Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

- 8 -Riječ: Hoće li se njegovim imenovanjem ispunitiočekivanja iseljeništva?Uzorinac: To će pokazati vrijeme, preko noći jeteško nešto učiniti, a osim toga uvijek se nađemo unekakvom raskoraku između očekivanja imogućnosti. Vi poznajete dr. Lebana vjerojatnobolje nego ja. Njemu je problematika iseljeništvadobro poznata, živio je u Njemačkoj dugi niz godinai bio je i jest vrlo zauzet u iseljeničkimudruživanjima. Vjerujem da će mu to iskustvokoristiti na novoj dužnosti.Riječ: Nije li svojevremeno upravo poticanjepovratka u Hrvatsku bio izrazit primjer tograskoraka između očekivanja i mogućnosti?Uzorinac: Sigurno je da i dalje postoji želja matičnedržave da potakne povratak iseljenih osoba.Međutim mislim da se sada na sve to gleda punorealnije. Naime, nakon stvaranja hrvatske države opovratku se govorilo pomalo idealistički, a da čestonije bilo pretpostavki da iseljenici nađu svoje mjestou domovini. Radi toga se događalo da su serazočarali neki koji su se vratili ili pokušali vratiti.To je dovelo do novih spoznaja i da se danasrazmišlja na drugi način, bliže zbilji. Uvidjelo se dasu iseljenici živeći dugi niz godina u stranimsredinama postali vezani uz te sredine, a radi se tu io dubokim porodičnim vezama (djeca i unuci). Nijelako prekidati te veze, a s druge strane moramouvažiti, naročito kod mlađeg naraštaja, njihoveobjektivne okolnosti i shvatiti da su oni svoježivotne ciljeve vezali za zemlje u kojima žive, unašem slučaju za Njemačku. Dakle možemo poći odpretpostavke da će veliki dio iseljeništva ostatiživjeti van Hrvatske pa se mora razmišljati kakopostići da oni ostanu u čvrstoj vezi s Hrvatskom ikako da im se očuva identitet. Posebnu brigu trebaposvetiti mladima koji nisu opterećeni i na cijeluproblematiku gledaju mnogo trezvenije. Imamomnoštvo mladih, visokoobrazovanih ljudi, nadobrim položajima, koji nam mogu koristiti i kojimane bismo smjeli okretati leđa i dopustiti da se otuđeod svoje matične domovine. To bi trebala biti jednaod glavnih zadaća Uprave o kojoj smo govorili.Radi se o vrlo zahtjevnom zadatku - kako iskoristitisposobnosti i mogućnosti mladog hrvatskognaraštaja, a da to bude u onoj mjeri u kojoj to onisami žele. Nerijetko dolazimo do spoznaje da onisami žele biti “iskorišteni”, ali ih se ne zove, štorađa razočaranje, a potom i otuđenost. Njima trebapokazati da su potrebni. Oni će naravno slijediti svojpoziv i svoj životni put, a pomoći će koliko će htjetii moći i to se mora poštivati.Riječ: Poznato je da djeca hrvatskih iseljenika,upravo zbog boljih životnih uvjeta, danas masovnouzimaju njemačko državljanstvo i pritom gubehrvatsko. Kakav je Vaš stav prema tome?Uzorinac: Naravno da je interes svake države da setakve stvari događaju u što manjoj mjeri. Međutim,mislim da i tu trebamo biti realni i shvatiti da je toproces koji se ne može lako zaustaviti jer su našigrađani pri tome motivirani prvenstvenomogućnošću boljeg prosperiteta u zemljama ukojima borave, a ne emotivnim razlozima. Samačinjenica da su uzeli njemačko ili državljanstvo nekedruge zemlje ne znači da su izgubili ljubav premadomovini ili prestali biti Hrvati. U duševnom smisluvjerojatno se ništa nije promjenilo, ali im na drugojstrani to otvara veći izbor radnih mjesta iostvarivanje vlastitog boljitka.Riječ: Najave hrvatske vlade o izmjeni nekihzakona radi jednostavnijeg obavljanja određenihadministrativnih poslova, o uređenju trgovačkihzona, o smanjenju poreza itd. daje naslutiti da jeiseljenički kapital dobro došao i da bi trebalo ulagatiu domovinu. Nije li to sada prekasno obzirom na toda su iseljenici svojevremeno željeli ulagati, aličesto na razne načine bili u tome ometani?Uzorinac: Sigurno je da će jedan dio hrvatskihgrađana, koji su ranije nešto pokušali i suočili se sadministrativnim i drugim zaprekama zbog takvihiskustava opreznije ili čak nepovjerenjem gledati nate najave. Međutim opredjeljenje za ubrzanimpriključivanjem Hrvatske Europskoj uniji bitno ćeizmijeniti okolnosti i uvjete poslovanja. Na tomputu Hrvatska će u vrlo kratkom vremenu moratiusvojiti norme, standarde i zakonodavstvo Europskeunije. To će dovesti do toga da će kod nas uskorovrijediti ona pravila koja su iseljenicima već dobropoznata i stoga prihvatljiva, a time će i njihovaskeptičnost nestajati.Riječ: Država je sada dala signal, a kako je na tajsignal odgovorilo iseljeništvo? Spominjala se Grupa100, udruga imućnih američkih Hrvata koja uHrvatskoj namjerava osnovati banku. Je li već štopokrenuto i ima li sličnih primjera?Uzorinac: Ne znam o tome puno više od onoga štosmo mogli saznati iz medija. Međutim, neki odučesnika skupa u Americi uvjeravaju me da se od teinicijative mogu očekivati rezultati. Razmišlja se i otome da bi na sličan način trebalo udružiti hrvatskeiseljenike na području Europe. Sasvim je sigurno daće se ulagati tamo gdje je to isplativo. To znači:ukoliko iseljenici nađu mogućnosti ulaganja uHrvatskoj pod boljim ili istim uvjetima kao uzemljama u kojima žive onda će, vjerujem,prevladati onaj domoljubni osjećaj. Osobno nikadanisam vjerovao da će se milijarde dolara sliti u