Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 22 -Zrinski, njihov šurjak Fran Krsto Frankopan imnogi drugi hrvatski i mađarski velikaši podigliurotu protiv bečkog dvora i namjeravaliHrvatsku i Mađarsku spojiti s drugim silama(Francuskom, Mlecima, pa čak uz određeneuvjete s Turskom). Urota je propala zbogfrancuske nagodbe s Leopoldom I. okonasljedstva na španjolskom prijestolju i zbogturske izdaje. Urotnici su tada tražili u Bečumilost koja im je i obećana, pa su sami krenuliu Beč. Međutim ta milost je pogažena nanajbrutalniji način, tj. tako da su Petar Zrinski iFran Krsto Frankopan u Bečkom NovomMjestu 30. travnja 1671. smaknutiodrubljenjem glava (o tom podrobnije vidi uRiječi br. 28, 2001.). Istu su sudbinu doživjeli injihovi drugovi u pobuni.Kandijski rat (rat za Kretu) 1645.-1669.Venecija, tj. Mleci su u to vrijeme već vodili ratradi Kandije (Krete). Zbog toga se je duž čitavemletačko-turske granice ratovalo. Tako jegodine 1646 bosanski paša bio za neko vrijemezauzeo i Novigrad (zadarski).Turci su nemilice pljačkali sela u zadarskoj išibenskoj okolici, štoviše, napravili su izlet i dootokâ pa su dospjeli tako i do Dugog otoka.Tom su prilikom godine 1668., tako izgleda, inekog mog davnog rođaka odveli u sužanjstvo.U rukopisnoj knjizi koja se zove «Libar braćesvetoga Tila» na str. 238 godine 1668. jezapisano: Braća svetog Tila daju MatijuBukulinu pomoć «za rekuperati sina odsužanjstva».Kad je 1669. sklopljen mir, Mlečani su svojegranice u Dalmaciji proširili i učvrstili. Dobilisu Novigrad, Klis, Omiš, Poljica i Makarskoprimorje a izgubili Kretu.Posljednji trzaj osvajanjaPred konac ovog stoljeća Turci pokušavajuposljednjim naporima proširiti svoje carstvoprema srednjoj Europi. Godine 1683. velikivezir Kara Mustafa skupi veliku vojsku od250.000 vojnika (u kojoj je bilo mnogomuslimana iz Bosne) i krene na Beč. PodBečom se utabori. Bečki car pobjegne iz grada uSalzburg. Opsjednutom Beču dolazi u pomoć ipoljski kralj Sobjecki. Razvoj događaja ćepokazati da je on bio ključna osoba u ovomratu. On je 12.09.1683. potukao Turke, natjeraoih na uzmak. Počeli su na vrat na nos bježati tese od Beča povukoše ostavivši iza sebe velikiplijen. Kara Mustafa se sa svojom razbijenomvojskom povukao u Beograd gdje mu je bilosuđeno i gdje je bio konačno zadavljen.Rat se međutim nastavlja. S kršćanske strane uratni savez su ušle Austrija, Poljska , Venecija iPapinska Država. Taj je rat trajao onda punih16 godina.Turci su bili potisnuti daleko na jugod Dunava i Save. Austrijska je vojska biladoprla sve do Skoplja, ali je tu doživjela jedanporaz pa se morala vratiti na lijeve obaleDunava i Save. S njom je bježalo i dosata Srbakoji su bili digli ustanak, te su naseljeni poSlavoniji.Rat je završen tako da je godine 1699. uSrijemskim Karlovcima sklopljen mir kojim jeza skoro dva stoljeća stvorena nova sjevernagranica Turskog carstva na Savi i Dunavu teuglavnom sadašnja granica između Hrvatske iBosne s južne strane Bosne a tada izmeđuVenicije i Turske (tj. turske Bosne).Život pod turskom vlašćuTurci su na osvojena područja uveli svoj načinživljenja. Taj se život ponešto u svojimpočetcima razlikovao od onoga u 17. stoljeću apogotovo od onoga u 18. i 19. stoljeću.Tursko je carstvo u 15. a nešto manje u 16.stoljeću carstvo u naglom rastu. Ono se nagloširi, i čak bi se moglo reći iz unutarnje nužde.Carstvo ima vrlo djelotvornu vojsku i po tomeje zapravo vojnička država i za ono vrijemevojna velesila. Osmanlije su svoje vojnikedarivali nadarbinama – zemljištem. To im jebila plaća. Oni su živjeli na tim imanjima, kojasu bila čitava sela (čiftluci) koja su za njihradila. Oni su dobivali te čiftluke doživotno a neu nasljedsvo. Imali su desetinu prihodazagarantiranu, pa ako je selo imalo stotinukuća, tj. stotinu obrađivača polja, onda su imalii stotinu desetina prihoda. A zemlja je bilacarska u cijelom carstvu. Skoro 90% zemlje