Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 31 -zadržati i danas u krugu čitatelja koji su pokazalidublje zanimanje za njegovu sveukupnu poeziju ipomnije rasčlanili i razvrstali njegovu liriku.Harambašić je prestao biti stranačkim pjesnikom, au njegovim kasnijim pjesmama se osjeća ogorčenostživotom, sarkazam, ali i samilost prema svimljudima te opće praštanje. On je nakon gorkihiskustava u životu vezanih uz političku borbu irazočaranje hrvatskom kritikom s velikom dozomgorčine izjavio: “U književnost se ne smije uvlačitipolitika. Jer smo inače rastrovani, bar u književnostitreba da budemo svoji. Stranački je književnik prostispekulant.” (Hrvatska vila III., str. 572) Njegovanajpoznatija i na žalost jedina pjesma koja se danasmože pronaći u pokojem udžbeniku za osnovneškole je pjesma “Hrvatska Hrvatom”.Pjesma sama govori o ličnosti pjesnika, njegovomzanosu, idealima i ljubavi prema Hrvatskoj.Harambašić je bio pjesnik koji nikada nije odustajaootvoreno govoriti o Hrvatskoj slobodi bez obzira naoptužbe i oštra osuđivanja tadašnjih mladih pjesnikazbog tzv. proturječnosti njegova života i pjesništvašto je zapravo bila svojevrsna politička igra pisacapristašaSvetozara Pribičevića usmjerena protivpravaša. Nakon smrti Augusta Harambašića više senije mnogo pisalo o njemu, njegova slava ipopularnost opala je još za vrijeme njegova života.Nepravedna osuđivanja i pretjerana kritiziranja tepolitičke igre koje su u velikoj mjeri zahvatileknjiževne krugove toga vremena pa i samogHarambašića dovele su ga do sloma kao književnikaali i kao osobe. Mnogi kojima je bio ideal kasnije suga osuđivali tako da je on svoje posljednje daneproveo povučeno i osamljeno sve do svoje smrti uumobolnici u Stenjevcu. Povodom njegove smrtinitko se od hrvatskih književnika, osim A. G.Matoša, M. Nehajeva i Velimira Deželića nije sjetionapisati nekrolog u njegovu čast. Izuzev malog brojanjegovih prijatelja, ali i pjesnika veliki broj njihHarambašića nije smatrao pjesnikom niumjetnikom već prigodničarom, ponižavali su gasmanjujući vrijednost njegova rada koji im je biouzor, a da toga nisu bili ni svjesni. Nekolikohrvatskih gradova još ima ulice s imenom AugustaHarambašića (Split, Zagreb), i kao “jedina svijetlatočka” ostalo je njegovo rodno mjesto DonjiMiholjac gdje se nalazi škola, košarkaški klub,glazbena škola i ulica s njegovim imenom, a djeluje iknjiževni klub August Harambašić. Zbognedostupnosti podacima o životu i djelu AugustaHarambašića malen je broj čitatelja i ljubiteljaknjiževnosti koji su imali priliku pročitati nešto višeiz njegovog opusa, ali uvjerena sam da oni koji supodrobnije proučavali njegovu poeziju sa sigurnošćumogu tvrditi da je Harambašić bio pjesnik, a nepolitičar i umjetnik - prigodničar. Mnogi bi se složilida čovjek koji je svoj život poklonio domovini,možda ne poginuvši u boju, ali radom koji ga jepotpuno iscrpio i zahvaljujući kojem danas imamopoznate ličnosti u povijesti hrvatske književnosti(Kranjčević, Kvaternik, Kovačić, Kumičić) zaslužujebar neki znak zahvalnosti od svojega naroda makar isamo da se skupe sva njegova djela i da ugledajusvjetlo dana pod zajedničkim imenom u novijemizdanju.Maja ČernogaIzvori:Harambašić August. Antologija. Zagreb: Narodnaknjižnica, 1926.Harambašić August. Hrvatska Hrvatom. Zagreb:Mosta, 1995.Harambašić August. Lirika. Zagreb: Hrvatskiizdavački bibliografski zavod, 1942.Fey M. Domovnica života i kob politike. Godišnjakbr. 2. Donji Miholjac: Društvo ljubitelja starina,1993.First-Medić Kruna. Misliti Harambašića angažiranoKako iz književne periferije u city.Godišnjak br.2. Donji Miholjac: Društvo ljubiteljastarina, 1993.Ivo Frangeš. August Harambašić. Povijest hrvatskeknjiževnosti. Zagreb: Mladost, 1975.Prenimo se, braćo mila,Hrvatsa nas vila zove,Predivno je udesila,Skladne gusle javorove,Pa nam uz njih pjesmu pojeSnagom dosad nepoznatom:Neka bude svakom svoje,Hrvatska, Hrvatom!Trista ljeta već je dosta,Što smo krv za druge lili,Te nam jedva duša ostaPrem smo nekoć divi bili;Složimo se sin sa sinkom,Rod sa rodom, brat sa bratom,Složimo se pod lozinkom:Hrvatska Hrvatom!Sjetimo se što je bilaHrvatska nam draga mati,Pa nastojimo iz svih sila,Da se stara moć joj vrati;Već s Balkana sviće zoraSvom ljepotom umiljatom,Bit će opet, što bit mora;Hrvatska Hrvatom!Već smo svega tuđeg siti,Ne tražimo, što je tuđe,Al nećemo više bitiTuđe sredstvo i oruđe;A da vazda krvarimoZa probitak tuđim svatom,Već sad gromko uskliknimo:Hrvatska Hrvatom!Ako li se vrazi maše,Da se slavni rod nam smrvi,Branit ćemo, što je naše,Sve do zadnje kapi krvi!Već nas ne će zastrašitiNiti patnjom, niti zlatom,Vijek će nam ideal biti:Hrvatska Hrvatom!Nestat može kruglje zemne,Sunašce se može maći,Ali nas će uvijel spremneNa braniku roda naći;Dusi će nas pradjedovaBodrit vjerom obilatom,Kličući nam iz grobova:Hrvatska Hrvatom!