Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 11 -obvezala me da svjedočim o onom što sam saznao,da svojim skromnim prilogom doprinesem rušenjuzida šutnje kojim je potiskivanje Hrvata u BiHopasano. Gosti našeg skupa su nam govorili zato dabi mi, pristižući iz cijelog svijeta, na svom povratkuprenijeli njihove riječi tom svijetu, svijetu koji jeHrvate već u Daytonu potajno prekrižio. Govorili sunam, jer smo i sami Hrvati koji će bez suvišnih riječii dugih uvjeravanja odmah sve razumjeti. Govorilisu nam, jer su tražili našu pomoć, ali i zato da biohrabrili i sebe i nas, jer pomoć se traži samo ako jošima nade, ako još nije kasno.Kardinal i nadbiskup Nadbiskupije VrhbosanskeVinko Puljić nije nam bio samo domaćin nego iredoviti gost skupštine, koji je iscrpno izvijestio oodnosu i postupcima međunarodne uprave premaHrvatima koji toliko odudaraju od demokratskihpravila zemalja iz kojih dolaze, da se čovjek pitakako te demokracije kraj takvih lažnih demokratamogu uopće opstati. Kao gost nam se obratio ibanjalučki biskup, predsjednik Biskupskekonferencije BiH, msgr. dr. Franjo Komarica koji jemnogim primjerima iz tzv. Republike Srpskepotkrijepio i potvrdio kardinalove riječi. O uporištukoje hrvatski narod nalazi u svojoj crkvi, kako udavnini tako i danas, govorio nam je Fra MijoDžolan, provincijal Franjevačke provincije BosneSrebrene.Kulturni i prosvjetni djelatnici koji su nam seobratili bili su prof. dr. Franjo Ljubić, rektorHrvatskog sveučilišta u Mostaru, prof. dr. FranjoTopić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva"Napredak", Petar Vidić, predsjednik Maticehrvatske u Sarajevu u pratnji tajnika, mladogčovjeka kojemu nažalost nisam zapamtio ime. Ponjihovim riječima je vidljivo kako međunarodnauprava smišljeno potiskuje Hrvate; ne dostaje impolitičko obespravljivanje nego guše gdje god mogukulturnu i jezičnu posebnost znajući koliko jeupravo kultura bitna za opstojnost jednog naroda.Školstvo je također izloženo velikim pritiscima daodustane od zasebnog hrvatskog nastavnogprograma i zasebnih hrvatskih školskih ustanova.Od političkih vođa Hrvata razgovarali smo sčlanom predsjedništva BiH Draganom Čovićem, spredsjednikom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,Vladimirom Šoljićem, a uz njih bih, iako nijepolitičar nego odvjetnik, svrstao i branitelja MateJelavića, dopredsjednika Odvjetničke komore BiH,Josipa Muselimovića, jer je prividnu krivičnu naravoptužbe protiv Jelavića razotkrio kao političku sciljem slabljenja hrvatskog vodstva.Kad čovjek u dva dana sasluša izlaganja gorenabrojenih gostiju, međusobno vrlo različitih, ali sviodlično poznavajući prilike na svom području, kadse njihova izlaganja savršeno uklope u jednu slikusustavnog i pomno osmišljenog potiskivanja Hrvatakao ravnopravnog sugovornika na svim razinamaodlučivanja, onda tu ne može biti govora ni o bilokakvom subjektivnom, pa stoga upitnom tumačenjustvari i događaja, ni o bilo kakvom namjernompretjerivanju, a najmanje o slučajnoj podudarnosti.Ponovit ću ono što je po mom osobnom mišljenjunajvažnije, a čitatelj neka oprosti što ću izostaviti tkoje što i kada rekao.Bjelodana je činjenica da se Hrvati ne mogu vratitisvojim kućama u tzv. Republici Srpskoj, jer totamošnje vlasti uspješno sprječavaju. Bjelodano jeisto tako da Međunarodna uprava koja Bosnom iHercegovinom vlada kao protektoratom ništa nečini kako bi slomila otpor vlasti RS povratkuizbjeglih Hrvata, iako za to ima svu političku i vojnumoć. Međutim vojnu moć pokazuje tamo gdje jepotpuno suvišna – u Mostaru provaljujući tenkom uHercegovačku banku umjesto da od ovlaštenihosoba zatraži ili oduzme ključ! Za nastavak radaHercegovačke banke ima dovoljno poštenih istručnih osoba, ali se ona ipak zatvara podizgovorom nepravilnog poslovanja nekolikopojedinaca, ako se to uopće dokaže. Zaključak sesam po sebi nameće – treba oslabiti gospodarskumoć Hrvata. Slično je i s hrvatskim političkimudruživanjem. Svaka stranka je dobra samo onanajjača hrvatska nije naprosto zato što je jaka, a uzjako političko vodstvo teže je nametati Hrvatimanepovoljna rješenja. Međunarodna uprava ne možejednu demokratsku stranku zabraniti, ali imaovlaštenja pod bilo kakvim izgovorom poništitiizbor nekog pojedinca ili nekog izabranog smijeniti.To ovlaštenje se zlorabi u nedogled. Kad smjena nijedovoljno djelotvorna, jer smijenjeni zadrži ugled iutjecaj, Međunarodna uprava čak pribjegavakrivičnom gonjenju, kao u slučaju Mate Jelavića,bivšeg čelnika HDZ-a BiH, prvo smijenjenog, pazatim optuženog zbog protuustavnog djelovanjaHrvatske zajednice Herceg-Bosne i umiješanosti unepravilnosti poslovanja Hercegovačke banke. Niznepravilnosti u istražnom postupku protiv Jelavića,otežavanje rada braniteljima na svakom korakumora navesti na pitanje: čemu sve to, ako su dokazinjegove krivnje jasni i nepobitni? Hrvatima se nasvakom koraku otežava, čak i zabranjuje isticanjenacionalnih simbola kao znak pretjeranognacionalizma. Istodobno se ta "pretjeranost" nepredbacuje drugima. Hrvati su u državnimsredstvima priopčavanja potpuno zanemareni, kaoda ih i nema, ali svoje medije ne mogu imati, jerdržavni mediji su tu da služe svima, čak i onda kadprešućuju Hrvate. Školski sustav još nije jedinstven,ali se uporno nastoji hrvatske škole spojiti sdrugima u nekakve građanske. Ako to uspije,usprkos žilavog otpora Hrvata, nije teško pogoditišto će biti s nastavnim programima i što s nastavomhrvatskoga jezika i na hrvatskom jeziku. Isto tako