Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 21 -našima posve zakrčio, učinivši u uskoj i strmojdolini koja ide prema Jajcu zasjeke i prokope, ipostavivši ondje dovoljan broj momčadi srazličitim ubojitim oružjem. Zato nisu moglidonijeti Jajčanima nikakvu pomoć ni valjaniinače vitez Mihajlo Turek koji je imao vojskeviše tisuća, niti plemeniti Petar Keglević, a nibanovi Franjo Baćani i Ivan Tahi, kojima jebilo to poslije naloženo i koji su u tu svrhu bilidobili priličnu četu. Budući da je Jajce takoostalo bez opskrbe, zavladala je u njemustrašna glad, te je već i konjetine ponestalokojom su se stanovnici već dulje vremenahranili; zbog toga su pobjegli neki od građanaostavivši u nevolji svoje žene i djecu. Čuvšibosanski paša od zarobljenika za tu krajnjubijedu Jajčana pomislio je kako je sada došlovrijeme da se jednom željenim uspjehomovjenča tolikoljetno nastojanje Turaka , te jeonda prizvavši u pomoć hercegovačkogsandžaka počeo na sam grad udarati iz sedamvelikih topova i stao potkapati gradske zidine sdviju strana, podjednako ipak strogo pazeći naono mjesto u dolini gdje je našima bio putzakrčio. O svemu tome donio je glase kraljuLudoviku Jure Mrsić koji je nekako izmeđuturskih straža od Jajca sretno pobjegao. I jasam bio u državnom vijeću kad je taj čovijekplačnim glasom pripovijedao o nevoljiJajčana. Dušu mi je obuzela bol slušajući vajetih ubogih kršćana. Kada je pak Jurespomenuo strahovitu zgodu, kakva se nijedogodila od rasapa grada Jeruzalema, kako jenaime neka majka, držeći u naručju dijetesvoje i motreći kako će joj taj čas od gladipoginuti, u zdvojnosti svoje dijete u Vrbasbacila, samo da ga ne vidi sa strašnom boliizdahnuti – kad je to Jure spomenuo, malo dami nije od prekomjerne boli puklo srce, iodmah sam rekao kralju da ću ja pokušatikako bi se dalo Jajčanima pomoći, te sam ioznačio koliko bi mi za to trebalo vojske itopova. Moja ponuda bi drage voljeprihvaćena, i sve mi se obećalo što samzahtijevao...Krsto Frankopan je nakon priprava neprekidnose boreći 11.06.1525. ušao u Jajce iz kojega jeisto tako i izašao. On je nakon toga već napočetku godine 1526. Hrvatskom saboru uKriževcima, kada su sabornici zahtijevali da seHrvatska, zbog nepružanja pomoći, odvoji odMađarske, obećao da je pripravan zauzetiBosnu i da će Ferdinanda Hbsburškogaproglasiti bosanskim kraljem «budući da Bosnapripada Hrvatskoj». Da to nisu bile pustetlapnje dokazao je i svojim podvigom prodorado Jajca.Mohačka bitka 1526Međutim od toga nije bilo ništa, nego su Turciveć u srpnju prodrli s vojskom u Mađarsku i29.07.1526. na Mohačkom polju hameticepotukli mađarsku vojsku. Tom prilikom jepoginuo i zajednički malodobni kralj Ludovik.Za njegovog su nasljednika slavonski velikašiizabrali Ivana Zapolju a ostali hrvatski velikašiu Cetingradu na 1. siječnja 1527. FerdinandaHabsburškoga, jer su očekivali, da će on pružitipomoć u borbi protiv Turaka. Međutim ni izbornovoga kralja nije priječilo Turke unapredovanju sve do pod konac ovogšesnaestog stoljeća kada su pod Siskom 1593.doživjeli prvi veliki poraz od hrvatske vojske.Da su Turci mogli još do samog kraja stoljećanapredovati i osvajati grad za gradom, područjeza područjem, županiju za županijom, tome jepogodovala i činjenica rata između IvanaZapolje i Ferdinanda Habsburškog zbognasljedstva Ludovika.Prestanak turske plime i početak oseke u17. stoljećuStanje se na granici s Osmanskim turskimcarstvom koja vodi posred hrvatskih krajeva odVirovitice preko Siska, Karlovca i Slunja premaKarlobagu u 17. stoljeću nešto smiruje.(Zanimljivo je sjetiti se da upravo tu linijurazgraničenja između Hrvatske i (Velike)Srbijetraže Srbi, što su u ratu od 1991. – 1995. pokušali ioružjem ostvariti). Pljačkaški pohodi s turskogpodručja bivaju sve rijeđi, turska sila je sveslabija i više u osvajačkom smislu ne napreduje,dapače zastaje. To je također vrijeme kada suhrvatski ratnici osjetili slabljenje Osmanlija ikada su oni sami poduzimali izlete na turskapodručja i u drugoj polovici ovog stoljećaprocijenili prilike u Carstvu takvima, da bi ga serelativno lako dalo potisnuti natrag uAnadoliju.U tome prednjače braća Nikola i Petar Zrinjski.Nije onda ni čudo da Turci u Hrvatskoj videzapravo «vilajet Zrinskoga», koji ulijevastrahopoštovanje, ali je i nepomirljivi protivnik.Na Iberskom poluotoku (Španjolska i Portugal)se bila dogodila reconquista., tj. protjerivanjemuslimanskih Arapa preko Gibraltarskogmoreuza. Međutim reconquiste ovdje (naBalkanu) nije bilo. Štoviše, hrvatski i mađarskivelikaši su bili uvjereni da ih bečki dvor izigravai da se služi Turcima kako bi ih držao upokornosti. Ne samo da im u borbi s Turcimane pruža nikakve pomoći, nego ih priječi utome, kako bi svoje domovine oslobodili. To jeišlo tako daleko, da su braća Nikola i Petar