Županijska kronika broj 210 - Osječko baranjska županija

54 ŽUPANIJSKA KRONIKA15. lipnja 2012.djeca s porukom "Čuvajmo boje vode". Osijekomputuju ulične akrobacije i akrobatski plesači, monociklaši,štuleri, performansi s vatrom, a završnicuobilježava 300 plesača i sportaša sjedinjenihu jedinstvenom plesu "Kako šuma i voda putuju".Mnogo toga je moguće obilježiti oznakom"jedinstveno" u ovom zbivanju koje u sebi objedinjava"Zemlja bez granica" odavno uspostavljajućimostove suradnje i prijateljstva. Ta činjenicaspoznata je čak i u dalekom Japanu, koji na iskustvimaudruge "Breza" gradi vlastitu metodologijupoticanja dječje motivacije i utemeljuje odnose sovom zemljom. Stoga nije čudno što vrijednostovoga projekta prepoznaje i Europska unija.Uz ocjenu stručnjaka da je ova jedinstvenameđunarodna kulturna manifestacija kreativna ipedagoška intervencija u poticanju stvaralaštvau djece, njihove slobode izbora sadržaja što sveima pozitivnog utjecaja na lokalnu i širu zajednicu,Osječko-baranjska županija je odlučila njezinomnositelju - Udruzi za rad s mladima "Breza"iz Osijeka dodijeliti Nagradu Županije za iznimnapostignuća u poticanju i razvoju dječjeg stvaralaštvau djelatnosti kulture.MATIJA GUBICA i BORIS MILOŠEVIĆBiti proglašen ponajboljimhrvatskim sudačkim rukometnimparom svih vremena,rijetko je priznanje. Dobiti ga snešto više od 30 godina života,uspjeh je koji su, valjda, uspjeliostvariti samo Matija Gubica iBoris Milošević. Rukometnusu loptu dobro upoznali apsolvirajućisvoj mladenački igračkistaž u matičnim klubovima.No, umjesto igračke seniorskekarijere, odlučili su se posvetiti sudačkom zvanju- "ozbiljnom hobiju u kojem se traži potpuniprofesionalizam u obavljanju svih zadaća", kakoto sami kažu.Nakon početnog jednogodišnjeg razdoblja uparovima s različitim partnerima, od 2000. godineformirali su nerazdvojan par koji je, zahvaljujućioptimalnoj komplementarnosti, nakon samo dvijegodine dospio na listu sudaca Prve hrvatske rukometnelige. Samoprijegorni rad prožet neskrivenimambicijama pridonio je brzom sazrijevanju sudačkogdvojca koji je svoju vještinu izoštravao u vremenuekspanzije hrvatskog muškog rukometa, kojije početkom stoljeća proživljavao svoje zvjezdanetrenutke naslovima svjetskog i olimpijskog prvaka.U listopadu 2006. Gubica i Milošević stekli su statussudaca sa značkom Europske rukometne federacije,a krajem iste godine dosegnuli su isti statusi pri Svjetskoj rukometnoj federaciji.Uslijedili su prvi izazovi na najvišoj, svjetskojrazini, povjerenim arbitražama na Svjetskimjuniorskim prvenstvima za muškarce odnosnožene u Makedoniji. Izvrsneprezentacije omogućile suim premijeru na najkvalitetnijojrukometnoj smotri- muškom Svjetskom prvenstvuu Hrvatskoj 2009., gdjesu nastupili kao najmlađisudački par. Visoke ocjenepotvrđene su im i na Mediteranskimigrama u Pescari,gdje je Gubici i Miloševićupo prvi puta povjerena samazavršnica (polufinale i finale) jednog velikog međunarodnognatjecanja, da bi godinu u kojoj su sedefinitivno profilirali kao najperspektivniji svjetskisudački par, zaključili Svjetskim prvenstvomza juniore u Egiptu. Slijedila su prvenstva i u 2010.na kojima su pripadnost svjetskoj sudačkoj elitipotvrđivali suđenjem u "Final Four"-u Lige europskihprvaka u Kölnu i Europskom prvenstvurukometašica u Danskoj i Norveškoj.Unatoč objektivnom ograničenju mogućnostisudjelovanja u završnicama najjačih natjecanja nakojima nastupaju hrvatska reprezentacija ili klubovi,vremenom su uspijevali dobivati sve značajnijeutakmice u europskim kupovima, a rastuće povjerenjeEuropske federacije potvrđeno je i prvimfinalnim srazom Lige europskih prvakinja 2011.Dosadašnja kruna karijere za Gubicu i Miloševićanesporno je Svjetsko prvenstvo za rukometašice uBrazilu 2011. kada je Svjetska federacija odstupilaod nepisanog pravila da jedan od dva sudačka parakojima su povjerene polufinalne utakmice ne sudii finalnu utakmicu, a izuzetak se dogodio upravohrvatskom sudačkom paru. Naime, nakon polufi-