- 16 -D O PP II SS II Z D O M O V II N EHoće li predsjednički izbori u Hrvatskojzavršiti - vicom godine ?Izborna groznica polako, no iz dana u dan sve višetrese Lijepu našu.Kandidati se gomilaju, govori se i obećava punotoga, no svima je jasno da u izbornoj utrci najvišeizgleda imaju sadašnji predsjednik, te kandidatkinjaHDZ-a, Jadranka Kosor.Ostali kandidati doista nemaju izgleda niti sredstavaravnopravno sudjelovati u predsjedničkoj utrciizuzev Borisa Mikšića, uspješnog američkogpovratnika, čije materijalno stanje višestrukopremašuje ukupan iznos koji će svi ostali kandidatizajedno potrošiti u predsjedničkoj utrci.Budući da smo mala zemlja logički se namećepitanje potrebe tolikog broja kandidata, te zaključak,da se utrošeno vrijeme, novac i energija tolikogbroja ljudi mogla kudikamo bolje i učinkovitijeupotrijebiti u cilju općeg društvenog boljitka.Iskoristiti ću priliku te ću trenutne izglede kandidatapredočiti kroz rezultate ankete koju je od jedneameričke agencije naručio B. Mikšić, a piscu ovogteksta se doista čine objektivnim. Predsjednik Mesićima potporu 46 % glasača, J. Kosor 23 %, te B.Mikšić 8 % ukupnog biračkog tijela.Postupci kandidata u utrci doista potresaju hrvatskudruštvenu i političku pozornicu. Tako je, izjavapredsjednika Mesića na sastanku s crnogorskimpredsjednikom da <strong>Hrvatska</strong> nikad nije ratovala saCrnom Gorom izazvala burne prosvjedecjelokupnog hrvatskog naroda, a posebno jugaHrvatske koji je bio izravno ugrožen od crnogorskihpostrojbi bivše JNA. Ipak, kada se malo boljesagleda ta situacija i okolnosti (sastanak sacrnogorskim predsjednikom) prilično je jasno da jePredsjednik želio izreći neku "veliku" državničkumisao i time pridobiti još koji izborni glas, no kolikoje izgubio tom nes(p)retnom izjavom pokazati ćeupravo izborni rezultati s juga Hrvatske. Bilo je tujoš nekih neprimjerenih i nekulturnih izjava ostalihkandidata koje doista ne zavrjeđuju da ih seprepričava i time pridodaje bilo kakav značaj.Općenito, stječe se dojam da je ustanovaPredsjednika u sukobu s izvršnom vlasti (Vladom),a sve je to u uskoj vezi s predsjedničkom utrkom(pomaganjem , odnosno, odmaganjem određenomkandidatu) što u konačnici šteti državi i njenommeđunarodnom ugledu.Osvrnuti ću se samo na razmatranje potpisivanjadokumenta o pojačanom odnosno značajnijemsudjelovanju hrvatskih oružanih snaga u vojnimoperacijama u Iraku i Afganistanu s kojimPredsjednik Republike kao vrhovni vojnizapovjednik nije bio upoznat. Nepotrebno se umedijima razvila prepirka između ministra Obrane iPredsjednika, tko je koga trebao obavijestiti o stavuHrvatske u tim pregovorima i je li to trebao bitinačelnik glavnog stožera ili on sam, jer svipoznajemo prva tri stupnja zapovjednog ustrojanaših oružanih snaga, a to su Predsjednik, ministarObrane, načelnik gl. stožera. Takvi postupci doistaspadaju u jeftine politikantske igre kojima je ciljizazvati ishitren i buran odgovor političkogprotivnika koja bi ga u većoj ili manjoj mjeriobezvrijedila kao predsjedničkog kandidata.
Doista je nepotrebno da se zbog izborne utrke rušiugled Hrvatske i da se stvara slika Hrvata koji nisusposobni ispoštovati temeljnu hijerarhiju državnogustrojstva. Takvim pristupom ne dobiva u konačnicinitko, gubi samo <strong>Hrvatska</strong>.Sličnih primjera ima još, nema smisla pojedinačnoih navoditi, no mislim da se Hrvatsku i njenadržavna tijela ne bi smjelo uvlačiti u predsjedničkuutrku, razloge ne treba ponovo navoditi.Jedno je ipak zajedničko svim kandidatima: žele nasodvesti u Europu, priključiti zajednici europskihnaroda i time omogućiti kulturni, tehničkotehnološkii gospodarski napredak. Zanimljivo je usvemu tome da takva sloga oko ulaska u Europukakva vlada među predsjedničkim kandidatima, nepostoji i u hrvatskom narodu. Baš naprotiv, postotakonih koji se ne bi pridružili Europi prelazi 50 %, atakav rast predstavlja ozbiljan politički problem, jerbi pretjerano isticanje europskog predznaka trenutnomoglo prouzročiti pad popularnosti predsjedničkogkandidata i stranke u cjelini.Zaista, postavlja se pitanje uzroka ovakvog glasanaroda, no kad se malo bolje pogleda odnos Europeprema Hrvatskoj, vidi se da on nije partnerski, negozapovjedni i ucjenjivački, i to čak i u onim- 17 -Fotografije: skupljanje potpisa za predsjedničke kandidateelementima u kojima bi se ravnopravnost moralapodrazumijevati sama po sebi (Ekološko –ribolovno – gospodarstveni morski pojas koji nesmijemo primijeniti na zemlje EU, generalGotovina, granica sa Slovenijom).Isto tako, treba sagledati stvarnost i reći i drugirazlog zbog kojeg Hrvati sve teže prihvaćajuEuropu. Naime, doista su ljudi počeli shvaćati štoznači biti članom EU. To znači da proračun državene možete izvoditi baš kako vi želite, da javnapotrošnja države ne može biti baš kako vi želite, dane možete na tom velikom tržištu prodavati svevrste dobara kako i koliko želite. U toj velikojzajednici svaka zemlja po određenim pravilimadobije okvir u koji moraju stati sve želje i potrebe ičini se da su se mnogi toga prepali.Zaključno mislim da se ne moramo bojati Europe,mi smo uvijek bili njen južni dio, ona nas je uvijekkroz povijest prihvaćala, a prihvaća nas i danas kadnam je dodjelila status kandidata.Ne bježimo od Europe, iskoristimo sve svojepotencijale, otpočnimo pregovore, pokažimozajedništvo, napravimo korak naprijed, za sve nas,za budućnost, za Hrvatsku.David Vugrin