Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 24 -promijenio vjeru. Ljudi u svim jednoumnimsistemima imaju slična svojstva: žele živjeti odsistema a za savjest, uvjerenja, predaje, oni seza to ne pitaju, to njih ne zanima. Tipičnisuputnici režima, režimlije. Ovome trebanadodati još jednu kategoriju ljudi, koji susvojevoljno prelazili na islam, a to su ratnizarobljenici kad ih se oslobodi. Osim toga idječaci koji su odvođeni za janjičare u sklopu«poreza u krvi». Manji dio ih je bio vraćen ustare postojbine, ali većina je njih svojejanjičarstvo odslužilo na širokim prostorimaCarstva.Zimija – šerijatsko-pravno-društvanakategorija po kojoj je nemusliman umuslimanskoj državi pod izvjesnimokolnostima zaštićen. Ti uvjeti se mogu ovakoopisati: platiti džiziju (glavarinu), ništa neraditi što bi išlo na uštrb islamu, odnosnopriznati primat islama u državi i društvu. To seje izražavalo i na taj način, što crkva nije smjelanikako biti veća i monumen-talnija od džamije,odjeća je trebala biti skromnija odmuslimanske po kvaliteti i boji, pa čak i urazgovoru se je moralo osjetiti tko nijemusliman a tko jest. Na selu se na to ipakmanje pazilo. Je li neki čin protuislamski, otome donosi odluku šerijatski sud na pritužbunekog muslimana.Možda je dakle ispravno reći da nije biloizravne prisile postati musliman, ali se timesticala društvena prednost i materijalna korist.Pogotovo u siromašnoj Bosni kojoj je uvijekiznova prijetila glad. U svakom slučajumuslimani nisu plaćali džiziju. Osim toganemuslimani su bili izloženi samo-volji lokalnihupraviteljâ, koji su ponekad surovo postupali snemuslimanima. Posebno su takvoj samovoljibili izloženi crkveni ljudi, u prvom redufranjevci. Mnogi su od njih svojenemuslimanstvo tijekom stoljeća platili glavom.Može li se dakle govoriti o pomanjkanju prisile,ne znam. Svakako se može reći da je kršćanskaraja (raja znači zapravo stoka) bila izloženadaleko više samovolji i proizvoljnosti lokalnihmoćnika nego su to bili izloženi muslimani.Ipak je pitanje, zašto se nije drugdje dogodiomasovni prijelaz na islam nego samo u Bosni,vrijedno pažnje. Na to pitanje nije do danas danzadovoljavajući odgovor, a Nenad Moačanin usvojoj knjizi ''Turska Hrvatska'' pokušava toobrazložiti glađu. Niti jedan drugi kraj u carstvunije bio tako izložen gladi kao Bosna. Ljudi suprelazili na islam jer bi na taj način uštedjelinešto što ih je u teškim prilikama moglosačuvati umiranja od gladi. U drugim krajevimase ta nužda nije toliko osjećala, jer su imali uzžitarice i alternativne izvore novca: u Slavnijisvinjogojstvo i vinogradarstvo a u primorskimkrajevima stočarstvo, vinogradarstvo pa imaslinarstvo.Kraj turske vladavine u BosniPrilike u turskoj carevini su se pogoršavale izdana u dan. 19. stoljeće je bilo stoljećevišekratnih reformâ koje nikako nisu uspijevaleu narodu zaživjeti. Država je sve slabijefunkcionirala i bilo je sve više nereda. U Bosnisu dizane česte bune mjesnih velemoža ali je inarod sad u jednom, sad u drugom kraju dizaobune. U Europi su počeli govoriti o bolesnomstarcu na Bosporu.Godine 1878. u lipnju se održavao Berlinskikongres. Na tom kongresu je Austrougarskamonarhija bila ovlaštena ući u Bosnu i tamozavesti red. Ona je to iste godine u ljetu i učinilai tako postala protektor Bosne, a Turska je bilajoš formalni suveren nad Bosnom. Nakon tridesetgodine protektorata Austrija je 1908.anektirala Bosnu, tj. pripojila Austriji a nepriključila Hrvatskoj kako su se Hrvati nadali ilibarem priželjkivali. Austriji nije bilo do jačanjaHrvatskeTako je prestala djelovati svaka turska vlast nadBosnom i Hercegovinom nakon 445 godina.Protektorati na klimavim temeljimaAustrijski protektorat nije bio nimalo pogodnijii bolji za hrvatski dio pučanstva u Bosni.Austrija je gledala na svoju korist, pa je odBosne nastojala napraviti unitarnu Bosnunaravno na uštrb Hrvata, najstarijeg i Bosninajvjernijeg naroda. Tu istu pogrešku radi idanašnji europski protektorat nad Bosnom.Europa radi istu pogrešku koju Turskojprigovara da čini nad Kurdima: Hrvatima u imenekog «bošnjačkog bratstva-jedinstva» nastojiukinuti institucije: banke, škole, političkestranke. Na sredstvima javnog priopćivanjahrvatski se jezik ne dozvoljava. Štoviše, hrvatskise jezik potiskuje na svakom koraku. To istoTurci rade s Kurdima u Turskoj. Zbog svegatoga je i ovaj protektorat osuđen na neuspjeh.Edvin BukulinUpotrijebljena literatura: H.Macan, Povijesthrvatskoga naroda, Zagreb 1992.; dr. FraAndrija Nikić, Događajnica Bosne iHercegovina, Mostar 2003.; Nenad Maočanin,Turska Hrvatska, Zagreb 1999.; Župa Žman,uredili Božidar Finka i Nedo Grbin, Zagreb1992.