Ruđer Bošković 1/2

RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ1711 - 1787

Ruđina mladostRuđer Josip Bošković, u kući zvan Ruđe, rođen je 18.svibnja1711. u obiteljskoj kući u Dubrovniku.U kojim se prilikama razvijao Ruđe kod kuće, kakve su biletada javne prilike u gradu?- pisma sestre Anice daju sliku Ruđina roditeljskog doma,iz kojega su izašla tri redovnika i jedna “dumna”, u njemu jevladala atmosfera sabranosti i duhovnih razmišljanja temolitavaRuđe je prvu obuku dobio od dum Nikole Nichea,ispovjednika i kapelana u crkvi sv. Nikole.Poslije, kao i ostala njegova brađa, polazi školu udubrovačkom isusovačkom Kolegiju, u kojem je učiogramatiku, humanioru i retoriku.

Ruđino školovanjeVeć u vrijeme svoga školovanja odlikovao se velikomnadarenošću, te je prigodom njegova odlaska iz Kolegijaoznačen kao ”mladić velikog obećanja”.U pratnji brata Bara uputio se 1725. u Rim da u središnjemisusovačkom zavodu za viši studij nastavi nauke.Ulazeći u Rimski kolegij Ruđe je znao da nastavlja studijena najpoznatijoj visokoj školi isusovačkog reda. Svrha jete ustanove bila da pruži studentima teološki, filozofski iliterarni odgoj.Najniži stupanj nastave Gramatica trajao je 3 godine. Daljistupanj nastave bila je Retorica u trajanju od jedne ilidvije godine (tokom koje se posebna pažnja posvećivalapismenim radnjama u pogledu stila pisanja i elegancijejezika, što je Ruđi poslužilo tečnosti njegovih brojnihstihova, rasprava, poema).

tudij filozofije je trajao tri godine. Prva je godina obuhvaćalaAristotelovu Logiku, druga Aristotelovu Fiziku. Studijmatematike vršio se prema Euklidu uz dodatke astronomije.Treće godine studirao se Arisototelov spis O duši, Metafizika iEtika idr.tudij teologije trajao je četiri godine.okom školovanja redovito se dopisuje s obitelji, a u 1731. u vezinastavka studija matematike i fizike u Rimu, piše: “I buditeuvjereni da sam tako zadovoljan sa svojim stanjem, da kada bihimao u svojoj ruci sva kraljevstva svijeta, sva bih pustio...”Tehnička škola dobiva imepo Boškoviću

a svog educiranja u Parizu 1760. osjeća da ne gospodari udovljnoj mjeri novim sredstvima diferencijalnog i integralnogračuna, pa piše Baru: “ Ja najprije ćutim koliko sam slab uonemu što ovi prvi džeometri ovamu stimaju...er u velikomkalkulu jes toliko od njih do mene, koliko od mene do ovijehdruzijeh jezuvita; kad govorim od njih, govorim od dva, iliti tri, eni ovdi mnogo velikijeh kalkulatura, a nije ih ni po svijetu, to titrudan poso, i valja rano počet...”Boškovićevo je vrijeme školska godina počinjala početkomstudenoga, a završavala potkraj kolovoza. Na predavanjima sepazilo na to da se gradivo ne diktira. Da se pobudi i održizanimanje slušača, imale su važnu zadaću diskusije, i toprivatne svake subote,a javne svakoga mjeseca, koje su vodilinastavnici.Gimnazija s Ruđinim imenom

ošković je 1732. prema propisima Reda (isusovaca) morao vršitiučiteljsku službu, što čini u Rimu predavajući “Gramatiku”,potom u Fermu gdje je predavao na isusovačkom Kolegiju.kolovanjem i radom, uz vrlo bogat društveni život i poznanstva,Ruđe posjećuje razne destinacije u Europi, a u nekima od njihprivremeno djeluje i živi gdje stiče mnoga poznanstva,primjerice: Rim, Pavija,Fermo, Carigrad, Pariz itd.rvi plodovisobita Boškovićeva nadarenost, žilava energijaneumornost kojima je pristupao svakom poslu,velike razvijena sposobnost da se intenzivno dugostanokoncentrira oko problema pa da poslije ustane od posla čil isvjež izrodili su uz ostale dužnosti 1736. i pisanje niza rasprava

njima je Ruđe iznosio svoje rezultate u području čiste iprimijenjene matematike, mehanike, fizike, geofizike,astronomije i geodezije.početku njegova naučnog rada nalazimo ga baveći seproblemima astronomije, a prva radnja nosi naslovsunčevim pjegama”, u kojoj navodi dvije metode zaodređivanje elemenata vrtnje Sunca oko osi.rostor, vrijeme i gibanje u Boškovićaanimljivo je Boškovićevo poimanje vremena i gibanja. Njega nezadovoljava ni Newtonov ni Leibnizov pojam prostora, radineodređenosti u razlikovanju dijelova u tim prostorima.

vi tragovi njegovih ideja o prostoru i vremenu nalaze se uraspravi “O djeljivosti tvari i počelima tijela” , u kojima piše dasu “vrijeme i mjesto (locus) tako izvan (extrinseca) bivstva stvarda bilo koja tvar jedanko može postojati u jednom vremenuradije nego u drugom i u jednom mjestu radije nego u drugom,premda, ako postoji, mora nužno postojati u nekom vremenu i unekom mjestu”.uđer razlikuje dva prostora.dan je samo “imaginaran” čistaišljevina, predmet metafizike.o je prostor kojeg razmatraeometrija. On je beskonačan,atematički neprekinut i djeljivez kraja u manje dijelove.rugi je fizički, realan prostor koji nije “ nešto što postoji bez tijelagibanja”.

jegovo je tvrdo uvjerenje da “ doista ne znamo ništa što se tičeapsolutnoga, a o relativnome jedva nešto (nonnihil)”, a naposeda se apsolutno gibanje “ uopće ne može razlučiti odrelativnoga ne učine li se nedokazane fizičke pretpostavke”.pćenito je Ruđerovo shvaćanje odnosa čovjekova uma spramspoznaje svijeta prožeto idejom relativnosti. “ Sve je relativno usamoj prirodi.”

Zvjezdarnica u BreriRuđin trud i pažnju “osjećala” je zvjezdarnica u Breri, čiji jeosnivač postao na molbu rektora Kolegija. Iz Pavije(mjesto boravka oko1760-te godine) je često dolazio uBreru nadgledati rad.Za rad u zvjezdarnici izradio je Bošković velik program, aovo su neke od brojnih predviđenih aktivnosti :-opažanje pomrčina Sunca i Jupiterovih mjeseca-određivanje neprekinutog gibanje Sunca-određivanje trajanja vrtnje Sunca pomoću Sunčevih pjega-u trajanju od 18g. odrediti Mjesečev prolazmeridijanom,njegov prividni promjer

otrenje Saturna i Jupiteraromatranje i opažanje kometa..oškovićevi posljednji danijiečničkim izvještajem Caccini i i Valcamonica iscrpno opisujuRuđerovo stanje: “...pa je bilo sve jasnije da se samimdjelovanjem na moralne sposobnosti ne može bolesnikupomoći, nego da se bolest mora liječiti kao pravo istinsko ludiloTada se još činilo da je bolest bliže melankoliji nego mahnitostiAli napadaji su se mijenjali u takvoj raznoličnosti i žestini da selako moglo predviđati da će Bošković ubrzo sasvim izgubitium...”

Časopis naslovljen po našemvelikom znanstvenikuuđer umire 13. veljače 1787., a posljednje počasti mu odajubrojan puk i velegrađani na zadušnici vođenoj Boškovićevimučenikom, suredovnikom i prijateljem Brnjom ZamanjomBrnjine su riječi:” Ako je ikada postojao dubrovački građanin kobi mogao s pravom zahtjevati od sviju nas, koliki god smo serodili u ovom gradu , najveće znakove časti, dobrostivostiharnosti srca, to je svakako on, Gospari Senatori Ruđer JosipBošković...Takva mu je bila ljubav prema otadžbini u svakodoba njegova života kakva je samo mogla biti u građanina vrlogrodoljublja...”

O Boškovićevimosobinama,sklonostima...ugo je vremena vodio život u samoći svojih studija, ali kada jesilom prilika počeo zalaziti u društva, došla je do izražajanjegova osobita društvenost.ržanje preuzetih obveza, privatnih i javnih, smatrao je pitanjemčasti.nogo je držao do dobrobiti rodnoga grada, izvršio je važnediplomatske poslove za Senat u Dubrovniku. Skrb zaDubrovačku mladež i njen odgoj čest je predmet njegovihpisama kući. Ruđerov je nacionalni osjećaj, dakle vrlo živ.osta rašireno mišljenje o njemu bilo je da je tašt, tj. sklonprevelikom cijenjenju svojih zasluga. Dosta je teško podnosiokritike i prigovore.

o prirodi je bio iskren. Svoje rezultate i metode nije kriobojažljivo, nego ih saopćavao prijateljima usmeno i pismeno.Kritički je u svojoj nutrini sudio o svojim dostignućima kada jeza to postojao razlog.sklonosti i ljubavi prema geometrijskim istraživanjima dolazila jedo izražaja njegova osobita živost i duhovitost razmatranja,originalnost u gledanju na činjenice, uživanje u promatranjuelegantnih odnosa i likova. “...Ala je lijepa geometrija kada se unju ulazi kako treba, razvijajući klice u jedinstvu misli”.uđerov boravak u Rimu bio je dobra prilikaupoznavanje velikog broja uglednika.eć kao mlad čovjek našao se na izvanrednompažačkom mjestu za praćenje i ocjenjivanjeogađaja u vrijeme kada se odlučivalo odbini Europe, ali drugih dijelova svijeta.

vom isusuovačkom Redu ostaje vjeran i ne želi ga napustiti, čakni kada je u Vatikanu donesena odluka da se Red raspusti.pogledu umjetnosti imao je obilje zgoda da istanča ukus usvakoj njenoj grani (slikarstvu, arhitekturi..).io je vrlo osjetljiv na ljepote prirode. Dar opažanja bio je u njemuvrlo razvijen.jegovo je stvaranje većinom nosilo oznaku originalnosti iaktualnosti jer je pratio naučne časopise, a kada nije bioaktualan, bio je on taj koji je otvarao nove horizonteistraživanjima pretečama na putu neslućenih područja.to je Boškoviću uvelike olakšavalo njegov golemi trud bilo jeizvanredno pamćenje i neumornost u radu, zajedno sa lakoćomstvaranja.io je intuitivan, ali i kritičan i strog.inila ga je mješavina oštrine uma i izravnog,gurnog zora usmjerenog na problem.

Epigram“Odavde, ljudski rode, odavde porazmještene oko sjajnogSunca pogledaj zvijezde što se vrte po višnjim prostorima.Ako te je Descartes uvjerio da se u ispunjenom svemiruzvijezde okreću zamršenim vrtlozima, spoznat ćeš dušeotrgnute slijepom vrtnjom i promjene sreće i neumoljivokolo. Ako pod vodstvom Newtonovim držiš da kroz prazanprostor obilaze zakrivljenim putovima privlačeći setajanstvenim ugovorom (zakonom), naučit ćeš kojimvezama vuče častoljublje srca muževa, zlato srca starca,a požuda srca mladića. Do te je mjere navike ljudske isurovu sudbinu sam Tvorac stvari urezao u nebesacrvenkastim znakovima”.

LITERATURAŽeljko Marković, " Ruđe Bošković"1. i 2. dio,posebno izdanje odjela za matematičke, fizičke itehničke nauke, Zagreb, 1969.Iva Mrša