Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

oj 37prosinac2004.glasnik hrvatske kulturne zajednice wiesbaden• Razgovor –Petar Uzorinac• Najljepši božićni sajam• Nepoželjni u vlastitojdomovini• Hoće li predsjedničkiizbori završiti -vicom godine?• Slijepo lijevo• Bosna u tursko vrijeme• Sinj i njegove svečanosti• August Harambašić –zaboravljeni pjesnik• Vijugava cesta

- 1 -DUVODNA RIJEČragi čitatelji, oprostite što ste uzalud očekivalinašu Riječ pred ljetne praznike. Ona nije stiglajer nije niti tiskana. Vjerujte, našem malomneprofesionalnom uredništvu nije mali naporobjelodaniti Riječ. Nemojte nam zamjeriti, ako Vampriznamo da smo se ovog ljeta malo duže odmarali.Ipak se nadamo da ćemo vam i u buduće, dok namsnage i prilike budu dozvoljavale, našom Riječidolaziti u posjete barem dva puta godišnje: predBožić i pred Uskrs i možda još po koji put, ako tobudu iziskivale prilike ili događaji.Čini nam se da u ovoj Riječi pružamo čitateljimaobilatijeg i, nadamo se, zanimljivijeg štiva negoinače. Moglo bi se reći da je u tom smislu ovodvobroj. Ovdje možete čitati redovita izvješća izdogađanja u Zajednici. To je na pr. izvješće oljetnom slavlju u Wiesbadenu, gdje su zauzetidragovljci imali nemalih problema oko postavljanjaštanda, pa onda doživljeno izvješće o zajedničkomizletu na izletište Platte iznad Wiesbadena u Taunusu.Vrijedi pročitati i izvješće o nastupu glumice MarijeKohn u organizaciji HGKRH i HKZW. Ona je kroz 45minuta svojim znatnim umijećem uspjela svojeslušatelje i gledatelje do suza nasmijati monodramom“Koncert za ženski glas i hrkanje” od RobertaTomovića. U našoj Riječi je zabilježen i nastupŠibenskog kazališta u Wiesbadenu. Ono je izveloigrokaz “Gastarbajterski badnjak”.Izvješće o skupu u Frankfurtu s državnim tajnikomGordanom Bakota bit će pogotovo zanimljivo onimakoji prate i očekuju suradnju RH s iseljenimHrvatima. Reportažu o izletu HKZ u Nürnberg“Najljepši Božićni sajam” ne smijete propustiti.Začudo, tamo ćete saznati nešto i iz hrvatskepovijesti.Mi kao kulturna zajednica želimo našim čitateljimaprikazati i ponekog književnika, nešto iz književnekulture. Ovaj put smo izabrali jednoga od mnogihhrvatskih Augusta: izabrali smo zaboravljenog iosporavanog Augusta Harambašića. Osim toganastojimo i sami nešto književnoga proizvesti.Pročitajte ljupko-tužnu crticu “Vijugava cesta” našesuradnice Kornelije Reitel. Tamo ćete saznati zašto senetko, koji se bio vratio u domovinu, nije vratio. Natakav razlog nevraćanja se malo misli, ali on nije baštako rijedak.Dakako i članci iz povijesnice ali i iz naših krajeva suza naše čitatelje zanimljivi. Naš župnik fra AnteBilokapić se potrudio opisati Sinj, a Edvin Bukulinnastavlja svoj niz o Bosni. Ovaj put piše o Bosni iHrvatskoj pod turskom vlašću. Osim toga mu jeglobusova novinarka Jelena Lovrić stala na žulj, pa seon raspisao i o načinu njezinog pisanja.Naša je urednica ovaj put vodila redoviti razgovor uRiječi s generalnim konzulom RH u FrankfurtuPetrom Uzorincem. Ako ge premalo poznate, ovoVam je prilika za bolje upoznavanje.Mi rekosmo svoju Riječ a sad je na Vama, dragičitatelji, reći svoju.I još jednu riječ: Pred nama je Božić, a to za ljudekoji ga slave znači blagdan utjelovljenja Riječi Božje.Već stoljećima se na taj blagdan čita početakIvanovog Evanđelja: U početku bijaše Riječ, i Riječbijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početkuu Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postadeništa. Ta Riječ se na starom hrvatskom zvala Slovo,pa onda iste te misli su ovako našim predcimazvučale: Iskoni bi Slovo. I Slovo bi kod Boga, i Bog biSlovo… A Riječ, Slovo se na grčkom kaže Logos štozanči i misao i smisao i riječ, pa se može reći: Napočetku bijaše Logos! Od te rijči dolazi i riječ “logika”i “logično”. I mi ništa ne možemo razumijeti osimonoga što je logično. A logično je ono čemu je napočetku bio Logos, Riječ, Slovo, Misao. Logično!Sretan Božić!UredništvoKAZALOIz života zajedniceIvo Andrijević: Najljepši božićni sajam 2RazgovorPetar Uzorinac 6Hrvatski svjetski kongresIvo Andrijević: Nepoželjni u vlastitoj domovini 10Iz rajnsko-majnskog područjaIvo Andrijević: Poboljšati učinkovitost administracije idjelotvornost sudstva 13Dopis iz domovineDavid Vugrin: Hoće li predsjednički izbori uHrvatskoj završiti - vicom godine? 16OdjeciEdvin Bukulin: Slijepo lijevo 18Iz hrvatske povijestiEdvin Bukulin: Bosna u tursko vrijeme 20Iz hrvatskih krajevaFra Ante Bilokapić: Sinj i njegove svečanosti 25Književna stranicaMaja Černoga: August Harambašić 29Nove knjigeIvek Milčec: Pod starim hrastom 32Govorimo hrvatskiJezični savjeti 33Iseljenička pričaKornelija Reitel: Vijugava cesta 34Iz života zajedniceŠtefica Kolumbić: Gastarbajterski badnjak 36Ivo Andrijević: Vjera, nevjera i rukola 37Štefica Kolumbić: Međunarodno ljetno slavlje 38Kornelija Reitel: Druženje u prirodi 39In MemoriamBiserka Crnković 40Obavijesti

- 2 -II Z Ž II V O T A Z A JJ E D N II C ENajljepši božićni sajamIzlet za članove i prijatelje HKZ-a u Rothenburg o. d. Tauber i NürnbergNije sve sivo kasnih njemačkih jeseni kao što je sivonebo i zamagljeni, promočeni krajolik. Nije svetužno i mrzlo kao ogoljelo drveće i beživotna polja.Kasna jesen je vrijeme radosti u očekivanju Božićakoja nas grije umjesto odbjeglog sunca, vrijemepredbožićnih ukrasa domova i vrtova, vrijemešarolikih božićnih sajmova. Suprotnosti tograzdoblja - sivila i sjaja, hladnoće i topline, mrtvila iživosti – potakle su nas da ih doživimo još snažnije idublje posjetom jednom od najpoznatijih Božićnihsajmova u Njemačkoj – onom u Nürnbergu. Nije tobaš blizu, ali ako prenoćimo bit će dovoljnovremena ne samo za Božićni sajam nego i zarazgledanje grada, možda čak i još jednog gradićanedaleko Nürnberga ...Odlučili smo na putu za Nürnberg zastati irazgledati Rothenburg ob der Tauber, poznat podobro očuvanim zidinama i utvrdama i po važnojulozi koju je imao u nesretnom Tridesetgodišnjemratu. U tom ratu su se žestoko borile i hrvatske čete,a to je baš u Rothenburgu vrlo dobro zabilježeno.Nakon Rothenburga stići ćemo brzo u Nürnberg iprovesti večer na Božićnom sajmu, a sutradanprijepodne bit će dovoljno vremena za razgledanjegrada na rijeci Pegnitz i upoznavanje njegovihvrijednih spomenika prošlosti. Budemo liraspoloženi, možemo se prije povratka nagraditizajedničkim objedom!Odziv naših članova i prijatelja je premašio svaočekivanja, pa smo uz predviđena dva mini-busamorali unajmiti i treći, uz mnogo muke, jer za tajvikend su automobili bili razgrabljeni. Vozačidragovoljcisu na vrijeme stigli s vozilima predHrvatski župni dom, na vrijeme su stigli i sviputnici, pa smo na izlet krenuli bez kašnjenja. Zanas Hrvate – veliki uspjeh!Umjerenom vožnjom uz jednu stanku stigli smo doRothenburga ni ne osjetivši dvosatnu vožnju. Većpo putokazima koji na svakom koraku upućuju narazna parkirališta, vidljivo je da gradske zidine imuzeje posjećuje mnoštvo turista. Doista, na prvagradska vrata, dobro čuvana kulama, nailazimo čimsmo se nekoliko koraka udaljili od mjesta gdje smoostavili vozilo. Vadim fotoaparat da ga nekolikosljedećih sati više i ne spremim.Rothenburg je smješten na uzvisini iznad rijekeTauber (zato - ob der Tauber) i opasan moćnimzidinama pojačanim utvrdama i tornjevima osobitooko gradskih vrata. Dijelom porušene u Drugomsvjetskom ratu zidine su obnovljene prikupljanjemmaterijalne pomoći, pa dok šetamo gornjim rubomuz puškarnice, nailazimo na kamene ploče suklesanim imenima darovatelja, a visina pomoćinije navedena u novcu nego u dužinskim metrimaobnovljenog zida. Penjemo se na jedan od tornjeva,dobro nam dođe da se malo zagrijemo uz vrlo strmestube. Gore, visoko pod krovom je prostorija sprozorima na sve strane, što je vrlo pogodno zasnimanje, čak i stari okovi na prozorima jošbesprijekorno rade pa smo okna mogli otvoriti da nebi snimali kroz staklo.Pogled s tornja na zidineSilazimo sa zidina i krećemo u središte gradaskladnog srednjevjekovnog lika, nigdje narušenogneprikladnom modernom gradnjom. Na pola putado središta nailazimo na još stariji, unutarnji redzidina, preostalih iz ranog doba utemeljenjaRothenburga, koje su kasnije zbog širenja gradapostale pretijesne. Prolazimo kroz "unutarnjagradska vrata" još uvijek čuvana tornjem koji seuzdiže 30 metara iznad starih ulica. Iako je izgubioobrambenu namjenu očuvan je kroz stoljeća, čak jenakon jednog razornog požara obnovljen uprvotnom obliku. Slijedeći ostatke unutarnjeg redazidina, dolazimo do još jednih bivših gradskih vratai nešto nižeg tornja, koji je od prvobitne tvrđavekasnije postao tamnica.

- 5 -Nastavljamo prema rijeci Pegnitz koja svojim tokomdaje Nürnberg-u ono što mu ne mogu dati tvrđave:ljupkost i draž. S obje strane rijeke se ravno iz vodeuzdižu stare kuće, obale su povezane mnogimmostovima, a razdvajanje rijeke na riječne rukavcepojačava dojam Nürnberg-a kao grada na vodama.Kaiserburg se često navodi kao zaštitni znakNürnberg-a, ali ja ću ga isto toliko pamtiti poraznolikosti prizora uz rijeku Pegnitz.Za obilazak zidina pješke trebalo bi mnogovremena, pa se nas nekoliko odlučuje provozatiNürnberg-om u turističkom vlaku. Vožnja jepotrajala oko jedan sat i provela nas ne samo podnomoćnih zidina, nego i pored gotičke crkve sv.Lorenza iz 13. stoljeća, palače Fembo u stilurenesanse s kraja 16. stoljeća, danas gradskogmuzeja, pored največe zgrade u Njemačkojizgrađene načinom poznatim kao "Fachwerkhaus"iz 15. stoljeća koja je nekada služila kao skladištevina a danas je studentski dom i pored bolnice Sv.Duha iz 14. stoljeća, danas doma staraca, osobite potome što se proteže preko jednog rukavca rijekePegnitz, a počiva na mostu od dva masivna luka.Moram reći da me je radovalo što je došlo vrijemezajedničkog objeda, opet u onoj istoj gostionici ukojoj smo jučer proveli kasnu večer. Crvenkastopivo je bilo jednako dobro, jedino što nije valjalo jebilo ograničeno vrijeme. Veći dio naše grupe htio jeprije povratka svakako posjetiti još jednuznamenitost grada, pa je vrijeme izmicalo.Spomenuta znamenitost je nastala u vrijeme novedvojbene slave, k tomu kratkog vijeka, kojuNürnberg doživljava u vrijeme diktature Nacionalsocijalizma.Hitler je bio opčinjen povijesnimznačajem Nürnberg-a u rimsko-njemačkom carstvu,pa je tu održavao masovne partijske mitinge i zbognjih započeo gradnjom ogromne kongresne dvoraneza 50000 sudionika i stadiona Zeppelin za 400000.Eto, ta smo mjesta posjetili. Zaista još uvijek odišusuludom opsjednutošću onoga vremena veličinom imoći koje sve prijašnje nadmašuju. Nacističkuopsjednutost je upravo Nürnberg vrlo skupo platio -bio je strašno razoren u zračnim napadima 1945.godine.Schöner Brunnen i FrauenkircheVratimo se opet malo u povijest. U Nürnberg-u se u13. stoljeću prvi put održava "Reichstag", a u 14.stoljeću car Karlo IV određuje da svaki car morasvoj prvi "Reichstag" sazvati u tom gradu. Carskepriviligeje potakle su razvoj obrta, trgovine iumjetnosti, pa Nürnberg postaje čuven po svojimmajstorima i umjetnicima, od kojih je najpoznatijislikar Albrecht Dürer. O procvatu grada uzraskošne crkve i kuće bogatih građana svjedoči igradnja višestrukog obruča zidina i kula u 14. i 15.stoljeću, pravo remek-djelo srednjevjekovnogobrambenog umijeća. Tridesetgodišnjim ratompočinje propadanje Nürnberg-a, a ni mir sklopljenbaš u njemu 1650. godine ne vraća staru slavu,dijelom zbog slabljenja carstva, ali i zbog jačanjamnogih malih kneževina koje malo mare za carskeprivilegije. Konačno pripajanjem Nürnberg-aBavarskoj Napoleon ukida sve privilegije ipodčinjava grad bavarskom kralju. Još samo zidineostaju kao svjedoci nekadašnje slave.Rijeka Pegnitz i nekadašnja bolnica Svetog DuhaBilo je poodmaklo popodne, vrijeme za povratak.Imao sam dojam da sam u Nürnberg-u proveo nejedan nego nekoliko dana. Jesmo li pokušali previševidjeti i doživjeti u prekratko vrijeme? Možda, aližao mi nije bilo.Ivo Andrijević

- 6 -R A Z G O V O RPetar UzorinacSvaki hrvatski građanin mora imati osjećaj da je dobro došao!Za ovaj naš božićni broj «Riječi» smo za razgovor zamolili gospodina Petra Uzorinca,generalnog konzula pri Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Frankfurtu. Na mjestogeneralnog konzula g. Uzorinac je došao u kolovozu 2003., pa kako smo s njim već imali višesusreta, vrijeme je da ga još bolje upoznamo. Ovaj razgovor je prilika za to, ali je isto takoprilika da pobliže razmotrimo namjere hrvatske vlade prema hrvatskom iseljeništvu.Razgovor, kojem se g. Uzorinac rado odazvao, vodili smo u njegovom uredu u GKRH-u,u Frankfurtu.Riječ: Gospodine Uzorinac, recite nam kako ste seodlučili za diplomatsku službu?Uzorinac: Moglo bi se reći da je konzularno zvanjemoj svjesni izbor i da sam se tu pronašao, iako samse tim poslom počeo baviti pomalo slučajno. Naime,ja sam dosta dugo, gotovo 15 godina, radio ugospodarstvu prije nego što sam počeo raditi udržavnoj upravi. Diplomirani sam pravnik i radiosam sasvim druge poslove, koji nemaju puno veze sdržavnom upravom. Osamostaljenje Hrvatskeusmjerilo me je na jedan sasvim drugi put. Trebaloje graditi novi sustav i ja sam se odazvao pozivukolega, koji su već radili u državnoj upravi da im sepridružim. Počela je izgradnja upravnog sustavanove države i oko toga je doista bilo dosta posla.Pred kraj 1991. godine počeo sam raditi uMinistarstvu vanjskih poslova, gdje sam kaonačelnik Odjela upravnih poslova u Policijskojupravi zagrebačkoj bio odgovoran za širok krugposlova iz te oblasti. Između ostalog to jeuključivalo organiziranje rješavanja državnog,statusa, izdavanje putovnica i osobnih iskaznica,prometnih i vozačkih dozvola, poslove oko nabavei registarcije oružja, reguliranje statusa stranaca itd.Sve se to odvijalo u dosta teškim okolnostima imaterialnoj oskudici koju nam je nametnula agresijana Hrvatsku Tu se uspostavila uža suradnja sMinistarstvom vanjskih poslova, čiji djelokrug radase jednim dijelom preklapa s nadležnošćuMinistarstva unutarnjih poslova. Tako sam se malopo malo stručno usavršavao, počeo sam se sve višebaviti konzularnom problematikom. Kako se udiplomaciji tražilo novo stručno osoblje tako sam ja,u trenutku kad sam osjetio potrebu za promjenom,1994. godine prešao u Ministarsvo vanjskih poslova,gdje sam prvih pet godina do 1999. radio kaosavjetnik u Veleposlanstvu RH u Bruxellesu. Nakontoga sam tri godine bio načelnik Odjela zakonzularne poslove pri Ministarstvu vanjskihposlova u Zagrebu, a 2003., u kolovozu, preuzeosam službu generalnog konzula u Frankfurtu.Osobno volim taj posao jer je povezan mojompravnom strukom, a odgovara mi raditi s ljudima

- 7 -kao i činjenica da su rezultati rada u ovom posluvidljivi i mjerljivi.Riječ: Što sve obuhvaća posao jednog generalnogkonzula?Uzorinac: Posao generalnog konzula je raznovrstani složen, posebno u položaju u kakvom se minalazimo, u kojem ne možemo sva područja radakoja spadaju u nadležnost GK pokriti dovoljnimbrojem osoblja.Od nas se očekuje, naročito u Njemačkoj gdjeimamo brojnu populaciju naših građana, da budemopotpora i zaštita tim ljudima, a isto tako da imbudemo na usluzi oko obavljanja konzularnihposlova, što je obzirom na broj naših iseljenika uNjemčkoj, vrlo obiman posao.Kultura i prosvjetna suradnja također pripadajunašem djelokrugu rada. Pri tome pod prosvjetnomsuradnjom prvenstveno mislim na stvaranjepretpostavki za odvijanje dopunske nastave nahrvatskom jeziku te praćenje i koordiniranje radanastavnika koji rade s hrvatskim učenicima. Držimda tome treba posvećivati veliku pažnju jer jedopunska nastavu na hrvatskom jeziku vrlo važanfaktor povezanosti djece naših iseljnika s hrvatskimjezikom i kulturom.Što se tiče prezentacije naših kulturnih mogućnosti,dosta smo ograničeni finacijskim prilikama.Međutim pokušavamo se njemačkoj javnostipredstaviti projektima koji su primjereni našimmogućnostima, a u posljednje vrijeme nastojimo utome pojačati suradnju s hrvatskim udrugama kojese i same žele baviti kulturnom promidžbom.Naravno nastojimo surađivati i s ostalim udrugamai klubovima naših iseljenika, poticati ih nameđusobnu suradnju i pomagati im u njihovimaktivnostima.Ono što se u svakom slučaju očekuje od nas jegospodarska suradnja. Njemačka je naš drugigospodarski partner, pa se od nas očekuje dadiplomatska i konzularna predstavništva budupromotor hrvatskih mogućnosti i želja zaintenzivnijom gospodrskom suradnjom. Pri tomeprvenstveno nastojimo pojačati zanimanjenjemačkih poduzetnika kako bi što više ulagali uHrvatskoj.Riječ: Koliko Vam to uspijeva?Uzorinac: Sigurno je da se uvijek može napravitiviše. Međutim, mi se trudimo, kroz prezentacijehrvatskih gospodarskih mogućnosti i suradnju sGospodarskim komorama na našem konzularnompodručju, kao i kroz neposredne kontakte sazainteresiranim gospodarstvenicima, širitigospodarsku suradnju s Hrvatskom. Da određenihrezultata ima svjedoči činjenica da je početkom ovegodine Hrvatsku posjetila delegacijagospodarstvenika pokrajine Hessen, koju jepredvodio g. Riel, ministar gospodarstva.Izvjesno je da je nakon kandidature Hrvatske začlanstvo u Europskoj uniji došlo do promjeneraspoloženja i u zadnjih nekoliko mjeseci primjećujese pojačano zanimanje za Hrvatsku. O tomeznakovito svjedoči nedavno održani forum koji jeovdje u Frankfurtu organizirala Commerzbank-a. Naskupu na kojem su, uz predstavnike hrvatske Vladesudjelovali i ugledni gospodarstvenici, bankari, ali ipredstavici međunarodnih institucija, ne samo da jepodržan što skoriji ulazak Hrvatske u EU, nego jeiskazan i konkretan interes gospodarstvenika zasuradnju i ulaganje u Hrvatsku.Riječ: Na hrvatskom putu u Europu, razmišlja li seo raspisivanju referenduma, kako bi se hrvatskinarod imao priliku izjasniti hoće li ili neće uEuropsku uniju?Uzorinac: Koliko je meni poznato referendum jeproveden gotovo u svim europskim zemljama, pavjerujem da će se provesti i kod nas. Prethodno ćebiti potrebno građanima objasniti što u stvari značičlanstvo u EU i koje prednosti ono donosi.Dosadašnja brojna ispitivanja javnog mijenjapokazuju da velik broj hrvatskih građana to želi,usprkos činjenici da se u posljednje vrijeme tipostotci smanjuju. Međutim poznato je da su sličnepromjene raspoloženja bilježene i u drugimzemljama, sada članicama EU, kako se je bližilovrijeme njihovog pridruživanja.Riječ: Pri Ministarstvu vanjskih poslova RH postojiUprava za iseljeništvo, a pomoćnik ministrazadužen za iseljeništvo, g. Bakota, posjetio nas je iimali smo prilike s njim razgovarati. Nakonnjegovog izlaganja stekli smo dojam da ova vladapuno više pažnje želi posvetiti iseljeništvu i što višezbližiti domovinsku i iseljenu Hrvatsku. Je li touistinu tako ili je to samo izraz osjećanja dužnosti?Uzorinac: U svakom slučaju postoji želja štopotvrđuje i činjenica da je donedavni odjel uMinistarstvu vanjskih poslova prerastao u Upravu,koja bi se trebala baviti problemima iseljeništva,useljeništva i hrvatskih manjina u svijetu. Na žalostdosta dugo Uprava je bila bez čelnika, ali jenedavno na to mjesto, u svojstvu pomoćnikaministra imenovan dr. Slavko Leban

- 8 -Riječ: Hoće li se njegovim imenovanjem ispunitiočekivanja iseljeništva?Uzorinac: To će pokazati vrijeme, preko noći jeteško nešto učiniti, a osim toga uvijek se nađemo unekakvom raskoraku između očekivanja imogućnosti. Vi poznajete dr. Lebana vjerojatnobolje nego ja. Njemu je problematika iseljeništvadobro poznata, živio je u Njemačkoj dugi niz godinai bio je i jest vrlo zauzet u iseljeničkimudruživanjima. Vjerujem da će mu to iskustvokoristiti na novoj dužnosti.Riječ: Nije li svojevremeno upravo poticanjepovratka u Hrvatsku bio izrazit primjer tograskoraka između očekivanja i mogućnosti?Uzorinac: Sigurno je da i dalje postoji želja matičnedržave da potakne povratak iseljenih osoba.Međutim mislim da se sada na sve to gleda punorealnije. Naime, nakon stvaranja hrvatske države opovratku se govorilo pomalo idealistički, a da čestonije bilo pretpostavki da iseljenici nađu svoje mjestou domovini. Radi toga se događalo da su serazočarali neki koji su se vratili ili pokušali vratiti.To je dovelo do novih spoznaja i da se danasrazmišlja na drugi način, bliže zbilji. Uvidjelo se dasu iseljenici živeći dugi niz godina u stranimsredinama postali vezani uz te sredine, a radi se tu io dubokim porodičnim vezama (djeca i unuci). Nijelako prekidati te veze, a s druge strane moramouvažiti, naročito kod mlađeg naraštaja, njihoveobjektivne okolnosti i shvatiti da su oni svoježivotne ciljeve vezali za zemlje u kojima žive, unašem slučaju za Njemačku. Dakle možemo poći odpretpostavke da će veliki dio iseljeništva ostatiživjeti van Hrvatske pa se mora razmišljati kakopostići da oni ostanu u čvrstoj vezi s Hrvatskom ikako da im se očuva identitet. Posebnu brigu trebaposvetiti mladima koji nisu opterećeni i na cijeluproblematiku gledaju mnogo trezvenije. Imamomnoštvo mladih, visokoobrazovanih ljudi, nadobrim položajima, koji nam mogu koristiti i kojimane bismo smjeli okretati leđa i dopustiti da se otuđeod svoje matične domovine. To bi trebala biti jednaod glavnih zadaća Uprave o kojoj smo govorili.Radi se o vrlo zahtjevnom zadatku - kako iskoristitisposobnosti i mogućnosti mladog hrvatskognaraštaja, a da to bude u onoj mjeri u kojoj to onisami žele. Nerijetko dolazimo do spoznaje da onisami žele biti “iskorišteni”, ali ih se ne zove, štorađa razočaranje, a potom i otuđenost. Njima trebapokazati da su potrebni. Oni će naravno slijediti svojpoziv i svoj životni put, a pomoći će koliko će htjetii moći i to se mora poštivati.Riječ: Poznato je da djeca hrvatskih iseljenika,upravo zbog boljih životnih uvjeta, danas masovnouzimaju njemačko državljanstvo i pritom gubehrvatsko. Kakav je Vaš stav prema tome?Uzorinac: Naravno da je interes svake države da setakve stvari događaju u što manjoj mjeri. Međutim,mislim da i tu trebamo biti realni i shvatiti da je toproces koji se ne može lako zaustaviti jer su našigrađani pri tome motivirani prvenstvenomogućnošću boljeg prosperiteta u zemljama ukojima borave, a ne emotivnim razlozima. Samačinjenica da su uzeli njemačko ili državljanstvo nekedruge zemlje ne znači da su izgubili ljubav premadomovini ili prestali biti Hrvati. U duševnom smisluvjerojatno se ništa nije promjenilo, ali im na drugojstrani to otvara veći izbor radnih mjesta iostvarivanje vlastitog boljitka.Riječ: Najave hrvatske vlade o izmjeni nekihzakona radi jednostavnijeg obavljanja određenihadministrativnih poslova, o uređenju trgovačkihzona, o smanjenju poreza itd. daje naslutiti da jeiseljenički kapital dobro došao i da bi trebalo ulagatiu domovinu. Nije li to sada prekasno obzirom na toda su iseljenici svojevremeno željeli ulagati, aličesto na razne načine bili u tome ometani?Uzorinac: Sigurno je da će jedan dio hrvatskihgrađana, koji su ranije nešto pokušali i suočili se sadministrativnim i drugim zaprekama zbog takvihiskustava opreznije ili čak nepovjerenjem gledati nate najave. Međutim opredjeljenje za ubrzanimpriključivanjem Hrvatske Europskoj uniji bitno ćeizmijeniti okolnosti i uvjete poslovanja. Na tomputu Hrvatska će u vrlo kratkom vremenu moratiusvojiti norme, standarde i zakonodavstvo Europskeunije. To će dovesti do toga da će kod nas uskorovrijediti ona pravila koja su iseljenicima već dobropoznata i stoga prihvatljiva, a time će i njihovaskeptičnost nestajati.Riječ: Država je sada dala signal, a kako je na tajsignal odgovorilo iseljeništvo? Spominjala se Grupa100, udruga imućnih američkih Hrvata koja uHrvatskoj namjerava osnovati banku. Je li već štopokrenuto i ima li sličnih primjera?Uzorinac: Ne znam o tome puno više od onoga štosmo mogli saznati iz medija. Međutim, neki odučesnika skupa u Americi uvjeravaju me da se od teinicijative mogu očekivati rezultati. Razmišlja se i otome da bi na sličan način trebalo udružiti hrvatskeiseljenike na području Europe. Sasvim je sigurno daće se ulagati tamo gdje je to isplativo. To znači:ukoliko iseljenici nađu mogućnosti ulaganja uHrvatskoj pod boljim ili istim uvjetima kao uzemljama u kojima žive onda će, vjerujem,prevladati onaj domoljubni osjećaj. Osobno nikadanisam vjerovao da će se milijarde dolara sliti u

- 9 -Hrvatsku samo zbog ljubavi prema njoj, ali takođervjerujem da bi imućni Hrvati vrlo rado ulagali kadabi im se ponudili pravi projekti i uvjeti kojima sunavikli poslovati u zemljama u kojima borave.Riječ: Recite nam koliko Hrvata živi na vašemkonzularnom području i možete li ocijeniti stanjeiseljeništva ovdje u Njemačkoj?Uzorinac: Procjenjuje se da na ovom konzularnompodručju koje pokriva Hessen, Reihland-Pfalz iSaarland živi oko 70 000 hrvatskih građana.Mislim da sam u ovo kratko vrijeme koliko samovdje uspio stvoriti sliku o hrvatskom iseljeništvu.U stalnom sam dodiru s iseljenicima, a u tu svrhusmo upriličili i nekoliko susreta s hrvatskimudrugama. Još uvijek ima mnogo hrvatskih udruga,što je svakako pozitivno, iako bi možda njihovoujedinjavanje po interesnom ili teritorijalnomprincipu nekada donijeo bolje rezultate. U svakomslučaju udruge bi trebale više međusobno surađivatii potpomagati se. To nije uvijek jednostavno, nekesu dobro, neke manje dobro ustrojene, kod nekihima teškoća itd. U svakom slučaju treba cijeniti radudruga, jer potvrđuju da postoji potreba zaodržavanjem veza s matičnom domovinom. Naša jezadaća da im u tome pomognemo koliko jemoguće. Pri tome se zalažem za to da se neprenaglašavaju određene teškoće i problemi koji suprisutni u radu iseljeničkih udruga svuda u svijetu,nego da ih se nastoji prevladavati i tražiti noveputeve suradnje.Riječ: U medijima se često moglo čitati o tomekako su službenici konzulata nedovoljno stručnoobrazovani, kako je slabo poznavanje stranih jezika,kako nedostaje poznavanje međunarodnog prava, anerijetke su i pritužbe iseljenika o neljubaznostiosoblja prema strankama. Je li to doista tako ili seipak pomalo pretjeruje?Uzorinac: Ne bih to mogao potpuno odbaciti. Togaje sigurno bilo, no dosta je i pretjerivanja. Situacijaje sigurno daleko bolja nego što je bila. Mislim da jeposljednjih godina u tome napravljen veliknapredak. Kada se govori o tome svakako trebaimati na umu i okolnosti u kojima je državanastajala i stvarala svoju diplomatsko konzularnumrežu. U ratnim prilikama u kojima se Hrvatskatada nalazila, moralo se posegnuti i za priučenimljudima, ljudima koji nisu poznavali struku, niti suse do tada bavili tim poslom. S vremenom se stvaraosustav i radilo na obrazovanju kadrova. Ministarstvovanjskih poslova je osnovalo akademiju kojasustavno školuje i priprema svoje stručno osoblje.Danas, nakon više od deset godina od početkadjelovanja hrvatske službe vanjskih poslova stanjeje daleko bolje, što ne isključuje pokoji loš primjer.Naši ljudi imaju prevelika očekivanja, što im se nesmije zamjeriti, jer su svoju državu sanjali i sad kadje imaju žele biti drugačije primljeni, ono što biotrpjeli od njemačkog službenika od našeg neće.Poznata je činjenica da se prema Hrvatima ukonzulatima bivše države loše postupalo, da ih seizazivalo, vrijeđalo i zlostavljalo. To se u hrvatskimkonzulatima ne događa i ne smije se događati.Konzulati moraju biti otvoreniji za svoje građane, unjih se treba dolaziti bez zebnje i bez straha. Svakihrvatski državljanin mora imati osjećaj da je dobrodošao.Riječ: Uskoro će se u Hrvatskoj održatipredsjednički izbori. Iseljeništvo se uveliko zalagaloza glasovanje pismenim putem. Hoće li to bitimoguće već na ovim izborima?Uzorinac: Na ovim izborima to sigurno neće bitimoguće. Biranje pismenim putem zahtjevapromjenu zakonodavstva, što do sada još nijeučinjeno. Nadam se da će to do sljedećihparlamentarnih izbori biti moguće, što bi zaiseljeništvo bilo doista veliko olakšanje.Riječ: Hoće li hrvatski građani kojima je uputovnicama upisana strana adresa, npr. njemačkaili bosansko-hercegovačka, imati pravo glasa?Uzorinac: Kao što sam već napomenuo,predsjednički izbori provodit će se po istompropisima kao i posljednji izbori za Zastupničkidom Sabora. Dakle svi oni koji su tada glasovalimoći će to učiniti pod istim uvjetima. Niti mi jošnismo primili kompletne upute Državnog izbornogpovjerenstva, a osim toga nabrajanje svih iznimnihsituacija koje su moguće oduzelo bi nam previšeprostora. Međutim, a vjerujem da će narednih danapuno detalja o tome naši građani moći saznati izhrvatskih sredstava priopćavanja. Naravno, svi onikoji imaju nedoumica oko toga posjeduju li sve štoim je potrebno za glasovanje mogu se telefonom ilineposredno obratiti ovom Generalnom konzulatu.Riječ: Gospodine Uzorinac, zahvaljujem Vam naovako otvorenom i ugodnom razgovoru, a Vama iosoblju poslanstva želim čestit Božić i sretnu iuspješnu Novu godinu.Uzorinac: Hvala Vam lijepa i dozvolite mi na krajuda i ja osobno i u ime djelatnika Generalnogkonzulata u Frankfurtu iste želje uputim Vam iVašim čitateljima.Razgovor vodila:Biserka Andrijević

- 10 -H R V A T SS K II SS V JJ E T SS K II K O N G R E SSNepoželjni u vlastitoj domoviniGodišnja skupština Hrvatskog svjetskog kongresa okupila je u Sarajevu, 5.-8. srpnja 2004.,predstavnike iseljenih Hrvata iz cijelog svijetaPrvi put od svog utemeljenja 1993. godine HSK jeodržao godišnju skupštinu u Sarajevu. Iako suprednosti Zagreba bjelodane (blizina svihiseljeništvu važnih državnih tijela, odlična prometnapovezanost), pa su stoga i gotovo sve dosadašnjegodišnje skupštine tu i održane (samo jedna naBrionima), ipak je osim samog radnog tijekaskupštine važan i simbolični značaj jednog takvogskupa. Tako su dolasci HSK-a u Zagreb jasnonaglašavali želju iseljeništva za tijesnom suradnjoms domovinom, dolazak na Brione je, bar što sesimbolike tiče, bio potpuni promašaj, a ovogodišnjije dolazak u Sarajevo baš zbog svog simboličnogznačaja bio prijeko potreban. Svi naime znaju, alivećina prešućuje, da je hrvatski narod na najboljemputu (zapravo najgorem) da izgubi svoju drugudomovinu – Bosnu i Hercegovinu. Svi znaju, alivećina prešućuje, da hrvatska politika, za voljupridruživanja Europi i NATO-u, svoju Ustavomzajamčenu podršku Hrvatima u Bosni i Hercegovinisvodi na sve manje riječi i još manje djela. Pokojimlaki prosvjed iz Hrvatske zbog postupakameđunarodne uprave neće niti usporiti, a kamolispriječiti ubrzano gubljenje nacionalnih pravanajstarijeg naroda u Bosni i Hercegovini, jedinihduhovnih nasljednika nekada moćnog bosanskogkraljevstva – Hrvata. Jučer hrvatski mediji iHercegovačka banka, danas hrvatsko školstvo,hrvatski simboli i onemogućen povratak hrvatskimizbjeglicama, što je sutra na redu? Pretvaranjekonstitutivnog naroda u nacionalnu manjinu? Ili čakutapanje u nešto navrat – na nos stvoreno i nazvano"bošnjaštvo"? HSK nažalost nema snage da tu neštopromijeni, ali dolaskom u Sarajevo bar na trenutakmože prekinuti šutnju hrvatske politike, bar malopobuditi zanimanje hrvatskih građana inače takozaokupljenih samim sobom i svojim kreditima.Upravo zbog takvog značaja održavanja godišnjeskupštine HSK-a htio sam svakako doći na skup uSarajevo, a jamačno su tako osjećali i drugi članovipredsjedništva HSKNJ-a koji su izrazili želju zasudjelovanjem. Zato je HSKNJ u Sarajevu bio brojnozastupljen – s četiri predstavnika: glavnomtajnicom dr. Marijom Dragicom Anderle, rizničaromJosipom Kocijanom i dva prisjednika, ŽeljkomCernićem i sa mnom. Zastupljenost ostalihnacionalnih Kongresa bila je koliko-tolikozadovoljavajuća, ili točnije rečeno, bila je dobra zazemlje u kojima Kongres još djeluje, dok je istobnonezastupljenost više zemalja svjedočila o zamrlomdjelovanja HSK-a u njima. Zemlje Južne Amerike jošmogu nesudjelovanje opravdati velikomudaljenošću, ali može li biti isprike za otprilikepolovicu europskih zemalja?Skup je zahvaljujući gostoprimstvu uzoritogkardinala Vinka Puljića održan u zgradiNadbiskupije Vrhbosanske u kojoj je sudionicimaskupa bilo omogućeno i noćenje i blagovanje čimesu uvjeti rada bili izvrsni. Prvog dana najveći diosudionika je autobusom krenuo iz Zagreba te podolasku u Sarajevo nakon smještaja i okrijepezapočeo s upoznavanjem i dogovorima o dnevnomredu i odvijanju skupštine. Druga dva dana su bilaispunjena od jutra do poodmaklih večernjih satiizvješćima, raspravama i razgovorom s brojnimgostima pri čemu su i objed i večera služili zaizlaganja gostiju i odgovore na mnoga postavljenapitanja. Četvrtog, posljednjeg dana prijepodne jepred televizijskim kamerama i uz nazočnost brojnihizvjestitelja i novinara održana sjednica za tisak,radio i televiziju i podjela nagrada HSK-a. Nagradaza požrtvovnost u borbi za dobro hrvatskoganaroda u BiH dodijeljena je uzoritom kardinaluVinku Puljiću, nadbiskupu vrhbosanskom i msgr.dr. Franji Komarici, biskupu banjalučkom,predsjedniku Biskupske konferencije BiH ikandidatu za Nobelovu nagradu. Nagrada zapromicanje hrvatskih interesa u svijetu dodijeljenaje Sophiji Leung, članici kanadskog parlamenta. Upodne je skupština HSK završena.Skupština HSK-a se odvijala na dva kolosijeka:prvo: bavljenjem vlastitim pitanjima i drugo:razgovorom s neuobičajeno velikim brojem gostiju.Više ću pažnje posvetiti gostima, jer o samom HSKu(i pogotovo njemačkom ogranku HSKNJ-u) uRiječi je već mnogo napisano, pa su na kraju ovogčlank (podnaslov "Pravo vrijeme za promjene")sažeta samo najvažnija opažanja o stanju HSK-aonako kako se to u Sarajevu dalo naslutiti.Hrvati u BiH su ugrožen narodPažnja koju su skupštini HSK-a posvetili crkveni,politički i kulturni predstavnici Hrvata u BiH nije zamene bila samo čast nego me je i duboko dirnula,

- 11 -obvezala me da svjedočim o onom što sam saznao,da svojim skromnim prilogom doprinesem rušenjuzida šutnje kojim je potiskivanje Hrvata u BiHopasano. Gosti našeg skupa su nam govorili zato dabi mi, pristižući iz cijelog svijeta, na svom povratkuprenijeli njihove riječi tom svijetu, svijetu koji jeHrvate već u Daytonu potajno prekrižio. Govorili sunam, jer smo i sami Hrvati koji će bez suvišnih riječii dugih uvjeravanja odmah sve razumjeti. Govorilisu nam, jer su tražili našu pomoć, ali i zato da biohrabrili i sebe i nas, jer pomoć se traži samo ako jošima nade, ako još nije kasno.Kardinal i nadbiskup Nadbiskupije VrhbosanskeVinko Puljić nije nam bio samo domaćin nego iredoviti gost skupštine, koji je iscrpno izvijestio oodnosu i postupcima međunarodne uprave premaHrvatima koji toliko odudaraju od demokratskihpravila zemalja iz kojih dolaze, da se čovjek pitakako te demokracije kraj takvih lažnih demokratamogu uopće opstati. Kao gost nam se obratio ibanjalučki biskup, predsjednik Biskupskekonferencije BiH, msgr. dr. Franjo Komarica koji jemnogim primjerima iz tzv. Republike Srpskepotkrijepio i potvrdio kardinalove riječi. O uporištukoje hrvatski narod nalazi u svojoj crkvi, kako udavnini tako i danas, govorio nam je Fra MijoDžolan, provincijal Franjevačke provincije BosneSrebrene.Kulturni i prosvjetni djelatnici koji su nam seobratili bili su prof. dr. Franjo Ljubić, rektorHrvatskog sveučilišta u Mostaru, prof. dr. FranjoTopić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva"Napredak", Petar Vidić, predsjednik Maticehrvatske u Sarajevu u pratnji tajnika, mladogčovjeka kojemu nažalost nisam zapamtio ime. Ponjihovim riječima je vidljivo kako međunarodnauprava smišljeno potiskuje Hrvate; ne dostaje impolitičko obespravljivanje nego guše gdje god mogukulturnu i jezičnu posebnost znajući koliko jeupravo kultura bitna za opstojnost jednog naroda.Školstvo je također izloženo velikim pritiscima daodustane od zasebnog hrvatskog nastavnogprograma i zasebnih hrvatskih školskih ustanova.Od političkih vođa Hrvata razgovarali smo sčlanom predsjedništva BiH Draganom Čovićem, spredsjednikom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,Vladimirom Šoljićem, a uz njih bih, iako nijepolitičar nego odvjetnik, svrstao i branitelja MateJelavića, dopredsjednika Odvjetničke komore BiH,Josipa Muselimovića, jer je prividnu krivičnu naravoptužbe protiv Jelavića razotkrio kao političku sciljem slabljenja hrvatskog vodstva.Kad čovjek u dva dana sasluša izlaganja gorenabrojenih gostiju, međusobno vrlo različitih, ali sviodlično poznavajući prilike na svom području, kadse njihova izlaganja savršeno uklope u jednu slikusustavnog i pomno osmišljenog potiskivanja Hrvatakao ravnopravnog sugovornika na svim razinamaodlučivanja, onda tu ne može biti govora ni o bilokakvom subjektivnom, pa stoga upitnom tumačenjustvari i događaja, ni o bilo kakvom namjernompretjerivanju, a najmanje o slučajnoj podudarnosti.Ponovit ću ono što je po mom osobnom mišljenjunajvažnije, a čitatelj neka oprosti što ću izostaviti tkoje što i kada rekao.Bjelodana je činjenica da se Hrvati ne mogu vratitisvojim kućama u tzv. Republici Srpskoj, jer totamošnje vlasti uspješno sprječavaju. Bjelodano jeisto tako da Međunarodna uprava koja Bosnom iHercegovinom vlada kao protektoratom ništa nečini kako bi slomila otpor vlasti RS povratkuizbjeglih Hrvata, iako za to ima svu političku i vojnumoć. Međutim vojnu moć pokazuje tamo gdje jepotpuno suvišna – u Mostaru provaljujući tenkom uHercegovačku banku umjesto da od ovlaštenihosoba zatraži ili oduzme ključ! Za nastavak radaHercegovačke banke ima dovoljno poštenih istručnih osoba, ali se ona ipak zatvara podizgovorom nepravilnog poslovanja nekolikopojedinaca, ako se to uopće dokaže. Zaključak sesam po sebi nameće – treba oslabiti gospodarskumoć Hrvata. Slično je i s hrvatskim političkimudruživanjem. Svaka stranka je dobra samo onanajjača hrvatska nije naprosto zato što je jaka, a uzjako političko vodstvo teže je nametati Hrvatimanepovoljna rješenja. Međunarodna uprava ne možejednu demokratsku stranku zabraniti, ali imaovlaštenja pod bilo kakvim izgovorom poništitiizbor nekog pojedinca ili nekog izabranog smijeniti.To ovlaštenje se zlorabi u nedogled. Kad smjena nijedovoljno djelotvorna, jer smijenjeni zadrži ugled iutjecaj, Međunarodna uprava čak pribjegavakrivičnom gonjenju, kao u slučaju Mate Jelavića,bivšeg čelnika HDZ-a BiH, prvo smijenjenog, pazatim optuženog zbog protuustavnog djelovanjaHrvatske zajednice Herceg-Bosne i umiješanosti unepravilnosti poslovanja Hercegovačke banke. Niznepravilnosti u istražnom postupku protiv Jelavića,otežavanje rada braniteljima na svakom korakumora navesti na pitanje: čemu sve to, ako su dokazinjegove krivnje jasni i nepobitni? Hrvatima se nasvakom koraku otežava, čak i zabranjuje isticanjenacionalnih simbola kao znak pretjeranognacionalizma. Istodobno se ta "pretjeranost" nepredbacuje drugima. Hrvati su u državnimsredstvima priopčavanja potpuno zanemareni, kaoda ih i nema, ali svoje medije ne mogu imati, jerdržavni mediji su tu da služe svima, čak i onda kadprešućuju Hrvate. Školski sustav još nije jedinstven,ali se uporno nastoji hrvatske škole spojiti sdrugima u nekakve građanske. Ako to uspije,usprkos žilavog otpora Hrvata, nije teško pogoditišto će biti s nastavnim programima i što s nastavomhrvatskoga jezika i na hrvatskom jeziku. Isto tako

- 12 -nije teško pogoditi da cilj stapanja škola upravo i jezajednička nastava na "zajedničkom" jeziku.Začudo, ovdje Hrvatima upravo drugi narodipomažu, jer zbog bolje nastave radije polazehrvatske nego svoje škole. Osobit primjer bitke zaškolstvo je Mostarsko veleučilište, koje posebnosmeta Međunarodnoj upravi kao mjesto okupljanjahrvatske inteligencije, ali zbog svog daleko većegugleda od drugih visokih školskih ustanova privlačimnoštvo studenata iz cijele BiH. Hrvatske kulturneudruge još nisu toliko izložene izravnom pritiskuMeđunarodne uprave, ali njihovi djelatnici itekakotrpe od preprijeka koje se Hrvatima drugdjepostavljaju, na primjer što ih mediji prešućuju, uškolstvu, nazivu jezika ili kod isticanja hrvatskihsimbola. Priredbe hrvatskih kulturnih udruga suvrlo dobro posjećene, suradnja s udrugama izHrvatske (primjer Matica hrvatska) je daleko boljanego suradnja na političkoj razini.Poseban osvrt zaslužuje jedna sasvim drukčijagošča, viša savjetnica za politiku i planiranje MisijeOSCE za BiH, Christine Zandvliet, koju s jednestrane treba pohvaliti što se odazvala pozivu vrlodobro znajući koliko su Hrvati ogorčeni pristranimdjelovanjem njene i sličnih međunarodnih misija, sdruge strane njeni su odgovori po svojoj jedvaprikrivenoj ispraznosti za nas značiliomalovažavanje i uvrijedu. Na mnoga pitanja jeodgovorila "kako nema pravo davati primjedbe oMeđunarodnoj upravi", a na moj upit kako njezinaMisija ima pravo davati primjedbe recimo o dr.Sanaderu nije se ni osvrnula. Povrijeđen njenomneskrivenom odbojnošću, upitao sam kasnije: nije libriljantnim europskim diplomatima usprkos svojnjihovoj briljantnosti bosansko-hercegovačkazagonetka ipak preteška, pa su se dosjetilibriljantnog rješenja da ju naprosto pojednostavnezanemarivanjem hrvatskog dijela, odgovorila mi jeledeno da Međunarodna uprava čvrsto i odlučnoizgrađuje Bosnu i Hercegovina kao državu trikonstitutivna i ravnopravna naroda. Izgledalo mi jeda pravi cilj njezina dolaska nije ni bio da nas uvjeriu ispravnost postupaka Međunarodne uprave negoda nas uvjeri u uzaludnost prigovora nečemu na štosmo nemoćni utjecati.Prikaz položaja Hrvata u vlastitoj domovini koji sunam dali gosti naše skupštine, upotpunjujući ipotvrđujući jedan drugoga u svakom je pogleduvjerodostojan. Politika međunarodne zajednicevjerojatno nije uvjetovana neprijateljstvom premaHrvatima, nego velikim troškovima protektoratanad BiH, zbog kojih toliko žuri što prije stvoritistabilnu Bosnu i Hercegovinu, da je za to spremnažrtvovati ravnopravnost jednog naroda i pomiriti ses podjelom na dva dijela. Takva hladnaproračunatost je još gora od neprijateljstva, jerMeđunarodnoj upravi oduzima svaku moralnost.Ali "treba ustrajati"– poručuje msgr. dr. Franjo Komarica četvrtog,zadnjeg dana skupštine HSK-a kad se prednovinarima i televizijskim kamerama u imenagrađenih zahvalio na dodijeljenim nagradama.Jasnim riječima upozorava i ukazuje na propustejedne politike nametanja rješenja bez suglasnostionih kojih se ta rješenja tiču. Naglašava: - da ćehrvatski narod ustrajati u traženju jamstva i potvrdetemeljnih oznaka svog narodnog bića od svihdomaćih i međunarodnih predstavnika vlasti, - daproglasi o konstitutivnosti hrvatskog naroda nacijelom području BiH ostaju samo mrtvo slovo napapiru dok se ne ostvari njegovo pravo na vlastitoime, na vlastite kulturne i obrazovne ustanove, nazastupljenost na svim razinama vlasti i na pravičnuraspodjelu materijalnih uvjeta života, - da dizanjeglasa u obranu svakog obespravljenog čovjeka značii dizanje glasa u obranu obespravljenog Hrvata,kojemu se konačno mora pružiti uvjerljivi motiv,razlog i pomoć za povratak u rodni kraj iuključivanje u duhovnu i materijalnu obnovu BiH.Od HSK-a traži: - da istinu o zbilji u BiH prenesebarem u 30 zemalja u kojima djeluje i - da ne dozvolida iseljenim Hrvatima njihove domovine, Hrvatskai BiH, postanu tuđinom.Pridruživanje i(li) pomoć Hrvatima u BiHUz političare iz BiH posjetili su nas i predstavniciHrvatske vlade i Sabora: dr. sc. Drago Štambuk,pomoćnik ministra vanjskih poslova RH i ZdenkaBabić Petričević, predsjednica Odbora za iseljeništvoSabora RH. Podrška Hrvatima u Bosni iHercegovini je i za njih bila neizbježna tema, ali jejedna druga bila još važnija: novi odnosi RH premaiseljeništvu. Sasvim sigurno se radi o čvrstojnamjeri, a ne o olakim, površnim obećanjima. Nidva naša gosta nisu dozvolila da se u to makar najedan tren posumnja. Koliko god možemo bitizadovoljni izgledima bolje suradnje s domovinom,jedno je pitanje ipak ostalo bez odgovora: što akodođe do promjene vlade – hoće li to značiti povrataku "ledeno doba" prijašnjih godina ili će se HDZ ioporba pokušati dogovoriti oko dugoročnogpristupa suradnji s iseljeništvom, koji se onda nećemijenjati bez obzira na promjene vlada? Ovdjemoram prigovoriti nerazumijevanju koje je pokazalaZdenka Babić Petričević, koja je na spomen"dogovaranja s oporbom" ustvrdila da "HDZ nemora pitati oporbu kako će vladati". Ja naprotivmislim da bi za Hrvatsku itekako bilo dobro kad bistranke bile složne u nekim bitnim stvarima (aodnos prema iseljeništvu je jedna od njih) i dastranačka pripadnost ne može biti uvijek i jedino isamo na prvom mjestu.Obećanja je mnogo teže izreći kad se radi o većojpodršci Hrvatima u BiH. Pridruživanje Europi i

- 13 -NATO-u je teško spojivo s otvorenim sukobom sMeđunarodnom upravom za BiH, jer bi to onikojima se želimo pridružiti krivo prikazali kao daradimo protiv njih. Ipak će Vlada osnažiti podrškuhrvatskom narodu u BiH, ali više diplomacijom izazatvorenih vrata, koja će Hrvatima u BiH višekoristiti, a Hrvatskoj neće otežati pridruživanje.Pravo vrijeme za promjeneUkratko bih naveo najvažnija pitanja koja senameću kako zbog trenutnog stanja u kojem se HSKnalazi tako i zbog izgleda na promjenu odnosadomovine prema iseljeništvu. Slabljenjem iodumiranjem hrvatskih iseljeničkih udruga iosipanjem članstva HSK-a konačno jača svijest daovakav Kongres ne može ispuniti ciljeve koje si jesam postavio, a ne može ispuniti ni očekivanjadomovine i iseljenika. Što i kako treba mijenjati jošnitko nije osmislio, ali bar postoji nada da će tonetko pokušati. Hoće li biti promjena u načinurazmišljanja i hoće li ti koji znaju i hoće drukčijerazmišljati biti i birani u predsjedništvo pokazat ćese ubrzo – već u proljeće iduće godine napredstojećoj izbornoj skupštini HSK-a. HSKNJ bi sasvojim Planom o proširenju članstva koji predviđadaleko veću brigu za stare članove i sustavnopridobivanje novih, mogao biti pokretačka snagapromjena u HSK-u, ali navedeni Plan jako kasni uprovedbi, pa će kasniti i uspjesi (ako ih bude). Bezuspjeha će međutim biti vrlo teško zastupnike izcijelog svijeta uvjeriti u valjanost njemačkogprimjera.Do promjena je tako težak put i zato, jer HSK imanekih uspjeha (skupljena znatna pomoć za obnovu iproširenje spomenika u Bleiburgu, zamisao CROolimpijade– iseljeničkog športskog okupljanja,privlačenje velike pozornosti javnosti skupom uSarajevu i sl.), zbog kojih se olako zaboravlja da jeonaj temeljni cilj – okupljanje i zastupanje iseljeneHrvatske – danas dalje nego ikada. Trebalo bi većjednom postati jasno da mnoge stare i skoro svenove članove HSK-a danas zanima što HSK čini zanjih, a malo mare o pukom "podupiranju dobrezamisli". Krivo je shvaćanje da članovi postoje zbogHSK-a, trebalo bi biti upravo suprotno. UspjesiHSK-a koji ostaju uspjesi samo uskog kruga ljudi,nisu uspjesi članova, a pogotovo ne širokih slojevahrvatskih iseljenika. Takvi uspjesi ne privlače novečlanove, čak se i stari gube.Ne bude li promjena u HSK-u, bit će to dvostrukašteta. Hrvatskoj vladi za politiku zbližavanjaiseljeništva i domovine trebaju sugovornici uiseljeništvu koji uživaju široku podršku. Ne bude lito HSK, tko će to onda biti? Ostane li politikazbližavanja bez sugovornika iz redova onih s kojimase treba zbližiti, kako može biti uspješna?Ivo AndrijevićII Z R A JJ N SS K O –– M A JJ N SS K O G PP O D R U Ö JJ APoboljšati učinkovitost administracije idjelotvornost sudstvaDržavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, Gordan Bakota,razgovarao je u Franfurtu s iseljenicima, u nedjelju 23. svibnja 2004.Generalni konzulat Republike Hrvatske uFrankfurtu na Majni priredio je razgovor siseljenicima iz rajnsko-majnskog područja natemu "Politika nove hrvatske vlade premaiseljeništvu i suradnja MVP-a s iseljeničkimudrugama". Poseban gost je bio dipl. pravnikGordan Bakota, državni tajnik u MVP-u koji jetih dana službeno posjećivao diplomatskaposlanstva Republike Hrvatske u Njemačkoj.Razgovoru su naravno nazočili i domaćini:generalni konzul Petar Uzorinac i konzul SilvijeKus.Pri kratkom predstavljanju Gordana Bakotesaznali smo da je bio u Hrvatskoj vojsci inekoliko godina u diplomatskoj službi uŠvicarskoj, te da u njegove sadašnje zadaćespada i povezivanje s iseljeništvom.Nedjeljivost domovinske i iseljeneHrvatske nisu prazne riječiU svom uvodnom izlaganju Gordan Bakota jeodmah na početku istaknuo ono što nas je svenajviše zanimalo: nova hrvatska vlada želitijesne veze i dobro razumijevanje isljeništva i

- 14 -Pomoänik ministra u MVP-u, Gordan Bakotadomovine i zato za nju često spominjana izrekao "nedjeljivosti domovine i iseljeništva" značiprije svega prijelaz na djelo, jer tek djelariječima daju značaj. Prvi korak, a ujedno isvakom iseljeniku vrlo uočljiv, biti će postizanjei održavanje visoke razine usluga i pomoćihrvatskih diplomatskih poslanstava zaiseljenike. Brzo i temeljito rješavanje svihiseljeničkih upita i zamolbi bit će odlika skojom će se moći čvrsto računati. Visoka razinausluge znači boljitak i za domovinu - to GordanBakota zorno pokazuje na primjeru pomoćiposlanstva kod poslovnog ulaganja u Hrvatskojkoje će time postati znatno lakše, brže ijednostavnije. Vrlo je važna i uloga poslanstavakao mjesta okupljanja i povezivanja iseljeništvas domovinom, pa će posjetitelja uz uslugu ipomoć dočekati i osjećaj bliskosti domovini.Sljedeći osjetan napredak na putu zbližavanja siseljeništvom bit će promjena izbornog zakonakoja će iseljenicima omogućiti dopisnoglasovanje. Time bi se ispunio jedan moždanajčešće postavljan iseljenički zahtjev. GordanBakota je ovdje vrlo odlučan – dopisnoglasovanje je za njega čvrsto obećanje novevlade.Ulaganje u gospodarstvo i promicanjehrvatskih htijenjaKako povezanost domovine i iseljeništva služiobostranom boljitku, Gordan Bakota bezsuvišnog ustezanja govori o očekivanjima udomovini – veća ulaganja iseljenika u hrvatskogospodarstvo i nastavak promicanja izagovaranja hrvatskih ciljeva u zemljamaboravka. Dok je uloga iseljenika u promiđbidomovine uvijek bila vrlo značajna i trebasamo u njoj ustrajati, ulaganje u gospodarstvodaleko zaostaje za stvarnim mogućnostima.Bakota za to ne krivi iseljeništvo nego priznajehrvatske slabosti koje ne samo što priječeznatniji pritok iseljeničkih sredstava nego su ikočnica cjelokupnog gospodarskog razvoja.Najveće teškoće proizlaze iz trome ineučinkovite uprave (osobito na mjesnoj, azatim i županijskoj razini), iz nedjelotvornostisudstva (s neprihvatljivo dugim prosječnimtrajanjem postupka) i iz vrlo zabrinjavajućegdemografskog stanja koje se ispoljava niskimpriraštajem, nedovoljnim obrazovanjem (samo6% stanovništva sa sveučilišnom diplomom) imasovnim odlaskom i ono malo visokoobrazovanih mladih u inozemstvo.Zabrinjavajuće pomanjkanje osoba s visokimobrazovannjemNabrojene teškoće najprije treba početi rješavatisustavnim promjenama u školstvu s ciljemdizanja opće razine obrazovanosti, ali također iograničenim mjerama ubrzanog poboljšanjastručnosti kako u tijelima uprave – na primjerpoznavanjem međunarodnog prava ivladanjem stranim jezicima – tako i u sudstvu.Učinkovitosti uprave mnogo će pridonijeti iopremanje sustavom računala povezanih umrežu i s pristupom na internet. Na mjesnojrazini bitno je ukloniti postojeće razlike upropisima tako da u bilo kojem gradu ili općinibilo gdje u Hrvatskoj vladaju ista pravila ipostupci.Hrvatskoj treba EU i NATOOlakšano poslovanje poboljšanjem rada upravei sudstva je ipak samo jedna strana oživljavanjagospodarstva. Dodatni poticaji bit će povećanjebroja poslovnih zona koje znatno smanjujutroškove i trajanje gradnje poslovnih prostora,smanjenje poreza uz istovremeno jačanjesvijesti da je utaja poreza kriminal i zato krajnjenepoželjna i štetna, sve manje preprijeka uposlovanju s Europom i ostalim zemljamaZapada kako pregovori o ulasku Hrvatske uEuropu i NATO budu odmicali, a svakako će i

- 15 -osjećaj sigurnosti zbog obveze pružanja zaštitedržavama-članicama povoljno utjecati. GordanBakota dodaje – znajući koliko to slušateljezanima – da pridruživanje ni Europi ni NATO -u ne znači odricanje od nacionalnog identiteta.Gordan Bakota je svoje ne predugo, ali vrlosadržajno izlaganje završio pozivom napostavljanje pitanja, kojih se, zbog punedvorane Hrvatske župe u Franfurtu, mogloočekivati u velikom broju. Tako je i bilo, pamoram izdvojiti one primjedbe, pitanja iodgovore koji su, po mom osobnom sudu, začitatelje najvažniji i najzanimljiviji.- Mladi iseljenici rođeni u inozemstvu dobrovladaju s više stranih jezika, ali nažalost nevladaju hrvatskim. Kako riješiti napuštanjedržavljanstva samo zbog bojazni mladića odgubitka zaposlenja odu li na služenje vojnogroka u Hrvatsku?- Ne potječe li neznanje hrvatskog jezikaupravo iz roditeljskog doma? Može li Hrvatskautjecati na Sloveniju da odnos njezine graničnepolicije i carinika prema Hrvatima bude manjeneljubazan?- G. Bakota: Rješavanje svih neslaganja saSlovenijom treba podići na europske standarde,tada će i službeni odnos prema putnicima kodprijelaza slovenske granice za sve biti jednak.- Zašto se ruše kuće izgrađene bez dozvole?Zar nije moguće drukčije spriječiti divljugradnju?- G. Bakota: Na mjestima gdje je drukčijerješenje moguće, kuće se ne ruše, nego se pododređenim uvjetima naknadno izdajugrađevinske dozvole. Ali tamo gdje se divljomgradnjom uništava jedno od najvećih hrvatskihbogatstava – prirodne ljepote – postoji samojedno jedino rješenje – rušenje.- Vode li se razgovori s oporbenim strankama otome da započeto osmišljavanje sustavnogpovezivanja iseljenika i domovine postanedržavna politika, a ne samo politika stranke navlasti, koja onda i traje samo dok je ta strankana vlasti?- G. Bakota: Vlada pokreće takve projekte kojiće svojim značajem utrti stazu kojom će sveveće stranke krenuti. Primjer jednog takvogprojekta je susret i dogovor u Cleveland-u shrvatskim poduzetnicima iz Grupe 100.- Je li Grupa 100 ograničena na Ameriku?- G. Bakota: Projekt koji su Grupa 100 iHrvatska vlada zajednički pokrenuli trebao biprerasti početne okvire i proširiti se na svedijelove svijeta gdje živi veći broj Hrvata.- Zašto preko satelita iz Hrvatske primamosamo kodirani televizijski program? Upravomladi zbog toga mnogo manje prate programnego što bi to zbog hrvatskog jezika bilopoželjno.- G. Bakota: Medijima, pa tako ni Hrvatskomtelevizijom ne upravlja vlada, što uostalom i nebi bilo u skladu sa slobodom javnog mišljenja.Vlada može samo predlagati i zagovaratiodređene pristupe ili programe, ali naređivatine može, a ni ne želi, jer za svoje programemora odgovarati HTV.- Svojevremeno je bilo riječi o europskoj pomoćiHrvatskoj za sređivanje zemljišnih knjiga.Koliko je to sređivanje napredovalo i u kojimmjestima je najviše postignuto? U momgradiću, po mnogočemu vrlo naprednom, još jeuvijek sve po starom.- P. Uzorinac: Sređivanje zemljišnih knjiga jesredišnje pitanje europskog pridruživanja, pamu i Hrvatska pridaje najveću pozornost.Nažalost, to je tako obiman posao da jenapredak vrlo spor i vjerujte da to nikome uHrvatskoj nije svejedno. Ovakvo stanje jenaslijeđeno, jer se u obje Jugoslavije sređivanjezemljišnih knjiga jako zapostavljalo. Sadamoramo nadoknaditi desetljećima gomilanepropuste.- Uspješno gospodarstvo i blagostanje važan supreduvjet i za plodno i bogato kulturnostvaralaštvo. No uz svu razumljivu prednostkoju imaju napori za gospodarsko oživljavanjeipak me zanima radi li se i na kulturnojsuradnji iseljeništva i domovine?- S. Kus: Nedvojbeno! Predstavljanje hrvatskekulture je bitan čimbenik u stvaranju slike oHrvatskoj po kojoj ćemo biti prepoznati,cijenjeni i štovani u Europi i svijetu, a to ondakoristi i gospodarstvu! Usprkos ograničenimsredstvima kulturni projekti imaju čvrstomjesto u sveukupnom hrvatskom nastupu uinozemstvu i u sveukupnoj suradnji domovinei iseljeništva(IvAn)

- 16 -D O PP II SS II Z D O M O V II N EHoće li predsjednički izbori u Hrvatskojzavršiti - vicom godine ?Izborna groznica polako, no iz dana u dan sve višetrese Lijepu našu.Kandidati se gomilaju, govori se i obećava punotoga, no svima je jasno da u izbornoj utrci najvišeizgleda imaju sadašnji predsjednik, te kandidatkinjaHDZ-a, Jadranka Kosor.Ostali kandidati doista nemaju izgleda niti sredstavaravnopravno sudjelovati u predsjedničkoj utrciizuzev Borisa Mikšića, uspješnog američkogpovratnika, čije materijalno stanje višestrukopremašuje ukupan iznos koji će svi ostali kandidatizajedno potrošiti u predsjedničkoj utrci.Budući da smo mala zemlja logički se namećepitanje potrebe tolikog broja kandidata, te zaključak,da se utrošeno vrijeme, novac i energija tolikogbroja ljudi mogla kudikamo bolje i učinkovitijeupotrijebiti u cilju općeg društvenog boljitka.Iskoristiti ću priliku te ću trenutne izglede kandidatapredočiti kroz rezultate ankete koju je od jedneameričke agencije naručio B. Mikšić, a piscu ovogteksta se doista čine objektivnim. Predsjednik Mesićima potporu 46 % glasača, J. Kosor 23 %, te B.Mikšić 8 % ukupnog biračkog tijela.Postupci kandidata u utrci doista potresaju hrvatskudruštvenu i političku pozornicu. Tako je, izjavapredsjednika Mesića na sastanku s crnogorskimpredsjednikom da Hrvatska nikad nije ratovala saCrnom Gorom izazvala burne prosvjedecjelokupnog hrvatskog naroda, a posebno jugaHrvatske koji je bio izravno ugrožen od crnogorskihpostrojbi bivše JNA. Ipak, kada se malo boljesagleda ta situacija i okolnosti (sastanak sacrnogorskim predsjednikom) prilično je jasno da jePredsjednik želio izreći neku "veliku" državničkumisao i time pridobiti još koji izborni glas, no kolikoje izgubio tom nes(p)retnom izjavom pokazati ćeupravo izborni rezultati s juga Hrvatske. Bilo je tujoš nekih neprimjerenih i nekulturnih izjava ostalihkandidata koje doista ne zavrjeđuju da ih seprepričava i time pridodaje bilo kakav značaj.Općenito, stječe se dojam da je ustanovaPredsjednika u sukobu s izvršnom vlasti (Vladom),a sve je to u uskoj vezi s predsjedničkom utrkom(pomaganjem , odnosno, odmaganjem određenomkandidatu) što u konačnici šteti državi i njenommeđunarodnom ugledu.Osvrnuti ću se samo na razmatranje potpisivanjadokumenta o pojačanom odnosno značajnijemsudjelovanju hrvatskih oružanih snaga u vojnimoperacijama u Iraku i Afganistanu s kojimPredsjednik Republike kao vrhovni vojnizapovjednik nije bio upoznat. Nepotrebno se umedijima razvila prepirka između ministra Obrane iPredsjednika, tko je koga trebao obavijestiti o stavuHrvatske u tim pregovorima i je li to trebao bitinačelnik glavnog stožera ili on sam, jer svipoznajemo prva tri stupnja zapovjednog ustrojanaših oružanih snaga, a to su Predsjednik, ministarObrane, načelnik gl. stožera. Takvi postupci doistaspadaju u jeftine politikantske igre kojima je ciljizazvati ishitren i buran odgovor političkogprotivnika koja bi ga u većoj ili manjoj mjeriobezvrijedila kao predsjedničkog kandidata.

Doista je nepotrebno da se zbog izborne utrke rušiugled Hrvatske i da se stvara slika Hrvata koji nisusposobni ispoštovati temeljnu hijerarhiju državnogustrojstva. Takvim pristupom ne dobiva u konačnicinitko, gubi samo Hrvatska.Sličnih primjera ima još, nema smisla pojedinačnoih navoditi, no mislim da se Hrvatsku i njenadržavna tijela ne bi smjelo uvlačiti u predsjedničkuutrku, razloge ne treba ponovo navoditi.Jedno je ipak zajedničko svim kandidatima: žele nasodvesti u Europu, priključiti zajednici europskihnaroda i time omogućiti kulturni, tehničkotehnološkii gospodarski napredak. Zanimljivo je usvemu tome da takva sloga oko ulaska u Europukakva vlada među predsjedničkim kandidatima, nepostoji i u hrvatskom narodu. Baš naprotiv, postotakonih koji se ne bi pridružili Europi prelazi 50 %, atakav rast predstavlja ozbiljan politički problem, jerbi pretjerano isticanje europskog predznaka trenutnomoglo prouzročiti pad popularnosti predsjedničkogkandidata i stranke u cjelini.Zaista, postavlja se pitanje uzroka ovakvog glasanaroda, no kad se malo bolje pogleda odnos Europeprema Hrvatskoj, vidi se da on nije partnerski, negozapovjedni i ucjenjivački, i to čak i u onim- 17 -Fotografije: skupljanje potpisa za predsjedničke kandidateelementima u kojima bi se ravnopravnost moralapodrazumijevati sama po sebi (Ekološko –ribolovno – gospodarstveni morski pojas koji nesmijemo primijeniti na zemlje EU, generalGotovina, granica sa Slovenijom).Isto tako, treba sagledati stvarnost i reći i drugirazlog zbog kojeg Hrvati sve teže prihvaćajuEuropu. Naime, doista su ljudi počeli shvaćati štoznači biti članom EU. To znači da proračun državene možete izvoditi baš kako vi želite, da javnapotrošnja države ne može biti baš kako vi želite, dane možete na tom velikom tržištu prodavati svevrste dobara kako i koliko želite. U toj velikojzajednici svaka zemlja po određenim pravilimadobije okvir u koji moraju stati sve želje i potrebe ičini se da su se mnogi toga prepali.Zaključno mislim da se ne moramo bojati Europe,mi smo uvijek bili njen južni dio, ona nas je uvijekkroz povijest prihvaćala, a prihvaća nas i danas kadnam je dodjelila status kandidata.Ne bježimo od Europe, iskoristimo sve svojepotencijale, otpočnimo pregovore, pokažimozajedništvo, napravimo korak naprijed, za sve nas,za budućnost, za Hrvatsku.David Vugrin

- 18 -O D JJ E C IISlijepo lijevoKako piše Jelena LovrićU zadnje vrijeme Jelena Lovrić (JL) piše u Globusuredovito svoju kolumnu, svoje dvije stranice. UGlobusu br. 717 od 3. rujna 2004. piše i na širokoraspravlja na stranicama 14 i 15 o uklanjanjuspomen-ploče Mili Budaku, kratkotrajnom ministrukulture u Pavelićevoj vladi a kasnije veleposlanikuNDH u Berlinu, u njegovom rodnom mjestu SvetomRoku. Ja se s JL slažem, da ne treba postavljatispomenike članovima ustaške vlade, jer se ta vladajako ogriješila o hrvatski narod, na pr. tako što jeveliki dio Hrvatske bila mađunarodnimsporazumom prepustila Italiji, i to onaj dio koji sesmatra kolijevkom hrvatske države: od Nina doSolina s pripadajućim otocima. Potpisivanje jednogtakvog ugovora jest prava veleizdaja Hrvatske.Osim toga dovoljno je poznato da ustaše na drugimpodručjima nisu bili nevini, štoviše da su mnogi odnjih poöinili velika zlodjela, upravo ratne zločine.To pak ne znači da je svaki ustaša ratni zločinac.Pitanjem, odnosno radom Mile Budaka se ja nisamnikad bavio. Jelena Lovrić se time očito bavila kadpiše svoju kolumnu o njemu i oko njega. U tomsvom članku ne donosi međutim niti jedan jedininjegov čin, koji bi zaslužio smrtnu kaznu. Jedini muje grijeh bio, što je neko vrijeme bio u vladi NDH. Iznjezina pisanja ja zaključujem da Mile Budak nezaslužuje spomen-obilježje, ali i da nije ratnizločinac, jer ona nigdje ne navodi neki njegov čin,koji bi zaslužio takvu optužbu.U Nürnbergu je nakon Drugog svjetskog rataodržano suđenje članovima vlade nacističkeNjemačke. Taj je sud daleko stručnije sudionacistima, nego (prijeki poslijeratni) „sud“ MiliBudaku. Nürnberški sud nije osudio sve članovevlade na smrt, na pr. Alberta Speera, a neke nižečlanove u vladi je osudio na vremenske kazne. Ovajpak sud u Hrvatskoj koji je sudio Budaku radio je nabrzinu i nestručno. Dovoljno je bilo dokazati da jebio član ustaške vlade i odmah je bio osuđen nasmrt, jer je odmah bio ratni zločinac. Neki čak pišu,ja ne znam koliko je u tome istine, da pogibijanjegove kćeri nije bila slučajna. Zato bi trebaloispitati okolnosti pogibije kćeri Mile Budaka, i to jeono što bi JL trebala istražiti i izvjestiti nas. "Posvemu sudeći Budakova kći je bila likvidirana načetničko-partizanski način, a to su onda Budaku spuno zlobe priopćili prije smaknuća", kaže jedanmoj izvor. To bi trebalo ispitati i tim ljudima suditizbog zločina protiv čovječnosti u uvjetima mira.JL vrlo neupadljivo spominje, kako se po stadionimarazvijaju transparenti "kojima se uklanjanje ustaškihspomena osuđuje …". I to piše tako bezazleno. Alinačin kako ona (i Globus) o tome izvješćuju, nijenimalo bezazlen, što više, to je prava prostačkaprovokacija, jer donose veliku fotografiju togatransparenta s najvulgarnijim vrijeđanjem Sanadera.I nije toliko važan transparent, nego je tek njegovodonošenje u medijima pravo zlodjelo. Tekobjavljivanjem u novinama ili na televiziji dobivajutakve tvorevine svoju snagu, a to su ti "nacići" ismjerali, te im je uz pomoć JL to i uspjelo. Takoispada da je JL (i Globus) produžena ruka nacića, iza to su odgovorni, i za to bi trebalo JL (i Globus) ubuduće bojkotirati, jer šire propagandu nacićima.Zar JL (i Globus) ne znaju, da uz slobodu tiskapostoje i dužnosti da se u svojim objavljivanijimadrže dobrog ukusa, da ne smiju sve objavljivati štose objaviti može, jer sve se nikada i ne može objaviti.Dakle moraju napraviti izbor. Zašto su JL (i Globus)napravili baš takav izbor, koji premijera hoće nanajvulgarniji način uvrijediti? Sanader jest ono štojest, ali on nipošto nije ono što mu transparent hoćeprišiti. To prije vrijedi za same tvorce transparentakoji su ga razvili, a još više za one koji su ga objavili,a to su JL i Globus.JL piše kako "Sanader doživljava obstrukciju izvlastite stranke… Nakon rušenja … desnica jezaigrala rezervnu varijantu. Slijedom ideje oizjednačavanju fašizma i antifašizma, sada traži dase uklone i spomenici onima koji su bili na drugojstrani". Prvi put čitam da neki traže izjednačenjefašizma i antifašizma, pa onda su za rušenje iantifašističkih spomenika. JL ovdje stvari iskrivljuje,ona hoće provući komunističke spomenike kaoantifašističke, jer su eto oni "bili na drugoj strani". Izato jer su bili na drugoj strani, njima se može,upravo mora sve oprostiti. Jer, piše JL, "Tito je biojedno i drugo – nesporno komunist i nezaobilaznovođa antifašističkog otpora. Jedini kojega jeHrvatska imala i zahvaljujući kojem je sačuvanopravo na hrvatsku državnu suverenost. To stoji uIzvorišnim osnovama hrvatskog Ustava".Da, Tito je bio i jedno i drugo ali i treće: Tito je bio istaljinist, i Staljin (Staljinova Komunističkainternacionala) ga je i postavio za sekretarakomunista u predratnoj monarhističkoj Jugoslaviji.Njegove metode raščišćavanja stanja u partiji nisubile nimalo nježne. Pa zato je za sekretara bio i

- 19 -postavljen, jer nije bio nježan!U Izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava ne stojizapisano onako kako nas uvjerava JL. Tamo stoji:"Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost idržavnu opstojnost hrvatskoga naroda potvrđenuslijedom ukupnog povijesnog zbivanja … te održanjem irazvitkom državotvorne misli o povijesnom pravuhrvatskog naroda na punu državnu suverenost seočitovalo (između ostaloga i):u uspostavi temelja državne suverenosti u razdobljudrugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenjuNezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukamaZemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenjaHrvatske (1943), a po tom u Ustavu Narodne RepublikeHrvatske (1947) i poslije u ustavima SocijalističkeRepublike Hrvatske (1963-1990)"Tito nije sudjelovao u donošenju niti jednog odspomenutih temeljnih odluka (Ustava), i zato se nemože Titu zahvaljivati što je ZAVNOH donioonakve odredbe kakve je već donio, a niti gasmatrati sutvorcem onog što Izvorišne osnovedonose. Pogotovo nije istina da nismo imali drugihantifašista osim Tita. Hrvatska je imala AndrijuHebranga, i ne samo njega. On je vodioantifašističku borbu u Hrvatskoj, i on je izvojevaopobjedu nad antifašizmom u Hrvatskoj. Ovo svedovoljno vjerodostojno, jasno i obrazloženopokazuje Ivan Supek u svojoj knjizi sjećanja"Krivovjernik na ljevici", koji je u prijeratnim iratnim zbivanjima bio neposredni svjedok zbivanja,jer je kao predratni komunist i ratni partizan umnogim zbivanjima sudjelovao. Proglašavati Titakao jedinog našeg antifašista znači prikloniti sesrpskim boljševicima Đilasu, Rankoviću, Dapčeviću,Nagyu… To zači također i iskrivljivanje povijesnihčinjenica. Supek konačno zaključuje: "Đilas ne ćenikako priznati da je narodno-oslobodilačka borbaizvojevala pobjedu u Hrvatskoj na načelima pučkefronte i političkog pluralizma" (Supek, Krivovjernikna ljevici, str. 126) (srpski su boljševici zajedno sTitom, koji je neposredno nakon početka rataHitlera sa Staljinom otišao u Beograd i tamo čekaoCrvenu armiju, u svojoj Užičkoj Republici doživjelitotalni poraz, pa su se morali povući na teritorijNDH u Bosnu. M.o.).JL dalje piše: "Hrvatska je javnost dosad, decenijamaveć, kljukana ideološki prepariranom interpretacijompovijesti". Da, desetljećima, i JL većdesetljećima u tome djelatno sudjeluje. Zašto nepočne pisati o komunističkom teroru, koji je takoveć desetljćima prikazivao povijesna zbivanja, koji jeTita apoteizirao, koji je svakog suprotnika na drugojstrani demonizirao? Zašto JL ne raskrinkava usvojim člancima mit o "dobrim" komunistima, kadse zna da je komunizam u 20. stoljeću bila najvećazločinačka ideologija svih vremena na pola kuglezemaljske. Najveća i najbrojnija djela protivčovječnosti je napravio komunizam. U SSSR-uStaljin. Sjetimo se samo nebrojenih gulaga, sjetimose samo natjerivanja Ukrajinaca u kolhozenamjernim izgladnjivanjem pučanstva, kojom suprilikom milijuni Ukrajinaca ubijeni glađu. O tomejedan kasniji sovjetski disident (Ljev Kopeljev), kojije u tom paklenom Staljinovom programusudjelovao kao aktivist u knjizi pod znakovitimnaslovom "I stvorih sebi idola", piše: "Groznogproljeća 1933. vidjeh žene i djecu s napuhanim trbusimakoji su bili pomodrili, još dišući ali s mrtvim očima. Ilješine u otrcanim ovčjim kožama s jeftinim čizmama odfilca, lješine u seljačkim kolibama, lješine u snijegu što sepočinje topiti … Sve sam ja to vidio … a ipak sam i daljevjerovao…" (u boga (idola) Staljina, m.o.) (citiranoprema članku u Die Zeit, 2.12.04.,br. 50). Kakvavjera! pa kršćani su u usporedbi s takvim vjernicimatek blijeda slika vjerovanja. I sam Supek u svomspominjanom djelu piše, da takvim vijestima oniprije rata u Zagrebu nisu vjerovali, samo zato jer je otome izvješćavao "klerikalni i buržoaski" tisak. AAndré-u Gide-u, koji je na zapad došao iz SSSR-a inapisao knjigu "Povratak", nisu vjerovali, nego suga, kako se sam Supek izražava, proglasili pederom!Kasnije se ispostavilo, da su Staljinove metode bile istrašnije, nego je to magao itko i zamisliti.U Kini je takva čuda činio Mao (Kulturna revolucija)a u Jugoslaviji JBT (povorka od Bleiburga doSmedereva, Goli otok i drugi gulazi). Zato ni Staljin,ni Mao, ni Tito ne zaslužuju spomenika, ni nazivatrgova ili ulica. Sva su trojica odgovorni za djelaprotiv čovječnosti. No prema pisanju JL ispada dasu ustaše krivi i onda kad nisu krivi a partizani sunevini i onda kad su krivi.Naši ljevičari još uvijek vode rat. Crkva im je čestona meti njihovih otrovnih strjelica. Tako se JL niovoga puta nije mogla suzdržati a da se ne okrzne ocrkvu. Pa zar JL-i nije jasno, da se o onome što radi igovori crkva u Hrvatskoj ne može govoriti dok tobiskupi na zajedničkom zasjedanju ne proglase kaozajedničko stanovište? Sve što koji, pa bio on ibiskup, govori ili radi, ne govori i ne radi crkvanego taj pojedini biskup, svećenik ili laik. Ako jeneki svećenik rekao neku glupost, ne govori tocrkva. Ali JL-i je to uvijek prilika za proizvoljnutvrdnju da to crkva kaže. Time samo dokazuje danije tolerantna čak, štoviše, kako je zlonamjerna.Dok se naši svi mogući lijevi (filozofi, političari,književnici, glumci, novinari …) ne počnu načinomKopeljeva ispovijedati i posipati pepelom, i neprestanu uporno prešućivati povijest i paušalnonapadati crkvu, nema mira, nema katarze. Izčinjenice što se ne prestaju nabacivati otrovnimstrjelicama pokazuju i dokazuju, da im nije ni domira niti katarze, nego da priželjkuju novog Staljina,Maoa ili Tita.Edvin Bukulin

- 20 -II Z H R V A T SS K E PP O V II JJ E SS T IIBosna u tursko vrijemeU nekoliko prošlih brojeva naše Riječi pisalismo o srednjovjekovnoj Bosni. Na izmakusvijetlog Srednjega vijeka Bosna pade (1463.) umrak četverostoljetnog turskog ropstva uNovom vijeku.Turska plima u 16. stoljećuNije samo Bosna pala u turske ruke, negonakon dva desetljeća i Hercegovina, te u idućihtridesetak godina, tj. od godine 1512. pa nadaljepočele su u turske ruke padati banovina zabanovinom: najprije banovine sjeveroistočneBosne Srebrnička i Šabačka banovina a zatimbanovine i utvrde u samoj Hrvatskoj: Sinj, Klis,Udbina, Jajačka banovina, Požega, Našice,Virovitica, Petrinja, Kostajnica, Cazin, Cetin,Sisak. Nakon izgubljene bitke na Mohačkompolju 1526., u južnoj Mađarskoj, sjeverno odOsijeka, pala je u Turske ruke i glavninaMađarske. I sam je Budim bio u turskimrukama skoro dva stoljećakasnije i tiskan pod naslovom «De Crovatiaedesolatione» tj. «O opustošenosti Hrvatske»(1516.).Krsto Frankopan u JajcuKrsto Frankopan je godine 1525. neprekidnoboreći se ušao u grad Jajce, kojega su Turci većviše godina opsjedali, i opskrbio ga haranom. Otome piše pismo svojem prijatelju AntunuDandolu u Mletke. Zbog zanimljivosti,živopisnosti i opisa hrvatskih prilika u jekuturskih osvajanja donosimo to pismo ucijelosti..Doduše ta turska osvajanja nisu išla tako glatkokako se iz gornjeg popisa dobiva dojam, jer je ihrvatsko oružje imalo u ponekim okršajimauspjeha. U tome je svakako prednjačio hrvatskiban i vesprimski nadbiskup u Mađarskoj ikraljev kancelar Trogiranin Petar Berislavić. Onje Turke pobijedio 1513. kod Dubice. On je svedo 1520. uspješno ratovao protiv Turaka, ali jete godine kod Korenice poginuo. Financirao gaje Hrvatski sabor. Neku pomoć mu je bio dao ipapa Lav X. pred kojim je Šimun Kožičić Benja,modruški biskup, održao glasoviti govor, kojimje od pape i preko njega od drugih vladaraEurope tražio pomoć Hrvatima u njihovojogorčenoj borbi protiv Turaka. Taj je govorGrad je Jajce strašno stradao s nestašicehrane, jer je već godina i pol minula što nije unj ništa uneseno, dok je inače dobivao po četiriputa na godinu potrebna živeža. Razlog paktomu što se nije ništa unijelo u grad kroz 18mjeseci jest ovo. Turčin zna kako je tvrd našjajački grad i zato ne će da ga na juriš osvajanego mu se čini mudrije da ga gladom prisilina predaju. Ima on već u svojoj vlasti svegradiće koji okružuju Jajce, te iz njih priječi daJajčani ne mogu obrađivati svoja polja i zatooni već više godina žive samo od onoga što imse po četiri puta na godinu u grad donosilo,budući da sami ne mogu ništa zarađivati.Turcima je dakle prva stvar, ako žele Jajce štoprije dobiti, da našima zapriječe dovoz hrane;pa je sultan doista i zapovijedio svojemu paši uBosni da to izvede, jer će mu inače kožu s leđaodrijeti. Vjerni sluga svoga gospodara učinioje doista što je samo mogao, jer je ne samonamjestio mnogo pješačke i konjaničke vojskena putu koji vodi k Jajcu, nego je taj put

- 21 -našima posve zakrčio, učinivši u uskoj i strmojdolini koja ide prema Jajcu zasjeke i prokope, ipostavivši ondje dovoljan broj momčadi srazličitim ubojitim oružjem. Zato nisu moglidonijeti Jajčanima nikakvu pomoć ni valjaniinače vitez Mihajlo Turek koji je imao vojskeviše tisuća, niti plemeniti Petar Keglević, a nibanovi Franjo Baćani i Ivan Tahi, kojima jebilo to poslije naloženo i koji su u tu svrhu bilidobili priličnu četu. Budući da je Jajce takoostalo bez opskrbe, zavladala je u njemustrašna glad, te je već i konjetine ponestalokojom su se stanovnici već dulje vremenahranili; zbog toga su pobjegli neki od građanaostavivši u nevolji svoje žene i djecu. Čuvšibosanski paša od zarobljenika za tu krajnjubijedu Jajčana pomislio je kako je sada došlovrijeme da se jednom željenim uspjehomovjenča tolikoljetno nastojanje Turaka , te jeonda prizvavši u pomoć hercegovačkogsandžaka počeo na sam grad udarati iz sedamvelikih topova i stao potkapati gradske zidine sdviju strana, podjednako ipak strogo pazeći naono mjesto u dolini gdje je našima bio putzakrčio. O svemu tome donio je glase kraljuLudoviku Jure Mrsić koji je nekako izmeđuturskih straža od Jajca sretno pobjegao. I jasam bio u državnom vijeću kad je taj čovijekplačnim glasom pripovijedao o nevoljiJajčana. Dušu mi je obuzela bol slušajući vajetih ubogih kršćana. Kada je pak Jurespomenuo strahovitu zgodu, kakva se nijedogodila od rasapa grada Jeruzalema, kako jenaime neka majka, držeći u naručju dijetesvoje i motreći kako će joj taj čas od gladipoginuti, u zdvojnosti svoje dijete u Vrbasbacila, samo da ga ne vidi sa strašnom boliizdahnuti – kad je to Jure spomenuo, malo dami nije od prekomjerne boli puklo srce, iodmah sam rekao kralju da ću ja pokušatikako bi se dalo Jajčanima pomoći, te sam ioznačio koliko bi mi za to trebalo vojske itopova. Moja ponuda bi drage voljeprihvaćena, i sve mi se obećalo što samzahtijevao...Krsto Frankopan je nakon priprava neprekidnose boreći 11.06.1525. ušao u Jajce iz kojega jeisto tako i izašao. On je nakon toga već napočetku godine 1526. Hrvatskom saboru uKriževcima, kada su sabornici zahtijevali da seHrvatska, zbog nepružanja pomoći, odvoji odMađarske, obećao da je pripravan zauzetiBosnu i da će Ferdinanda Hbsburškogaproglasiti bosanskim kraljem «budući da Bosnapripada Hrvatskoj». Da to nisu bile pustetlapnje dokazao je i svojim podvigom prodorado Jajca.Mohačka bitka 1526Međutim od toga nije bilo ništa, nego su Turciveć u srpnju prodrli s vojskom u Mađarsku i29.07.1526. na Mohačkom polju hameticepotukli mađarsku vojsku. Tom prilikom jepoginuo i zajednički malodobni kralj Ludovik.Za njegovog su nasljednika slavonski velikašiizabrali Ivana Zapolju a ostali hrvatski velikašiu Cetingradu na 1. siječnja 1527. FerdinandaHabsburškoga, jer su očekivali, da će on pružitipomoć u borbi protiv Turaka. Međutim ni izbornovoga kralja nije priječilo Turke unapredovanju sve do pod konac ovogšesnaestog stoljeća kada su pod Siskom 1593.doživjeli prvi veliki poraz od hrvatske vojske.Da su Turci mogli još do samog kraja stoljećanapredovati i osvajati grad za gradom, područjeza područjem, županiju za županijom, tome jepogodovala i činjenica rata između IvanaZapolje i Ferdinanda Habsburškog zbognasljedstva Ludovika.Prestanak turske plime i početak oseke u17. stoljećuStanje se na granici s Osmanskim turskimcarstvom koja vodi posred hrvatskih krajeva odVirovitice preko Siska, Karlovca i Slunja premaKarlobagu u 17. stoljeću nešto smiruje.(Zanimljivo je sjetiti se da upravo tu linijurazgraničenja između Hrvatske i (Velike)Srbijetraže Srbi, što su u ratu od 1991. – 1995. pokušali ioružjem ostvariti). Pljačkaški pohodi s turskogpodručja bivaju sve rijeđi, turska sila je sveslabija i više u osvajačkom smislu ne napreduje,dapače zastaje. To je također vrijeme kada suhrvatski ratnici osjetili slabljenje Osmanlija ikada su oni sami poduzimali izlete na turskapodručja i u drugoj polovici ovog stoljećaprocijenili prilike u Carstvu takvima, da bi ga serelativno lako dalo potisnuti natrag uAnadoliju.U tome prednjače braća Nikola i Petar Zrinjski.Nije onda ni čudo da Turci u Hrvatskoj videzapravo «vilajet Zrinskoga», koji ulijevastrahopoštovanje, ali je i nepomirljivi protivnik.Na Iberskom poluotoku (Španjolska i Portugal)se bila dogodila reconquista., tj. protjerivanjemuslimanskih Arapa preko Gibraltarskogmoreuza. Međutim reconquiste ovdje (naBalkanu) nije bilo. Štoviše, hrvatski i mađarskivelikaši su bili uvjereni da ih bečki dvor izigravai da se služi Turcima kako bi ih držao upokornosti. Ne samo da im u borbi s Turcimane pruža nikakve pomoći, nego ih priječi utome, kako bi svoje domovine oslobodili. To jeišlo tako daleko, da su braća Nikola i Petar

- 22 -Zrinski, njihov šurjak Fran Krsto Frankopan imnogi drugi hrvatski i mađarski velikaši podigliurotu protiv bečkog dvora i namjeravaliHrvatsku i Mađarsku spojiti s drugim silama(Francuskom, Mlecima, pa čak uz određeneuvjete s Turskom). Urota je propala zbogfrancuske nagodbe s Leopoldom I. okonasljedstva na španjolskom prijestolju i zbogturske izdaje. Urotnici su tada tražili u Bečumilost koja im je i obećana, pa su sami krenuliu Beč. Međutim ta milost je pogažena nanajbrutalniji način, tj. tako da su Petar Zrinski iFran Krsto Frankopan u Bečkom NovomMjestu 30. travnja 1671. smaknutiodrubljenjem glava (o tom podrobnije vidi uRiječi br. 28, 2001.). Istu su sudbinu doživjeli injihovi drugovi u pobuni.Kandijski rat (rat za Kretu) 1645.-1669.Venecija, tj. Mleci su u to vrijeme već vodili ratradi Kandije (Krete). Zbog toga se je duž čitavemletačko-turske granice ratovalo. Tako jegodine 1646 bosanski paša bio za neko vrijemezauzeo i Novigrad (zadarski).Turci su nemilice pljačkali sela u zadarskoj išibenskoj okolici, štoviše, napravili su izlet i dootokâ pa su dospjeli tako i do Dugog otoka.Tom su prilikom godine 1668., tako izgleda, inekog mog davnog rođaka odveli u sužanjstvo.U rukopisnoj knjizi koja se zove «Libar braćesvetoga Tila» na str. 238 godine 1668. jezapisano: Braća svetog Tila daju MatijuBukulinu pomoć «za rekuperati sina odsužanjstva».Kad je 1669. sklopljen mir, Mlečani su svojegranice u Dalmaciji proširili i učvrstili. Dobilisu Novigrad, Klis, Omiš, Poljica i Makarskoprimorje a izgubili Kretu.Posljednji trzaj osvajanjaPred konac ovog stoljeća Turci pokušavajuposljednjim naporima proširiti svoje carstvoprema srednjoj Europi. Godine 1683. velikivezir Kara Mustafa skupi veliku vojsku od250.000 vojnika (u kojoj je bilo mnogomuslimana iz Bosne) i krene na Beč. PodBečom se utabori. Bečki car pobjegne iz grada uSalzburg. Opsjednutom Beču dolazi u pomoć ipoljski kralj Sobjecki. Razvoj događaja ćepokazati da je on bio ključna osoba u ovomratu. On je 12.09.1683. potukao Turke, natjeraoih na uzmak. Počeli su na vrat na nos bježati tese od Beča povukoše ostavivši iza sebe velikiplijen. Kara Mustafa se sa svojom razbijenomvojskom povukao u Beograd gdje mu je bilosuđeno i gdje je bio konačno zadavljen.Rat se međutim nastavlja. S kršćanske strane uratni savez su ušle Austrija, Poljska , Venecija iPapinska Država. Taj je rat trajao onda punih16 godina.Turci su bili potisnuti daleko na jugod Dunava i Save. Austrijska je vojska biladoprla sve do Skoplja, ali je tu doživjela jedanporaz pa se morala vratiti na lijeve obaleDunava i Save. S njom je bježalo i dosata Srbakoji su bili digli ustanak, te su naseljeni poSlavoniji.Rat je završen tako da je godine 1699. uSrijemskim Karlovcima sklopljen mir kojim jeza skoro dva stoljeća stvorena nova sjevernagranica Turskog carstva na Savi i Dunavu teuglavnom sadašnja granica između Hrvatske iBosne s južne strane Bosne a tada izmeđuVenicije i Turske (tj. turske Bosne).Život pod turskom vlašćuTurci su na osvojena područja uveli svoj načinživljenja. Taj se život ponešto u svojimpočetcima razlikovao od onoga u 17. stoljeću apogotovo od onoga u 18. i 19. stoljeću.Tursko je carstvo u 15. a nešto manje u 16.stoljeću carstvo u naglom rastu. Ono se nagloširi, i čak bi se moglo reći iz unutarnje nužde.Carstvo ima vrlo djelotvornu vojsku i po tomeje zapravo vojnička država i za ono vrijemevojna velesila. Osmanlije su svoje vojnikedarivali nadarbinama – zemljištem. To im jebila plaća. Oni su živjeli na tim imanjima, kojasu bila čitava sela (čiftluci) koja su za njihradila. Oni su dobivali te čiftluke doživotno a neu nasljedsvo. Imali su desetinu prihodazagarantiranu, pa ako je selo imalo stotinukuća, tj. stotinu obrađivača polja, onda su imalii stotinu desetina prihoda. A zemlja je bilacarska u cijelom carstvu. Skoro 90% zemlje

- 23 -pripadalo je caru koji je onda tu zemlju dijeliovojsci na opisani način.U 16. a pogotovo u 17. stoljeću se situacijamijenja. Carstvo postaje žrtvom svog vlastitogsustava. Dok je u 15. stoljeću princip dodjelezemljišta bio timarsko-spahijski, a to značidobio si zemlju ako si bio vojnik ili konjanik i tosamo doživotno, u 16. a pogotovo u 17. stoljećuta je zemlja sve više postajala nasljedna. Na istaprava, tj. na pravo posjedovati zemlju, polagalisu pravo i svi ratni dragovoljci i obraćeni pa naslobodu pušteni zarobljenici, pa je takoponestalo zemlje i trebalo je ratovati i protivstrateške logike i to na sve strane, tj. ne samo uEuropi nego i u Aziji i Africi, da bi se namirilodovoljno zemlje. Na taj se je način Turskocarstvo sve više feudaliziralo, to znači postajaloonakvim kakva je bila Europa kad su počeli suspjehom na nju nasrtati. Europa se počelaznanstveno, tehnički pa onda i vojnotehničkimodernizirati na početku novovjekog ranogkapitalizma. Nije onda niti čudo, da je Europana kraju 17. stoljeća imala one uspjehe u ratu sTurcima kakve je imala nakon bečke avantureKara Mustafe.Dva zadnja stoljeća turske vlasti u BosniOsmansko je carstvo u 18. i 19. stoljeću sve višetonulo u svojoj nemoći, zaostalosti, siromaštvu.Nije bilo više dosta da samo kršćanska raja radiza nj, već je i muslimanska raja bila praktičkiizjednačena s kršćanima. Posljedica takvogstanja su bile s jedne strane reforme u cijelomsustavu kako bi se u carstvu poboljšale prilike.Reforme su imale nedostatak da su bile odozgornametane i kljaštrile su privilegije mjesnihfeudalaca. Zbog toga su te reforme uzrokovalepobune mjesnih dinasta i to pogotovo u Bosni.Usput je u cijelom carstvu sve više dolazila doizražaja svijest o tome kako nisu to sve Turci,već da su oni nešto drugo od onih u Anadoliji.Pravni i upravno-politički sustavNa cijelom području golemog Carstva bio jedakako uveden Šerijat. To je islamski pravnisustav. Glavni izvor pravnih normâ bio jeKoran. Ali nije on jedini izvor pravnih normâ.Značajan izvor je bilo i tradicionalno običajnopravo (sunna) pogotovo u arpskom svijetu, zakoje je više ili manje uvjerljivo bilo rečeno da senjime i Prorok služio. Uvođene su norme i izdrugih tradicija, pogotovo starih plemenskihsamih Turaka, ali su poneki elementi uvedeni iposredovanjem učenih obraćenika i iz Rimskogprava, čak iz crkvenog prava ukoliko se sve toskupa nije protivilo Koránu.Teritorijalna podjela i njihovo nazivlje nije biloustaljeno. Tijekom stoljeća mijenjali su se iteritorijane jedinice i njihovi nazivi. Ipak bi se usvezi s tim moglo reći sljedeće.Sandžak je vojno upravna jedinica spojena snadarbinom za sandžakbega. Sandžak bi semogao usporediti po svojoj veličini i značenju sbanovinom. Ne ulazeći u pojedinosti pojedinihsandžaka, možemo navesti imena kasaba(gradova) u kojima je bilo sjedište sandžakata:Bihać, Cernik, Hercegovački sandžak, Klis,Požega, Srijemski sandžakat, Zvornik.Bosna je bila posebni sandžak, kasnije nazivan ipašaluk, koji se nazivao i ejalet a u 19. st. ivilajet.Beglerbegluk > (16. st.) ejalet > (19. st.) vilajetje najveća vojno-upravna jedinica uOsmanskom Carstvu. Prevodi se s provincija,namjesništvo, na lat. regnum, tal. regno.Naravno na čelu mu je beglerbeg. Nadarbinabeglerbegluka je milijun ili još više akčâ.Kadiluk je bila sudbena teritorijalna jedinicakoja se često pokrivala sa sandžakom, ali to nijemoralo biti tako, već se je vodilo računa opučanstvu i zemljopisnim prilikama. Dnevnazarada jednog kadije je bila 150 akčâ. Ako jegrad bio veći i važniji, onda je zarada mogla bitii 300 pa i 500 akčâ.Muftija je stručnjak za pravna pitanja.Emanet ili eminluk je financijsko-upravnaoblast. Na čelu joj stoji emin, povjerenik. Eminupravlja carskim prihodima i ubire ih. Carskiprihodi dolaze od selâ carskog hasa, pristaništa,solana, itd.IslamizacijaJača se islamizacija na osvojenim europskimprostorima dogodila na području srednjovjekovneBosne, donekle u Srijemu i u gradovimapo Mađarskoj. Još su jedino Albancitijekom stoljećâ većinski prihvatili islam.Direktni pritisci za prijelaz na islam nisu bilitako značajni niti odlučujući za islamizaciju,iako je i njih bilo. Statistički bi ih se moglozanemariti. Važniji i odlučujući razlog je bio taj,što su se mnogi koji su prelazili na islam nadalida će lakše napredovati na društvenoj ljestvici,naročito na području koje je bilo u tom društvujako važno – na području vojne kaste.Nedostatak svećenika, neukost i izgubljenost sudakako učinili svoje, ali prilike za napredovanjana društvenoj ljestvici, prilike za postizanjevećeg blagostanje, ili barem prilike za smanjitibijedu bile su daleko veće ako je netko

- 24 -promijenio vjeru. Ljudi u svim jednoumnimsistemima imaju slična svojstva: žele živjeti odsistema a za savjest, uvjerenja, predaje, oni seza to ne pitaju, to njih ne zanima. Tipičnisuputnici režima, režimlije. Ovome trebanadodati još jednu kategoriju ljudi, koji susvojevoljno prelazili na islam, a to su ratnizarobljenici kad ih se oslobodi. Osim toga idječaci koji su odvođeni za janjičare u sklopu«poreza u krvi». Manji dio ih je bio vraćen ustare postojbine, ali većina je njih svojejanjičarstvo odslužilo na širokim prostorimaCarstva.Zimija – šerijatsko-pravno-društvanakategorija po kojoj je nemusliman umuslimanskoj državi pod izvjesnimokolnostima zaštićen. Ti uvjeti se mogu ovakoopisati: platiti džiziju (glavarinu), ništa neraditi što bi išlo na uštrb islamu, odnosnopriznati primat islama u državi i društvu. To seje izražavalo i na taj način, što crkva nije smjelanikako biti veća i monumen-talnija od džamije,odjeća je trebala biti skromnija odmuslimanske po kvaliteti i boji, pa čak i urazgovoru se je moralo osjetiti tko nijemusliman a tko jest. Na selu se na to ipakmanje pazilo. Je li neki čin protuislamski, otome donosi odluku šerijatski sud na pritužbunekog muslimana.Možda je dakle ispravno reći da nije biloizravne prisile postati musliman, ali se timesticala društvena prednost i materijalna korist.Pogotovo u siromašnoj Bosni kojoj je uvijekiznova prijetila glad. U svakom slučajumuslimani nisu plaćali džiziju. Osim toganemuslimani su bili izloženi samo-volji lokalnihupraviteljâ, koji su ponekad surovo postupali snemuslimanima. Posebno su takvoj samovoljibili izloženi crkveni ljudi, u prvom redufranjevci. Mnogi su od njih svojenemuslimanstvo tijekom stoljeća platili glavom.Može li se dakle govoriti o pomanjkanju prisile,ne znam. Svakako se može reći da je kršćanskaraja (raja znači zapravo stoka) bila izloženadaleko više samovolji i proizvoljnosti lokalnihmoćnika nego su to bili izloženi muslimani.Ipak je pitanje, zašto se nije drugdje dogodiomasovni prijelaz na islam nego samo u Bosni,vrijedno pažnje. Na to pitanje nije do danas danzadovoljavajući odgovor, a Nenad Moačanin usvojoj knjizi ''Turska Hrvatska'' pokušava toobrazložiti glađu. Niti jedan drugi kraj u carstvunije bio tako izložen gladi kao Bosna. Ljudi suprelazili na islam jer bi na taj način uštedjelinešto što ih je u teškim prilikama moglosačuvati umiranja od gladi. U drugim krajevimase ta nužda nije toliko osjećala, jer su imali uzžitarice i alternativne izvore novca: u Slavnijisvinjogojstvo i vinogradarstvo a u primorskimkrajevima stočarstvo, vinogradarstvo pa imaslinarstvo.Kraj turske vladavine u BosniPrilike u turskoj carevini su se pogoršavale izdana u dan. 19. stoljeće je bilo stoljećevišekratnih reformâ koje nikako nisu uspijevaleu narodu zaživjeti. Država je sve slabijefunkcionirala i bilo je sve više nereda. U Bosnisu dizane česte bune mjesnih velemoža ali je inarod sad u jednom, sad u drugom kraju dizaobune. U Europi su počeli govoriti o bolesnomstarcu na Bosporu.Godine 1878. u lipnju se održavao Berlinskikongres. Na tom kongresu je Austrougarskamonarhija bila ovlaštena ući u Bosnu i tamozavesti red. Ona je to iste godine u ljetu i učinilai tako postala protektor Bosne, a Turska je bilajoš formalni suveren nad Bosnom. Nakon tridesetgodine protektorata Austrija je 1908.anektirala Bosnu, tj. pripojila Austriji a nepriključila Hrvatskoj kako su se Hrvati nadali ilibarem priželjkivali. Austriji nije bilo do jačanjaHrvatskeTako je prestala djelovati svaka turska vlast nadBosnom i Hercegovinom nakon 445 godina.Protektorati na klimavim temeljimaAustrijski protektorat nije bio nimalo pogodnijii bolji za hrvatski dio pučanstva u Bosni.Austrija je gledala na svoju korist, pa je odBosne nastojala napraviti unitarnu Bosnunaravno na uštrb Hrvata, najstarijeg i Bosninajvjernijeg naroda. Tu istu pogrešku radi idanašnji europski protektorat nad Bosnom.Europa radi istu pogrešku koju Turskojprigovara da čini nad Kurdima: Hrvatima u imenekog «bošnjačkog bratstva-jedinstva» nastojiukinuti institucije: banke, škole, političkestranke. Na sredstvima javnog priopćivanjahrvatski se jezik ne dozvoljava. Štoviše, hrvatskise jezik potiskuje na svakom koraku. To istoTurci rade s Kurdima u Turskoj. Zbog svegatoga je i ovaj protektorat osuđen na neuspjeh.Edvin BukulinUpotrijebljena literatura: H.Macan, Povijesthrvatskoga naroda, Zagreb 1992.; dr. FraAndrija Nikić, Događajnica Bosne iHercegovina, Mostar 2003.; Nenad Maočanin,Turska Hrvatska, Zagreb 1999.; Župa Žman,uredili Božidar Finka i Nedo Grbin, Zagreb1992.

- 25 -II Z H R V A T SS K II H K R A JJ E V ASinj i njegove svečanostiGrad Sinj smješten je na zapadnom dijelu Sinjskogpolja što se prostire uz rijeku Cetinu. Stoga ta regija,smještena uz srednji tok rijeke Cetine, ima dvanaziva: Cetinska i Sinjska krajna. Povijesno gledanoto se područje podudara s teritorijem nekadašnjecetinske župe (županije) iz 10. stoljeća. A unajnovijim administrativnim uređenjima spomenutopodručje pripalo je Splitsko-dalmatinskoj županiji.U širem zemljopisnom smislu gledano cetinska ilisinjska regija pripada Dalmaciji, odnosno njenomkopnenom dijelu zvanom Dalmatinska zagora. Riječje o pojasu koji zauzima prostor izmeđudalmatinskog priobalja i južnih obronaka Dinarskoggorja, koji se odlikuje mediteranskom klimom iposebnom submediteranskom krškom vegetacijom.poznato stanište paleolitičkih lovaca kao i staništebakrenodobnih i brončanodobnih stočara. Oviposljednji su razvili uz gornji tok Cetine tzv.prapovijesnu cetinsku kulturu.Prvi prapovijesni etnički narodi u Cetinskoj iliSinjskoj krajni bili su Iliri. Oni stočarstvo, kaoosnovnu privrednu granu, zamjenjujuzemljoradnjom. Plodno polje i vode rijeke Cetinepogoduju nastajanju mnogih poznatih naselja uobliku tzv. Gradine (utvrđena naselja na vrhubrdašca). Takvih je uz gornji i srednji tok Cetineoko stotinjak. Najpoznatija su ona na sinjskomgradu – Osinium, na Gardunux – Tilurium, uLučanima – Setovia i Bilokapića gradina uUdovičićima.Područje srednjeg toka Cetine sa Sinjskim poljemnajplodniji je i gospodarstveno najznačajniji diopodručja Dalmacije. Stoga je kroz sva starijapovijesna razdoblja, u kojima je prevladavalanaturalna privreda, to područje u Dalmaciji imalogospodarski primat.Iskopine potvrđuju da su u stara vremena ovdježivjeli ljudi. Tako tu nalazimo zemljoradnike koji sebave lovnim gospodarstvom i stočarstvom (slučajninalazi na Bilokapića gradini i oko Trilja). Tu jeCetina i Cetinsko poljeU ilirskom periodu kraj Cetinske ili Sinjske krajnepripadao je plemenu Dalmatima. S njima suRimljani stopedeset godina u ratu koji je poznat podimenom dalmatinsko rimski sukob i koji je završiou 9. god. po Kristu u korist Rimljana. I upravo u častratobornih Dalmatinaca Rimljani su veći dio

- 26 -Balkanskog poluotoka nazvali – provincijaDalmacija.Uspostavom svoje vlasti Rimljani u Cetinsku krajnudonose civilizacijske stečevine i u tom krajuprovode romanizaciju i urbanizaciju. I od togavremena pa do izmaka antike imamo poznata naseljaTilurium (Gardun iznad Trilja), Osinium (današnjisinjski grad), Aequum (Čitluk), te manje utvrde uUdovičićima, Otoku, Rudi, Gljevu i Lučanima. Iupravo na ovim kasnoantičkim cetinskim utvrdamabranili su se posljednji ostaci nekada prostraneprovincije Dalmacije koja se do avarsko-slavenskeprovale prostirala samo od Cetine (ant. Hippus) dosrednjo-dalmatinske obale.plemiće koji su politički i vojno odani ugarskojkruni. Tako Cetinskom krajnom i Sinjem upravljajubrojni velikaši knezovi. Godine 1210. ovaj krajpripada knezu Domaldu; 1244. Splitskojnadbiskupiji; 1301. Pavlu Šubiću Pribirskom injegovim sinovima; 1345. knezovima Nelipčicima;14336. Frankopanima; 1446. banovima Talovcima;1456. grofovima Celjskim. Stopedeset godina(1536.-1686.) Cetinska je krajna pod osmanlijskomupravom u sastavu Kliškog sanđaka utemeljenog1537. godine, a čija je sastavnica bila i Sinjskanahija. Grad Sinj imao je status kasabe. U ovomrazdoblju Sinj postupno postaje značajno trgovačkoi zanatsko središte s dvije džamije i oko 200 kuća(prema carskim defterima – popisi poreznihobveznika) iz 16. i 17. stoljeća.Bilokapića gradinaAvarsko-slavenskim prodorima u prvoj polovici 7.stoljeća i naseljavanjem Slavena i potom Hrvatauočava se opadanje urbanog načina života.Organizacija političke i društvene vlasti uočave setek krajem 8. ili početkom 9. stoljeća i tonajvjerojatnije uz pomoć franačke vlasti.U 9. stoljeću Cetinska krajna je uključena u prvuhrvatsku državotvornu zajednicu u Dalmaciji, ujednu od jedanaest organiziranih upravnih zajednica– županija. Ona koja se nalazila uz srednji tokCetine nazvana je Cetinskom županijom ili župaCetina. Sijelo joj je bilo u Cetingradu, kojeg poznatihrvatski arheolog Stjepan Gunjača smješta naBilokapića gradinu u Udovičićima, a neki ispodilirskog naselja Osini. U povijesti Sinj (Vsinj) seprvi put spominje 21. studenog 1345. godine. Takose onda zvala samo utvrda na kamenoj uzvisini,visoka 438 metara, iznad starog ilirskog naseljaOsini.Propašću hrvatske države početkom 12. stoljećaslabi županijski ustroj, a tome su mnogo pomoglinovi ugarsko - hrvatski kraljevi koji pospješujuraspad hrvatskog plemstva. Potpomažu samo oneSinjska tvrđavaNakon stopedeset godina turskog gospodstvaSinjem i Cetinskom krajnom ponovo je zasjalasloboda koju je donijela vojna Mletačke Republike1686. godine. Time se Osmanlije nisu moglipomiriti pa u više navrata (1687., 1698. i 1715.)pokušavaju povratiti izgubljeno, ali uzalud. Uspomen na slavnu pobjedu Sinjana nad Turcima1715. godine uvedena je u Sinju viteška Alka(Sinjska alka). Požarevačkim mirom 1718. godineSinj i Cetinjska krajna pripali su MletačkojRepublici i od tada dijele sudbinu ostalog dijelamletačke Dalmacije.Za vrijeme francuske vladavine (1806.–1813.)situacija se nešto, ali ne bitno mijenja. Komunalne iagrarne reforme koje zagovaraju Francuzi neuspijevaju zbog kratkog vremena i konzervativnognazora tadašnjeg stanovništva. Vrijedno jespomenuti da je za francuske uprave, 1811. godine,ustanovljena sinjska općina.Vidljivi napredak se događa za austrijske uprave.Sinj kao općinsko središte ubrzano se razvija. Naglose povečava broj stanovnika. Grade se velikegradske kuće, javne i upravne zgrade, kanalizacija,gradski parkovi. Na Cetini se grade kameni mostovi

- 27 -Triljske mlinice(na Hanu 1849., u Trilju 1851. i na Panju 1891).Godine 1871. gradi se domobranska vojarna, 1892.pošta, 1897. klaonica i otkupna stanica duhana,1903. uskotračna željeznica prema Splitu, 1914.gradski vodovod s Kosinca, 1923. termoelektrana izkoje je elektrificiran Sinj itd. U Sinju je 1838.osnovana prva gimnazija s hrvatskim nastavnimjezikom u južnoj Hrvatskoj. A godine 1860.osnovan je muzej starina pri gimnaziji, kao četvrtatakva ustanova u Hrvatskoj. Gospodarski procvatSinja započet u 19. stoljeću zaustavljen je u 20.stoljeću zbog dva svjetska rata i mnogo nerješenihdruštvenih i političkih pitanja. Nadajmo se da će sepropušteno u budućnosti nadoknaditi oslanjajući sena gospodarske i kulturne odrednice iz prošlosti i naprirodne mogućnosti Sinjsko-cetinjske krajne, kojeona uistinu posjeduje.Gospa sinjska i Sinjska alkaOno po čemu su Sinj i Sinjska krajna poznati uHrvatskoj i diljem svijeta je svakako Velika Gospa(Gospa Sinjska) i Sinjska alka. To su slavlja koja sezbivaju u prvoj polovici mjeseca kolovoza. Vezanasu uz mali rat ili Sinjski rat koji se vodio godine1715. između Mletačke Republike i OsmanlijskeCarevine. Početkom 1715. Turska je navijestila ratVeneciji. Odmah se je naslutilo da će Turci najprijeudariti na Sinj. To učiniše ljeti navalivši najprije naOtok, kojeg su branili Otočani sa svojim župnikomfra Stjepanom Vučemilovićem. U toj žestokoj borbi,koja se odvijala na otočiću Dugišu maloj utvrdi narijeci Cetini, Turci su sasjekli 140 Otočana sažupnikom Vučemilovićem, a djecu i žene odveli uzarobljeništvo. Spasilo se 30 Otočna koji su pobjeglipreplivavši Cetinu, dok Turaka pogibe preko 1000.Napad na Sinj počeo je 8. kolovoza i ponavljao sečesto. Dok su branitelji junački odbijali turskejuriše, kroz to vrijeme fratri, žene, djeca i ostali kojinisu bili sposobni za borbu, molili su se predMarijinom slikom za pomoć. I Bog je po Marijipomogao. Marija je dala takvu pomoć hrabrimbraniteljima «da se viteški braniše i obraniše».Neprijatelj je bio odbijen i svladan. Bog je, predajakaže, među tursku vojsku poslao tešku bolestsrdobolju. I u četvrtak 15. kolovoza 1715. godine,kad je svitao blagdan Uznesenja Marijina na nebu,iscrpljeni branitelji i ostali narod, koji su riječimaohrabrenja i žarkim molitvama hrabrili posadutvrđave, opaziše oko grada posve neočekivaneprizore. S poluporušenih zidina ugledali su pustoš inered, napuštenu ratnu opremu, preko 10 000 mrtvihneprijateljskih vojnika, krv, dim ... Rat oko sinjsketvrđave pretvorio se u opće veselje pobjede «na dannaše Zaštitnice» napisao je pisac Giornalea.Očevidac je bio uvjeren da je neprijatelj, u svemupremoćan, nestao ispod tvrđave Božjom pomoću, jerobrana, uza svu hrabrost, ne bi mogla izdržati jošjedan napad. Kao spomen na slavnu Gospinupobjedu, uvedena je u Sinju viteška igra Alka.Andrija Kačić Miošić, najveći hrvatski književniktoga vremena, u Razgovoru ugodnom (1756.) govorio hrabroj borbi Sinjana:Sinje grade, slavni buzdovane,od starine junački mejdane,u Cetini gnjijezdo sokolovo,koga gleda oko Principovo!U tebi se legu sokoloviCetinjski mladi vitezovi,Koji Turkom rane zadadošeI ruse im glave odsicaše.Kačićeva pjesma je trajan spomen na hrabre Sinjane(Cetinjane), junake ravnopravne drugim vitezovimaprotiv turskog zuluma, za ideale koji su nadahnjivalijunake, a naš ih narod sabrao pod ova dva simbola:« Za krst časni i slobodu slavnu».Gospa sinjskaSlika Gospe Sinjske (lijevo: okrunjena)Najljepši ures Sinja i Cetinske krajne jestčudotvorna SLIKA BLAŽENE DJEVICE MARIJEOD MILOSTI. Ta se slika ubraja među najljepšeslike što ih je stvorila kršćanska umjetnost.Naslikana je na platnu, duga 58 cm, a široka 44 cm.Djelo je nepoznatog mletačkog slikara iz 16.

- 28 -stoljeća. Najprije se nalazila u Sinju, a kad je Sinjpao u turske ruke (1536) franjevci su je sa sobomponijeli u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine.Te godine fratri s narodom ponovo bježe predTurcima prema Cetinskoj krajni i moru. Sobom nosečudotvornu sliku Majke Božje. Nakratko borave uDugopolju, Klisu i Splitu. Godine 1691. slikufranjevci potajno prenose u Sinj gdje konačno iostaje. Nakon pobjede 1715., koja se pripisujezagovoru Gospe, vojni časnici skupiše među sobom80 cekina i dadoše skovati zlatnu krunu s križićemkojom je Marijina slika okrunjena 22. rujna 1716.godine i svečano prenesena 1721. godine u novucrkvu u kojoj je i danas.Alka nije održavana za vrijeme francuske vladavineu Dalmaciji (1806.-1814.). Također nije trčana zavrijeme NDH od 1941. do 1944. iako su se alkaripojavili u Zagrebu 10. travnja 1942. na obljetniciosnivanja NDH. Talijanska vojska koja tih godinabijaše stacionirana u Sinju nije bila sklonaodržavanju Alke. Godine 1944., nakon kapitulacijeItalije Alka je ipak održana, ali pod čudnimokolnostima. Na sam dan održavanja Alkesaveznički zrakoplovi bombardirali su Sinj pa jeAlka trčana bez publike i ceremonije.Procesija na Veliku GospuSvetište Čudotvorne Gospe Sinjske je jedno odžarišta vjerskog života i središte Marijanskepobožnosti za naš narod u južnoj Hrvatskoj. Evo većskoro tri stoljeća u Sinj hrle mnogi vjernici, Marijiništovatelji, da u sjeni Marijina Svetišta nađu pomoć upotrebi, zdravlje u bolesti, utjehu u žalosti, da se kodsvoje nebeske Majke duhovno osvježe i preporode.Sinjska alkaAlka (tur. halka: obruč, prsten) je viteška narodnaigra. Sastoji se od dva koncentrična željezna kolutaspojena trima prečkama , a obješena na konopuiznad trkače staze. Alkari (sudionici) jašući na konjuu punom trku ili galopu gađaju alku kopljem. Alkarkoji osvoji najviše punata (pogodaka ili bodova)proglašava se slavodobitnikom ili pobjednikom.Viteška igra Alka u Sinj je uvedena 1715. godinekao spomen na slavnu pobjedu Sinjana nadTurcima. Neki misle, ali to se ne može dokazati, dase ona prvi put igrala na sam dan pobjede. Sigurnose zna da je igrana na Veliku Gospu 1717. godine iod tada se, s nekim izuzecima; igra svake godine naBlagdan ili nedjelju prije ili poslije Gospinablagdana. Iza Drugog svjetskog rata Alka se održavau prvu nedjelju kolovoza.Alkar pogađa u "sridu"?Alka je trčana i izvan Sinja čime su bila prekršenastroga pravila Statuta o točno određenom mjestuodržavanja Alke. To je bilo prvi put 1832. godine uSplitu prigodom 40. obljetnice rođenja austrijskogcara i kralja Franje Prvog. Drugi put je Alka izvanSinja igrana u Beogradu 7. lipnja 1922. prigodomženidbe kralja Aleksandra Karađorđevića srumunjskom princezom Marijom. Treći put se tozbilo u Zagrebu, na stadionu u Maksimiru, kada seodržavao II. Kongres USAOJ-a na kojem je bioTito. U Sinju je održano i deset izvanrednih Alki,najčešće u čast visokih gostiju koji su ga pohodili.Najpoznatije su bile one održane 1818. u častaustrijskog cara Franje Prvog, 1838. za posjetasaskog kralja Friedricha Augusta Drugog, te usvibnju 1875. godine kada je u Sinju boravio car ikralj Franjo Josip Prvi, koji je ondašnjegslavodobitnika Matu Bonića nagradio zlatnimprstenom te mu darovao 30 zlatnika. Posljednjaizvanredna Alka održana je u čast kralja PetraKarađorđevića koji je tom zgodom osobno uručioslavodobitniku Nikoli Jelinčiću zlatni sat smonogramom dinastije.Dr. Ante Bilokapić

- 29 -K N JJ II Ž E V N A SS T R A N II C AAugust Harambašić – zaboravljenipjesnikPotaknuta serijom članaka o hrvatskimdomoljubnim pjesnicima osjetila sam potrebuukratko opisati život i djelo hrvatskog pjesnikadomoljubne lirike koji je ostao gotovo nepoznatsuvremenom čitatelju zbog političkih i povijesnihutjecaja na književnost toga vremena. Kako je velikavećina podataka o Augustu Harambašiću te njegovihknjiga okupljena upravo u njegovom rodnom mjestuDonjem Miholjcu, gdje i sama živim, imala samprilike upoznati njegova djela, ali i biti zatečenaopširnošću njegova opusa. Dosta me je razočaralanesređenost podataka, što dokazuje da se nitko odpovjesničara i jezičara književnosti u Hrvatskoj unovije vrijeme nije bavio iscrpnijim proučavanjemnjegova rada.U društvu hrvatskih književnika i istaknutihpravaša stoje s lijeva na desno: Ivan Miličević, dr.Ante Tresić-Pavičić, Tugomir Alaupović, sjede:Silvije Strahimir Kranjčević, August HarambašićAugust Harambašić je, iako malo poznata, vrloznačajna ličnost hrvatske književnosti, kao spona unizu hrvatskih domoljubnih Augusta (Šenoa-Harambašić-Matoš-kasnije Ujević-Cesarec) bio jevrlo važna karika u promicanju i širenju hrvatskedomoljubne lirike. Činjenica da je AugustHarambašić, iako za života vrlo popularan, no često(previše) osuđivan, nakon smrti gotovo potpunozaboravljen, ima za posljedicu vrlo malo knjiga ukojima se mogu naći osnovni podaci o njegovomvrlo zanimljivom životu i vrlo opširnom opusu.Hrvatska književna kritika ga je za života osuđivalazbog mnogih suprotnosti koje su ne samo unjegovom životu nego i u njegovoj književnosti vrloprisutne. Možda je upravo to jedan od više mogućihrazloga što je nakon njegove smrti, na žalost, polakopadala prašina zaborava kako na njegov grob tako ina njegov književni rad.August Harambašić je rođen 14. srpnja 1861. godineu Donjem Miholjcu. Kao dijete Đure Harambašića,pravoslavne vjere i majke Julijane, rođene Beck,katolkinje, odgajan je u katoličkoj vjeri. Roditelje jeizgubio vrlo rano, majka mu je umrla u 26. godiniživota kad je njemu bilo samo šest godina. Nakonmajčine smrti veći dio djetinjstva provodi u NovojGradiški kod djeda Pantelija Harambašića, gdjepohađa i njemačku pučku školu. Nakon očeve smrti1877. godine (otac mu je umro od TBC-a) brigu onjemu, njegovom bratu Konstatinu te sestramaDragici i Ljubici preuzima majčina obitelj Beck.August Harambašić je prva dva razreda gimnazijezavršio u Osijeku, a zatim (od sedmog razreda)pohađa gimnaziju u Požegi gdje je boravio zbogočeve bolesti da bi sedmi i osmi razred završio uOsijeku gdje je i maturirao 1876. godine. Važno jenaglasiti da on zbog niza poteškoća koje su pratilenjegovu obitelj nikada nije osjetio toplinuroditeljskog doma što je imalo velik utjecaj nanjegov daljnji život i djela. Bio je čest gost uglednih ipoznatih hrvatskih obitelji (Brlić, Frank, Tomić,Folnegović).Studirao je pravo u Zagrebu i Beču. Za vrijemestudija u Zagrebu, kao dvadesetogodišnjak, bio jejedan od vođa hrvatske mladeži i prisustvovao jepolitičkim prosvjedima mladih zbog čega jeisključen sa sveučilišta. Nakon izgona sa sveučilištaodlazi u Sušak gdje izlazi pravaško glasilo “Sloboda”i gdje tada boravi dr. Ante Starčević; tamo se baviknjiževnim radom. Godine 1883. AugustHarambašić se vraća u Zagreb i nakon diplome napravnom fakultetu 1883. služi jednogodišnji vojnirok. Na pravnom fakultetu u Zagrebu doktorirao je1892. godine. Često je putovao Europom (odKrakowa i Praga do Rima). Sudački ispit je položio1894. godine nakon čega je počeo raditi uodvjetničkom uredu Josipa Franka (jednog od vođaStranke prava), a 1896. je položio i odvjetnički ispit.Ipak pravo na samostalno odvjetništvo dobiva tek1900. godine.

- 30 -5. srpnja 1897. oženio je Maricu rođenu pl.Folnegović, kćer poznatog pravaša FranaFolnegovića. Za prvog tajnika Društva hrvatskihknjiževnika bio je izabran 22. travnja 1900. Višegodina je bio odbornik u Matici Hrvatskoj i sudjelujekod uređivanja Matičinih knjiga. Bio je izabran zadelegata u poštanskom saboru 1905. godine, a 1908.je prisiljen (iz materijalnih razloga) primiti mjestovladina tajnika kod bana Raucha. AugustHarambašić je bio jedan od utemeljitelja društva“Braća hrvatskog zmaja” kojem je 1946. zabranjenrad, a obnovljen je tek 1990. August Harambašić jeumro 16. srpnja 1911. u bolnici u Stenjevcu nakonteške bolesti (napadaji paralize tijela i uma). 18.srpnja 1911. je pokopan pod mirogojskim arkadamau obiteljskoj grobnici Folnegovićevih.Za svog nemirnog života je bio često proganjan izatvaran zbog miješanja u politiku tako da ga nekikritičari nazivaju političarem, a ne piscem ipjesnikom, što nije istina, pošto se njegov rad nijeograničio na političku promidžbu, već je za cilj imaoi prosvjećivanje naroda. Harambašić je bionajpopularniji rodoljubni i ljubavni pjesnik svogadoba zbog svojih lako uglazbljivih i pjevnih pjesamaiz zbirka “Jadikovke”, “Ružmarinke”, “Tugomilke”(ljubavne) i “Slobodarke” (domoljubne) te popričama i novelama koje je obljavljivao u “Hrvatskojvili”, “Preporodu”, “Vijencu” itd. Članke, priče inovele objavljivao je još i u sarajevskim listovima“Nada”, “Prosvjeta”, “Balkan”; humorističkimlistovima “Bič”, “Novi Bič”, “Trijes”; stranačkimlistovima “Hrvatska”, “Sloboda”; u omladinskimlistovima “Smilje”, “Bršljan”, “Omladina” itd.Harambašićev rad je najplodniji u osamdesetimgodinama 19. stoljeća, kasnije je uglavnom prevodiošto ga čini jednim od najplodnijih hrvatskihprevoditelja. Prevodio je poeziju, pripovjetke,romane, opere i drame; sva djela Sienkiewicza, djelaGogolja (“Mrtve duše”), Dumasa (“Grof MonteKristo”), Turgenjeva, Tolstoja, Dostojevskog,Schillera, pjesme Nakrasovljeva (“Kome je dobro uRusiji”) i dr. Prevodio je i za kazalište mnogaShakespearova djela (s njemačkog), a napisao je ilibreta za nekoliko pučkih opera koje je uglazbioIvan pl. Zajc: “Zlatka”, “Kraljev hir”, “Armida”(zajedno s Miletićem).Bio je prvi urednik “Hrvatske vile” 1882.; urednikčasopisa “Prosvjeta”, “Hrvatska”, “Zabavne knjižice”itd., a vlasnik, izdavač i urednik malog ilustriranogzabavno-poučnog časopisa “Preporod”. Pisao je ireferate i književnu kritiku.Još kao vrlo mlad, kad je odbio vladinu pariškustipendiju ne dajući se potkupiti, ili kad je namanevrima, u nazočnosti cara Franje Josipa dok jemnoštvo vikalo “Živio kralj!” on kliknuo “Što vičete“Živio” – ta to nije naš, to je mađarski kralj!”,pokazao je svoju borbenost i spremnost na ustanaku cilju slobodne Hrvatske koja mu je bila smisaoživota. Zbog svoje burne političke aktivnosti vrlo ječesto bio zatvaran, čak 13 puta. Prvi je put kaoosamnaestogodišnjak bio zatvoren u Novoj Gradiški,a 1886. je odsjedio 6 mjeseci u zatvoru zbog ulomkaiz svoje pjesme “Tri molitve” objavljene u “Balkanu”(poznati ulomak “Molitva iz vojništva”).Augusta Harambašića je u književnost uveo 1879.godine August Šenoa koji je tada bio urednik“Vijenca” u kojem je Harambašić počeo objavljivatisvoje domoljubne pjesme. Za Harambašića senedvojbeno može reći da je bio veliki rodoljub koji jeu svojim pjesmama pozivao narod na pobunu, pričemu je iz njegova izraza izbijao optimizam i vjera uskoru slobodu hrvatskoga naroda. Najpoznatija jenjegova zbirka rodoljubnih pjesama “Slobodarke”(1883.) u kojoj su sabrane pjesme s najizraženijemdomoljubljem. U njima je Harambašić sloboduprikazivao kao nešto što je blizu i što će uskoro doćidok su drugi pjesnici o slobodi pisali kao o nečemdalekom. “Slobodarke" su zrcalo stavova i pogledanajborbenijeg dijela pravaškog pokreta, jer su unjima izražene težnje pravaškog pokreta, čežnja zaslobodom, san o prošloj slavi i budućoj veličini, vjerau vlastiti narod, kult Zrinskog i Frankopana.Harambašić je bio izraziti pravaš i na neki načinpisac pravaškog pokreta, jer pravaštvo nije bilosamo stranka u to revolucionarno doba, ono jestvorilo cijelo jedno ozračje, svoju književnost, revijei časopise. U literaturi je pravaštvo dalo izrazitoobilježje Antunu Kovačiću i Eugenu Kumičiću, nonjihov najizrazitiji predstavnik je neosporivo AugustHarambašić. Upravo zbog toga je često nazivanstranačkim pjesnikom, a njegova popularnostopadala je i rasla s usponima i padovima Strankeprava. Za shvaćanje njegovog rodoljubnog pjesništvabitne su dvije stvari: njegovo poimanje hrvatstva injegova netrpeljivost prema Austriji koju je izravno ibez uvijanja navodio kao narodnog neprijatelja,suprotno svim tadašnjim pjesnicima. I prije AugustaHarambašića bilo je pjesnika koji su spjevalipolitičke pjesme (Blažek, Vraz, Nemčić, Begović,Šenoa) no nitko s tolikim žarom, borbenošću iizravnošću. Njegova umiješanost u politiku jekvalitetu njegovih domoljubnih pjesama u očimatadašnje kritike svela na najmanju mjeru, a kako jepisao i prigodnice kritičarima je to bio razlog da gaproglase prigodničarom a ne umjetnikom. Javilo se ipitanje njegove originalnosti zbog sličnosti snjegovim pjesničkim idealima (Hugo, Leopardi itd.).Dakle kritika ga je osudila kao pjesnika koji pjesmepiše po narudžbi, no među njegovim pjesmama seuz one manje vrijedne može naći dovoljan brojnadprosječnih domoljubnih pjesama koje su bilezvijezda vodilja mnogim kasnijim pjesnicimadomoljubne lirike. “Ono čime se kasnije tolikouzdignuo Kranjčević unoseći u našu poeziju,prezasićenu nacionalizmom, notu šireg socijalnogosjećanja i humanosti, imade svoje začetke upravo uHarambašića.” napisao je Antun Barac u predgovoruHarambašićeve “Antologije”. Iza njegovih pjesamane krije se nikakav propagandni program već izviruiz velike ljubavi prema hrvatskom narodu i njegovojslobodi. Usprkos vječno nenaklonjene kritike nesamo prema Harambašićevim domoljubnim, nego iljubavnim pjesmama, činjenica je da je AugustHarambašić veliki dio svoje onovremene slave uspio

- 31 -zadržati i danas u krugu čitatelja koji su pokazalidublje zanimanje za njegovu sveukupnu poeziju ipomnije rasčlanili i razvrstali njegovu liriku.Harambašić je prestao biti stranačkim pjesnikom, au njegovim kasnijim pjesmama se osjeća ogorčenostživotom, sarkazam, ali i samilost prema svimljudima te opće praštanje. On je nakon gorkihiskustava u životu vezanih uz političku borbu irazočaranje hrvatskom kritikom s velikom dozomgorčine izjavio: “U književnost se ne smije uvlačitipolitika. Jer smo inače rastrovani, bar u književnostitreba da budemo svoji. Stranački je književnik prostispekulant.” (Hrvatska vila III., str. 572) Njegovanajpoznatija i na žalost jedina pjesma koja se danasmože pronaći u pokojem udžbeniku za osnovneškole je pjesma “Hrvatska Hrvatom”.Pjesma sama govori o ličnosti pjesnika, njegovomzanosu, idealima i ljubavi prema Hrvatskoj.Harambašić je bio pjesnik koji nikada nije odustajaootvoreno govoriti o Hrvatskoj slobodi bez obzira naoptužbe i oštra osuđivanja tadašnjih mladih pjesnikazbog tzv. proturječnosti njegova života i pjesništvašto je zapravo bila svojevrsna politička igra pisacapristašaSvetozara Pribičevića usmjerena protivpravaša. Nakon smrti Augusta Harambašića više senije mnogo pisalo o njemu, njegova slava ipopularnost opala je još za vrijeme njegova života.Nepravedna osuđivanja i pretjerana kritiziranja tepolitičke igre koje su u velikoj mjeri zahvatileknjiževne krugove toga vremena pa i samogHarambašića dovele su ga do sloma kao književnikaali i kao osobe. Mnogi kojima je bio ideal kasnije suga osuđivali tako da je on svoje posljednje daneproveo povučeno i osamljeno sve do svoje smrti uumobolnici u Stenjevcu. Povodom njegove smrtinitko se od hrvatskih književnika, osim A. G.Matoša, M. Nehajeva i Velimira Deželića nije sjetionapisati nekrolog u njegovu čast. Izuzev malog brojanjegovih prijatelja, ali i pjesnika veliki broj njihHarambašića nije smatrao pjesnikom niumjetnikom već prigodničarom, ponižavali su gasmanjujući vrijednost njegova rada koji im je biouzor, a da toga nisu bili ni svjesni. Nekolikohrvatskih gradova još ima ulice s imenom AugustaHarambašića (Split, Zagreb), i kao “jedina svijetlatočka” ostalo je njegovo rodno mjesto DonjiMiholjac gdje se nalazi škola, košarkaški klub,glazbena škola i ulica s njegovim imenom, a djeluje iknjiževni klub August Harambašić. Zbognedostupnosti podacima o životu i djelu AugustaHarambašića malen je broj čitatelja i ljubiteljaknjiževnosti koji su imali priliku pročitati nešto višeiz njegovog opusa, ali uvjerena sam da oni koji supodrobnije proučavali njegovu poeziju sa sigurnošćumogu tvrditi da je Harambašić bio pjesnik, a nepolitičar i umjetnik - prigodničar. Mnogi bi se složilida čovjek koji je svoj život poklonio domovini,možda ne poginuvši u boju, ali radom koji ga jepotpuno iscrpio i zahvaljujući kojem danas imamopoznate ličnosti u povijesti hrvatske književnosti(Kranjčević, Kvaternik, Kovačić, Kumičić) zaslužujebar neki znak zahvalnosti od svojega naroda makar isamo da se skupe sva njegova djela i da ugledajusvjetlo dana pod zajedničkim imenom u novijemizdanju.Maja ČernogaIzvori:Harambašić August. Antologija. Zagreb: Narodnaknjižnica, 1926.Harambašić August. Hrvatska Hrvatom. Zagreb:Mosta, 1995.Harambašić August. Lirika. Zagreb: Hrvatskiizdavački bibliografski zavod, 1942.Fey M. Domovnica života i kob politike. Godišnjakbr. 2. Donji Miholjac: Društvo ljubitelja starina,1993.First-Medić Kruna. Misliti Harambašića angažiranoKako iz književne periferije u city.Godišnjak br.2. Donji Miholjac: Društvo ljubiteljastarina, 1993.Ivo Frangeš. August Harambašić. Povijest hrvatskeknjiževnosti. Zagreb: Mladost, 1975.Prenimo se, braćo mila,Hrvatsa nas vila zove,Predivno je udesila,Skladne gusle javorove,Pa nam uz njih pjesmu pojeSnagom dosad nepoznatom:Neka bude svakom svoje,Hrvatska, Hrvatom!Trista ljeta već je dosta,Što smo krv za druge lili,Te nam jedva duša ostaPrem smo nekoć divi bili;Složimo se sin sa sinkom,Rod sa rodom, brat sa bratom,Složimo se pod lozinkom:Hrvatska Hrvatom!Sjetimo se što je bilaHrvatska nam draga mati,Pa nastojimo iz svih sila,Da se stara moć joj vrati;Već s Balkana sviće zoraSvom ljepotom umiljatom,Bit će opet, što bit mora;Hrvatska Hrvatom!Već smo svega tuđeg siti,Ne tražimo, što je tuđe,Al nećemo više bitiTuđe sredstvo i oruđe;A da vazda krvarimoZa probitak tuđim svatom,Već sad gromko uskliknimo:Hrvatska Hrvatom!Ako li se vrazi maše,Da se slavni rod nam smrvi,Branit ćemo, što je naše,Sve do zadnje kapi krvi!Već nas ne će zastrašitiNiti patnjom, niti zlatom,Vijek će nam ideal biti:Hrvatska Hrvatom!Nestat može kruglje zemne,Sunašce se može maći,Ali nas će uvijel spremneNa braniku roda naći;Dusi će nas pradjedovaBodrit vjerom obilatom,Kličući nam iz grobova:Hrvatska Hrvatom!

- 32 -N O V E K N JJ II G EIvan – Ivek Milčec:"Pod starim Hrastom"Crtice iz iseljeničkog životaNakon gotovo pune tri godine otkako je izdaosvoju prvu knjigu «Pinklec», Ivan - Ivek Milčecnam se ponovo javlja, ovoga putapripovjetkama i anegdotama iz iseljeničkogživota sabranih u svezak s naslovom «Podstarim hrastom».Ivek Milčec je nama u Wiesbadenu dobropoznat po njegovim dopisima objavljenim u«Riječi» od kojih će se i pokoji naći upravo uovoj novoobjavljenoj knjizi. Milčec je i sam«gastarbajter», dakle jedan od nas. Živi uBerlinu od 1970 godine. Pisanjem se počeobaviti 1976. raznim osvrtima i pripovjetkamakoje objavljuje u Maruliću, Matici, Večernjemlistu, kalendaru Danica, Hrvatskoj budućnosti,Berlinskom magazinu, Živoj zajednici i Riječi.Knjiga «Pod starim hrastom» zbirka je pričakoje su nama, koji već godinama živimo utuđini, vrlo bliske. Priče su to pune duha iistančanog humora, nerijetko zapravonostalgične i pomalo žalosne, protkane,željama, nadom, strepnjom i stalnom čežnjomza domovinom, domovinom koju sanjamo,domovinom naše mladosti i vječne rastrganostiizmeđu čežnje i zbilje. U junacima tih pričačesto ćete prepoznati upravo sebe ili pokojegsvoga prijatelja što ih nama čini posebnozanimljivima.Milčec piše iz vlastitog iskustva, vrloautentično tako da možemo reći da se radi osvojevrsnom dokumentu koji svjedoći o životuHrvata u tuđini, u ovom slučaju Berlinu, a timei u cijeloj Njemačkoj.Čitatelj će, osobito onaj u domovini, ako dobijeknjigu u ruku, imati prilike, bar nakratko,prodrijeti u dušu hrvatskoga iseljenika.(BAn)Cijena knjige zajedno s poštarinom iznosi:15,00 EUR,a može se naručit na adresi:Ivan MilčecEmdener Str. 4010551 Berlin

- 33 -G O V O R II M O H R V A T SS K IIZaobići tuđiceU prošlom broju "Riječi" je bilo govora o teže zamjenjivim tuđicam, teže zato, jer njihova zamjenahrvatskim izrazima iziskuje malo truda i razmišljanja, a za to danas nitko nema ni volje ni vremena. Kad nebrinu ni ljudi koji od javne riječi žive, poput novinara i voditelja televizijskih programa, zašto bi onda brinuli"obični" školovanjii građani? Možda zato, jer imati državu znači moći raditi za boljitak svoj i svoga naroda,svoje kulture i svog jezika. Naravno možemo raditi i na vlastitom nazadovanju, sada kad smo slobodni.Danas jezik, a sutra? Vratimo se jeziku, hrvatskom, boljem, čišćem, ljepšem, ispravnijem da to sutra ne bidošlo.relacija nije baš baš najbolji primjer teško zamjenjive tuđice, ali ju navodim zbog izvedenice, pridjevarelativan, koji već zahtijeva više truda.Lako ćemo ispraviti rečenice: dobit nije u relaciji s uloženim trudom, neslaganje na relaciji Zagreb –Ljubljana, često vozim na relaciji Rijeka – Split, u: dobit nije u srazmjeru s uloženim trudom, neslaganje uodnosima Zagreba i Ljubljane, neslaganje između Zagreba i Ljubljane, često vozim cestom Rijeka – Split.Malo ohrabreni pokušajmo hrvatskim riječima izraziti: postigao je relativan uspjeh. Uspjeh je mogao bitibolji, ali odnoseći se na nešto, uvjetovano nečim, razmjerno nečemu, dobar je i ovakav kakav je. Želimo lipojasniti okolnosti uspjeha (a to bi trebali čim kažemo relativan – po čemu, zbog čega?), možemo rećiuspjeh je razmjerno ..; uvjetovano ..; odvisno o ..; u odnosu na .. dobar, a ako se ne želimo upuštati u pobližepojašnjenje u čemu je "relativnost" uspjeha, jer "svatko zna što znači relativan", možemo reći i da je uspjehdjelomičan, pa će opet svatko znati da nije potpun (iako djelomičan naravno nije isto što i relativan).Zamjena pridjeva relativan je dakle itekako moguća malom promjenom rečenice.Pretraga, rasprava – bolje negopretres, premetačinaImenica pretres i glagoli pretresti, pretresati su hrvatske riječi koje imaju mnoga značenja i većinom seispravno rabe, ali dvije česte uporabe su pogrješne, jedna kad se govori o sudskoj a druga o policijskojdjelatnosti.U izrazima: sudski pretres je potrajao dva dana, sud je pretresao optuzbe protiv okrivljenog krivo rabimoriječi pretres, pretresao, pa ih treba zamijeniti riječima rasprava, raspraviti: sudska rasprava je potrajaladva dana, sud je raspravio optuzbe protiv okrivljenog.Isto tako je u izrazu: policija je izvršila pretres stana, pretresla stan u potrazi za dokazima uporaba riječipretres, pretresla neispravna, a kod zamjene treba pripaziti da opet ne pogriješimo. Pravilna zamjena jeriječima pretraga, pretražiti, pretraživati koje usprkos mnogim značenjima, postaju potpuno jednoznačnekad dodamo da se radi o policiji. Zato promijenimo naše rečenice u: policija je izvršila pretragu stana,pretražila stan u potrazi za dokazima. Naravno da i u drugim primjerima dodajemo pobližu oznaku kao kadgovorimo recimo o bolničkim pretragama ili pretragama krvi.Riječ premetačina nije dobra zamjena za pretres iz dva razloga, Prvi je: premetati u svom izvornomznačenju ne sadrži traženje čega nego naprosto premještanje s jednog mjesta na drugo, a uz traženje možebiti samo posredno vezano, ako u postupku traženja neke stvari moramo premjestiti. Drugi je: pri tvorbiriječi se nastavak –ačina rabi u pogrdnom smislu (žderačina, sprdačina, prostačina, seljačina, deračina isl.). Time i riječ premetačina zvuči pogrdno što nimalo nije namjera onoga tko taj izraz rabi. Zato upitajmošto je policija našla tijekom pretrage stana a ne premetačine.Priredio: Ivo AndrijevićIzvori: Govorimo hrvatski, jezični savjeti, Hrvatski radio, Zagreb, 1997.R. Vidović: Jezični savjeti, Logos, Split, 1983., I. Protuđer: Pravilno govorim hrvatski, vlastita naklada, Split, 1998.B. Klaić: Rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, 1962., M. Šimundić: Rječnik suvišnih tuđica, Barka, Zagreb, 1994.

- 34 -II SS E L JJ E N II Č K A PP R II Č AVijugava cestaPripadala je onoj malobrojnoj grupi ljudi koji usvemu neumorno traže tragove prošlosti i koji sucijeli život podredili prošlim slikama, sjećanjima naprošle događaje i ljude koji postoje samo još unjenoj mašti. A postojala je samo jedna prošlost,vrijeme provedeno u njenom rodnom gradu. Nakončetrdeset godina posjetila je svoj rodni zavičaj snamjerom da tu ostane zauvijek, a evo vraća sesvojoj “kući”. Ni sama nije znala kako je mogla doćina tu pomisao, jer joj je i prije ovog putovanja bilojasno da je čeznula za ljudima koje je ostavila prijetoliko godina i da su mnogi od njih zauvijek napustiliovaj svijet, a drugi su se promijenili. Praznina koja segodinama skupljala u stranom svijetu kojeg sadazove svojim domom samo se povećala i prijetila jeda je uguši. U tom vrtlogu osjećanja i misli počeli suponovo izranjati likovi ljudi s kojima je provela dioživota i koji su se zauvijek urezali u njenom sjećanju.Nikakvi novi ljudi ni događaji nisu ih moglizamijeniti.Vraćala se kući istom onom cestom koja joj je prijetoliko godina otvorila svijet. Ali sad ju je ukočilaunutarnja bol. Svijet koji joj se tada otvorio bio jevelik i pun snova i nade, vijugava cesta bila jeprošarana sjenama visokih topola koje su rasle s objestrane puta, vozeći se autom u nepoznatom pravcuobuzeo ju je osjećaj savršenstva i sreće. Sad su segotovo iste grane nadvijale nad cestu, sunčeve zrakepravile su iste sjene na putu ali se svijet nije otvaraonego je bivao sve manji. Sjedila je u autu i suze su jojzamaglile pogled , sve joj je promicalo vrtoglavombrzinom da više nije prepoznala put. Željela jevrištati ali ni za to nije imala snage. I gotovo svjesno,ponovo je uronula u sjene prošlosti.Njeno prvo značajnije putovanje završilo je na rijeciBosni. Bio je to prvi izlet sa školskim drugovima.Nikada nije vrijeme bilo tako lijepo kao tada, nikadanije osjetila vrelinu noći i pjesmu zrikavaca kao tada,a zašto je morala i tada, mislila je, jer ju njihovapjesma prati kroz cijeli život. U kasno ljeto sjedi usvom prekrasno uređenom vrtu i osluškuje pjesmuzrikavaca koja ju uvijek podsjeća na to putovanje i utoj pjesmi traži glasove svojih školskih drugova injihov veseli žamor. Ali čuje samo tišinu. Rijeka joj jetada bila velika i prekrasna i sad ju gleda pa se pitajesu li je oči varale tada ili sada. Mirisalo je na svježepokošenu travu. Nakon postavljanja šatora i podjeleu grupe za spavanje krenuli su u prve još uvijeknevine nestašluke. Svi su se poznavali iz školskihklupa ili iz susjedstva, gotovo svi su zajedno odrastalii bili kao jedna velika obitelj. Šljive su se savijale odjoš nedozrelih plodova ali oni na to nisu mislili. Nitisu mislili ni na to da ih je bilo pedesetak. Krijući seprvim polumrakom obrali su nedozrele plodove.Štetu je osjetila svaka strana, većina je sutrašnji danprovela u zahodu obližnje kavane koju su unajmili zavrijeme kampiranja, a vlasnik šljiva se sutradan žalionastavnicima i prijetio da će ići na policiju. Djeca susad već znala da su napravili nešto jako loše inastavnici su prijetili da će ih vratiti kući. Nakonrasprava, uvjeravanja, suza, obećanja ostali su podjednim uvjetom. Svakog dana kampiranja provodilisu nekoliko sati na imanju dotičnog seljaka ipomagali mu da obavi kasne ljetne radove. Njemuse dobro isplatila njihova krađa a i oni su bilioduševljeni kupljenjem sijena i slaganjem u plast kojisu istovremeno koristili kao tobogan. To je naravnoproduživalo vrijeme kupljenja jer su moralipopravljati razrušeni plast.Tamo u tuđini razmišljala je kako se jednoga danavraća u lijepo uređeni moderni grad, šetajućipromatra blještave izloge prodavaonica kao što je toobičavala raditi kad god se željela odmoriti odsvakodnevnog pritiska. I to malo je ostala utopija.Izgubilo se i onih nekoliko prodavaonica pred kojimje zastajala kao djevojčica. Ljudi su se umorili odstalnih početaka. Svaki čovjek je bio u dva rata, akoje iz prvog rata uspio izvući živu glavu. Njena bakaje bila očevidac prvog i drugog svjetskog rata, njenamajka drugog i ovog zadnjeg bezimenog, a onaj kojije imao sreću ili bolje reći nesreću bio je sudionik svatri posljednja rata. U ovom zadnjem su nestali i nekinjeni školski drugovi.Sjetila se Žane koja se izgledom i ponašanjemizdvajala iz te provincijske sredine. A to je značilouvijek misliti na to što će “svijet” reći. Žana na tonije mislila, prkosila je svemu što je bilo “normalno”.Upadljiva već svojom odjećom, s visokimpotpeticama, duge noge u svilenim čarapama, asuknja bezobrazno kratka da su gotove virile gaćice.Odavao ju je i duboki muški glas koji nije pokušavalasakriti. Dovikivala se s jednog kraja ulice na drugi snekim od svojih dobrih muških prijatelja tako da jevećina prisutnih mogla čuti razgovor koji je vrločesto bio nepriličan za “fine” provincijske djevojkekoje su poslije večernje mise svraćale na korzo i veću osam ili devet morale biti kod kuće. Ona seusuđivala ljubiti s mladićem na ulici, a obično jeimala još neku vezu što je zapravo bio i ostaoprivilegij muškaraca. Prijateljice su joj zavidjele, aistovremeno ju i osuđivale. Većina ih je većrazmišljala o udaji, već su se zamišljale kao uzorne

- 35 -supruge i majke uz muža koji ih bezgranično voli.Žanu su očigledno privlačile sasvim druge stvari.Djevojke takvog nemirnog duha ne zadržavaju sedugo u provinciji. Odjednom je nestala i pojavljivalase kao turist u svom gradu u vrućim ljetnjimmjesecima s istom onom samouvjerenošću kao iprije. Pričali su da je u Engleskoj i onda je jednomdošla s djetetom i zauvijek ostala. Ali ništa se nijepromijenilo u njenom životu. I dalje je bila u centrupažnje i tema razgovora i ogovaranja. A onda jedošao rat. Ljudi su preko noći nestajali unepoznatom smjeru. Svi su se pitali zašto je ona jošuvijek tu. Ostala je među malobrojnima koji suneposredno sudjelovali u ratnim zbivanjima i onda jeopet nestala. Raspitivala se za Žanu ali nitko joj nijemogao reći što se s njom dogodilo. Jednostavno jenestala.Mladen je nestao još prije rata, vjerojatno ga jeuništila droga. U svojim dječjim i naivnim godinamasusretala ga je svaku večer na korzu, ispijenog lica,odsutnog pogleda , išao je uvijek kao pijan, i sam.Izbjegavala je susret s njim i nikada ga nije pogledalau oči. Ljudi su pričali da se drogira. Značenje te riječinije dobro ni shvatila. Niti je svoj grad mogla dovestiu vezu s tako neuobičajenom pojavom. Mladen nijeizgledao kao tipični “drogeraš”. Nije imao dugu,nečešljanu kosu, nego normalno kratko ošišanu, nijenosio jeans nego odijelo, i uvijek je bio sam.Osjećala se sudionikom u njegovom propadanju, jerga je i ona kao i svi drugi izbjegavala. A kasnije jesaznala i druge stvari koje su ga opravdale, ali samoopravdale. Dijete rastavljinih roditelja i napušteno.Otac koji je osnovao novu obitelj živio je uneposrednoj blizini i bio jedan od “glavnih “ ljudi ugradu. Majka se također ponovo udala i otišla izgrada. Oboje su zaboravili da su ostavili jedno dijete.Takva ju je sudbina duboko dirala, a opet se osjećalaslaba da mu pomogne. Činilo joj se i tada takomladoj da je tome čovjeku potrebna lijepa toplaljudska riječ, a šutjela je kao i svi. Godine suprolazile, nitko više nije obraćao pažnju na njega,postajao je sve slabiji, a bio je uvijek tu negdje. Smrtga je uzela još u ranim godinama kad su drugi navrhuncu svoga života. Za njim nije gotovo nitkožalio, samo su nekako slučajno spominjali da jeumro.Misli joj se okrenuše na Evicu, jednu dobru školskuprijateljicu s kojom je provela djetinjstvo. Išle suzajedno u školu, igrale su se zajedno najbezazlenijihdječjih igara, ali je Evica uvijek jednim dijelom bilanegdje drugdje. Bila je preozbiljna i nešto ju jemučilo. Kod svake prijateljice je ulazila u kuću samoje kod nje ostajala pred vratima. Jedan jedini putušla je unutra na proslavu njenog rođendana. Evičintata ih je zabavljao s kviz igramana. Majka se nijepojavila ni jedan jedini put. Mislila je kako je sretnašto ima tako pametnog tatu a taj isti pametni tatabio je neizlječivi alkoholičar. Pamet i pijanstvo ne idunikako zajedno, ali kod ovog čovjeka je to biloudruženo. I majka je počela piti, a Evica je vrijednoučila i odgajala svoga brata. Otac je ubrzo umro, amajka se potpuno zatvorila u sebe. Godinama nijenapuštala svoja četiri zida. Evica je završila studij iotišla u inozemstvo, u Australiju. Jednostavno jeostavila prošlost iza sebe i započela novi život. Nijezaboravila ni majku ni brata. Povela ih je sa sobom.Nikada se više nije osvrnula za sobom.Činilo joj se da je gotovo od svake ove neobičnesudbine, neke malo više tragične, jedan dio ponijelasa sobom u daleki svijet, ali joj nikako nije jasnozašto ih još uvijek nosi. Vremenom je teret postaopretežak, htjela ga se povratkom u svoj rodni gradosloboditi.Njih, svoje bivše drugove, tražila je u svom zavičaju,a znala je da nisu tu. Možda je ovako i bolje, mislilaje, vraćajući se vijugavom cestom svome domu,svojoj djeci i unucima. Zavijek će ostati uokvireni unjenom sjećanju mladi, puni snova i ideala, veseli.Znala je da će to biti njen posljednji pokušaj da oživiprošlost. Napuštajući tom vijugavon cestom svojrodni grad odjednom je osjetila ogromno olakšanje.Kornelija ReitelRadujemo se što u redovimaHrvatske kulturne zajednice Wiesbadenmožemo pozdraviti novu članicuMaru Šimlešai vjerujemo u plodnu suradnjuna uzajamno zadovoljstvo.

- 36 -II Z Ž II V O T A Z A JJ E D N II C EGastarbajterski BadnjakHKZ Wiesbaden je u suradnji s Hrvatskom katoličkom župom prikazala igrokaz u izvedbiŠibenskog kazalištaGulin i Jasminka Antić. Priča je neobična, živa, punašaljivih obrata, ali i tuge.Kad glavni ženski lik, Mare, u muškoj osobi, s kojomse slučajno sreće na Badnju večer, prepozna Jozukojeg je nekad voljela, poželi da mu pleše kao nekadu mladosti. Jozo prihvaća igru i oni se te Badnjevečeri zabavljaju, vesele i obnavljaju svoja sjećanja izmladih dana, te budu vrlo sretni. Budu toliko sretnida Mare od sreće umire u Jozinom naručju.Bio je to školski sat smijeha i suza o kojem su mnogisigurno poslije razmišljali ili razgovarali.I ove godine je Hrvatska katolička župa ugostilaŠibensko kazalište, ali ovaj put u suradnji sHrvatskom kulturnom zajednicom Wiesbaden. Iakosu mnogi Hrvati vjerojatno prepoznali na plakatimaprošlogodišnje glumce koji su ih oduševili inasmijali, ipak je odziv na predstavu bio ispodočekivanja. Predstava je održana 24. listopadaposlije nedjeljne svete mise, pa se mogao očekivatidobar posjet, ali, birajući između kulture i nogometa(igrao je Hajduk), nadvladao je nogomet. No oni kojisu predstavu gledali bili su očito zadovoljni sudećipo smijehu i pljeskanju.“Gastarbajterski Badnjak” s podnaslovom “Božićnabajka” je tragikomedija o sudbini dvoje hrvatskih“gastarbajtera”. Uloge su igrali već uigrani par MateTekst je napisao Mate Matišić, režiju pripremioMate Gulin, a scenu zamislio Branko Lovrić-Caparin. Mate Gulin je dakle i glumac i redatelj u tojpredstavi. To je čovjek koji je u Šibenskom kazalištuod samog početka djelovanja kao glumac ili redatelj,a ponekad i producent.Predstave kao prošlogodišnja “Budala na određenovrime” i ovogodišnja “Gastarbajterski Badnjak”počele su se rađati u ljudima iz kazališta u vrijemedomovinskog rata kad je kazalište bilo u opasnosti ioštećeno. Tada su glumci s ovakvim predstavamagostovali u drugim hrvatskim gradovima ili uinozemstvu.Pisac “Gastarbajterskog Badnjaka” progovorio je natrenutak političkim jezikom (Jozo je skojevac –emigrant), ali ideja nije dovoljno razrađena.Predstava je postigla cilj. Posjetiteljima je bilozabavno, a nekima će biti i poticaj za razmišljanje.Štefica Kolumbić

- 37 -II Z Ž II V O T A Z A JJ E D N II C EVjera, nevjera i rukolaHKZ Wiesbaden je u suradnji s GKRH u Frankfurtu prikazala monokomediju RobertaTomovića "Koncert za ženski glas i hrkanje" u izvedbi hrvatske glumice Marije KohnGeneralni konzulat Republike Hrvatske uFrankfurtu ponudio je hrvatskim udrugamagostovanje poznate hrvatske glumice MarijeKohn koje će se mnogi – usprkos bezbrojnimnastupima u Dramskom kazalištu Gaveli –najprije sjetiti po njenoj ulozi u filmu "Svogatijela gospodar" snimljenog po istoimenomromanu Slavka Kolara. Od nekoliko ponuđenihigrokaza HKZ je odabrala monokomedijuRoberta Tomovića "Koncert za ženski glas ihrkanje". Predstava je održana u nedjeljunavečer, 21. studenog u velikoj prostorijiHrvatskog župnog doma "Kardinal FranjoKuharić". Posjetitelji nas nisu iznevjerili,dvorana Hrvatskog župnog doma je bilaispunjena skoro do zadnje stolice. Kao štoposjetitelji nisu iznevjerili nas tako ni MarijaKohn nije iznevjerila velika očekivanja vezanauz njeno ime.Predstava je bila odlična: priča i zabavna idirljiva i iskrena, a izvrsna gluma uvukla jesvakog gledatelja ravno u život starijeg bračnogpara u kojem žena Mara samo za obitelj živi, amuž Pjero se ne miri s poodmaklim godinamanego još traži sreću s turistkinjama. Jadan on,izdaju ga snage pa ih nastoji osvježitiprekomjernim obrocima salate od rukole kojanavodno pomaže kad muškarac zataji. I Maratako svom Pjeru svaki dan priprema rukoludok joj ne sine zašto to Pjero odjednom volizelenjavu više od ribe i mesa. Mislila je sve rećimužu, otkazati poslušnost, ali nije mogla, jer jePjero zaspao i zahrkao. Zato je sve reklagledateljima koje je nasmijala do suza i sažalilaim se i pridobila ih za saveznike kad im jepovjerila kako će se Pjeru osvetiti. A Pjero hrčeli, hrče i ne može znati kako će mu salata odrukole biti večeras začinjena, prije nego krenevanka – gorkom soli i ricinusovim uljem! Što ćemu onda vrijediti ako mu rukola malo ipomogne kad će stalno trčati na zahod – budeli uopće stigao na vrijeme!Marinu osvetu publika je pozdravila burnimpljeskom, a gledatelji su s našom glumicom,opet veselom i raspoloženom čim je izišla izMarine kože, proveli ostatk večeri u razgovoruuz čašu vina i poneki domaći kolačić.IvAn

- 38 -II Z Ž II V O T A Z A JJ E D N II C EMeđunarodno ljetno slavljeVelika potražnja za kolačimaPrekrasan subotnji dan rane jeseni obećavao jeuspješno predstavljanje HKZ-a na međunarodnomljetnom slavlju, međutim počelo je suprotno našimželjama. Pri postavljanju štanda naišli smo na nekenepredvidive teškoće, ali nažalost i neke koje su se uzmalo dobre volje lako mogle izbjeći.Vrijedne pomagačice, Katarina Ott i Nada VišakNaime, najprije je nastao problem oko postavljanjakola za prodaju jela i pića, koja smo za ovu prilikuposebno pribavili. Nismo ih smjeli postavit u prvi redtj. uz ostale šatore i pavilione jer nisu pristajala ikvarila su sveopću sliku. Ipak uz dosta rasprave došlismo do obostrano prihvatljivog rješenja, u prvomredu postavili smo naš uobičajeni štand pod šatorom,a kola smo postavili 2-3 metra iza njega, u drugi red.Vic je bio vrlo dobar!Iako smo dakle prigodom pripremanja štanda doživjeliniz neprilika ipak smo s nadom u dobar posjet iugodne susrete s našim i stranim posjetiteljimanastojali rješavati nepredviđene probleme mirno i bezljutnje.Ples folklorne grupe HKŽ je nagrađen burnim pljeskomPravi problem je nastao kad smo shvatili da su namvoda, hladnjaci i svi priključci u kolima iza štanda, pasmo u kolima hladili piće, i pekli srdele, a prodavali ihna štandu ispod šatora. Tako smo cijelo poslijepodne icijelu večer hodali od šatora do kola, pogotovo štosmo i čaše prali u kolima. Bilo je to dosta naporno, alitješilo nas je dobro poslovanje.Posjetitelji štanda bili su uglavnom Nijemci i bili suvrlo zadovoljni našim vinima i kolačima.Folklorna grupa mladih HKŽ pod vodstvom PereBriševca, koja je nastupila u kulturnom programu,

- 39 -zaista je oduševila ne samo nas Hrvate nego igledatelje strance i Nijemce.svojoj zemlji.Kao i uvijek do dugo u noć radili su vrijedni članoviUprave HKZ, jer bez njihova truda ne bi se na ovomslavlju ni znalo da u Wiesbadenu ima Hrvata.Nastup folklorne grupe HKŽLijep sunčan dan, šarolik folklorni program, velikiizbor jela i pića privukla su i ovaj put mnoštvostranaca koji su se osjećali bar za nekoliko sati kao uZasluženo osvježenje za mlade folklorašeŠtefica KolumbićDruženje u prirodiU podnožju brežuljkastog lanca Taunus smješteno jemnogo lijepih i zelenih površina koje pružajuidealne uvjete za odmor i zabavu. Jedno takvomjesto je i izletište Platte, na cesti Wiesbaden-Taunusstein, u neposrednoj blizini ceste, a ipakzelenilom i stablima zaštićeno. Da je na visiniosjeća se i po svježijoj klimi jer svaki izletnik,napuštajući nesnosnu vrućinu u gradu, radosno jeiznenađen ugodnom osvježavajućom klimom. Takoje bilo i ovog dvadesetog lipnja, u nedjelju, kada suse članovi HKZ okupili da i ove godine uz roštiljprovedu nekoliko zajedničkih trenutaka, ispričajunovosti proteklih dana ili mjeseci, jer današnjevrijeme nudi malo mogućnosti za češća druženja.Nažalost bio je to i moj zadnji susret s BiserkomCrnković, nekoliko međusobno izmijenjehihrečenica bile su nam posljednje. Nedugo nakonovog izleta izgubila je bitku u borbi s rakom. Čudanje osjećaj koji obuzme čovjeka kada nam umrenetko blizak, drag i poznat. Treba prihvatitičinjenicu da ga više ne možemo sresti na ovom i nasličnim mjestima. A već sutra će za nekoga jedandrugi dan i događaj biti posljednji. Iako smo na toveć pripremljeni uvijek nas iznenadi nečija smrt.Okupilo se oko tridesetak članova HKZ-a, njihovihprijatelja i članova uže obitelji u koju ubrajam inekoliko djece. Kao što sam već napomenulavrijeme je bilo idealno za izlet. Okupljanje je počelooko dva sata poslije podne. U maloj kolibici koja senalazi na samoj granici šume i proplanka već jezapaljen ugljen u roštilju. Neki su zauzeli mjesta naklupama ispred kolibice, ljudi su se zabavljalirazgovorima i osvježavali pićima. Svi su ponijelinešto za jelo ili piće, neku salatu, kolač, ispečenikruh ili domaću kavu. A bilo je i domaćeg vina ipiva. Iznenađuje znalačka priprema, jer ne bi semoglo reći da je ijedna sitnica nedostajala, sve je tušto zatreba: pribor za jelo u svim varijantama, maležlice, velike, posebne za salatu i tome slično,papirnati i platneni ubrusi, čaše staklene kao iplastične, otvarači za pivo i vino. Sve te sitnice kojese često traže i u vlastitom domaćinstvu ovdje subile nadohvat ruke. Kad se meso počelo peči naotvorenom roštilju, kakav, moram priznati, prijenisam vidjela i koji je vrlo praktičan, jer se možeokretati oko svoje osovine, dizati dalje od vatre ispuštati bliže njoj, njegov miris je privukao i onezabavljene najživljim razgovorom. Druženje jenastavljeno uz pun tanjur, pričama na klupama,šetnjom šumskim putićima. Nijedno ovakvookupljnje ne može proteći bez lijepe pjesme. Upredvečerje dana koje u ljetnjim mjesecima nastupaprilično kasno društvo se počelo razilaziti.Udruženim je snagama brzo pospremljena malakolibica, pokupljeni ostatci i u tren je sve opetizgledalo kao da danas ovdje nije ni bilo izletnika.Zadnji posjetitelji su se još jednom okrenuliprovjeravajući pogledom je li sve u redu iopraštajući se, zadovoljni ovim danom, krenuli usmjeru parkirališta.Kornelija Reitel

- 40 -II N M E M O R II A MBiserka Crnković1939. – 2004.dobiva mjesto službenice u poduzećuHoechst (Kalle) u kojem radi sve do svogumirovljenja 1996.Hrvatskoj kulturnoj zajednici pristupa1996. godine i vrlo aktivno djeluje u njenojkuglačkoj skupini.Biserka je bila uzorna i cijenjena radnica,nježna i požrtvovna supruga, majka i baka.Bila je vrlo snažna osoba, vedra duha ičvrste volje.U utorak, 16. rujna 2004. godine, u Horst-Schmidt klinici u Wiesbadenu, preminulaje, nakon duge i teške bolesti, BiserkaCrnković, dugogodišnja članica Hrvatskekulturne zajednice Wiesbaden.Biserka je rođena u Zagrebu 5. svibnja 1939.godine kao prvo, od dvoje djece, obiteljiFanike i Mihe Ruklić. Osnovnu i srednjutrgovačku školu pohađala je u Zagrebu.Odmah po završetku škole zapošljava se utrgovačkom poduzeću Slavonija, a potom upoduzeću Janko Gredelj, gdje će upoznatiBranka Crnkovića, svoga budućeg supruga,bivšeg vratara zagrebačkog Dinama.Biserka i Branko vjenčali su se u Zagrebu1961. godine, a 1965. odabiru put mnogihhrvatskih iseljenika i odlaze u Njemačku.Nastanjuju se prvo u Münchenu, a godinudana kasnije u Wiesbadenu, gdje BiserkaDomovini Hrvatskoj, svom rodnomZagrebu i Vodicama u Dalmaciji, gdjeCrnkovići posjeduju kuću i gdje su boravilipo nekoliko mjeseci godišnje, bila je vrloprivržena. Usprkos svoje teške bolestiodlazi ovo ljeto još jednom u Vodicevođena jakom željom da posljednji putosjeti miris mora i borova, da je ogrijedomovinsko sunce i da se oprosti odrodbine i prijatelja. Kratko nakon povratkau Wiesbaden, na kraju snaga, iako sesvojom bolešću hrabro nosila, nakonvišegodišnje nade, borbe i naposljetkumuke nalazi svoj konačni mir.Za Hrvatsku kulturnu zajednicu je to jošjedan gubitak dragog i vjernog člana iprijatelja. Biserka će nam ostati u dragomsijećanju kao vedra i vesela osoba, uvijekspremna na pomoć i podršku.Pogrebni obred održan je 22. rujna 2004. nagradskom groblju u Biebrichu. Od nje su seoprostili suprug Branko, kći Renata, sinRobert, unuci Helena i Christoph te drugičlanovi obitelji kao i mnogobrojni prijatelji,kolege i članovi Hrvatske kulturnezajednice Wiesbaden.(BAn)

Hrvatski župni dom "Kardinal Franjo Kuharić"Holsteinstr. 15A, ugao Waldstr, WiesbadenO B A V I J E S T IRedovni otvoreni sastanci predsjedništva HKZ-a Wiesbaden28. siječnja 2005., 17 satiVježbanje folklorne skupine HKZ-a WiesbadenSvakog četvrtka u 19 satiTečaj služenja računalomOd veljače 2005. svakog četvrtka u 19:00 satiUpisi i obavijesti: u vrijeme održavanja tečaja ili nazovite na telefon: 06128-42483, pošaljite faxna broj: 06128-45856, pošaljite e-mail: rijec@web.de, andrivo@freenet.de ili pišite na adresu :Kroatische Kulturgemeinschaft, Postfach 3747, 65027 WiesbadenKatolička zajednica Maria HilfKellerstr. 37, WiesbadenKuglana: Kuglanje za članove HKZ-a WiesbadenSvake prve i treće subote u mjesecu od 19 do 22 sataUred CaritasaAlcide-de-Gasperi-Str. 1, WiesbadenKnjižnica HKZ-a WiesbadenTečajevi hrvatskoga jezikaBranko Mrše, Emser Str. 3, WiesbadenPosuđivanje knjiga svake srijede od 14 – 18 satiNapredni IUpisi i obavijesti:Početni I . Branko Mrše,Početni II . tel.: 0611-5290349Dragi roditelji !Besplatno učenje hrvatskoga jezika za Vašu djecu u okviru njemačke školeodržava se u F. L. Jahn Schule ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkomod 15:00 do 17:15 sati.Pismena ocjena uvodi se djeci u njemačku svjedodžbuna polugodištu i na kraju godine.Za sve obavijesti javite se nastavnici Štefici Kolumbić na telefon 422746Slike na zadnjoj stranici ovitka (članak o izletu na str. 2):Gore: Članovi HKZ-a Wiesbaden u Rothenburg-u Lijevo dolje: Grupa članova svodičem-dragovoljcem Ivanom Čirkom na božićnom sajmu. Desno dolje: Marta je nešto lijepo poželjela !