Županijska kronika broj 210 - Osječko baranjska županija

Županijska kronika broj 210 - Osječko baranjska županija Županijska kronika broj 210 - Osječko baranjska županija

12.07.2015 Views

48 ŽUPANIJSKA KRONIKA15. lipnja 2012.visokoškolskog medicinskog studija u Osijeku.Organizira nastavu kirurgije za studente medicinedislociranog studija Medicinskog fakulteta izZagreba na kojemu kao nastavnik prenosi svojaznanja mlađima. Svi ovi napori rezultirali su prerastanjemOdjela u kliniku, u centar izvrsnosti kojije pridonosio razvoju sveučilišne klime u Općojbolnici i trendu njezina prerastanja u Kliničkubolnicu.Paralelno, krajem 70-tih pokreće inicijativu zaizgradnju nove zgrade kirurgije. Izglasavanjem samodoprinosazapočinje realizacija ovoga projekta,prekinuta ratom, nastavljena i dovršena istekom milenija,osiguravajući visoku razinu prostornih uvjetasuvremene kirurške djelatnosti.Ratno bezumlje svakoga čovjeka stavlja ukušnju, a pred liječnika postavlja zadaće životnevažnosti. I bolnica u Osijeku, gradu na prvoj linijibojišnice, dijelila je njegovu sudbinu. Svakodnevnoranjavana, stjerana je u svoje podrume i nastaviladjelovati. Dnevni priliv ranjenika se gotovo peterostrukouvećao. Ratna kirurgija prestala je biti samoteorija. Iskusni traumatolog i autoritativni voditeljkirurgije primarijus Janoši organizira Ratnu kirurgijuu okviru osječke ratne bolnice koja je, uzvinkovačku, sanirala ranjenike cijele sjeveroistočneHrvatske. Operacije se, ponekad, izvode i podblijedim sjajem ručne svjetiljke. Unatoč tome, stopasmrtnosti ne prelazi 2,6%. I danas, osječka ratnaiskustva dio su baštine na kojoj se temelji studijRatne medicine i ratne kirurgije osječkog Medicinskogfakulteta. No, posljedice ostaju. Stoga, većkrajem intenzivnog ratnog djelovanja sudjeluje upokretanju aktivnosti za izgradnju Centra za rehabilitacijuu Bizovcu. U ratu i poslije rata na ispitu jehumanost, kazat će Janoši predajući se bez ostatkasvome životnome poslanju.Nikada nije prestao dijeliti svoje znanje i stvaratiuvjete njegova širenja. Kao član strukovnogudruženja predvodi i organizira stručne sastanke,drži predavanja i seminare, piše i objavljuje gotovopedesetak stručnih radova u zbornicima i stručnimčasopisima surađujući i u njihovom uređivanju.Znajući koliko je malo potrebno znati da se nakonnezgode spasi ljudski život, osobno sudjeluje u misijiširenja znanja o laičkoj prvoj pomoći potičući ikolege da se tome priključe. Razvoj prve pomoći uosječkome Crvenom križu svoje utemeljenje pronalaziupravo u ovim aktivnostima. Tako uspostavljenasuradnja bila je osnovom i primjene načelameđunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenogpolumjeseca u vrijeme Domovinskog rata.Izravno spašavajući ljudske živote i stvarajućiuvjete podizanja razine i kvalitete služenja čovjeku,doktor Krešimir Janoši cijeli je svoj život u službičovječnosti. Visokostručan i etičan, strog premasebi i suradnicima, organiziran i vizijom određenprimarijus Janoši, uz bok Florschützu i Benčeviću,ostaje zapamćen kao jedan od kamena na kojem setemelji suvremeno zdanje osječke kirurgije.Cijeneći da je svojim djelovanjem dao osobitdoprinos razvoju zdravstva osobito kirurgije i anestezijete obrazovanju i stručnom usavršavanju liječnikai medicinskih sestara, čime je stvorio trajnodobro od značaja za Županiju, primarijusu doktoruKrešimiru Janošiju iz Osijeka dodjeljuje se NagradaOsječko-baranjske županije za životno djelo ostvarenou području zdravstva.STJEPAN TOMAŠKada je prije 40 godina, gotovoslučajno, ušao na "velika vrata"u književnost doživljen je kao fantastičar.Ubrzo je čitatelje i kritikerazuvjerio knjigom koja se u tovrijeme itekako razlikovala od većinenaslova što su ih potpisivalenjegove generacijske kolege. Potpunouronjen u društvenu zbiljui teme iz malograđanskog života,pokazujući izraziti socijalni interesprosto se nametnuo osebujnim proznim, a potomi dramskim pismom koje je slijedilou dvadesetak pripovjedaka, romana iknjiga za djecu, radijskih igara i dramai najširoj publici poznatim kratkimnovinskim pričama, koje su redompotvrđivale neosporivu darovitosttoga pisca. Danas je on nezaobilaznidio hrvatske suvremene književnosti,ali i njezine kulturne baštine. To je -Stjepan Tomaš.Ovaj umjetnik riječi je vrstan i zanimljivpripovjedač. Duboko opredijeljen za ispovjedni

15. lipnja 2012.ŽUPANIJSKA KRONIKA 49način kazivanja, on ne bježi u efemerna modernističkanaklapanja. Dnevničkim zapisima, monolozimai ispovijedima, govoreći u prvom licudaje osobni pečat i emocionalni naboj koji zračineposrednošću koja omogućava identifikaciju slikovima. U pripremi novopovijesnih romana onje i istraživač, ali u prikazu ne komentira već priča.A svoje doživljavanje, razmišljanje i snove pretačeu slike hrabro, bez uvijanja i licemjerja kojimbi povodljivo podilazio ukusu čitatelja. Pišući, onnema kome ili čemu što dugovati, pa ostaje dosljedansamom sebi.Tomaševe priče su životne priče i priče o životuu kojima se prepoznajemo. Odraz s dna Tomaševog"Svetog bunara" zrcali naš lik. Zdenacdjetinjstva iz koga se napaja, dubok je i tajanstven,ne presušuje, a u njega sve dublje ponire otkrivajućinjegove izvore. Traganje za djetinjstvomduboko je zasjeklo brazde u njegovo stvaralaštvo,otvarajući pogled prema onome jučer i ovomedanas, potvrđivanjem bivšeg u sadašnjem. Stogai djeci priča ozbiljne priče, na njima prihvatljivnačin. Ne svjedoče li "Dobar dan, tata" i "Moj tataspava s anđelima" ponajbolje o tome? Pisanju zadjecu pristupa odgovorno, pazeći da ih ne razočara,jer mali ljudi to ne zaslužuju.U njegovim se prozama očitava nastojanje daprogovori o zamagljenim čovjekovim traženjimasmisla života sretnih i više nesretnih ljudi. Mada,prevladavajuće realistični pesimist, on nije ravnodušan,osobito ne prema usamljenosti pojedinca.S njim smo ponovo u djetinjstvu i podstanarskimsobama, pred ljepotama zavičaja i sobama sa starinskimmirisima voća u jeseni, s ljubavlju i smrćuistodobno, salonima i grobljima, propalim studentimai brižnim majkama, junacima i zločincima,izgubljenim i rasutim prijateljima. Sjetno se nižumotivi prolaznosti i razaranja.Stjepan Tomaš je na određeni način svjedoksvoga vremena, ali i slikar ljudi svoga zavičajakoji ponajviše poznaje i cijeni. Izrastao iz slavonskebrazde, čvrsto ukorijenjen u slavonskobaranjskiambijent piše o sudbinama i životimamalih i velikih ljudi u dramatičnim povijesnim iegzistencijalnim situacijama. Piše o rasapu ruralno-patrijarhalnemoralnosti koja biva konzumiranaprimitivnim oblicima urbane konzumentskemasovne kulture, o "Građanima u prvom koljenu"i "Životu u provinciji", o socijalnoj transformacijislavonskog grada i društvenom sustavu koji dovodido individualnih izobličenja. Njegovi junacisu egzistencijalno životni, razapeti nekim unutarnjimsilama i nagonima kojima je, ni krivima nidužnima, ključ vlastite sudbine izmakao iz rukui pretvorio se u igračku nimalo dobronamjernihključara ove ili one dijaboličke energije.Otuda i njegovo prepoznavanje problemasuvremenosti u povijesti, njezine fatalne ponovljivostii nemoći pojedinca da joj se odupre. Čak ikada govori o prošlosti, on je suvremen ne libećise otvoriti neveseli bezdan povijesnih činjenicai traumi koje itekako bitno određuju i vrijeme ukojem danas živimo, jer, da bi se mogla pročitatii razumjeti sadašnjost, a možda i naslutiti budućnost,valja krenuti iz prošlosti. I njegov biskupStrossmayer i prerano preminuli virtuoz Krežmau "Zlatoustom" i "Guslaču od marcipana" o tomesvjedoče, dok progoni negdašnjih i jučerašnjih"vještica" u "Anđelima na vrhu igle", a osobitopriče o fatalnoj ponovljivosti tragičnih sudbina u"Smrtnoj uri" ratnim vihorom zahvaćene Baranje,to potvrđuju.Mada za sebe tvrdi da je pesimist po uvjerenju,jer je tako lakše preživjeti, odriče se kolektivneopijenosti jer ona zatrpava pojedinačnu patnju.Stoga se uvijek vraća čovjeku, pojedincu koji živii djeluje u okružju društvenog sustava određenogvremena suočen s provincijalnim duhom u ljudskimglavama koji Tomaš svojim djelima tako čestopropituje. "Odnekud dolaze sanjari" - da li i ons njima? On to odriče, ali ne poriče svoju emocionalnuosjetljivost koju iskazuje svojim likovima:"I opet sam osjetio bol na onom mjestu gdje kažuda boli duša".Mjesto među najistaknutijim suvremenim hrvatskimprozaicima, Tomaš je izborio i potvrđujesvakom daljnjom knjigom. Priznanja i nagradekoje slijede ovaj put, ističu ga i sve više uzdižu uorbiti književnog stvaralaštva. On prerasta vlastiteokvire i postaje baština hrvatske kulture koja širisvoj utjecaj prijevodima na talijanski, njemački,engleski, mađarski, slovački, slovenski i makedonskijezik te na esperanto. Stjepan Tomaš jepisac iz čitanke, koji je samom tom činjenicompostao gotovo apstraktni pojam. Zastupljen u nekolikoantologija, član suradnik Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti, organizator i sudionikkulturnih zbivanja i institucija dao je iznimandoprinos hrvatskoj kulturi. Na ovim temeljimazasnovana je odluka Osječko-baranjske županijeda Stjepanu Tomašu dodijeli svoju Nagradu za životnodjelo ostvareno u području kulture.

48 ŽUPANIJSKA KRONIKA15. lipnja 2012.visokoškolskog medicinskog studija u Osijeku.Organizira nastavu kirurgije za studente medicinedislociranog studija Medicinskog fakulteta izZagreba na kojemu kao nastavnik prenosi svojaznanja mlađima. Svi ovi napori rezultirali su prerastanjemOdjela u kliniku, u centar izvrsnosti kojije pridonosio razvoju sveučilišne klime u Općojbolnici i trendu njezina prerastanja u Kliničkubolnicu.Paralelno, krajem 70-tih pokreće inicijativu zaizgradnju nove zgrade kirurgije. Izglasavanjem samodoprinosazapočinje realizacija ovoga projekta,prekinuta ratom, nastavljena i dovršena istekom milenija,osiguravajući visoku razinu prostornih uvjetasuvremene kirurške djelatnosti.Ratno bezumlje svakoga čovjeka stavlja ukušnju, a pred liječnika postavlja zadaće životnevažnosti. I bolnica u Osijeku, gradu na prvoj linijibojišnice, dijelila je njegovu sudbinu. Svakodnevnoranjavana, stjerana je u svoje podrume i nastaviladjelovati. Dnevni priliv ranjenika se gotovo peterostrukouvećao. Ratna kirurgija prestala je biti samoteorija. Iskusni traumatolog i autoritativni voditeljkirurgije primarijus Janoši organizira Ratnu kirurgijuu okviru osječke ratne bolnice koja je, uzvinkovačku, sanirala ranjenike cijele sjeveroistočneHrvatske. Operacije se, ponekad, izvode i podblijedim sjajem ručne svjetiljke. Unatoč tome, stopasmrtnosti ne prelazi 2,6%. I danas, osječka ratnaiskustva dio su baštine na kojoj se temelji studijRatne medicine i ratne kirurgije osječkog Medicinskogfakulteta. No, posljedice ostaju. Stoga, većkrajem intenzivnog ratnog djelovanja sudjeluje upokretanju aktivnosti za izgradnju Centra za rehabilitacijuu Bizovcu. U ratu i poslije rata na ispitu jehumanost, kazat će Janoši predajući se bez ostatkasvome životnome poslanju.Nikada nije prestao dijeliti svoje znanje i stvaratiuvjete njegova širenja. Kao član strukovnogudruženja predvodi i organizira stručne sastanke,drži predavanja i seminare, piše i objavljuje gotovopedesetak stručnih radova u zbornicima i stručnimčasopisima surađujući i u njihovom uređivanju.Znajući koliko je malo potrebno znati da se nakonnezgode spasi ljudski život, osobno sudjeluje u misijiširenja znanja o laičkoj prvoj pomoći potičući ikolege da se tome priključe. Razvoj prve pomoći uosječkome Crvenom križu svoje utemeljenje pronalaziupravo u ovim aktivnostima. Tako uspostavljenasuradnja bila je osnovom i primjene načelameđunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenogpolumjeseca u vrijeme Domovinskog rata.Izravno spašavajući ljudske živote i stvarajućiuvjete podizanja razine i kvalitete služenja čovjeku,doktor Krešimir Janoši cijeli je svoj život u službičovječnosti. Visokostručan i etičan, strog premasebi i suradnicima, organiziran i vizijom određenprimarijus Janoši, uz bok Florschützu i Benčeviću,ostaje zapamćen kao jedan od kamena na kojem setemelji suvremeno zdanje osječke kirurgije.Cijeneći da je svojim djelovanjem dao osobitdoprinos razvoju zdravstva osobito kirurgije i anestezijete obrazovanju i stručnom usavršavanju liječnikai medicinskih sestara, čime je stvorio trajnodobro od značaja za Županiju, primarijusu doktoruKrešimiru Janošiju iz Osijeka dodjeljuje se NagradaOsječko-baranjske županije za životno djelo ostvarenou području zdravstva.STJEPAN TOMAŠKada je prije 40 godina, gotovoslučajno, ušao na "velika vrata"u književnost doživljen je kao fantastičar.Ubrzo je čitatelje i kritikerazuvjerio knjigom koja se u tovrijeme itekako razlikovala od većinenaslova što su ih potpisivalenjegove generacijske kolege. Potpunouronjen u društvenu zbiljui teme iz malograđanskog života,pokazujući izraziti socijalni interesprosto se nametnuo osebujnim proznim, a potomi dramskim pismom koje je slijedilou dvadesetak pripovjedaka, romana iknjiga za djecu, radijskih igara i dramai najširoj publici poznatim kratkimnovinskim pričama, koje su redompotvrđivale neosporivu darovitosttoga pisca. Danas je on nezaobilaznidio hrvatske suvremene književnosti,ali i njezine kulturne baštine. To je -Stjepan Tomaš.Ovaj umjetnik riječi je vrstan i zanimljivpripovjedač. Duboko opredijeljen za ispovjedni

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!