Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 35 -supruge i majke uz muža koji ih bezgranično voli.Žanu su očigledno privlačile sasvim druge stvari.Djevojke takvog nemirnog duha ne zadržavaju sedugo u provinciji. Odjednom je nestala i pojavljivalase kao turist u svom gradu u vrućim ljetnjimmjesecima s istom onom samouvjerenošću kao iprije. Pričali su da je u Engleskoj i onda je jednomdošla s djetetom i zauvijek ostala. Ali ništa se nijepromijenilo u njenom životu. I dalje je bila u centrupažnje i tema razgovora i ogovaranja. A onda jedošao rat. Ljudi su preko noći nestajali unepoznatom smjeru. Svi su se pitali zašto je ona jošuvijek tu. Ostala je među malobrojnima koji suneposredno sudjelovali u ratnim zbivanjima i onda jeopet nestala. Raspitivala se za Žanu ali nitko joj nijemogao reći što se s njom dogodilo. Jednostavno jenestala.Mladen je nestao još prije rata, vjerojatno ga jeuništila droga. U svojim dječjim i naivnim godinamasusretala ga je svaku večer na korzu, ispijenog lica,odsutnog pogleda , išao je uvijek kao pijan, i sam.Izbjegavala je susret s njim i nikada ga nije pogledalau oči. Ljudi su pričali da se drogira. Značenje te riječinije dobro ni shvatila. Niti je svoj grad mogla dovestiu vezu s tako neuobičajenom pojavom. Mladen nijeizgledao kao tipični “drogeraš”. Nije imao dugu,nečešljanu kosu, nego normalno kratko ošišanu, nijenosio jeans nego odijelo, i uvijek je bio sam.Osjećala se sudionikom u njegovom propadanju, jerga je i ona kao i svi drugi izbjegavala. A kasnije jesaznala i druge stvari koje su ga opravdale, ali samoopravdale. Dijete rastavljinih roditelja i napušteno.Otac koji je osnovao novu obitelj živio je uneposrednoj blizini i bio jedan od “glavnih “ ljudi ugradu. Majka se također ponovo udala i otišla izgrada. Oboje su zaboravili da su ostavili jedno dijete.Takva ju je sudbina duboko dirala, a opet se osjećalaslaba da mu pomogne. Činilo joj se i tada takomladoj da je tome čovjeku potrebna lijepa toplaljudska riječ, a šutjela je kao i svi. Godine suprolazile, nitko više nije obraćao pažnju na njega,postajao je sve slabiji, a bio je uvijek tu negdje. Smrtga je uzela još u ranim godinama kad su drugi navrhuncu svoga života. Za njim nije gotovo nitkožalio, samo su nekako slučajno spominjali da jeumro.Misli joj se okrenuše na Evicu, jednu dobru školskuprijateljicu s kojom je provela djetinjstvo. Išle suzajedno u školu, igrale su se zajedno najbezazlenijihdječjih igara, ali je Evica uvijek jednim dijelom bilanegdje drugdje. Bila je preozbiljna i nešto ju jemučilo. Kod svake prijateljice je ulazila u kuću samoje kod nje ostajala pred vratima. Jedan jedini putušla je unutra na proslavu njenog rođendana. Evičintata ih je zabavljao s kviz igramana. Majka se nijepojavila ni jedan jedini put. Mislila je kako je sretnašto ima tako pametnog tatu a taj isti pametni tatabio je neizlječivi alkoholičar. Pamet i pijanstvo ne idunikako zajedno, ali kod ovog čovjeka je to biloudruženo. I majka je počela piti, a Evica je vrijednoučila i odgajala svoga brata. Otac je ubrzo umro, amajka se potpuno zatvorila u sebe. Godinama nijenapuštala svoja četiri zida. Evica je završila studij iotišla u inozemstvo, u Australiju. Jednostavno jeostavila prošlost iza sebe i započela novi život. Nijezaboravila ni majku ni brata. Povela ih je sa sobom.Nikada se više nije osvrnula za sobom.Činilo joj se da je gotovo od svake ove neobičnesudbine, neke malo više tragične, jedan dio ponijelasa sobom u daleki svijet, ali joj nikako nije jasnozašto ih još uvijek nosi. Vremenom je teret postaopretežak, htjela ga se povratkom u svoj rodni gradosloboditi.Njih, svoje bivše drugove, tražila je u svom zavičaju,a znala je da nisu tu. Možda je ovako i bolje, mislilaje, vraćajući se vijugavom cestom svome domu,svojoj djeci i unucima. Zavijek će ostati uokvireni unjenom sjećanju mladi, puni snova i ideala, veseli.Znala je da će to biti njen posljednji pokušaj da oživiprošlost. Napuštajući tom vijugavon cestom svojrodni grad odjednom je osjetila ogromno olakšanje.Kornelija ReitelRadujemo se što u redovimaHrvatske kulturne zajednice Wiesbadenmožemo pozdraviti novu članicuMaru Šimlešai vjerujemo u plodnu suradnjuna uzajamno zadovoljstvo.