Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 39 -zaista je oduševila ne samo nas Hrvate nego igledatelje strance i Nijemce.svojoj zemlji.Kao i uvijek do dugo u noć radili su vrijedni članoviUprave HKZ, jer bez njihova truda ne bi se na ovomslavlju ni znalo da u Wiesbadenu ima Hrvata.Nastup folklorne grupe HKŽLijep sunčan dan, šarolik folklorni program, velikiizbor jela i pića privukla su i ovaj put mnoštvostranaca koji su se osjećali bar za nekoliko sati kao uZasluženo osvježenje za mlade folklorašeŠtefica KolumbićDruženje u prirodiU podnožju brežuljkastog lanca Taunus smješteno jemnogo lijepih i zelenih površina koje pružajuidealne uvjete za odmor i zabavu. Jedno takvomjesto je i izletište Platte, na cesti Wiesbaden-Taunusstein, u neposrednoj blizini ceste, a ipakzelenilom i stablima zaštićeno. Da je na visiniosjeća se i po svježijoj klimi jer svaki izletnik,napuštajući nesnosnu vrućinu u gradu, radosno jeiznenađen ugodnom osvježavajućom klimom. Takoje bilo i ovog dvadesetog lipnja, u nedjelju, kada suse članovi HKZ okupili da i ove godine uz roštiljprovedu nekoliko zajedničkih trenutaka, ispričajunovosti proteklih dana ili mjeseci, jer današnjevrijeme nudi malo mogućnosti za češća druženja.Nažalost bio je to i moj zadnji susret s BiserkomCrnković, nekoliko međusobno izmijenjehihrečenica bile su nam posljednje. Nedugo nakonovog izleta izgubila je bitku u borbi s rakom. Čudanje osjećaj koji obuzme čovjeka kada nam umrenetko blizak, drag i poznat. Treba prihvatitičinjenicu da ga više ne možemo sresti na ovom i nasličnim mjestima. A već sutra će za nekoga jedandrugi dan i događaj biti posljednji. Iako smo na toveć pripremljeni uvijek nas iznenadi nečija smrt.Okupilo se oko tridesetak članova HKZ-a, njihovihprijatelja i članova uže obitelji u koju ubrajam inekoliko djece. Kao što sam već napomenulavrijeme je bilo idealno za izlet. Okupljanje je počelooko dva sata poslije podne. U maloj kolibici koja senalazi na samoj granici šume i proplanka već jezapaljen ugljen u roštilju. Neki su zauzeli mjesta naklupama ispred kolibice, ljudi su se zabavljalirazgovorima i osvježavali pićima. Svi su ponijelinešto za jelo ili piće, neku salatu, kolač, ispečenikruh ili domaću kavu. A bilo je i domaćeg vina ipiva. Iznenađuje znalačka priprema, jer ne bi semoglo reći da je ijedna sitnica nedostajala, sve je tušto zatreba: pribor za jelo u svim varijantama, maležlice, velike, posebne za salatu i tome slično,papirnati i platneni ubrusi, čaše staklene kao iplastične, otvarači za pivo i vino. Sve te sitnice kojese često traže i u vlastitom domaćinstvu ovdje subile nadohvat ruke. Kad se meso počelo peči naotvorenom roštilju, kakav, moram priznati, prijenisam vidjela i koji je vrlo praktičan, jer se možeokretati oko svoje osovine, dizati dalje od vatre ispuštati bliže njoj, njegov miris je privukao i onezabavljene najživljim razgovorom. Druženje jenastavljeno uz pun tanjur, pričama na klupama,šetnjom šumskim putićima. Nijedno ovakvookupljnje ne može proteći bez lijepe pjesme. Upredvečerje dana koje u ljetnjim mjesecima nastupaprilično kasno društvo se počelo razilaziti.Udruženim je snagama brzo pospremljena malakolibica, pokupljeni ostatci i u tren je sve opetizgledalo kao da danas ovdje nije ni bilo izletnika.Zadnji posjetitelji su se još jednom okrenuliprovjeravajući pogledom je li sve u redu iopraštajući se, zadovoljni ovim danom, krenuli usmjeru parkirališta.Kornelija Reitel