Predromaničke crkve na području Kaštela - Sucurac.info

Crkveno graditeljstvoPoložaj starih kaštelanskih crkava (1. Sv. Juraj na Putalju, 2. Sv. Kuzam i Damjan, 3. Sv. Martin ili Gospa od Kruga, 4. Sv. Mihovil, 5. Sv.Lovro, 6. Sv. Juraj u Radunu, 7. Sv. Nikola na groblju, 8. Sv. Juraj u Žestinju, 9. Stomorija, 10. Sv. Nofar, 11. Sv. Marta)Posebnost je Kaštela da su dvije najpoznatijestare crkve smještene naistonim i zapadnim rubovima patako na neki nain i uokviruju Kaštela.One su ak i na odreen nainpovezane u povijesnim izvorima.Rije je o crkvi Sv. Juraj od Putaljana istoku i Sv. Marti u Bijaima nazapadu. Stoga emo se sve crkveupravo tim redom, od istoka premazapadu, opisati u ovome prikazu.Sv. Juraj na PutaljuPutalj je prirodnim strminama zašti-en brežuljak koji se uzdiže na južnimpadinama Kozjaka iznad KaštelSuurca. Na brežuljku i oko njegaima više izvora vode pa je brežuljakpo tome vjerojatno i dobio ime (odlat. rijei puteus ili puteolus kojaznai bunar). Tu je nekada bilo prapovijesnonaselje i ilirska gradinaiji su tragovi pronaeni u arheološkimistraživanjima od 1988. do 1994.ispod srednjovjekovnih i antikihostataka. Prapovijesne su naslagezabilježene u istonom dijelu zaravniuz današnju crkvu i uz padinu premasjeveroistoku, ali su znatno ošte-ene i poremeene antikim i srednjovjekovnimgradnjama i grobovima.Ipak pronaeni su i tragovi jednebolje ouvane nastambe (vjerojatnoiz bronanog doba) s ostatcima podaod gline. Vjeruje se da je na istonojstrani brežuljka bilo još nekoliko takvihnastambi. U njima je i oko njih pronaenoak 2700 ulomaka posua. [1].Na ovom su lokalitetu tijekom obnovecrkve u dvadesetim godinama prošlogstoljea uoeni tragovi iz ranijegrimskog razdoblja. Iako je pronaenomnogo ostataka keramike, novcai alata, sauvani su neznatni tragoviTlocrt raznoraznih arheoloških nalaza na Putaljugraenja. Otkrivena je tek jedna manjacisterna sjeverno od sadašnje crkve,a o drugim graevinama svjedo-e tek kameni ulomci i mnogobrojniusitnjeni komadii fresaka. Rije jeo najmanje jednoj zgradi koja je imalaproelje sa stupovima i oslikanu stijenui koja je možda bila mali hram.Ostatci nekih kamenih nadgrobnihnatpisa upuuju da su se možda naovome dijelu salonitanskog agerapokapali i bogatiji i ugledniji graa-156 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Crkveno graditeljstvoni obližnjega atikoggrada. No to je najranijerimsko razdoblje posveizmijenjeno kasnijim gradnjamai srednjovjekovnimprekopavanjima [2].Novija su revizijska i sustavnaistraživanja pružiladokaze da na Putalju osimtragova života iz prapovijesnogai ranoga rimskogdoba ima ostataka kasneantike i ranoga kršanstva.Otkrivena je jedna zidanagrobnica s bavastim svodomi dio višebojnog podnogmozaika s repom paunai bogatom pletenicom,što je dio opeprihvaenekršanske scene sa dvanasuprotna pauna s posudomkoja simbolizira izvorživota.Arheološko nalazište ispred crkve Sv. Jurja na PutaljuPogled sa sjevera na crkvicu i arheološko nalazište na PutaljuOd graevinskih elemenata i kamenogacrkvenog namještaja najboljeje sauvana kamena nadvratna gredas tri uklesana križa. Pronaeno jemnogo ulomaka stakla i uspjelo serekonstruirati nekoliko staklenih uljanihlampa koje su se rabile tijekomliturgije te trokraki lani koji je vjerojatnoslužio za kandilo. O postojanjuprijašnje ranokršanske crkvesvjedoi i injenica što je predromanikacrkvica imala mramorni pleternicrkveni namještaj, a to je mogaobiti samo preklesani antiki materijal.ini se da je starokršanskikompleks stradao za avaro-slavenskeprovale u prvoj polovici 7. st. [3], [4].Srednjovjekovno je razdoblje ostavilona Putalju brojne arheološkepotvrde i one se, iako nisu ravnomjernorasporeene, mogu pratiti sve do16. st. i poetka novog vijeka kadase iz straha od turske opasnosti putaljskikompleks, kao i danas, svodisamo na obilježavanje blagdana crkvenogtitulara Sv. Jurja – 23. travnja.Poetkom 9. st. nalaze se prvi tragoviponovnog iskorištavanja ovogaprostora u ostatcima nekoliko starohrvatskihgrobova, vjerojatno u vrijemenastanka predromanike crkveSv. Jurja.Naime, kao što smo ve rekli, crkvaSv. Jurja na Putalju, što je est izborsveca zaštitnika na našoj obali i pokojoj se zove današnje gradsko naseljeKaštel Suurac, spominje seskupa s crkvom Sv. Marte u Bijaimau najstarijim hrvatskim ispravamaknezova Trpimira i Muncimira.Prijepisi su njihovih darovnica iz 16.i 18. st. pronaeni 1934. u župnomuredu u Kaštel Suurcu, a danas sejedan primjerak uva u riznici novežupne crkve (stara crkva iz 16 st. sru-GRAEVINAR 60 (2008) 2 157

Crkveno graditeljstvošena je u saveznikom bombardiranju1943. i od nje je ostao samo zvonik),a preostali u Nadbiskupskomarhivu u Splitu, našoj najstarijoj povijesnojustanovi. Valja rei da se užupnoj crkvi u Kaštel Suurcu uvai nadvratnik najstarije crkve s natpisomiz 7. st.Trpimirova je darovnica (isprava, povelja)izdana 852. na dan 4. ožujka(to je inae Dan grada Kaštela) ispredcrkve Sv. Marte u Bijaima i u njojse prvi put kao ime spominje Hrvatskai Hrvat. Naime Trpimir (845.-864.)je u ovoj povelji na latinskom jeziku,koju neki nazivaju rodnim listomhrvatske državnosti, za sebe doslovnonapisao "knez Hrvata milošuBožjom" (dux Croatorum iuvatesmunere divino).Pažljiviji itatelji ovih naših natpisasjetit e se da je Trpimir u Rižinicamakod Solina izgradio benediktinskisamostan i da mu je za crkvu trebalonešto srebra i crkvenih knjiga.To je posudio od splitske crkve iovom darovnicom potvruje ono štoje toj crkvi poklonio njegov prethodnikknez Mislav (oko 835. - oko 845.)te umjesto duga daruje Splitskoj biskupijicrkvicu Sv. Jurja u Putalju("in loco qui dicitur Putalio"), posjedu Lažanima i na Mosoru skupa skmetovima. Muncimir (izmeu 888.i 892.-910.) pak u svojoj povelji, kojuje izdao takoer u Bijaima 28.rujna 892., potvruje ispravu svogprethodnika (navodno je bio njegovnajmlai sin) jer je došlo do sporaizmeu ninskoga i splitskog biskupabaš oko crkve Sv. Jurja na Putalju.Spomenute su se isprave temeljitoistraživale i o njima postoji opsežnaliteratura, ali su brojne povijesne,paleografske i diplomatike analizepotvrdile njihovu autentinost te velikupovijesnu vrijednost. Povelje,posebno Trpimirova, svjedoe i oorganizaciji ondašnje KneževineHrvatske i o njezinoj snazi, ali i nedvojbenoo tome da je crkvu Sv. Jurjana Putalju izgradio knez Mislav okooko crkve nije bilo pokapanja, ali sekrajem 11. st. poinje oblikovatinovo groblje, što je vjerojatno bilaposljedica klinijevske crkvene reforme(prema benediktinskom samostanuCluny u Francuskoj) u dobapape Grgura VII., iji je glavni pristašau našim krajevima bio splitskinadbiskup Lovro (1059.-1099.) kojije u posjedu držao župu Sv. Jurja. Stom reformom zapoinje romanika ucrkvenom graditeljstvu i znatne promjeneu organizaciji unutrašnjegacrkvenog prostora. Primjerice tadanestaju oltarne pregrade, koje estospominjemo u ovim našim prikazima,i baš su na ovoj crkvi ostatcikao spolije pronaeni u grobovimaili na zemlji, ali i uzidani u betonskoproelje crkve iz 1927.Poetkom 12. st. dolazi do rušenjapredromanike crkve i njezina smanjivanja,a veliina odgovara dimenzijamaruralnih romanikih crkavajer to više nije vladarska zadužbina,ve župna crkva. Pretpostavlja se daje potom na poziciji romanike crkvekrajem 14. st. izgraena nova iskromna gotika crkva od koje jesauvana etvrtasta apsida i dio stražnjegzida. Upravo je u to vrijeme(1392.) splitski nadbiskup AndrijaBenzia (1388.-1413.) za obranu svogposjeda na obali izgradio Kaštel Su-urac. Pokopi su prestali u 16. st.kada je izgraena crkva Gospa odHladih, gdje je i danas groblje KaštelSuurca.Sadašnja crkva Sv. Jurja na Putalju (vide se ostatci prijašnje gotike crkve)823. godine, kako i piše na ploi nasadašnjoj crkvi izgraenoj 1927. uast tisugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva[5].Teško je otkriti i izgled i veliinupredromanike crkve, posebno stogašto je esto mijenjana i preureivana.Sasvim je sigurno imala apsidu iravni zaelni zid, a ini se da zidovini s unutrašnje ni s vanjske stranenisu bili rašlanjeni. Neko vrijemeTada je prestalo intenzivno iskorištavanjetog drevnog svetišta koje jeneprimjereno obnovljeno 1927. Tekje 1995. konano ureen cijeli kompleksi crkva prikladno ureena uz600. obljetnicu nastanka Kaštel Su-urca. Kompleksu je vraena i sakralnafunkcija, ali je postao i izletniko-planinarskipunkt te je kao prvi uKaštelima dobio obilježje arheološkogparka [6], [7].No za nedavnoga smo posjeta moglizakljuiti da su namjere jedno, a stvarnostsasvim drugo. Da bi to stvarno158 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Crkveno graditeljstvobio arheološki park, ili barem neštošto na to slii, trebalo bi prilaze znatnobolje oznaiti i uz crkvu, s ijeg jepoložaja prekrasan pogled na cijeliKaštelanski zaljev, postaviti višejezinenatpise koji bi namjernicimaobjasnili svu slojevitost i važnosttoga lokaliteta. Ne bi bilo na odmetda je i crkva, barem u ljetnim mjesecima,otvorena za posjetitelje. Sadašnjesu kamene ploe koje obilježavajuobnove u prošlom stoljeu ispranekišom i potpuno neitke.Ostale crkve istonih isredišnjih dijelova KaštelaCrkva Sv. Kuzme i Damjana uKaštel GomiliciZna se da je kralj Zvonimir 1078.darovao samostanu benediktinki izSplita posjed u Kaštelanskom polju ida su one pokraj svog imanja u 12 st.izgradile crkvu Sv. Kuzme i Damjana.Tlocrt crkve Sv. Kuzme i Damjana (prijeotkria tragova ranokršanske crkve)Izgraena je u romanikom stilu, namjestu prijašnje nekropole i starokršanskecrkve i više je putapregraivana i preureivana. Oko teje crkve u Kaštel Gomilici nastaloslikovito staro groblje, nedaleko odmora i u blizini sadašnje župne crkve.Inae su benediktinke u 16. st. zazaštitu svojih posjeda izgradile naotoiu Gomile etvrtastu utvrduzvanu Kaštilac, po kojoj je naselje idobilo ime, iako se u prošlosti nazivaloi Kaštel Opatica. Meu zidineutvrenja uselili su se žitelji Gornjei Donje Kozice nakon što su im Turcirazorili dotadašnja naselja, a poslijesu gradili i izvan zidina.Crkva Sv. Kuzme i Damjana s velikim trijemomCrkva Sv. Kuzme i Damjana svecimakojima je posveena (tzv. "svetivraevi" poeli su se u našim krajevimaslaviti u vrijeme Justinijana) ibrojnim antikim nalazima u svojojblizini, osobito sarkofazima i reljefnimulomcima uzidanim u okolnekue, odavno pobuuje pozornost ipretpostavku da je izgraena na ostatcimaantikoga i ranokršanskoglokaliteta. To su potvrdila i novijazaštitna istraživanja koja, koliko sezna, još uvijek nisu objavljena. Ispodranoromanike crkvice pronaeni suostatci ranokršanske graevine kojaje nastala unutar i na temeljimaantikoga gospodarstva. Toj je crkvicipripadala i polukružna apsida inekoliko zidova koji se na nju nadovezuju,ali i ostatci mozaika i sarkofaga.Tako je, ini se, potvrena davnapretpostavka don Frane Bulia o postojanjustarokršanskoga groblja natome prostoru.Pronaeni su i ulomci dekorativnognamještaja najstarije crkve. Gotovoje u cijelosti sauvan i plutej oltarnepregrade te manji kapitel. Tehnologijaizrade i dekorativni detalji upu-uju na poetak 5. st.Sadašnja crkvica Sv. Kuzme i Damjanamala je crkvica nerašlanjenihzidova s polukružnom apsidom, a posredini je rašlanjena pilastrima kojinose bavasti svod. Ispred crkve senalazi veliko, otvoreno i natkrivenopredvorje. Tlocrt antike graevinekoji se dijelom nalazi ispod nje nikadnije objavljen [4].Sv. Mihovil u LažanimaLažani se kao lokalitet i naselje iznadKaštel Kambelovca spominjuve u Trpimirovoj darovnici, a sadašnjaje crkva bila izgraena u rustinomranoromanikom stilu na istaknutomstrmom brijegu koji dominiraokolnim prostorom. To je manjacrkva širokih zidova s oblom apsidom(dimenzija 7,15 x 5,85 m), aunutrašnjost joj je rašlanjena s tripara dubokih niša. U sredini apside,koju ispunjava ozidani i neizvornioltar, sauvan je originalni prozor.Crkva je spomenuta u jednoj ispraviiz 1104. te u spisima ženskoga benediktinskogsamostana u Splitu 1171.U prošlosti je u više navrata stradalai obnavljana. U obnovi poetkom20. st. u rustino poploenom podupronaeni su ulomci rimskih skulpturai starokršanskih natpisa iz 5. i6. st. Ti su nalazi potvrdili postojanjegroblja neke manje kršanskezajednice nastale oko nepoznate crk-GRAEVINAR 60 (2008) 2 159

Crkveno graditeljstvoTlocrt crkve Sv. Mihovila i užeg okolišave. No i oko srednjovjekovnecrkve tako-er je nastalo grobljekoje je 1924. sondiralodruštvo Biha, alirezultati, osim rimskihnalaza u ploniku, nisunigdje publicirani.Crkva se obnavljala i1952. pod nadzoromCvite Fiskovia. Posljednjiju je put nakonzaštitnih iskapanja ikonzervatorskih zahvata2000. obnavljaoMuzej hrvatskih arheološkihspomenika usuradnji s Državnomupravom za zaštituspomenika kulture.Tada je uoeno da jeapsida temeljena nasjevernoj strani nastrmoj litici, a na juguna nasipu. Pronaenisu i ostatci starijegaplonika koji je nešto viši odsadašnjega.Na zapadnom je dijelu litice u 15. ili16. st. podignuta omanja okruglakula radi zaštite polja i ljudi odupada turskih snaga s Klisa.Sadašnja crkva Sv. MihovilaPronalazak starokršanskih i rimskihostataka pokazuje mogunostpostojanja starokršanske crkve igroblja. Nisu meutim pronaeninikakvi drugi tragovi, a to se objašnjava[8] injenicom da se na strmojstijeni uklanjaju tragovi svih prijašnjihgraevina koji bi mogli smetatistabilnosti nove zgrade. Ima meutimi stajališta [4] prema kojima suti ostatci ukopani u pod crkve bilipreneseni iz Kruševika, smještenoganešto južnije, s kojim su Lažani usrednjem vijeku tvorili zajednikužupu. Tamo je na starom groblju,koje je i sadašnje groblje Kaštel Kambelovca,bila posveena nesumnjivonešto mlaa crkva Sv. Martina kojase sada zove Gospa na Krugu iliGospa od Sniga. Iako na proeljusadašnje crkve stoji da je bivša crkvaSv. Martina utemeljena 1104. ida su je utemeljili didii, svojevrsnostaro seljako plemstvo, ini se daništa drugo ne upuuje na ranokrš-ansku ili predromaniku crkvu osimtitulara Sv. Martina koji je u našekrajeve došao s franakom vlašu.Inae i stanovnici Lažana i Kruševikanaselili su se u 15. st. oko cilindrinogkaštela koji je izgradila splitskaplemika obitelj Cambi, doseljena izFirence. Štoviše stanovnici Kruševi-Crkva Sv. Martina ili Gospa na Kruguka izgradili su i svoje posebne utvrde,što je za ono razdoblje zaista biojedinstven sluaj [4], [8].160 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Crkveno graditeljstvoCrkva Sv. Lovre na BalavanuTlocrt crkve Sv. Lovre i okolišaCrkva Sv. Lovre nalazi se na poetkuistaknutoga polukružnog brijegana padinama Kozjaka u Kaštel Lukšiu,koji se nazivao i Kaštel Vituriprema trogirskoj plemikoj obiteljikoja je podigla središnji i najveikaštel na granici negdašnjega splitskogi trogirskog podruja. Kamenitase litica s crkvom nazivala Balavan(259 m n.v.), a poput potkove je zatvaralaovei prostor s terasastim padinama.Te padine razdvaja vododerinapotoka koji protee u zimskom ikišnom razdoblju. Terase se iznadpotoka nazivaju Ostrožine, a nazivdolazi od ruševina sela Ostrog. Tajje toponim u svojim mnogobrojniminaicama (Ostrovica, Ostrovo, Zaostrog…)jedan od najrasprostranjenijihslavenskih naziva za utvrde navisoravnima i brežuljcima. Inaebrojni povijesni dokumenti svjedoeo naselju i utvrdi didia, starohrvatskihnasljednika ili baštinika zemlje,koja su bila u sastavu ranosrednjovjekovnekliške županije.Didii su bili pripadnici slobodnogseljaštva na podruju nekih hrvatskihžupanija (posebno na sadašnjempodruju Kaštela i Poljica) koji suposjedovali vlastitu zemlju (plemenšinu,bašinu) i obraivali je samiili uz pomo težaka. Iz njihovih suse redova regrutirali vojnici i izdvajaliplemii darovnicama kralja ilifeudalaca. Isto su se tako diobomzemlje na manje dijelove (ili uzurpiranjemfeudalaca, crkve i gradskihkomuna) didii stapali s pukom. Poljikaje republika primjeropstanka didikogadruštvenog ureenja,a na podruju Kaštelanjihov je utjecaj prestaou 13. st. pod utjecajemgradskih komuna,ali su se obiaji iprava biranja župnikaodnosno upravitelja"didikih nadarja"(zemljišta darovanihcrkvicama) iz srednjegvijeka (Sv. Marija odŠpiljana odnosno Stomorijai Sv. Ivan odBirnja) ouvali do 19. st.Glavno proelje i unutrašnjost crkve Sv. LovreZna se da je Ostrog za Arpadovia,a vjerojatno i prije, bio sjedište kraljevskogpodžupana. Autonomijumu je ukinuo Ludovik I. Veliki(1342.-1382.) koji je definitivnopripojio Ostrog trogirskoj komuni.Stanovnici Ostroga su se krajem 15.st. zbog turske opasnosti preselili unovoosnovano utvreno naselje naobali.Neosporno je da je osim crkve sasrednjovjekovnim grobljem na Balavanubila i prapovijesna gradina saširokim suhozidnim bedemima. Naostatcima te gradine bila je podignutai srednjovjekovna utvrda u duljini60-70 m koja je pratila strmu padinuna vrhu litice.Na utvrenom je brijegu ispod gotovookomitih litica bilo prostranonaseljeno podruje na kojemu jeskupljena velika koliina prapovijesne,rimske i srednjovjekovne keramike.Istraživanja su obavljena tijekom2000. i 2001. godine.Crkvu prvi put spominje nezaobilazniToma Arhiakon jer su je Splianibili porušili 1226. godine, a tadaje stradalo i ostroško groblje. Crkvaje ini se odmah bila obnovljena, aponovno je razorena za turskih provalau 15. i 16. st. i na njezinu jemjestu u 18. st. podignuta sadašnjacrkva, vjerojatno u istim gabaritima.To je inae manja jednobrodna crkvas oblom bavastom apsidom. Vjerojatnoje slino izgledala i prvotnacrkva ostatci koje su potpuno uklonjenijer su ležali na goloj stijeni [10].GRAEVINAR 60 (2008) 2 161

Crkveno graditeljstvoZa nedavnog smo posjeta uoili daje podruje u crkvu obilježeno kamenomploom i hrvatskim barjakom,a plou je postavio Mjesni odborKaštel Lukšia 1998. na blagdanVelike Gospe.Crkva Sv. Jurja u RadunuCrkva Sv. Jurja u Radunu, srednjovjekovnomnaselju smještenom najužnim padinama Kozjaka iznadTlocrt crkve Sv. Jurja u Radunuzapadnoj i na južnoj strani, s tim štomanji južni ulaz djeluje reprezentativnijejer ima kameni nadvratnik. Svanjske je strane crkve površina svihzidova rašlanjena plitkim nišamakoje poinju od podnožja, a završavajupolukružnim lukovima pod strehomnovijega krova. Tako ukrašenezidne ožbukane plohe svrstavaju ovucrkvu meu znaajnije i ljepše spomenikepredromanikoga graditeljstvau Dalmaciji.Prvi spomen o crkvi potjee iz 1189.,ali nema sumnje da je znatno starija.U blizini crkve Sv. Jurja nalazilo sesrednjovjekovnom groblju na kojemje 1860. podignuta crkva Sv. Nikolei ureeno novo groblje. Ta crkva KaštelStaroga podignuta je na mjestupredromanike crkve koja se tako-er zvala Sv. Nikola od Podmorja[9], [11].Lokaliteti upitne sakralnosti ilipredromanikog nastankaCrtež crkve Sv. Jurja u RadunuPogled s jugoistoka na crkvu Sv. Jurja u RadunuKaštel Staroga, jedina je predromanikakaštelanska crkva iz 10. ili 11.st. koja je sasvim sigurno sauvanau izvornom obliku. Nalazi se u blizinisadašnje željeznike stanice uKaštel Starom, nekad se nazivala iSveti Juraj od Podmorja, a trogirskipovjesniar iz 17. st. Pavao Andreiszove je "Sv. Juraj u Orišac pod Šušnjare".To je izdužena jednobrodna crkvana koju se nadovezuje izboena pravokutnaapsida. Crkva je duga 8,8m, široka 5,25 m, a apsida je duga1,3 m. Ima dva ulaza, po jedan naI unutrašnjost je rašlanjena, a po triuska pilastra sa svake strane dijelecrkveni prostor na etiri dijela. Pilastrisu meusobno povezani polukružnimlukovima i pridržavaju crkvenisvod koji je u posljednje vrijeme rekonstruiran.U svetištu se nalazi kamenaoltarna menza na jednom kamenomstupu.I Radun je kao i sva ostala potkozjakanaselja bio napušten (što danasviše nije sluaj) kada je 1481. trogirskivlastelin, humanist i vojskovoaKoriolan Cipiko (ili ipiko) u KaštelStarom na morskoj hridi izgradiokaštel koji je s kopnom bio spojenpokretnim mostom. Napuštena i oronulacrkva bila je obnovljena 1794. itada joj je iznad proelja dodan zvonikna preslicu koji je na zahtjev stru-njaka uklonjen za obnove u osamdesetimgodinama prošlog stoljea.Na širem podruju Kaštel Suurca,posebno u blizini mora, ima lokalitetaza koje se vjeruje da imaju ranokršanskoili predromaniko podrijetlo,ali je i sakralno i predromanikopodrijetlo ili nedovoljno istraženoili upitno. Jedan smo takav lokalitetve spominjali, doduše ne napodruju Kaštela ve na podrujuSolina nekoliko kilometara istonije,kada smo govorili o salonitanskimgrobljima i grobnim bazilikama (Gra-evinar 12/2007., str. 1101-1103) ispomenuli groblje sjeverno od amfiteatrasa srednjovjekovnom crkvomSv. Nikole. Na slici je ak i manjitlocrt te crkve koja se naziva i crkvomNevine Djeice i koja vjerojatnouva uspomenu na obližnju teškouoljivu ranokršansku baziliku. Noi sam pogled na sadašnji izgled teobnovljene crkve, s velikim kame-162 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Crkva Sv. Nikole u Solinu sjeverozapadno od amfiteatranim prozorima, zvonikom na preslicu(ako se ne radi o neprimjerenojobnovi), svjedoi da nije rije o predromanikojcrkvi.Posebno mnogo moguih ranokrš-anskih crkava ima na podrujuKaštel Suurca koje se nasluujuprema gustoi i uestalosti antikih iranokršanskih ulomaka. Na lokalitetuSustjepan, zapadno od naselja,na krilima velikoga nacionalnog zanosapokušavalo se još krajem 19.st. istražiti mogue ostatke crkve Sv.Stjepana za koju se držalo da je podignutakao zadužbina hrvatskihvladara. Nažalost to se izjalovilozbog imovinsko-pravnih problema.Toponim, dimenzije i ulomci sarkofagaupuivali su na ranokršanskugraevinu u sklopu veega antikogsklopa. Meutim to je sada nemogueprovjeriti jer je na tome mjestuizgraen veliki tvorniki kompleks.Bilo je tragova ranokršanskih nalazai na prostoru nadbiskupskog kaštelai na predjelu Krtine, ali i na predjeluTrstenik gdje je prije nekolikomjeseci u moru otkrivena brodskakonstrukcija. Tamo su se oekivalitragovi predromanike crkve Sv.Silvestra, ali pretpostavke dosad ni sim nisu potvrene.Na podrujima istonih i srednjihKaštela, dakle Kaštel Gomilice iKaštel Kambelovca, gdje su utvrdegradili splitski plemii i crkveni velikodostojnici,te u naseljima KaštelLukši i Kaštel Stari, gdje su obrambenegraevine gradili trogirski plemii,takoer nema ranokršanskih ipredromanikih sadržaja. A oni kojise ponegdje spominju potjeu izrazdoblja romanike ili gotike [4].Crkva Gospe od Stomorije ili Sv. Marije od ŠpiljanaCrkveno graditeljstvoCrkve u zapadnim dijelovimaKaštelaCrkva Gospe od Stomorije ili Sv.Marija od ŠpiljanaIako su tri kaštelanska naselja KaštelNovi, Kaštel Stari i Kaštel Lukšipotpuno povezana i razlike jemeu njima vrlo teško uoiti, ipaksmo se zbog koncentracije starihcrkava i konfiguracije terena u zale-u odluili da Kaštel Novi i KaštelŠtafili odvojeno smjestimo u zapadnopodruje Kaštela. Inae su uobi-ajeni nazivi Gornja i Donja Kaštela,a odnose se na istona i zapadna.Crkva Stomorija, zvana još i Gospaod Stomorije ili Sv. Marija od Špiljana(Spilana), nalazi se u polju iznadnaselja Kaštel Novi i u njoj seod 15. st. od štuje udotvorna slikaGospe od Stomorije. Tamo su stanovniciŠpiljana, prvoga srednjovjekovnogapotkozjakog sela, izgradili1189. godine svetište Sv. Marije odŠpiljana odnosno Stomorije, kako sevrlo brzo uobiajilo govoriti u svakodnevnomgovoru. Crkvu su osnovalikao beneficij ili ve spomenuto"didiko nadarje" i na taj nain steklipravo izbora župnika koji se izdr-GRAEVINAR 60 (2008) 2 163

Crkveno graditeljstvožavao od njegova prihoda, a njihovisu nasljednici to svoje pravo iskorištavalisve do 19. st.Današnja je crkva na istome mjestupodignuta u 18 st., a u prvu su crkvu,u zid crkvene apside, bili ugraenifragmenti starokršanskog reljefakoji prikazuje dva dupina i križ. Naimeta je crkva nedvojbeno bila izgraenau okružju antikih ostataka,na negdašnjem dobru splitskog nadbiskupa,gdje je gotovo sigurno bilastarija ranokršanska graevina. Nato upuuju obzidani izvor žive vodena kojemu je crkva podignuta, ranokršanskifragmenti iz apside, ali ištovanje Bogorodice koja se osobitopoela slaviti nakon Efeškog koncila431. i za Justinijanove vladavine, ašto je bilo povezano s dogmom oKristovoj božanskoj naravi. NikadaDio Biblijskog vrtase meutim nije istraživalo kako jeto starokršansko zdanje izgledaloniti koliko je bilo veliko. Vjerojatnoje bilo slinih tlocrtnih odnosa kaosadašnja crkva iako je teško povjerovatida je apsida bila toliko velika.Ipak ono što se s ovom crkvom iprostorom oko nje dogaalo u posljednjihdesetak godina svakako zaslužujepunu pozornost. Na poticajprofesorice Ivne Buan, oko crkveje utemeljen ve nadaleko poznatBiblijski vrt, a jedan je od poticajabio drugi dolazak pape Ivana PavlaII. u Hrvatsku kada je blagosloviosadnicu masline. Tu su posaeneraznovrsne biljne vrste koje su spomenuteu biblijskim zapisima, u krajobrazugdje su vjeito meusobnopovezani rasli empresi, masline, vinogradii smokve, ali i makija, dra,brnistra i sl.U ovome su lijepom vrtu, ureenoms ljubavlju i djejom pažnjom, posa-ene raznovrsne domae i stranebiljke, primjerice tu je tzv. Judinodrvo ili judi (Cercis siliquastrum)na koje se prema legendi objesioJuda, ali i stara sorta vinove lozekaštelanski crljenak, u svijetu, posebnou Kaliforniji, poznatiji kao zinfandel,a ija je domovina upravo uovom kraju. Središte je upravo crkvaStomorija koja se nalazi na zapadnompodruju i iji se izvor pitke vodenalazi pod samim oltarom. Tu je prostorsauvan u nepromijenjenom obliku,a sauvani su i prikladno oblikovanizateeni stoljetni empresi,topole i slino raslinje. Pokraj crkvetee potok, takoer zvan Stomorija,obale i prilazi kojega su prikladnoureeni. Na tzv. Gospinoj njivi, pravokutnojestici meu postojeimvinogradima, ostvarena je ili se ostvarujebiblijska slika motiva i simbolike.Na uskoj površini prema sjeveru,koji nosi puki naziv Jidro,ureuje se spomen na hrvatske velikaneije je djelo inspirirano Biblijom.Tu su uz postojee masline itrajnice postavljeni spomen-kameniMaruliu, Kranjeviu, Meštroviu isl. Biblijski je vrt ureen na temeljuidejnog rješenjaDobrile Kralji i arhitektaEde Šegvia[4], [7].Valja rei da su se istanovnici Špiljanaodselili prema obalikad je 1512. PavaoAntun Cipiko izgradioljetnikovac i uznjega utvreno naseljeza seljake i težakeiz potkozjakih sela.Kaštel Novi je dugovremena bio podrujegdje se tražio iz dokumenatapoznati benediktinskisamostanSv. Petra od Klobuka(ili Klobuca). Dugose vjerovalo da se nalaziona lokalitetuMiri, sjeverno od KaštelNovoga, jednomod najstarijih i najve-ih graevinskih sklopovau Kaštelanskompolju iji ostatci mjestimice imajuzidove od nekoliko metara, ali su uglavnompod zemljom ili raslinjem[4]. No kako uope nije dokazanasakralna namjena toga sklopa, vjero-164 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Crkveno graditeljstvojatno je rije o rimskoj graevini zakoju je se zna da je bila ruševina veu 13. st. kada je samostan postojao.Potom se poelo tvrditi da je samostanbio tono na mjestu današnje župnecrkve Sv. Petra apostola. To nedvosmislenotvrdi, a ini se i dokazuje,i jedna upravo tiskana knjiga [12].Sv. Juraj od ŽestinjaCrkva Sv. Jurja od Žestinja nalazi sena podruju negdašnjega sela Žestinj-Miran koje se prostiralo duž obronakaplanine Treanice (najviša visinaTlocrt crkve Sv. Jurja od ŽestinjaJužno proelje i apsida crkve Sv. Jurja od Žestinja602 m n.v.), sjeverno od Kaštel Štafiliauz lokalnu cestu prema zaleu.To je srednjovjekovna crkva s krajaili poetka 11. st., vjerojatno sauvanogaizvornog izgleda, koja nemazvonik nego samo improviziranozvono iznad ulaza, a zna se da jezvonik na preslicu znaajka romanikograzdoblja. Na crkvi se posebnoistie lijepo ukrašeni kameni nadvratniksa stiliziranim lišem i križemiznad ulaznih vrata, a bogatstvomobrade upuuje da je možda iz nekeranokršanske crkve, posebno stogašto se radi o kamenu kakvoga nemau ovim krajevima.Inae to je jednobrodna izduženacrkva nerašlanjenih zidova s vanjskei s unutrašnje strane. Ima etvrtastui ponešto izduženu apsidu kojaje nešto niža od glavnog svoda i takoerpokrivena kamenim ploama,što bi moglo znaiti da u prošlostinije mnogo obnavljana. Unutrašnji ivanjski zidovi su ožbukani. Zbogiznenaujue malo podataka u strunojliteraturi o toj crkvi, teško je sasigurnošu išta precizno rei o njezinustropu, posebno što se prematlocrtu zakljuuje da nema nikakvihpojasnica. No kako je crkva bila zatvorena,pažljivim motrenjem krozmale poluotvorene prozore ini seda smo utvrdili kako se radi o bavastomsvodu iznad apsida i iznadglavnog broda. Crkva ima uska predromanikavrata i vrlo mali i uskiprozorski otvor u apsidi. Kamenomobrubljeni prozori pokraj ulaza nazapadnom proelju vjerojatno sunaknadno dodani. Sve u svemu inise da je rije o jednoj rustinoj predromanikojcrkvi koja je bila župnacrkva jednoga srednjovjekovnog naselja,prije nego što su se njegovistanovnici povukli u kaštel s dvorištemu Kaštel Štafiliu, danas poznatkao Rotondo, koji je 1508. na morskojhridi izgradio Stjepan Stafileo,inae trogirski vlastelin grkog podrijetla.Oko crkve je prostrani plato s empresimai borovima. To je staro grobljena kojemu je nekad bilo i steaka,a zabilježeno je da je na jednombio ugraviran i polumjesec [4], [7].Kako je rije o ak treoj staroj crkviu Kaštelima koja je posveenaSv. Jurju, vojniku i mueniku, ali izaštitniku ratara i vegetacije iji jespomendan 23. travnja, ne treba iskljuitini poganskog boga vegetacijeZelenog Jurja, kao inspiratoraraširenosti njegova kulta meu starimdoseljenim Kaštelanima.Crkva Sv. NofraKako se crkva Sv. Jurja u Žestinjunalazi u udolini sasvim je sigurno daje bila župna crkva. No crkva Sv.Nofra nalazi se na nevelikom vrhubrda Veliki Bija (208 m n.v.), vjerojatnona mjestu negdašnje gradinei osmatranice i tono iznad pistedanašnje zrane luke Split. Vjerojatnose radi o zavjetnoj crkvi ili crkvikoju su koristili stanovnici naseljado kojega je vodio inae zaštienistari Javorski put.Ako smo bili iznenaeni nedostatkomliterature o crkvi Sv. Jurja uŽestinju, ovdje smo bili potpunozbunjeni jer nismo pronašli ak nipodatak radi li se uope o predromanikojcrkvici, a nismo uspjeli pronaini jedan njezin tlocrt. Naimelatinski natpis ugraen iznad ulazagovori o temeljitoj obnovi crkve1475., a to znai da je izgraena znatnoprije. Na veliku starost prvotnecrkve upuuje i svetac kojemu je crkvaposveena – Sv. Nofar odnosnoGRAEVINAR 60 (2008) 2 165

Crkveno graditeljstvoSv. Onofrije. Taj se svetac, isposniki pustinjak iz 4. st. slavi i u zapadnoj,ali znatno više u istonoj crkvi,dok je u nas, posebno u Dalmaciji,vrlo rijedak. Nešto se eše sree uIstri, a to je vjerojatno posljedicaGlavno proelje crkve Sv. Nofrasnažnoga i ranoga bizantskog utjecajaiz sjedišta egzerhata u Ravenniu ranom srednjem vijeku.Ime tog sveca je grko, a potjee odegipatskog izraza koji otprilike zna-i "onaj koji je stalno dobar". Živioje u pustinji Gornjeg Egipta te sedrži za jednog od pustinjskih otaca.Sv. Onofrije je proveo u pustinji, premapredaji, više od pedeset godinaživota, imao je potpuno bijelu kosu ibradu koja mu je sezala do poda, akako je živio bez odjee nosio je pojasod liša. Hranio se samo rijetkimpustinjskim biljem i datuljama palmekoja je izrasla pokraj njegove elije.Nesumnjivo se radi o vrlo staroj crkvici,koja je poslije u više navratatemeljito preureena, a možda i iznovaizgraena. ini se da je crkvaposlije bila posveena i Sv. IvanuEvanelisti.Crkva Sv. Marte u BijaimaRekli smo ve da su crkve s istonogai zapadnog kraja kaštelanskogpolja, crkva Sv. Jurja od Putalja icrkva Sv. Marte u Bijaima, meusobnopovezane, a povezuju ih knezoviTrpimir i Muncimir i njihovepovelje iz 852. i 892. Naime u timse poveljama, pisanim ispred crkveSv. Marte, govori o darivanju crkveSv. Jurja i njezinih posjeda splitskojbiskupiji. Crkva Sv. Marte nalazi sena granici trogirskoga i donjokaštelanskogapolja, pola kilometra odbrežuljka Bija, a taj se predio pocrkvi naziva Stombrate. Vjeruje seda je uz tu crkvu od 9. do 11. st. bilojedno od povremenih sjedišta hrvatskihvladara. Po tom je lokalitetunazvano i Hrvatsko društvo za istraživanjedomae povijesti Biha, kojegaje 1894. u Splitu osnovao donFrane Buli. To je društvo arheološkiistraživalo šire podruje Splita iotkrilo brojne starohrvatske spomenike.Prekinulo je rad 1941. za talijanskeokupacije.Upravo je društvo Biha od 1902.do 1905. provelo i prva temeljitaistraživanja na ovom lokalitetu. Znase da je tu bilo rimsko naselje Siculii da ga je osnovao rimski car Klaudije(41.-54.) za veterane VII. i IX.legije koji su mu ostali vjerni zaSkribonijeve pobune 42. u Dalmaci-Crkva je nedavno nesumnjivo temeljitoobnovljena, a ureen je i okolniprostor te postavljen ovei kamenikriž. Rije je o manjoj jednobrodnojcrkvi s bavastim svodom i polukružnomapsidom, ali je oltar ukrašenraznobojnim mramorom iz razdobljabaroka.Jedan od crteža istraživanja crkve Sv. Marte poetkom 20. st. (desno su možda ostatcivladarskog dvora)166 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Crkveno graditeljstvoTlocrt ranokršanske i predromanike crkve u Bijaima nakon revizijskih istraživanjaji. Tu su bile rimske nastambe i gospodarskezgrade, a pronaeni su ibrojni ostatci rimske materijalnekulture.Nakon pada Salone ovo su podrujenaselili Hrvati i tu je bilo jedno odsjedišta njihove kneževine. Stoga neudi da je na tom prostoru otkrivenajedna od najstarijih starohrvatskihcrkava – crkvaSv. Marte. Pronaenisu i brojni kameni spomeniciod starokršanskogdo predromanikogdoba, a posebno seistiu dijelovi osmerokutnogciborija (oltarneRekonstrukcija izgleda ranokršanske crkve u Bijaamanadgradnje) koji je rekonstruiran iima dijelove natpisa u kojima se spominjeSv. Marta, a danas se uva uMuzeju hrvatskih arheoloških starinau Splitu. Pronaeni su i kameninadratnici s uklesanim imenima akonai prezbitera Gumperta koji supripadali stambenim graevinama.Upravo to ime, titular crkve Sv. Marta(koja je kao plemkinja obraenicamuena i stradala 270. zajedno s cijelomobitelji za Aurelianovih progona,a žena je Sv. Marisa te majkaSv. Audifaksa i Sv. Abahuma) 1 i vjerojatnopostojanje zapadnoga ulaznogzdanja (westverka) u srednjovjekovnucrkvu, svjedoe o utjecajuFranakoga Carstva na prve hrvatskevladare i na pokrštavanje Hrvata.Uostalom ve smo spominjali i progonjenogafranakoga propovjednikaGottschalka koji je boravio nadvoru kneza Trpimira.Istraživanja na lokalitetu Bijai bilasu prožeta golemim nacionalnim nabojem,a društvo Biha istraživanjaje vodilo u više navrata. Radove suuz povremene konzultacije s donFranom Buliem, koji je obavljao istruni nadzor, izvodili tadašnji društvenisuradnici Pavle Ergovac, trgo-Ostatci ranokršanske i predromanike crkve Sv. Marte1 esto se brka sa Sv. Martom, sestromLazara kojega je Isus oživio i Marije koja jezdušno upijala svaku njegovu rije.GRAEVINAR 60 (2008) 2 167

Crkveno graditeljstvoDio ostataka i sadašnja crkva Sv. Martevac, i Pavao Perat, student prava, kojisu, iako amateri, precizno vodilidnevnik i dokumentaciju o nalazima.Otkriveni su ostatci trobrodnepredromanike crkve s pravokutnomapsidom na temeljima kasnoantikegraevine iji su zidovi djelomiceiskorišteni. Pronaeno je i mnogoulomaka kamenog namještaja, uglavnomukrašenog pleternom keramikom.Bilo je pronaeno i mnogo grobovakojima istraživai nisu poklanjalipreveliku pozornost.Kako je taj vrijedni arheološki lokalitetu meuvremenu bio potpuno zapušteni pomalo zaboravljen, Institutza arheološka istraživanja iz Splitaobavio je temeljita revizijska istraživanjakoja su trajala od 1967. do1969., a 1970. je obavljena konzervacijaistraženih dijelova. Istraživanjasu vodili Dušan Jelovina i DasenVrsalovi, a najvrjedniji nalaz biloje otkrie polukružne apside ranokršanskebazilike koja je bila u neposrednojblizini predromanikecrkve Sv. Marte. Otkriven je i krsnizdenac pod plonikom sadašnje crkveSv. Marte, koju je 1908. dao izgraditidon Frane Buli jer je prijašnjuiste veliine bio srušio zbog brojnihvrijednih ugraenih ulomaka.Otkriveni su i ostatci mozaika teulomci kamenoga crkvenog namještai sarkofaga. Istraživan je cijeliprostor oko temeljnih ostataka crkveSv. Marte i dio kolnoga puta na sjeveru,ali nije, nažalost, prostor južnood crkve jer se radi o privatnom vlasništvu,a tu su ve prije nasluenimnogi zidovi, vjerojatno i vladarskogadvora i gospodarskih zgrada.Otkriveno je i 28 grobova.Ranokršanska je bazilika imala širokupolukružnu apsidu, vjerojatno itri broda, a prema dekorativnoj skulpturigraena je vjerojatno krajem 6.st. Sjeverni joj je zid bio dio prijašnjerimske graevine. Predromanikacrkva Sv. Marte izgraena je naostatcima te bazilike, i to u tri faze.Najprije je izgraena jednobrodnacrkva s pravokutnom apsidom, potomsu ugraeni etvrtasti stupoviime je dobivena trobrodna osnova,a u treoj su stupovi povezani i pridodanzvonik (westwerk) na zapadnomproelju.Od kraja 9. st. crkva Sv. Marte se nespominje u dokumentima do 1185.kada je na crkvenom saboru u Splitupripala splitskoj nadbiskupiji. Premajednoj u prijepisu sauvanoj ispravi1197. bila je obnovljena i tada je posveenaSv. Marti i Sv. Ivanu Krstitelju.Možda je tada dobila svoj konanitrobrodni izgled. Koliko je dugo bilau funkciji nije poznato jer mogla jestradati u nizu okršaja što su se natom podruju vodili od 13. do 17 st.(tatarska provala 1242., sukobi Spli-ana i Trogirana u 13. st., ratovi hrvatsko-ugarskihkraljeva i Mleanau 14. st., protuturski ratovi tijekom16. i 17. st.). Nova je mala crkvicaizgraena s južne strane u neposrednojblizini u 17. st., a potom ponovno,kao što smo rekli, u 20. st.Crkva Sv. Marte i cijeli lokalitet uBijaima jedan je od najvrjednijih inajpoznatijih hrvatskih arheološkihnalazišta kojemu je posveena cijelajedna mala biblioteka. U ovom smonapisu uglavnom rabili jedno izdanjeStarohrvatske prosvjete iz 1999.koja je u cijelosti posveena tom lokalitetu[13], [14], [15], [16].Za nedavnoga smo posjeta zakljuilida je prava šteta što taj vrijedan arheološkilokalitet nije do kraja istražen,odgovarajue zaštien, prikladno obilježeni predstavljen brojnim posjetiteljimai namjernicima onako kakoto zaslužuje. No to je, nažalost, vrloest sluaj koji smo i prije uoili naprostoru izmeu Splita i Trogira.ZakljuakPrikazali smo sve ranokršanske,predromanike i ranoromanike crkvekoje su se nalazile na podrujuKaštela. Naješe se radi samo ocrkvama koje su graena na negdašnjimlokalitetima, ali i takve crkveuvaju uspomenu na negdašnje vrijednei lijepe graevine. Neke su odnjih, posebno Sv. Juraj od Putalja iSv. Marta u Bijaima, izuzetno vrijedneza hrvatsku prošlost i baštinu.Šteta je ipak što se unato znatnimulaganjima za te lokalitete vrlo malozna ili se neodgovarajue predstavljaju.A bilo bi potrebno, barem zapoetak, samo nekoliko putokaza inapisa na panoima.168 GRAEVINAR 60 (2008) 2

Neke su crkve, unato brojnim nedaama(od ratova, industrijalizacijei divlje gradnje) koje su se osobitoodražavale na tom relativnom uskompojasu od Kozjaka do mora, ipakuspjele sauvati svoj izvorni izgled iatraktivnost, poput crkve Sv. Jurja uRadunu. Posebno raduje i injenicada su se za neke druge crkve, poputStomorije, pronašli i dodatni sadržajikoji su obogatili i oplemenili prostor,kao što je to sluaj s Biblijskimvrtom. Možda je upravo to primjerkoji bi trebalo slijediti, dakako neizravno. ini se da je ipak uvijek potrebnosamo malo više dosjetljivosti.Pripremili:Krešimir Regan, Branko NadiloIZVORI[1] ae, S.: Putalj u prapovijesti, Putalj –katalog izložbe, MHAS, Split, 1997.[2] ae, S.: Putalj u ranijem rimskomrazdoblju, Putalj – katalog izložbe,MHAS, Split, 1997.[3] Fadi, I.: Putalj u kasnoj antici, Putalj– katalog izložbe, MHAS, Split, 1997.[4] Migoti, B.: Ranokršanska topografijana podruju izmeu Krke i Cetine,JAZU, Zagreb, 1990.[5] Budak, N.: Knezovi, kraljevi, biskupi –slike iz davne hrvatske povijesti,Slobodna Dalmacija, Split, 2005.[6] Buri, T.: Putalj u srednjem vijeku, Putalj– katalog izložbe, MHAS, Split, 1997.[7] Rapani, Ž.: Solin u starohrvatskodoba, MHAS, Split, 1996.[8] Buri, T.: Sv. Mihovil u Lažanima,Starohrvatska prosvjeta III. (2000.),27., str. 23-27[9] Vidovi, M.: Splitsko-makarska nadbiskupija– župe i ustanove, Splitskomakarskanadbiskupija, Split, 2004.Crkveno graditeljstvo[10] Buri, T.: Sv. Lovre – Balavan, Starohrvatskaprosvjeta III. (2000.), 27., str. 29-34[11] Jelovina, D.: Starohrvatsko kulturnoblago, Mladost, Zagreb, 1986.[12] Duvnjak, M.: Župna crkva Sv. Petraapostola u Kaštel Novome, Muzejgrada Kaštela, Kaštel Lukši, 2008.[13] Gjurašin, H.: Arheološka istraživanjakod crkve Sv. marte od 1902. do 1905.godine, Starohrvatska prosvjeta III.(1999.), 26., 7-96[14] Jelovina, D.: Starohrvatska crkva Sv.Marte u Bijaima, Starohrvatskaprosvjeta III. (1999.), 26., 97-107[15] Ani, M.: Od vladarske curtis dogradskog kotara, Starohrvatskaprosvjeta III. (1999.), 26., 189-235[16] Marasovi, T.: Bijai u svjetluprouavanja srednjovjekovnih vladarskihrezidencija, Starohrvatska prosvjetaIII. (1999.), 26., 335-362GRAEVINAR 60 (2008) 2 169