Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
OKO Reportero ratnimzločinimaBroj 152012Одсјекkривичне oдбране<strong>Odsjek</strong> krivične odbraneCriminal defence section
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMASadržajNapomeneNovostiSeminari u organizaciji OKO-a 3ČlanciRatni zločin protiv ranjenika i bolesnika 4Objelodanjivanje materijala 10Postupak pribavljanja materijalnih dokaza 19Braniti se šutnjom ili ne 23Unakrsno ispitivanje 31InformacijeInteresantni primjeri prakse Suda BiH 35ESLjP: Šimšić 37ESLjP: Del Rio Prada 39Analiza Odluke Ustavnog suda RH 39OKO Reporter je kvartalna publikacija, koja nijeindeksirana u relevantnim bibliografskim bazamapodataka i ne podliježe naučno-izdavačkimstandardima vezanim za recenziju i kategoriziranje unaučni rad. OKO Reporter sadrži nekategoriziraneradove (prikazi, izvještaji, informacije) te autorskadjela koja po svojim karakteristikama spadaju upravno-istraživačke priloge iz struke, čija je jedinanamjera informisanje branilaca i deseminacijapodataka relevantnih za kvalitativno unaprijeđenjeodbrana u predmetima ratnih zločina pred SudomBiH. U ovom broju, između ostalog, donosimoizvještaje sa seminara kontinuirane stručneedukacije održanih u toku 2012. godine, članke oprimjenjivom pravu pred Sudom BiH, te nove i bitneodluke međunarodnih sudova.Nadamo se da će vam ovaj broj Reportera bitikoristan i očekujemo vaše prijedloge i sugestije zanaredna izdanja.RedakcijaJasmina Pjanić Njuhović, glavni i odgovorniurednikDžanela Salkić Mršević, izvršni urednikOKO Reporter o ratnim zločinima<strong>Odsjek</strong> krivične odbrane (OKO)Skenderija 1571000 SarajevoBosna i Hercegovinaoko@okobih.bawww.okobih.ba+387 33 560 260SaradniciZahvaljujemo se pravnicima i pripravnicima OKO-akoji su učestvovavali u pripremi ovog broja.Zahvaljujemo se i autorima stručnih članaka, koji sudali saglasnost za objavljivanje članaka u OKOReporteru.Prijava i objava članakaVaši članci o aktuelnim pitanjima i dešavanjima,kako u zemlji tako i u inostranstvu, od značaja zaunaprijeđenje rada branilaca i odbrane predmetaratnih zločina su dobrodošli. Za detalje, molimokontaktirajte urednika.CitiranjeOKO Reporter o ratnim zločinima može se citirati i topo godini, broju izdanja i stranici. Ova stranica uverziji na lokalnom jeziku je citirana kao (2012) 15OKO RRZ 2, a ekvivalent na engleskom jeziku je(2012) 15 OKO WCR 2.2(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERSeminari u organizaciji OKO-aU skladu sa mandatom predviđenim Poslovnikom o radu Suda BiH i godišnjim planom, OKO je u toku 2012.godine organizovao sljedeće seminare:u prvom kvartalu 2012. godine♦jednodnevni seminar kontinuiranog stručnog usavršavanja na kojem je učešće uzelo 49 advokata.Seminar je organizovan u Sarajevu 23.03.2012. godine na temu „Pritvor”, na kojem su učesnici imalimogućnost da analiziraju brojne aspekte ovog instituta, uključujući sudsku praksu Suda BiH, Ustavnogsuda BiH, ESLJP, te MKSJ. Predavači na ovom seminaru su bili sudije Apelacionog odjeljenja SudaBiH, sudija Phillip Weiner i sudija Patricia Whalen.u drugom kvartalu 2012. godine♦♦♦♦7 seminara kontinuiranog stručnog usavršavanja u trajanju od otprilike 64 sati na kojima je učešće uzelo247 advokata. Organizovani su seminari na specijalizirane teme, kao što su:„Objelodanjivanje i zakonitost dokaza” u Vlasenici 06.04.2012. godine,„Upotreba izjava svjedoka iz drugih predmeta” u Sarajevu 27.04.2012. godine,„Praksa Ustavnog suda BiH - pravo na pravično suđenje” u Sarajevu 04.05.2012. godine,♦ „Pravni lijekovi” u Banja Luci 15.06.2012.,♦♦♦dvodnevni „Napredni seminar: vještine zastupanja” u Sarajevu 22. i 23.06.2012. god,„Istraga odbrane” u Sarajevu 29.06.2012. godine i„Nova praksa Apelacionog vijeća MKSJ” u Sarajevu 06.07.2012. godine u saradnji sa projektom„Pravda i ratni zločini“ koji finansira Evropska Unija, a implementira Ured za demokratske institucije iljudska prava pri Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE)..u trećem kvartalu 2012. godine♦4 seminara kontinuiranog stručnog usavršavanja, u trajanju od cca.32 sata rada, na kojima je učešćeuzelo 150 advokata. Organizovani su seminari na specijalizirane teme kako slijedi:♦ „Oblici odgovornosti u praksi Apelacionog vijeća MKSJ” u Sarajevu 06.07.2012. godine u saradnji saprojektom „Pravda i ratni zločini“ koji finansira Evropska Unija, a implementira Ured za demokratskeinstitucije i ljudska prava pri Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE),♦ „Pravičnost suđenja” u Sarajevu 14.09.2012. godine,♦ „DNK dokazi: dokazna snaga i zakonitost” u Bijeljini 21.09.2012. godine,♦ „Upotreba izjava svjedoka iz drugih predmeta, identifikacija i kontaminacija sjećanja svjedoka” uBanja Luci 28.09.2012.<strong>Odsjek</strong> krivične odbrane će i u narednom periodu organizovati niz seminara za advokate u cilju njihovog daljegprofesionalnog usavršavanja. Očekuje se i održavanje šeste po redu Godišnje konferencije <strong>Odsjek</strong>a krivičneodbrane.Sa seminara održanog u Banja Luci(2012) 15 OKO WCR3
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMARatni zločin protiv ranjenika i bolesnikaPripremio Ahmed Mešić1.1. UvodHistorija je obilježena ratovima i sukobima. Neovisno od uzroka nastanka posljedice su uvijek iste i u najvećojmjeri pogađaju one koji sa ratom nemaju dodirnih tačaka.Imajući u vidu razvoj i modernizaciju oružja i ograničavanja upotrebe sile kako bi se smanjio gubitak ljudskihživota, primjetno je da se i dalje pored svih preduzetih mjera predstrožnosti kao kolateralne žrtve pojavljujucivili i druga lica koja ne učestvuju u oružanim sukobima. Na stradanja i gubitke života u ratovima, odgovorenoje razvitkom i primjenom međunarodnog humanitarnog prava. Najveću prekretnicu u modernom ratnom pravuimao je Drugi svjetski rat, jer je upravo jedan od ishoda ovog rata donošenje i usvajanje Ženevskih konvencijakao najvažnijeg izvora međunarodnog humanitarnog prava, odnosno Dodatnih protokola Ženevskimkonvencijama. Donošenjem Ženevskih konvencija pokušalo se kodificirati dosadašnje postojeće humanitarnomeđunarodno pravo i običaji ratovanja, a sve sa ciljem poboljšavanja zaštite kategorija koje su obuhvaćeneodredbama ovih konvencija. U ovoj zaštiti otišlo se i korak dalje donošenjem dva protokola na Ženevskekonvencije i to Dopunskog protokola I o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) i Dopunskogprotokola II o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), donesenim 12.01.1977. godine.Oružani sukob koji se desio disolucijom SFRJ, u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do kraja 1995.godine, odnio je veliki broj života i donio velika stradanja. Neminovna posljedica rata i učešća više oružanihsnaga, imala je za posljedicu kršenja pravila međunarodnog humanitarnog prava, a samim tim i veliki brojratnih zločina koji su počinjeni u BiH. Svakako da veliku pažnju zavređuju ratni zločini počinjeni u velikimrazmjerama kao što su genocid i zločini protiv čovječnosti, koji u svojim osnovama imaju teške posljedice pocivilno stanovništvo. Ali, u isto vrijeme ne treba zanemariti i druge oblike krivičnih djela usmjerenih protivvrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kao što je između ostalog krivično djelo ratnog zločina protivranjenika i bolesnika iz člana 174. KZ BiH.1.2. Pravni osnov inkriminacije ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnikaRatni zločin protiv ranjenika i bolesnika predstavlja krivično djelo koje je propisano u članu 174. KZ BiH.Zajedničko za ovo djelo i ostala djela ratnih zločina jeste da je ono blanketne prirode, te da osnov zainkriminaciju čine povreda međunarodnog humanitarnog prava.Ovo krivično djelo kao i druga krivična djela kojim se povređuju pravila međunarodnog prava kao što jegenocid, zločin protiv čovječnosti i drugi ratni zločini, svrstano je u glavi XVII KZ BIH.Kako je ovo krivično djelo blanketne prirode, pravni osnov za inkriminaciju ratnog zločina protiv ranjenika ibolesnika predstavljaju dvije Ženevske konvencije i to Ženevska konvencija o poboljšanju položaja ranjenika ibolesnika u oružanim snagama na kopnu (I Ženevska konvencija) 1 i Ženevska konvencija o poboljšanjupoložaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika na moru (II Ženevska konvencija) 2 , kao i dva Dopunskaprotokola.Krivično djelo ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika u domaćem zakonodavstvu sadržano je u članu 174. KZBiH u kojem su naznačena opća obilježja djela i predviđena krivičnopravna sankcija, te se u istom članunavodi:„Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba, prema ranjenicima, bolesnicima,brodolomcima ili sanitetskom ili vjerskom osoblju naredi ili učini koje od ovih djela:♦ lišenja drugih osoba života (ubistva), namjerna nanošenja osobama snažnog tjelesnog ili duševnog bolaili patnje (mučenja), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znanstvene eksperimente,uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije;♦ nanošenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja;♦ protupravno, samovoljno, vojnim potrebama neopravdano uništavanje ili prisvajanje u velikimrazmjerima materijala, sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica,kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. 3 “1 http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/PROPISI/zen_konvencija_1_lat.pdf2 http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/PROPISI/zen_konvencija_2_cir.pdf3 U KZ SFRJ inkriminacija krivičnog djela ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika nalazi se u članu 143. i neznatno serazlikuje od inkriminacije iz člana 174. KZBiH. Razlika ne samo da se ogleda u visini zapriječene krivične sankcije već i usamoj zakonskoj definiciji djela gdje postoje određene razlike u opsegu zaštite i načinu izvršenja djela.4(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERNa osnovu zakonske definicije djela može se zaključiti da postoje dva oblika krivičnog djela ratnog zločinaprotiv ranjenika i bolesnika, a koja se razlikuju po vrsti oštećenog dobra.Prvi oblik djela obuhvata radnje izvršenja kojima se napada na život ili tjelesni integritet, odnosno nehuman inečovječan tretman osoba koje imaju status zaštićenih lica po odredbama I i II Ženevske konvencije.U ovu grupu radnji izvršenja spadaju tačka a) i b) člana 174. KZBiH :A) lišenja drugih osoba života (ubistva), namjerna nanošenja osobama snažnog tjelesnog ili duševnogbola ili patnje (mučenja), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znanstveneeksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije;B) nanošenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja;Zaštitni objekt ovog krivičnog djela jesu posebne kategorije lica. Ranjenici i bolesnici su osobe kojima je zbogozljede, bolesti ili drugih poremećaja potrebna medicinska pomoć ili njega i koje uživaju posebnu zaštitu zaoružanih sukoba, neovisno o tome nalaze li se pod vlašću svoje ili protivničke države 4 .Drugi oblik usmjeren je na zaštitu materijala i sredstava koji su od značaja i nužni za zaštitu ranjenika ibolesnika, odnosno brodolomnika, a riječ je o materijalima, sredstvima sanitetskog transporta i zalihasanitetskih ustanova ili jedinica. Zaštitom gore navedenih materijala i sredstava na indirektan način vrši sezaštita ranjenika, bolesnika i brodolomnika.Ovaj oblik krivičnog djela nalazi se u tački c) člana 174. KZBiH gdje je navedeno :C) protupravno, samovoljno, vojnim potrebama neopravdano uništavanje ili prisvajanje u velikimrazmjerima materijala, sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica,Iz zakonske definicije vidljivo je da pored posebnih okolnosti da je djelo izvršeno u vrijeme rata ili oružanogsukoba, potrebno je i da je postupanje izvršioca bilo protupravno i nezakonito, samovoljno, u velikimrazmjerama i da nije opravdano vojnim potrebama kako bi se radilo o ovom obliku krivičnog djela ratnogzločina protiv ranjenika i bolesnika.1.3. Posebne karakteristike ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnikaPored općih elemenata djela ratnih zločina koje ovdje nećemo detaljnije obrazlagati, u odnosu na krivično djeloratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika potrebno je navesti dva elementa koja su karakteristična zaostvarenje ovog krivičnog djela i to vrijeme izvršenje djela i zaštićene kategorije.a) Vrijeme izvršenja djelaVrijeme izvršenja krivičnog djela kod predmeta ratnih zločina predstavlja jedno od bitnih obilježja ove grupekrivičnih djela. Neke inkriminacije ratnih zločina se mogu počiniti i za vrijeme mira, tj. odsustva oružanihsukoba, dok se druga krivična djela kojim se povređuje međunarodno pravo mogu izvršiti samo za vrijeme rataili oružanog sukoba.Tako se npr. krivično djelo iz člana 175. KZBiH 5 ratni zločin protiv ratnih zarobljenika može počiniti kako zavrijeme rata, ili oružanog sukoba, tako i u miru. Ovo je i razumljivo imajući u obzir odredbe III Ženevskekonvencije budući da ratni zarobljenici imaju status zaštićene osobe sve do trenutka repatrijacije, a u skladu sačlanom 5. Konvencije. Naime potpisivanjem mira i okončavanjem sukoba između strana u sukobu, ne moranužno doći do repatrijacije ratnih zarobljenika. U tom vremenu do njihove repatrijaciju iako je nastupio mirmože doći do kršenja pravila međunarodnog prava od strane sile koja drži u svojoj vlasti ratne zarobljenike.S druge strane za krivično djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. KZ BiH posebno jeobilježje da se isto može izvršiti samo za vrijeme rata ili oružanog sukoba, a bez kojeg obilježja neće seostvariti radnja izvršenja ovog djela. Da je bitni element za postojanje djela ratnog zločina protiv ranjenika ibolesnika iz člana 174. KZBiH postojanje rata, ili oružanog sukoba, proizilazi iz formulacije djela gdje stoji „kokršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba...“.b) Zaštitne kategorijeObjekt zaštite kod krivičnog djela iz člana 174. KZ BiH, predstavljaju prije svega ranjenici, bolesnici,brodolomnici, sanitetsko osoblje, te materijal, sredstva sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ilijedinica.Prva Ženevska konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu i drugaŽenevska konvencija za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika oružanih snaga na moru, ipripadajući Dopunski protokoli u čine pravni osnov krivičnog djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika unašem pravu.4 Grupa autora, Pravni Leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006, str. 13725 Kvalifikacija krivičnog djela iz člana 175. KZBiH počinje : ko kršeći pravila međunarodnog prava..., za razliku odformulacija krivičnih djela iz čl.174. ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, ili čl. 173. ratni zločin protiv civilnog stanovništvagdje stoji : ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba...(2012) 15 OKO WCR5
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMANa ovom mjestu izostavit ćemo odredbe koje se odnose na materijale i sredstva sanitetskog transporta, tesanitetsko i vjersko osoblje, a obratit ćemo pažnju na odredbe Ženevskih konvencija koje se odnose prijesvega na definiciju ranjenika i bolesnika.Ove dvije konvencije, sadrže opće odredbe, primjenu, definiciju i položaj zaštićenih osoba, kao i radnje koječine teške povrede konvencija.U članu 12. konvencije navedeno je da pripadnici oružanih snaga i lica iz člana 13. konvencije koji buduranjeni ili obole uživaju zaštitu.U članu 13. konvencije 6 nabrojane su kategorije koje uživaju zaštitu prema odredbama ove konvencije.Ova konvencija će se primjenjivati na ranjenike i bolesnike u sljedećim kategorijama:1) na pripadnike oružanih snaga jedne strane u sukobu, kao i pripadnike milicije i dobrovoljačkih jedinica kojiulaze u sastav tih oružanih snaga;2) na pripadnike ostalih milicija i pripadnike ostalih dobrovoljačkih jedinica, podrazumjevajući tu i pripadnikeorganizovanih pokreta otpora, koji pripadaju jednoj strani u sukobu i koji dejstvuju izvan ili u okviru svojesopstvene teritorije, čak i da je ta teritorija okupirana, pod uslovom da te milicije ili dobrovoljačke jedinice,podrazumjevajući tu i ove organizovane pokrete otpora, ispunjavaju sljedeće uslove:a) da na čelu imaju lice odgovorno za svoje potčinjene;b) da imaju određen znak za razlikovanje i koji se može uočiti na odstojanju;c) da otvoreno nose oružje;d) da se pri svojim dejstvima, pridržavaju ratnih zakona i običaja;3) na pripadnike redovnih oružanih snaga koji izjavljuju da pripadaju jednoj vladi ili vlasti koju nije priznala Silau čijim se rukama nalaze;4) na lica koja prate oružane snage iako neposredno ne ulaze u njihov sastav, kao što su civilni članoviposada vojnih vazduhoplova, ratni dopisnici, snabdjevači, članovi radnih jedinica ili službi čija je dužnost da sestaraju o udobnosti vojske, pod uslovom, da su za to dobila dozvolu od oružanih snaga u čijoj se pratnjinalaze;5) na članove posada, podrazumjevajući tu komandante, pilote i učesnike trgovačke mornarice i posadecivilnog vazduhoplovstva strana u sukobu koji ne uživaju povoljniji postupak na osnovu drugih odredabameđunarodnog prava;6) na stanovništvo neokupirane teritorije koje se usljed približavanja neprijatelja, dobrovoljno diže na oružje dabi pružilo otpor neprijateljskoj najezdi a koje nije imalo vremena da se organizuje kao redovna oružana sila,ako ono otvoreno nosi oružje i ako poštuje ratne zakone i običaje.Značajna je i odredba člana 14. konvencije koja garantira da će ranjenici i bolesnici jedne zaraćene strane kojisu pali pod vlast protivnika biti ratni zarobljenici i da će se na njih primjenjivati pravila međunarodnog prava oratnim zarobljenicima.Nepružanje zaštite, nečovječan postupak i nepoštivanje kategorija iz člana 12. i 13. konvencija predstavljajuradnje izvršenja krivičnog djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika.U narednom dijelu u cilju približavanja zaštićenih kategorija po odredbama ove dvije Ženevske konvencijenavest ćemo primjere iz sudske prakse.1.4. Sudska praksaa) Dizdarević ZuhdijaKantonalni sud u Bihaću donio je dana 06.05.2011.godine pod brojem 01 0 K 005154 11 K presudu kojom seoptuženi Dizdarević Zuhdija oglašava krivim za počinjeno krivično djelo zločin protiv ranjenika i bolesnika 7 izčlana 143. preuzetog KZ SFRJ.Kantonalno tužilaštvu u Bihaću optuženom je stavilo na teret izvršenje krivičnog djela koje ima kvalifikacijuratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika. U optužnici je navedeno da je optuženi svojim radnjama za vrijemerata, oružanog sukoba kršeći pravila međunarodnog prava i to Ženevske konvencije za poboljšanje položajaranjenika i bolesnika u oružanim sukobima u ratu od 12.augusta l949, čime je počinio djelo iz člana 143.preuzetog KZ SFRJ.Optuženi je osuđen za dvije tačke optužnice i to :1. Dana 06.03.1995. godine u rejonu Kumarica općina Velika Kladuša u toku izvođenja borbenih dejstava i6 Ženevske konvencije I i II u članu 13 imaju skoro identične odredbe o zaštićenim kategorijama, stim što je u II konvencijinaznačeno da se ova konvencija primjenjuje na brodolomnike, ranjenike i bolesnike na moru7 Optužnica Kantonalnog tužilaštva Bihać broj KT- 630/96-RZ od 30.12.2010.godine6(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERprilikom zauzimanja dijela teritorije koju su tada držali pripadnici 5.Korpusa Armije RBiH pronašao ranjenogpripadnika 5.Korpusa Armije BiH ostale generalije nepoznate a potom u namjeri da ga liši života ispalio izmitraljeza M-84 jedan kraći rafal u predjelu njegovih grudi koji je od zadobijenih povreda odmah na licu mjestaumro.2. Dana 07.03.1995.godine u rejonu Kumarica općina Velika Kladuša nakon što su pripadnici 502. Sbbr usastavu 5.Korpusa Armije RBiH povukli se sa tog teritorija, prilikom „čišćenja“ tog terena pronašao ranjenogpripadnika 502. Sbbr Dizdarević Derviša, a potom u namjeri da ga liši života ispalio u pre<strong>dio</strong> njegovih grudi iglave više metaka iz mitraljeza M-84 koji je od zadobijenih strelnih rana glave, mozga i grudnog koša odmahumro.Dizdarević Zuhdija je radnjama iz optužnice, kako se to navodi u izreci citirane presude, za vrijeme rata uRepublici Bosni i Hercegovini kršeći pravila međunarodnog prava, izvršio ubistvo dva ranjenika – borca.Sud je u obrazloženju presude prije svega konstatovao da je djelo počinjeno za vrijeme oružanog sukoba, teda je djelo izvršeno prema licima koja uživaju zaštitu po zajedničkom članu 3. Ženevskih konvencija.Dajući razloge zašto optuženog nalazi krivim za tačku 1 optužnice sud između ostalog citira iskaz jednog odsvjedoka koji navodi da su u tranšeju naišli na ranjenog pripadnika 5.Korpusa kojem ranjenom pripadniku jeSadiković Mehmed kao bolničar prišao da mu ukaže pomoć bez obzira što se radilo o pripadniku„neprijateljske vojske“ te je Sadiković Mehmed postupao na način kako treba da postupi svaki „sanitetlija“ s timda je od njemu nepoznatih osoba otjeran a potom neposredno da je izvršeno o paljenje i pucanje u pravcuranjenog pripadnika 5.Korpusa i tom prilikom da je doslovce čuo da neko od pripadnika NO AP ZB koji sustajali iznad tranšeja je rekao „ubi Zule čovjeka“.Također vezano za odlučne razloge iz tačke 2 optužnice sud je utvr<strong>dio</strong> izvan razumne sumnje da je optuženiDizdarević Zuhdija kao pripadnik NO AP ZB i to 1.bataljona učestvovao u tzv. „čišćenju terena“07.03.1995.godine nakon što je prethodnog dana došlo do borbi između pripadnika 5.Korpusa Armije BH i NOAP ZB te da je prilikom tzv. „čišćenja“ naišao pored svojih suboraca iz IDV „Metalni“ koji su naišli na jednogpripadnika 5.Korpusa koji je bio ranjen te da je čuo razgovor vođen putem motorole da je komandant bataljonaSarajlija Senad rekao da im ne trebaju ranjeni zarobljenici te da je upravo tada optuženi pucao u pravcuranjenog pripadnika 5.Korpusa ispostavilo se da se radi o Dizdarević Dervišu kojeg je usmrtio.Na kraju Sud daje zaključak da je izvan razumne sumnje optuženi kršenjem Pravila međunarodnog prava uvrijeme oružanog sukoba između Armije BH i Narodne odbrane AP ZB pojačane sa pripadnicima Vojske SAOKrajine pucanjem iz mitraljeza M-84 usmrtio dva pripadnika – borca 5.Korpusa koji su bili ranjeni i to dana06.03.1995.godine za kojeg borca se nije utvr<strong>dio</strong> identitet a dana 07.03.1995.godine u borca za kojeg seutvr<strong>dio</strong> identitet i radi se o Dizdarević Dervišu stoga je ovaj sud optuženog Dizdarević Zuhdiju oglasio krivim daje učinio krivično djelo ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana l43. preuzetog KZ SFRJ.Presudom Vrhovnog suda FBiH djelimično je potvrđena presuda Kantonalnog suda u Bihaću, a nakonodržanog ponovljenog postupka. Vrhovni sud postupajući po žalbama je optuženog Dizdarević Zuhdiju oglasiokrivim da je za vrijeme rata u BiH kršeći pravila međuanrodnog prava izvršio ubistvo ranjenika-borca, čime jepočinio krivično djelo ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 143. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ.Isti je osuđen za tačku 1. optužnice i to ubistvo ranjenog pripadnika 502. Sbbr Dizdarević Derviša, dok jeoslobođen za tačku 2. optužnice kojom se isti teretio da je u namjeri da liši života pronađenog ranjenikapripadnika 5. korpusa istog htio lišiti života, pucajući mitraljezom u njegove grudi čime bi počinio počiniokrivično djelo ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 143. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ.b) Izet SmajićSud BiH zaprimio je optužnicu Tužilaštva BiH broj KT-RZ 35/08 od 24.04.2009.godine, kojom se optuženomIzetu Smajiću stavlja na teret počinjenje krivičnog djela zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1.tačka a) KZBiH.Optužnica je potvrđena dana 06.05.2009.godine, a optuženog se tereti da je dana 15.05.1992.godine počinioratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na način da je navedenog dana prišao ranjenom vojniku JNA naraskrsnici Brčanska Malta i pucao u njega, te mu tom prilikom nanio teške tjelesne povrede.Sud BiH je na prijedlog Tužilaštva BiH donio rješenje broj X-KR-09/710 od 05.06.2009.godine kojim sevođenje postupka protiv optuženog prenosi na mjesno nadležni sud u Tuzli.Kantonalni sud u Tuzli je nakon okončanog dokaznog postupka i završnih riječi donio presudu kojom seoptuženi Izet Smajić oslobađa optužbi da je iz pištolja pucao u usta ranjenom vojniku JNA Radovanu Krstićuprilikom izlaska JNA kolone iz Tuzle na Brčanskoj Malti dana 15.05.1992.godine, čime bi optuženi počiniodjelo ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika.Ova presuda je potvrđena od strane Apelacionog vijeća Vrhovnog suda FBiH 8 .8 Presuda Vrhovnog suda FBIH broj 03 0 K 001656 11 Kž od 16.02.2011.godine(2012) 15 OKO WCR7
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMAc) Milan MarinkovićOptužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10.05.2011 9 . optuženi su MilanMarinković, Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović. Stavljeno im je nateret zlostavljanje zarobljenih i ranjenih hrvatskih policajaca Zvonimira Mekovića, Dalibora Križanovića, BoškaCrčića-Kurtanjeka i Ivana Komšića 2.05.1991. u Borovu Selu tj. izvršenje krivičnog djela ratnog zločina protivranjenika i bolesnika iz čl. 121. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. KZ RH. RješenjemVanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od 2.12.2011. u odnosu na optuženog Milana Marinkovićarazdvojen je postupak od postupka prema ostalim optuženima koji su nedostupni pravosudnim tijelimaHrvatske, te je tužilaštvo izmjenilo i uskladilo optužnicu.Dana 1.02.2012. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 10 kojom je optuženiMilan Marinković proglašen krivim i kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.Riječ je o prvostepenoj presudi na koju postoji mogućnost ulaganje žalbe.Optuženi Milan Marinković proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika ibolesnika iz čl. 121. i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. KZ RH.U optužnici se navodi da je optuženi kao pripadnik paravojnih srpskih postrojbi, ranjene pripadnike policijskeuprave Osijek, a koji su bili ranjeni vatrenim oružjem od strane nepoznatih pripadnika srpske paravojske, akoje povrede su bile teške naravi, bez da im je pružio medicinsku pomoć i tretman zarobio. Tako ranjenepripadnike zajedno sa drugim pripadnicima srpske paravojske tukao letvama, rukama, nogmaa po tijelu usljedčega su ranjeni policajci uz naprijed navedene, zadobili i druge povrede, trpeći pri tome snažnu bol.Optuženi dalje se navodi je kršeći pravila međunarodnog prava, postupajući protivno odredbi člana 2., 3., 12. i15. Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama od12.08.1949.godine počinio krivično djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz člana 121. KZ RH.d) Ilija JurišićOptužnicom Tužilaštva za ratne zločine Srbije od 09.11.2007.godine, a koja je izmjenjena dana18.09.2009 11 .godine optuženom Iliji Jurišiću na teret se stavlja izvršenje krivičnog djela iz člana 148. stav 2. uvezi sa stavom 1. KZ SFRJ 12 .U dispozitivu optužnice između ostalog navedeno je da je optuženi kršeći pravila Međunarodnog prava izčl.19. Ženevske Konvencije za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od12.08.1949.godine (I Ženevska Konvencija - koja je ratifikovana od strane FNRJ „Sl. list FNRJ“ br.24/50) ipravila iz čl.21. i 37. st.1. Dopunskog Protokola uz Ženevske konvencije od 12.08.1949.godine o zaštiti žrtavameđunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), neposredno izdao naredbu za napad na kolonu JNA i takoupotrebio nedozvoljen način borbe zabranjen po međunarodnom pravu. U trenutku izdate naredbe središnji<strong>dio</strong> marševske kolone nalazio se u Skojevskoj ulici i raskrsnici Brčanska Malta. U ovom dijelu kolone nalazilose i nekoliko vojnih sanitetskih vozila vidno i propisno obilježenih. U drugim vojnim vozilima kao i u sanitetskimvozilima prevozio se veći broj vojnika JNA i sanitetskog osoblja bez spremnosti za borbu i odbranu i neočekujući napad. Kao štetna posljedica prilikom napada došlo je do vidno i propisno obilježenih sanitetskihvojnih vozila, te ubistva i ranjavanja jednog broja vojno-sanitetskog osoblja.Presudom Okružnog suda u Beogradu KV 5/2007 od 22.09.2009 13 .godine, vijeća za ratne zločine optuženi jeoglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.U obrazloženju presude označeno je da su u koloni tom prilikom napadnuta i uništena vidno i propisnoobilježena sanitetska vojna vozila i ubili i ranili jedan broj pripadnika JNA koji su se prevozili u tim vozilima.Dalje se navodi da je tom prilikom napadnuta i uništena vidno i propisno obilježena sanitetska vojna vozila,kao i lišili života najmanje 50, a ranili najmanje 44 pripadnika JNA. Na osnovu izvedenih dokaza sud je utvr<strong>dio</strong>da su oštećeni bili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, kojima je ulivano povjerenje da neće bitinapadnuti kritičnom prilikom, a koji su se mirno izvlačili iz kasarne „Husinska buna“ u Tuzli odobrenim pravcemkretanja, u koloni sa vojnim vozilima među kojima su bila i sanitetska vozila vidno obilježena, te je nesporno dasu kao takvi bili zaštićeni I Ženevskom konvencijom i I Dopunskim protokolom uz Ženevske konvencije. (strana143)Apelacioni sud u Beogradu, odjeljenje za ratne zločine donijelo je presudu broj KŽ 1 Po2 2/10 od11.10.2010.godine ukinulo je prvostepenu presudu i predmet vratilo na ponovno suđenje pred izmjenjenimvijećem 14 .9 http://www.centar-za-mir.hr/uploads/Milan_Marinkovic_i_dr._optuznica_2011.pdf10 Presuda Županijskog suda u Osijeku broj KRz 05/11 od 01.02.2012.godine11 http://www.hlc-rdc.org/wp-content/uploads/2012/02/Precizirana-optužnica.pdf12 Upotreba nedozvoljenih sredstava borbe13 http://www.hlc-rdc.org/wp-content/uploads/2012/02/Tuzlanska-kolona-prvostepena-presuda-28.09.2009..pdf14 http://www.bg.ap.sud.rs/cr/articles/sudska-praksa/pregled-sudske-prakse-apelacionog-suda-u-beogradu/krivicnoodeljenje/ratni-zlocini/kz1-po2-5-10.html8(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTER1.5. ZaključakKrivično djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. KZBiH nije zastupljeno u procesuiranjupred sudovima kao neki drugi oblici ratnih zločina. To ne znači da nije bilo činjenja ovog oblika ratnog zločinatokom oružanog sukoba u BIH.Diskreciono pravo Tužilaštva je da određuje pravnu kvalifikaciju djela, odnosno u konačnici Sud je taj kojizauzima pravnu kvalifikaciju djela koje se optuženima stavlja na teret. U praksi će postojati situacije gdje bi semoglao primjeniti kvalifikacija djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. KZ BiH, umjestoneke druge postavljene pravne kvalifikacije 15 .U predmetu Suda BiH protiv Dragana Crnogorca 16 koji je osuđen za zločin protiv čovječnosti jedna od radnjiizvršenja je da je zajedno sa još nekoliko pripadnika njegove jedinice sudjelovao u ubistvu više zarobljenih licakoja su ležala na travi, pri čemu su neki od njih bili i ranjeni. Također, primjer predmeta Trbić Milorad 17 koji jeosuđen za genocid gdje jedna od radnji izvršenja da je 14. jula 1995. ili približno tog datuma, jedanaestranjenih muškaraca Bošnjaka prebačeno iz bolnice u Milićima u bolnicu u Zvorniku, po naređenju iz Glavnogštaba VRS, da bi nekoliko dana kasnije, ti muškarci Bošnjaci bili prebačeni iz zvorničke bolnice u stacionarZvorničke brigade, te je 20. jula ili nedugo poslije tog datuma, VRS odvela 10 (desetoricu) tih muškaracaBošnjaka iz stacionara Štaba Zvorničke brigade i pogubila po prijekom postupku; imena žrtava su navedena utekstu gore.Radnje izvršenja u navedenim predmetima podudaraju se sa inkriminacijama krivičnog djela ratnog zločinaprotiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. KZ BiH. Razlog zbog čega nije upotrebljena ova pravna kvalifikacijazajedno sa nekom drugom kvalifikacijom je u cjelosti u domenu tužilaštva, odnosno suda.Stim u vezi od značaja je posjedovati i znati prepoznati elemente i specifičnosti pojedinih djela ratnih zločina, akako bi se na najbolji način obezbjedila adekvatna i efikasna odbrana osumnjičenim, optuženim za ta djela.15 Tako se u prvostepenoj presudi u predmetu Gasal i dr. broj S1 1 K 003485 07 od 22.11.2011. u paragrafu 114. navodisljedeće : Iako se u optužnici navode događaji na koje bi se ovaj član mogao odnositi- naime, situacije kada su neke odosoba koje su bile na prinudnom radu povrijeđene, a bila im je uskraćena medicinska pomoć- može se reći da je tajdogađaj obuhvaćen i članom 173....16 Presuda Suda BiH broj S1 1 K 00 5805 11 Kri od 13.05.2011.godine17 Presuda Suda Bih broj X-KR-07/386 od 16.10.2009.godine(2012) 15 OKO WCR9
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMAObjelodanjivanje materijalaPripremili Nina Kisić i Radivoje LazarevićKada je riječ o objelodanjivanju 1 materijala 2 , u ovom radu će biti analizirana trenutna situacija pred sudovima uBiH, są posebnim osvrtom na praksu Suda BiH. Imajući u vidu da praksa pred sudovima u BiH kada je riječ oobjelodanjivanju nije konzistentna, biće ponuđena kratka analiza prakse MKSJ kao suda čija praksa nameđunarodnom nivou predstavlja kompilaciju najboljiih praksi i može ponuditi određena praktična rješenjapravosuđu BiH. Također, putem deteljne analize sudske prakse ESLJP će biti ponuđena određena rješenjaproblema koji su evidentni u praksi sudova u BiH, a tiču se objelodanjivanja materijala, s obzirom da odlukesvih sudova u BiH podliježu konačnoj kontroli ESLJP.Istražni postupak odbrane je ograničen činjenicom da, iako odbrana može zatražiti dodatno objelodanjivanjematerijala od tužilaštva, ne postoji mehanizam kojim se može saznati koje sve dokumente tužilaštvo ima usvom posjedu. To otežava sposobnost odbrane da zatraži dokumente koje joj mogu pomoći pri istrazi 3 .Jasno je da se obaveza objelodanjivanja u ovom trenutku razlikuje od faze postupka u kojoj se predmet uodređenom trenutku nalazi. Što se tiče pravnog okvira, na državnom nivou to su član 6. stav (2) 4 ZKP-a BiH,član 14 5 . ZKP-a BiH, te član 47 6 . ZKP-a BiH. Pravo na objelodanjivanje materijala se pred ESLJP veže zapravo na jednak tretman stranaka pred sudom, kao i pravo na uslove za pripremu odbrane.ESLJP je u svojim odlukama (koje se tiču kako prava na pravično suđenje u krivičnim, tako i prava napravično suđenje u građanskim predmetima) više puta naglasio važnost prava na ravnopravan tretmanstranaka pred sudom. Jednakost sredstava i pravo na optužni postupak podrazumijeva da svatko tko je stranau postupku mora imati razumnu mogućnost predstavljanja svog predmeta sudu pod uslovima koji ga nećedovesti u nepovoljniji položaj u odnosu na protivnika. Među stranama se mora uspostaviti pravična ravnoteža 7 .Opće je stajalište da je apsolutna ravnopravnost stranaka veoma važan element zahtjeva pravičnog suđenja.1 Pod objelodanjivanjem se smatra omogućavanje pristupa odbrani materijalu koji je pribavilo tužilaštvo tokom i u vezi saistragom. Radi se materijalu koji tužilaštvo ne namjerava upotrijebiti tokom iznošenja svog slučaja. Može se raditi o materijalukoji upućuje na nepostojanje krivnje, umanjuje krivnju, dovodi u pitanje kredibilitet dokaza tužilaštva, ili može odbranunavesti na “tragove” tokom istrage odbrane.2 Ovdje je namjerno upotrijebljen izraz materijal, s obzirom da obavezi objelodanjivanja podliježe i materijal koji iz nekihrazloga nije podoban da postane dokaz u predmetu.3 Priručnik-odbrana u krivičnim predmetima, najbolje prakse MKSJ, UNICRI/ADC, 2011.;4 Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i daiznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.5 Jednakost u postupanju(1) Sud je dužan da stranke i branioce tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži jednake mogućnosti u pogledupristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.(2) Sud, Tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kakočinjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.6 Član 47Pravo branitelja da pregleda spise i dokumntaciju(1) U toku istrage, branitelj ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom.Ovo pravo se branitelju može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti uopasnost cilj istrage.(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, tužilac će istovremeno s prijedlogom za određivanje pritvora sudiji za prethodnipostupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i ra<strong>dio</strong>bavještavanja branioca.(3) Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, optuženi odnosno branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.(4) Sudija, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće kao i Tužitelj dužni su, kada dođu u posjed novogdokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju, staviti ih na uvid branitelju,osumnjičenom, odnosno optuženom.(5) U slučaju iz stava 3. i 4.ovog člana, branitelj, osumnjičeni, odnosno optuženi može izvršiti fotokopiranje svih spisa idokumenata.7 ESLJP: Presuda od 24. februrara 1997., De Haes i Gijsels protiv Belgije;10(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERObje stranke moraju imati iste mogućnosti da izlože svoj predmet pod uslovima koje ih ne stavljaju u podređenpoložaj u odnosu na protivnika. Ovo je naročito važno u krivičnom postupku gdje, objektivno gledano, postojifundamentalna nejednakost stranaka. Načelo jednakosti pred sudom podrazumijeva da strane moraju imatiisti pristup spisima i drugim dokumentima predmeta, barem u mjeri u kojoj oni igraju ulogu u formiranjumišljenja suda 8 .Svakoj strani se mora dati prilika da se suprotstavi argumentima koje je izložila druga strana. Ovo načelopodrazumijeva da strane dobiju istu mogućnost da pozovu svjedoke, vještake i iznose druge dokaze. Pravo napravično suđenje također uključuje i pravo na optužni postupak, što u načelu znači mogućnost da strane nasuđenju u krivičnim ili građanskim predmetima budu upoznate i mogu davati komentare ne sve dokaze iliopservacije priložene u spis 9 . U ovom kontekstu posebna važnost se daje dojmu pravičnosti u vođenjupredmeta 10 .U krivičnim predmetima, pravo na optužni postupak i pravo na ravnopravan tretman stranaka pred sudom sepreklapaju sa nekim od posebnih jamstava iz člana 6(3), ali nisu i ograničeni samo na te aspekte postupka.Npr. u predmetu Bönisch protiv Austrije 11 , ESLJP je smatrao da, ako sudskom vještaku kojeg je imenovalaobrana nisu pružene iste pogodnosti kao i onome kojeg je imenovala optužba ili sud, postoji kršenje člana 6(1). Slično i u predmetu Feldbrugge 12 kad podnosilac predstavke nije dobio priliku da se očituje o nalazu imišljenju vještaka.U predmetu Kurup protiv Danske 13 nije ustanovljeno kršenje kada je branilac bio pod obvezom da ne otkrijeidentitet nekih svjedoka svom klijentu. Ovo nije bila restrikcija koja je utjecala na pravo podnosioca da pripremisvoju obranu u mjeri da je mogla predstavljati kršenje člana 6(3)b ili d. Nadalje, ESLJP je također smatrao dajedna država može ograničiti pristup sudskom spisu braniocu 14 . Ograničenja stavljena na otkrivanje dokazapodnosiocu su prihvatljiva ako postoji jak razlog u svrhu provođenja pravde, čak iako se tvrdi da su dokaziznačajni za obranu 15 .Dakle, kada se osoba nađe u statusu osumnjičenog, u skladu są trenutnim propisima i praksom, ima pravo dase upozna są osnovama optužbe protiv sebe. Kada je riječ o praksi, problemi nastaju u situaciji u kojojtužilaštvo stavi prijedlog za određivanje pritvora. Uz prijedlog za određivanje pritvora, tužilaštvo dostavlja idokaze (ili dokazne prijedloge) na kojima bazira postojanje osnovane sumnje da je neko lice počinilo nekokrivično djelo, kao osnovni eliminatorni razlog za pritvor. Praksa je veoma nekonzistentna kada je riječ odostavljanju ovih materijala odbrani, često se pozivajući na član 47. stav 1. ZKP-a BiH, odnosno intereseistrage kako određeni materijal ne bi dostavilo odbrani. S druge strane, kada je riječ o odbrani, ista ima pravoosporavati postojanje osnovane sumnje kao osnovnog pritvorskog razloga. U praksi se dešavaju situacije ukojima sud uvaži kao validne argumente odbrane koji se tiču postojanja osnovane sumnje kao osnovnograzloga za određivanje/produženje pritvora, te na osnovu dokaza koje tužilaštvo priloži donese odluku da nepostoji osnovana sumnja kao razlog za određivanje/produženje pritvora 16 .Upravo ovakvi primjeri dodatnoosnažuju argument odbrane da bi, u svhe osiguranja prava na pravično suđenje, odbrani trebali biti dostavljenisvi dokazi koji se odnose na postojanje osnovane sumnje koji se dostavljaju i sudu.Prema sudskoj praksi ESLJP, postupak koji se vodi na osnovu člana 5. stav 4. EKLJP u principu treba, unajvećoj mogućoj mjeri s obzirom na okolnosti istrage koja je u toku, također zadovoljavati osnovne zahtjevepravičnog suđenja. Iako se u nacionalnom pravu ovaj zahtjev može zadovoljiti na različite načine, koji god dase način odabere potrebno je osigurati da druga stranka ima uvid u očitovanja koja su podnesena i da imastvarnu mogućnost davati primjedbe na njih 17 .U tom smislu, [apelant] mora imati pristup spisima istražnih organa koji se koriste za donošenje odluke opritvoru prije suđenja 18 i mora dobiti sve tužiočeve podneske u vezi s tim 19 .8 ESLJP: presuda od 24. februara 1995., McMichael, A.307-B, str. 53-54;9 ESLJP Presuda od 23. juna 1993., Ruiz-Mateos protiv Španije, § 63 (u ovom predmetu se odnosilo na pravo strane dase upozna sa i da komentira podneske i tvrdnje druge strane građanskim postupcima, te je nađeno kršenje člana 6);10 ESLJP: Presuda od 30. oktobra 1991., Borgers protiv Belgije, § 24 (predmet Borgers se odnosi prvenstveno pravoodbrane da se očituje na podneske i tvrdnje suprotne strane);11 ESLJP: Presuda od 6. maja 1985., Bönisch protiv Austrije;12 ESLJP: Presuda od 29. maja 1986., A.99. Str. 17-18;13 ESLJP: Presuda Kurup protiv Danske, 42 D&R. 287;14 ESLJP: Presuda od 21. septembra 1992., Kremzow protiv Austrije;15 ESLJP: Presuda Kurup protiv Danske, 42 D&R. 287;16 Sud BiH: predmet Mitar Lažetić et al, rješenje od 18.11.2011., koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH kojim se odbacuježalba Tužilaštva BiH kao neosnovana;17 vidi, mutatis mutandis, ESLJP: presuda u predmetu Brandstetter v. Austria od 28. augusta 1991. godine, serija A, broj211, str. 27, stav 67; i Garcia Alva v. Germany od 13. februara 2001. godine, Presuda broj 23541/94;18 ESLJP: Lamy protiv Belgije [1989. god.];19 ESLJP: Niedbala protiv Poljske [2000. god.];(2012) 15 OKO WCR11
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMAU iznad spomenutom predmetu Lamy protiv Belgije, radilo se o situaciji gdje je aplikantu određen pritvor, aliniti on, niti njegov branjenik tokom prvih 30 dana pritvora nisu mogli pregledati niti jedan <strong>dio</strong> spisa, a posebnone izvještaje istražnog sudije i policije. Ovo se posebno odnosilo na aplikantovo prvo pojavljivanje predsudom, koje se ticalo potvrđivanja naloga za hapšenje, a prilikom kojeg ročišta aplikantov branilac nije imaomogućnost da efektivno dovede u pitanje izjave i dokaze. 20 Pristup ovim dokumentima je bio ključan zaaplikanta u ovoj fazi postupka, kada je sud odlučivao da li da bude zadržan u pritvoru ili pušten. ESLJP jezaključio da je bilo neophodno pregledati dokumente, kako bi se zakonitost lišenja slobode mogla efektivnodovesti u pitanje. Dok je suprotna strana u potpunosti bila upoznata sa cijelim spisom, procedura nije dalaaplikantu mogućnost da adekvatno dovede u pitanje razloge na kojima je počivalo njegovo zadržavanje upritvoru. Pošto je propustila da osigura jednakost oružja, ova procedura, po stavu ESLJP, nije bila adversarna.ESLJP je zaključio da je u ovom slučaju došlo do kršenja člana 5. stav 4. EKLJP 21 .U sličnom predmetu, Ustavni sud BiH je zaključio da je odredbom člana 47. stav 1. ZKPBiH regulirano kaoopće pravilo da branilac osumnjičenog u toku istrage ima pravo pristupa samo onim spisima i dokazima koji suu korist osumnjičenog, ali mu se i to pravo može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanjemoglo dovesti u opasnost cilj istrage, dok mu je potpuno slobodan pristup spisima i dokazima omogućennakon podnošenja optužnice, kako je regulirano u stavu 3. ovog člana. Ustavni sud BiH je naveo da je stavom2. istog člana propisano da će izuzetno od stava 1. ovog člana tužilac istovremeno sa prijedlogom zaodređivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokazebitne za procjenu zakonitosti pritvora radi obavještavanja branioca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sudzapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Sud BiH postupio u kontekstu predmetnih odredbiZKP BiH, te da su apelanti i njihovi branioci, suprotno apelacionim navodima, bili upoznati, u mjeri neophodnojza osporavanje odluke o produženju pritvora, sa sadržajem dokaza na kojima je ta odluka zasnovana budućida iz stanja spisa proizlazi da su apelanti osporavali sadržaj dokaza Tužilaštva koji su dostavljeni uz prijedlog(branilac apelanata je na ročištu ukazao na promjene u sadržaju iskaza koje su dali pojedini osumnjičeni). Iznavedenog proizlazi da su apelanti, u smislu navedenih stavova Evropskog suda za ljudska prava, imali uvid uočitovanja koja su podnesena i imali „stvarnu mogućnost davati primjedbe“ na navode Tužilaštva BiH vezaneza donošenje odluke o produženju pritvora, te su ih u smislu garancija iz člana 5. stav 4. Evropske konvencijemogli i osporiti. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se apelanti neosnovano pozivaju na to daim nije omogućen uvid u dokaze koji se odnose na produženje pritvora, budući da iz stanja spisa iobrazloženja osporenih odluka proizlazi da su apelanti nesporno bili upoznati sa sadržajem svih dokaza bitnihza donošenje odluke o produženju pritvora, a koje je u žalbenom postupku razmotrilo Apelaciono vijeće i dalorazloge zašto je odluka o produženju pritvora u konkretnom slučaju zakonita, odnosno zašto navodi apelanatane mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. S druge strane, Ustavni sud zapaža da iznavoda apelacije proizlazi da apelanti praktično traže da im se omogući uvid u sve dokaze koji se tičumerituma spora, što ulazi u okvir garancija iz člana 6. Evropske konvencije, a koji dokazi apelantima, u smislučlana 47. stav 3. ZKPBiH, trebaju biti dostupni nakon podnošenja optužnice 22 .ESLJP je zaključio da član 5. stav 4. EKLJP propisuje da lice lišeno slobode hapšenjem ili pritvaranjem imapravo na osporavanje zakonitosti takvog lišenja slobode pred sudom, odnosno pred sudskim organom kojimora biti nezavistan i nepristan i koji mora imati nadležnost da donese obavezujuću odluku koja može voditi ipuštanju lica na slobodu 23 .Jasno je da može postojati određeni materijal, posebno kod kompleksnih istraga, koji u fazi istrage ne možebiti objelodanjen odbrani i osumnjičenom bez bilo kakvih ograničenja, jer bi teoretski moglo doći dougrožavanja same svrhe istih. Kada je o ovome riječ, treba razmotriti nekoliko mogućih praktičnih rješenjaovog problema: jedan od njih je objelodanjivanje samo braniocu, uz obavezu istog da są sadržajem određenogmaterijala ne smije upoznati branjenika. Druga opcija je da se sav relevantan materijal objelodani, ali poduslovom da branilac i osumnjičeni potpišu izjavu u kojem prihvataju na uvid materijal čije bi javnoobjelodanjivanje moglo ugroziti interese istrage 24 .Naravno, posljednja opcija, koja je možda najmanje poželjna svim stranama u postupku, ali se u ovomtrenutku čini najednostavnijom, je da sud, prilikom razmatranja prijedloga za određivanje/produženje pritvora20 ESLJP: Lamy protiv Belgije, par.29;21 ESLJP: Lamy protiv Belgije, par.29;22 Ustavni sud BiH: Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 591/11 od 7. aprila 2011. godine, objavljena u „Službenomglasniku BiH“ broj 41/11;23 ESLJP:De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, serija A, broj 12, st. 76. i 77; iIsmoilov i drugi protiv Rusije, Presuda broj 2947/06 od 24. aprila 2008. godine, stav 145;24 Relativno je lako kontrolisati krug lica kojima su na raspolaganje stavljene određene informacije, od kojih su sva licasvjesna da otkrivanje takve informacije predstavlja krivično djelo. Jednostavnim potpisivanjem izjava o prijemu određenihinformacija, zajedno sa kontrolom kruga lica kojima su informacije učinjene dostupnim, uz striktno primjenjivanje odredbikrivičnog zakona koje se tiču otkrivanja službene tajne bi sa sigurnošću dovelo do osiguranja povjerljivosti ovakvih informacija.12(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERjednostavno ne uzima u obzir (dakle, ni na uvid) materijal na koji odbrana nije imala mogućnost da se izjasni.Naravno, do ovog trenutka, riječ je isključivo o dokazima koji idu na teret osumnjičenom. Kakogod, dešava seda i u ovoj fazi tužilaštvo prikupi dokaze koji idu u korist osumnjičenog, i koje ima zakonom propisanu obavezudostaviti braniocu.Sljedeće faza koja mora biti razmotrena je faza nakon potvrđivanja optužnice. S obzirom na pravo odbrane dauloži prethodne prigovore na optužnicu, a jedan od najčešćih prethodnih prigovora je prigovor zakonitostidokaza, odbrana mora što prije nakon potvrđivanja optužnice biti u prilici analizirati dokumente na kojimatužilaštvo bazira optužnicu, te dokaze koje namjerava iznijeti tokom glavnog pretresa.U skladu sa praksom ESLJP, sudija je obvezan osigurati poštivanje načela ravnopravnosti stranaka upostupku, što znači da svaka strana mora imati razumnu mogućnost predstavljanja svojih argumenata uuslovima koji je neće dovesti u značajno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. U predmetuKrčmár i drugi protiv Češke Republike ESLJP je smatrao da: «Strana u postupku mora imati mogućnost da seupozna sa dokazima koji su predočeni sudu, isto kao i mogućnost davanja komentara na njihovo postojanje,sadržaj i autentičnost u odgovarajućoj formi i u odgovarajućem vremenskom roku, a ako je potrebno, upismenoj formi i unaprijed. 25 »U ovoj fazi, počinje već i istraga odbrane, te tužilaštvo ima obavezu odbrani dostaviti i sve ostale dokazepribavljene u istrazi određenog incidenta, a koji nisu priloženi uz optužnicu iz bilo kojih razloga.Uobičajeno, pred MKSJ 26 , na tužilaštvu je da na osnovu pravila 66(A)(i) Pravilnika o postupku i dokazima (udaljem tekstu: Pravilnik) objelodani optuženom u roku od trideset dana od njegovog prvog stupanja pred sud,kopije popratnog materijala koji je bio priložen uz optužnicu kad je ona podnesena na potvrdu. Slična obavezavaži kada se optužnica izmijeni na osnovu Pravila 50.Pred MKSJ je, prema Pravilu 68 Pravilnika utvrđeno da Ured tužioca podliježe obavezi objelodanjivanja svogmaterijala, te se gotovo nikada nije postavilo pitanje da li Ured tužioca podliježe obavezi objelodanjivanja,nego se razmatralo u kojem obimu postoji obaveza objelodanjivanja, u kojim rokovima, i u kom stepenu seoptuženim licima ima omogućiti pristup povjerljivim materijalima iz drugih predmeta. Naime, Pravilo 68Pravilnika propisuje kontinuiranu obavezu tužioca da "što je prije moguće odbrani objelodani sve materijale kojipo njegovim stvarnim saznanjima mogu upućivati na nevinost, odnosno ublažiti krivicu optuženog ili uticati navjerodostojnost dokaza optužbe" 27 .Pred MKSJ je ustanovljeno da je dobro utvrđeno načelo Međunarodnog suda da postupci trebaju biti vođenijavno, u onoj mjeri u kojoj je to moguće 28 . U izuzetnim okolnostima, vijeće može ograničiti pristup javnosti, kaoi pristup strani u postupku, određenim materijalima u skladu s odredbama Pravilnika o postupku i dokazima 29 .Takav povjerljivi materijal može biti kategorizovan u tri vrste: inter partes, ex parte i na osnovu pravila 70.Materijal može biti podnesen ex parte zato što suprotna strana ne bi trebala biti informisana o nekimpodnescima, niti dobiti pristup istima. Ovo se čini iz nekog konkretnog razloga, kao u slučajevima kad sepodnesak tiče, na primjer, lošeg zdravlja optuženog 30 . Vijeća MKSJ su jasna da ona, kada se podnesci upredmetima podnose ex parte, pažljivo uzima u razmatranje mora li druga strana biti upoznata s informacijamakoje se u njima nalaze. Premda vijeća uvažavaju važnost višeg stepena povjerljivosti koji se pridaje ex partepodnescima, ono isto tako uvažava i važnost prava optuženog da dobije pristup informacijama u predmetu.Prema tome, Vijeća reklasifikuju i nastaviće da reklasifikuju određene podneske kao povjerljive i inter partes,tamo gdje je to neophodno i primjereno 31 .Pravilo 66(A)(ii) Pravilnika takođe obavezuje tužilaštvo da stavi na raspolaganje kopije izjava svih svjedokakoje tužilac namjerava da pozove da svjedoče na suđenju. Međutim, te obaveze objelodanjivanja nisuapsolutne. Posebno, pravilo 69(A) predviđa da "u izuzetnim okolnostima" pretresno vijeće može naložiti da sene objelodanjuje identitet žrtve ili svjedoka koji može biti u opasnosti ili izložen riziku sve dok se ta osoba nestavi pod zaštitu Međunarodnog suda.25 ESLJP: presuda od 3. aprila 2000., Krčmár i drugi protiv Češke Republike (ovaj predmet se odnosi na ravnopravantretman strana u građanskim postupcima u svjetlu prava na pravično suđenje iz člana 6 EKLJP);26 Praksa MKSJ nije analizirana u odnosu na fazu istrage, s obzirom da su lica pred sudije MKSJ dolazila u 99% slučajevanakon što je protiv istih potvrđena optužnica.27 MKSJ: Tužilac protiv Blaškića, predmet br. IT-95-5-14-A, Drugostepena presuda, 29. juli 2004., par. 267;28 Pravilo 78 propisuje: "Svi postupci pred pretresnim vijećem, osim samog vijećanja sudija, otvoreni su za javnost ukolikonije drugačije predviđeno."29 MKSJ: Tužilac protiv Đorđevića, predmet br. IT-05-87/1-PT, Odluka po zahtjevu Vlastimira Đorđevića za pristup svimmaterijalima u predmetu Tužilac protiv Limaja i drugih, predmet br. IT-03-66, 6. Februar 2008., par. 6;30 MKSJ: Odluka po zahtjevu Jovice Stanišića za pristup povjerljivom materijalu u predmetu Karadžić, 20. maj 2009., par.8;31 MKSJ: Tužilac protiv Karadžića, Odluka po zahtjevu optuženog za pregled i objelodanjivanje ex parte podnesaka,14.septembar 2011.godine, par.6;(2012) 15 OKO WCR13
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMATo postavlja izazov uspostavljanja prave ravnoteže između prava optuženog i bezbjednosti žrtava i svjedoka.Dok se zaštitne mjere na osnovu pravila 75 odnose na ograničenje objelodanjivanja javnosti, pravilo 69 se baviograničenjima objelodanjivanja informacija o identitetu svjedoka samom optuženom, što je veće ograničenjepošto može da utiče na sposobnost optuženog da pripremi svoju odbranu. MKSJ ima u vidu da na osnovupravila 69(C) i uzimajući u obzir odredbe pravila 75, "identitet žrtve ili svjedoka mora se objelodaniti dovoljnorano prije početka suđenja da bi se ostavilo dovoljno vremena za pripremu odbrane". Ovo pravilo omogućavaPretresnom vijeću da ispuni svoju obavezu na osnovu člana 21(4)(b) da obezbijedi da optuženi imaodgovarajuće vrijeme i uslove za pripremu odbrane.Nekoliko pretresnih vijeća, posebno pretpretresno vijeće u predmetu Brđanin i Talić, razradilo je šta jepotrebno da se opravda korištenje pravila 69(A). Posebno, tužilaštvo mora dokazati postojanje "izuzetnihokolnosti", što će reći, nešto više od samih okolnosti koje su vladale u bivšoj Jugoslaviji 32 :a. Objektivna vjerovatnoća da će se na svjedoka vršiti pritisak kao posljedica objelodanjivanja optuženom.Tužilaštvo mora dokazati da postoji vjerovatnoća da će doći do pritiska na konkretnog svjedoka ili da će on bitipodvrgnut zastrašivanju kada njegov identitet bude objelodanjen optuženom i njegovom timu odbrane, bezobzira na obaveze optuženog i njegovog tima odbrane u vezi s objelodanjivanjem trećim stranama. Nijedovoljno dokazati da se svjedok izlaže riziku da se na njega vrši pritisak, što proizilazi iz objelodanjivanjanjegovog identiteta javnosti i medijima 33 . Vjerovatnoća miješanja mora biti objektivna: mada svjedok moželično osjećati da su on/ona izložen(a) riziku, svaki subjektivni strah koji je izrazio svjedok "nisu sami po sebidovoljni da se pokaže da postoji stvarna vjerovatnoća da bi mogli biti u opasnosti ili izloženi riziku" 34 . Da bi seopravdalo ugrožavanje u prava optuženog, ti strahovi moraju dobro biti potkrijepljeni činjenicama.b. Konkretna umjesto opšte osnove zahtjeva. Moraju postojati "konkretni dokazi o postojanju takvog rizika uodnosu na određene svjedoke", umjesto nedefinisanog rizika koji se odnosi na svjedoke uopšte 35 . Pretresnovijeće se mora uvjeriti da je zahtjev tužilaštva podnijet kako bi se zaštitile pojedinačne žrtve i svjedoci nakonkretnom suđenju, umjesto da se podstiču potencijalni svjedoci da se jave za svjedočenje, čime bi se ubudućnosti lakše pokretale istrage protiv drugih lica 36 . Pretresno vijeće u predmetu Brđanin i Talić uzelo je uobzir da bi prihvatanje zahtjeva zasnovanog na ovom drugom obrazloženju previše pomjerilo ravnotežu ukorist efikasnosti budućih istraga nauštrb cijene pravičnog suđenja optuženom 37 .Dužina vremena prije suđenja kada mora doći do objelodanjivanja optuženom 38 . Pretresna vijeća su uzimala uobzir da je "mogućnost vršenja pritiska na svjedoka tim veća što je više vremena prošlo izmeđuobjelodanjivanja identiteta svjedoka i trenutka svjedočenja" 39 . Razumni vremenski rok zavisiće od prirodesvjedočenja svakog od svjedoka; na primjer, svjedok koji iznosi dokaze koji direktno impliciraju optuženog daje imao nadređena ovlaštenja ili da je pomagao i podržavao može zahtijevati veću zaštitu njego svjedok kojiiznosi dokaze koji se ne impliciraju na optuženog direktno 40 .Pri odlučivanju da li neka strana može da dobije pristup povjerljivom materijalu, pred MKSJ je uvriježenopravilo da Pretresno vijeće mora "pronaći ravnotežu između prava strane da ima pristup materijalu za pripremudokazivanja svoje teze i potrebe da se zajamči zaštita svjedoka" 41 . U tu svrhu uvriježeno je da strana upostupku može dobiti povjerljive materijale iz drugog predmeta koji će joj pomoći u pripremi izvođenja dokazaako je (a) "identifikovana ili opisana opšta priroda zatraženog materijala" i ako je (b) "dokazana legitimnaforenzička svrha" za taj pristup 42 .Žalbeno vijeće MKSJ je utvrdilo da zahtjevi za pristup "svim povjerljivim materijalima" mogu biti dovoljno32 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 11;33 MKSJ: Druga odluka u predmetu Brđanin; par 22; Treća odluka u predmetu Brđanin, par. 16;34 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 26; vidi takone: Druga odluka u predmetu Brđanin, par. 19; Tužilac protivBrđanina, predmet br. IT-99-36-T, "Odluka po dvanaestom zahtjevu tužilaštva za zaštitne mjere za žrtve i svjedoke", 12.decembar 2002. godine, par. 8;35 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 28;36 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 29;37 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 30-31;38 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 24, 28; Druga odluka u predmetu Brđanin, par. 18; Treća odluka upredmetu Brđanin, par. 13;39 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 24;40 MKSJ: Prva odluka u predmetu Brđanin, par. 34;41 MKSJ: Tužilac protiv Hadžihasanovića i Kubure, predmet br. IT-01-47-AR73, Odluka po žalbi na odbijanje zahtjeva dase odobri pristup povjerljivim materijalima iz drugog predmeta, 23. april 2002., str. 2;42 MKSJ: Odluka u predmetu Blaškić, par. 14; Tužilac protiv Blagojevića i Jokića, predmet br. IT-02-60-A, Odluka pozahtjevima za pristup povjerljivom materijalu, 16. novembar 2005. par. 11;14(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERkonkretni kako bi zadovoljili standard za identifikaciju 43 . Relevantnost takvog materijala može se utvrditi"pokazivanjem da postoji neksus između podnositeljevog izvođenja dokaza i prethodnog predmeta iz kojeg sematerijal traži" 44 .Što se tiče drugog uslova standardi za prihvatanje razlikuju se za svaku kategoriju povjerljivog materijala. Štose tiče povjerljivih inter partes materijala, "legitimna forenzička svrha" za objelodanjivanje u kasnijem postupkubiće demonstrirana ako je podnosilac u stanju da pokaže da je materijal relevantan i od suštinske važnosti 45 .Kako bi se uspostavio neksus, od podnosioca se traži da pokaže da postoji "geografsko, vremensko i drugosuštinsko preklapanje" između dva postupka 46 .U predmetu Jespers protiv Belgije 47 Komisija (ESLJP) je smatrala da načelo jednakosti sredstava, uzetozajedno sa članom 6(3), nameće obvezu na tužilaštvo i istražne organe da iznesu sav materijal kojimraspolažu, ili koji im može biti na raspolaganju, koji bi mogao pomoći okrivljeniku da se oslobodi krivice ilipostigne smanjenje kazne. Ovo načelo proširuje se i na materijal koji bi mogao narušiti kredibilitet svjedokaoptužbe.Često korišteni argumenti tužilaštva kada odbrana zatraži objelodanjivanje materijala su da se o istomdogađaju vodi više istraga, te da je neki materijal pribavljen u sklopu druge istrage, a odbrani ne može bitiobjelodanjen jer određeni tužilac ne zna za materijal drugog tužioca, te da bi to moglo dovesti do ugrožavanjate istrage. Jedan od problema są ovim argumentom je naravno činjenica da obavezi objelodanjivanja nepodliježe neki tužilac lično, kao pojedinac, nego tužilaštvo kao organ. S druge strane, kada je riječ o interesimaistrage, u praksi ESLJP je striktno navedeno s kojom pažnjom se mora donositi ovakva odluka, odnosno,odluka da neki materijal podliježe izuzetku od obaveze objelodanjivanja.U praksi međunarodnih sudova, nesumnjivo je utvrđeno da se obaveza objelodanjivanja proteže na cijelotrajanje glavnog pretresa, sve do okončanja apelacionog postupka. Žalbeno vijeće MKSJ je naglasilo datužiočeva obaveza objelodanjivanja dokaza na osnovu pravila 68 Pravilnika traje i nakon izricanja prvostepenepresude u nekom predmetu, te tokom postupka pred Žalbenim vijećem 48 . Riječ je o trajnoj obavezi koja seodnosi, bez razlike, kako na javne tako i na povjerljive dokaze 49 .Ono što također treba razmotriti je obaveza objelodanjivanja na strani odbrane. U našim zakonima o krivičnompostupku to nije striktno propisano, ali je jasno da se na početku slučaja odbrane tužilaštvu moraju objelodanitibudući dokazi odbrane, ako ništa u smislu identiteta svjedoka odbrane. Kada je o ovom pitanju riječ,zanimljivo je pitanje činjenice da odbrana obično ne uzima pismene izjave od svjedoka koje planira pozvati dasvjedoče u korist odbrane. U tom svjetlu, pomalo je nejasno koliko tužilaštvo uopšte ima mogućnost dasvjedoke odbrane podvrgne unakrsnom ispitivanju. S druge strane, česti su prigovori odbrane da sudovi nisuuzeli (ili nisu dovoljno uzeli u obzir) svjedočenja svjedoka odbrane. Možda bi rješenje za ove probleme bilo daodbrana, uzimajući pismene izjave od svojih svjedoka, koji bi onda mogli biti podvrgnuti smislenom unakrsnomispitivanju, „ojača” svoje dokaze. Također, čini se da je neophodno nametnuti i odbrani obavezu da tužilaštvublagovremeno dostavlja materijale koje planira/namjerava upotrijebiti na suđenju, kako bi se i druga stranamogla adekvatno pripremiti. Jasno je da odbrana ima obavezu i sudu i tužilaštvu najaviti tzv.”specijalneodbrane”, odnosno, odbrane alibijem, prinudom, krajnjom nuždom, duševnim poremećajem, s obzirom da uodnosu na ove odbrane tužilaštvo ima pravo da vrši dodatnu istragu.43 MKSJ: Odluka u predmetu Brđanin, par. 11; Tužilac protiv Blagojevića i Jokića, predmet br. IT-02-60-A, Odluka pozahtjevu Momčila Perišića za pristup povjerljivom materijalu u predmetu Blagojević i Jokić, 18. januar 2006., par. 8; Tužilacprotiv Blaškića, predmet IT-95-14-R, Odluka po zahtjevu odbrane Rasima Delića za pristup svim povjerljivim materijalimapredmetu Blaškić, 1. juni 2006., str. 12;44 MKSJ: Tužilac protiv Limaja i drugih, predmet br. IT-03-66-A, Odluka po Zahtjevu Haradinaja za pristup, Balajevomzahtjevu za pridruživanje i Balajevom zahtjevu za odobravanje pristupa materijalima u predmetu Limaj, 31. oktobra 2006.,par. 7;45 MKSJ: Odluka u predmetu Blaškić, par. 14; Prva odluka u predmetu Blagojević i Jokić, par. 11; V. takođe Nalog upredmetu Delić, str. 6; Odluka u predmetu Đorđević, par. 7;46 MKSJ: Odluka u predmetu Blaškić, par. 15; Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, Odluka pozahtjevu Hadžihasanovića, Alagića i Kubure za pristup povjerljivom propratnom materijalu, transkriptima i dokaznimpredmetima u predmetu Kordić i Čerkez, 23. januar 2003., str. 4;47 ESLJP: Presuda Jespers protiv Belgije, 27 D.R. 61;48 MKSJ: Odluka od 26. septembra 2000. u predmetu Blaškić, par. 32;49 Vidi Tužilac protiv Blaškića, Mišljenje o odluci vijeća koje raspravlja o predmetu Tužitelj protiv Darija Kordića iMarija Čerkeza donesenoj 12. prosinca 1998., predmet: IT-95-14-T, od 16. decembra 1998., podneseno 22. decembra1998., str. 3. U toj odluci, Pretresno vijeće kaže da je: "...Tužiteljstvo i dalje dužno nastaviti da Obrani redovno prosljeđujesvaki materijal koji bi optuženog mogao djelomično ili u potpunosti osloboditi krivnje ili koji bi mogao dovesti u pitanjevjerodostojnost optužujućeg dokaznog materijala [...] ukoliko je jedan svjedok zaštićen, tužitelj time nije oslobođen oveobveze". (str. 5). U drugoj odluci, isto Pretresno vijeće je ocijenilo da tužiočevoj obavezi objelodanjivanja na osnovu pravila68 i oslobađajućem karakteru povjerljivih dokumenata treba dati prednost pred njihovom povjerljivošću, pod uslovom da senastave primjenjivati iste ili povećane zaštitne mjere za svjedoke. Vidi Tužilac protiv Blaškića, Odluka u vezi sa zahtjevomtužioca od 25. januara 1999. i zahtjevom odbrane od 25. marta 1999., predmet IT-95-14-T, 22. april 1999., str. 4;(2012) 15 OKO WCR15
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMANa kraju, ostaje razmatranje koja je posljedica ukoliko se ispostavi da je došlo do kršenja obavezeobjelodanjivanja. Ukoliko se radi o "nenajavljenom"dokazu neke od strane, sud može jednostavno zabranitiizvođenje tog dokaza, imajući u vidu da isti nije dostavljen na provjeru suprotnoj strani. Međutim, u nekimpredmetima zaista dođe do situacija kada se radi o kasno otkrivenom dokazu određene strane, čije bineizvođenje na glavnom pretresu dovelo u pitanje interese pravde. U ovim slučajevima, čini se da praksaESLJP i MKSJ podržava izvođenje ovakvih dokaza na glavnom pretresu, pod uslovom da su isti objelodanjenidrugoj strani čim je to bilo praktično moguće.Međutim, može doći do situacije u kojoj se naknadno otkrije da je tužilaštvo imalo na raspolaganju određenimaterijal, koji bi, da je bio poznat odbrani, bio od uticaja i na strategiju odbrane u cjelini, ali i na kredibilitetdokaza tužilaštva.Naravno, jasno je da se posljedica ovakvog postupanja mora pažljivo razmotriti u svakom predmetupojedinačno. U praksi MKSJ, odgovor na ovo pitanje polazi od obaveze optuženog da mora "iznijeti primafacie dokaz o mogućem ekskulpatornom ili ublažujućem karakteru" dotičnih materijala, kako bi se ustanovilokršenje ove obaveze od strane tužioca 50 .Iako je uobičajeno da odluka o tome koji je materijal potencijalno oslobađajući i treba biti objelodanjen u skladus pravilom 68 Pravilnika predstavlja procjenu zasnovanu na činjenicama u okviru diskrecionog ovlaštenjatužioca, mogu postojati primjeri u kojima tužiočev stav o tome šta nije potencijalno oslobađajuće nije usaglasnosti sa stavom optuženog ili Vijeća 51 .Tako npr.u predmetu Tužilac protiv Kupreškića, postavilo se u žalbi na presudu pitanje kasnogobjelodanjivanje od strane Tužilaštva identiteta zaštićenog svjedoka H. Žalbeno vijeće je u presudi zaključilo:S tim u vezi, Žalbeno vijeće napominje da je odluka tužioca da formalno ne optuži Zorana i Mirjana Kupreškićaupravo za napad na kuću Šuhreta Ahmića bila, čini se, motivisana ekspeditivnošću. Tužilac je prije i za vrijemesuđenja tvr<strong>dio</strong> da su dokazi o napadu na kuću Šuhreta Ahmića (svjedokinja H) došli u posjed Tužilaštva tek uveoma kasnoj fazi, i da se nastojalo na tome da se početak suđenja ne odgodi zbog mijenjanja već izmijenjeneoptužnice. Po mišljenju Žalbenog vijeća, ne bi se smjelo dozvoliti da ekspeditivnost kao cilj prevagne nadtemeljnim pravom optuženog na pravično suđenje. Ako je za tužioca prioritet bila ekspeditivnost, onda jetrebalo da se odrekne svjedočenja svjedokinje H na suđenju. U svjetlu gorenavedenog, Žalbeno vijeće nijeuvjereno u ispravnost argumenta tužioca da su zahvaljujući “samom mehanizmu optužnog postupka,informacijama dostavljenim u pretpretresnom podnesku i putem objelodanjivanja dokaza” Zoran i MirjanKupreškić dovoljno obaviješteni o činjeničnom osnovu na kojem se temelji optužba za progon, tj. napad nakuću Šuhreta Ahmića i ubistva koja su uslijedila. Žalbeno vijeće prihvata, s obzirom na raspravu u sudnici 3.septembra 1998., da su Zoran i Mirjan Kupreškić tada već bili obaviješteni o tome da je navod o napadu nakuću Šuhreta Ahmića relevantan za optužbu za progon. Ipak, informacije koje su date tog dana nisu naodgovarajući način objasnile relevantnost iskaza svjedokinje H za optužbu za progon. Nije se moglo sasigurnošću zaključiti u kojoj će se mjeri Pretresno vijeće osloniti na te dokaze prilikom utvrđivanja krivičneodgovornosti Zorana i Mirjana Kupreškića za progon. Ono što se dogodilo pretposljednjeg dana suđenja samopotvrđuje neizvjesnost u vezi s ovim pitanjima. U ovakvim uslovima, neizbježno se nameće zaključak da je tanesigurnost na bitan način uticala na mogućnost Mirjana i Zorana Kupreškića da pripreme svoju odbranu.Nadalje, zabrinutost Žalbenog vijeće izaziva i činjenica da je između tužiočevog objelodanjivanja izjavesvjedokinje H Zoranu i Mirjanu Kupreškiću i početka suđenja proteklo vrlo malo vremena. Nakon nalogaPretresnog vijeća, izjava svjedokinje H objelodanjena je tek negdje sedmicu do sedmicu i po prije suđenja, amanje od mjesec dana prije svjedočenja svjedokinje H u sudnici. Razlog zbog kojeg je Pretresno vijećeprihvatilo zakašnjenje u objelodanjivanju iskaza svjedokinje H bio je taj da se kasni s izjavom samo jednogsvjedoka i da stoga odbrani nije nanesena nikakva šteta. Iz današnje perspektive, očigledno je da u ovomslučaju pitanje štete nije zavisilo od broja iskaza svjedoka sa čijim se objelodanjivanjem zakasnilo, nego odvažnosti iskaza tih svjedoka za pitanje krivične odgovornosti Zorana i Mirjana Kupreškića. S obzirom navažnost svjedočenja svjedokinje H, vrijeme objelodanjivanja tog iskaza bilo je izuzetno važno za pripremuodbrane Zorana i Mirjana Kupreškića. Već u tužiočevom zahtjevu za odgodu objelodanjivanja bio je vidljivznačaj tog iskaza. Međutim, ne može se isključiti da je mogućnost Zorana i Mirjana Kupreškića da pripremeodbranu, naročito unakrsno ispitivanje svjedokinje H, bila umanjena time što je objelodanjivanje izvršeno takokratko vrijeme prije početka suđenja i svjedočenja svjedokinje H u sudnici. Žalbeno vijeće takođe ima na umuradikalnu “transformaciju” teze optužbe protiv Zorana i Mirjana Kupreškića. Na osnovu Izmijenjene i dopunjeneoptužnice, trebalo je da oni svoju odbranu koncentrišu na navode optužbe o nizu raznih kažnjivih radnjiusmjerenih protiv muslimanskih civila na području Ahmići-Šantići tokom sedam mjeseci, kao što su namjerno isistematsko ubijanje, sveobuhvatno razaranje domova i imovine i organizovano lišavanje života i protjerivanje.50 MKSJ: Tužilac protiv Kordića i Čerkeza, predmet br. IT-95-14/2-A, Presuda, 17. decembar 2004., par. 179;51 MKSJ: Odluka po 49 i 50 Zahtjevu optuženog u vezi sa kršenjem obaveze objelodanjivanja, Tužilac v.Karadžić, 30.jun2011.godine, par.39;16(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERMeđutim, to nisu bile teze koje je tužilac nastojao da dokaže na suđenju. Umjesto toga, tužiočeva strategija nasuđenju bila je da dokaže da su Zoran i Mirjan Kupreškić krivi prvenstveno za progon, i to na osnovu njihovogučešća u dva pojedinačna napada (na kuću Šuhreta Ahmića i na kuću svjedoka KL). Imajući u vidu ovudrastičnu promjenu teza optužbe, zajedno sa dvosmislenošću u pogledu relevantnosti iskaza svjedokinje H zaoptužbu za progon i kasnim objelodanjivanjem iskaza svjedokinje H, Žalbeno vijeće ne može prihvatiti da suZoran i Mirjan Kupreškić bili dovoljno detaljno obaviješteni o optužbama protiv njih i da su time bila ispravljenamanjkavost Izmijenjene i dopunjene optužnice koju je konstatovalo Žalbeno vijeće 52 .U predmetu Dowset protiv UK pred ESLJP, aplikant je osuđen za ubistvo od strane porote, a određenimaterijal mu je objelodanjen neposredno prije ročišta za odlučivanje po žalbi. Tužilaštvo je tvrdilo da <strong>dio</strong>materijala nije objelodanjen jer se radilo o zaštiti javnog interesa, a <strong>dio</strong> je navodno podlijegao “pravnoj iprofesionalnoj tajni”. Taj materijal se odnosio i na paralelno vođenu istragu u vezi prevare s nekretninamaprotiv određenog broja lica (uključujući i saučesnike/svjedoke protiv aplikanta). Aplikant je situaciju sa kasnimobjelodanjivanjem iznio pred Žalbenim sudom, koji ovaj argument nije smatrao dovoljno bitnim za usvajanježalbe, mada je konstatovao da je do objelodanjivanja trebalo doći prije. Razmatrajući predmet, ESLJP jezaključio da pravo na objelodanjivanje relevantnog materijala nije apsolutno pravo, jer se u svakom predmetumogu pojaviti suprotstavljeni interesi, kao što je nacionalna bezbjednost ili potreba da se zaštite svjedoci.Kakogod, ove mjere ograničavanja prava odbrane su dozvoljeno samo ako su striktno neophodne. Nadalje, dabi se osiguralo da optuženi ima pravično suđenje, bilo kakve poteškoće uzrokovane odbrani usljed ograničenjanjihovih prava moraju biti dovoljno balansirane od strane sudske vlasti 53 . ESLJP je smatrao neprihvatljivimargument Vlade UK da je aplikant mogao tražiti da Žalbeni sud pregleda materijal koji nije bio objelodanjentokom prvostepenog suđenja, i to iz razloga što, za razliku od prvostepenog suda, sudije Žalbenog suda nisuvidjeli svjedoke, i samo su pred sobom imali transkripte svjedočenja. Nadalje, prvostepene sudije su bile upoziciji da prate potrebu za dodatnim objelodanjivanjem tokom suđenja, u situacijama kada je kredibilitetključnih svjedoka tužilaštva mogao biti doveden u pitanje tokom unakrsnog ispitivanja. U kontrastu toga,Žalbeni sud je svoj prosudbu donosio ex post facto i možda je nekada, u određenoj mjeri, nesvjesno, bio poduticajem činjenice da je aplikant od strane porote oglašen krivim, te je bio sklon podcijeniti važnostneobjelodanjenog materijala 54 .U skladu s gore navedenim, ESLJP je zaključio da je došlo do povrede prava napravično suđenje, odnosno, do kršenja člana 6 stav 1 EKLJP u vezi sa članom 6 stav 3 (b) 55 .Pravne lijekove dostupne odbrani propisuje pravilo 68bis Pravilnika MKSJ-a. Sa stajališta odbrane jednasmislena sankcija u slučaju kasnog objelodanjivanja od strane tužilaštva je zabrana tužilaštvu da koristidokumente koji nisu pravovremeno objelodanjeni tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka odbrane. Međutim,kako sve ima dvije strane, u takvom slučaju odbrana može rizikovati da će sudije ovo shvatiti kao način zaštitevjerodostojnosti svjedoka na osnovu proceduralne greške, što se može obiti o glavu odbrane 56 .Praksa ESLJP je jasna i konzistentna po ovom pitanju, pa se tako u presudi Edwards protiv UK navodi:”Sudsmatra da je zahtjev pravičnosti u skladu są stavom 1 člana 6 (član 6-1), upravo onaj koji je prepoznat uengleskom pravu, da tužilaštvo odbrani treba objelodaniti sve materijalne dokaze za ili protiv optuženog, te dapropust da se to uradi u ovom predmetu predstavlja grešku u suđenju. 57 ”U predmetu Foucher protiv Francuske 58 , Sud je smatrao da činjenica što optuženom koji je želio da sam sebezastupa nije optužba dozvolila uvid u sudski spis, ni kopije dokumenata koji su bili u njemu, te se prema tomenije mogao adekvatno pripremiti za obranu, predstavlja kršenje načela jednakosti sredstava uzetog zajedno sačlankom 6 (3).Predmet Rowe i Davis protiv UK 59 odnosi se na dva podnosioca i trećeg muškarca koji su bili optuženi zaubistvo, napad sa teškim fizičkim povredama i po tri tačke razbojništva. Optužba se uglavnom oslanjala naiskaze male grupe ljudi koji su živjeli sa podnosiocima, kao i na svjedočenje djevojke jednog od podnosioca.Tri muškarca su osuđena za djela za koja su terećeni, a žalbeni sud je potvr<strong>dio</strong> presude. Tijekom suđenjapodnosiocima na prvostepenom sudu, optužba je odlučila, ne obavijestivši suca, da uskrati neke od dokazatumačeći to javnim interesom. Na početku žalbenog postupka, koji su poveli podnosioci, optužba je obavijestilaobranu da su neke informacije bile uskraćene, ne otkrivajući o kakvom se materijalu radi. Nadalje, u dvanavrata žalbeni sud je preispitivao uskraćene dokaze na ex parte raspravi, uz podneske optužbe, ali uodsustvu obrane. Ovaj sud je odlučio u prilog neobjavljivanja. ESLJP je istakao da pravo na objavljivanjerelevantnih dokaza nije apsolutno pravo i da mogu postojati sukobljeni interesi, kao što je zaštita svjedoka ili52 MKSJ: Presuda Apelacionog vijeća u predmetu Kupreškić, pars.119-121;53 ESLJP: predmet Dowset, par.42;54 ESLJP: predmet Dowset, par.48;55 ESLJP: predmet Dowset, par.52;56 Priručnik-odbrana u krivičnim predmetima, najbolje prakse MKSJ, UNICRI/ADC, 2011.;57 ESLJP: Edwards protiv UK, presuda od 16.decembra 1992.godine, serija A 247-B, par.36;58 ESLJP: Presuda od 18. marta 1997., Foucher protiv Francuske;59 ESLJP: Presuda od 16. februara 2000., Rowe i Davis protiv Ujedinjenog Kraljevstva;(2012) 15 OKO WCR17
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMAne otkrivanje policijskih metoda u istrazi zločina. Međutim, jedine mjere koje ograničavaju pravo obrane kojesu dopuštene po članu 6. su one koje su strogo neophodne. Sud je smatrao da procjena optužbe u vezivažnosti zadržanih informacija nije bila u saglasnosti sa načelima o optužnom postupku i jednakosti oružja.Postupak pred žalbenim sudom nije bio dovoljan da ispravi nepravičnost koja je prouzrokovana. Do ovoga jedošlo zato što su i tu suci ovisili u svom shvaćanju moguće relevantnosti neotkrivenog materijala utranskriptima sa prvog suđenja i na temelju pitanja kako ih je samo optužba predstavila. Uslijed toga jepostojalo kršenje člana 6(1).U građanskim postupcima član 6. u određenim okolnostima zahtijeva pravo strana da unakrsno ispitujusvjedoke 60 . Načelo jednakosti oružja je prekršeno i kada je jednoj strani uskraćena mogućnost da odgovori napismene podneske koje je domaćem sud podnio državni pravobranilac 61 .U predmetu Dombo Beheer B.V. protiv Nizozemske 62 , podnosilac, kompanija sa ograničenom odgovornošću,povela je postupak protiv jedne banke kako bi dokazala da je postojao usmeni sporazum između nje i ovebanke o davanju određenih kreditnih olakšica. Samo dvije osobe prisustvovale su sastanku na kojem je ovajsporazum navodno postignut, jedna od njih ispred podnosioca, a druga ispred banke. Međutim, domaći sud jedopustio saslušanje u svojstvu svjedoka samo za jednu osobu, to jest onu koja je predstavljala banku.Kompanija, koja je podnosilac, nije mogla pozvati osobu koja ju je tom prilikom predstavljala, jer ju je sudidentificirao sa samim podnosiocem, odnosno kompanijom. Europski sud je, međutim, našao, da su ukonkretnim pregovorima učestvovala dva predstavnika koji su bili ravnopravni i ovlašteni da nastupaju svakoispred svoje strane, tako da je bilo teško shvatiti zašto obojica nisu mogli dati svoje iskaze. Time je kompanijakoja je bila podnosilac stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na banku, što je predstavljalo kršenje člana 6(1). Iznoseći svoj stav ESLJP je zaključio: „da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost da izložesvoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uslovima koje ih ne stavljaju u znatno podređenpoložaj u odnosu na protivnika”.Slično i u predmetu Bricmont, zbog toga što nije bilo suočenja optuženih osoba i člana belgijske kraljevskeporodice, kao strane koja je tražila odštetu, utvrđeno je kršenje čl. 6. st. 1. i 3 63 .I na kraju, predmet Van Orshoven protiv Belgije 64 koji se odnosi na jednog ljekara koji je bio uključen udisciplinski postupak. Podnosilac se žalio na odluku da se briše iz spiska, a sud je odbio ovu žalbu. On sežalio da niti u jednoj fazi postupka pred žalbenim sudom nije imao priliku da odgovara na podneske državnogtužitelja, niti su mu isti ikada dostavljeni. Sud je smatrao da s obzirom koji je interes podnosioca bio i kakva jebila priroda podnesaka državnog tužitelja, činjenica da Van Orshoven nije mogao odgovoriti na podneske prijekraja suđenja predstavlja kršenje njegovog prava na optužni postupak. Ovo pravo, naglašava Sud, značilo jemogućnost za obje strane u postupku da budu upoznate i da mogu davati svoje komentare na sve dokaze iliprimjedbe koje su uključene u spis. Prema tome radilo se o kršenju članka 6(1).U BiH bi, u skladu sa članom 327. stav 1. tačka f) Zakona o krivičnom postupku BiH, moglo doći doponavljanja postupka u korist osuđenog lica, ukoliko bi Ustavni sud BiH ili Evropski sud za ljudska pravautvr<strong>dio</strong> da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tomkršenju, a u svrhu ovog rada, dakle, ukoliko bi kršenje obaveze objelodanjivanja dovelo do kršenja člana 6.Evropske konvencije.60 ESLJP: Presuda X protiv Austrije, 42 CD 145;61 ESLJP: Presuda od 23. juna 1993., Ruiz-Mateos protiv Španije;62 ESLJP: Presuda od 27. oktobra 1993., Dombo Beheer B.V. protiv Nizozemske;63 ESLJP: Presuda od 7. jula 1989., A.158, str.29-31;64 ESLJP: Presuda od 25. juna 1997., Van Orshoven protiv Belgije;18(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERPostupak pribavljanja materijalnih dokazaPripremili Anaid Redžović i Ahmed MešićUvodCilj svakog krivičnog postupka je da se utvrdi da li je optužena osoba kriva za krivično djelo kojoj joj nadležnotužilaštvo stavlja na teret, a koje je u obavezi da dokaže krivičnu odgovornost optuženog. Ukoliko sudskovijeće 1 ustanovi da je optužena osoba odgovorna za krivično djelo koje joj se stavlja na teret, obaveza sudaje da joj se izrekne odgovarajuća krivično pravna sankcija.Sudsko vijeće utvrđuje krivičnu odgovornost optuženog isključivo na osnovu dokaza svih strana u postupkuizvedenih na glavnom pretresu, a koji mogu biti objektivne ili subjektivne prirode, cijeneći svaki dokazpojedinačno i sve dokaze u vezi. Najčešći dokazi u krivičnom postupku, pa tako i u predmetima ratnih zločina,su svjedoci koji imaju neposredna ali i posredna saznanja o počinjenom krivičnom djelu, izvršiocu, oštećenom idrugim okolnostima bitnim za predmet.U procesuiranju predmeta ratnih zločina, dug vremenski period između događaja i svjedočenja može učinitinepouzdanim čak i sasvim iskreno svjedočenje, a posebno imajući u vidu da je 20 godina koliko je prošlo odratnih sukoba na prostorima BiH izuzetno dug period. Iz tog razloga je korištenje materijalnih dokaza sa ciljemda bi se potkrijepili iskazi svjedoka tužilaštva i odbrana optuženih u predmetima ratnih zločina neophodno,kako bi takvi iskazi imali svoju dokaznu snagu pred sudom.Po okončanju krivičnog postupka sud svoju odluku odnosno presudu donosi isključivo na osnovu dokaza kojisu izvedeni u toku glavnog pretresa. Isti je dužan da cijeni svaki dokaz pojedinačno i sve u vezi. U članu 14.ZKP BiH stoji da je Sud dužan da sve strane u postupku tretira na jednak način i da svakoj od strana pružijednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.Cilj ovog članka je da odbrani približi mogućnost pristupa i pribavljanja materijalnih dokaza koji se nalaze prirazličitim institucijama. Zakon o krivičnom postupku predviđa mogućnost da odbrana bude pasivna i u svojuodbranu ne izvede niti jedan dokaz. Ipak to u praksi nije slučaj i upravo radi poboljšanja procesnog položajaodbrane dajemo ovaj prikaz postupka pribavljanja materijalne dokumentacije iz različitih izvora sa opisanomprocedurom pribavljanja i obraćanja tim institucijama.a) Pristup dokumentaciji Ministarstva odbrane BiHImajući u vidu posebnu važnost materijalne dokumentacije s kojom raspolaže Ministarstvo odbrane BiH, aposebno beneficije koje su odbrane imale korištenjem tih dokaza u krivičnim postupcima pred Sudom BiH, toje posebna pažnja usmjerena na postupak pribavljanja dokaza upravo od ove ustanove.U procesu pristupa dokumentima koji se nalaze pri arhivima Ministarstva odbrane BiH, obzirom da se radi oinstituciji koja ima stroga pravila u vezi ustupanja i objelodanjivanja arhivske građe i materijala, potrebno jeispoštovati određene procedure kako bi se došlo do traženih dokumenata. Trenutna procedura pribavljanjamaterijalnih dokaza, sastoji se od obraćanja Sudu BiH sa molbom da isti izda naredbu Ministarstvu odbraneBiH za dostavljanje traženih dokumenata.Zaključcima usaglašenim između Ministarstva odbrane BiH, Suda BiH, Ureda Registrara BiH i OKO-a od12.01.2011. godine, utvrđeno je da će, ukoliko Ministarstvo odbrane BiH utvrdi da je dokumentacija kojuzahtjeva odbrana za potrebe krivičnih postupaka pred Sudom BiH, zaštićena oznakom tajnosti, za njenodostavljanje biti tražena saglasnost od Suda BIH 2 .Na taj način uspostavljen je sistem „kontrole“ zahtjeva koji se upućuju Ministarstvu odbrane BiH kako ne bidolazilo do određenih problema i eventualnih zloupotreba pribavljenih dokaza. Vrlo bitno obilježje oveprocedure pribavljanja dokaza je u tome što tražena dokumentacija mora biti jasno precizirana.U praksi je vrlo čest slučaj da Ministarstvo odbrane BiH u svojim odgovorima na zahtjeve odbrane ističeproblem preširokog postavljanja zahtjeva i traži da se preciznije odrede dokumenti koji se zahtjevaju. Tako uodgovoru Ministarstva odbrane BiH Sudu BiH od 17.10.2011. godine stoji da je branilac optuženog u predmetuDronjak i dr. tražio pristup arhivskom depou vojske RS u Banja Luci pri kasarni Kozara, ali da nije jasno♦Puni naziv članka: “Postupak pribavljanja materijalnih dokaza za potrebe odbrane u predmetima ratnih zločina”1 Član 24. stav 1. ZKP BiH glasi: U prvom stepenu sudi vijeće krivičnog odjeljenja Suda sastavljeno od trojice sudija.2 U odluci broj S1 1 K 003420 10 Kri od 07.02.2011, godine Sud BiH pozivajući se na navedene zaključke izdajesaglasnost odbrani optuženog Ratka Dronjka da od Ministarstva odbrane BIH može pribaviti dokumente koje je odbranatražila u podnesku upućenom Sudu BiH.(2012) 15 OKO WCR19
OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMAprecizirao dokumentaciju koju traži. Branilac je morao precizirati svoj zahtjev tako što je naveo listudokumenata za koje je samo pretpostavio da bi se mogli nalaziti u navedenom depou 3 .Ovakav način pribavljanja dokaza predstavlja veliki problem odbranama optuženih, jer iste nisu u mogućnostipredvidjeti koji će to dokazni materijal pronaći prilikom uvida u određene arhivske depoe, odnosno koji sedokumenti nalaze u arhivama Ministarstva odbrane BiH, pa se postavlja logično pitanje kako je odbrana umogućnosti tražiti određene dokumente ukoliko nije u prilici vršiti uvid raspoloživih dokumenata u arhivamaMinistarstva.Pri Ministarstvu odbrane BiH nalaze se arhivski depoi u kojima je sadržana cjelokupna dokumentacija oružanihformacija koje su bile oformljene i djelovale na području Bosne i Hercegovine tokom oružanog sukoba 1992.godine. Ova dokumentacija uključuje i podrazumjeva odgovarajuće arhive vojske AR BIH, HVO-a i VRS-a. Uovim arhivama se nalaze između ostalog, redovni i vanredni borbeni izvještaji, naređenja za izvođenjeoperativnih akcija i dejstava, izvještaji jedinica, naredbe, odluke o postavljenjima i druga dokumenta odznačaja za funkcionisanje oružanih formacija 4 .Svi ovi nalazi i dokumentacija mogu biti stavljeni u funkciju odbrane i poboljšanja procesnog položajaoptuženog u krivičnom postupku. Tužilaštvo BiH također koristi arhive Ministarstva odbrane BiH kao jedan odosnovnih i glavnih izvora na osnovu čega potkrepljuje navode iz optužnice. Tokom dokaznog postupka možese tačno uočiti koja dokumenta je Tužilaštvo zaprimilo i pronašlo u arhivu jer su ista ovjerene kopije od straneministarstva i sadrže obično na poleđini potvrdu da je riječ o dokumentu pribavljenom iz ove institucije.Da su se odbrane koristile pristupom i traženju materijalnih dokaza iz arhiva pri Ministarstvu odbrane BiHpokazuju i sljedeći predmeti koje navodimo u nastavku.Aktom Ministarstva odbrane BiH od 10.12.2010. godine OKO je za odbranu u predmetu Selimović i dr.dostavljeno ukupno 25 dokumenata koji se sastoje prvenstveno od izjava oštećenih koje bile uzimane odstrane službe vojne bezbjednosti 5 . Narednim aktom Ministarstva od 03.11.2010. godine odbrani je dostavljenoukupno 110 dokumenata koji se sastoje od više naredbi, evidencija, izvještaja o radu bataljona vojne policije,naredbi o prebacivanju ratnih zarobljenika, dozvolama, izvještajima i sl. Dodatni dokazi su dostavljeni i trećimaktom ministarstva od 23.08.2010. godine i to ukupno 55 dokumenta.Ministarstvo odbrane BiH dostavilo je dokaze i odbrani u predmetu Alije Osmića 6 i to aktom od 10.05.2010.godine ukupno 240 dokumenata, a koji se sastoje od dnevnih i borbenih izvještaja jedinica. Aktom od09.03.2010. godine u istom predmetu ranije je dostavljeno 15 dokumenata koji se odnose na službenezabilješke događaja iz optužnice.Također u predmetu Suda BiH protiv optuženog Ante Kovaća 7 odbrana je podnijela zahtjev Sudu za izdavanjenaredbe Ministarstvu kako bi se pribavile dvije izjave svjedoka koji su tokom pretresa izjavile da su bilesaslušane od strane organa bezbjednosti odmah nakon razmjene. Ministarstvo je odlukom broj 13-04-1-66-13/10 od 20.10.2010. godine odbrani dostavilo tražene izjave a na osnovu izdate naredbe Suda BiH 8 .U nastavku članka slijede primjeri obraćanja i pribavljanja dokaza od nekih drugih, za potrebe odbrane čestovrlo bitnih institucija i ustanova, kao što su bolnice, ministarstva za pitanja boraca, okružni i kantonalni sudoviitd.b) Pristup dokumentaciji drugih institucijaNesporno je da je najveći <strong>dio</strong> relevantne dokumentacije i materijalnih dokaza koji se odnose na jedan predmetratnog zločina moguće naći, odnosno potraživati od Ministarstva odbrane BiH.Ali u isto vrijeme ne treba zanemarivati i druge institucije koje mogu posjedovati oslobađajući i koristanmaterijal za odbranu. Svakako da je postupak podnošenja zahtjeva isti i da će uvijek uključivati obraćanjeSudu BiH, te ćemo na ovom mjestu predložiti i druge izvore koji posjeduju dokaze materijalne prirode.Treba istaći da podnošenjem zahtjeva direktno instituciji i pozivanjem na Zakon o slobodi pristupainformacijama 9 ne predstavlja garanciju da će institucija postupiti po ovakvom zahtjevu. Odnosno i kada bipostupila, moguće je da dostavi tražene dokumente kada bude već kasno, te odbrana ne bude u mogućnosti3 Odgovor na dopis Ministarstva odbrane BiH u kojem odbrana dostavlja preciziranu listu traženih dokumenata od17.10.2011. godine S1 1 K 003420 10 Krl4 Dio dokumentacije vojnih jedinica izuziman je od strane SFOR-a, KFOR-a i većina takve dokumentacije se možepronaći u arhivama Tužilaštva i MKSJ-a, a odbrane mogu uz pomoć OKO-a imati pristup tim dokumentima.5 Obzirom da se svi dobiveni dokumenti povjerljivi i u skladu sa etikom i kodeksom <strong>Odsjek</strong>a krivične odbrane ovdjenećemo nabrajati dokumente i iznositi sadržinu istih, već ćemo samo dati određene naznake o prirodi dokumenata koji sudobiveni iz arhiva Ministarstva odbrane BiH, a isto važi i za dokumente pribavljene iz drugih izvora.6 X-KR 09/7817 X-KRŽ-08/4898 U više predmeta ratnih zločina pred Sudom BiH odbrana je uspješno pribavljala dokaze od Ministarstva odbrane BiH, ariječ je o predmetu Ratko Dronjak, Gojko Kličković i dr.9 Službeni glasnik FBiH 32/01, Službeni glasnik BiH 28/0020(2012) 15 OKO RRZ
OKO WAR CRIMES REPORTERda ih iskoristi na najbolji način tokom glavnog pretresa. Ovdje napominjemo i mogućnost da Tužilaštvoprigovori autentičnosti i zakonitosti dokaza pribavljenih na ovaj način, tj. direktnim obraćanjem instituciji, dokovaj prigovor neće biti osnovan kada su dokazi pribavljeni putem naredbe Suda 10 .Dakle, pored Ministarstva odbrane BiH kojeg smo već naveli u tekstu, postoje i drugi izvori materijalnih dokazakoji su od značaja za odbranu u predmetima ratnih zločina i od kojih se može potraživati materijalnadokumentacija u skladu sa prethodno objašnjenom procedurom, a neke od njih navodimo u nastavku teksta.- BolnicePrije svega tu spadaju bolnice od kojih se može potraživati medicinska dokumentacija za oštećene koji su bilizbrinuti, medicinska dokumentacija i potvrde o liječenju za optuženog, zatim medicinska dokumentacija zasvjedoka u smislu njegove diskreditacije i sl.U predmetu Selimović i dr 11 . odbrana je posredstvom Suda BiH i zahtjeva za dostavljanje dokumentacijepribavila više medicinskih kartona za oštećene-svjedoke iz ratnog perioda kako bi osporila tezu Tužilaštva data lica nisu imala adekvatnu liječničku pomoć i tretman.U predmetu Zečević i dr 12 . odbrana je uložila medicinski karton sa dijagnozom psihičke bolesti za jednog odsvjedoka Tužilaštva kako bi ukazala na nepouzdanost iskaza, a u istom predmetu odbrana RadoslavaKneževića je kao dokaz koristila medicinske nalaze iz ratnog perioda kojim je dokazivala da je optuženi uvrijeme izvršenja krivičnog djela bio na liječenju i postoperativnom tretmanu, te je imao poštedu.- Federalno ministarstvo za pitanje boraca i Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite RS-aOva ministarstva, u ovisnosti o kojoj se vojnoj komponenti radi, posjeduju evidencije o vojnom statusu,jedinične i matične kartone, potvrde o invalidnosti usljed ranjavanja ili oboljenja zadobijenih tokom oružanogsukoba. Odbrana će biti u prilici koristiti dokaze koje posjeduju ova ministarstva kada žele osporiti civilni statusoštećenih, odnosno kada osporavaju ulogu u pripadništvu branjenika određenoj vojnoj formaciji.Tako je u predmetu Sulje Karajića 13 odbrana dokazivala, jediničnim i matičnim kartonima koji su pribavljeni izevidencija Ministarstva za pitanje boraca, da su oštećeni bili pripadnici AR BiH, a ne pripadnici formacije APZapadna Bosna.Dalje odbrana je u predmetu Alije Osmića 14 uvela kao materijalni dokaz jedinične i matične kartone zasvjedoka Tužilaštva kojima je dokazivala da je u vrijeme naznačeno u optužnici svjedok bio pripadnik HVO-a.Prema tome izvodi iz evidencija koji se odnose na ratni i vojni staž nekada će biti od izuzetne važnosti zaodbranu optuženih u predmetima ratnih zločina, te je bitno znati gdje se isti mogu naći.- Institut za traženje nestalih lica BiHInstitut za traženje nestalih lica BiH sadrži evidencije iz kojih se može doći do pregleda žrtava na određenompodručju, mjesta ekshumacije, datuma ekshumacija, vrsta grobnica, broj ekshumiranih i broj identifikovanihlica.Ovi podaci mogu biti od koristi prilikom diskreditacije iskaza svjedoka, odnosno dokazivanja tvrdnji navodaodbrane. Tako je odbrana u predmetu Selimović i dr 15 . pribavila pregled žrtava i grobnica kako bi osnažilatvrdnju da su oštećeni prilikom ispitivanja davali tačne podatke, a ne da su izmišljali lokacije i žrtve.- Istraživačko dokumentacioni centar ( IDC)IDC 16 je nevladina institucija koja ima zadatak da istražuje i sakuplja dokumente, činjenice i informacije ogenocidu, ratnim zločinima i svim oblicima kršenja ljudskih prava. Ovaj centar posjeduje ogromnu bazudokumenata, au<strong>dio</strong> i video materijala te izjava preživjelih i očevidaca pojedinih događaja. Kao takva institucijakoja prikuplja materijalnu dokumentaciju vezanu za ratna dešavanja u BiH, ona predstavlja potencijalan ivažan izvor za odbrane koje postupaju u predmetima ratnih zločina.Pred Sudom BiH se vo<strong>dio</strong> krivični postupak protiv optuženog Dolić Darka 17 koji se teretio da je počinio krivičnodjelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. KZ BiH. <strong>Odsjek</strong> krivične odbrane je dana10 U predmetu Sulje Karajića odbrana je pribavila izvode iz kaznene evidencije za nekoliko svjedoka Tužilaštva. Tužilaštvoje prigovorilo da su ovi dokazi pribavljeni nezakonito jer se shodno odredbama KZ FBiH i KZ BiH izvodi iz kazneneevidencije nisu javni i da mogu biti pribavljeni od suda, tužilaštva i organa MUP-a, te drugih državnih organa, kao i nazahtjev lica na čije ime evidencija glasi.11 X-KR-08/52212 X-KR-09/74113 X-Krž-07/33614 X-KR-09/78115 X-KR-08/52216 http://www.idc.org.ba/17 X-KR-09/783(2012) 15 OKO WCR21
Change language