Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 16 -D O PP II SS II Z D O M O V II N EHoće li predsjednički izbori u Hrvatskojzavršiti - vicom godine ?Izborna groznica polako, no iz dana u dan sve višetrese Lijepu našu.Kandidati se gomilaju, govori se i obećava punotoga, no svima je jasno da u izbornoj utrci najvišeizgleda imaju sadašnji predsjednik, te kandidatkinjaHDZ-a, Jadranka Kosor.Ostali kandidati doista nemaju izgleda niti sredstavaravnopravno sudjelovati u predsjedničkoj utrciizuzev Borisa Mikšića, uspješnog američkogpovratnika, čije materijalno stanje višestrukopremašuje ukupan iznos koji će svi ostali kandidatizajedno potrošiti u predsjedničkoj utrci.Budući da smo mala zemlja logički se namećepitanje potrebe tolikog broja kandidata, te zaključak,da se utrošeno vrijeme, novac i energija tolikogbroja ljudi mogla kudikamo bolje i učinkovitijeupotrijebiti u cilju općeg društvenog boljitka.Iskoristiti ću priliku te ću trenutne izglede kandidatapredočiti kroz rezultate ankete koju je od jedneameričke agencije naručio B. Mikšić, a piscu ovogteksta se doista čine objektivnim. Predsjednik Mesićima potporu 46 % glasača, J. Kosor 23 %, te B.Mikšić 8 % ukupnog biračkog tijela.Postupci kandidata u utrci doista potresaju hrvatskudruštvenu i političku pozornicu. Tako je, izjavapredsjednika Mesića na sastanku s crnogorskimpredsjednikom da Hrvatska nikad nije ratovala saCrnom Gorom izazvala burne prosvjedecjelokupnog hrvatskog naroda, a posebno jugaHrvatske koji je bio izravno ugrožen od crnogorskihpostrojbi bivše JNA. Ipak, kada se malo boljesagleda ta situacija i okolnosti (sastanak sacrnogorskim predsjednikom) prilično je jasno da jePredsjednik želio izreći neku "veliku" državničkumisao i time pridobiti još koji izborni glas, no kolikoje izgubio tom nes(p)retnom izjavom pokazati ćeupravo izborni rezultati s juga Hrvatske. Bilo je tujoš nekih neprimjerenih i nekulturnih izjava ostalihkandidata koje doista ne zavrjeđuju da ih seprepričava i time pridodaje bilo kakav značaj.Općenito, stječe se dojam da je ustanovaPredsjednika u sukobu s izvršnom vlasti (Vladom),a sve je to u uskoj vezi s predsjedničkom utrkom(pomaganjem , odnosno, odmaganjem određenomkandidatu) što u konačnici šteti državi i njenommeđunarodnom ugledu.Osvrnuti ću se samo na razmatranje potpisivanjadokumenta o pojačanom odnosno značajnijemsudjelovanju hrvatskih oružanih snaga u vojnimoperacijama u Iraku i Afganistanu s kojimPredsjednik Republike kao vrhovni vojnizapovjednik nije bio upoznat. Nepotrebno se umedijima razvila prepirka između ministra Obrane iPredsjednika, tko je koga trebao obavijestiti o stavuHrvatske u tim pregovorima i je li to trebao bitinačelnik glavnog stožera ili on sam, jer svipoznajemo prva tri stupnja zapovjednog ustrojanaših oružanih snaga, a to su Predsjednik, ministarObrane, načelnik gl. stožera. Takvi postupci doistaspadaju u jeftine politikantske igre kojima je ciljizazvati ishitren i buran odgovor političkogprotivnika koja bi ga u većoj ili manjoj mjeriobezvrijedila kao predsjedničkog kandidata.