmatinskepravoslavne crkve, saslu{av{i prethodno o tome i mi{qewedalmatinskih biskupa. Na ovaj poziv, odgovorila je vlada 21. januara1817. g. i sprovela je izvje{taje sviju dalmatinskih biskupa opravoslavnima u Dalmaciji i statisti~ke podatke o manastirima,crkvama, sve{tenstvu i narodu u Dalmaciji. Sadr`aj sviju biskupskihizvje{taja gotovo jednak je, i zanimqivo bi bilo izlo`iti ga ovdje, danam nijesu poznati izvje{taji dalmatinskih biskupa pre|a{wega vremenao istome predmetu, osobito arcibiskupa Zmajevi}a i Karamana. Govoredalmatinski biskupi o pravoslavnima u Dalmaciji sada (1816. godine)mal ne ono isto, {to su pred{asnici wihovi u XVIII vijeku govorili, is toga se na tim izvje{tajima i ne zaustavqamo. Na osnovu tihizvje{taja sastavqen je odgovor dalmatinske vlade sredi{woj komisiji,u kojem odgovoru vlada navodi, kako su svi biskupi slo`ni u tvr|ewu, da„pravoslavni, koji su do{li da se nastane u Dalmaciji, bili su779 Avtobiografija, str. 88-90.437

primqeni kao, unijati i rimokatoli~kog vjerovawa (come Greciuniti e dicredenza cattolica); da su im te~ajem vremena ustupqene bile pojedinelatinske crkve, u kojima je ostao jedan latinski oltar za latinsku misu;da sve{tenici nijesu mogli zauzeti parohijsku slu`bu, dok ne biprikazali da su zakonito rukopolo`eni od episkopa sjediwenih sakatoli~kom crkvom, i dok ne bi ispovjedili latinsko vjeroisiovjedawe idobili od doti~nih dalmatinskih biskupa kanoni~ku potvrdu; da sulatinski sve{tenici sprova|ali pravoslavne pokojnike; da su istisve{tenici sve~ano i{li na dan hrama u doti~ne crkve da slu`e nalatinskom oltaru; da su zvona na pravoslavnim crkvama zvonila kad bilatinska litija prolazila, i pri svakoj drugoj ve}oj sve~anostilatinske crkve; da su pravoslavni kumovali latinima, i latinipravoslavnima, kako pri kr{tewu, tako i pri vjen~awu, i da je tajnabraka obavqena u pravoslavnoj crkvi, priznavala se i od latina, jer sudoti~ni pravoslavni sve{tenici bili zakonito potvr|eni odlatinskih biskupa; da su latinski biskupi vr{ili i nad pravoslavnimaepiskopsku jurisdikciju i da su obavqali kanoni~ke posjete upravoslavnim manastirima i crkvama. Te~ajem vremena, kad se brojpravoslavnih umno`io, latinsko je sve{tenstvo nailazilo naprotivnosti pri vr{ewu svojih prava (ne1l’ esercizio dei suoi diritti), alije te protivnosti odmah savla|ivala mleta~ka vlada, koja je revnosnobranila prava istoga sve{tenstva. Pravoslavni, koji su tako sjediwenibili, ali samo po formi, a ne i srcem (uniti di forme soltanto e non dicuore), nastojali su uvijek da se oslobode od zavisnosti od latina, i utome su uspjeli u polovini XVIII vijeka, kad je zadarskim arcibiskupombio Karaman, kojemu je oduzeta bila svaka jurisdikcija nadpravoslavnima, i pravoslavni sve{tenici mogli su od toga vremenavr{iti parohijsku slu`bu i bez kanoni~ke potvrde od doti~noglatinskog biskupa. Tada se prekinula svaka sveza pravoslavnih salatinima, i od toga doba oni su postali shizmatici i nesjediweni.Po{qedwa sveza izme|u pravoslavnih i latina prekinuta je bila 1797.g, kad je pala mleta~ka republika. Za vrijeme francuske vlade uDalmaciji carskom odlukom nare|eno je bilo, da se osnuje zapravoslavne zasebna eparhija, konsistorija i sjemeni{te, a zatijemimenovan je bio za episkopa sada{wi monsiwor Venedikt Kraqevi}. Apo{to po francuskim zakonima nije bilo u dr`avi vladaju}e vjere, ipravoslavni su u Dalmaciji sa svojim episkopom priznati biliravnopravni latinima, to i austrijska vlada, primaju}i i priznavaju}iu Dalmaciji odnosna odre|ewa francuske vlade, konstatirala je uDalmaciji fakti~no postojawe pravoslavne crkve sasvijem razdjeqene odrimske crkve". Ovo je u glavnome sadr`aj odgovora zadarske vlade napomenuti poziv sredi{we komisije. Odgovor je ovaj karaktera prostoinformativnog, osnovan iskqu~ivo na podatcima latinskih438

dalmatinskih biskupa. Od svoje strane vlada nije nikakav konkretnipredlog u~inila, o~ekuju}i odnosne naloge od pomenute komisije. 780U isto vrijeme, kad je Kraqevi} u~inio zadarskoj vladi predlog ounijatskom sjemeni{tu, na{ao je on za nu`no obznaniti o tomeneposredno i be~ku vladu. Izgleda da nije dovoqno pouzdawa imaoKraqevi} u zadarsku vladu, koja ga je izbli`e poznavala, isto kao i sveosobe i prilike u Dalmaciji, i koja je mogla vrlo lako informiratibe~ku vladu, da nije ba{ na naj~vr{}em temequ osnovan plan wegov opounija}ewu pravoslavnih Dalmatinaca, te je dakle mogla lako iosujetiti sve wegovo nastojawe, da se kroz uniju na episkopskoj katedriuzdr`i. Po svima pismenim podatcima {to postoje, mo`e se dr`ati, da jeKraqevi} vi{e radio na ostvarewu svoga plana sa be~kom vladom, negoli sa zadarskom. Na{ao je on za to svog osobitog agenta u Be~u, a taj jebio dvorski advokat U. Afenbah. Postoji mnogo pisama toga advokata izBe~a, po~iwu}i od juna 1816. g, iz kojih se vidi koliko je poslaKraqevi} zadavao istom advokatu, da bi kroz wega ubjedio be~ku vladu,kako on ozbiqno misli o uniji, da tijem poka`e odanost svoju dr`avnojvjeri i kako je za tu svrhu on neophodan u Dalmaciji, kao episkop; avidi se iz istih pisama i to, da je aktivan bio onaj advokat i da je on uBe~u postavio Kraqevi}evu stvar mnogo boqe, nego {to se ona nalazilau Zadru. Ohrabren tim svojim advokatom iz Be~a, a potpomognut od svoghitrog sekretara Ru|eri u [ibeniku, koji je znao zavaravati javnomi{qewe, Kraqevi} je mogao bez mnogih zaprijeka raditi na ostvarewusvoga plana i tijem pokazati vladi, da je, po wegovom mi{qewu,dostojan da sjedi na episkopskoj katedri. U takvom radu protekla je sva1817. godina.U maju 1818. godine posjetio je Dalmaciju car Franc I sa caricomKarolinom. Kad je car bio u [ibeniku episkop Kraqevi} bio je naaudijenciji kod wega dva puta, i tom prilikom molio je, da bi se ~imprije zavelo sve{teni~ko sjemeni{te za obrazovawe sve{tenstva. Ovoka`e Cvjetkovi}, i dodaje, da kad je Kraqevi}a zapitao generalKu~era, koji je bio u carevoj pratwi, da li je on ,,unijatskoga zakona,"da mu je Kraqevi} odgovorio da nije, „nego vosto~no-pravoslavnoga." 781To je tada Kraqevi} mogao kazati, jer o nikakvoj wegovoj abjuri nijebilo ni{ta poznato, nego je on samo tada htio da dobije unijatskosjemeni{te, da tu spremi budu}e sve{tenike za Dalmaciju, koji biproniknuti bili unijonisti~kim te`wama, a poslije bi ve} lako bilo(mislio je sigurno Kraqevi}) pounijatiti i svu Dalmaciju i Boku. Kadse poslije car bavio u Kninu, pi{e Aleksijevi}, da je Kraqevi} i tu secaru prikazao i da mu je i tu spomenuo sjemeni{te, a car da je kroz svog780 Gubern. br. 207. g. 1817.781 Avtobiografija, str. 108.439

ministra Vrbnu kazao Kraqevi}u, neka po|e u Be~, i tu neka gledaokon~ati to pitawe. 782U septembru iste godine Kraqevi} zamoli od zadarske vlade dozvoluda mo`e po}i u Be~, da bi li~no uskorio posao o ustrojstvu sjemeni{ta(onde in persona accolerare la formazione del semmario), i da }e ostaviti, zavrijeme svoga odsustva iz Dalmacije, eparhijsku upravu svomprotosin|elu i {ibeni~kom parohu Kirilu Cvjetkovi}u, „~ovjekupouzdanom i vaqanom (uomo di mia fiducia e capace)." Na ovu molbuKraqevi} je dobio 17. septembra 1818. g. od vlade tra`enu dozvolu, 783 iodmah je poslije toga krenuo na put u Be~, gdje se zadr`ao do krajafebruara 1819. godine. Za ovo vrijeme, dok se Kraqevi} bavio u Be~u, onje postigao sve {to je `elio, tj. postigao je one dvije glavne stvari,radi kojih se dotle toliko mu~io i trudio, naime, da se zavede u[ibeniku unijatsko sjemeni{te, i, a ovo je najglavnije, da su gapriznali za zakonitog i kanoni~ki postavqenog dalmatinskogepiskopa.5.Eparhijsku upravu vodio je za vrijeme boravqewa Kraqevi}evog u Be~uprotosin|el Cvjetkovi}. Ovaj je bio u to doba desna ruka Kraqevi}u,isto kao i tajnik episkopov Andrija Ru|eri i sin mu Marko. Rodom izErcegnovoga u Boki pre{ao je Cvjetkovi} u Kraqevi}ev episkopskidvor jo{ od po~etka 1812. godine, i Kraqevi} ga je poslije dvije godineproizveo za svog arhi|akona, slijede}e godine za sin|ela, a naVavedenije 1817. g. za protosin|ela sa pravom no{ewa nabedrenika inaprsnog krsta, i sa prihodima {ibeni~ke parohije. U zvani~nimspisima svojima Kraqevi} hvali Cvjetkovi}a i prikazuje ga vladi kao~ovjeka, na koga se on mo`e potpuno pouzdati, jer mu je vjeran i odan, izna vje{to sa narodom postupati. A kao ~ovjeka od tolikog svogpovjerewa, htio je Kraqevi} postaviti Cvjetkovi}a za episkopskogvikara u Kotoru, na mjesto arhimandrita Nikanora Bogeti}a, ra~unaju}ipouzdano, da }e Cvjetkovi} znati raditi u wegovom pravcu u Bokikotorskoj. Iz avtobiografije Cvjetkovi}eve vidi se, da je on znao {taKraqevi} zami{qa protivu pravoslavne vjere u Dalmaciji, isto kao{to se vidi i to, kako je on znao }utati o svemu tome, te je Kraqevi}i mogao imati pouzdawa u wega i ra~unati, da }e mu u daqwem raduwegovom biti od pomo}i.Kraqevi} je me|utijem u Be~u radio svoj posao, i za sebe uspje{no.Advokat wegov Afenbah spremio mu je bio kod be~ke vlade poqe, iKraqevi} je imao samo da plodove sabira. Povjerovali su u Be~u, da supravoslavni Dalmatinci i Bokeqi svi gotovi da se sjedine sa rimskomcrkvom i da episkop Kraqevi} tuma~i samo `eqe sve{tenstva i naroda,782 Aleksij. rkp.783 Episk. br. 320. Gubern. br. 17511. g. 1818.440

te su tome episkopu i pru`ili sva ona srestva, koja je on predlagao damo`e zadovoqiti tim narodnim `eqama.U novembru 1818. g. podnio je Kraqevi} be~koj vladi svoj predlog zauvesti uniju u Dalmaciji. 784 Tri su glavne ta~ke u tome credlogu : Ι osve{teni~kom sjemeni{tu, II o nagradama parohijskog sve{tenstva i III ovikarstvu u Kotoru.O prvom Kraqevi} predla`e: 1. osnovati odmah sjemeni{te u[ibeniku o dr`avnom tro{ku, u koje bi se sjemeni{te primili svimladi kalu|eri i popovi iz Dalmacije, iz Boke i iz Istrije, da tu izu~eza nekolike godine bogoslovske nauke, i tada bi se ti sve{tenici poslalida vr{e parohijsku slu`bu u doti~nim mjestima; 2. poslati za u~iteqe utom sjemen{itu nekoliko gr~ko-unijatskih sve{tenika iz Galicije, kojabi morali primati nagradu iz dr`avne blagajnice; 3. za obrazovawesve{tenstva dalmatinskog u budu}e ustanoviti u [ibeniku gimnaziju, уkojoj bi se u~ili mladi}i jednog i drugog obreda, i za mladi}e gr~kogobreda odrediti nekoliko stipendija, da bi se mogli izdr`avati; 4.poslije svr{enih gimnazijskih nauka mladi}i gr~kog obreda imaju pre}iza bogoslovske nauke u sjemeni{te, koje bi se tada ustrojilo s pogledom nagimnazijsku spremu mladi}a, i u kome bi svakako u~iteqi morali bitigr~ko-unijatski sve{tenici iz Galicije, 5 odli~nije mladi}e, kojisvr{e bogoslovske nauke u {ibeni~kom sjemeni{tu, poslati u be~kikonvikt, kako bi mogli slu{ati bogoslovske nauke u be~kom universitetui dobiti doktorski stepen, i zatijem zauzeti uglednija mjesta ueparhiji; 6. kad se ne bi moglo za svagda uzdr`avati u [ibenikupreustrojeno prema gimnazijskim naukama sjemeni{te, tada ustanovitiodre|eni broj stipendija za mladi}e gr~kog obreda, koji su svr{iligimnaziju, i slati te mladi}e u be~ki konvikt radi izu~ewabogoslovskih nauka u be~kom universitetu; 7. dok se ne dobiju kandidatiza sve{tenstvo, spremqeni u novom {ibeni~kom sjemeni{tu, episkop ne}e rukopolo`iti nikakvog novog sve{tenika, a ne }e do toga vremena niustrojiti konsistoriju.Po drugom predla`e Kraqevi} da se iz dr`avne blagajnice povisinagrada parohijskom sve{tenstvu do 200 forinti, i ta bi se vi{anagrada davala osobito onima, koji bi se odlikovali u korist sjediwewacrkava.Po tre}em najposlije predla`e, da se za episkopskoga vikara imenujeprotosin|el Kiril Cvjetkovi}, koga je on u sve{tenstvu uzgojio i ~iji jekarakter i dostojanstvo on ispitao.784 Sastavio je Kraqevi} ovaj svoj predlog u Be~u 29. novembra 1818. a podnesen je vladi 6. aprila 1819.Na{tampan je prvi put u Krfu 1862. u kwi`nici: Corrispondenza fra il vescovo Craglievich ed alcuni altiimpiegati austriaci (str. 4-10), i zatijem 1863. u Beogradu u kwi`nici: Prepiska o uniji dalmatinskogepiskopa Venedikta Kraqevi}a sa aust. praviteqstvom (str. 22-28).441

Predlogom ovim svojim pokazao je Kraqevi} be~koj vladi, da je voqanpounijatiti svoju eparhiju, i da se i sam, ako i ne formalno, odrekaove} svoje vjere pravoslavne. Ovijem je on sam sebe `igosao predpravoslavnom crkvom, i zaslu`io onu osudu, koju je istorija izreklaprotivu wega, kao apostata. Ali ako se uzme predlog ovaj wegov sastvarnoga gledi{ta, ne mo`e se ne vidjeti, koliko je on u sebi ibesmislen; i trebalo bi zakqu~iti, da Kraqevi}, predla`u}i sve ovo osjemeni{tu, o licima koja bi morala predavati u tome sjemeni{tu i oovom tobo`wem vi{em obrazovaqu mladih pravoslavnih Dalmatinaca uwema~kom be~kom konviktu, a ~ime je on mislio da }e se postignutipounija}ewe sviju pravoslavnih Dalmatinaca, nije sasvijem poznavaosvoju eparhiju, a jo{ mawe pro{lost pravoslavne crkve u Dalmaciji ikarakter pravoslavnih Dalmatinaca. Ovaj bi zakqu~ak, kad bi seprimio, mogao se smatrati nekom vrstom olak{avaju}e okolnosti za wega.Ali kad se obrati pa`wa, da je on ve} devet godina proveo me|uDalmatincima i `ivo u~estvovao u svima narodnim pokretima togadoba, kakvih je ne malo bilo, i da je dakle on imao i vremena i zgode daupozna qude i wihove misli, mo`e se sa puno pouzdanosti tvrditi, daje on vrlo dobro razumijevao, da koje{ta predla`e, znaju}i i sam da odsvega toga ni{ta ne }e biti, nego da je on to ~inio da dobije za sebeli~no ono {to je `elio. ^iwenica, istaknuta od mitropolitaStratimirovi}a, da Kraqevi} nije kanoni~ki zasjeo na episkopskudalmatinsku katedru i da ga on dakle ne mo`e priznavati za kanoni~kogepiskopa, ta je ~iwenica stajala pred Kraqevi}em kao fantom, koji ga jeu trzavici dr`ao i koji ga je ~inio da sve upotrebi, samo da nestanepred wim toga fantoma. Li~na ambicija i li~na interes bili su glavnamisao wegova i glavna te`wa, i toj svojoj te`wi on je podredio sve, pana po{qetku i samu vjeru. Okru`en je bio bezdu{nim savjetnicima, kojisu imali interesa da on ostane episkop, kako bi i oni od toga svojukorist imali, i ti mu savjetnici i prikaza{e, da }e te`wu svojupostignuti, ako proda vjeru svoju i ponudi se, da }e pounijatiti svojueparhiju. Poslu{ao je po nesre}i svojoj te svoje savjetnike, te je i ~iniosve, {to su mu oni kazivali da treba u~initi. Smisli{e, da on moraupotrebiti onakva srestva, kakva }e u Be~u prikazati se najprikladipjaza cijeq i najsigurnija, a to je, da dozove u Dalmaciju fanati~neprotivnike pravoslavne vjere, a austrijske podanike, poqske unijatskepopove, da oni tobo`e obrazuju pravoslavno sve{tenstvo dalmatinsko ida ga spreme da ono poslije pounijati svoje zemqake. Da je ovo srestvobila prava nesmislica, ma s koje se strane ono uzelo, Kraqevi} je znao;jer ne govore}i o svemu drugome, dosta je bilo za Dalmatinca, koji jeposlije onolike borbe za vjeru svoju, prekaqen bio u pravoslavnomvjerovawu i u bezuslovnoj odanosti crkvi svojoj, da samo vidi, da mu zau~iteqe vjere dolaze strani qudi, koji ni jezika narodnoga ne poznaju i442

koji su fanati~ni protivnici pravoslavqa, pa da se odmah opre timu~iteqima, kao {to im se on i opro. Ali prikaza{e Kraqevi}u, da }esamo time ubjediti be~ku vladu, da mu vjeruje da on ozbiqno misli opounija}ewu Dalmacije, i do{qedno da }e ga uzdr`ati na episkopskojkatedri, i on je to srestvo i upotrebio. U Be~u mu povjerova{e; pamisle}i vaqda da }e neko dobro u~initi pravoslavnim Dalmatincima,za koje se tako `ivo zauzimqe wihov crkveni poglavica, usvoji{e onajwegov predlog u glavnome, i malo poslije izdado{e odnosne naredbedalmatinskom guverneru, da pru`i pomo} episkopu Kraqevi}u, da seizvede ono {to je on predlo`io.Postignuv{i ovo, postigao je Kraqevi} u Be~u i ono glavno, radi~ega je sve ovo on radio. Pitawe o kanoni~nosti wegovoj, kaodalmatinskog episkopa, nije se vi{e isticalo. Vlada je priznalaKraqevi}a za fakti~kog episkopa dalmatinskog sa pravima ipovlasticama sviju ostalih austrijskih episkopa. 785 I Kraqevi} je sadabio zadovoqan. Bio je zadovoqan jo{ i zato, {to su mu u Be~u nekolikohiqada forinti za nadomiru tro{kova za putovawe i boravqewewegovo u Be~u, a i {to je izradio, da su mu povisili godi{wu platu od15. 000 na 20. 000 franaka. I poslije toga vratio se on u Dalmaciju.Protosin|el Cvjetkovi}, koji je sa Kraqevi}em u neprekidnomdopisivawu bio, okru`nim pismom od 22. marta 1819. g. objavquje svima,da je episkop sretno stigao u svoju residenciju, a u svojojavtobiografiji kazuje, kako su episkopa svi odu{evqeno do~ekali, ikako su od radosti zvonili ne samo u pravoslavnim, nego i urimokatoli~kim crkvama.Kad se povratio Kraqevi} iz Be~a nije niko u Dalmaciji znao za onajwegov predlog, osim wegovoga tajnika Ru|eri. Protosin|el Cvjetkovi}slutio je ne{to, ali pozitivna nije ni{ta znao; isto tako ni episkopskidjakon Andrija Li~ini}. Malo poslije po~ele su se ra|ati neke sumwe iod pojedinih [iben~ana, kad je Kraqevi} po~eo kazivati, kako su galijepo u Be~u primili i kako je izradio kod be~ke vlade sve{teni~kosjemeni{te, koje }e se odmah u [ibeniku osnovati, kako }e naro~itiu~eni sve{tenici do}i da budu crofesori u tom sjemeni{tu, i kako mu jevlada obe}ala sve {to mu ustreba, kako bi wegova eparhija postala kaonajboqe druge eparhije. A iz pisama, {to je Kraqevi} pisao iz Be~aCvjetkovi}u, znali su oni, kako je mnogo novaca primio u Be~u od vladei kako su mu ~ak i platu na nekoliko hiqada povisili. Sve je ovopravoslavnim [iben~anima izgledalo podozrivo, jer nijesu moglirazumjeti od kuda sada da se takve milosti izlijevaju na pravoslavnudalmatinsku crkvu, koju su do ju~er latini toliko mrzili i bezazornovrije|ali. ]utali su, ~ekaju}i da vide ~im }e sve to svr{iti.785 Gubern. br. 12175. g. 1819.443

Me|utijem iz Be~a stignu odnosne naredbe prema onom Kraqevi}evompredlogu. Uva`ili su od svega predloga samo glavno, a to je, da do|u izGalicije nekoliki unijatski sve{tenici, i da se odmah osnujesve{teni~ko sjemeni{te u [ibeniku, i to je saop}eno bilo iz Be~adalmatinskom guverneru Toma{i}u. Guverner je 25. aprila 1819. g.obznanio Kraqevi}a, da su po wegovoj `eqi odre|ena tri unijatskasve{tenika iz Galicije za profesore u novom {ibeni~kom sjemeni{tu, ito: kanonik Aleks Stupnicki, koji }e biti rektor sjemeni{ta ipredava}e moralno i pastirsko bogoslovqe, Jakov ^estinski za crkvenuistoriju i crkveno pravo, i Jakov ^irovski za biblijsku nauku idogmati~ko bogoslovqe. U pomo} ovim profesorima ovla{}uje seKraqevi} da imenuje sam jedno ~etvrto lice, koje bi zamjewivalo prvutrojicu u slu~aju bolesti, i koje bi predavalo pedagogiku i didaktiku.Plata je odre|ena od 1500 forinti za Stupnickog, a za ostalu trojicu io1000 forinti, i osim toga stan i hranu u sjemeni{tu. 786 Na Kraqevi}evumolbu odre|en je bio poslije jo{ jedan u~iteq za wema~ki jezik. 787Profesori oni unijatski na}i }e se u [ibeniku tek poslije godinedana. Ali o dolasku wihovom pro~ulo se bilo po Dalmaciji malo vremenaposlije pomenute gubernske objave Kraqevi}u. I ovo je ve} uzbudiloferment me|u pravoslavnima, osobito u [ibeniku, koji su po~elivikati na Kraqevi}a, i na razne na~ine pokazivati svoje nezadovoqstvos wim, tako da se on na{ao pobu|en zvani~nim pismom od 13. septembra1819. g. `aliti se na pravoslavne [iben~ane, da ga uznemiruju imoliti vladu za za{titu. Vlada je izdala na politi~kog poglavaraodnosnu naredbu, da se kazne, koji bune narod protiv episkopa. 788 Ali ovoje jo{ vi{e razdra`ilo duhove; a u isto vrijeme dogodilo se ne{to, {toje u~inilo, da se dotada{wa sumwa [iben~ana pretvori u osvjedo~ewe.Kraqevi} je, ~im se povratio iz Be~a, zaveo tajni protokol, u kojem jevjerni wegov tajnik Ru|eri biqe`io sve zvani~ne spise, koji su seprimali i izdavali u poslu novoga sjemeni{ta i u op}e u posluunija}ewa. Ovaj su tajni protokol 30. septembra 1819. g. otkriliprotosin|el Cvjetkovi} i djakon Li~ini}, i prepisali su doti~ne spise,te iste prijepise preda Cvjetkovi} dvojici pravoslavnih [iben~ana. 789Sada su ve} [iben~ani bili na ~isto sa Kraqevi}em, i po~eli su odmahda i sve ostale Dalmatince di`u da se opru nevjernom episkopu i dasa~uvaju vjeru svoju pravoslavnu od opasnosti.786 Na ovome je aktu zvani~ni broj 592, a kopija se nalazi u karlov. patrij. arhivi pod br. 151. g. 1822.U istome aktu re~eno je jo{ i to, da ovi unijatski sve{tenici, koji su dobili nalog od lember{kogmitropolita da odmah po|u na svoje mjesto, osta}e za neko vrijeme u Be~u ,,dok im brade ne narastu idok ne poka`u da su dobro nau`ili ilirski i italijanski jezik”. Ovaj je akt {tampan i u pomenutojCorrispondenza (str. 26-28) i u kwi`nici Prepiska (str. 33-35).787 Karl. patr. arhiva, isti broj.788 Episk. br. 293. g. 1819.789 Ovo podrobno opisuje Cvjetkovi} u svojoj avtobiografiji, strana 125-130.444

6.Kraqevi} nije mogao ni da pomisli, da pravoslavni Dalmatinci znadusve {to je on protivu vjere zamislio, te nije se mnogo osvrtao naprotivnost, koju mu pokazivahu, ra~unaju}i da }e to on pomo}upoliti~ke vlasti savladati, a imao je pouzdawa i u svog protosin|elaCvjetkovi}a, da }e on, kao {ibeni~ki paroh, znati umiriti duhove. Brigemu je vi{e zadavala Boka, gdje mu se ~inilo da }e te`e uspjeti saunijom. Radi toga on odlu~i po}i u Boku, da tamo li~no uplivi{e nanarod i da ga tobo`e spremi za wegove svrhe. Po|e on u Boku 27.oktobra 1819. g. i zadr`ao se tamo nekoliko mjeseci. 790Dok je Kraqevi} u Boki bio, do|u 12. novembra 1819. g. u Zadar onatri unijatska sve{tenika: Stupnicki, ^estinski i ^irovski. ^uv{i danema Kraqevi}a u [ibeniku, nijesu htjeli tamo po}i, nego se zadr`e uZadru do povratka wegovoga. U Zadru su se ova gospoda pokazivalanajuqudniji i osobito predusretqivi naspram pravoslavnih. Dolazilisu na svaku slu`bu u pravoslavnu crkvu zadarsku i ~ak su za pjevnicompojali; a o uniji ne samo {to oni nijesu spomiwali, nego su naprotivsvagda samo govorili o uzvi{enosti isto~nog crkvenog obreda i o tomekako se pravoslavni moraju ponositi pred latinima, {to slu`eliturgiju, koju je sv. Zlatoust sastavio. Opho|ewem svojim sapravoslavnima u Zadru oni su predupre|ivali svaki iskaz protivnosti,{to bi im neko htio pokazati, tako da zbiqa oni i nijesu ni{taneprijatnoga od strane pravoslavnih Zadrana ispitali za sve vrijemedok su u Zadru boravili, a to je bilo sve do juna mjeseca 1820. god, daklepreko {est mjeseci. Nalazio se u to vrijeme u Zadru arhimandrit Zeli},koji je tako|er dolazio u dodir sa onim „unijatskim sve{tenicima, alinije ni on mogao opirati im se u javnosti, jer su oni znali, a osobitoStupnicki, finim И qubaznim opho|ewem tako re}i prinuditi ga da ihne napada. Ali glavno {to je uzdr`avalo pravoslavne Zadrane od javneprotivnosti ovim unijatima, bilo je to, {to su oni svaki ~as spomiwalicarevo ime, i kao da su oni po carevoj milosti do{li u Dalmaciju dabudu u~iteqi. Bili su oni pod za{titom policije, te se svak bojao, daako po~ne {to protivu wih govoriti ili raditi, da }e biti optu`enkao protivnik carev, i da ne }e tamnice mimoi}i, kao {to se sli~no ve} u[ibeniku dogodilo bilo sa Todorom Kuli{i}em, koji je pred sud biopozvan {to je jednom javno govorio protivu unijatskog sjemeni{ta, ikoji se sa~uvao tada od tamnice samo posredovawem nekih uplivnijih{ibeni~kih rimokatolika. Ustezawe ono pravoslavnih Zadrana odprotesta kao da se kraju pribli`ivalo, i policija je doznala bila, da seneki spremaju da se guverneru potu`e, kako se oni boje, da }e im vjera790 Karl. patr. arhiva, pom. Broj 151. g. 1822. Cvjetkovi}eva avtobiografija, str. 130.445

postradati. Radi ovoga vlada se na{la pobu|ena pozvati Kraqevi}a, dase ~im prije iz Boke vra}a u [ibenik, po{to oni unijati nijesu nikakohtjeli da tamo odlaze bez episkopa. 791 A i sam guverner Toma{i}, ~ovjekpravdoqubiv, razumjevao je da se koje{ta radi sa ovim unijatima i da }esav ovaj Kraqevi}ev posao samo ru`no svr{iti, te je s toga htio da se~im skorije isti unijati uklone iz Zadra i da idu u [ibenikKraqevi}u, da se on stara o wima, kad ih je htio da u Dalmacijudovodi.U [ibeniku ja~ao je svakim danom onaj ferment, koji je po~eo bioprotivu Kraqevi}a jo{ u polovini 1819. godine, osobito kad sedoznalo, da su oni unijati stigli ve} u Zadar, i kad je svakipravoslavni [iben~anin sada osvjedo~en bio, da Kraqevi} ho}e dapounijati Dalmaciju. Sve se uzrujalo i staro i mlado, pa i same `ene,samo da se sa~uva pravoslavna vjera i da se ona odbrani od la`nihproroka. Dr`ali su se ~esti sastanci od glavnih [iben~ana i tu sedogovaralo {ta se ima raditi, a da se zlo otkloni. Odlu~e najposlijeobratiti se svima pravoslavnima sviju glavnih op{tina i svemusve{tenstvu, da bi se svi slo`ili i zajedni~ki digli glas svoj uza{titu vjere. Pred nama je original pisma, koje su 6. marta 1820. g.upravili pravoslavni [iben~ani po svoj Dalmaciji. Privodimo ga odrije~i do rije~i: „Bud}i da nqkoe ]vnoe, nelo`noe, zlokovarnoe,vredonositelnoe, strannoe i nesnosnoe proizvedenie smutitelnagovozbu`deni] kx izmqneniy na[ego pravoslavnago vosto~nagoneuniatskago zakona ustanivtis] me`du nami namqrava: togo radinu`no i potrebno

ihx nevqrie u sobstvenomu zakonu i samomu cary oni protivnw]vl]yts]. I kada se mw poka`emo tverdi, posto]ni, vqrni inepokolebimi u na[emu pravomu zakonu, togda i samomu carypodobno ]vits] budemo, i otx istogx car] pohvalqni i za\i\a

komesara, koji }e ga braniti i primoravati pravoslavne da ga slu{aju.Vlada po{aqe Stanislava Burovi}a, komesara zadarskog poglavarstva.Ali ovo samo to ja~e razdra`i [iben~ane, koji sada po~e{e jo{odlu~nije raditi protivu Kraqevi}a. [ibeni~ko crkveno tutorstvoupravi 2. maja iste godine pismo guverneru Toma{i}u u Zadar `ale}i sena Kraqevi}a, koji ho}e da ih primora na prevjeru i izjavquju}i, da ga{ibeni~ka pravoslavna crkvena op{tina smatra da on ne pripadavi{e pravoslavnoj crkvi, i uslijed toga ista op{tina da ga ne mo`e posavjesti (in buona coscienza) priznavati za svog vrhovnog pastira.Potpisani su na ovome pismu: Todor Kuli{i}, predsjednik tutorstva,Luka Devi}, blagajnik, i Stevan Vujnovi}. Sedam dana ka{we istotutorstvo pi{e opet guverneru i moli ga, da ne {aqe u [ibenik oneunijatske u~iteqe, po{to su im svi pravoslavni Dalmatinciprotivni. 794 Uslijed ovih predstavaka, kategori~no izra`enih, guvernerpozove Kraqevi}a u Zadar radi li~nog sporazumqewa u ovoj stvari.Poznato je bilo guverneru sve {to se radilo u Dalmaciji protivuKraqevi}evog poku{aja da uvede uniju i kako su svi pravoslavni raditoga uzrujani, te kao ~ovjek bespristrasan, a i u interesu mira uprovinciji, posavjetuje Kraqevi}u, kad mu se prikazao, da povrati oneunijatske u~iteqe u Galiciju, i tijem }e se mir opet povratiti u zemqi.Nije htio Kraqevi} da poslu{a ovaj pametni savjet, nego izjavi da seon ne boji ni~ega i da mora izvesti ono, {to je u Be~u obe}ao.Povrati se u [ibenik; pa da bi pokazao [iben~anima, kako je onkadar silom ih prinuditi na poslu{nost, izradi da se stavi naraspolo`ewe onog politi~kog komesara, koji je radi wega poslan bio u[ibenik, satnija vojnika, koji su imali zada}u da wega brane i dr`e ustegu pravoslavne [iben~ane. Zavladao je pravi teror u [ibeniku, ibezdu{no su progonili pravoslavne za i najmawu rije~ {to biproslovili o Kraqevi}u. Ali je i Kraqevi}u zato bilo `alosno`ivovawe u [ibeniku, jer ga je prezir narodni na svakom korakupratio. Svetio se on radi ovoga kao ne~ovjek. Doznao je bio za ovajmemorijal, {to su protivu wega poslali bili Dalmatinci mitropolituStratimirovi}u, i na kome je memorijalu prvi bio potpisanarhimandrit Zeli}. Prikazao je on Zeli}a vladi, kao glavnog agitatoraprotivu wega i protivu unije, i Zeli} je morao po vladinom naloguukloniti se iz Dalmacije i po}i u Be~. 795 Kuzman Petranovi}, ugledni794 Karl. patr. arhiva, br. 265. g. 1820.795 Cvjetkovi}eva avtobiografija, str. 161. U dodatku svome `itiju Zeli} pi{e, da se na{ao jedan Juda,koji ga je izdao kod Kraqevi}a, kazuju}i mu: ,,da se ne bude potpisao Zeli}, ne bi niko se potpisao.” Oboravqewu svome u Be~u kazuje Zeli}, da ga je svaki ~as kiwio ministar be~ke policije Sedlnicki, padodaje: ,,Raspitivao sam, koje je on nacije i kazivali su mi, da je Poqak za moje ne{~astije, a da jeWemac, pustio bi me preda se, kako i pokojni Agar 1814. g, koji je bio prije wega veliki ministarpolicije. A Poqaci su na{emu zakonu prijateqi isto kao i Raguzani, sirje~ Dubrov~ani, dok suimali svoju republiku, koji nijesu mogli trpqeti hristjanina vosto~ne crkve niti jednu no} u graduwihovom da preno}i, ali su sada omek{ali, kao i Poqaci.” Zeli}u nijesu dopustili da se vi{e448

[iben~anin, odveden je bio u najte`u zadarsku tamnicu. Isto takotamnicom su bili ka`weni i neki drugi [iben~ani, {to su otvorenijebranili svoju vjeru i govorili protivu Kraqevi}a.Unijatski oni sve{tenici uslijed energi~nog nastojawaKraqevi}evog do|o{e najposlije i u [ibenik, 20. juna 1820. g.^uvala ih je u [ibeniku policija, tako da su mogli bez bojazni tuostati. Za ure|ewe sjemeni{ta nijesu mogli ni{ta jo{ raditi, jer,,vrlo malo di]ka bw][e; samo nekolika otx Boke kotorske(mladi} Petar ]irkovi}, troje djece Vuka Popovi}a iz Risna i dvaiz Pa{trovi}a), koe Kralqvi}x sx hitrostiy b][e laskatelnoprivlekao, a otx Dalmatina nitko,” pi{e Sp. Aleksijevi}. 796 Anijesu mogli raditi o sjemeni{tu ni s toga, {to je sam guvernerToma{i}, koji je dobro razumijevao besmislenost sve ove stvari,odugovla~io sami otvor sjemeni{ta, koje se u ostalom nije nikada niotvorilo, nego morado{e malo poslije i sami u~iteqi mu serazbje}i gotovo bez traga, kao {to }emo ni`e vidjeti.Za sve ove protivnosti Kraqevi}u guverner Toma{i} obznanio jebio be~ku vladu odmah, ~im se te protivnosti pojavi{e, i dokazivaoje vladi, kako js besmislen sav onaj Kraqevi}ev plan da uniju uvede uDalmaciju. Uslijed odnosnog odgovora be~ke vlade i upustva,zadarski gubernijum 24. jula 1820. g. obznani predstavni{tvaglavnih crkvenih op{tina: zadarske, {ibeni~ke, skradinske i dr,da je „voqa nepomi~na Wegovog Veli~anstva cara, da niko ne smijebiti odbijan od svoje vjere, a jo{ mawe da mo`e biti prinu|en daprima druge vjerske dogmate;" a u pogledu onih unijatskih u~iteqagubernijum objavquje, da su oni poslati samo zato, {to nije bilo uDalmaciji sposobnih qudi za u~iteqstvo, i pozivqe, da svi moraju{tovati episkopa Kraqevi}a i da niko ne smije nemire stvarati, jer}e se u protivnom slu~aju sa svakim po zakonu postupati." 797 Trebalaje ba{ ova vladina obznana, da se jo{ ve}ma rasplamti vatra, kojaje i bez toga ve} zahvatila bila sva mjesta, gdje je bilopravoslavnoga naroda. Niko ve} sada o ni~emu drugom nije ni mislio,nego kako }e se ~im prije osloboditi Kraqevi}a i wegovih onihunijatskih sve{tenika. @albe i predstavke letile su jedna za drugomzadarskoj vladi, da bude uklowen Kraqevi} iz Dalmacije, ali nije ipakni{ta pomagalo. Kraqevi}u su {ibeni~ki pravoslavni svakojakeprkose ~inili, javno ga prezirali i u crkvu ve} nijesu htjeli dolaziti,nikada povrati u Dalmaciju. Iz Be~a pre{ao je u Budim, gdje je i umro 26. marta 1828. Tri godine predsmrt ustanovio je zakladu od 6. 000 for. Za stipendije Dalmatincima, koji se spremaju za sve{tenstvo.Tijelo mu je prenio iz Budima u man. Krupu 21. avgusta 1868. dana{wi bokokotorski episkop (tadaarhimandrit) preosv. Gerasim Petranovi}.796 Aleksijev. rkp.797 Gubern. br. 134. Karl. patr. arhiva, br. 265. g. 1820.449

kad bi on u crkvi bio, tako da je ve} on po~eo bio gubiti pre|a{wusvoju energiju i po~eo se bojati za `ivot, isto kao i oni unijatskisve{tenici. 798 Samo blagodare}i policiji i vojsci mogao je jo{ da sesa~uva. Po savjetu svoga tajnika Ru|eri, Kraqevi} je otpustio djakonaAndriju Li~ini}a iz dvora, 799 a spremao je to isto i protosin|elu iparohu {ibeni~kom Cvjetkovi}u, za koje je doznao bio, da u~estvuju unarodnoj agitaciji protivu wega.7.Me|utijem zauzeo se bio mitropolit Stratimirovi} za pravoslavneDalmatince kod be~ke vlade, nastoje}i da bi se mir u Dalmacijiuspostavio. A 29, jula 1820. g. obrati se on pismom neposredno na cara.U tome svome pismu punom mu`estva i proniknutom dubokom svije{}u odu`nosti jednog pravoslaviog arhipastira, mitropolit pi{e, da je ~uobio odavna, {ta Kraqevi} zami{qa protivu pravoslavne crkve, a sadase o tome osvjedo~io iz tu`be, koju su mu protivu Kraqevi}a podnijeliugledniji predstavnici sve{tenstva i naroda, iz koje se tu`be vidi dase Kraqevi} sam pounijatio i da pomo}u svjetovne vlasti ho}e dapounijati i sav narod, uslijed ~ega je zavladala op}a uzrujanost ibojazan. Navodi zatijem mitropolit, kako je on potpuno uvjeren, da car ne`eli da iko bude uznemirivan radi vjere svoje, pa po{to tu`iteqi dr`e,da ne mo`e biti poznato caru, koliko oni moraju da trpe radi vjere, onsmatra za du`nost svoju podnijeti mu u originalu i wema~kom prijevodusamu tu`bu, da po pravi~nosti svojoj o woj presudi, a prema onojhri{}anskoj toleranciji, koju u`ivaju sve vjeroispovjesti u dr`avi, iprema tome neka vidi, da li je pravo, da dalmatinski pravoslavninarod, koji je svagda postojan bio u vjeri svojoj, pokraj sviju nezgoda{to je morao radi te svoje vjere da pretrpi pod mleta~kom vladom, kadse nalazi pod vla{}u austrijskom, mora biti gowen radi iste vjere odjednoga ~ovjeka, koga je isti narod kao turskog bjegunca na dobru vjeruprimio za episkopa i koji ho}e sada nasilnim srestvima, da ga primorada se vjere svoje odre~e. @ali se daqe mitropolit, {to su mu ruke vezane,da ne mo`e poti{tenom pravoslavnom narodu dalmatinskom, koji od wegaza{tite tra`i, pru`iti nikakvu utjehu, niti pomo}; i radi toga molicara „za sve {to ima svetog i dragog, da bi po uro|enoj muvelikodu{nosti, milosti i pravdoqubivosti izvolio pru`itidalmatinskom narodu za{titu, koju vapije, kako bi isti narod mogaoslobodno i bez zaprijeke ostati i `ivjeti u vjeri otaca svojih." 800Istoga dana pisao je Stratimirovi} i ministru inostranih djela uBe~u, knezu Meternihu. Sprovodi i wemu prijepis tu`be Dalmatinaca798 Cvetkov. avtobiogr, str. 143, 150 i dr. Karl. patr. arhiva pod pomenutim brojem799 Episk. broj 278. od 31. avgusta 1820. O daqoj sudbi ovoga djakona vidi Cvjetkov. avtobiogr, str. 189-191. Vidi i ,,Prepiska”, str. 1.800 Karl. patr. arhiva, br. 262. g. 1820.450

na Kraqevi}a, navodi o poku{aju Kraqevi}evom da pounijatiDalmaciju sve ono, {to je kazao u pismu k caru, i `ali se {to je unemogu}nosti da pravno uradi ni{ta u za{titu onoga naroda, „po{toonaj episkop, kao {to sam ja u samom po~etku molio i kao {to jemoralo biti po postoje}im crkvenim propisima, nije jo{ ni do danaspodre|en mojoj jurisdikciji". Moli najposlije mitropolit Meterniha,da upotrebi nu`na srestva, „kako bi onaj bijedni narod, koji je ~vrstoodan vjeri svojih otaca i koji ne }e ni da ~uje da mu se ta vjera mijewa,ostavqen bio na miru u svojoj staroj vjeri i oslobo|en od svakogavjerskog nasiqa, i da bude za{ti}en u vjerskoj svojoj slobodi onako isto,kao {to su i ostali vijerni podanici Wegovog Veli~anstva, te prematome da ne bude izlo`en svima onim neprijatnostima, koje vodi za sobomvjersko nasiqe." 801Mjesec dana ka{we, i to 30. avgusta 1820. g. napi{e Stratimirovi} oistoj stvari i dr`avnom kancleru i ministru unutra{wih djela grafuSaurau. U ovome pismu svome mitropolit jo{ energi~nije ustaje naobranu pravoslavnih Dalmatinaca, a protivu Kraqevi}a. Pi{e tumitropolit, kako je doznao {ta sve radi Kraqevi} sa onimsve{tenicima iz Galicije protivu pravoslavne vjere u Dalmaciji, ikako je, po{to nijesu htjeli podrediti wegovoj jurisdikciji Kraqevi}a idalmatinsku eparhiju, on u nemogu}nosti da u~ini {to u za{titupravoslavne vjere u Dalmaciji, te je s toga obratio se neposredno caru,opisao mu sav nevoqni polo`aj pravoslavnih Dalmatinaca i podnio mu uoriginalu tu`bu {to su Dalmatinci podnijeli na Kraqevi}a, a {to sve,mitropolit misli, da je dobro ve} poznato g. kancleru. Pa ako jeistina, da je Kraqevi} pre{ao k uniji i ima namjeru pounijatitiDalmaciju, pita mitropolit, da li se to mo`e ikako slo`iti sadana{wim duhom vremena i sa poznatom qubavqu monarha premapravi~nosti i hri{}anskoj toleranciji, i da li vjersko nasiqe sapravoslavnim Dalmatincima ne mora uzbuditi kod obli`wih naroda najgori utisak i odvratnost prema austrijskoj vladi? Ako li pak nijeKraqevi} fakti~no pre{ao k uniji, pita opet mitropolit, za{to se neusvoji ono {to je on jo{ 1817. g. predlo`io u smislu crkvenih propisao kanoni~kom postavqewu Kraqevi}a na dalmatinsku eparhiju? „Jergdje se ikada ~ulo, da jedan episkop mo`e vr{iti episkopsku slu`bu unekoj oblasti bez ovla{}ewa na to od strane vi{e crkvene vlasti i bezkanoni~kog utvr|ewa? Ako Kraqevi} sam nije ve} postao unijat, kakomu je moglo pasti na pamet da prima unijatske u~iteqe? Nije li moraloto izazvati sasvijem prirodno na episkopa sumwu kod naroda, koji jetoliko odan vjeri, koju je od otaca naslijedio? I kako mo`e narod, kojije radi te sumwe u neprestanom strahu, vjerovati jednom episkopu, koji na801 Ibidem.451

takav na~in postupa? U oba ova slu~aja, ja ne }u da ni{ta govorim omjerama, koje }e se sa vrhovnog mjesta u ovom pogledu preduzeti, nego seograni~avam samo na molbu Va{oj Ekselenciji, da upotrebi sav svojupliv na to, da dalmatinski narod oslobo|en bude od bojazni i straha, ukojem se on danas poslije ovako nerazboritog postupawa nalazi, i da upogledu svoje vjere bude ostavqen na miru i za{ti}en. A to se ne mo`eina~e zamisliti, kao {to }e Va{a Ekselencija lako shvatiti, nego, uprvom slu~aju, da budu odmah ukloweni iz Dalmacije i episkop i oniu~iteqi, a u drugom slu~aju, da episkop mora odmah dobiti nu`no mukanoni~ko utvr|ewe na slu`bu, ~ime }e zadobiti opet povjerewe naroda,a bez ~ega }e ga sav svijet morati smatrati za nezakonitog episkopa; i daodmah otpusti i od svake zajednice sa pravoslavnima ukloni oneunijatske u~iteqe, kojih je prisutnost dala povoda nepovjerewu premaepiskopu, koji dopu{ta da oni tako dugo u Dalmaciji ostanu". 802Na ovo svoje pismo mitropolit je dobio 11. septembra 1820. g. odgovorod ministra Saurau, u kojem pismu ministar ka`e, da mu car nije saop}iomitropolitovu predstavku o Kraqevi}u i Dalmaciji; a ako to bude,uvjerava on mitropolita da }e najta~nije stvar ispitati. Navodi mudaqe, kako su svima poznate careve te`we k pravi~nosti, snishodqivostii toleranciji, i kako svak mo`e imati povjerewa u te careve te`we, iprema tome da car ne }e trpjeti, niti i{ta nare|ivati, {to bi imaloizgled nasiqa na savjest pravoslavnih Dalmatinaca, i da je sasvijemdaleko od toga nasiqa ono {to su dovedeni u Dalmaciju nekolikiunijatski sve{tenici. 803 Ovo sadr`i taj ministrov odgovorStratimirovi}u, i ni{ta vi{e, i kao {to se vidi, ministar odgovarasasvijem drugo od onoga {to je mitropolit tra`io. Mitropolit nijednom rije~ju nije spomenuo nasiqe, kojim da se Dalmatinciprinu|avaju na uniju, nego ~isto i kategori~no tra`i, da se odmahukloni iz Dalmacije Kraqevi} i oni unijatski popovi, ako se Kraqevi}pounijatio, a ako se nije pounijatio, mo}i }e ostati u Dalmaciji samoako od mitropolita dobije kanoni~ko utvr|ewe, ali i u ovom slu~aju, damora odmah otpustiti one popove. Ministar obilazi ovu jasnuStratimirovi}evu alternativu, i kazuje da niko ne sili Dalmatince nauniju. Ovijem Saurau pokazuje, da odobrava sve {to je Kraqevi} radio iradi da bi pounijatio Dalmaciju i potvr|uje, da sama vlada podr`ava i{titi Kraqevi}a u izva|awu plana wegova o uniji.Mitropolit Stratimirovi} nije se ograni~io pomenutim samopismima svojim u korist pravoslavnih Dalmatinaca, nego se on i li~noprikazao u Pe{ti caru i govorio mu o Dalmaciji. I o svemu ovomemitropolit je odmah i obznanio Dalmatince, i tje{io ih da se ustrpe i802 Ibidem.803 Ibid. br. 265.452

da }e pravica najposlije pobjediti. 804 A da je ovo moralo zbiqa utje{itiDalmatipce, koji su sami sebi bez i~ije za{tite ostavqeni bili,pojmqivo je ve} po sebi. Ali je ovo ujedno u~inilo, da Kraqevi} jo{bjesniji postane, jer je on znao kroz svoje {pione, sve {to su pravoslavniDalmatinci protivu wega preduzimali. Prkosio im je na svakom korakui izazivao od policije najstro`ije mjere protivu svakoga, za koga bidozvao daje i samo rije~ jednu protivu wega izrekao. Dozlogrdilo je ovobilo, te se {ibeni~ko crkveno tutorstvo 25. septembra 1820. g. i opetobratilo mitropolitu Stratimirovi}u mole}i ga, da im savjetuje {ta }eraditi, jer da ne mogu vi{e nevoqe snositi. Mitropolit odgovori 25.oktobra tutorstvu, sa`aqeva {to se neprestano nalaze „u istoj bqdw itqsnosti," i {to ne zna kako da im najboqe pomogne; napomiwepre|a{wu svoju obznanu, koju je poslao bio u Skradin i u kojoj im jeopisao sve {to je dotle uradio za wih, i kazuje im, da „nie vol] Ego c.k. Veli~estva da se vw u blago~estiy va[emx uznemiruete i da se savama ikakvo i najmanq nasilie vx sovqsti va[ej ~ini, no da su tonqkotorwhx zlokovarnwhx lydej isku[eni]”; pa produ`ava: „zatoni[ta vamx ne izostae, nego kadx episkopx slu`i da nikto ucerkovx vx ne hodi, i u budu\e u cerkovx, gdq < onx nqgovisv]\ennicw, ni

januara 1821. g. Po{ao je odmah Vujnovi} na put, ali nije mogao samprikazati se u Qubqani, nego to u~ini sekretar tr{}anske crkveneop{tine Mihajilo Besarovi}, koji preda caru u Qubqani u martu 1821.godine pomenuti memorijal. Poslije odnosnoga pristupa i izlo`ewakakav je Kraqevi}, u memorijalu predstavnici pravoslavnog narodadalmatinskog mole cara: 1. da Kraqevi} bude uklowen sa episkopskogmjesta u Dalmaciji, 2. da se odazovu iz Dalmacije unijatski sve{tenici,3. da se postavi novi episkop za Dalmaciju i 4. da u sve{teni~kosjemeni{te {ibeni~ko budu pozvani u~iteqi iz Karlovaca. 806Na ovom memorijalu nije bio potpisan ni jedan pravoslavnisve{tenik dalmatinski, a to s toga, {to je dogovorno izme|usve{tenstva i naroda utana~eno bilo, da }e napose narod, a naposesve{tenstvo odnosni memorijal podnijeti. Sastavqen bude odmah i ovajsve{teni~ki memorijal, i cirkularno sproveden svima na potpis, {to jezauzelo blizu dvije nedjeqe, od 31. januara do 12. februara 1821. godine.O{triji je mnogo ovaj memorijal od onoga, {to su narodni predstavnicicaru podnijeli, a u istome moli sve{tenstvo cara za ono isto, za {tosu ga molili narodni predstavnici. Potpisani su na ovom memorijaluslijede}i sve{tenici: Kiril Cvjetkovi} i Todor [u{a za parohiju[ibenika, Silvestar Vu~kovi} Skradina, Stevan Vidosavqevi} iMakarije Vukadinovi} Drni{a, Josif Novakovi} i Dionisije Novakovi}Knina, Spiridon Aleksijevi} Zadra, protoprezviter Marko Vitas,protoprezviter Stevan Kon~arevi}, protoprezviter Petar Dobrijevi} iprotoprezviter Petar Sabli}, svaki u ime svega svog protoprezviterata;Jovon ^olovi} za parohiju Tepquva, Jakov Marin~i} i Siiridon Simi}Kosova, Joanikije Iliji} i Mitrofan Stojsavqevi} Biovi~nia sela,Jakov @e`eq Bjeline, Prokoiije Bjedov i Isaija Om~ikus krupskeparohije, Todor Opa~i} \evrsaka, Filip @e`eq Benkovca, GenadijeBjedov Biqani i, Aleksa Kon~arevi} Ervenika, Atanasije BjedovPa|ena, Jovan Dobrijevi} Otona, Ilija Novakovi} Vrbnika, MarkoSabli} @agrovi}a, \or|e Plav{i} Golubi}a, Jovan Plav{i}Strmice, Antonije Priji} Biskupije, Simeon Iliji} Plavna, SavaBjelanovi} Dobropoqaca, Pavao Vojnovi} Bribira, Dimitrije Dobreta iAndrija Dobreta Brati{kovaca, Antonije Radulovi} Pola~e; zatijemiz man. Krke arhimandrit Gerasim Om~ikus, iguman NikiforKova~evi}, Nikanor Kne`evi} i Vikentije Kne`evi}, iz man. Krupeiguman Gavril Opa~i} s bratijom, i iz man. Dragovi}a proigumanNikodim Novakovi} s bratijom. Ovaj sve{teni~ki memorijal predanje bio caru, dok se jo{ u Qubqani bavio. 807806 Autenti~na kopija nalazi se kod mene, a prijevod je na{tampan u dodatku Cvjetkov. biografije, str.257-262.807 Kod mene je autent. kopija i ovoga memorijala. Karl. patr. arhiva, br. 265. g. 1820. [tampan je udodatku Zeli}evom `itiju. O istome memorijalu spomiwe i Cvjetkovi} u svojoj avtobiografiji, str.213-217.454

8.Za ove memorijale doznao je Kraqevi}, pa se ipak jo{ nije htioosvijestiti, nego js udario u jo{ ja~e prkose, zahtijevaju}i od vladeda kaznama primorava svijet da mu se pokorava. Osobito je on sadaudario na sve{tenstvo, kiwe}i pojedine da tobo`e ne izvr{ujuzvani~ne du`nosti onako, kako je to prkos wegov zahtijevao, ipremje{taju}i ih sa parohija. I vlada mu je na `alost na ruku i{la utome. Na memorijalu sve{teni~kom prvi je bio potpisan protosin|elwegov i paroh katedralne crkve {ibeni~ke Kiril Cvjetkovi}. Ovajje morao ponajja~e da osjeti tada wegovu srxbu.U man. Krci bila je neka nesuglasica izme|u arhimandritaGerasima Om~ikusa i igumana Nikifora Kova~evi}a. Prikazao jeKraqevi} vladi ovu po sebi neznatnu stvar, kao ne{to stra{no, idobio od iste vlade dozvolu, da postupa protivu kr~koga brastva powegovoj uvi|avnosti. Kraqevi} tada smisli jednim mahom osvetitise nekolicini svojih protivnika. Zvani~no i bez ikakvog ispitawaon izda 1. maja 1821. g. dekret igumanu Kova~evi}u, kojim ga svrgava saigumanstva. 808 Suvremeno li{ava {ibeni~ke parohije i protosin|elske~asti Kirila Cvjetkovi}a, i {aqe ga u man. Krku za privremenogigumana, na motiviraju}i da iguman nema prava nositi nabedrenik inaprsni krst, nare|uje mu, da u naprijed ne smije vi{e nositi ninaprsni krst, ni nabedrenik. 809 Cvjetkovi} je u nekoliko pismenihpredstavaka dokazivao Kraqevi}u, da on nije sposoban za igumanskuupravu, i molio ga, da opozove svoj dekret. Kraqevi} nije htioni{ta da uva`i, i Cvjetkovi} bude prinu|en skinuti sa sebenaprsni krst i nabedrenik; i po}i u man. Krku, kao prosti kalu|er,po{to se nije mogao igumanstva primiti. Kraqevi} je u ovome kao i udrugim tada{wim svojim osvetnim postupcima u`ivao, i tvrdo jera~unao, da }e na ovakav na~in savladati protivnike i uspjeti uglavnoj svojoj te`wi. Ali malo vremena poslije ovoga dogodilo se ne{to,{to je pokazalo Kraqevi}u, da se vara vjeruju}i u svoju snagu i mo}.Vidjeli su pravoslavni Dalmatinci sve ovo {to je Kraqevi} radio, ijedina im je nada jo{ bila na cara, da }e on htjeti usli{ati `albewihove i osloboditi ih od nevoqa, koje su morali da radi vjere svojetrpe. Nadali su se i u pomo} mitropolita Stratimirovi}a, koga suobznanili bili o molbama, {to su caru podnijeli, i o novimneprilikama {to im Kraqevi} svaki dan ~ini. Tje{ili su se tom nadomi mirno su ~ekali da }e jednom pravica pobjediti. Ali nijesu mogli svida u takvom miru ~ekaju, te neki smisle i odlu~e prijekim putemprekratiti zlo. Smisle usmrtiti Kraqevi}a.808 Episk. br. 104. g. 1821.809 Ibidem. Ovu Kraqevi}evu odredbu vlada je odobrila dekretom 13. maja 1821. br. 7739.455

Na praznik Duhova (10. juna 1821.), kad su po podne i{li Kraqevi}evomko~ijom da se {etaju van grada [ibenika: unijatski kanonik Stupnicki,plac-komandant Grimer, komesar Getaldi (koji je zamjenio bio Burovi}a uza{titu Kraqevi}a) i jedan artilerijski major, i kad su ovi bili napovratku sa te {etwe, iz jednog grma puko{e nekolike pu{ke, i jedaihitac pogodi kanonika Stupnickog u prsa, drugi rani komandantaGrimera, a tre}i udari u {e{ir komesara Getaldi. Stupnicki je odmahposlije toga umro, a mjesec dana ka{we umro je i Grimer. Kad se ne{toumirila op}a uzbu|enost, koju je u [ibeniku izazvao ovaj `alosnidoga|aj, i kad su uhva}eni bili ubijce, a to su bili: Sava Popovi} re~eni^oko iz Bogeti}a, Vasilije Kati} iz ^u~eva i Aidrija Klepo ispodPromine (ovaj tre}i rimokatoli~ke vjere), ispostavilo se pred sudom dasu oni ga|ali u onu ko~iju, misle}i da je u woj Kraqevi}, i {to su uzeliStupnickog, koji je bio u violetovom alaru, za Kraqevi}a. 810 Optu`en jebio Kiril Cvjetkovi}, da je on poslao one te`ake da ubiju Kraqevi}a, iradi toga bude Cvjetkovi} doveden u tamnicu i stavqen pod kriminalniistra`ni sud. Zadarski prizivni sud obznanio je 23. jula 1821. g.Kraqevi}a, da je Cvjetkovi} 10. jula iste godine zatvoren u kriminalnutamnicu, „jer je bio ozna~en kao mandatar onih krvnika, koji su 10. junaubili gr~kog kanonika Aleksu Stupnickog i ranili komandantaGrimera." 811 Kirila Cvjetkovi}a dr`ali su za ~etiri godine u istra`nomzatvoru, i tada ga osudi{e na dvadeset godina robije i odvedo{e uGradi{ku, gdje je svu robiju i izdr`ao. Poslije toga bio je poslat umanastir Bezdin, gdje je i umro 1857. godine. 812 Osudi{e na te{ku robijui ona tri te`aka, od kojih Kati} i Klepo umrije{e u tamnici 1825. g, aPopovi} ^oko uspjeo je 1822. g. iz tamnice ute}i i prebje}i u Tursku. 813Osim ovih bili su osu|eni i jo{ mnogi drugi, za koje se sumwalo da suupleteni u onaj posao. A poslije ve} i za najmawu stvar sudili su istavqali u tamnicu pravoslavne, osobito [iben~ane.Doga|aj ovaj upla{io je Kraqevi}a, a jo{ vi{e ona dva unijatskasve{tenika, {to su ostala u [ibeniku, poslije smrti Stupnickog. Tek{to je pokopan bio Stupnicki, oni no}u la|om po|u u Zadar, a od tudanatrag u Galiciju. ^estinski je dobio parohiju u Gorodenku, a ^irovskije odre|en za u~iteqa u Lembergu. 814 Kraqevi} je sada ostao sam bez svojihuzdanica. Aleksijevi} pi{e, da je u neprestanom strahu bio, i da ga je810 Aleksijev. rkp.811 Prizivn. suda br. 2900. g. 1821.812 Aleksijev. rkp. Ima podataka o daqoj sudbi Cvjetkovi}evoj u Ruvar~evim opaskama na kraju Cvjetk.avtobiografije.813 Aleksijev. rkp.814 Vidi o tome ~lanak }kova Golovackago ,,Poku[eni] Avstrii vvesti vx Dalmacii uniy sx Rimomxpri sodqjstvi Gali~an”, na{tampan u ,,Slav]nskij E`egodnikx” za 1884, str. 275 i sl.456

zato carska stra`a vazda ~uvala, te se jo{ dr`ao kroz svu 1822. godinui do proqe}a 1823. g. u Dalmaciji. 815 9.Me|utijem jo{ prije nego {to }e se ono ubijstvo dogoditi,[iben~ani su se opet obratili bili mitropolitu Stratimirovi}umole}i ga, da bi po`urio u Be~u rije{ewe molbe, koju su caru podnijelisve{tenstvo i narodni predstavnici. To je bilo 24. maja 1821. g. 816 A iarhimandrit Zeli} iz Be~a je molio Stratimirovi}a, da bi senajenergi~nije zauzeo za Dalmatince. 817 Odazvao se molbi ovojmitropolit, i pisao je opet knezu Meternihu i grafu Saurau.U pismu Meternihu mitropolit ga sje}a na svoje pismo od 29. jula1820. g. o `alosnom stawu, do koga je Kraqevi} doveo pravoslavnudrkvu u Dalmaciji, zatijem mu kazuje o svojoj audijenciji u Pe{ti kodcara, koji mu je izjavio, da on ne ~ini nikakve prozelite i da ne znani{ta o tome da se Kraqevi} pounijatio; ali i poslije toga, pi{emitropolit, da mu ne prestaju stizati iz Dalmacije `albe na Kraqevi}ai da su mu poslali prijepise nekolikih zvani~nih spisa okorespondenciji Kraqevi}evoj sa politi~kim vlastima, iz kojih spisa onvidi, da je Kraqevi}, koji je doveo one unijatske sve{tenike iz Galicije,fakti~no po~eo izva|ati plan pounija}ewa pravoslavnih Dalmatinaca,pri ~emu sprova|a knezu prijepis pomenutih spisa da vidi i prosudi samo stvari, te ga moli da poradi kod cara, da Kraqevi} bude uklowen izDalmacije. Ovo je pisao Stratimirovi} Meternihu 28. aprila 1822.godine. 818 Istoga dana upravio je pismo i ministru Saurau gotovojednakoga sadr`aja i prilo`io pismu prijepis one korespondencijeKraqevi}eve sa politi~kim vlastima o uniji u Dalmaciji." 819Ministru ovome kao da nije bilo pravo, {to mu je Stratimirovi}spomenuo o onoj Kraqevi}evoj korespondenciji sa vlastima, te mu je 28.maja iste godine odgovorio prili~no qutito. Pi{e on: „Mnogo `alim{to jo{ ima u Dalmaciji qudi, koji izvr}u}i fakte zavaravaju V. P. upogledu stawa va{em srcu toliko milih va{ih jednovjernika. Kad suvam poslali prijepise zvani~ne korespondencije izme|u episkopaKraqevi}a i doti~nih vlasti, to podla`em ja razboritosti V. P. da815 Aleksijev. rkp.816 Karl. patr. arhiva, br. 265. g. 1821.817 Ibidem.818 Karl. patr. arhiva, br. 151. g. 1822. Zvani~ni spisi o korespondenciji Kraqevi}evoj sa politi~kimvlastima o uniji, to su oni isti, koji su {tampani u pomenutim dvjema kwi`icama: ,,Corrispondenza” i,,Prepiska”. Mi se naro~ito nijesmo htjeli pozivati na te spise, jer smo imali pred o~ima izjavuministra Saurau u pismu od 28. maja 182. br. 417. mitropolitu Stratimirovi}u, kao da nijesu svi onispisi originalni; premda bi originalnost wihovu dokazivao ba{ na~in, kojim se izra`ava istiministar o tim spisima. Mi smo se osnivali na drugim spisima, koji se nalaze u otvorenim namarhivama, i ti spisi, sasvijem originalni, govore samo drugim rije~ima i sa mawe mo`dapodrobnosti ono isto, {to kazuju i oni tajni spisi, koje bi Saurau htio prikazati kao sumwive.819 Karl. patr. arhiva, pom. broj.457

prosudite, koliko va`nosti mo`ete vi pripisati jednoj stvari, koja ikad bi istinita bila, ne bi mogla bila do}i u ruke doti~nih bezprijestupne kra|e, i koja upravo zbog tog prijestupnog ~ina, mora datipovoda da se sumwa o istinitosti same stvari. Sasvijem je la`, da sudoti~ni galicski unijatski sve{tenici poslani u Dalmaciju, da buduu~iteqi vjere. Oni su odre|eni bili da predaju gramatiku, klasi~kenauke, filosofiju, matematiku, fiziku i u op}e svjetske nauke, i u tomeja mislim, da V. P. proniknuv{i se plemenitom tolerancijom, ne }emo}i na}i ni{ta, {to bi vrije|alo va{u vjeru. Zlo~in ubijstvaunijatskog sve{tenika Stupnickog... nije bio, kao {to je ve} poznato,wemu namijewen; ali i kao atentat na `ivot episkopa Kraqevi}a,mora se smatrati za djelo najve}e zlo}e i pokvarenosti. Ja samuvjeren, da }e V. P. u svome polo`aju za du`nost svoju smatrati, daono povjerewe, kojim se va{i jednovjernici u svojim tu`bama kvama obra}aju, upotrebite na to, da osvijestite one zastrawenequde, da ih privedete k humanim osje}ajima, kao {to ih tomereligija u~i, i da ih u~vrstite u povjerewu i poslu{nosti premanajvi{em na{em Gospodaru, koji `eli dobro svojim narodima i ne }enikakvog nasiqa savjesti." Zakqu~uje ovaj ministar pismo svoje,zahvaquju}i mitropolitu na povjerewu i mole}i ga, da i on takoisto ima povjerewe u wega i da mu ovo pismo poslu`i na wegovoumirewe. 820Pismo ovo ministrovo, koje i ako mnogo govori, u samoj stvarisamo zatajiva pravo stawe stvari, te je ova okolnost izazvalamitropolita Stratimirovi}a da otvoreno ka`e ministru ono {tose ho}e da pritaji. Mitropolit je odgovorio ministru 30. juna istegodine, i u pismu svome, poslije obi~noga pristupa, pi{e: „Te{komi je na}i na~in, kako bi ja mogao pri postoje}im prilikama uDalmaciji uplivisati na kona~no umirewe duhova u toj zemqi.Pravi organ, kroz koji bi ja mogao za cijeq raditi, bio bi episkop,ali po{to je upravo on glavni predmet op}eg nepovjerewa i mr`wekod dalmatinskog naroda, to }e i sama V. P. uvidjeti, da ja kroztakvog episkopa ne bi mogao ni{ta uspje{noga u~initi. Osimepiskopa bio bi arhimandrit Zeli}, na koga bi ja mogao ra~unati,jer on ima upliva u narodu i narod ima u wega povjerewe, ali on jeudaqen iz otaxbine ne znam zbog koga razloga i primoran je da`ivi u Be~u, kao u nekom zato~ewu. Izme|u ostalog tamo{wegsve{tenstva, isto i me|u svjetskim qudima tamo{wim ja nepoznajem li~no i dobro nikoga, na koga bi mogao pouzdano ra~unatida bi preko istoga ja mogao uplivisati na narod dalmatinski. Paosim toga, meni nijesu ni sve tamo{we stvari dovoqno poznate, jer820 Ibidem.458

osim onih prijepisa {to su mi poslati, i koji samo u op}e stvarprikazuju, sve ostalo ja sam doznao tek privatnim putem. Priovakvom stawu stvari i pri onakvom ogor~ewu, do koga je dovelotamo{wi narod postupawe episkopovo i prisutnost onih unijatskihu~iteqa, ja moram sasvijem osnovano sumwati, da bi iko u stawubio pravilnim putem posti}i ne{to u Dalmaciji. Ako su prilikezahtijevale da se uvede u Dalmaciju boqe obrazovawe i kultura, kakva jepotreba bila, da se za predavawe svjetskih nauka, kao gramatike,klasi~kih nauka, filosofije, matematike i fizike, dovode ba{ izGalicije unijatski sve{tenici, i da se du`e zadr`avaju u Be~u, dok imnije narasla brada, koju oni obi~no dotle nijesu nosili? Ako uDalmaciji nije bilo u~iteqa pravoslavnih, nije li pametnije bilo, da seizbjegne svaki povod k podozrewu kod dalmatinskog naroda, pozvati meneda se o tome postaram, kad mi ovdje imamo dvije gimnazije sa vaqanimu~iteqima; pa na onaj na~in, kao {to je prije dvije godine po naredbisjediwene c. k. dvorske kancelarije poslat bio odavde za slu{ateqefilosofije u liceumu ~ernovickom jedan pravoslavni u~iteq, tako bi seto u~inilo bilo sada i za Dalmaciju. Ali da se ba{ i nijesu mogliodmah na}i doti~ni pravoslavni u~iteqi, za{to se nije potra`ilo ipostavilo bar za nauku religije pravoslavno lice; pa ako je ba{ trebalopostavqati u~iteqe za svjetske nauke, za{to se nijesu radije uzelisvjetovwaci, kojih ne bi te{ko bilo na}i u susjednoj Hrvatskoj, i koji bi,poznavaju}i zemaqski jezik, mogli bili sa vi{e uspjeha raditi, nego liunijatski sve{tenici, koji ne poznaju taj jezik? Sve ovo nije nepoznatodalmatinskom narodu, a to je ba{ i izazvalo nepovjerewe i mr`wuprotivu unijatskih u~iteqa i protivu episkopa, ~ijim su nastojawem onii do{li u Dalmaciju. Karakter dalmatinskog naroda u op}e je dobar, ato je isti narod dovoqno pokazao pod te{kim skiptrom republikanskevlade, izdr`avaju}i sve mogu}e terete, samo da mu ne diraju vjeru otacawegovih. Kad se promjenula vlada, od koje su oni mislili da }e mnogodobiti, sasvijem je prirodno, da im je moralo te{ko pasti, kad suvidjeli, da im prijeti da izgube ono, {to su oni kroz vijekove i prite{kim prilikama znali da uzdr`e, naime mir savjesti, i to pointrigama jednoga ~ovjeka, koji je imao pred o~ima samo svoj li~niinteres, a ne op}e dobro. I ma koliko da je miroqubiv i dobro}udanjedan narod, mo`e se ipak na}i, kao {to i V. P. priznaje, pojedinihfanatika, koji navedeni spoqa{wim nekim uzrokom u~ine jedno zlo, kojevodi za sobom te{ke po{qedice; ali i u ovakom slu~aju nije opet krivhr|avi karakter, nego povod, koji je zlo izazvao. Neka se ukloni povod, iodmah je ukloqen i pobud k zlo~inima. Ako je onaj u~iweni ve} atentatimao cijequ Kraqevi}ev `ivot, ja moram iskreno o~itovati svojubojazan, da se vrlo lako mo`e opet nova nesre}a dogoditi, ako i daqeustraje dana{we uzbu|eno stawe u onom narodu; i radi toga za sve {to459

je V. P. drago i sveto ja molim, da poradite, da episkop Kraqevi}, ako sepounijatio, bude skupa sa unijatskim onim u~iteqima udaqen od svakoguticaja u poslovima. pravoslavne crkve u Dalmaciji, a ako se on nijepounijatio, neka odmah primi od mene ono kanoni~ko postavqewe, kojesam ja odavna predlo`io, jer samo tijem }e se on mo}i pomiriti sanarodom. Ovijem }e se uspostaviti stvari u pre|a{we svoje mirno stawe;a ovo je i jedino pouzdano srestvo, koje ja mogu V. P. predlo`iti, da se`eqena cijeq postigne, i da se povrati mir i povjerewe u onoj zemqi.Ja ponavqam jo{ jedan put ovu moju `ivu molbu, koju neka V. P. primi ksrcu i kod Wegovog Veli~anstva neka je izvoli potkrijepiti." 821Ova dva pisma, mitropolitovo i ministrovo mi smo naro~itopriveli u doslovnom srpskom prijevodu, jer najboqe ilustriraju sve`alosne doga|aje od novembra 1818. g, kad je Kraqevi} podnio vladi onajsvoj zlosretni predlog o uniji u Dalmaciji, i do 10. juna 1821. g, kad jepoginuo kanonik Stupnicki, i sve te doga|aje ova dva pisma tako re}iriepilogiraju.[ta je vlada u~inila uslijed pomenutog Stratimirovi}evog pisma,ne zna se. U proqe}u 1823. g. nalazimo Kraqevi}a u Zadru, gdje boravinekoliko nedjeqa, a 23. maja te godine upu}uje parohu zadarskomSpiridonu Aleksijevi}u pismo, u kojem mu javqa da „radi zdravqa"odlazi za neko vrijeme u Italiju, i povjerava mu za vrijeme svog odsustvaeparhijsku upravu. 822 Sutradan je Kraqevi} otputovao u Italiju.10.Po svima zvani~nim spisima, {to postoje poslije ovoga vremena,izgleda da je Kraqevi} po{ao iz Dalmacije sa namjerom, da odsustvujesve dotle dok se ne uti{aju duhovi, pa da se u zgodno vrijeme opetpovrati. U mu{koj je snazi on tada jo{ bio, u 58. godini `ivota, idakle mogao je jo{ slu`iti. Aleksijevi} je vodio eparhijskeadministrativne poslove, dopisuju}i se zvani~no sa Kraqevi}em, koji jeu Padui boravio, i o~ekuju}i wegova rije{ewa u svima va`nijimeparhijskim stvarima. U po~etku je to dopisivawe `ivqe bilo, ali kadje minula 1823. godina i kad je u januaru 1824. g. obznanio Kraqevi}Aleksijevi}a, da }e morati „radi zdravqa" ostati jo{ u Italiji,dopisivawe je po~elo rije|e bivati, tj. Kraqevi} je mawe pisao iodgovarao Aleksijevi}u. Ovo se mo`e protuma~iti tijem, {to su i u Be~upo~eli bili razumijevati, da Kraqevi} ne bi mogao ve} nikako opstatiu Dalmaciji, i {to mitropolit Stratimirovi} nije prestajao u Be~uraditi, da se pensionira Kraqevi}; a ove je godine mitropolit ve}predlo`io bio kruni i tri lica: Hranislava, Raja~i}a i Popovi}a, dajedan od wih bude imenovan za dalmatinskog episkopa. Kraqevi} je oovome bio obavje{ten, pa je ve} znao {ta ga danas ili sutra ~eka. O821 Ibidem.822 Episk. br. 82.460

tome svjedo~i pismo wegovo od 30. januara 1825. g. Aleksijevi}u. 823 Ufebruaru iste godine on pi{e u Zadar jednom svom povjereniku, ArsenijuPopovi}u, srijemcu, da mu po{aqe u Paduu wegovo poku}stvo iz[ibenika, po{to ne misli za sada jo{ vra}ati se u Dalmaciju; apoznati Kraqevi}ev tajnik Ru|eri, koji je neprestano uz Kraqevi}a kaowegov zao duh bio, pi{e u isto vrijeme Aleksijevi}u, kako je Kraqevi}prinu|en „radi zdravqa" produ`iti jo{ svoje boravqewe u Italiji,ali da }e se ipak on povratiti, ~im sasvijem ozdravi. 824Dalmatinci su me|utijem uvijek u strahu bili, da im mo`e opetKraqevi} do}i, i radi toga su pojedini ugledniji pisaliStratimirovi}u, mole}i da ih ne zaboravi. Dopisivao se o ovom istomposlu sa mitropolitom i Aleksijevi}. Ovome sve{teniku dosadila je ve}bila slu`ba eparhijskog administratora, za koju slu`bu, osim slabogkancelarijskog pau{ala, {to je od Kraqevi}a dobivao, nije primaonikakve nagrade, a sa trudom i tro{kovima je skop~ana bila. Po`aliose bio on 14. avgusta 1827. g. o tome mitropolitu Stratimirovi}u imolio ga, da nastoji da bude imenovan episkop za Dalmaciju, „ili nekapovrate Kraqevi}a," Mitropolit mu je na to odgovorio 20. oktobraiste godine, i upu}uje ga, neka se dalmatinsko sve{tenstvo i narodobrati i jedan i dva i vi{e puta u Be~ na cara, da im se dade„zakonnwj episkopx, ne oba~e, ]ko`e vw vx pisanii va[emxizlagaete, Kralqvi~a, kotorwj ni`e pravilnwj episkopx, ni`ena[ego blago~esti]

Toma{i}a, koji je ve}inom u drugoj instanciji uni{tavao osude podre|enihvlasti. Vidio je ovaj guverner stalnost u vjeri svojoj pravoslavnihDalmatinaca, te i radi samih politi~kih razloga morao je da ih u obranuuzme od inovjernih fanatika. Ovako je bilo u Dalmaciji sve do 1826. god.Te godine po~iwe ne{to boqe biti i mirnije za pravoslavne Dalmatince.Uzrok ovoga bio je, {to su najposlije u Be~u razumjeli, da se morapravoslavnima u Dalmaciji zadovoqiti, a i {to se pokazao me|upravoslavnima ja~i pokret povodom oskudice sve{tenstva, a od kogpokreta, po{to je op}i bio, mogle su nepovoqne po{qedice biti i za samuvladu.Ponestajalo je bilo sve{tenstva pravoslavnog u Dalmaciji, i to, {tosu za po{qednih godina mnogi stari poumirali bili, vi{e wih je zbogprogonstva prebjeglo bilo u Bosnu, a vladike nije bilo u zemqi, koji bimogao nove rukopolagati. Do{lo je bilo do toga, da je polovinaparohijskih crkava bilo bez sve{tenika, a u manastirima tek da je po dvakalu|era bilo. Bogoslovije u zemqi nije bilo, gdje bi se mogli spremitipo odnosnim propisima kandidati za sve{tenstvo, ali je bilo opetmladi}a, koji su se u manastirima izvje`bali bili za sve{teni~ku slu`bui koji bi mogli bili prili~no poslu`iti na parohijama. Pravoslavniordinarijat (kako se tada zvala crkvena uprava dalmatinska sastarje{inom joj Aleksijevi}em) zamolio je bio u avgustu 1826. g. vladu,da bi dozvolila, da budu poslani nekoliki tako spremqeni mladi}iobli`wem kom pravoslavnom episkopu radi rukopolo`ewa, i vladadalmatinska odgovara 3. septembra iste godine, da to ne mo`e dozvoliti,dok odnosne naredbe iz Be~a o tome ne budu izdane; 826 a opet 12. decembraiste godine objavquje, da mo`e biti rukopolo`en za sve{tenika samoonaj, koji ima sve propisane nauke. 827 Ove vladine naredbe zna~ile su, ilisu bar mogle zna~iti toliko, koliko da ne treba da bude pravoslavnihsve{tenika. Ovako su shvatili pravoslavni Dalmatinci one vladinenaredbe, i uslijed toga nastupio je me|u wima pomenuti pokret sa dostajakom uzrujano{}u.U aprilu 1827. g. obrati se ordinarijat okru`nicom svimamanastirskim nastojateqima i gradskim crkvenim tutorstvima, da u~inesvoje predloge, kako bi se pomoglo oskudici sve{tenstva u Dalmaciji,kad vlada ne izdaje naredbe o ustanovqewu bogoslovije, a u isto vrijemeona zahtijeva, da kandidati sve{tenstva moraju da su svr{ilibogosloviju. 828 Za dva mjeseca odgovorila su na ovu okru`nicu sva trimanastira i crkvena tutorstva: zadarsko, {ibeni~ko, skradinsko idrni{ko, podnose}i razne predloge u dosta o{trom tonu, a me|utijemsla`u}i se svi u tome, da se moli od cara, da prite~e u pomo} oskudici826 Gubern. br. 15371/177.827 Gub. br. 2568/60.828 Ord. br. 102.462

ovoj sve{tenstva u Dalmaciji. 829 Ordinarijat je na osnovu ovoga 1. januara1628. g. zamolio vladu da dozvoli da neki mladi}i, koji su spremqeni za~in sve{teni~ki, mogu biti rukopolo`eni odmah sada, i to od onogaepiskopa u Ugarskoj, kojega vlada sama ozna~i, ili pak da dozvoli da sepozove iz Ugarske nu`ni broj sve{tenika za parohijsku slu`bu uDalmaciji. 830 Kao {to se vidi, molba nije mogla biti skromnija.O pokretu ovome pravoslavnih Dalmatinaca da bi crkve dobile nu`nesve{tenike, Be~ je informiran bio isto kao {to je dobio uvjerewe, da supravoslavni Dalmatinci nepomi~ni u vjeri svojoj, i da im dakle kaotakvima dr`ava mora u pomo} prite}i. Informirao je o ovome be~kuvladu guverner Toma{i} i dokazao joj neophodnu potrebu, da sepravoslavnima u Dalmaciji zadovoqi. To je on u~inio u po~etku samogovog pokreta. i ve} 30. novembra 1827. g. izi{la je carska naredba: 1. dase ustanove dva stalna pravoslavna katihetska mjesta, i to, jedno zapravoslavne u~enike normalne {kole, gimnazije i liceuma u Zadru, idrugo za u~enike u Kotoru, i da se za ta mjesta imenuju potpunoosposobqena lica, i 2. da se podnese predlog o ustanovi klirikalne{kole (Clerical-Schule) u Dalmaciji, i to: a. gdje bi se ta {kola imalaotvoriti, b. kako mora biti ustrojena, kakvi predmeti da se predaju ikoliko profesora da bude, v. kakve prethodne {kole moraju prije}imladi}i, koji }e se primati u klirikalnu {kolu i g. koliki tro{aktreba za izdr`avawe te {kole. Ova je carska naredba bila saop{tenaguverneru Toma{i}u dekretom dvorske {kolske komisije od 6. decembra1827. g. 831Dok se ovaj predlog o klirikalnoj {koli izra|ivao, zadarska vladaodgovori 15. aprila 1828. g. na gorepomenutu ordinarijatsku molbu,kazuju}i kako je car ve} odobrio u na~elu ustanovu {kole za obrazovawepravoslavnog sve{tenstva dalmatinskog, a me|utijem, dok se ta {kola neotvori, ovla{}uje ordinarijat, da po{aqe nekoliko mladi}a u Karlovce(ili Sombor, ili Arad), da se spreme za sve{teni~ki ~in, a tako istodozvoqava, da se prime pojedini sve{tenici iz doti~nih eparhija umonarhiji, koji su potpuno kvalificirani i koji bi mogli privremenoslu`iti u Dalmaciji. I jedno i drugo, da mora biti o tro{kunarodnom, a odbija predlog, da mogu biti rukopolo`eni oni, koji nijesudobili redovnu spremu za sve{teni~ku slu`bu, a o kojima je ordinarijatpisao. 832 Dozvolu onu vladinu, da se mogu poslati nekoliki mladi}i829 Ordin. br. 120, 129, 132, 133, 143, 168, 238. g. 1827. Potra`io je bio ordinarijat mi{qewe o ovomepredmetu i od crkvenih tutorstava kotorskog i dubrova~kog, i prvo je odgovorilo, da bi klirikalnou~ili{te moralo biti u Kotoru, i da klirici u~e ili o dr`avnom tro{ku ili o tro{ku narodnom(ord. br. 158.), a drugo, dubrova~ko tutorstvo, odgovorilo je, da se ustanovi narodni fond, i odinteresa da se pla}aju profesori (ord. br. 150.).830 Ord. br. 1. g. 1828.831 Vr. 6521/1535. Ordin. br. 297. g. 1829.832 Gub. br. 142. Ord. br. 113. g. 1828.463

adi bogoslovskih nauka u Karlovce, ordinarijat je primio sazahvalno{}u, te su odmah nekolicina mladi}a i poslata bila. Povoqilaje dalmatinska vlada i drugom predlogu ordinarijatskom, da se dozvolisastaviti crkveni fond iz priloga pobo`nih hri{}ana, a za izdr`avawecrkava i sve{tenstva u Dalmaciji. 833U decembru iste ove godine podnijela je dalmatinska vlada svojpredlog o novoj klirikalnoj {koli u Dalmaciji, a u odgovor napomenuti poziv dvorske {kolske komisije. Predlog taj glasi: 1. da se{kola otvori u [ibeniku, kao mjestu episkopske residencije, 2. po{tose ti~e provizornog zavoda, iz koga treba da se ~im prije dobije nu`nibroj sve{tenika, to te~aj svega {kolovawa ima se ograni~iti na ~etirigodine, tako da se u prve dvije godine predavaju elementi svjetovnihnauka, a u po{qedwe dvije godine bogoslovske nauke, i da za svakirazred bude jedan profesor, svega ~etiri profesora; 3. da mo`e stupiti uklirikalnu {kolu onaj koji je dobrim uspjehom svr{io elementarne{kole; 4. zave{}e se konvikt, u koji }e se primati svega dvadesetpitomaca o dr`avnom tro{ku, pet u svakom razredu; 5. profesori }e sviu`ivati besplatan stan i hranu, i osim toga prima}e u novcu: profesorprvog razreda godi{we 300 for, ovaj drugog razreda 350 for, a profesoritre}eg i ~etvrtog razreda po 400 forinti; 6. za {kolu i konviktupotrebi}e se ona zgrada, koja je odre|ena bila za to, kad se prvi put(pod Kraqevi}em) zavodila ovakva {kola, i 7. za izdr`avawe zavodaodre|uje se ukupna svota od 5576 forinti godi{we. 834 Predlog ovaj, kao{to }emo vidjeti, bi}e poslije modificiran, i tek pet godina ka{weotvori}e se ova toliko `eqena {kola.11.Ove iste 1828. godine pokazala se neka agitacija u korist Kraqevi}a,da bi se on opet povratio u Dalmaciju. Agitaccju je ovu uzbudio izPadue Ru|eri preko nekih svojih prijateqa u Dalmaciji. Uzbuni{e sepravoslavni Dalmatinci gdje ih je god bilo, na ovaj glas, i po~e{e sesakupqati i dogovarati {ta da u~ine, a da zlo otklone od Dalmacije.Sredi{te ovoga rada, da ne bi Kraqevi} opet do{ao u Dalmaciju, bio jemanastir Krka, gdje je arhimandrit Gerasim Om~ikus okupqaosve{tenstvo i uglednije narodne predstavnike i pobu|ivao ih na otpor.Najpouzdaniji su se u ovome stporu pokazali [iben~ani, Skradiwani iDrni{ani. Agitacija u korist Kraqevi}a poticala je iz Zadra, ali neod zadarskih uro|enika, dakle Dalmatinaca, nego od ~etiri stranca, kojeAleksijevi} u pismu od 3. avgusta 1828. g. mitropolitu Stratimirovi}upo imenu spomiwe: „Demetrio Le[i, grekx, sekretarx otx slavnogxapella, Arsenie Kova~evi}x izx Vel. Be~kereka izx Ungarie, ArseniePopovi}x izx Srema, Kralqvi}a sekretarx i kurie ove, i Evgenije833 Gub. br. 20374/572. Ord. br. 349. g. 1828.834 Gub. br. 24140/676. Ord. br. 297. g. 1829.464

Kova~evi}x, re|istratorx otx financie carske." 835 Blagodare}ienergi~noj radwi, koju je razvio u ovome poslu pomenuti arhimandritOm~ikus, osujetio se ovaj poku{aj, koji je mogao od zlih po{qedica biti.Ovo je kanda bila po{qedwa nada, koju je jo{ Kraqevi} imao, da bise mogao povratiti u Dalmaciju. Razo~aran, dao je izraza srxbi svojoj naDalmatince u pismu, {to je 11. avgusta 1828. g. napisao Aleksijevi}u.Ka`e on u tome pismu izme|u ostaloga: „Izx pervogx po~etkaarhierejstva na[ego u tu zlosretnu eparhiy dalmatsku predvidqvali

zadarske pravoslavne crkvene op{tine, Kraqevi} pi{e: „Ja umiremispovijedaju}i presvete dogmate, koje u svoj wihovoj cjelini inepovrije|enosti ~uva sveta moja mater katoli~ka, apostolska,pravoslavna, isto~na crkva, koja je dobila svoj po~etak od svetihapostola, i koja za neprekidni niz vijekova u~i onako, kao {to je u~ioGospod na{ Isus Hristos, sveti oci i sedam vaseqenskih sabora, koji susvojim kanonima utvrdili to u~ewe, i koji su pod prijetwom anatemezabranili da se i{ta dodaje tome u~ewu. ^vrsto vjerujem i nepomi~noispovijedam sve ono {to se sadr`i u simvolu, koji ispovijeda pravoslavnaisto~na crkva. Ja nijesam nikada mislio, niti mi je ikada na um palo, dapovrijedim ili izmijenim presvete dogmate svete vjere pravoslavnecrkve, kao {to su to neki radi svojih posebnih cijeqi zlobno htjeli daiznose (a kojima sam ja oprostio, kao {to im i danas od svega srcapra{tam). Namjera moja bila je samo, da prosvjetlim stado moje duhovnoi da uklonim mr`wu izme|u pravoslavnih i rimokatolika i da ih slo`imu bratskoj qubavi." 838Mora istorija da vodi ra~una o predsmrtnoj ovoj Kraqevi}evojispovjedi, isto kao i o onoj izjavi wegovoj od 1828. g. da on nije bionikada ni unijat, ni latinin, pa i o tome, da Kraqevi} nije nikadaformalno apostasirao od pravoslavne vjere. Ali ujedno istorija morakonstatirati i to, da je Kraqevi} htio zavesti unijatsko sve{teni~kosjemeni{te za obrazovawe budu}eg dalmatinskog sve{tenstva, i da jeradi toga primio i u svome dvoru dr`ao tri unijatska sve{tenika izGalicije, koji su imali da obrazuju budu}e dalmatinske sve{tenike, htioje dakle on, da budu}i dalmatinski sve{tenici budu unijati, i tijem dai pravoslavni dalmatinski narod, kojemu bi isti sve{tenici biliduhovni pastiri, postane unijatskim, i do{qedno, da prestaneispovijedati pravoslavnu vjeru. Da je mogao Kraqevi} da ovo postigne,tada bi ve} i on, i bez formalne abjure, postao unijat. Nije togapostigao, jer mu se oprla narodna pravoslavna svijest; pa kad je vidioda toga nikada i ne }e, niti mo`e, ni on niti iko na svijetu, posti}i, ikad je li{en bio mogu}nosti da i{ta vi{e ~ini za pounija}eweDalmacije, tada je zauzeo drugo stanovi{te prema vjeri pravoslavnoj, ida se koliko pred istorijom opravda, pohitao je 1828. godine da izjavida on nije unijat, a u predsmrtnoj oporuci izjavquje ve}, da je on svagdabio vijeran pravoslavnoj crkvi. Ali se pred istorijom on opravdao nije.12.838 Arhiva zad. crkv. op{tine br. 121. g. 1862. Kraqevi}ev `ivotopis vidi u S. D. Magazinu za 1863.god. str. 139-143. i 1864. g. strana 148-149. Isporedi i N. Popovx, spom. ~lanak, II, 740. i sl, L. V.Berezinx, Horvati] i pr. (SPb, 1879), II, 125. 142-185. N. I. Nade`dinx nazvao je Kraqevi}a ,,hitrwjintriganx, dl] kotorago nqst ni~ego sv]\ennago” (Russkij arhivx. II, 441). N. Subbotinx zove ga,,episkopxavantyristx” (Russkij vqstnikx za 1872. god. tom 98. str. 322). Vidi i ~lanak u ruskomlistu ,,Novwj prolomx”, {to je preveden u ,,Srpskom Glasu” za 1885. god. br. 24-33.466

[to je Kraqevi} sasvijem bio uklowen iz Dalmacije i pensioniran,zasluga je mitropolita Stratimirovi}a, koji je `ivo uzeo k srcu stvarpravoslavnih Dalmatinaca i energi~no je branio pred dr`avnomvla{}u i rije~ju i perom. Mi smo ve} vidjeli wegova pisma o ovoj stvariknezu Meternihu i grafu Saurau, a znamo i za wegovu audijenciju kodcara radi iste stvari. Poslije odlaska Kraqevi}eva iz Dalmacije onnije prestao raditi o tome, da se Kraqevi} vi{e nikada ne povrati uDalmaciju, isto kao i o tome da bude postavqen u Dalmaciju samo takav~ovjek, kojega bi on predlo`io i koji bi u duhovnim stvarima od wegazavisio. Radwa Stratimirovi}eva uvjen~ala se uspjehom. Dana 29.decembra 1828. g. izi{la je ova carska odluka: „Po{to se Kraqevi}odrekao gr~ke nesjediwene episkopije dalmatinske, odlu~io sam radiuspostavqewa dobroga reda podrediti karlova~kom mitropolitu Grkenesjediwene u Dalmaciji, onako isto kao {to su oni u Bukovini, upitawima vjere i samo radi udijeqewa doti~nom episkopu crkvenejurisdikcije i radi wegove kanoni~ke institucije, i to uz slijede}aograni~ewa: 1. Mitropolit nema se ni neposredno ni posredno mije{ati uupravu dalmatinske eparhije, nego mora ostaviti starawe o tomeiskqu~ivo episkopu ili generalnom vikaru, ~ije imenovawe ja sebipridr`avam; 2. mitropolit }e du`an biti po propisima isto~ne crkveposvetiti i podijeliti kanoni~ku instituciju episkopu, kojega }u jaimenovati; a episkop }e morati jo{ prije posve}ewa polo`iti zakletvuvjernosti meni i mojim na{qednicima, niti isti episkop mo`e bitiobvezan ni od mitropolita ni od sinoda da pola`e drugu kakvu zakletvu,koja se ne bi potpuno slagala sa zakletvom vjernosti, i koja nijepropisana od kanona isto~ne crkve i od mene nije odobrena; 3. ovo istomora va`iti i za generalnog vikara, kojega bi ja na{ao da imenujem kadne bi bila zgoda da se episkop postavi, i ovome }e generalnom vikarumitropolit predati potpunu jurisdikciju i ostavi}e mu apsolutnu upravueparhije; 4. generalnom vikaru slobodno }e biti da {aqe dalmatinskekandidate sve{tenstva radi rukopolo`ewa onom gr~ko-nesjediwenomepiskopu u monarhiji, kojemu to za najshodnije na|e prema velikomprostranstvu eparhije; 5. ja sebi pridr`avam ustanovqewe jednog zavodaza obrazovawe gr~kog klira u Dalmaciji, a tako isto i postavqeweprefekta i u~iteqa prema predlogu, {to }e putem gubernijuma podnijetiepiskop ili generalni vikar; 6. ne }e biti dopu{teno ni mitropolituni sinodu izdati nikakvu naredbu ili obznanu bez privole na togubernijuma. Gubernijum }e osobito paziti, da ne budu primani uDalmaciju klirici gr~ke crkve iz Karlovaca, srestvom kojih klirikamogao bi mitropolit nastojati da svoj uiliv osna`i na dalmatinskeGrke." 839 Ovu carsku odluku saop}io je graf Saurau mitropolitu839 Dekret dvorske sjediw. kancelarije od 3. apr. 1829. br. 6772. Ord. br. 297. g. 1829.467

Stratimirovi}u pismom od 80. decembra 1828. g, i potra`io je odmitropolita pismenu izjavu o tome, da je istu odluku primio na znawe. 840Carskom odlukom istog 29. decembra 1828. g. bio je imenovan zadalmatinskog episkopa arhimandrit manastira Gomirja Josif Raja~i}, io tome je dalmatinski gubernijum 3. aprila 1829. god. obznaniopravoslavne Dalmatince. 841 Raja~i} je bio posve}en u Karlovcima 24. juna1829. g, a 6. oktobra iste godine bio je formalno introniziran u [ibeniku,kao dalmatinski episkop.840 Karl. patr. arhiva, br. 147. g. 1829.841 Presid. br. 270. Ordin. br. 83. g. 1829.468

Trzavica, u kojoj su pravoslavni Dalmatinci proveli po{qednihdvanaest godina, prestala je sada, blagodare}i na prvome mjestuzauzimawu i energiji mitropolita Stratimirovi}a. Dolaskom nadalmatinsku episkopsku katedru Josifa Raja~i}a imao je po~eti novi`ivot u istoriji dalmatinske crkve. Napoleonovim dekretima polo`en jebio temeq svemu, {to je trebalo da pravoslavna dalmatinska eparhijabude dobro ure|ena: i da je ~estit episkop tu bio, koji bi znaouskoristiti se onim dekretima, sada, poslije blizu dvadeset godina, sveje moglo biti ure|eno, i eparhijski `ivot mogao je sada normalno serazvijati. Ali se dogodilo druk~ije. Nije bilo konsistorije radieparhijske uprave i radi pravilne pastirske slu`be, nije bilosve{teni~kog sjemeni{ta radi obrazovawa sve{teni~kog podmlatka, nijebilo u~iteqa za religiozno-moralno vaspitawe mlade`i. I ako je svemutome temeq polo`en bio, sve se to pod Kraqevi}em sunovratilo, iepiskop Raja~i} i{ao je sada da to sve nanovo pokrene i o`ivotvori. Satakvom zada}om Stratimirovi} je i poslao u Dalmaciju Raja~i}a. To suDalmatinci znali; i mi mo`emo vjerovati, da su oni onako radosno i saonakim odu{evqewem do~ekali i primili Raja~i}a, kao {to to biografwegov opisuje. 842 Kod Raja~i}a je bilo dovoqno i arhipastirske svijesti ivoqe za rad, te je izgledalo da }e on svoju zada}u mo}i i izvr{iti, i da }esada po~eti mirno da se razvija crkveni `ivot u Dalmaciji. Ovako jetada izgledalo; i niko nije mogao ni slutiti, da }e Raja~i} nai}i nakakve smetwe u radu svom, kao {to je na `alost u samoj stvari nai{ao.1.Kad je stupio na upravu pravoslavne crkve u Dalmaciji episkopRaja~i}, guvernerom Dalmacije bio je jo{ Toma{i}. Mi ve} poznajemoToma{i}a, kao ~ovjeka svjesna svoje visoke slu`be i odana interesima inapretku povjerene mu provincije, a znademo i kako on nije odobravaoono {to je htio Kraqevi} da u~ini sa pravoslavnom crkvom uDalmaciji. Ako je ovaj guverner u zvani~nom dopisivawu mnogo putapovoqio Kraqevi}u, to je on ~inio, jer je morao tako da ~ini, ali je onu isto vrijeme u svojim raportima u Be~ pokazao be~koj gospodi da jeKraqevi} na krivom putu u svojoj crkvenoj upravi, i on je mnogodoprinio, da se Kraqevi} vi{e ne povrati u Dalmaciju, i da se istauprava povjeri strogo pravoslavnom episkopu. Ovo nam po najboqepotvr|uje prvo Toma{i}evo pismo, koje je on upravio Raja~i}u, kad jeovaj introniziran bio. U tom zvani~nom svom pismu od 27. oktobra1829. god. guverner izra`ava zadovoqstvo, {to je episkop Raja~i}preduzeo upravu dalmatinske crkve, i preporu~uje mu da odmah nastojiIV842 S. D. Magazin za 1863. g, str. 144.469

kako bi se uredile u ovoj provinciji crkvene stvari najboqe i utvrdiopravilni `ivot onako, kao {to je to u drugim provincijama monarhije,obe}avaju}i mu od strane vlade naj`ivqu pomo} u svemu. U isto vrijemepozivqe guverner episkopa, da preduzme {to treba, da bi se moglo ~imprije ustanoviti sve{teni~ko sjemeni{te i odmah imenovati za sredwe{kole doti~ni katihete, a tako isto, da odmah preduzme kanoni~kuposjetu sviju crkava u eparhiji, kako bi se moglo sve urediti ueparhiji na najboqi na~in. 843 Iz ovoga se ve} vidi, kako je dobroraspolo`ewe prema pravoslavnoj crkvi vladalo tada kod dalmatinskoggubernijuma. I Raja~i} se tijem uskoristio, i odmah rad svoj otpo~eo, apo najva`nijem predmetu, o kojem se i dotle mnogo ve} radilo bilo, anaime o sve{teni~kom sjemeni{tu.U po~etku novembra iste 1829. godine Raja~i} podnio je gubernijumudetaqirani svoj predlog o sjemeni{tu, a pozivom na carsku naredbu od30. novembra 1827. g. kojom je u osnovi sjemeni{te dozvoqeno bilo, i naodnosni vladin predlog o tome od decembra 1828. godine. 844 PredlogRaja~i}ev sada bio je, da se to sjemeni{te odmah (sogleich) otvori, i tou [ibeniku, kao mjestu episkopske residencije, dok se ta residencija neprenese u Zadar, da te~aj nauka ima trajati pet godina, a ne ~etiri, kao{to je to prije bilo predlo`eno; da se prve godine primi 20 djaka, aposlije svake godine po 5 djaka; da bude u zavodu 5 profesora i da seodmah imenuju tri profesora, i to: Jovan Mostarski, koji bi ujedno bioi upraviteq zavoda, protodjakon Stevan Kragujevi} i Avram ^urli}(koju je dvojicu Raja~i} doveo bio sobom iz Karlovaca, i koji suslu`bovali sada u episkopskoj kancelariji); da se pri zavodu zavedeshodna biblioteka i odnosni kabinet za fizikalne i ekonomske aparate;da se ustroji zavodska kapela za svakida{we bogoslu`ewe; i da seprimaju u zavod djaci, koji su dobro svr{ili elementarne {kole, aliovo samo za 10 godina, dok se ne dobije neki broj sve{tenika zaparohijsku slu`bu, a poslije toga da se primaju u bogosloviju samo onimladi}i, koji su svr{ili gimnazijske nauke. 845 Predlog ovaj Raja~i}evguverner je poslije nekoliko dana sproveo svojom preporukom radiuva`ewa u Be~, i odmah izdao naredbu nadle`nom vladinomgra|evinskom odsjeku, da se otpo~nu nu`ne popravke u zgradi, gdje }ebiti smje{teno sjemeni{te, uvjeren, da }e u Be~u odobriti onaj predlogi da }e se dakle odmah po~etkom nove {kolske godine mo}i sjemeni{te iotvoriti. 846 Ali u Be~u nijesu tako `ivo primali k srcu stvaripravoslavne dalmatinske crkve, kao u Zadru i [ibeniku. Uprava tih843 Gubern. br. 20309/567. Ordin. br. 297. g. 1829.844 Biq. 79. na str. 547 ove kwige.845 Ep. broj 297. g. 1829.846 Gubern. br. 21675/589. Ep. br. 321. g. 1829.470

stvari u Be~u bila je jo{ u rukama poznatog nam Kraqevi}evogprijateqa kanclera grafa Saurau.Ovaj graf, umjesto da pomogne i sam da se rije{i to pitawe osjemeni{tu, na {to je odavna ve} car dao bio svoju privolu, na{ao je damu je prje~e baviti se pitawem o tome, kakve se bogoslu`bene kwigeupotrebquju u pravoslavnim dalmatinskim crkvama. Jo{ u prvojpolovini XVIII vijeka postarao se bio zadarski arcibiskup Zmajevi}denuncirati dalmatinske Srbe, da u svojim crkvama upotrebquju kwige,koje su u Rusiji {tampane i da se po tim kwigama mole Bogu za ruskogacara. Ove su se denuncije sistematski produ`avale poslije toga doba, a owima je zvani~no Saurau doznao 1817. godine, kad su mu podneseni biliizve{taji dalmatinskih biskupa o pravoslavnima u Dalmaciji. 847Presidijalnim pismom iz Be~a od 18. decembra 1829. godine pozivqeSaurau Raja~i}a da ka`e, kako bi se mogle, a da mnogo u o~i ne padne,ukloniti iz dalmatinskih crkava ruske bogoslu`bene kwige i zamijenitiih kwigama, koje bi se u Austriji {tampale. 848 Raja~i} je na to 16.februara 1830. god. odgovorio kancleru, da bi se moglo to u~initi samo utakvom slu~aju, kad bi se blagoslovom karlova~kog mitropolitana{tampale jednake kwige u jednom fru{kogorskom manastiru i kad bi sete kwige darom razdale po Dalmaciji, po{to crkve ne bi mogle to zanovce nabaviti. Upozoruje ujedno ovoga kanclera Raja~i}, da nikakvubogoslu`benu kwigu ne bi dalmatinsko sve{tenstvo primilo, koja bi{tampana bila u kakvom nepravoslavnom mjestu, a najmawe pak one, kojesu {tampane u Lembergu. 849 Nijesu se ovim episkopovim odgovoromzadovoqili u Be~u, te bude opet on pozvan da nazna~i ta~no, u kojim sebogoslu`benim kwigama sadr`e molitve za ruski dvor, i koliko biko{talo, kad bi se te kwige na{tampale iznova. Na ovo je Raja~i}obrazlo`eni odgovor dao, da u svakoj bogoslu`benoj kwizi spomiwe seime cara ruskog, i da bi dakle trebalo sve i do jedne pre{tampati, a tomu se ~ini zama{nim poslom i mo`da suvi{nim, jer nema jednogsve{tenika u Dalmaciji, koji pri odnosnom mjestu u kwizi ne zamjewujeime ruskoga cara imenom cara austrijskog, i kako nikome ni na um nepada da se moli za stranog vladaoca; podnosi ipak popis doti~nihkwiga, koje su nu`ne za dalmatinske crkve i za koje bi trebalopotro{iti 110. 070 forinti da se nanovo nabave. Ovaj Raja~i}evodgovor imao je za po{qedicu to, da su napustili pitawe o pomenutimkwigama, i samo je zabraweno bilo episkopu da se u naprijed nenabavqaju vi{e ruske bogoslu`bene kwige za dalmatinske crkve. 850 Iovijem je za tada prestalo daqe dopisivawe o tim kwigama.847 Biq. 25. na str. 517 ove kwige.848 Br. 717. Ep. br. 1. g. 1830.849 Ep. br. 12. g. 1830.850 Gub. br. 26. od 6. maja 1830. Ep. br. 23.471

O~ekuju}i uvijek u [ibeniku rije{ewe o sve{teni~kom sjemeni{tu,Raja~i} se me|utijem starao o ure|ewu sredi{we eparhijske uprave i oure|ewu parohija i manastira, {to je sve za po{qedwih godinazapu{teno i neure|eno bilo. Mnogo je truda u tome ulagao, ali mu jesve zato i{lo za rukom, jer ga je sve{tenstvo rado slu{alo. Najvi{e muje smetalo to {to nije imao dovoqno sve{tenika za parohijsku slu`bu,i {to dakle nije mogao da strogu disciplinu dr`i u sve{tenstvu, jer jemorao da trpi na parohijama i stare i neuke sve{tenike, ne imaju}imla|ih i u~enijih, koji bi ih mogli zamijeniti. U brizi o tome kako bi~im prije dobio spremqenih sve{tenika, a ne vide}i nikakvog rije{ewao sjemeni{tu, obrati se Raja~i} u novembru 1830. g. neposredno u Be~novom kancleru grafu Mitrovskom, upozoruju}i ga na svoj predlog otome od novembra pro{le godine i mole}i da bi pospje{io rije{ewe. 851Ali opet odgovora nije dobio. Obra}ao se i pismeno i li~no u Zadarguverneru Toma{i}u radi ovoga posla, ali rije{ewe ipak nije jo{dolazilo, dok najposlije u maju slijede}e godine po savjetu Toma{i}evomobrati se molbom neposredno na cara u Be~, apeliraju}i na carskumilost, da bi se moglo toliko potrebno sjemeni{te otvoriti. 8522.Produ`avao je Raja~i} trpjeqivo svoj posao ure|ivawa eparhije,poma`u}i se kako je mogao u oskudici sve{tenstva. Dogodio se me|utijemjedan fakt, koji bi se u normalnim prilikama mogao nazvati, ako i neba{ obi~nim u eparhijskom `ivotu, svakako ne osobito va`nim, da biistorija imala o tome da govori, ali koji je pri tada{wim prilikama ipo po{qedicama svojim postao i odvi{e zna~ajan. U februaru 1831. god.seoski glavar kri~anski sa svojim prvim doglavnikom optu`e udrni{kom sudu svoga paroha Petra Kri~ku, da je nemaran u vr{ewusvojih pastirskih du`nosti i da na sablazan seqana i svega drugogsvijeta dr`i u ku}i jednu neudatu `enskiwu, s kojom `ivi u konkubinatui koja je sada trudna, te mole da budu preduzete nu`ne mjere da se tasablazan otkloni. Ovaj sve{tenik Kri~ka bio je udovac, i slu`io jeparohiju kri~ansku ve} dvanaest godina. Bio je rodom iz istog sela,Kri~aka, i sin stare sve{teni~ke porodice, te se dakle smatrao uKri~kama, kao gospodar u svojoj ku}i, a naravi je bio `ustre. Tu`buonu protivu Kri~ke sproveo je drni{ki sud zadarskom poglavarstvu, aovo se obratilo Raja~i}u, i po{to se dokazala bila istinitost sametu`be, pozivqe episkopa da Kri~ku ukloni iz sela Kri~aka i premjestina drugu parohiju. 853 Da se ne bi prenaglilo u ovakvoj nemiloj stvari,episkop odgovori da }e narediti Kri~ki da ukloni iz ku}e onu`enskiwu, a u pogledu premje{taja sa parohije da }e tek poslije851 Ep. br. 188. od 20. novembra 1830.852 Ep. br. 281. od 26. aprila 1831.853 Poglavarstv. br. 2506/9. od 7. marta 1831. Ordin. br. 160. 232.472

odlu~iti. Naredi me|utijem episkop odmah Kri~ki {to je trebalo,predo~uju}i mu zle po{qedice, koje bi mogle nastati, kad on ne bislu~ajno poslu{ao naredbu.U isto vrijeme podnesena je bila sli~na tu`ba drni{kom sudu protivubaqa~kog paroha Marka Busovi}a, sve{tenika bez supruge (jer jerukopolo`en bio za svjetovnog sve{tenika ne o`eniv{i se prethodno),koji je dr`ao u ku}i neku `enskiwu podozrivoga vladawa. I Busovi}uizda episkop naredbu, da odmah onu `enskiwu iz ku}e ukloni podprijetwom, ako ne poslu{a, da }e ga li{iti parohije i poslati umanastir kao kalu|era. 854Ali nije poslu{ao episkopove naredbe ni ovaj Busovi}, kao {to nijeni Kri~ka, nego obojica produ`avali su daqe dr`ati one konkubinesvoje, a na javnu sablazan sviju. I poslije tri mjeseca episkop je na{ao zanu`no pozvati k sebi u [ibenik oba ona sve{tenika i opomenuti ih zato {to ne izvr{uju wegove naredbe. Nije ni ovo pomoglo; i najposlijeepiskop 28. jula dekretira, da obustavqa od sve{tenoslu`ewa i ujednood prava na parohijske prihode i jednog i drugog sve{tenika sve dotledok se ne pokore naredbi i dok ne po~nu moralno `ivjeti, a u istovrijeme povjeri u privremenu administraciju parohiju kri~ansku ibaqa~ku obli`wim sve{tenicima. 855 Ova odluka episkopova raz`estiosobito Kri~ku, koji u prvoj polovini avgusta po|e u Zadar da se tu`iguverneru na episkopa i da prika`e tobo`wu svoju nevinost. Guvernerna|e da mo`e u nekoliko uva`iti Kri~kinu predstavku, te sa op}iepiskopu, da je voqan priznati privremeno odlu~ewe od sve{tenoslu`ewaKri~kino, ali da mora ipak ostati taj Kri~ka u u`ivawu parohijskihprihoda, dok kona~nu presudu o wemu ne izre~e mje{ovita komisija, kojase ima sastaviti u Drni{u uz u~e{}e jednog episkopskog delegata. 856 Naovu odluku gubernijuma episkop nije dao odgovora, jer je smatrao da setakvom odlukom vrije|aju wegova prvosve{teni~ka prava. Nego,nahode}i se u Drni{u u kanoni~koj posjeti, pozove opet k sebi Kri~ku,zahtijevaju}i od wega du`nu poslu{nost. Ovaj Kri~ka poka`e se tomprilikom sasvijem osorit pred episkopom, iskazuju}i ~ak i prijetwe, akone opozove svoju naredbu o odlu~ewu. Da se ne bi kakvo ve}e zlo izrodilo,episkop najposlije pristane, da mje{ovita komisija ispita opet svustvar Kri~kinu. Ova komisija preduzme posao; i zadarsko poglavarstvomalo zatijem obznani episkopa, da je ista komisija na{la na istiniosnovanom tu`bu protivu Kri~ke, i da on mora ostati li{enim parohije,dok ne poslu{a episkopovu naredbu. 857 Ovo isto bude rije{eno i upogledu Busovi}a.854 Ep. br. 28. marta 1831. br. 74.855 Ordin. br. 520. g. 1831.856 Ord. br. 591, 672, 741, 742. g. 1831.857 Ord. br. 939. g. 1831.473

Nezadovoqni tijem ova dva sve{tenika smisle opaku stvar, samo da bimogli zadr`ati kod sebe one dvije svoje `enskiwe, a ujedno u`ivatiodnosne parohijske prihode. Savjest i vjera za ove je qude sada postalastvar sporedna, i oni odlu~e napustiti pravoslavnu crkvu i porimitise. Guverner dalmatinski graf Venceslav Lilijenberg (koji je zauzeo mjestoguvernera 12. oktobra 1851.) pismom svojim od 21. januara 1831. javqa ovoep. Raja~i}u: „Sve{tenici Petar Kri~ka i Marko Busovi}, parosiKri~aka i Baqaka, izjavi{e mi zajedni~ki ~vrstu wihovu odluku daprije|u u rimokatoli~ku vjeru. Po{to takva odluka wihova stoji podza{titom zakona monarhije, ja ne mogu a da im ne povoqim, te odre|ujemda prije|u na druga mjesta, po{to prethodno predadu crkvu i sve stvaridoti~nih parohija odnosnim administratorima istih parohija. Nekame|utijem Va{e Preosve{tenstvo raspolo`i o privremenimadministratorima pomenutih parohija, i zatijem odredi {to treba da sepostave redovni novi parosi." 858U jednoj kolektivnoj molbi dalmatinskih unijata od oktobra 1848.god. upravqenoj ministru Stadionu pi{e ovo: ,,Jo{ prije nekolikogodina, kad je onaki duh jezuitizma u pokojnomu gubernatoruLilijenbergu stekao sebi najvru}ega prijateqa, i kad ovaj siloviti~ovjek bja{e tvrdo odlu~io, da Dalmatince isto~noga zakona one stvarili{i, {to je ~ovjeku najsvetije, to jest religije, tada smo se mi bjedni inevoqni dali prevariti..." 859 Po ovome i po svemu drugom, {to }emo misada navoditi, vidi se, da je sa dolaskom u Dalmaciju grafaLilijenberga prestao vladati u zadarskom gubernijumu onaj duhpravi~nosti i vjerske sno{qivosti, koji je vladao za vrijeme po{tenogai pravi~noga guvernera barona Toma{i}a, i da je sada u tomgubernijumu zavladao duh pristrasnosti i nesno{qivosti premapravoslavnoj crkvi u Dalmaciji, duh vjerskog rimokatoli~kogfanatizma, koji je stao na put svemu onome {to se za ure|ewepravoslavne crkve u Dalmaciji pod guvernerom Toma{i}em po~elo bilo~initi, i koji }e pravoslavne Dalmatince dr`ati za nekoliko godina ujo{ ve}oj trzavici, nego {to je to bilo pod Kraqevi}em.Ve} ono isto saop}ewe Lilijenbergovo episkopu o prijelazu u rimskuvjeru ove dvojice sve{tenika i o tome, da episkop imenuje novepravoslavne administratore za Kri~ke i Baqke, nije bilo iskreno iistinito, jer ona dva renegata ne samo {to nijesu se uklonili izKri~aka i Baqka, nego nijesu htjeli ni predati parohije sve{tenicima,koje je na wihovo mjesto episkop odredio. A ovo nijesu u~inili onirenegati, {to su takvu instrukciju bez sumwe imali i {to su od vlade{ti}eni bili. Ovo mi ka`emo na osnovu zvani~nih pisamaLilijenbergovih {to postoje iz toga doba i koji o~ito otkrivaju namjeru858 Pres. br. 21. januara 1832. br. 111.859 Privodimo daqe ovu molbu doslovno.474

wegovu, a to je, da se srestvom ona dva renegata otrgnu od pravoslavnecrkve najprije seqani Kri~aka i Baqaka, zatijem i drugi pravoslavniPetrova poqa, a poslije i ostali pravoslavni u drugim mjestima. Jer,~im su ona dva sve{tenika primila u Spqetu pred biskupom Mio{i}emrimsku vjeru, oni se odmah povrate u svoja sela, i zauzmu parohijskuslu`bu kao i prije, opru se predati kqu~eve crkve pravoslavnimsve{tenicima, koje je tu Raja~i} poslao bio, i objave svojimparohijanima, da ih je vlada uzela u obranu protivu samovoqeRaja~i}eve, koji ih je tobo`e nedu`ne htio da progoni. A da bi seutvrdili na svojim mjestima, i po~eli ostvarivati ono {to jeLilijenberg `elio, laskawem i mitom povedu oni vi{e svojihparohijana u Drni{ da pred sudom izjave kako `ele, da im wihovi starisve{tenici (Kri~ka i Busovi}) budu i daqe parosi i da `ale, {to je tewihove parohe nepravo progonio episkop Raja~i}. Zavarani ovi qudi, ai ne slute}i na lukavstvo onih sve{tenika, niti znaju}i da su se oniporimili, podpi{u se pred sudom da priznaju za svoje parohe onesve{tenike, i tijem u Kri~kama i u Baqcima sada su imali svojeformalno stado i Kri~ka n Busovi}, i kao {to su oni bili unijati,tako su sada, bar na izgledu, bili unijati i nekoliki Kri~ani iBaq~ani. Ovo bi bio prvi kvasac onih unijata u Dalmaciji, kakvih idanas jo{ nekoliko ima.[to se sada zapo~elo, to se sve grozni~avom brzinom radilo, i nijednoga ~asa ne gube}i. Me|utijem nekoliko dana poslije onogLilijenbergovog pisma Raja~i}u, ovaj predstavi tome guverneru svoje~u|ewe, da su mogla dobiti vladinu za{titu onakva dva razvratna~ovjeka, i u isto vrijeme `ali se, kako ti qudi ne samo {to ne }e dapredadu parohije imenovanim od wega administratorima, nego navodejo{ narod da ostavqa pravoslavnu vjeru i da se latini, te moli da setakvim nezakonitostima na put stane. 860 Ovo je pisao Raja~i} 6.februara, a ~etiri dana ka{we dobio je ve} odgovor od Lilijenbergakoji dokazuje episkopu, da nikakva se nezakonitost ne doga|a uKri~kama i Baqcima i preporu~uje mu, da izda doti~nim pravoslavnimsve{tenicima u onom predjelu nu`nu pouku (die nothige Belehrung) danikakve smetwe ne ~ine Kri~anima i Baq~anima, koji `ele pre}i ulatinsku crkvu (damit Niemand gehindert werde zur lateinischen Kirche zuubergehen). 861 Episkop odmah odgovori i faktima doka`e, kako novcem iprijetqama ona dva renegata navode narod na uniju, i kako im u tomepoma`u rimokatoli~ki Drni{ani i serdar Drago i viceserdarAlborghetti, te najponiznije moli da se toliko zlo zaprije~i. 862 Pet danaka{we Lilijenberg odgovori episkopu, da nije ni{ta istina da neko860 Ep. br. 1. od 6. februara 1832.861 Presid. br. 90. od 10. februara 1832.862 Ep. br. 7. od 15. febr. 1832.475

uni narod na prevjeru, da je svakome slobodno prije}i u uniju (zurunirten Kirche), da opomene pravoslavne sve{tenike koji protivu unijegovore, jer }e ina~e biti ka`weni, da je du`nost vladina osobitu briguvoditi (Pflicht der Landesstelle insbesondere ist dafur zu sorgen) o onima,koji `ele unijatiti se i da im mora pomagati da izvr{e svoju vamjeru (siein der Erreichung ihres Vorhabens moglichst unterstutzen), i da radi togavlada {aqe u Drni{ naro~itog unijatskog sve{tenika, koji }e primatisve one koji `ele da se unijate. 863 Ovijem je pismom Lilijenberg otvorenoi ~isto kazao {ta ho}e, a tijem je ujedno i izazvao episkopa Raja~i}a nao{trije pisawe u za{titu crkve svoje. Dva pisma wegova u odgovor napomenuto sada pismo Lilijenbergovo pokazuju, da je on bio revnosanpravoslavni arhijerej, koji mu{ki znade braniti vjeru svoju i crkvu, ida ne preza pred silnicima. 864 I kad je povodom ovih Raja~i}evih pisamaLilijenberg zaprijetio episkopu, da }e upotrebiti i prema wemustrogost zakona, i da o svemu ovome javqa u Be~, 865 Raja~i} o{trimpismom od 3. aprila odbija guverneru tu prijetwu i javqa mu, da }e ion o ovome nisati u Be~, 866 a dva dana ka{we (dakle 5. aprila 1832.)podnosi caru u Be~ podrobni izvje{taj o po{qedwim doga|ajima, `ali sena dalmatinsku vladu i moli carsku za{titu za pravoslavne podanikesvoje u Dalmaciji. 867 Poslije ovoga prestalo je za neko vrijemedopisivawe izme|u episkopa i dalmatinskog guvernera. Dok je ovodopisivawe teklo kroz prva ~etiri mjeseca 1832. godine, za to vrijemeunija}ewe se `ivo vodilo u okolini drni{koj, i 8. marta politi~ka jevlast brojala ve} 46 unijata: 21 u parohiji kri~anskoj, 21 u baqa~koj i 4u drni{koj, od kojih: 14 mu{kih, 10 `enskih i 22 djece (od 1 mjeseda i do10 godina). O ovome je drni{ki fratar izvjestio zadarsko okru`nopoglavarstvo, a ovo episkopa Raja~i}a u [ibenik pozivom, da naredidoti~nim pravoslavnim parosima da izbri{u te osobe iz svojihparohijskih anagrafa, i to u izvr{ewe „propisa koji se sadr`e u §. 318.austrijskog crkvenog prava (prescrizioni ritenute. nel §. 318. del manuale deldiritto ecclesiastico austriaco)." 868 Poslije ovoga popisa isto poglavarstvo je863 Presid. br. 91. i 308. od 20. i 21. febr. 1832.864 Ep. br. 10. i 12. od 27. febr. i 2. marta 1832.865 Pres. br. 148. od 1. aprila 1832.866 Ep. br. 28. od 3. apr. 1832.867 Ep. br. 33. od 5. apr. 1832.868 Poglav. Br. 287. od 8. marta 1832. ,,Austrijsko crkveno pravo” to je Enchiridion juris ecclesiasticiaustiaci, edidit Georgius Rechberger J. D. Cancellarius episcopalis Lincensis (Lincii, 1809). Pomenuti§.318. glasi: ,,Si acatholicoruim (razumijeva: protestante) quisquam ad ecclesiae catholicaecommunionem recipi cupiat, is primum a curatore animarum catholico probe instruendus est eum infinem, ut tum caussae ad consilium illud capiendum animum moventes, tum notiones ejusdem de fideidogmatibus examinentur, ac prout opus fuerit, corrigantur. Tum demum, cum curatori animarum satispersuasum fuerit, illum fidei catholicae doctrina bene instructum esse, eamque non caussis spuriis, sed viveritatis permotum amplecti, praevia facultate ab episcopo obtenta, editaque fidei professione publica, adecclesiae communionem usumque sacramentorun recipiatur. Jubentur vero curatores animarum, si quis exacatholicis ad sacra catholica transeat, id praefecturae circuli nominatira indicare, cujus est, ministrumacatholicum ea de re certiorem facere; quodsi post emissam fidei catholicae professionem ad conventus476

svaki ~as slalo nove popise osoba, koje je ono smatralo za pounija}ene, isve te osobe trebalo je brisati iz pravoslavnih parohijskih anagrafa.[ta je Raja~i} uradio uslijed ovih poglavarstvenih poziva, kaza}emoni`e. A sada za ~as da pogledamo na pomenuti gore popis ipoglavarstveno pismo.Za one qude, koji su se u drni{kom srezu bili potpisali da `ele zasvoje parohe onoga Kri~ku i Busovi}a, nije se jo{ moglo re}i da su oviformalni unijati, jer nijesu oni izjavili da napu{taju pravoslavnuvjeru i da stupaju u uniju. Ovo je me|utijem trebalo, da bi se moglosmatrati pravno postojawe u Dalmaciji unijata i dakle opravdatiboravqewe i radwu ona dva renegata u Kri~kama i Baqcima. Radi ovoga{ibeni~ka biskupska kurija ovlasti drni{kog fratra Antuna Juki}a,kome dodadu jo{ i vojnog rimokatoli~kog kapelana Konstantina Buki}a,da ovi primaju u uniju one pravoslavne, koji im se prika`u. Da seolak{a ovaj posao drni{kom fratru i da bi se ~im br`e to radilo, buduizdani {tampani formulari odnosnoga zapisnika (protocollo verbale), уkojem je izlo`ena bila formula abjure, i doti~ni je imao samo dapotpi{e taj list, i stvar je bila gotova za vaqda 20 minuta. Formulaabjure bila je ovo: „Ja N. N. poznajuchi pravu katoli~ansku apo{tolsku virru,odri~em se ovdi o~~ito od svakoga poluvirstva i odcipljenja, navlastito odonoga u komu sam dosad bio zadarxan odcipljene carkve gar{ke. Pristajem pakasa svetom rimskom carkvom i s' apo{tolskim sidali{tem: ustimam i sarcemizpovidam da virrujem da Duh sveti izhodi od Otza i od Sina; da se nahodimisto od o~istenja, i da du{e u njemu zadarxane pomagaju se s uspomenomvirnikaa; da svetu provirnu i apo{tolsku rimsku carkvu sviu carkava mater inau~iteljicu poznavam, i rimskomu papi blaxenoga Petra apo{tola nastupniku iIsukarstovu namistniku pravi poslug obicham i prisixem, i da istu virru darximkoju sveta rimska carkva oblastju evandjelskom i apo{tolskom u~i da se darxi; inapokon da posvechenje tila Isukarstova u~injeno toliko u kvasnom, koliko uprisnom kruhu jest dobro. Zaklinjujuchise svarhu ovoga sa svetom Homousion,to jest s' jednobitim Trojstvom, sa svetoslavim evandjeljim Karsta. Oni paka kojibi protiva ovoi virri do{li, izgovaram da su dostoini vi~njega proklestva s'naucirn i s' naslidnicim njihovim. I ako bi ja isti ({to Bog u~uva) ikad protivaovim istinam usudio se i{ta darxat illi pripovidati, da budem pedipsam zakonapodloxan. Ovako me Bog pomoga i ova sveta Boxja evangelia". Ovu abjuru,izme}u navedenih u onom popisu 46 osoba, potpisalo je ili krstomnazna~ilo wih samo 14, u ime svoje i za ostale 32 osobe.Koliko ovakvom formulom abjure, toliko i onim popisom tobo`epounija}enih osoba, doti~ni silnici, i na prvom mjestu guvernerLilijenberg, pokazali su da ne poznaju tada postoje}e dr`avne zakone,ili, {to je vjerovatnije, da ih hotimi~ne ignoriraju, samo da pomognureligiosos acatholicorum denuo accedere velit, minister acatholicus ipsum repellere, remque praefecturae circuliquantocius denunciare jubetur.”477

uniji. Jer 1) u abjuri pravoslavna se crkva zove „poluvirstvo" i„odcipljenje", dakle shizmati~kom crkvom, a to zabrawuju nekolikidvorski dekreti i prijete kaznom, koji dopusti sebi tako nazivatipravoslavnu crkvu. 869 2) Po odnosnom dvorskom dekretu 870 smjelo je vjerumijewati i stupiti u drugo ispovijedawe samo punoqetno lice, a izrikomkoje je navr{ilo 18. god. `ivota, me|utijem u popisu onom ima 22 lica,koja su maloqetna i koja dakle nijesu mogla pravno biti primqena damijewaju vjeru, niti su dakle mogla se smatrati da su se pounijatila. 3)Punoqetno lice moglo je samo za sebe li~no u~initi izjavu da mijewavjeru, a nikako i za druga odsutna, jer odnosni dvorski dekret nare|uje,da ne mo`e mijewati vjeru mu` i u ime `ene svoje, otac u ime djecesvoje, neko lice u ime drugih odsutnih lica, jer se takvi ~ini smatrajuprotivu zakona. 871 4) Prozelitizam je o~it u svoj ovoj kri~anskoj ibaqa~krj stvari, ne samo, nego i upotreba prijevare, a me|utijem i jednoi drugo najo{trije zabrawuju postoje}i tada odnosni dvorski dekreti. 872Pa da, pokraj takvih izri~nih zakonskph propisa, opravdaju nekimna~inom pred episkopom Raja~i}em svoju naredbu, da moraju bitiizbrisani iz broja pravoslavnih parohijana spomenuta u navedenom idrugim sli~nim popisima lica, pozivqu se u svojim pismima na §. 318.austrijskog crkvenog prava, a to je toliko, koliko ne pozivati se nani{ta, jer takvog paragrafa kao zakona nije nikada bilo. Postojao je,kao ru~na kwiga za rimokatoli~ka sve{teni~ka sjemeni{ta u lombardomleta~kojkraqevini, tekst crkvenoga prava Georgii Rechberger, i u tometekstu bio je jedan paragraf sa brojem 318, u kome se govori kako seupisuju akatolici kad prije|u u rimokatoli~ku crkvu, i taj paragraf iztog uxbenika istakli su kao zakon, kome se mora pravoslavnidalmatinski episkop pokoriti. 873 Ovaj arbitrarni postupak bio jeposlije `igosan po zasluzi i iz Be~a, a dvorskim dekretom 17. januara1834. bila je izri~no zabrawena upotreba ovog Rehbergovog tekstacrkvenoga prava u svima austrijskim javnim {kolama. 874Kad je Raja~i} primio ono poglavarstveno pismo sa popisom osoba,koje kao da su se pounijatile, odgovorio je poglavarstvu da ne mo`ezadovoqiti pozivu, jer smatra nezakonitim prijelaz u uniju onih osoba,i moli da se imenuje jedna komisija od tri lica: jednog pravoslavnogsve{tenika, jednog rimokatoli~kog sve{tenika (sa izuzetkom fratraJuki}a) i jednog politi~kog ~inovnika, pa neka ta komisija pozove sveone osobe, da pred wom iska`u, da li su dobrovoqno pre{le u uniju, i869 Dvorski dekreti 2. jan. 1782, 15. nov. 1738, 28. okt. 1784, 27. marta 1785. i 29. juna 1792.870 Dv. dekr. 9. septembra 1816.871 Dv. dekr. 16. aprila 1782.872 Carska patenta 26. aprila 1782. i dv. dekr. 8. avgusta 1817.873 Vidi gore biq. 27.874 Dekret dvorske {kolske komisije od 31. januara 1834. br. 490/33. Gubern. br. 3453/618 od 5. marta1834. Ordinar. broj 214. g. 1834.478

ako se to doka`e, da }e on odmah narediti doti~nim parohijskimsve{tenicima, da izbri{u iz svojih anagrafa sve one osobe. 875 Pa po{tovlada nije htjela pristati na ovaj episkopov predlog, a me|utijemzadarsko poglavarstvo svaki ~as je slalo popise novih unijata, to jeepiskop svaki put i odgovarao negativno, kao na onaj prvi poziv.У maju ove (1832.) godine stigao je iz Be~a odgovor na predstavku kojuje Raja~i} u po~etku aprila podnio bio caru, i taj je odgovor saop}ioLilijenberg episkopu posebnim presidijalnim pismom. Tu pi{e, da carnare|uje, da je slobodno svakome prije}i u rimokatoli~ku crkvu uzo~uvawe propisanih pravila (соll’ asservanza dei prescritti regolamenti), alida ujedno zapovijeda „da sloboda savjesti pravoslavnih mora u svemubiti o~uvana i pod nikakav na~in da ne smije ta sloboda bitisprje~avana; da radi obra}ewa wihova ne smiju se upotrebqavatinedozvoqena srestva, koja bi mogla izazvati strah, nepovjerewe, mr`wu iosvetu, nego da se mora uzajamno postupati po onim pravilima, kojaiziskuje moral, hri{}anska qubav, mir i javno spokojstvo." Uz ovecarske rije~i Lilijenberg dodaje od sebe, kako }e on svagda nastojati,da u ni~emu ne bude povrije|ena sloboda savjesti pravoslavnih, ali i da}e kazniti po zakonu svakog onoga, koji bi se usudio posredno ilineposredno prije~iti pravoslavnim osobama, koje bi htjele prije}i urimsku vjeru. 876 Po ovome moglo se sada misliti, da }e nastupiti ne{tomirniji `ivot, i da }e prestati dotada{we nezakonitosti u otimawu imamqewu pravoslavnih u uniju. Ali u stvari to se nije dogodilo, kao{to }emo daqe vidjeti. A me|utijem 26. novembra ove iste godineLilijenberg izda naredbu, da se odmah preduzme {to treba, kako bi semogle sagraditi nove dvije unijatske crkve u Kri~kama i Baqcima, iobjavquje drni{kom rimokatoli~kom vikaru, da }e za tu gradwu dr`avapodmiriti sve tro{kove.3.Koliko je ova unija davala posla i brige episkopu Raja~i}u, tolikoga je mu~ilo {to nikako ne mo`e da do|e do ostvarewa sjemeni{ta, kojemu je toliko na srcu le`alo i koje mu je bilo sve~ano obe}ano. Radiovoga on se obrati pismom na gubernijum zadarski navode}i, kako jenemogu}no daqe upravqati eparhijom pri velikoj oskudicisve{tenstva, pa po{to se ne rije{ava jo{ pitawe o sjemeni{tu molidozvolu, da bi mogao poslati 10 mladih Dalmatinaca u Karlovce, datamo sa dr`avnim stipendijama pre|u nauke i poslije da bi mogli bitisve{tenici u Dalmaciji. 877 Trgao se gubernijum na ovakav predlogepiskopov, i naravno ne usvajaju}i taj predlog, ovla{}uje ga, dok sekona~no ne rije{i pitawe o formalnom sjemeni{tu, da uredi875 Ep. br. 24. od 22. marta 1832.876 Presid. br. 908. od 4. juna 1832. Ep. br. 48. g. 1832.877 Ordin. br. 277. od 17. aprila 1832.479

provizorni zavod, u kome bi se glavnije nauke predavale i tako sespremilo nekoliko kandidata za sve{tenstvo, i pozivqe ga, da na|e dvasve{tennka Za taj zavod i da ih predlo`i za u~iteqe. 878 Kad se nijemoglo vi{e {ta dobiti, rado je Raja~i} usvojio i ovo, i odmahpredlo`i za u~iteqe protodjakona Stevana Kragujevi}a ijerodjakona Atanasija (prije Avrama) ^urli}a, o kojima je biospomenuo jo{ u prvom svom pismu o sjemeni{tu u novembru 1829. god, idodao jo{, da ima 20 mladi}a, gotovih za {kolu, mole}i da se odmahodredi prili~na nagrada u~iteqima i nu`na svota za izdr`avawe 20djaka. 879 Gubernijum je usvojio predlog o u~iteqima i pozvao episkopada podnese nacrt o predavawima u tom provizornom zavodu i dapredlo`i, kakva bi se tromjese~na gratifikacija mogla izdavati onimu~iteqima, a u pogledu izdr`avawa djaka izjavquje, da vlada ne mo`eni{ta na to izdavati, nego neka se djaci o svome tro{ku izdr`avaju. 880Ovo je zna~ilo toliko, koliko htjeti da i tog provizornog zavoda zapravoslavne ne bude, i da oni ostanu sasvijem bez svoga sve{tenstva, aiz drugih pokrajina nije im bilo dopu{teno da primaju sve{tenike; jerLilijenberg je vrlo dobro znao siroma{tvo Dalmatinaca i da oni nijesuu stawu {kolovati o svom tro{ku svoju djecu, a drugih izvora za to uDalmaciji nije bilo, isto kao {to je s druge strane vrlo dobro znao, daona dva predlo`ena u~iteqa ne }e toliki trud na sebe uzimati, a zaneke tromjese~ne gracijale, za koje bi oni morali svaki put da moqakajuvladu. Raja~i} je u ovome smislu gubernijumu i odgovorio energi~nompredstavkom, ponavqaju}i u glavnome ono, {to je u pismu svom od 10.maja rekao. 881 Malo je mario Lilijenberg za episkopovu predstavku, ibez sumwe sretan je bio, {to je na{ao na~ina da osujeti episkopovunamjeru, kako bi dalmatinska eparhija ostala i daqe bez sve{teni~kogpodmlatka. U odgovor na episkopovu predstavku ponovio je ovaj guvernerono isto, {to je prije o tome kazao, nadaju}i se sigurno, da je tijem baciou nedogled ostvarewe sjemeni{ta sve{teni~kog. 882 Ali Be~ je pokvarioradost ovom guverneru, jer je najposlije uva`ena bila molba, koju je uaprilu 1831. god. Raja~i} caru upravio.Carskom odlukom od 30. septembra 1832. god. odobreno je bilosve{tenn~ko sjemeni{te za Dalmaciju pod imenom klirikalne {kole, kojase imala izdr`avati o dr`avnom tro{ku, i to u glavnome po predloguepiskopa Raja~i}a od novembra 1829. godine. Ova se {kola imala odmahotvoriti u [ibeniku, i te~aj nauka imao je trajati pet godina, a djakase imalo primiti prve godine dvadeset i poslije svake godine po pet.Predavawe }e biti po nacrtu, {to je episkop ve} bio predlo`io, a878 Gubern. br. 6768/1786 od 2. maja 1832.879 Ordin. br. 354. od 10. maja 1832.880 Gubern. br. 8274/2218 od 23. maja 1832.881 Ordin. br. 551. od 31. jula 1832.882 Gubern. br. 13730/3760 od 14. avgusta 1832.480

prima}e se u {kolu mladi}i, koji su dobrim uspjehom svr{ilielementarne {kole. Upraviteq {kole bi}e eparhijski episkopi, au~iteqa }e biti pet, koji }e morati izdr`ati ispit osposobqewa predepiskopom, da postanu stalni. [kola }e ova biti privremena, dok se izwe ne dobije toliko sve{tenika, koliko treba da se ~im prije pokrijuupra`wena parohijska mjesta; a poslije 8 ili najvi{e 10 godina morabiti pretvorena u pravilni bogoslovski zavod, sli~an onome {topostoji u Bukovini. 883 Carsku ovu odluku saop}io je gubernijumepiskopu, pozivqu}i ga da se odmah preduzme sve {to treba, da bi sere~ena {kola mogla ~im prije otvoriti. Protekla je puna godina danaposlije ove carske odluke, dok se na{la zgodna zgrada za {kolu ipriredilo sve ostalo, {to je nu`no bilo; i 27. dec. 1833. g. najposlije onaje otvorena bila sa prvim razredom, u kojemu je bilo 20 klirika, i prvimu~iteqem te {kole bio je pomenuti jerodjakon Atanasije ^urli}. 8844.Unijatski prozelitizam u drni{koj krajini produ`avao se bezikakvog obzira na prije pomenutu carsku naredbu, i episkop Raja~i}nije prestajao svaki ~as primati od zadarskog poglavarstva nove popise opounija}enima, ali ujedno nije prestajao on odgovarati poglavarstvu, dane }e nare|ivati svojim sve{tenicima da bri{u iz parohijskih anagrafadoti~na lica, po{to ne smatra zakonitim prijelaz wihov u uniju, istokao {to nije prestajao svaki ~as `aliti se gubernijumu nanezakonitosti, {to se ~ine u drni{koj krajini. Lilijenberg me|utijemuvrtio je bio u glavu da mora ~im vi{e unijata stvoriti u Dalmaciji,te i pokraj sve one carske naredbe, otvoreno je {titio prozelitizam.Odno{aji radi ovoga izme|u toga Lilijenberga i episkopa Raja~i}apostali su bili najru`niji, i taj guverner ~ak je po~eo bio i prijetwamaobra}ati se Raja~i}u, a ovaj pak najo{trije mu odgovarati. Mno{tvozvani~nih pisama iz toga doba svjedo~e o ovome. Na jedno pismoepiskopovo Lilijenbergu da nije, niti }e on nare|ivati svojimsve{tenicima da bri{u iz anagrafa one tobo`e pounija}ene, dok se nepostupi kao {to je on predlo`io, to jest, dok se ne odredi naro~itakomisija, koja }e prosu|ivati o prevjerama, ovaj Lilijenberg najnemilijekori za to episkopa, da se tobo`e protivi carskim zakonima, prije~e}ipohvalne namjere doti~nih da prime pravu vjeru (la lodevole risoluzione dipassare alla vera religione) i brane}i one koji su odani gr~koj vjeri (algrecismo) te imperativnim tonom nare|uje mu za po{qedwi put (per l’ultima volta), da odmah izda nu`ne naredbe sve{tenicima o brisawu onihtobo`wih pounija}enih, jer u protivnom slu~aju da }e upotrebiti krute883 Presid. br. 1984. od 9. novembra 1832. i gubern. br. 19866/5449 od 14. novembra 1832. Ordinar. br.792. i Ep. br. 96. g. 1832.884 Gubern. br. 737/199 od 30. jan. 1833, br. 1980/605 od 6. febr. 1833, br. 5085/1575 od 3. aprila 1833, br.5628/1761 od 17. aprila 1833, br. 19638/6428 od 23. novembra 1833, br. 21463/7014 od 11. decembra 1833,ordin. br. 117. od 30. marta 1833, br. 506. od 30. oktobra 1833. i br. 559. od 30. nov. 1833.481

mjere (misure di rigore) protivu wega, i da kroz osam dana moraodgovoriti na ovo pismo. 885 Ali Raja~i} nije bio ~ovjek koga bi lakozapla{ile prijetwe, te poslije nekoliko dana odgovori Lilijenbergu, iodbijaju}i mu najdostojanstvenije ukor, obznawuje ga, da se obra}aneposredno caru u Be~. 886 I to je Raja~i} i u~inio 7. marta 1833. god,izlo`iv{i caru najpodrobnije sve nezakonitosti, koje se ~ine na {tetupravoslavne crkve i na korist unije u Dalmaciji. 887 Suvremeno pi{eRaja~i} o ovim doga|ajima i mitropolitu Stratimirovi}u u Karlovce,opisuje mu sve nevoqe {to mora da trpi u Dalmaciji pravoslavna crkva,`ali se na Lilijenberga, koji ho}e na silu da ga primora da povla|ujeuniji, ali ka`e, „azx oba~e umru pre`de, ne`eli i malqj[e ~to otxprava mo

su jurisdikciji pripadale osobe koje se u imenicama spomiwu, nalogom daisti parosi moraju obznaniti, da su te imenice primili i da sudoti~ne osobe izbrisali iz parohijskih anagrafa.„2. Ako bi koja osoba, po{to je pre{la u katoli~ko jedinstvo ispomenuta je u odnosnoj imenici, koja je bila ve} dostavqena gr~konesjediwenomparohu, htjela opet pristupiti u vjerske zborove gr~konesjediwenih,du`an }e biti doti~ni gr~ko-nesjediweni paroh odbititakvu osobu i odmah o tome obznaniti okru`no poglavarstvo.„3. Tek }e u takvom slu~aju smjeti gr~ko-nesjediweni paroh primitijednog unijata ili katolika, ma kojeg on stale`a, polo`aja ili roda bio,u gr~ko-nesjediweno op}ewe, kad taj poka`e da je dobio pismenu dozvoluna to od okru`nog poglavarstva.„4. Ali tu dozvolu ne }e mo}i izdati okru`no poglavarstvo ina~e,nego na osnovu isprave katoli~kog paroha, iz koje se vidi, da je doti~nakatoli~ka osoba, koja ho}e da prije|e zboru gr~ko-nesjediwenih, bilapravilno pou~avana u nauci katoli~ke vjere od svoga paroha, unijatskogili katoli~kog, i to za {est sedmica.„5. Po sebi se razumije da pravila, koja se sadr`e u sada navedenoj 3. i 4ta~ki, va`e tako|er i za sve one Grke drni{ke krajine, koji su do sadapre{li u katoli~ko-rimsko jedinstvo. Po{to pak imena tih osoba nijesubila do sada jo{ zvani~no saop}ena doti~nim gr~ko-nesjediwenimparosima, to ja {aqem. c. k. okru`nom poglavarstvu op}uimenicu, u kojojsu nazna~ene sve gorepomenute osobe, naredbom istom poglavarstvu da gaodmah dostavi odnosnim gr~ko-nesjediwenim parosima na na~in i radisvrhe, spomenuto u 1. i 2. ta~ki.„6. Du`nost }e biti mjesnih politi~kih vlasti da paze, da pomenutapravila budu ta~no izvr{ena i da prijave svakog prekr{ioca istihpravila okru`nom poglavarstvu, koje }e o svemu podrobno obznanitigubernijum radi daqega postupawa.„Ja gojim nadu da Vi, ne samo {to ne }ete ~initi nikakvu smetwu dase ova pravila izvr{e, nego da }ete jo{ svojski nastojati da ta~no onabudu izvedena, i tijem da }ete me po{te|eti da ne budem primoranupotrebiti stroga srestva, na koja me zakon ovla{}uje, kad bi sepokazala protivnost izvedewu naredaba, koja se prema istom izdaju." 889Pismo ovo mi smo naro~ito priveli u doslovnom prijevodu, da se vidido kakvog je stepena fanatizma do{ao bio damatinski guverner grafLilijenberg, i isto je pismo toliko jasno, da je suvi{na svaka na{arije~ o wemu. Naredbu ovu zadarsko je poglavarstvo najstro`ije sestaralo da izvede u drni{koj krajini, u kojoj po dotada{wim imenicamabile su 152 osobe, koje su po ra~unu politi~ke vlasti pre{le bile izpravoslavne crkve u unijatstvo, i to: 95 u Kri~kama, 33 u Baqcima, 14 u889 Presid. br. 842. od 7. juna 1833.483

Drni{u i 10 u Kawanima, od kojih osoba ista politi~ka vlast sastavilaje dvije unijatske parohije: jednu u Kri~kama sa 119 osoba i drugu uBaqcima sa 33 osobe. A da su pravoslavni parosi pomenutih mjestamorali odmah izdati matrikularne izvode tih osoba, kako bi se mogleone upisati u anagrafe novih unijatskih parohija, to je pojmqivo samopo sebi kad se zna, da je prijetilo tamnicom svakom pravoslaviom parohu,koji bi i najmawu protivnost pokazao poglavarstvenom nalogu. A kako suti i drugi unijati postali, evo {ta ka`e u svom qetopisu Sp.Aleksijevi}: „Kri~ki i Busovi}u, prvome u Kri~kama a drugome uBaqcima, trebalo je stvoriti svojih {qedbenika, da bi mogli opravdatipred gubernijumom svoje obe}awe da }e sve pravoslavne Petrova poqaobratiti u unijatstvo. Gubernijum je ta dva popa potpomagao novcem isvojom protekcijom, samo da im posao olak{a i podigne ugled u narodu;a mjesne politi~ke vlasti imale su naredbu, da u svemu im budu na ruci ida narodu poka`u, kako }e svaku pogodnost u`ivati, ako se odreku gr~konesjediwenevjere i prije|u u uniju. U isto vrijeme te su vlasti imalenalog da kiwe pravoslavne sve{tenike u Petrovom poqu, u Drni{u iKosovu i da im svake smetwe stavqaju u wihovoj slu`bi. I ovo su tevlasti revnosno ~inile, tako da su pravoslavni sve{tenici: StevanVidosavqevi}, Spiridon Simi}, Grigorije Radulovi}, SamuilJankovi}, Aleksa Zeli}, a po najvi{e Makarije Vukadinovi}, koji subranili svoj narod od unijatskih napasnika i prijavqivali episkopu osvemu {to se radi, goweni bili i svaki ~as tu`eni kao buniteqinaroda, i radi toga stra`a im je neprestano oko ku}a bila, da ne bimogli op}iti sa narodom, a stra`a ih je i u crkvu i iz crkve ku}ipratila. Tu`ile bi vlasti poglavarstvu svaki ~as i uglednijepravoslavne Drni{ane, koji bi odbijali narod od unije, i podvrgavale ihnov~anim globama za svaku i najmawu rije~, kao narodne buniteqe.Osobito su ovo morali mnogo da ispitaju: Jakov Miovi} i sinovac muPetar, koji su `ivqe pokazivali revnost svoju za pravoslavnu vjeru. Umamqewu naroda u unijatstvo pomagali su, osim vlasti i serdara iviceserdara, Busovi}u i popu Petru Kri~ki: ricevidur od dogane JovoVezi}, koji se me|u prvima pounijatio bio, i koji je bio upraviteqbegluka i dr`avnih piketa, te kao takav davao bi mjesta financijera, ilislu`bu na piketima, onim osobama koje bi pre{le u unijate, zatijemVezi}ev zet, Todor [u{a, koji je tako|er me|u prvima primio uniju,neki Jovo Subota i baqa~ki glavar Jakov Be{evi}. Bilo je dostasiromaha, koji su imali potrebu i kore kruha, te nije te{ko bilo samalo novca i obe}awem dr`avne slu`be primamiti ih na prevjeru, asve{tenici na{i pod stra`om i sku~eni, nijesu imali mogu}nost daodvrate svakog bogaqa od unije, i kad bi to ~inili ili propovijedali ucrkvi narodu da ne posrne u vjeri pri tada{wim isku{ewima, {pijonibi to odmah prijavili vlastima, i sve{tenici bi ti tada ka`weni484

ili, ili bi morao episkop da ih premje{ta na druge parohije. Najvi{esu uspjeli u svome poslu unijatske vo|e i mjesne politi~ke vlasti tada,kad je radi nerodne godine poslato bilo iz zadarskog gubernijuma dostanovaca i `ita, da se razda potrebnijima. Novac se ovaj davao u Drni{usamo katolicima iz obli`wih sela, a od pravoslavnih dobivali supotporu nov~anu samo oni, koji bi po{li kod drni{kog fratra ipotpisali se ili krst stavili na neku hartiju da }e se pounijatiti. Nijemnogo bilo koji su to u~inili, ali ipak neki to uradi{e, da od gladi neskapaju oni i porodice im. Bilo je i ovo, da do|e kod fratra jedanpravoslavni, puki siromah, sa izjavom da }e se potpisati na onojhartiji, i fratar bi mu dao ceduqu, po kojoj je na preturi dobivaonekoliko forinti, i kad bi mu kazali, da }e mu i jo{ dati, ako donese odfratra ceduqu da se potpisao i za sve svoje uku}ane, tada bi onajsiromah to u~inio, i odmah dobio jo{ novaca. I ovakvih slu~ajeva nijebio samo jedan, nego vi{e, te se tako nakupio prili~an brojpounija}enih i u drugim jo{ selima, osim Kri~aka i Baqaka. @alosno je~uti {ta kazuje siroma{ni na{ narod u drni{koj krajini, kako ga goneradi vjere svoje i {ta sve upotrebquju da ih prisile na unijatstvo."Ovo {to smo mi ovdje ispisali iz Aleksijevi}evog qetopisa, sve je tood rije~i do rije~i su{ta istina, jer to isto kazuju u svojimzvani~nim izvje{tajima tada{wi parosi iz one krajine, a to spomiwepodrobno u jednoj molbenici svojoj na cara episkop Raja~i}, isto kao ina{qednik Raja~i}ev episkop @ivkovi}.Povodom pisma onog Lilijenbergovog od 7. juna 1833. g, koje smo gorepriveli, Raja~i} se obrati 24. petog mjeseca opet caru, `ale}i se naguvernera i mole}i za carsku za{titu pravoslavnim dalmatinskim svojimpodanicima. 890 I car je uva`io `albu Raja~i}evu, i 6. marta 1834 g.proglasio jo{ jedan put, da pravoslavni u Dalmaciji moraju bitislobodni u ispovijedawu vjere svoje. 891 Ali tada se dogodio jedan slu~aju Drni{u, koji }e jo{ vi{e da ote{~a polo`aj pravoslavnih u Dalmaciji.5.Izme|u raznih lica, koja je pop Petar Kri~ka zaveo u unijatstvo,bio je i neki Jovan Ka{i} re~eni Keri} iz @itni}a, koji je slu`io upopovoj ku}i kao momak. Tome svome momku obe}a Kri~ka, da }e muizraditi mjesto financijera u Drni{u. Sdu`io je ovaj momak dobroKri~ku i uga|ao mu, samo da bi mu ispunio obe}awe. Dugo je vremenapro{lo, ali nikako da onaj momak dobije `eqeno mjesto, premda je~e{}e o tome spomiwao gospodaru. Jednoga dana ne{to qu}e munapomene obe}awe i prebaci mu da ga vara. Ovo naquti Kri~ku, kojiopsuje momka, izbije ga i otera iz ku}e. Uvrije|en taj momak, zaprijetiKri~ki, da }e mu se osvetiti. I zbiqa je to i izvr{io. Kad je Kri~ka890 Ep. br. 60. od 24. juna 1833.891 Gubern. br. 6061/2041 od 11. aprila 1834.485

slijede}e nedjeqe, 1. marta 1834. god. i{ao u Drni{ da slu`i misu,do~eka ga nedaleko od sela onaj momak wegov Keri}, ispali iz pu{ke upopa i smrtno ga rani, tako da je poslije malo vremena i umro u Drni{u.Uspje onaj Keri} sakriti se za prvi mah u planinu, i zatijem umaknepreko granice u turske zemqe. 892 Kad je ovaj doga|aj prijavqengubernijumu, zavedena je bila odmah najstro`ija istraga protivu svijuvi|enijih pravoslavnih u Drni{u i okolinn, za koje se moglo sumwatida su mo`da podgovorili onoga Keri}a, da ubije popa Kri~ku. Izme|uostalih odvedeni su bili u Zadar u kriminalnu tamnicu: kosovski parohMakarije Vukadinovi}, pop Spiridon Simi} iz Orli}a, veleposjednikdrni{ki Jakov Miovi} i wegov sinovac Petar Miovi}. U Zadru sudr`ali u tamnici Vukadinovi}a za blizu tri godine, a ostalu trojicupo jednu i dvije godine, i tada ih sve puste na slobodu. Kako je taj sudsudio mi ne znamo, ali znamo da je Vukadinovi} poslije nekoliko godinaodlikovan bio od cara austrijskog krstom za zasluge, i prema tomeopravdano je ono {to pi{e Vukadinovi}ev biograf, da je u ovom ubijstvusamo potvora bila. 893Kad su poslije onog ubijstva agenti unije uspjeli ukloniti izDrni{a i okoline mu glavne braniteqe pravoslavqa, tada su timagentima slobodnije bile ruke u prozelitisti~koj radwi svojoj.Pre|a{wem fanatizmu wihovom protivu pravoslavne vjere sada sepridru`io i prkos uz `equ da osvete ubijstvo popa Kri~ke; i ako suprije bezobzirno otimali qude pravoslavnoj crkvi, sada taj bezobzir ve}granica imao nije, i ko se nije htio na dobru voqu pounijatitiprinu|avali su ga silom, isti~u}i, da je sukrivac onom ubijstvu i da jenevjeran dr`avi. Upravo stra{no je bilo, {to se radilo u Petrovompoqu sa pravoslavnima, a osobito sa sve{tenstvom, i slika, koju nam otome Aleksijevi} crta, ne mo`e biti crwa. Jo{ u drugoj polovini 1832.godine polo`en je bio temeq dvjema novim crkvama za unijate uKri~kama i Baqcima. U februaru 1833. god. gradwa ovih crkava bila jeobustavqena; 894 ali sada se to grozni~avom brzinom radilo i za malo892 Mi smo ovo napisali po onome, {to je pribiqe`io o ovom doga|aju u svome qetopisu Spir.Aleksijevi}. Neki J. S. u svojoj kwi`ici ,,Uskr{nja poslanica pravosl. Episkopa Nikodima” (Zadar, 1896.)spomiwe tako|er ovaj doga|aj na osnovu jednog dopisa, kojim okru`ni komesar Naki} {aqe izvje{}ekriminalnoj komisiji u Drni{u o istrazi povedenoj povodom ovog ubijstva; i kako taj J. S. pi{e (str.40.), onaj Keri} (unijat) nije ubio unijatskog popa iz li~ne osvete, nego da je imao mnogo sukrivaca, ida su ti ,,mnogi sukrivci bili utamni~eni, a neki i osudjeni”, a ti sukrivci su bez sumwe: Vukadinovi},Simi} i oba Miovi}a. Mi nijesmo vidjeli spise odnosnoga procesa, ali znademo, da nije niko radionog ubijstva bio ,,osudjen”, nego da su ona ~etvorica i mnogo drugih qudi bili u istra`nom zatvoruza mnogo vremena, i da su zatijem svi pu{teni na slobodu, jer se nije moglo dokazati da su ,,sukrivci”. Zaostalo vidi gore u tekstu.893 Srp. dalm. Magazin za 1864. godinu str. 140.894 Pismo od 22. februara 1833. Raja~i}evo mitrop. Stratimirovi}u.486

odnosno vremena podignute su bile dvije visoke i lijepe unijatskecrkve, a 19. i 20. februara 1835. g. posve}ene. 895Da je Raja~i} morao vi{e nego iko drugi osjetiti srxbu guverneraLilijenberga povodom onoga doga|aja sa popom Kri~kom, razumije sesamo po sebi, kad znademo kakav je bezobzirni ton uzeo bio ovaj guverneru po{qedwe vrijeme u dopisivawu sa episkopom, {to ovaj nije htio dapovla|uje uniji. ^etiri su guvernerova pisma poznata, koja je onRaja~i}u upravio za nekoliko dana poslije onoga doga|aja, i sva su onanapisana u najqu}em tonu. Osobito je takvo guvernerovo pismo od 7.aprila 1834. god, u kojem govori o onom ubijstvu, i kako se nekipravoslavni raduju {to je poginuo onaj pop i ru`no govore orimokatoli~koj vjeri, te upozoruje episkopa na wegovu zakletvu i nala`emu, da mora odmah izdati okru`nicu na sve{tenstvo i narod, da seniko ne usudi {ta ru`noga re}i o rimokatoli~koj crkvi. 896 Episkop jeodmah odgovorio tom guverneru na na~in najdostojanstveniji; 897 i moraobi bio zatijem novu borbu s wim da izdr`i, da nije u to isto vrijemestigla Raja~i}u vijest da je carskom odlukom od 5. aprila 1834. god.imenovan za Dalmaciju novi episkop Pantelejmon @ivkovi}, a on da jepremje{ten u vr{a~ku eparhiju. 898 Ovijem se Raja~i} oslobodio oneborbe, koju }e u obranu pravoslavne crkve u Dalmaciji imati da izdr`ina{qednik mu episkop @ivkovi}. Pa prije nego {to o tome govorimo,da spomenemo o jo{ jednom pitawu, kojim se za svog episkopstvovawa uDalmaciji Raja~i} bavio, a radi ure|ewa eparhijske uprave.6.Kao {to znamo, Napoleon I odlukom svojom od 19. septembra 1808.odredio je bio, da bude u Dalmaciji i episkopska konsistorija(kapitul), a dekretom 24. jula 1810. bili su imenovani i odnosnikonsistorijski ~lanovi. 899 Ali ovu konsistoriju sa tim ~lanovimawezinim mi nijesmo nikad vidjeli na radu. Raja~i} je htio i pitawe okonsistoriji da o`ivi i da u djelo privede ono, o ~emu je carskaodluka postojala i {to je dakle imalo pravo da postoji. Prije nego{to }e kod vlade raditi o ustanovqewu konsistorije, Raja~i} se unovembru 1830. god. obratio mitropolitu Stratimirovi}u, opisao mu {taje pod francuskom vladom u Dalmaciji odre|eno o konsistoriji, i kakote konsistorije ni do danas kod episkopa nema, te moli ga za upustvo otome, kako bi mogao ovo ostvariti, a i za mi{qewe o onoj895 Franz Petter (Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen. Gotha, 1857.) ka`e (S. 159): „Die Kirchen,welche die Regierung den beiden unirten Gemeinden: Kri~ke und Baljke erbauen liess, sind, sovrohl von innenals von aussen, die schonsten Landkirchen Dalmatiens, und kosteten angeblich 50. 000 Gulden".896 Presid. br. 639. od 17. marta 1834, br. 698. od 24. marta, br. 757. od 3. aprila i br. 830. od 7. aprilaiste godine.897 Ep. br. 15. od 15. aprila iste godine.898 Presid. br. 910. od 18. aprila 1834.899 Vidi biq. 16. i 34. na str. 483 i 494 ove kwige.487

konsistoriji, ili kapitulu, koji je dekretiran bio od cara Napoleona. 900Stratimirovi} je uputio Raja~i}a, da dalmatinsku konsistoriju ustrojipo obrascu bukovinske. 901 Posao je ovaj tada Raja~i} pokrenuo koddalmatinskog gubernijuma; i tada{wi guverner Toma{i}, koji je, kao{to znamo, voqan bio da u svemu pomogne dobrom ure|ewu i napretkupravoslavne crkve u Dalmaciji, potkrijepio je bio odnosnu episkopovumolbu, tako da je ve} 24. maja 1831. stiglo iz Be~a na~elno odobrewekonsistorije za dalmatinsku eparhiju i pozvan je bio episkop da podnesedetaqirani predlog o konsistorijskom ure|ewu. 902 Ali malo vremenaposlije toga nastupila je Lilijenbergova vlada u Dalmaciji, i nekolikomjeseci zatijem pojavi{e se one unijatske rabote, te je uslijed toga izastao posao o organizaciji konsistorije. Pokrenula se opet stvar tek udecembru 1883. g, kad je imao episkopa Raja~i} da prije|e na neku eparhijuu Ma|arskoj. Mitropolit Stratimirovi} pisao je 25. septembra tegodine Raja~i}u da mora nastojati, da se ustroji konsistorija, koja bimogla voditi eparhijsku upravu, „a\e nu`da vzw\etx da vw pre`desqmo poselites] ne`eli novwj episkopx dalmatijskij vwso~aj[eimenuets].” Uslijed ovog poziva Raja~i} podnese sjediwenoj dvorskojkancelariji u Be~ 2. decembra 1833. potra`eni jo{ pre dvije godinepredlog o organizaciji konsistorije, i to po obrascu bukovinskekonsistorije. Po tome predlogu konsistorija se imala sastojati, osimepiskopa kao predsjednika, od 6 ~lanova redovnih, jednog aktuara, dvakancelista i dva poslu`iteqa. Od redovnih ~lanova, jedan je imao bitiarhimandrit, jedan iguman, dva protojereja i dva jereja. Za ta mjestaRaja~i} je predlo`io za arhimandrita: tada{weg protosin|elaSimeona Trkuqu, za igumana:Silvestra Vu~kovi}a, za protojereje:Jakova Popovi}a i Teodora [u{i}a, za jereje: \or|a Vujnovi}ai Nikolu Plav{u; za aktuara: djakona Stevana Kne`evi}a, zasrpskog kancelistu: Spiridona Popovi}a za italijanskogkancelistu: Pahomija Busovi}a. I svi ovi da budu pla}eni iz dr`avneblagajnice, i to: arhimandrit sa 2400 for, iguman i dva protojereja,svaki po 400 for. dva jereja i aktuar, svaki po 300 for, i dvakancelista, svaki po 180 for. godi{we. 903 Suvremeno je Raja~i} napisao otome i Lilijenbergu, mole}i ga da stvar preporu~i be~koj dvorskojkancelariji; a to je zna~ilo ve}, da od toga svega ni{ta biti ne }e, kao{to i nije bilo, jer ni za Lllijenbergovo doba, a ni za mnogo godinaka{we u Dalmaciji nikakve konsistorije nije bilo.Pokrenuo je bio Raja~i} pitawe i o tome, da bi mogao imati jednogarhimandrita pri episkopskom dvoru, koji bi bio prvi pomo}nik900 Ep. br. 585. od 26. novembra 1830.901 Pismo od 22. januara 1831. Ordin. br. 87. g. 1831.902 Gubern. br. 10161/2746 od 23. juna 1831.903 Ep. br. 96. od 2. decembra 1833.488

episkopov u eparhijskoj upravi i zamjewivao episkopa u svima poslovimauprave. To je Raja~i} pokrenuo u maju 1832. godine, dakle kad je u najve}ojvatri bila borba izme|u episkopa i Lilijenberga povodom prevjere onadva sve{tenika: Kri~ke i Busovi}a, i naravno je da je guverner osujetioepiskopovo nastojawe i o toj pravednoj stvari. 904Kao {to se vidi iz svega {to smo do sada o episkopu Raja~i}upriveli, za pet godina svog episkopstvovawa u Dalmaciji on je mnogozapo~eo i mnogo htio da za dobro pravoslavne crkve uradi, ali, osimklirikalne {kole, u ni~em nije uspjeo, a to sve po krivici fanati~kogtada{weg dalmatinskog guvernera Lilijenberga.7.Episkop Josif Raja~i} po{ao je iz Dalmacije za Vr{ac 8. maja 1834.godine, i eparhijsku upravu, do dolaska novog episkopa Pantelejmona@ivkovi}a, primio je protosin|el Simeon Trkuqa. Ovoga sve{tenika izkrl{tatske eparhije pozvao je bio Raja~i} k sebi u Dalmaciju ipostavio ga za katihetu u zadarskoj gimnaziji, a 25. marta 1831. god.proizveo ga u Zadru za protosin|ela. U nezgodno je vreme primio ovajprotosin|el upravu eparhije; i ako je te`ak bio polo`aj Raja~i}a, kaoepiskopa, pri vjerskom fanatizmu koji je tada vladao u gubernskom dvoruprotivu pravoslavne vjere, i ako je jedan episkop mogao malo da uradi uobranu vjere, tijem je mawe mogao {ta da u~ini jedan administratoreparhije bez episkopskog avtoriteta, kao {to je bio Trkuqa. Nekoliko jesamo mjeseci upravqao eparhijom Trkuqa i za to vrijeme u zvani~nimspisima nema ni{ta, {to bi pokazivalo osobitu kakvu djelatnost wegovu,koju bi trebalo zabiqe`iti.Unijatski agenti u Petrovom poqu terali su svoj stari posao, ali samawe uspjeha nego li prije, jer je narod poznavao zle namjere wihove, a isve{tenstvo je na{e bodro pazilo i ~uvalo svoja duhovna stada. Na velikuGospojinu crkvena je slava u Drni{u, kao i danas, i te (1834.) godinesleglo se bilo vi{e nego obi~no pravoslavnoga naroda iz svijuobli`wih parohija. Do{lo je bilo tada i mnogo sve{tenstva na{ega, dauveli~a crkvenu slavu i da ukrijepi narod u vjeri i postojanstvu premapravoslavnoj crkvi u tada{wim velikim isku{ewima. Ovo je palo u o~iagentima unije, jer to im je kvarilo posao, te optu`e 5 na{ihsve{tenika: Antonija Radulovi}a, Nikolu Plav{u, Simeona Ili}a,Grigorija Radulovi}a i Marka Kri~ku, da su govorili u narodu protivuunije. Gubernijum pozove radi ovoga na odgovornost eparhijsku upravu,i da opravda prisustvo onih sve{tenika u Drni{u pomenutoga dana. 905Odgovoreno mu je bilo i dokazano, da su se isti sve{tenici vladalisasvijem u redu i samo su govorili o odanosti, koju mora svaki imati904 Ordin. br. 319. i 631. od 3. aprila i 28. avgusta 1832. i gubern. br. 7803/2088 i 20043/5525 od 16. majai 21. novembra 1833.905 Gubern. br. 16034/4078 od 5. novembra 1834.489

prema vjeri i crkvi svojoj. 906 Po{qedicom je ovoga bilo to, da je ponalogu gubernijuma morao biti poslat sa parohije u man. Dragovi}jeromonah Simeon Ili}. 907I premda nije guverner Lilijenberg izdavao osobitih naredaba uobranu unije u ovim mjesecima osim vaqda one da se ukori popadijabaqa~kog pravoslavnog paroha Zeli}a, {to je javno s prozora psovalaunijate, 908 ipak je on na{ao priliku pokazati, koliko je mr`we gojionaspram pravoslavne crkve. Skradiwani su na dan sv. Spiridona (1833.god.) kao dan crkvene slave, nosili litiju po varo{i. Radi ovogatu`eni su bili, i crkveno tutorstvo pozvano je bilo da to opravda, iujedno da bude za to opomenuto od eparhijske uprave. Uprava je ova to iu~inila i ujedno sprovela odnosno tutorsko opravdawe, u kojem senavodi, da je Skradiwanima ona litija dozvoqena odlukom biv{egmleta~kog proveditora u Dalmaciji Grimani od 22. septembra 1754. godinei prema tome da istom litijom oni nijesu ni{ta nezakonitoga u~iweli.Lilijenberg je na{ao za dobro odbiti to opravdawe isti~u}i da se onaproveditorska odluka ti~e vremena, kad su pravoslavni Dalmatincitobo`e sjediweni bili sa rimskom crkvom, a ne odijeqeni od te crkvekao {to su sada, i da pravoslavna crkva (la chiesa greco non unita) uDalmaciji danas u svojim bogoslu`benim obredima mora bitiograni~ena samo na crkvene ograde; na pohvaquju}i eparhijsku upravu{to je radi one litije opomenula tutorstvo skradinsko, preporu~uje jojda pazi, da se u naprijed sli~ne stvari vi{e ne doga|aju. 909 Aleksijevi}spomiwe u svom qetopisu da je Lilijenberg to isto poku{ao bio i radilitija u [ibeniku i Drni{u o velikoj Gospojini, ali o tome me|uzvani~nim spisima nema nikakve biqe{ke.U ovo vrijeme zavedena je i jo{ jedna novost, koja je vrije|aladuhovna prava episkopa i koja se ni~im ne daje opravdati. U avgustu1834. god. svr{avala je prva {kolska godina klirikalne {kole i tada seimao dr`ati godi{wi ispit kliricima. Lilijenberg upotrebio je i tuzgodu da omalova`i eparhijsku duhovnu vlast, te objavi da je narediookru`nom poglavarstvu da raspolo`i, kako bi na tom ispitu, iskqu~ivosve{teni~ke {kole, prisustvovao i sreski pretor, da vodi kontrolu otome {ta se u toj {koli predavalo. 910 I toj naredbi trebalo se pokoriti.U decembru 1834. godine stigao je u Dalmaciju novi episkop@ivkovi}, i 26. istog mjeseca bila je u [ibeniku sve~ana episkopskaintronizacija. 911 Tada je svr{ila i Trkuqina uprava.8.906 Ord. br. 834. od 8. decembra 1834.907 Ord. br. 979. od 31. decembra 1834.908 Presid. br. 1080. od 13. maja 1834.909 Gubern. br. 9019/3065 od 28. maja 1834.910 Gubern. br. 11219/3823 od jula 1834.911 Srp. dalm. Magazin za 1836. str. 109 i za 1864. str. 141-145.490

Episkop Pantelejmon @ivkovi}, biv{i rakova~ki arhimandrit, do{ao jeprotivu voqe u Dalmaciju, i samo s toga, {to je morao poslu{atimitropolita Stratimirovi}a, koji ga je predlo`io za episkopadalmatinskog. Ni dva mjeseca nije jo{ bio proveo u Dalmaciji, i on se upismu jednom privatnom od 4. februara 1835. `ali na svoju sudbu, koja gaje dovela у Dalmaciju, i po~eo je raditi da bude premje{ten u Budim, kuda„bw se onx rq[io do nu`de i pq[ice potegnuti... samo da se odavdekako oprostimx." 912 Ne mo`e se ipak zato re}i, da on nije radio ni{taza dalmatinsku eparhiju. Vrijeme je tada bilo, kad je trebalo branitipravoslavnu crkvu u Dalmaciji od unije, i @ivkovi} je to energi~no isvjesno radio. Onu jednu godinu dana, {to je proveo u Dalmaciji kaoepiskop, jedino tijem se poslom i bavio.Prije svega htio je da od podru~nog mu sve{tenstva podrobnoizvje{ten bude o stawu unije u doti~nim parohijama i o tome, kako uvodetu uniju. Radi ovoga on potra`i 16. januara 1835. god. odnosne izvje{tajeod sve{tenstva okru`nim pismom svojim, koje izvje{taje on poslije malovremena od sviju i dobije. Odmah tada otpo~ne dopisivawe sa vladom, izadarskom i be~kom. Izme|u dobivenih izvje{taja primio je jedan i izVrlike, da se i tamo po~ela {iriti unija, tako da su sada zara`enebile tri parohije: kri~anska, baqa~ka i vrli~ka, i trebalo je sadaepiskopu ~uvati, koliko da sku~i zarazu u tim parohijama, toliko i da onane prije|e i u druga mjesta.@ivkovi}evo dopisivawe sa zadarskom vladom za prva tri mjesecawegova episkopstvovawa, u kojem se dopisivawu prikazuje tada{we staweunije u Dalmaciji i sve {to su doti~ni radili da se ona ~im vi{erasprostrani, sadr`i se u @ivkovi}evom zvani~nom pismu od 13. aprila1835. god. upravqenom u Be~ vrhovnom kancleru grafu Mitrovskom. Topismo mi ovdje u doslovnom prijevodu privodimo, jer on rasvjetqujenajta~nije razvi}e i tada{wi polo`aj unije u Dalmaciji:„Isti predmet, koji je potaknuo moga pred{asnika u slu`bi, dapodnese mnogovrsne `albe na podno`je carskoga prestola, primorava imene, i ako to ja duboko `alim, da se i ja sada najsmjernije pribli`imvisokoj osobi Va{e Preuzvi{enosti u ~vrstom uvjerewu, da }e va{eplemenito mi{qewe i poznata pravdoqubivost biti sklowena da uzme uobzir moje predstavke u pogledu mnogobrojnih uvrjeda, koje su nanesenemojim jednovjernicima u ovoj provinciji, i da na obranu wihovupreduzme odlu~ne mjere.„Zametnuta unija u Dalmaciji 1832. godine, odmetni{tvom odpravoslavne vjere dvojice sve{tenika u drni{kom srezu, raskinula jena na~in dostojan sa`aqewa pre|a{we tako sretno postoje}e bratskojedinstvo izme|u pravoslavnih i rimokatolika, {to je na `alost u912 ,,Glas Istine” za 1885. br. 7. str. 55-56.491

daqem svom napredovawu jasno na povr{inu izbilo. Ve} prvaupotrebqena srestva da se pravoslavni stanovnici onoga kraja zauniju zadobiju, dovoqno pokazuju, kaki se malo obzira imalo naunutra{we osvjedo~ewe i na slobodnu voqu onih, koji su navodili naprevjeru. Dokazivalo se qudima, koji prije za uniju ni slu{alinijesu, da izme|u unije i pravoslavne wihove vjere nema nikakverazlike, da }e oni i primiv{i uniju mo}i kao i prije poha|ati svojeparohijske crkve, da su wihovi potpisi samo za to potrebni, da bimogli ostati i na daqe na svojim parohijama oni sve{tenici uprkosepiskopu, koji je htio da oni vi{e ne budu na tim parohijama. To jebilo sjeme neprekidnih trzavica i uzajamnog nepovjerewa, koje jezavrglo mr`wu i fanatizam izme|u pravoslavnih i rimokatoli~kihpodanika Wegovog Veli~anstva, i {to je moralo da obrati na sebecarsku pa`wu. Kad su pomenuti qudi razumjeli da su zavedeni bili,uzruja{e se radi nasiqa na wihovu savjest i navali{e tu`bama nanadle`ne vlasti; ali te tu`be imado{e tu po{qedicu, da one bijednequde, usprkos wihovih javnih protivnih o~itovawa, sredi{waprovincijalna vlast ho}e i do dana{wega dana da smatra za unijate.„Gubernskim dekretom od Z1. jula 1833. god. br. 12533/2240progla{en je §. 318. kanoni~koga prava kao jedina norma, koja unaprijed ima va`iti pri promjeni vjere. Od toga doba po~e{e svakimdanom mno`iti se srestva zavo|ewa i podgovarawa pravoslavnoganaroda, koja su srestva ciqala na ni{ta mawe, nego da potkopajupravoslavnu crkvu u ovoj provinciji i da stvore prozelita, a zgoduza to pru`ao je sada ponajboqe pomenuti gubernski dekret. Po{toje po re~enom paragrafu dokaz o prelazu nekatolika k gospoduju}ojcrkvi po~ivao jedino na svjedo~anstvu rimokatola~kog paroha, to sepo~elo navoditi qude na izjavu pred unijatskim sve{tenikom dapristaju na uniju svima mogu}im srestvima: podmi}ivaju}i ihnovcem i `itom, i obe}avaju}i im, da }e dobiti razne javne slu`beili radwe, a vrlo ~esto pla{e}i ih i prijetwama; a kad poslije nebi ti qudi dobili obe}anu nagradu, i po{to izjavu svoju o pristajawuna uniju oni nijesu ~inili po slobodnoj voqi i osvjedo~ewu, negopodla`u}i se onim srestvima, koja su sada spomenuta, a koja suzabrawena i carskom odlukom, koja se sadr`i u dvorskom dekretu od24. maja 1832. br. 906, to se odmah zatijem doga|alo, da su se ti istiqudi kajali za svoj prenagqeni korak i `alili se na vjersko nasiqe,podna{aju}i radi toga nasiqa tu`be i preturama i ordinarijatu, ijednoglasno o~ituju}i da oni `ele umrijeti u pradjedovskoj vjeri svojoj.A da ovakvi doga|aji izazivqu samo nemire, podozrewa, vjersku mr`wu,pa i o~ajawe, o tome na `alost pru`aju jasan dokaz bu~ne scene, koje seprije nekoliko mjeseci zbi{e u Vrlici, tako isto i ubijstvo popa492

Kri~ke, koje je u~inio jedan unijat, kao i nedavna iseqewa mnogihosoba u pograni~nu otomansku carevinu.„Ja sam do{ao ovamo 24. decembra pro{le godine, i nije pro{lo bilotek nekoliko dana, kad po~e{e svaki dan dolaziti u moj stan mnogiqudi, od kojih ve}i dio podnosio je `albe da su silom primorani nauniju, drugi pak da su neprestanim gowewima izlo`eni, {to ne }e da seunijate, i ova su nasilni~ka djela umno`ila se osobito priovogodi{woj gladi, kojom se vjerski zavodioci zgodno slu`e zaostvarewe svojih namjera, te me to primoralo da na presidijalno pismodalmatinskog gubernijuma od 9. januara o. g. br. 2469. podnesem o svemuovom poniznu moju predstavku.„Ova dva spisa, zajedno sa {est drugih o istom predmetu, podnosimovdje V. P. na uvi|aj. Izme|u ovih po{qedwih dva su, koji sadr`especijalne slu~ajeve i koji prikazuju vijernu sliku mnogovrsnihnepravda, {to se ~ine mojim jednovjernicima.„Ovi prevareni qudi, ve}inom iz najsiroma{nije klase naroda,prikazuju sliku, koja srce para i koja mora do suza tronuti svakogvijernog podanika careva, isto kao i svakoga prijateqa ~ovje~anstva.Kao {to jasno svjedo~e wihove izjave, nema jednog izme|u wih, koji bibio dobrovoqno i iz osvjedo~ewa pristupio k uniji. Najo~iglednijidokaz o istinitosti navedenoga pru`a izme|u ostaloga svima poznataokolnost, {to ve}ina onih osoba, odkad je iznu|eno bilo brisawewihovih imena iz pravoslavnih parohijskih anagrafa, ne posje}uju nijedne crkve, niti pristupaju svetim tajnama, i ovo po{qedwe s togarazloga, {to pravoslavni parosi, na koje se oni radi toga uz godi{wepostove obra}aju, ne smiju davati im svetu tajnu.„A da se pomenutim nasilnim srestvima slu`e i c. k. ~inovnici, otome u jedan glas svi moji jednovjernici svjedo~e. Gospodin pretorBurati, Jovan Vezi}, serdar Pini i op}inski na~elnik Plenkovi}, sviiz Drni{a, to su osobe, na koje se narod najvi{e `ali. Ovoj gospodinedavno su se pridru`ili u Vrlici op}inski na~elnik Poleti i serdar[upuk, a u Siwu gospodin pretor Pelegrini-Danijeli. Osobito ja moramV. P. istaknuti ovog po{qedwega, koji je pro{loga mjeseca zaprijetiopravoslavnom vrli~kom parohu Nikiforu Kova~evi}u, da }e biti li{enparohije, ako ustraje upotrebqavati za vrijeme postoje}e gladi `ito idruge pomo}i samo u korist onih wegovih parohijana, koji izjave da ne}e u unijate.,,U Vrlici od blizu tri mjeseca, izme|u ostalih tamo{wih porodicaosobito se odlikuje porodica Novakovi} u progawawu mojihjednovjernika. Tako su od iste porodice dvije osobe, Mi{a i Nana, usporazumu sa unijatskim sve{tenikom Bubanovi}em pridobili nekogJovana Kostura, koji je vrlo zamamnim srestvima prigrlio uniju (ali okojoj sada ne }e ni da ~uje) i kojega su one osobe tajno ovlastile bile, da493

azdaje `ita, vina itd. pravoslavnima, koji se potpi{u za uniju,obe}avaju}i mu da }e mu izraditi od vlade bogatu nadoknadu za sve ono,{to on od svog imetka izda na pomenutu svrhu. Kostur je to i u~inio, alinikoga nije mogao nagovoriti na uniju. Pa i pored toga ipak namje{ten jesada u Vrliku unijatski sve{tenik, ~ije boravqewe ja moram smatrati tusasvijem nezakonitim i neopravdanim, obzirom na sigurnost i na mir, kojivrlo lako mo`e biti poru{en pri vatrenom temperamentu tamo{weganaroda i pri ~vrstoj odanosti wegovoj k pradjedovskoj vjeri.„Prema zakletvi koju sam na carskom podno`iju polo`io i premapastirskoj slu`bi svojoj, vide}i tolike nepravde i ru`na djela, koja se~ine sa pravoslavnim narodom, ja sam smatrao za svoju svetu du`nostizdati podru~nom mi sve{tenstvu u drni{kom srezu odnosnu naredbu, daprije nego {to izvr{e pismene pozive c. k. preture radi brisawa izparohijskih anagrafa doti~nih osoba, ispitaju te osobe u prisustvu dvasvjedoka o pobudu wihovom na prelaz iz jedne vjere u drugu, da bi setijem za budu}e predupredile `albe i tu`be na vjersko nasiqe; jer sejasno pokazalo u te~aju vremena, da oni isti qudi, za koje je javqalapretura da su istupili iz pravoslavne vjere i primili uniju i da ihdakle treba brisati iz pravoslavnih anagrafa, kleli su se otvoreno iglasno, da oni nikada ni pomislili nijesu o napu{tawu svoje vjere.Uslijed ove moje naredbe sve{tenstvu ja sam primio dva pisma odgubernijuma, na koja sam odmah i odgovorio, i u tom odgovoru svomponizno sam opazio: da procedura, koju propisuje gubernsko pismo od 31.jula 1833. br. 12533/2240, a na osnovu §. 318. kanoni~koga prava, samo zato je zgodno da umno`i kakvo}u i koli~inu ve} upotrebqenih nasilnihsrestava, kojima se osobito ima pripisati postoje}a zabuna i trzavica, a uduboko usa|ena dana{wa vjerska mr`wa izme|u pravoslavnih irimokatolika; da re~ni paragraf ne mo`e se pravno prilo`iti zaDalmaciju, po{to politi~ko-crkveni zakoni nijesu ni do danas jo{progla{eni u ovoj provinciji, nego je wihovo progla{ewe ~ak iobustavqeno bilo gubernskim dekretom od 27. jula 1830. br. 14112; da seisti pomenuti paragraf ti~e samo akatolika, koji se nalaze uavstrijskim wema~kim na{qedwim zemqama, i da se u akatolike ne moguubrojiti i pravoslavni Dalmacije, kao {to to izri~no napomiwe carskaodredba od 16. marta 1834; i najposlije da bi, slijede}i i daqe postupatiu Dalmaciji po onom paragrafu, samo se jo{ vi{e umno`ile postoje}esmutwe, te na osnovu svega toga ja sam ponizno predlo`io: 1. da svi oni,koji su od po~etka unije u ovoj provinciji i do dana{wega danaprikazani vlastima, kao da su pre{li u uniju, a koji se sada `ale nanasiqe savjesti, budu ispitani od jedne mje{ovite komisije, u kojoj }ebiti i jedan rimokatoli~ki i jedan pravoslavni sve{tenik, i 2. da bi seustanovila jedna ta~na norma, po kojoj bi se u naprijed sasvijem494

pouzdano mogla konstatirati slobodna voqa onih, koji bi u budu}e`eqeli iz pravoslavqa prije}i u uniju.„Na ovo moje moje ponizno pismo primio sam od gubernijuma nalog, damoram odmah opozvati naloge, {to sam ve} izdao bio podru~nom misve{tenstvu. Ovo ja nijesam mogao u~initi, nego sam podnio novupredstavku u pre|a{wem smislu, potvrdiv{i jo{ jednom svoje uvjerewe, dasu doti~ne `albe mojih jednovjernika toliko zna~ajne, da treba svakakoda one ispitane budu od nadle`ne komisije, u kojoj bi bio po jedansve{tenik pravoslavne vjere i rimokatoli~ke vjere, i to tim prije trebada ta komisija ovo ispita, jer je mnogo javnih ~inovnika optu`eno, da sebave nedozvoqenim nametawem unije i nasiqem na savjest pravoslavnih, tezbog toga mo`e se bojati, da }e ti isti javni ~inovnici, slijede}idosada{wem wihovom postupawu, osiroma{eni sadawom gla|u i odwih ve} dosta prestra{eni narod, daqim ustra{avawem ili raznimobe}awima jo{ vi{e sprije~avati u slobodnom ispovijedawu vjere.Da se ovo predupredi, da se pravdi zadovoqi i da se zaprije~e daqinemiri i narodna uzbu|enost, neophodna je potreba da svima onimqudima, koji su pridobiveni bili na uniju srestvima, zabrawenimacarskom odlukom od 24. maja 1832. bude priznata sloboda savjesti i stijem skop~ano slobodno ispovijedawe wihove pradjedovske vjere, ito tijem vi{e, {to oni do danas nijesu nikakvo unijatskovjeroispovijedawe polo`ili, i do{qedno ne mogu se smatrati zaprave unijate. A novoustanovqena norma gubernska, po kojoj ne }evi{e doti~na pretura, nego nadle`no okru`no poglavarstvoizdavati pravoslavnim parosima naredbe da bri{u iz svojihanagrafa prijavqene unijate, u su{tini je sasvijem jednakapre|a{woj normi, jer }e se i ove naredbe oslawati samo iiskqu~ivo na jednostranim prijavama, koje o tome podna{ali buduunijatski sve{tenici, koji su u ovome poslu najvi{e i interesirani.„Pa po{to dosadawe moje dopisivawe sa dalmatinskimgubernijumom o ovom preva`nom pitawu nije kadro da dovede stvardo `eqene i toliko spasonosne cijeqi; vide}i pri tome, da onaprocedura, koja se do sada upotrebqavala na osnovu vi{espomenutoga paragrafa, nema u sebi mo}i da o~uva od sviju onihnasrtaja povjereno mi duhovno stado, nego jo{ ona potpoma`e dadoti~ni mogu lako, bez kazne i samovoqno unositi pravoslavne ulisnice unijata, i nedozvoqenim srestvima raditi za uniju, ipo{to to samo daje povoda da se mno`e one tu`be, koje mi svakidan podnose moji jednovjernici na nasiqe savjesti, prije~e}i mi nataj na~in da se bavim kao {to bi trebalo unutra{wom eparhijskomupravom i prisiqavaju}i me da samo o uniji mislim i da svojim`albama radi unije uznemirujem visoka mjesta, prinu|en samotvoreno kazati V. P, da mi ovo veliku brigu zadaje za budu}nost495

povjerenog mi naroda, te zamoliti V. P. da blagoizvoli zauzeti sekod Wegovog Veli~anstva za moje jednovjernike, koji su li{eni svakeutjehe, kako bi odre|ena bila jedna naro~ita politi~ko-duhovnakomisija, koja bi potanko i odmah imala da ispita tu`be i `albeonih, koji su od doti~nih vlasti ozna~eni kao unijati a u samojstvari to nijesu, kao i u op}e `albe pravoslavnih podanika W. V,protiv nasiqa na vjersku svijest, te da bi se odredile stalne mjere, kakobi u op}e pravoslavni Dalmatinci bili obezbije|eni protiv svakogsamovoqnog postupawa, nasiqa na savjest i gowewa, i kako bi im seumjesto dana{weg straha i mu~ewa povratio pre|a{wi du{evni pokoj,zadovoqstvo i sre}a, {to u`ivaju svi vijerni narodi, koji su podslavnim austrijskim skiptrom." 913@ivkovi}evo pismo ovo, kao {to se vidi, pokazuje da jasnije ne mo`ebiti, kako se unija u Dalmaciji zametnula i kakvim se ru`nim i niskimsrestvima ona zavodila, a sve sub auspiciis dalmatinskog guvernera,grafa Lilijenberga, koji se znao za vremena postarati, da pomenutaepiskopova molba kancleru Mitrovskom ostane neuva`ena. Maja 25. istegodine objavio je gubernijum ordinarijatu u odgovor na ono@ivkovi}evo pismo, da mora i u naprijed va`iti dotada{wa norma oprimawu unijata, i da episkop mora odmah opozvati svoju naredbu izdanusve{tenstvu, da ne izdaju matrikularne izvode o prijavqenim unijatima,i tijem naravno odbiven je i onaj episkopov predlog o mje{ovitojkomisiji za primawe unijata. 914 Pisao je poslije toga @ivkovi} igubernijumu u Zadar i sjediwenoj dvorskoj kancelariji u Be~, `ale}i sena nepravde i mole}i da se ne progoni pravoslavna vjera u Dalmaciji,kao {to je ona zbiqa tada progowena bila, ali ni{ta mu to nijepomoglo. Najposlije odlu~i sam po}i u Be~ i li~no prikazati tamotegobe svoje, kao pravoslavnog episkopa i `alosno stawe, u kojem senalaze pravoslavni Dalmatinci radi vjere svoje. Ovu svoju odluku on iostvari, i 30. juna iste (1735.) god. krene u Be~.U Be~u je @ivkovi} proveo okolo dva mjeseca, rade}i gdje je godmogao u za{titu pravoslavne vjere u Dalmaciji. Pomagao mu je u tomesavjetom i mitropolit Stratimirovi}, koji se tada nalazio u Be~u. Bioje @ivkovi} i kod cara. I resultatom toga wegovoga putovawa bio jeovaj gubernski dekret upravqen 16. septembra iste godine ordinarijatu u[ibeniku:„Uslijed predstavke gospodina episkopa @ivkovi}a podneseneWegovom Veli~anstvu u pogledu mijewawa vjere pravoslavnih, izvolilo jeW. V. 21. avgusta ove godine narediti, da se mora u najve}oj ta~nosti ibespristranosti ispitati i po zakonu presuditi o svakoj `albi, koju bi913 Ordin. br. 279.914 Gubern. br. 9581/3632 g. 1835.496

jedan ili drugi pravoslavni podnio radi prinu|avawa na uniju, u kojuon nije `elio nikada prije}i," 915Ova carska odluka mogla je utje{iti pravoslavne Dalmatince, jer jeona mogla zaprije~iti svaku samovoqu agenata unije nasprampravoslavnih. Ali je Lilijenberg na{ao na~ina da li{i pravoslavneDalmatince te utjehe.Mno{tvo tu`aba podneseno je bilo od strane raznih prevarom ilisilom pounija}enih, u kojim se tu`bama iznosilo, kako pojedini~inovnici upotrebqavahu novce, odre|ene za pomo} siromasima, i raznaobe}awa doti~nima, koji bi pristali na uniju a prema onima koji nijesuhtjeli pristati na uniju upotrebqavahu prijetwe i drugo. Povodom ovihtu`aba gubernijum je nalo`io komesaru Strmi}u, da ima podrobnu istraguu~initi o svima tim tu`bama i svakoga posebno na zapisniku ispitati, tesvoj rad podnijeti gubernijumu radi odnosne presude. Taj je nalog onajkomesar Strmi} izvr{io, i na osnovu wegovog izvje{taja gubernijum jesaop}io ordinarijatu ovo: 1. da nije istina da su pravoslavni biliiskqu~eni od onih materijalnih pomo}i, koje su vlasti razdavale uvrijeme nesta{ice; 2. da tu`be radi obe}awa,, ili prijetwa, {to bi bili~inili pojedini ~inovnici, parosi ili drugi, kako bi tijem privoqelipravoslavne na uniju, sve te tu`be pokazale su se bez temeqa, i daklenema se osnove postupati protivu optu`enih; 3. da je nare|eno zadarskomokru`nom poglavaru da postupa po zakonu sa onim pravoslavnima, odkojih se neki ve} nalaze u kriminalnoj tamnici, za koje se dokazalo da supotvorili doti~ne ~inovnike, parohe i druge; 4. da se dokazalo priistra`ivawu, da se neki ve} pounija}eni povrati{e opet na sasvijemnezakoniti na~in u pre|a{wu vjeru, bez o~uvawa propisanih pravila, ida ova stra{na samovoqa mora sada prestati, nego da moraju oni kojiho}e da istupe iz unijastva, podvr}i se za {est sedmica pou~avawu kodunijatskog sve{tenika, koji }e o tome obznaniti nadle`no poglavarstvo. 916Ovako je pisao gubernijum ordinarijatu 2. oktobra, a sedam danaka{we `ali se na pravoslavne parohe: vrli~kog i dragovi}kog, {to ne }eda po{aqu matrikularne izvode od 110 osoba, koje se u onim parohijamapounijati{e, te nare|uje ordinarijatu, da oni parosi moraju to odmahu~initi. 917 Episkop je protiv ovoga protestirao, navode}i svenezakonitosti, koje su po~iwene bile da se sastavi popis onihosoba, i kako ni isti dio istih nije po svojoj voqi pristao nauniju, a vi{e je od polovine nejake djece i u op}e maloqetnih; alito nije ni{ta pomoglo jer su dragovi}ki i vrli~ki sve{tenicimorali izdati one izvode, ina~e su odmah imali biti odvedeni utamnicu. Paroha vrli~kog Nikifora Kova~evi}a to je i sna{lo,915 Gubern. br. 17828/6299 g. 1835.916 Gubern. br. 18551/6721 od 2. okt. 1835.917 Gubern. br. 18502/6714 od 9. okt. 1835.497

isto kao {to je to sna{lo malo prije paroha kri~anskog GrigorijaRadulovi}a. Pravi teror je vladao tada u drni{kom i vrli~komsrezu. Ko se nije htio potpisati ili izjaviti za uniju, taj je gowenbio nemilosrdno, i tu`en kao buniteq naroda i kao protnvnikdr`avnoj vlasti. Do kraja novembra brojali su silnici upomenutim srezovima 320 osoba da su pre{le u uniju. I tada suure|ene bile tri samostalne unijatske parohije: u Kra~kama,Baqcima i Vrlici, i podre|ene kri`eva~kom unijatskom biskupu.Svaka je od tih parohija imala svog zasebnog unijatskog sve{tenika, avrli~ki unijatski paroh (Dulikravi}) imao je i kapelana(Qubatovi}a). U Kri~kama i Baqcima bile su velike unijatske crkve,a u Vrlici je bila samo kapela, koja }e se nekoliko vremena poslijepretvoriti u veliku unijatsku crkvu. Pravoslavnih sve{tenika izonih srezova bilo je u tamnicama pet, a ostali nijesu smjeli nirije~i da proslove protivu unijastva ili u obranu svojihparohijana, jer im se prijetilo, da }e kao buniteqi naroda bitiodmah vezani i odvedeni u tamincu. Episkop @ivkovi} pak nije znaovi{e {ta da radi, i kome da se `ali, a pomo}i ni od kuda nije mogaoda dobije. I unija}ewe, nasilno unija}ewe, produ`avalo se bezobzira.U novembru iste ove 1885. godine episkop @ivkovi} dobio je vijest,da je premje{ten iz Dalmacije u Budim, i bijedni pravoslavnidalmatinski narod morao je sada ostati bez svog episkopa, izlo`enbjesnilu unijatskom i fanatizmu.9.Premje{taj episkopa Pantelejmona @ivkovi}a u budimskueparhiju dekretiran je bio carskom odlukom 20. oktobra 1835. godine.Ostao je on u Dalmaciji poslije toga jo{ svu zimu i otputovao je tekprvih dana marta 1836. god, ostaviv{i za administratora eparhijeSimeona Trkuqu, kojega je prije odlaska proizveo za titularnogarhimandrita manastira Krupe. Nastupilo je sada interregnumepiscopale, koje je trajalo za osam godina. Trkuqu nijesu smatrali dabi mogao biti episkop, a razni kandidati iz karlova~ke mitropolijeprotivili su se da po|u u Dalmaciju, te se s toga i tako dugointerregnum.Iz odnosnih zvani~nih spisa ne vidi se, da je arhimandrit Trkuqarazvio osobitu energiju kao administrator eparhije, premda se tood wega nije moglo strogo ni zahtijevati, obzirom na polo`ajwegov i na tada{we `alosne vjerske prilike.Osnovav{i one tri unijatske parohije, prijateqi unijastva htjelisu da sve~ano{}u nekom poka`u svijetu svoju pobjedu nadpravoslavnom crkvom, a ra~unali su da }e tijem mo`da privu}i uuniju jo{ vi{e pravoslavnoga naroda. Radi toga pozvali su498

kri`eva~kog unijatskog biskupa, da do|e pohoditi svoje novoduhovno stado. U junu 1836. godine ovaj je biskup i do{ao. Proveoje jedanaest dana u drn{ikom srezu, i slu`io je najprije ukri~anskoj unijatskoj crkvi, a sutradan u baqa~koj. Osimrimokatolika, vrlo je malo unijata bilo na tim slu`bama, a uBaqcima crkva bi ostala bila gotovo prazna za vrijeme slu`be, danije tu do{ao {ibeni~ki biskup Bordini, koji sa svojimsve{tenstvom i rimokatolicima napuni{e crkvu. Bio je istiunijatski biskup 8. juna i u Vrlici. Po rije~ima arhim. Trkuqe upismu mitropolitu Stratimirovi}u, kao da se ovaj unijatski biskupna{ao nezadovoqan u Dalmaciji, tako da „vo Derni[q i vx Zadarqskazwvalx, da onx zdq slabu pastvu imatx i da obmanenx

uputi}e ga tada da se za {est sedmica podvrgava pou~avawu ukatoli~koj vjeri, kao {to je to ve} propisano za Dalmaciju. Ako topou~avawe ostane bez uspjeha, tada se ne smije prosiocu zaprije~itipovratak u pre|a{wu wegovu vjeru, nego treba obznaniti unijatskogsve{tenika da je doti~ni istupio iz wegove zajednice. 920 Odlukom ovomdvorske kancelarije nije ipak ograni~avala se dotada{wa samovoqaagenata unija}ewa, i oni su produ`avali postupati kao i do sada, auvjek pod za{titom dalmatinskog guvernera Lilijenberga.10.Za sve ovo vrijeme unijatskih smutwa u Dalmaciji sva je pa`waeparhijske vlasti obra}ena bila iskqu~ivo na obranu pravoslavne vjereod unijatske napasti, i prema tome malo je mogla ista vlast {ta da radipo drugim granama eparhijske uprave. Sve{tenstvo je dalmatinskorazumijevalo dobro te{ka isku{ewa, koja mora da ispita pravoslavnavjera i crkva, te svjesno prve i glavne du`nosti svoje, ~uvalo je koliko jevi{e moglo pastvu svoju, da je la`ni proroci ne zavedu, i vr{e}i tusvoju du`nost slu{alo je sredi{wu eparhijsku vlast u svemu, tako da jeunutra{wi crkveni `ivot u op}e mirno i u redu tekao, osim uPetrovom poqu i vrli~koj krajini, gdje se unija ugwezdila bila.Episkopska residencija i klirikalna {kola bila je u [ibeniku.Jo{ u po~etku svoga episkopstvovawa Raja~i} je pokrenuo bio pitawe, dabi i residencija i ona {kola premje{tena bila u Zadar, kao glavnomjesto dalmatinske kraqevine. Pitawe je ovo tada leglo radi unije,niti se vi{e pokretalo ni od Raja~i}a, ni od @ivkovn}a. Pokrenuo jeopet ovo pitawe administrator eparhije Trkuqa u jesen 1837. god, kad seradi eparhijskih poslova nalazio u Zadru. Gubernijum je na{ao da je izbog dr`avnih razloga cjelishodno, da pravoslavni episkop ima stalnosvoje boravqewe u Zadru, u kome se nalazi i sredi{wa politi~ka uprava.U tome smislu gubernijum je i u~inio odnosni predlog, u Be~, i 3. jula1838. godine izi{la je carska odluka, da se residencija pravoslavnogdalmatinskog episkopa premje{ta iz [ibenika u Zadar. 921 Odmah poslijetoga preduzelo se sve {to je nu`no za ostvarewe one carske odluke, i dokraja iste godine dr`avna gra|evinska uprava predlo`ila je ku}u knezaDede Mitrovi}a, koja bi imala slu`iti za episkopiju i za klirikalnu{kolu i podnijela je odnosne nacrte po kojima bi se imala ista ku}aprirediti za pomenutu svrhu. 922U gradwi nu`nih novih lokala i dok se sve priredilo kako treba,proteklo je gotovo tri godine, sve do 8. (20.) oktobra 1841. godine. To jebilo, kad je ve} umro bio dotada{qi administrator eparhijearhimandrit Simeon Trkuqa (19. maja 1841.), i kad je privremenim920 Presid. br. 654. od 12. maja 1837.921 Gubern. br. 13408/4333 od 1. avgusta 1838.922 Gubern. br. 22809/7192 od 12. dec. 1838.500

eparhijskim adamnistratorom bio krupski jeromonah i skradinski parohSilvestar Vu~kovi}. Za uspomenu ovoga doga|aja sastavqena je bila ovaspomenica: ,,Na vqdomostx potomstvu, da < danasx, 8. (20.) oktovri]1841. l, podx upravomx pre~estnxj[egx gospodina vikara SilvestraVu~kovi}a ieromonaha manastira Krupe, i nqgovogx tajnikaSpiridona Popovi}a, {iben~anina, stolica pravoslavnogxepiskopata dalmatinskago, ko] < odx lqta 1808. (il]du osamx stoosmogx) do danasx u {ibeniku prebwvala, za

introniziran kao dalmatinski episkop u Zadru 19. decembra. Oddana odlaska Kragujevi}eva iz Dalmacije pa do dolaskaMutibari}eva, dakle za nekih sedam mjeseci, administrirao jedalmatinsku eparhiju profesor klirikalne {kole, jeromonahAtanasije ^urli}, kojega je Mutibari} odmah poslije svojeintronizacije na prvoj arhijerejskoj slu`bi na Bo`i} proizveo zaarhimandrita man. Krupe. Dvije nedjeqe ka{we, na Bogojavqewe1844. g. isti episkop proizveo je za arhimandrita man. Krke i StevanaKne`evi}a, koji }e poslije Mutibari}a postati dalmatinskimepiskopom.Mutibari}, ba~vanin, zauzeo je dalmatinsku episkopsku katedru unajboqoj mu{koj snazi. Bilo mu je 43 godine. Bio je u~eni bogoslov,osobito dobar kanonist. Bio je vrlo pobo`an i osobito odan crkvenomblagoqepiju. Svjestan uzvi{enosti episkopskoga zvawa i svog jerarhijskogzna~aja, energi~no je nastojao da svak {tuje i pokorava se wegovoj vlasti,koju je on razvijao radi odr`awa sve{teni~ke discipline i dobroga redau crkvi i u crkvenoj administraciji. Takvu je istu energiju Mutibari}pokazivao i prema vladi, brane}i prava svoje crkve i ~uvaju}i svoje stadood inovjernih napadaja. Ovakvo wegovo dr`awe i postupawe zadobilomu je kod ozbiqnoga svijeta qubav i po{tovawe, a samovoqne on je znaoavtoritetom svojim slomiti i prinuditi na poslu{nost. Uva`avala ga jei vlada i potpomagala ga je u svakom wegovom poslu, koji se ticao dobrogeparhijskog ure|ewa.Htio je Mutibari} da ~ak li~no upozna svu eparhiju svoju, kako bimogao tada raditi {to treba za stalno weno ure|ewe. Radi toga odmah uproqe}u prve godine preduzme op}u kanoni~ku posjetu sve svoje eparhije.Na povratku iz Boke i Dubrovnika na|e se episkop 28. maja 1844. g. uVrlici, u onaj isti dan, kad je tu bio kri`eva~ki unijatski biskup(Gavr. Smi~iklas) da posveti novu vrli~ku unijatsku crkvu. Tom seprilikom pokazalo, kako je slaba korjena unija uhvatila bila uDalmaciji i da je ona samo silom nametnuta bila doti~nima, koji suslabiji i siroma{niji bili u vrli~koj krajini; jer pokraj sve sve~anostiosve}ewa crkve i pokraj svega toga, {to je i biskup i mno{tvorimokatoli~kih sve{tenika tu bilo, i mnogo raznih ~inovnika, ipak sav jesvijet po{ao u pravoslavnu crkvu na arhijerejsku slu`bu, a unijatska jecrkva skoro pusta bila, osim onih sve{tenika i ~inovnika. A ovo setuma~i tijem, {to se tada ve} gubernijum dalmatinski nije zanosiounijastvom, kao pod Lilijenbergom, i {to se nemilosrdno kaznio svakiprozelitski poku{aj. Ovo isto se pokazalo tada i u drni{kom srezu,gdje je Mutibari} proveo osam dana, od 4. do 12. juna.Povrativ{i se u svoju residenciju po~ne odmah Mutibari} izdavatinaredbe o dobrom redu, koji je htio da utvrdi u eparhijskoj upravi, aosobito u sve{tenstvu, koje je za dugog interregnum episcopale, osobito u502

nekim srezovima, postalo bilo samovoqno. Pitawem o ure|ewusve{teni~ke discipline mnogo se Mutibari} bavio, i ovaj posao, kao{to je i pojmqivo, zadavao mu je dosta glavoboqe. Pokrenuo je on i tripitawa, koja su od velikoga zna~aja bila za pravilni eparhijski `ivot.Prvo je bilo pitawe, da se zavede eparhijska konsistorija, o kojoj jetoliko nastojao jo{ Raja~i}, kad je bio u Dalmaciji episkop. Na{ao jeMutibari} oslona za ovu stvar kod dalmatinskog gubernijuma. I ako seu tome tada nije moglo uspjeti radi politi~kih razloga, ali jespremqeno ve} bilo zemqi{te, da se mogla poslije lako ustrojitikonsistorija. Drugo je pitawe bilo sistemizirawe protoprezviterata iparohija u dalmatinskoj eparhiji. Sve je to do Mutibari}a bez stalnogure|ewa bilo, i on je podnio motivirani predlog o tome, tako da kad jedo{ao na katedru na{qednik Mutibari}ev, i ova je stvar bila gotova.Klirikalna {kola bilo je tre}e pitawe, kojim se Mutibari} bavio. Onje `elio da bi sve{tenstvo pravoslavno u Dalmaciji imalo vi{eobrazovawa nego {to mu je to mogla dati tada{wa klirikalna {kola,te se dogovorio sa gubernijumom, kako bi se ostvario nekada{wiRaja~i}ev predlog, da sa ve}im obrazovawem stupaju klirici slu{awubogoslovskih nauka. Nije se moglo do}i do `eqene svrhe, ali jeMutibari} ipak dobio, da se tada{wi broj dr`avnih stipendija,odre|enih za klirike, podvostru~i, te je sada bilo 50 takvih stipendijaumjesto 25, {to je dotle postojalo.Ovo i drugo jo{, {to spada ve} u novi period istorije dalmatinskecrkve, u kojem }e Mutibari} tako|er djelovati, pokazuje neumornostarawe ovoga episkopa o dobru povjerene mu eparhije. A pokazao je onto i u pitawu tada{wih unijata u Dalmaciji.12.Po zvani~noj statistici 1846. godine u Dalmaciji je bilo 878 unijata,i to: u politi~koj op}ini drni{koj 694, vrli~koj 148, kninskoj 33,makarskoj 2 i zadarskoj 1 unijat, pored 79. 770 pravoslavnih. 927 Kad suna~ela vjerske slobode i ravnopravnosti usvojena bila i u Be~u, kaona~ela pravi~nosti i 25. aprila 1848. god. objavqen dr`avni ustav,episkop Mutibari} odlu~io je odmah da se tim uskoristi za crkvusvoju.U proqe}e 1848. godine on preduzme novu kanoni~ku posjetu svojeeparhije, i u Petrovom poqu provede dvije nedjeqe, koje je on upotrebionajvi{e u propovijedawu narodu o onim na~elima, koja sada vladaju uavstrijskoj monarhiji, i kako treba da se tijem sada uskoriste svi oni,koji smatraju da su nezakonito otrgnuti bili od pravoslavne crkve.Propovijed ova episkopova imala je za po{qedicu, da je 256 unijatadrni{koga sreza odlu~ilo zamoliti, da bi im dopu{teno bilo povratiti927 Petter, Dalmatien. I, 8.503

se u pre|a{wu svoju vjeru. Ovu odluku oni i ostvare te napi{u 1. oktobra1848. odnosnu molbenicu na ministra Stadiona. Molbenica ta ovo je:„Dok milioni vijernih podanika austrijskih raduju se i vesele poradidobivene od predobroga cesara dragocjene ustavne slobode, midoqenazna~eni, isto tako vijerni podanici wegovi, ronimo gorke suze odprete{ke `alosti i nevoqe, vide}i, da ono {to je svijetli cesarmplostivo udijelio svima u op}e narodima wegovim, nama se bijednimapod kojekakvim la`nim izgovorima ista sloboda jednako uskra}uje. A to je,velemo`ni gospodine, sloboda savjesti, koju je razgla{eni ustav svakomgra|aninu i austrpjskom podaniku sve~ano zajam~io. Jo{ prije nekolikogodina kad je onakav duh jezuitizma u pokojnom guvernatoru Lilijeibergustekao sebi najvru}ega prijateqa, i kad ovaj siloviti ~ovjek bje{e tvrdoodlu~io, da Dalmatince isto~noga zakona li{i one stvari, koja je ~ovjekunajsvetija, to jest religije, tada smo se mi bijedni i nevoqni daliprevariti, ne mogav{i kao prosti qudi proniknuti onake namjere na{ihneprijateqa. Pod la`nim i himbenim uvjeravawem, da zakon koji namname}ahu ovi novi apostoli smutwe i nesklada, jest isti onaj, u kojemsmo ro|eni, upadosmo u zapete nam zasjede; ali za na{u sre}u niko to neu~ini iz pravoga uvjerewa i ~iste naklonosti, nego {to su neki od naspodmi}eni novcem, drugi obe}awem kakve milosti od cesara, tre}iprijetwama ili obe}awem da }e se osloboditi od tamnice za u~iwenukakvu malu krivicu. To je, velemo`ni gospodine, slavni po~etak nesretneunije u Dalmaciji, a plodovi wezini nijesu mogli dugo izostati; jerumjesto bratskoga sklada i prave hri{}anske qubavi, urodi nam unijamr`wu i nenavist, posija nemir u ku}ama, zavadi mu`a sa `enom, oca sadjecom, upropasti tolike porodice zbog utamni~ewa wihovih starje{ina,i sve to ni za {to drugo, ve} {to su `eqeli ostati vijerni majci svojojcrkvi. Unija je ulila veliko nepovjerewe prema vladi u 80. 000pravoslavnih Dalmatinaca, koji, vide}i kako se s crkvom wihovompostupa, i to od istih onih koji bi imali da nastoje o miru i slozi,morali su naravno podozrijevati na vladu i smatrati je za neprijateqavjere svoje. Pa sva ta upiwawa od strane prikrivenog jezuitizma i sve onemnoge nov~ane `rtve urodile su samo to, da se svega ~etiri stotine osobapotpisalo za uniju, izme|u kojih ve}i dio i danas se neprestano tu`i naprevaru, niti ho}e i{ta da zna od tog novog zakona. Pa je li vrijednobilo, preuzvi{eni gospodine, sagraditi o dr`avnom tro{ku za tu {akuprevarenih qudi tri velike crkve i uz wih ku}e za prebivawe paroha? Jeli vrijedno i je li politi~no, da se i danas, kad je carevina prezdu`ena,a narod u najve}oj oskudici, pla}aju iz dr`avne blagajnice unijatskisve{tenici i u~iteqi?„Mi smo se jo{ u samome po~etku tu`ili za u~iwenu nam nepravdupreko na{ih biv{ih episkopa Raja~i}a i @ivkovi}a, a i neposrednosmo se o tome vladi `alili, i svagda na{u ~vrstu odluku iskazivali, da504

`elimo mi i djeca na{a ostati oni isti, {to smo i prije bili, to jestpravoslavne nesjediwene crkve sinovi, i molili smo da nam budedopu{teno povratiti se u staru vjeru, u kojoj smo se rodili i u kojoj`elimo i umrijeti. Ali sve te pravedne i pune poniznosti pro{we na{eznado{e na{i neprijateqi svagda osujetiti, tako da se evo i dodana{wega dana mi nalazimo bez ispovijedi i bez svake duhovne utjehe.„Sada, pak, kad po milosti carskoj svi mnogobrojni narodi wegoviu`ivaju potpunu slobodu vjere, utje~emo se i mi doleimenovani pod kriloi obranu va{e preuzvi{enosti s prepokornom molbom, da biste odlu~nunaredbu izdali komu treba, da, kao {to zapovijeda i premilostivi carva{, nikakve nam zaprijeke ne ~ine povratku na{em u wedra stare na{ecrkve nesjediwene, od koje se u srcu mi nijesmo nikada odljepili. Mi`elimo ovaj povratak u staru na{u crkvu u~initi bez ikakvogkatihizirawa i bez ikakvog hodawa k unijatskim sve{tenicima, jer bi tona{im protivnicima samo `eqenu zgodu dalo, da nas opet kao i do sadakiwe i mu~e, nego molimo, da se pravoslavnim parosima naredi, da vasod sada smatraju za svoje duhovne ovce i da vam pru`aju svaku duhovnuutjehu. 928Ova molbenica bila je poslata dalamtinskom zastupniku nadr`avnom saboru u Kromjeri`u (Kremsier in Mahren) dr. TodoruPetranovi}u, koji 24. novembra iste godine sprovede je ministruStadionu uz svoje pismo, u kojem mu najtoplije preporu~uje, da budeuva`ena molba prosilaca. U februaru 1849. godine ministar jeodgovorio dr. Petranovi}u, upu}uju}i ga na ministarsku naredbu od 30januara 1849. g, u kojoj ima potpuno rije{ewe ona molbenica. A u tojministarskoj naredbi pi{e ovo: „Slobodno je svakome koji je navr{ioosamnaest godina prije}i iz jednog hri{}anskog vjerozakona u drugi.Samo mora pri tome biti ovo izvr{eno: koji `eli taj prijelaz u~initi,du`an je javiti tu svoju namjeru sve{teniku one vjerozakonske op{tine,kojoj je dotle pripadao, u prisustvu dva svjedoka, koja on sam izabere;kada pro|u ~etiri sedmice poslije te objave, mora isti i opet o~itovatipred sve{tenikom iste vjerozakonske op{tine da u svojoj namjeri tvrdoostaje, i to pred ona dva ista svjedoka, ili pred druga dva, koje }e onizabrati. Sve{tenik je du`an izdati onome, koji namjerava u drugivjerozakon prije}i, pismeno svjedo~anstvo o tome, da se isti dva putaprikazao. Ako zbog ma kakvog bilo uzroka ne bi htio sve{tenik izdatito svjedo~anstvo, imaju vlast da takvo svjedo~anstvo izdadu ona dvasvjedoka. Taj, koji prelazi u drugi vjerozakon, mora doti~nosvjedo~anstvo pokazati i predati sve{teniku one vjerozakonske op{tine,u koju sada prelazi i tijem svr{ava posao prijelaza. A sve druge naredbe,koje su do sada va`ile u pogledu prijelaza iz jednog vjerozakona u drugi,928 Dobra se kopija ove molbenice nalazi u arhivi zadarske episkopije za 1849. g, a {tampana je i u S.D. Magazinu za 1850. g. str. 93.505

od danas postaju bez va`nosti." 929 Mjesec dana ka{we, i to 4. marta 1849.godine objavqen je carski patent, po kojemu se pravoslavna vjerapriznaje ravnopravnom svima ostalima u austrijskoj monarhiji zakonompriznatim vjeroispovjestima.Poslije one ministarske naredbe i ovog patenta po~eli su mahomvra}ati se u pravoslavnu crkvu dalamtinski unijati, 930 i pravoslavnacrkva u Dalmaciji po~iwe tad svoj mirni i pravilni `ivot.3 A K Q U ^ A KOp}i pogled na pro{lost pravoslavne crkve u Dalmaciji za minulihosamnaest vijekova (od ap. Pavla do polovine XIX vijeka) pokazuje sliku,koja je mnogo pou~na za svakog pravoslavnog hri{}anina, a posebno zapravoslavnog Dalmatinca. Pou~na je za sve pravoslavne hri{}ane, jer setu u punoj svjetlosti pokazala istina Spasiteqevog obe}awa, da }e Onsvagda biti sa Svojom crkvom, i da joj paklena vrata ne }e odoqeti;pou~na je ta slika za pravoslavne Dalmatince, jer u woj vide svastradawa predaka svojih za vjeru pravoslavnu i ustrajnost wihovumu{ku u borbi za vjeru, te dakle `ivi primjer, kako treba da su i oninepomi~ni u odanosti k pravoslavnoj vjeri i gotovi, kao i predci im,pretrijeti radije i najve}a stradawa, nego li popustiti u vjeri.Samo prvih devet vijekova pravoslavna je vjera bila slobodna uDalmaciji. Poslije toga po~iwu goniti tu vjeru, i do kraja XIII vijekauspjeli su bili u tome toliko, da su pravoslavnu vjeru ispovijedale uDalmaciji tek nekolike gr~ke kolonnje, koje su malo hiqada du{abrojale. I vaqda bi silnnci uspjeli bili istrijebiti iz Dalmacije i tegr~ke kolonije, te iskorijeniti sasvijem iz ove zemqe pravoslavqe, danije Bo`ji promisao poslao u Dalmaciju Srbe da ga sa~uvaju. DolaskomSrba u Dalmaciju, pravoslavna se vjera ve} u XIV vijeku tu bujnorazvija, i izgledi su svi bili, da }e ona zavladati u svoj ovoj zemqi kao{to je to bilo do po{qedwe ~etvrti IX vijeka. Ali srpski car Du{annije htio onoliko brige voditi o Dalmaciji, koliko su ga na to sameprilike vremena nukale, te se i pravoslavna crkva nije tu moglaosna`iti onako, kako bi to bilo da se Du{anova vlast u~vrstila najadranskom moru. Dogodila se poslije toga Kosovska katastrofa, koja jeuzrokom bila kulturnom nazatku svega balkanskog poluostrva. „Es ist einweltgeschichtlicher Jammer," pi{e jenski profesor H. Gelcer, „dass derUngluckstag von Kosovo Polje diesem herrlichen Volke (den Serben), demedelsten aller Slavenstamme, die Herrshaft auf der Hamushalbinsel entriss und929 S. D. Magazin za 1850. str. 100.930 I danas postoje u Dalmaciji one tri unijatske parohije i svaka ima svog sve{tenika, a unijata ima:u kri~anskoj parohiji 36, u baqa~koj 7 i u vrli~koj 29, svega dakle 72 unijata.506

so der turkischen Barbarei freinen Raum liess." 931 Ova kosovska katastrofabila je sudbonosna i za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji, jer je istacrkva sku~ena bila u slobodnom svom razvijawu. Dobilo je poslije togau Dalmaciji svemo} latinsko sve{tenstvo, a pod zakriqem dr`avnihvlasti, i tada po~iwe otvoreno gowewe pravoslavne vjere i sviju onihkoji su tu vjeru ispovijedali. I to gowewe trajalo je za nekolikovijekova, sve do polovine XIX vijeka. Koliko su je gonili tu vjeru, i dasu je htjeli sasvijem iskorijeniti iz Dalmacije, vidjeli smo; ali smo ito vidjeli, da su je mu{ki i odu{evqeno branili plemeniti predcina{i, i da za obranu wenu nijesu se oni bojali ni tamnice, nitidrugih te{kih mu~ewa, i Bog im je bio u pomo}i. „Gonima] i nikqmxne za\i\aema], pravoslavna] cerkovx vx Dalmacii ~udomx Bo`iejblagodati ucqlqla doselq,” opa`a jedan ruski akademik; a srpskijedan u~eni patriot, kad je pro~itao prvu kwigu dokumenata o na{ojcrkvi, napisao je ovo: „pravoslavnoj crkvi dalamtinskoj treba da secijelo pravoslavqe pokloni i da joj dade mjesto me|u svojijemnajprvijem crkvama."931 K. Krumbacher, Geschichte der byzantin. Litteratur. Munchen 1897. S. 1054. Srpski: ,,Nesre}a je op}egistorijskog zna~aja, {to je propast na Kosovu oduzela Srbima, tome slavnom i izme|u svijuslovenskih plemena najplemenitijem narodu, gospodstvo na balkanskom poluostrvu i time ostavilaslobodno poqe turskom varvarstvu.”507

LITERATURA:Kwige zapadnih pisaca nevedene su sve u biqe{kama pod tekstom. Ovdjespomiwemo kwige pravosl. pisaca o pro{losti prav. Crkve u Dalmaciji:Ep. Simeon Kon~arevi}, Qetopis gra|anskih i crkvenih doga|aja dopolovine ΧVIII vijeka. Rukopis na rusko-crkvenom jeziku.Ep. Sofronije Kutuvali, Uspomene o crkvenim doga|ajima od ΧIII doΧVIII vijeka. Rukopis na gr~kom jeziku.Dr. Teodor Petranovi}, Pregled istorije pravosl. crkve uDalmaciji. [tampano u Srpsko-dalm. Magazinu za 1836. g. (str. 95-104).Ep. Gerasim Petranovi}, O pravosl. dalmatinskim episkopima.[tampano u S-d. Magazinu za 1859. 1861-1864. god. Od istoga pisca imajo{ mnogo monografija i biqe`aka iz istorije dalmatinske crkve uraznim kwigama Magazina.E. Golubinskij, Eparhi] dalmatinska]. [tamiano u kwizi: Kratkijo~erkx istorii pravosl. cerkvej bolgarskoj, serbskoj i rumwnskoj.Moskva, 1871. (str. 627-634).Nilx Popovx, Pravosl. cerkovx vx Dalmacii otx XVI do XIX vqka.[tampano u `urnalu Pravoslavnoe Obozrqnie za 1873. god.L. V. Berezinx, O~erkx istorii serbskoj pravosl. cerkvi vxDalmacii. [tampano u II tomu (str. 83-189) kwige: Horvati], Slavoni],Dalmaci] i Voenna] Granica. S. Peterburgx, 1879.Arhim. Ni}ifor Du~i}, Srpska pravosl. crkva u Dalmaciji.[tampano u kwizi: Istorija srpske pravoslavne crkve. Beograd. 1894.(str. 303-312).508

Ep. Nikanor Ru`i~i}, Srpska crkva u Dalmaciji. [tampano u I tomu(str. 121-169) i II tomu (370-387) kwige: Istorija srpske crkve. Zagreb,1893. Beograd, 1895.Za noviju istoriju pravosl. crkve u Dalmaciji:Arhim. Gerasimx Zeli}x, @itie. Budimx, 1823, У izdawu srpskekwi`evne zadruge, kwige 36, 44. i 58.Protojerej Dimitrije Ruvarac, Avtobiografija protosin|ela KirilaCvjetkovi}a. Beograd, 1898.Sin|el Spiridon Aleksijevi}, Spomenak Miloradov. Crkvenidoga|aji od 1778. do 1836. godine. Rukopis.Drugi jo{ razni pravoslavni pisci, koji spomenu{e pojedine doga|ajeiz pro{losti pravoslavne crkve u Dalmaciji, navedeni su u odnosnimbiqe{kama pod tekstom.K piscima koji su navedeni u 33. biqe{ci na 40. strani ove kwige,treba dodati jo{: J. E. Th. Wiltsch, Handbuch der kirchlichen Geographieund Statistik. (Berlin, 1846). Tu pi{e, kako je 730. g. car Lav oduzeo ispodvlasti rimskoga patrijarha i pridru`io carigradskom patrijarhatuCalabrien, Sicilien und alle Provinzen Illyricum's. Poku{ao je papa Adrijan(772-795) da mu car Konstantin povrati te provincije, isto kao iNikola I (858-867), ali uzaludno. Papa Jovan VII (872-882) spomiwe upismu bugarskom kraqu Mihajilu i u pismu solinskom kliru, dass ganzDalmatien unter der Jurisdiction des Patriarchen von Constantinopolis gestandenhabe und namentlich die Bischofe von Belogradum, Adransum, Absorum,Spalatum und Jadera. I tek iz jednog pisma pape Aleksandra II (1061-1073)arhijepiskopu Petru dalmatinskom i slavonskom vidi se, da su tada diesebeiden Lander (Dalmatien und Slavonien) wiederum eine Kirchen-Proyinz derromischen Dioces geworden sind (I, 399-400. 402-403).509

SADR@AJ:PristupPrvi period (55-313.)Osnovawe dalmatinske crkveAp. Pavao u DalmacijiLegende o Domnu, prvom. dalm. episkopuDrugi period (313-732.)Op}i pregled1. Ure|ewe i jerarhijski polo`aj dalm. crkve2. Promjena jerarhijskog polo`aja dalm. crkve3. Pravosl. vjera u Dalmaciji u ovom periodu4. Kalu|erstvo u DalmacijiTre}i period (732-1075.)Op}i pregled1. Arhijepiskopi Petar i Lav2. Politi~ki doga|aji u Dalmaciji u IX vijeku3. Kr{tewe Hrvata4. Odnosi izme|u Rima i Carigrada u IX vijeku5. Borba romanizma protivu slovenske crkve6. Pobjeda romanizma nad slovenskom crkvom7. Dmitar Svinimir hrvatski8. Op}i pregled crkv. doga|aja u ovom periodu^etvrti period (1075-1420.)Op}i pregled1. Odno{aj izme|u Grka i Latina2. Pravosl. crkva u Dalmaciji krajem XI vijeka510

3. Stawe crkve u XII vijeku4. Franci{kanski i dominikanski ordeni5. Poloti~ki polo`aj Dalmacije u XII i XIII vijeku6. Prve srpske crkvene op{tine u Dalmaciji7. Odnosi izme|u cara Du{ana i rimskoga pape8. Manastir Krka9. Manastir Krupa10. Kraq Stevan Tvrtko11. Manastir Dragovi}12. Pravoslavqe u gr~kim dalm. kolonijama13. Op}i pregled crkv. doga|aja u ovom perioduPeti period (1420-1699.)Op}i pregledI Pravosl. crkva u dalmat. kontinentu1. Nove srpske crkv. op{tine2. Turska osvajawa u Dalmaciji3. Kninski sanxakat4.Nove srpske crkv. op{tine5. Li~ki i kli{ki sanxakat6. Srp. Dalm. crkva pod jurisdikcijom dabrobos. Mitropolita7. Aksentije, dabrobosanski mitropolit8. Todor, dabrobosanski mitropolit9. Turski posjedi u Dalmaciji10. Fratarska propaganda u Dalmaciji11. Pobjeda hri{}anskog oru`ja u Dalmaciji12. Nove srpske crkv. op{tine13. Bosanski fratri ciqaju na Dalmaciju14. Stradawa pravoslavnih od fratar511

II Pravosl. crkva u dalm. primorjuOp}i pregled1 1. Mleta~ka pravosl. crkvena op{tina2. Rim prema mleta~koj pravosl. crkv. op{tini3. Pravosl. hram u Mlecima4. Unijatske intrige u Mlecima5. Pravosl. crkv. op{tine u [ibeniku, Zadru i Skradinu6. Pravoslavni hramovi u [ibeniku, Zadru i Hvaru7. Polo`aj pravoslavnih na Kipru8. Ure|ewe mleta~ke crkvene op{tine9. Polo`aj pravoslavnih u Krfu10. Polo`aj pravoslavnih na Kritu11. Gavril Sever, mleta~ko-dalmat. episkop12. Gavrilov rad u za{titu pravosl. vjere13. Odno{aji izme|u Rima i mlet. Republike14. Ep. Gavril prema jezuitima15. Episkop Teofan Ksenakis16. Rim prema mlet. pravoslavnoj crkv. op{tini17. Ivan. T. Mrnavi} protivu pravosl. [iben~ana18. Episkop Nikodim Metaksas19. Episkop Atanasije Valerijan20. Episkop Melentije Hortakis21. Episkop Metodije Moroni22. Episkop Gerasim Vlahos[esti period (1699-1797.)Op}i pregled1. Episkop Melentije Tipaldi2. Dalmat. proveditor Petar Valijer512

3. Ep. Tipaldi odri~e se pravoslavne vjere4. Srpski episkopi: Vasilije i Nikodim5. Proveditor Justin Riva6. Ep. Tipaldi protivu pravosl. crkve7. Episkop Savatija Qubibrati}8. Doga|aji u mleta~koj crkv. op{tini9. Ep. Savatija u obrani pravosl. crkve10. Ep. Stevan Qubibrati}11. Arcibiskup Zmajevi} protivu ep. Stevana12. Zmajevi}evo Ogledalo istine13. Dalmatinski biskupi protivu pravosl. crkve14. Crkvena skup{tina u Benkovcu 1731. god.15. Nezgode za pravosl. dalmatinsku crkvu16. Arcibiskup Karaman protivu pravosl. crkve17. Episkop Simeon Kon~arevi}18. Skradinska crkv. op{tina19. Biskup Dinari} protivu pravoslavnih20. Biskupi na poslu protivu pravoslavnih21. Proveditor Dijedo da ne smije biti pravosl. u Dalmaciji22. Predstavke pravosl. Dalmatinaca u obranu vjere svoje23. Arcib. Karaman pozvan pred mleta~ki senat24. Pitawe o pravosl. {kolama u Dalmaciji25. Arhim. Nikanor Rajevi} upraviteq dalm. crkve26. Nove nezgode za prav. Crkvu u Dalmaciji27. Arhim. Nikanor Bogunovi} upraviteq dalm. crkve28. Episkop Sofronije Kutuvali29. Inkvizitori da se dade episkop pravosl. Dalmatincima30. Arhim. Gerasim upraviteq dalm. crkve513

Sedmi period (1797-1849.)Op}i pregledI Doba za prvog austrijskog vladawa1. Mitrop. Stratimirovi} uti~e u poslove dalm. crkve2. Pakra~ki ep. Kiril @ivkovi} u Dalmaciji3. Lat. Sve{tenstvo protivu prav. Vjere4. Imenovawe arhim. Ivkovi}a za episkopa osuje}eno5. Rastrojstvo u sve{tenstvu6. Starawe ep. Petra o dalm. crkviII Doba francuskog vladawa1. Proveditor Dandolo u korist prav. Dalm. crkve2. Napoleonova odluka o ure|ewu dalm. crkve3. Dolazak ep. Kraqevi}a u Dalmaciju4. Imenovawe Kraqevi}a za dalm. episkopa5. Pogled na francusko vladawe u DalmacijiIII Doba od kona~nog utvr|ewa austrijske vlade1. Nastojawe Kraqevi}evo da bude priznat za episkopa2. Dopisivawe o zakonitosti Kraqevi}eva episkopstva3. Kraqevi} zami{qa pounijatiti dalm. eparhiju4. Kraqevi} polazi u Be~5. Formalni Kraqevi}ev predlog uniji6. Dalmatinci na obrani pravosl. vjere7. Stratimirovi} na obrani pravosl. vjere u Dalmaciji8. Doga|aji u [ibeniku o Duhovima 1821. godine9. Dopisivawe Stratimirovi}evo sa Be~om o Dalmaciji10. Aleksijevi} administrator dalm. eparhije11. Kraqevi} se pravda da nije mislio o uniji12. Kraqevi} biva pensioniran514

IV Srpski episkopi u Dalmaciji1. Episkop Josif Raja~i}2. Po~etak unije u Petrovom poqu3. Ustanova klirikalne {kole4. Revnost Raja~i}eva za pravoslavqe5. Ubijstvo unijatskog popa Kri~ke6. Nastojawe Raja~i}evo o zavedewu konsistorije7. Protosin|el Trkuqa administrator eparhije8. Episkop Pantelejmon @ivkovi}9. Trkuqa opet administrator eparhije10. Episk. residencija prelazi iz [ibenika u Zadar11. Episkop Jerotej Mutibari}12. Mnogi unijati povra}aju se u pravoslavqeZakqu~akLiteraturaSadr`aj515