OLIMP 40 - rujan 2011. - Hrvatski Olimpijski Odbor

Broj 40 / rujan 2011.ISSN 1331-9523OLIMPIJSKE NADE:Donna VekićDJECA I ŠPORT:Djeca fizički sve slabijaŠPORTSKA TERMINOLOGIJA:Dva kotača ili brza stopalaHOO20 godina(1991. - 2011.)Hrvatski olimpijski odborJacques Rogge:"Čestitamvam nasvemu!"Velikih20godina

OLIMPIJSKE NADE:Donna VekićDJECA I ŠPORT:Djeca fizički sve slabijaŠPORTSKA TERMINOLOGIJA:Dva kotača ili brza stopalaBroj 40 / rujan 2011.20 godinaSadržaj6 42HOOVelikih 20 godina16 44Olimpijske nadeDonna Vekić20 482429Olimpijske legendeIvica JelićNastanak modernog športaBicilizamPrilogPovijest hrvatskog športaSportska televizija - intervjuJacques RoggeDjeca i športDjeca fizički sve slabijaZnanost i športPogled iz neke druge perspektiveNaslovna stranica:Predsjednik MOO-a Jacques RoggeJacques Rogge:"Čestitamvam nasvemu!"HOOHrvatski olimpijski odborVelikih20godinaZa nakladnika:Josip ČopHrvatski olimpijski odborTrg Krešimira Ćosića 11, 10 000 ZagrebGlavni urednik:Ante DrpićUrednica priloga Povijest hrvatskog športa:Ana PopovčićUredništvo:Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, SinišaKrajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan ŠkoroProdukcija:M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 ZagrebOblikovanje i prijelom:Marin StojićOlimp 4

5256586062Prijevod:N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13,10 000 ZagrebTisak:Tehničar CopyservisKranjčevićeva 25a10 000 ZagrebNaklada:2000 primjerakaŠportska terminologijaDva kotača ili brza stopalaTreneri i športŠportske istine s rokom trajanjaŽene i športBadmintonMeđunarodne integracijeBijela knjiga o športuŠport na internetuFEIOliMp je časOpisHrvatskOgOliMpijskOgOdbOra.www.hoo.hrhoo@hoo.hrPoštovani čitatelju,u vremenu od izlaska posljednjeg broja časopisa Olimp dogodilo se puno značajnihšportskih događaja i natjecanja. Ali ono, što je najviše okupiralo nas, zaposlenike HOO-a injegove članice, svakako je bila priredba posvećena osnivanju HOO-a prije 20 godina.Bila je to prigoda da se, uz prisustvo najviših športskih dužnosnika, predsjednikaMOO-a g. J. Roggea, predsjednika Europskih olimpijskih odbora g. P. Hickeya,dopredsjednika Europskih olimpijskih odbora g. A.Kozlovskog, predsjednika nacionalnih olimpijskih odboraSlovenije g. Kocijančiča, Španjolske g. Blanca i Rumunjskeg. Morariua te uz prisustvo predsjednika RepublikeHrvatske i predsjednice Vlade RH i njihovih suradnikai niza drugih važnih gostiju, prisjetimo svih onih koji suna bilo koji način pridonijeli stvaranju, radu i napretkuHrvatskog olimpijskog odbora.Dio ove velike proslave održao se na prostoru ŠRC Jarun.Zamišljen je kao Festival športa uz suradnju s nacionalnimšportskim savezima koji su predstavljali i demonstrirali svojšport. Festival su pratile mnoge popratne aktivnosti, igre iaktivno sudjelovanje posjetitelja, poglavito onih mladih što Glavni tajnik Hrvatskogje za nas bilo i te kako važno.olimpijskog odboraDrugi dio proslave održan je u HNK-u. Bila je toSecretary General of thepromocija športa i športaša uz prigodan program.Croatian Olympic CommitteeHrvatska, Zagreb i HOO još su jednom svijetu pokazali daje Hrvatska mala zemlja velikih športaša i velikih športskihJosip Čop, dipl. oec.dosega.Treći, ne manje značajan segment kojim se „zaokružila“obljetnica, je monografija hrvatske olimpijske obitelji. Djelo koje je dalo retrospektivuhrvatskog športa kroz objektiv Hrvatskog olimpijskog odbora.Ponosni smo, dragi čitatelji, što smo imali povlasticu biti dio povijesti, a isto se takonadamo da ćemo biti i dio budućnosti Hrvatskog olimpijskog odbora, pa tako i hrvatskogšporta koji će, uvjereni smo, nastaviti jednako uspješno kao i u prošla dva desetljeća.Dear Reader,At the time of the release of the last issue of Olimp a lot of important sports events andcompetitions occurred. But what occupied us, employees and members of the COC themost, was no doubt the event dedicated to establishing the COC 20 years ago.It was an opportunity to - in the presence of top sports officials, the IOC President Mr. J.Rogge, the president of the European Olympic Committee Mr. P. Hickey, Vice Presidentof the European Olympic Committee Mr. A. Kozlovski, the presidents of the NationalOlympic Committee of Slovenia Mr. Kocijancic, Spain Mr. Blanco and Romania Mr.Morariu, the Croatian President and Prime Minister and their associates, as well as manyother important guests - remember all those who in any way contributed to the creation,operation and progress of the Croatian Olympic Committee.Part of this great celebration was held in the area of SRC Jarun. It was conceived asa Sports festival in cooperation with national sports federations which represented anddemonstrated their sports. The festival was accompanied by numerous other activities,games and active participation of visitors, especially those of young people which were forus of great significance.wThe second part of the celebration was held at the Croatian National Theatre. It was thepromotion of sports and athletes with a special program. Croatia, Zagreb and the COConce again showed the world that Croatia is a small country of great athletes and greatathletic performances.The third and no less important segment with which the anniversary was “roundedoff ” was the monograph of the Croatian Olympic family. This work gave a retrospective ofCroatian sports through the lens of the Croatian Olympic Committee.We are proud, dear readers, to have had the privilege to be a part of history, and we alsohope to be a part of the future of the Croatian Olympic Committee, including the Croatiansports that will, we believe, continue just as successfully as they have in the past twodecades.

20 godina HOOVelikih20godinaOlimp 6

Tekst: TOMISLAV POLJAKFotografije: FAH - HINAHrvatski olimpijski odbor 10. rujna 2011. obilježio je 20.godišnjicu osnivanja festivalom športa na RŠC Jarun te svečanomakademijom u HNK-u kojoj su prisustvovali predsjednik MOO-aJacques Rogge, predsjednik Europskih olimpijskih odbora PatrickJoseph Hickey, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednicaVlade Jadranka Kosor i brojni drugi uglednici7 Olimp

20 godina HOOBio je to dan za pamćenje,dan kao stvoren za veliku,“okruglu” proslavu. Cjelodnevnišportski praznik,primjeren dvadesetom rođendanukrovne hrvatske športske organizacije,popratili su vremenski uvjeti kakvese ne može ni naručiti. Tko nije bio naprvom dijelu rođendanske fešte Hrvatskogolimpijskog odbora na Jarunu,vjerojatno se pita zašto su vremenskiuvjeti bitni za svečanost koja je kulminiralau Hrvatskom narodnom kazalištu.Samo kulminirala, naglašavamo,jer se HOO potrudio da 20. obljetnicuosnutka proslavi, kako i priliči takvomjubileju, i s onima kojima se uvijeknajviše raduje - budućim naraštajima.Dakle, krenimo kronološki... Športskodruženje na Jarunu u subotu 10.rujna, točno dva desetljeća nakonosnivanja HOO-a u zagrebačkom hoteluEsplanade, zamišljeno je kao prilikagrađanima da se bave športovima kojevole, ponešto nauče o onima koji ihzanimaju ili pak upoznaju njima nepoznatešportske vještine.Svaki savez dobio je priliku zaprezentaciju svoje “robe”, a (ne)očekivanesu se gužve stvorile oko “malih”športova. Primjerice, djeca su pohrlilana hokej na travi. Kada već na jarunskih+30 Celzijevih stupnjeva nije bilomoguće postaviti led, i trava je bilaprivlačna podloga za iskušavanje svepopularnijih palica...- Hokej je zakon! Nema veze što nijebilo leda, i na travi je bilo jako zabavno.Inače igram stolni tenis, ali i ovoJosipović odlikovaoRoggea i HickeyaPredsjednik Republike HrvatskeIvo Josipović odlikovaoje predsjednika Međunarodnogolimpijskog odboraJacquesa Roggea Veleredomkraljice Jelene s lentom i Danicom,te predsjednika Europskiholimpijskih odboraPatricka Hickeya Veleredomkralja Dmitra Zvonimira slentom i Danicom za osobitei iznimne zasluge u izgradnjidobrih odnosa između Hrvatskog olimpijskog odbora i drugih nacionalniholimpijskih odbora i športskih međunarodnih organizacija, te podizanjuugleda hrvatskog športa i Republike Hrvatske u svijetu.Zahvaljujući na odlikovanjima čelni čovjek svjetskog športa Rogge je istaknuoda su hrvatski športaši dali veliki doprinos međunarodnom športu:- Gotovo je nevjerojatno da zemlja od 4,5 milijuna stanovnika u 20 godinana olimpijskim igrama osvoji 27 odličja. Vaša zemlja je dala i veliki doprinosorganizaciji velikih športskih natjecanja, a ja sam prvi put u Hrvatskojbio 1987. tijekom Univerzijade. Hrvatska je imala velike športaše poputDražena Petrovića i Gorana Ivaniševića, ali imate i svijetlu športsku budućnostkoju morate graditi u tijesnoj suradnji HOO-a i državnih vlasti.Svečanom uručivanju odličja u Uredu predsjednika nazočili su predsjednikHOO-a Zlatko Mateša, počasnipredsjednik HOO-ai član MOO-a Antun Vrdoljak,glavni tajnik HOO-aJosip Čop,predsjednikHrvatskog kluba olimpijacaZoran Primorac tepotpredsjednik EOC-aAlexander Koslowski.Olimp 8

9 Olimp

20 godina HOOmi se sviđa - oduševljen je bio desetogodišnjiIvan kojeg je na manifestacijui druženje sa stotinama vršnjaka doveootac Predrag.Osim hokeja na travi, popularnisu na Jarunu bili i ostali “mali”, kao štoje pikado, gdje se stajalo u redu zapokuju partiju, kao i borilačke vještinesa svojim zanimljivim prezentacijama.Posla su imali i dečki i djevojke izplesnih sekcija, čiju su poduku tražilibrojni posjetitelji, ne samo oni najmlađi...- Ovo je naša budućnost, zbog njihsve ovo ima smisla. Prekrasno ih jevidjeti kako uživaju u športu - komentiraoje glavni tajnik HOO-a Josip Čop.Nakon simpatične priredbe na “zagrebačkommoru”, večer je ponudilapriliku za svečani dio proslave. HNKje poslužio kao savršena kulisa zaprisjećanje 20 trofejnih godina krozuspjehe najzaslužnijih športaša. Naravno,prijestolje su zauzeli olimpijskimedaljaši koji su samostalnoj Hrvatskojdonijeli 27 kolajni vječnoga sjaja.Od najtrofejnije hrvatske športašice,četverostruke olimpijske pobjedniceJanice Kostelić, preko najtrofejnijeHrvatskiolimpijci zaIztoka PucaOlimp 10

Gotovo kroz suze Dubravko Šimenc podsjetio je najednu tužnu sudbinu zbog koje je potresena cijela olimpijskaobitelj, i to ne samo hrvatska. Zlatni hrvatskirukometaš Iztok Puc, olimpijac koji je na trima olimpijskimigrama nosio dres tri različite države, rezultatimaje zadužio nekadašnju Jugoslaviju, Hrvatsku i Sloveniju.Danas legendarni lijevi vanjski igra najtežu utakmicu.Borba s rakom dodatno se zakomplicirala i mobiliziralanjegove kolege iz cijele bivše Jugoslavije.- Dok mi slavimo veliku obljetnicu, moramo misliti i naIztoka. Naša je dužnost pomoći mu na koji god načinmožemo - kazao je Šimenc u ime Kluba hrvatskih olimpijaca.11 Olimp

20 godina HOOJacques Roggeposjetio SportskutelevizijuPredsjednik MOO-a Jacques Rogge posjetioje i Sportsku televiziju, prvu nacionalnušportsku televiziju u svijetu, koja je u vlasništvujednog nacionalnog olimpijskogodbora.- Iskreno vam čestitam. Ovo je iznimanuspjeh projekta koji je izrastao iz preporukaMOO-a i mi smo od početka bili upoznati sprocesom stvaranja SPTV. Sportska televizijaje prva u svijetu takve vrste i sretan sam štodanas mogu biti s vama i osobno se uvjeritiu opravdanost i uspjeh SPTV-a. Bio sam namnogim televizijama širom svijeta, ali ovo jeipak posebno - kazao je Rogge.Glavni urednik Jura Ozmec naglasio je da jecilj SPTV-a otvoriti prostor svim športovimate potaknuti razvoj cjelokupnog hrvatskogšporta.- Želimo da naši gledatelji vide i one športoveza koje nisu nikada čuli ili imaju rijetkoprilike vidjeti, kao što su ragbi na pijesku,pikado, aikido, badminton, golf, softball...momčadi, rukometne reprezentacije, pa sve do športašakoji su nas oduševljavali, a poneki i iznenađivali u ovomdesetljeću - Filip Ude, Snježana Pejčić, a ranije i NikolajPešalov, braća Skelin...- Svi vi zadužili ste hrvatski šport i za to vammožemo samo reći jedno veliko hvala. Ostvarili ste rezultatekoji će zauvijek ostati zabilježeni u knjigama, azapamćeni u našim srcima - poručio je predsjednik Hrvatskogolimpijskog odbora Zlatko Mateša s govornice uHNK-u i nastavio:- Sve te generacije športaša pokazali su nam put kojimoramo slijediti u životu. Uz športaše, zahvalio se bi se iljudima iz sjene, trenerima i športskim dužnosnicima nanjihovu veliku doprinosu, dok sam iznimno ponosan namlade naraštaje, naše nade koje će sigurno slijediti putnjihovih slavnih prethodnikaDok su arhivski video-materijali podsjećali navelebne dosege u Albertvilleu, Lillehammeru, Barceloni,Atlanti, Naganu, Sydneyu, Salt Lake Cityju, Ateni, Torinu,Pekingu i Vancouveru, u dvorani se u više navrata mogaočuti spontani pljesak. Šteta jedino što ga više športašanije došlo poslušati na licu mjesta, ali natjecanja i pripremeu ovo doba godine ne ostavljaju baš mnogo vremenaza “slobodne aktivnosti”...Plakete za utemeljiteljePredsjednik HOO-a Zlatko Mateša, počasni predsjednikHOO-a i član MOO-a Antun Vrdoljak, te gosti HOOa- predsjednik Europskih olimpijskih odbora (EOO)Patrick Joseph Hickey i predsjednici Španjolskog iRumunjskog olimpijskog odbora - uručili su prigodneplakete predstavnicima 29 športskih saveza koji su10. rujna 1991. u zagrebačkom hotelu “Esplanade”utemeljili Hrvatski olimpijski odbor.Plakete su dobili predstavnici atletskog, badmintonskog,baseball, biciklističkog, boksačkog, gimnastičkog,hrvačkog, hokeja na ledu, hokeja na travi,jedriličarskog, judaškog, kajakaškog, konjičkog, košarkaškog,mačevalačkog, nogometnog, odbojkaškog,plivačkog, rukometnog, dizačkog, klizačkog, savezaskokova u vodu, skijaškog, stolnoteniskog, streličarskog,streljačkog, teniskog, vaterpolskog i veslačkogsaveza, a među utemeljiteljima bili su i Hrvatsko društvošportskih novinara, Sekcija za športsku medicinuHrvatskog liječničkog zbora, te Fakultet za fizičkukulturu.Olimp 12

13 Olimp

20 godina HOOGostii monografijaVelikoj obljetnici hrvatskogšporta kao posebni gostiiz inozemstva nazočili sui predsjednik Europskiholimpijskih odbora (EOO)Patrick Joseph Hickey, potpredsjednikEOC-a AlexanderKoslowski, predsjednikŠpanjolskog olimpijskogodbora Alejandro Blanco ipredsjednik Rumunjskogolimpijskog odbora OctavianMorariu.Svi uzvanici su nakon svečenostidobili i reprezentativnufotomonografiju “Hrvatskaolimpijska obitelj”u kojoj su uz brojne fotografijei prigodne tekstovezabilježeni svi značajnijidogađaji u povijesti HOO-a iolimpizma u Hrvatskoj.Prvi predsjednik HOO-a i član MOOaAntun Vrdoljak prisjetio se teških,ratnih vremena u kojima je Hrvatskadobila svoju krovnu športsku organizaciju:- HOO je u potpunosti djelo mladihhrvatskih ljudi. Jedan dio njih je otišaou rat, u Vukovar i ostala ratišta branitidomovinu, dok su športaši na međunarodnimnatjecanjima dali takođersvoj veliki doprinos da se čuje za mla-Olimp 14

du državu Hrvatsku. Posebno naglašavamda je HOO bio prva međunarodnopriznata hrvatska udruga, te da susamo nekoliko dana nakon priznanjaHrvatske, naši športaši nastupili poprvi put pod hrvatskom zastavom naZimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu.Na akademiji u HNK-u uprizorilisu se i “neki novi klinci.” Nagrade zanajbolje perspektivne športaše, kojenose ime za mnoge najvećeg hrvatskogšportaša 20. stoljeća, nikad prežaljenogkapetana Dražena Petrovića,otišle su u košarkaško-stolnoteniskoplivačkevitrine.Ekstratalentirana generacija košarkašado 16 godina predvođenasjajnim mladim igračem ZagrebaMarijom Hezonjom, nagrađena je zanaslov europskih prvaka. Stolnoteniskajuniorska reprezentacija osvojilaje ekipnu broncu na Europskom prvenstvu.Kadetkinja Lea Rakovac pokorilaje kadetski EP u “pingiću” osvojivšisrebro (mješoviti parovi) i tri bronce(pojedinačno, ženski parovi i ekipno).Mihael Vukić, svjetski juniorski doprvaki europski prvak na 50 metaraleptir, koji je u ovogodišnju kolekcijumedalja uklopio i europsko srebrona 50 slobodno, upotpunio je kolažnajboljih mladih športaša Hrvatskeprema izboru HOO-a.Proslavu su uveličale mnogi osobeiz struktura koje športaši čestodoživljavaju kao “tehničke službe”.Naravno, to su svi oni športski djelatnicibez čijeg doprinosa ne bi bilo niolimpijskog pokreta, odnosno oni kojitaj pokret čine jednim od najmoćnijihoruđa modernog društva.Okupljenim sportašima i ostalimuglednicima u prigodnom se govoruobratio i danas prvi čovjek Međunarodnogolimpijskog odbora (MOO),Belgijanac Jacques Rogge:- Međunarodni olimpijski odbor uvijekje poticao, ali i divio se športu uHrvatskoj. Toliko uspjeha, koji su namprezentirani večeras, na tako mali brojstanovnika... Teško je uopće povjerovatida su hrvatski športaši postiglitakve stvari. Zato se nadam da će senaše partnerstvo nastaviti, dapače,siguran sam u to - izjavio je “prvi olimpijacsvijeta”.Rogge je dolaskom u Zagreb jošjednom potvrdio dobre odnose međunarodneolimpijske obitelji i njezinehrvatske “podružnice” obećavši pomoću daljnjim nastojanjima poboljšanjauvjeta, ekspanzije i napretka unjezinu djelovanju.The Croatian OlympicCommittee marked the 20thanniversary with sport’s festivalat SRC Jarun on September10th 2011, and with a formalacademy in the CroatianNational Theatre which wasattended by the IOC PresidentJacques Rogge, the presidentof the European OlympicCommittees Patrick JosephHickey, the president of CroatiaIvo Josipovic, Prime MinisterJadranka Kosor and many othernotables.“It is almost unbelievablethat a country of 4.5 millioninhabitants has won 27 medalsin 20 years at the Olympics.Your country has made a greatcontribution to the organizationof large sporting events, and Ivisited Croatia for the first timein 1987 during the Universiade.Croatia has had great athleteslike Drazen Petrovic and GoranIvanisevic, but you also have abright future in sports that youmust build in close collaborationwith the Olympic Committeeand the national governments”,Jacques Rogge said, among otherthings.The first president of the OlympicCommittee and a member of theIOC, Antun Vrdoljak recalledthe difficult, war-times, in whichCroatia received its umbrellasports organization:- The COC is entirely the workof young Croatian people.Some of them went to war, toVukovar and other battlefieldsto defend their homeland, whilethe athletes at internationalcompetitions also significantlycontributed to put the youngCroatian state on the map.I would like to especiallyemphasize that the COC was thefirst internationally recognizedCroatian association, andthat only a few days after therecognition of Croatia, ourathletes were able to compete forthe first time under the Croatianflag at the Winter Olympics inAlbertville.- Hrvatski olimpijski odbor našje važan partner koji igra značajnuulogu u širenju olimpijskog pokreta.On je aktivan saveznik u naporimaMOO-a da privuče što veći broj ljudi,prije svega mladih, da se bave športom- zaključio je Rogge čestitavšisvim hrvatskim športašima ovu važnuobljetnicu. te potom predsjednikuHOO-a Zlatku Mateši, kao dar za20-godišnjicu postojanja, predao posebnuplaketu MOO-a.Osim Roggea, slične su se izjavemogle čuti i iz usta predsjednikaRepublike Hrvatske Ive Josipovića ipredsjednice Vlade RH Jadranke Kosor.Svima su te večeri usta bile puneolimpizma, fenomena hrvatskog športai dobrih želja za olimpijsku 2012. • → Summary ←15 Olimp

Olimpijske nade: Donna VekićŽenski profesionalni turnir uBolu, nagradni fond 10 tisućadolara. Jedan od onih koje susve velike tenisačice moraleproći, jer predstavljaju prvu stepenicuna putu prema teniskom profesionalizmu.Travanj je 2011. Iza tada još14-godišnje Donne Vekić bila su trimjeseca sjajnih juniorskih rezultatakojima je ušla među 70 najboljih juniorkisvijeta. U konkurenciji i tri godinestarijih djevojaka mlada Osječankaosvojila je tri turnira i igrala još dvafinala. Na Braču je igrala treći profesionalniturnir karijere...Iz kvalifikacija je otišla do četvrtfinala,tjedan kasnije na Hvaru i dofinala, također nakon odrađenih “kvala”.Na stranu snažni udarci i smisaoza građenje poena - iako fascinantnepotvrdio je ono što smo mogli vidjetiu Bolu - Donna se neće dugo zadržatina ovoj, najnižoj profesionalnoj razini.- Plan je skupiti što više WTA bodovada bih mogla igrati veće turnire.Osjećam već sada da to mogu, ali raditćemo korak po korak. Sve do konačnogcilja, a to je - postati najbolja nasvijetu.Možda ćete pomisliti da je ovo (pre)hrabra izjava tek jedne neiskusneklinke, ali dovoljno je vidjeti jedan dantenisom inficirane obitelji Vekić dabiste posumnjali...- Roditelji (Brankica i Igor, op.a.) sumaksimalno posvećeni mojem tenisu.Sve oko mene već je dvije-tri godineorganizirano maksimalno profesionalno,po šest mjeseci unaprijed znamraspored treninga, turnira... GodišnjeDavid i Tim su godinama bili u vrhumuškog tenisa, a Jo je upoznala WTATour iznutra pa od nje također mnogonaučim.Nastupi na juniorskim GrandSlam turnirima često su odlična prilikaza mlade igrače da pobliže upoznajuvelike zvijezde i približno shvatešto ih čeka na teniskoj stazi.- Na Roland Garrosu i Wimbledonunisam imala priliku upoznati nekogaod najvećih, ali su mi treneri zato dogovorilisparing s Anom Ivanović. Onaje promijenila trenera i sada trenira uLondonu, pa se nadam da ćemo odraditinekoliko treninga zajedno.Treninzi s prvom srpskom GrandSlam pobjednicom (Roland Garros2008.) trebali bi joj dodatno pomoćiBiti najbolja!Tekst: TOMISLAV POLJAKSnimio: ALEN VEČANINDonna Vekić naša je vodeća juniorska tenisačica. Tekje navršila 15 godina, a već je među 30 najboljih nasvjetskoj juniroskoj rang-listi u konkurenciji i tri godinestarijih igračica. Cilj ne krije: biti prva tenisačica svijeta!osobine, to smo već vidjeli kod talentiranihdjevojaka. Međutim, mentalnasnaga i borbenost u ključnim trenucima,kada su joj neki od mečeva iizmicali iz ruku, upravo je šokantna jeza jednu 14-godišnjakinju.- Mentalna snaga moja je najvećaprednost pred suparnicama. Na takvimturnirima moram igrati i protivdeset godina starijih suparnica, a borbai pobjede, pa čak i porazi, u takvimmečevima donose veliko iskustvo -objašnjava sada 15-godišnjakinja.Pola godine nakon što je Donna napravilaprve profi-korake, njezino imeregistrirano je i izvan teniskih okvira.Plasmanima u osminu finala juniorskogRoland Garrosa i Wimbledona dokazalaje potencijal na velikoj sceni, aprvi profesionalni (seniorski) naslov uengleskom Chiswicku krajem kolovozau rodnom Osijeku provedem tek okomjesec dana, ostalo sam na turnirimaili u Londonu.Engleska veza je David Felgate,bivši trener Tima Henmana, peterostrukogpolufinalista Wimbledona.Već tri godine zadužen je za Donninteniski razvoj, a zbog njega DonnaLondon počinje smatrati drugim, moždai prvim domom.- Ta suradnja traje već tri godine,stekla sam gore mnogo prijatelja iLondon smatram domom. Volim sevratiti i u Osijek, ali London je ipak -London.U engleskoj prijestolnici treniratijekom većeg dijela godine, a Henmanjoj je jedan od sparing partnera.Svakodnevno joj pomaže i nekoć petaigračica svijeta, a danas suradnicaEurosporta za tenis Jo Durie.- Ti ljudi imaju ogromno iskustvo.Junior Wimbledon 2011.Četvrta naWTA rang-listiod svojeg godištaOsim spomenutog prvog seniorskognaslova u Engleskoj, igralaje i finale u Belgiji. Tim se rezultatom,sa samo šest odigranihturnira, početkom rujna popelana 653. mjesto na svijetu. Odnjezine generacije, djevojakarođenih 1996. godine, samo sutri bolje rangirane: Australka AshleighBarty (549.), AmerikankaTaylor Townsend (596.) i UkrajinkaMarijana Zakarljuk (614.).Na WTA rang-listi s krajem kolovozapostala je 15. Hrvatica, abolje plasirane djevojke su između4 i 14 godina starije od Vekić.Što više tražite, brojke su sveimpresivnije...17 Olimp

Olimpijske nade: Donna VekićU engleskoj prijestolnici trenira tijekom većeg dijelagodine, a Henman joj je jedan od sparing partnera.Svakodnevno joj pomaže i nekoć peta igračica svijeta,a danas suradnica Eurosporta za tenis Jo Durieu privikavanju na tenis “velikih cura”,razinu na kojoj je napravila sjajanstart. Žensko kao žensko, od prvihnagradnih fondova dio je odvojila i na“krpice”.- Moda mi je slabost, volim se lijepoodjenuti. “Pale” su jedne cipelenakon prvog naslova, ali osvojila sampremali novac da bih mogla zadovoljitisve svoje modne potrebe - smijese Donna i otkriva planove za ljeto2012., kada se u “njezinu” Londonuodržavaju Olimpijske igre:- Naravno da ću gledati tenis, OI uWimbledonu bit će posebno iskustvo.Neću propustiti ni gimnastiku, koja mije uvijek zanimljiva jer sam se njomebavila kao mala. U gimnastici sam spet godina napravila sjajnu bazu zafizički razvoj.Dok ona odrađuje zacrtano - kročiprema juniorskom Top 10 plasmanu,napada juniorski Grand Slam naslovi osvaja prve seniorske turnire - otacIgor sve drži pod kontrolom. Zateklismo ih za vrijeme “odmora” na Hvaru,na kojem je Donna odrađivala fizičkepripreme. Imaju svoj put, vrhunskiplan priprema koji, nažalost, struktureu Hrvatskoj gotovo i ne prate.- Žao nam je što Hrvatski teniskisavez gotovo uopće ne podupire našprogram. Načelno, stalno govore dastoje iza Donne, ali njihova je potporasamo deklarativna. Stalno se pozivajuna propozicije, prema kojima bi Donna,ako želi financijsku pomoć, trebalaigrati turnire u Hrvatskoj, koje je kvalitetomdavno prerasla. Žao nam ješto nema sluha za njezine potrebe, jerHrvatska nema mnogo perspektivnihtenisačica poput nje - ističe Vekićsenior.S obzirom da je osim Donne jošsamo jedna hrvatska juniorka u svjetskomvrhu, Čakovčanka Iva Mekovec,teško je shvatiti ignorantski i krutobirokratski stav HTS-a, koji se uvijekdiči da podržava svoje najbolje juniore.Ako najbolja (koju je još pred trigodine prepoznala velika menadžerskakuća IMG, a danas je pod paskomuglednog francuskog Lagardere Unlimiteda),nema adekvatnu podršku,cijela filozofija pada u vodu.- Hrvatski olimpijski odbor kategoriziraoju je kao perspektivnogšportaša, ali još uvijek nismo dobilikonkretnu pomoć. Znamo da su teškavremena, ali nije sve ni u novcu. Primjerice,osječke gradske vlasti poslalesu telegram čestitke kada je Donnaosvojila taj turnir u Chiswicku. Takvenam geste puno znače, jer pokazujuda je nekome stalo - zaključuje IgorVekić. •→ Summary ←Donna Vekic is the bestCroatian junior tennis player.Just turned 15 and she isalready among the 30 best onthe world’s junior rankinglistin the competition witheven three years older femaleplayers. This year she startedplaying seriously even inthe senior tournaments.Concerning qualifying, shemanaged to come to thequarter-finals in Bol, thefinals on Hvar, and at theend of August she won a titlein Chiswick. She beat eventhe ten years older femalecompetitors showing anincredible mental strengthand fighting spirit completelyunusual for a junior.Like any other young girlDonna loves fashion and,apart from the Olympic tennistournament in London in2012, she is really lookingforward to competitions ingymnastics, which she trainedas a five-year-old girl. Donnawas born in Osijek, but forthree years now she has beenliving and training in London.She collaborates with DavidFelgate, the former coachof Tim Henman. At thismoment she is representedby the prestigious Frenchmanagement house Lagardere,and her father Igor regrets thefact that in Croatia there isvery little concrete support.Olimp 18

Legende: Ivica JelićVeliki igrač,veliki trenerBilo je posve jasno gdje ćemoga pronaći. Uz odbojkaškiteren. Premda se bliži njegov60. rođendan i premda je višeod 40 godina u ovom športu, Ivica Jelići dalje ne posustaje. Ovaj proslavljenihrvatski odbojkaš, trener, odbojkaškiinstruktor, športski dužnosnik, ali i otacjedne od najboljih hrvatskih odbojkašicasvih vremena Barbare Jelić, udaneRužić, još uvijek ima mnogo posla. UZadru je s kćeri osnovao klub Zara, atrenutačno vodi i odbojkašice Splita.Slobodnog vremena gotovo da i nema.Pitamo ga gdje pronalazi nove motive,nije li se već umorio od odbojke?- Odbojka je moj život i posao kojimse bavim više od dva desetljeća, anadam se kako ću izdržati barem dosvoje 65 godine.Zaru je osnovao sa svojom Barbarom,tri puta najboljom europskomodbojkašicom (1998., 1999. i 2000.)koja je preuzela predsjedničku funkciju.Nakon niza godina u kojima je tata biošef, uloge su se okrenule.Kakva je Barbara šefica? "Osvećuje"li vam se zbog napornih treningakoje ste joj nametali dok je bila mlađa?- Mi imamo jedan izvanredan odnos.Nije bilo problema ni kada sam ja biotrener, a ona igračica, a pogotovo nesada.Jelić je bio vrstan odbojkaš koji je zareprezentaciju bivše države odigraoviše od 200 utakmica. Na Europskomprvenstvu 1975. godine u Beogradu jeosvojio broncu, a iste godine i zlato naMediteranskim igrama u Alžiru. Nastupioje i na OI u Moskvi 1980., a zadnjiput je za reprezentaciju zaigrao naeuropskom prvenstvu u Berlinu 1985.godine.Karijeru je započeo i završio u zagrebačkojMladosti, a u 19 igračkih sezonaosvojio je deset naslova državnog prvakai sedam naslova u Kupu. Nakon završetkaigračke karijere počeo je raditiTekst: DENIS LUGARIĆFotografije: HRVATSKI ŠPORTSKI MUzEjNakon sjajnih rezultatau igračkim danima, IvicaJelić na jednak je načinnastavio na trenerskojklupi. Iza njega je mnoštvoodličja, a ni dandanas neposustaje. Žao mu je tekšto je naša odbojka dalekood blistavih dana...s juniorima Mladosti, a nakon godinudana prebacio se na žensku odbojku.Dolaskom Nikolaja Karpolja postaoje njegov asistent, a zatim je krenuo usamostalne vode. Uspješno je vodio iMladost i reprezentaciju, a uz njegoveime vežu se najveći uspjesi ženskeodbojke.Djevojke su pod vašim vodstvomosvojile tri druga mjesta na europskimprvenstvima, zlato na Mediteranskimigrama, šesto mjesto naSP-u. Odbojkašice su bile prva i dosada jedina hrvatska ženska ekipana OI. No, kvalitetnih rezultata je svemanje. Odbojka se, mora se priznati,od trofejnog sporta pretvorila u"šport-slučaj"...- Teško mi je komentirati stanje u hrvatskojodbojci. No, istina je, odbojka jepostala "šport-slučaj". Na našu žalosti žalost brojnih ljudi koji rade u ovomšportu. To se već godinama ponavlja isve ovo ne vodi ničemu dobrome. Pitanjeje kada će se naša ženska odbojkavratiti tamo gdje je bila...Nije uspjela ni Irina Kirilova?- S Irinom sam radio dugi niz godinai u reprezentaciji i u klubu. Međutim,nisam uopće iznenađen raspletom kojise dogodio s njom.Jelić je hrvatsku reprezentaciju vodiood prvog dana do 2001. Ekipu jeponovo preuzeo 2004. zbog EP-a uZagrebu, radi kojeg se odbojci vratila injegova kći. Potkraj prvenstva Barbarase ozlijedila, a reprezentacija je završilaosma. U to se vrijeme nagađalo da biJelić mogao postati predsjednik savezaili barem savjetnik. No, ništa se od toganije dogodilo. Došao je novi predsjedniki novi ljudi.Vaše znanje i iskustvo sasvimsigurno nisu dovoljno iskorišteni.Smeta li vam to što su vas pomalozaboravili ?- Ponosan sam na sve rezultate kojesmo ostvarili. Bile su to prelijepe godine.Zašto sam ja otišao, to je već drugapriča.Došlo je do neslaganja s ljudima kojisu tada vodili odbojku, a gdje nas je todovelo svima je poznato - naglašavaJelić koji posebno ističe dva rezultata:srebrnu medalju na EP-u 1999. i plasmanna OI u Sydney.- Tijekom trenerske karijere ostvariosam mnogo velikih rezultata i teško mise odlučiti za najdraži. Možda ipak je tosrebrna medalja na europskom prvenstvu1999. i plasman na OI u Sydneyu,jer su odbojkašice jedina hrvatskaekipa koja se plasirala na olimpijskeigre. Odbojkaške kvalifikacije su moždai najteže od svih športova i već je samplasman na OI veliki uspjeh. U odbojciOlimp 20

Uspjeh do uspjehaIvica Jelić rođen je 10.8. 1952. u Vranju. Igračku karijeru proveo je u zagrebačkoj Mladosti i u 19 sezona osvojio10 naslova prvaka bivše države i sedam kupova, te dva druga mjesta na klupskom prvenstvu Europe. Za reprezentacijuje upisao više od 200 utakmica, a osvajač je brončane medalje na Europskom prvenstvu u Beogradu1975. godine. Iste godine osvojio je i zlato na Mediteranskim igrama u Alžiru.Po završetku igračke karijere je počeo raditi s juniorima Mladosti, a nakon godinu dana prebacio se u ženski pogon.Tri godine je bio asistent Nikolaja Karpolja, a potom je je samostalno vodio klub. Na klupi Mladosti je petputa bio prvak države i pet puta osvajač državnog kupa.Hrvatsku žensku reprezentaciju je vodio od prvih dana do 2001., a ponovo se vratio 2004.i zadržao se godinu dana. Jedan od prvih uspjeha bilo je zlato na Mediteranskim igramau Francuskoj 1993., uslijedila su tri uzastopna druga mjesta na europskim prvenstvima- 1995., 1997., 1999.) te šesto mjesto na svjetskom prvenstvu1998. u Japanu. Dvije godine kasnije predvodio je odbojkašice naOI u Sydneyu.Od 2001. do 2003. je bio instruktor, godinu dana proveou Turskoj, zatim je ponovo vodio reprezentaciju naEP-u u Hrvatskoj 2005. Slijedila je Mladost, NoviZagreb, zatim je proveo sezonu u Kaštelima, paNovom mestu, Bibinjama i sada je u Splitu.

Legende: Ivica Jelićzaista samo najbolji od najboljih nastupajuna Igrama.Zanimljivo, Jelić je usprkos nizu raznihponuda iz muške odbojke, cijelukarijeru vezan uz djevojke.- Praktički čitavu trenersku karijerusam u ženskoj odbojci. U svojim trenerskimpočecima radio sam s juniorimaMladosti, a prošle sezone kratko u Bibinjama.Uvijek sam radio s curama i nisamni razmišljao preuzeti neku momčad.Mislim da je puno zahvalnije i boljeraditi s odbojkašicama.Osim Ivice i kćeri Barbare, u obiteljiJelić odbojkom su se bavili i druga kćiVesna te supruga Margareta. Vesnanije ponovila uspjehe pet godina starijesestre, no imala je zavidnu karijeru.Igrala je za reprezentaciju, sudjelovalaje na EP i OI, a četiri-pet sezona jeprovela u inozemstvu.- Mi smo, kako se kaže, prava odbojkaškaobitelj. Supruga se bavila odbojkom,obje kćeri su bile odlične igračice,ja sam godinama u ovom športu. Uistinumožemo reći kako smo cijeli život uzodbojku.Hoće li i unuci krenuti odbojkaškimstopama? Barbara u braku s košarkašomTomislavom Ružićem ima dvojedjece, kćer zaru i sina Mihaela.- Unuka se već igra s odbojkaškomloptom, dok Mihael sigurno neće bitiodbojkaš.On će možda tatinim stopama otići ukošarku - kazao je na kraju razgovoraIvica Jelić. •→ Summary ←Ivica Jelic spent his playing careerin the Zagreb Mladost (Youth) andin the total of 19 seasons won 10championship titles of the formercountry and seven cups, as well astwo second places in the EuropeanClub Championship. For the nationalteam he played more than 200games and in 1975 he also won thebronze medal at the European ClubChampionship in Belgrade. Thesame year he also won gold at theMediterranean Games in Algiers.Upon the end of the career as aplayer, he began coaching the juniorsof Mladost, and after a year switchedto the female team. For three years hewas assistant to Nicholas Karpolja,and afterwards he coached the clubon his own. On the bench of Mladosthe won both the state championshipand state cup five times.He coached the Croatian female teamfrom the very beginning up to 2001,returned again in 2004 and stayedfor one year. One of his earliestsuccesses was a gold medal at theMediterranean Games in France in1993, followed by three consecutivesecond places at the Europeanchampionships - in 1995, 1997 and1999) and sixth place in the worldchampionship in 1998 in Japan.Two years later he led the volleyballfemale team at the Olympics inSydney.From 2001 until 2003 he wasworking as a coach, spent oneyear in Turkey, then he lead thenational team again at the EuropeanChampionship in Croatia in 2005.This was followed by Mladost, NoviZagreb, then he spent one seasonin the Kastela, then in Novo Mesto,Bibinje and now he is in Split.

Nastanak modernog športaIdeja o vozilu sa kotačima na ljudskipogon najvjerojatnije datirajoš iz razdoblja renesanse, iakonedavna istraživanja bacajusumnju na autentičnost skice biciklaiz “Codexa Atlanticusa” Leonarda daVincija. Prvo vozilo koje se definitivnodrži za preteču bicikla izradio jenjemački barun Karl von Drais 1817.godine. Drais je, ponukan masovnimpomorom konja (radi slabog usjeva),osmislio komercijalno vrlo uspješnuspravu za hodanje nazvanu „Draisienne“ili „Hobby horse“. Sprava se sastojalaod dva kotača sa upravljačem,bila je gotovo u potpunosti izrađenaod drveta (težine oko 22 kg) i nijeimala pedale već se pokretala odguravanjemnogama o tlo dok je vozačsjedio na sjedalu. Nakon prvobitnoguspjeha, „Draisienne“ je vrlo brzo izašaoiz mode. Tome je osim tehničkihnesavršenosti, pogodovala i činjenicada je u nekim gradovima zbog svevećeg broja nesreća zabranjen, a uLondonu je uvedena kazna od dvijefunte za vozače po pločniku.Sljedeća stepenica u razvojumodernog bicikla bilo je uvođenje pedala,no povjesničari sporta ne slažuse oko identiteta osobe zaslužne zatu inovaciju. U igri su Ernest Michauxi Pierre Lallement, te u manjoj mjeriAlexandre Lefebvre. U svakom slučaju,prva pojava sprave za vožnju naBicikl- za tijelo i duhTekst: ANA POPOVČIĆBicikl je bez sumnje jedan od najkorisnijih inajplemenitijih izuma čovječanstva, prijevozno sredstvoblagotvorno za ljudsko tijelo i duh.dva kotača sa pedalama bila je 1865.godine, a vozilo se zvalo - velociped(u prijevodu - brza noga). Pedale subile izravno pričvršćene na prednjikotač, a budući da su kotači izrađivaniod drveta i kasnije metala, jasno je danije postojala nikakva amortizacija, paje taj bicikl dobio naziv i „bone-shaker“,odnosno tresač kostiju. U kasnim1860-ima na obruče kotača postavljenaje guma kako bi smekšala vožnju,a počeli su se ugrađivati i ležajevi uosovine kotača.Francuzi su u to doba prednjačili uaktivnostima i proizvodnji dijelova, no1870. započeo je Francusko-pruskirat i proizvodni resursi preusmjerenisu za ratne potrebe.Izumom žbica kakve se i danas koristena kotačima, prednji kotači postalisu sve veći i veći kako bi se zasvaki okret pedala koje su spojene naprednji kotač savladala što veća udaljenost.U konačnici ljudi su kupovalibicikl koji je imao kotač toliko velikda su nogama mogli jedva dohvatitipedale dok su sjedili. Ova sprava jeprva nazvana bicikl (u prijevodu - dvakotača).Osobit izgled ovog bicikla imaoje za posljedicu prilično nepovoljnefizikalne karakteristike. Sjedištevozača bilo je postavljeno visoko, stežištem prema naprijed, stoga bi sebicikl pri nailasku na kamen u vožnjivrlo lako prevrnuo prema naprijed.Bezbolnom padu nije doprinosio nitivisoko postavljen upravljač koji nijedavao prilike da se vozač dočeka nanoge, nego na čelo. Slomljeni ručnizglobovi kod pokušaja amortiziranjapada bili su uobičajeni, a dešavale suse i ozbiljnije ozljede, pa i smrt. Iz tograzloga bicikl su vozili avanturističkinastrojeni mladići, dok su starijaOlimp 24

gospoda i dame preferirali stabilnije isigurnije tricikle i kvadricikle.Vjerojatno najvažnija promjena uevoluciji ovog vozila, bila je izum takozvanog„sigurnog“ bicikla. Uvođenjemlanca i zupčanika različitih veličinaponovno je omogućeno da bicikl imakotače jednakih dimenzija čime je prestaobiti igračka mladih pustolova ipostao svakodnevno prijevozno sredstvoza sve muškarce i - vrlo važno- žene. Uvođenjem pneumatskih guma1888. godine, napokon je, uz brzinui sigurnost, zadovoljen i kriterijudobnosti, te bicikl 90-ih godina 19.stoljeća postaje ultimativni hit međuvišim slojevima. Povjesničari športačesto nazivaju to razdoblje i „zlatnodoba bicikla“.U priči o biciklu iznimno važno mjestoima i njegova uloga u emancipacijiženskog roda. Kako su bicikli postalisigurniji i jeftiniji, sve više djevojaka ižena počelo ih je voziti i uživati osobnuslobodu kroz novu samostalnostkoju im je bicikl pružao. Krajem 19.stoljeća duboko su bile ukorijenjenepredrasude o ženskoj osjetljivosti,emocionalnoj nestabilnosti, delikatnomzdravlju, fizičkoj ranjivosti i slično.Takve stavove zastupali su kakomuškarci, tako i brojne žene same.Također, postojao je problem odjeće i„pristojnosti“. U pitanju nije bila samodužina i kroj odjevnog predmeta, većodređena simbolika koju odijevanjenosi, i u tom smislu je biciklizam osobitobio na meti kritičara. Raspraveoko toga smiju li žene ili ne nositiposebno skrojene šos-hlače za vožnjubicikla bile su uglavnom ogorčene,agresivne i popraćene ismijavanjemvozačica. Ono čega su se kritičarizapravo bojali, bila je sloboda. Osobniprijevoz značio je privatnost i mogućnostslobode bez nadzora - pravo dase samostalno istraži svijet i vladasvojim vremenom, čak i sudbinom.Bicikl je u kratko vrijeme postaonajistaknutiji simbol ženske samostalnosti,a dokaz za to je i jedan studentskiprosvjed: kada su 1897. godinestudenti Cambridgea demonstriraliprotiv primanja žena kao punopravnihčlanova sveučilišta, učinili su to na25 Olimp

Nastanak modernog športanačin da su na glavnom gradskomtrgu objesili lutku žene na biciklu...Tako je s jedne strane stajaooduševljeni entuzijazam feministica,a s druge strane stavovi o moralnojiskvarenosti i štetnosti po ženskozdravlje koje su zastupali i neki istaknutiliječnici. Iz današnje perspektivetakve izjave djeluju smiješno, ali u tovrijeme veliki broj liječnika tvrdio jeda su karlične kosti kod mladih djevojakapreslabe za vožnju na biciklu i daće one djevojke koje ustraju u tomerazviti s vremenom različite deformacijei kasnije u životu imati ozbiljnezdravstvene probleme.Nagla popularnost bicikla međuženskom populacijom krajem 19.stoljeća, bila je ipak kratkog vijeka.Siromaštvo, silne kritike i kućna kontrola,zadržale su većinu djevojakapod nadzorom sve do međuratnograzdoblja. Još jedan razlog za to bila jei pojava automobila, koji je također jošneko vrijeme ostavio žene pod kontrolomnjihovih očeva i muževa.Nisu samo žene bile na tapeti kritičarabiciklizma. Neki su strahovalida će vožnja protiv vjetra velikombrzinom izazvati trajnu nagrđenost, ilitakozvano „biciklističko lice“, a moralistisu upozoravali da će bicikl iskvaritikompletnu mladež (ne samo djevojke,iako se u prvom redu na njih mislilo),tako što će im omogućiti romantičnesusrete daleko od radoznalih očiju njihovihskrbnika. Ipak, bicikl je preživiosve kritike i u Europi postaje sve masovnijii važniji početkom 20. stoljeća.U SAD-u se dogodio značajniji padpopularnosti bicikla između 1900. i1910. godine, uzrokovan jeftinom imasovnom proizvodnjom automobila,a od dvadesetih godina 20. stoljećatamo se bicikl sve više počinje smatratiigračkom za djecu.Kad se uzme u obzir ljudska priroda,sasvim je sigurno da su prvebiciklističke utrke organizirane čim jeizumljen i prvi bicikl. Ipak, prva službena,zabilježena utrka održana je 31.svibnja 1868. u parku Saint-Cloud uParizu. Utrka je organizirana na udaljenostod 1200 metara, a pobijedioje Englez James Moore. Isti Mooreosvojio je i prvu međugradsku utrkukoja je održana na dionici Pariz-Rouen(123 km), za što mu je trebalo 10 satii 40 minuta. Zanimanje za biciklističkeutrke raslo je paralelno s popularnošćubicikla, pa je sasvim logično daZanimanje zabiciklističke utrkeraslo je paralelnos popularnošćubicikla, pa jesasvim logičnoda su se onenašle i naprogramu ljetniholimpijskihigara od samogpočetka (1896.).su se one našle i na programu ljetniholimpijskih igara od samog početka(1896.). Zanimljivo je da je najpoznatijabiciklistička utrka na svijetu, Tourde France, prvi put održana 1903., i tokao promotivni događaj za francuskenovine L’Auto. Žuta majica koju nosivodeći u utrci je zapravo poveznicasa žutim papirom na kojem su novinebile tiskane. I za kraj jedan citat AlbertaEinsteina: „Život je kao vožnjabiciklom - da bi se održao, moraš sekretati.“ •Literatura:Richard Holt, Sport and the British: AModern History, Oxford UniversityPress, 1992.Mike Huggins, The Victorians andSport, Hambledon and London,Lomdon i New York, 2004.Stephen Kern, The Culture of Time andSpace 1880 – 1918, Cambridge, MA, HarvardUniversity Press, 1983.Marko Šarić Evolucija bicikla 1., 2. i 3. dio.Pronađeno na HYPERLINK “http://www.bikemyday.com”http://www.bikemyday.com .→ Summary ←Bicycle is without doubt one of thenoblest and most useful inventionsof humanity - a means of transportbeneficial both for the human body andspirit. The idea of the human-poweredvehicle with wheels probably dates fromthe Renaissance period, but the firstforerunner of the modern bicycle wasmade by the German Baron Karl vonDrais in 1817.However, the most important momentin the evolution of this vehicle was theinvention of the so-called “safe” bicycle.The introduction of pneumatic tiresin 1888 finally met, beside speed andsecurity, the comfort criteria, and inthe 90’s of the 19th century the bicyclebecame the ultimate hit among themembers of the higher society. Sportshistorians often call this period the“golden age of the bicycle.”In the story of the bicycle an extremelyimportant position has its role in theemancipation of the female gender. Asbicycles became safer and cheaper, moreand more girls and women began toride them and enjoy personal freedomthrough the new independence thebicycle provided them. Not only womenwere under the attack of the bike-ridingcritics. Some feared that riding againstthe wind at high speed may causepermanent deformation, or so-called“cycling face,” and the moralists werewarning that the bicycle would corruptall the young people (not the only girls,although exactly the girls in the firstplace) enabling them romantic meetingsaway from the prying eyes of theirguardians. However, the bicycle survivedall the critics and became more andmore frequent and important in Europeat the beginning of the 20th century.The first official, reported bicycle racewas held on May 31st, 1868 in thepark Saint-Cloud in Paris. Interest inbicycle racing was growing togetherwith the popularity of the bicycle, so itis quite logical that bicycle racing wasa part of the programme of the summerOlympic Games since the very beginning(1896). It is interesting that the mostfamous bicycle race in the world,Tour de France, was first heldin 1903, as a promotionalevent for the Frenchnewspaper L’Auto. Yellowjersey worn by the raceleader is actually a linkwith yellow paper on which thenewspapers were printed.Olimp 26

GODINA 43 • BROJ 158 • RUJAN 2011.Povijesthrvatskog športaUSPOMENA NA ZDENKA JAJČEVIĆA...............................str 2USPOMENA NA TOMISLAVA IVIĆA.................................str 5NEUSTRAŠIVA ŠAKA HRVATSKIH KORIJENA...............str. 8STOLJEĆE NOVOGRADIŠKOG NOGOMETA....................str. 10UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

IN MEMORIAMFoto: HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJZDENKO JAJČEVIĆ(Zagreb, 4. 7. 1946. - Samobor, 30. 6. 2011.)Veliki športaši čuvarhrvatskešportskebaštineZdenko Jajčević bio je jedna od najznačajnijih ličnosti u našem športu. Iznimnouspješan i svestran športaš, reprezentativac, trener, športski sudac, dužnosnik,profesor povijesti športa, osnivač i prvi ravnatelj Hrvatskog športskog muzejaPrije godinu i pol dana, na mjestu urednika Povijestihrvatskog športa, naslijedila sam, premanjegovoj vlastitoj želji, Zdenka Jajčevića. Svojegprofesora, poslodavca, mentora i - prije svega -prijatelja.Zdenko Jajčević bio je, bez imalo sumnje, jedna od najznačajnijihličnosti u hrvatskom športu. Iznimno uspješani svestran športaš, reprezentativac, trener, športski sudac,dužnosnik, profesor povijesti športa, osnivač i prvi ravnateljHrvatskog športskog muzeja.Često se za pojedine ljude olako rabi taj izraz, ali Zdenkoje zaista bio „živuća enciklopedija“ povijesti hrvatskogšporta, i to znaju svi koji su ga ikada sreli. Živio je potpunouronjen u šport - svakodnevno trenirajući, proučavajućipovijest športa i filozofski promišljajući i raspravljajućio svim njegovim aspektima. Zapravo je svojim životomutjelovio onaj najljepši športski, olimpijski ideal.Kao trener, profesor na fakultetu i ravnatelj muzeja,zadužio je, bez pretjerivanja, stotine ljudi; on je bio čovjekkoji je uvijek i svima izlazio u susret, nikada nikome nijeodbio pomoći. Sve što je postigao u životu postigao je nanajteži mogući način - ogromnim radom, trudom i samoodricanjem,potpuno samozatajno i skromno. Nikada senije isticao, nije držao do formalnosti, nije čak znao nitipreuzeti zasluge za svoj trud.Nažalost, nerijetko je taj trud i ostao nedovoljno priznat.Do kraja života, doslovno do posljednjeg daha, ostaoje vjeran i uporan u svojim idealima. Spartanski discipliniran,vježbajući svakodnevno već i kada ga je bolest potpunosvladala, radio je uporno na istraživanju povijesti inovom stalnom postavu Hrvatskog športskog muzeja.Njegovim odlaskom nastala je ogromna praznina uhrvatskoj športskoj muzeografiji i historiografiji, ali najvišeu životima ljudi koji su imali doticaja sa njim. Svojomdobrotom sve nas je zadužio.Ana Popovčić2

Zdenko Jajčević, kao i većina nadarenih vizionara,nije uspio završiti svoje veliko djelo. Umroje u 65-oj godini života na dužnosti ravnateljaHrvatskog športskog muzeja. Gotovo puni radnivijek posvetio je skupljanju, slaganju i klasificiranju bogatepovijesne baštine hrvatskog športa koja je, ponegdje,sebično ili pak ljubomorno čuvana u obiteljskim zbirkamaodnosno u ropotarnicama športskih saveza i ustanova.Želio je da športaši koji su svojim ostvarenjima plijenilisvijet, baš kao i osobe koje su ostavljale tragove u svojojdomovini, budu dostupni generacijama kao uzori trajnihvrijednosti, a da njihova djela budu dokazi o tjelovježbi išportu, o putu od fanatizma i entuzijazma do društvenedjelatnosti.„Športska ostvarenja i djela ne smiju ostati samo obiteljskauspomena“ - znao je Zdenko spomenuti kad bi naišaona nerazumijevanje posjednika trofeja ili dokumentaciješto je nekomu pripala nasljedstvom, a ne ostvarenjem. Velikiljudi kao i njihova djela su javno dobro svakog narodakojeg su predstavljali na natjecanjima ili su pak dokazišportskih prapočetaka o kojima, više od ostalih, svjedočeIvan Tomašić svojim djelom „Gimnastičke igre“ i FranjoBučar svojim praktičnim djelovanjem na športskom planute naravno - plejada športaša koja je stajala na postoljuispod zastave.Uistinu, što napisati o Zdenku Jajčeviću? Pisati o njemukao športašu i osobi ili o piscu i zaljubljeniku u tjelesne aktivnosti?O njegovim djelima? U športu je bio državni reprezentativac,trener višestrukog prvaka države i izbornikragbijaške reprezentacije. Predavao je povijest športa naFakultetu za fizičku kulturu, organizirao je mnoge manifestacijeza populariziranje tjelovježbe i športa, priređivaoizložbe, uređivao priloge i bio član brojnih redakcija te autorpriloga iz povijesti športa, kao i neumorni organizatorobljetnica bogate povijesti hrvatskog športa.Malo što ili gotovo ništa se nije moglo uraditi bez Zdenka.Pisac članaka, autor knjiga i suradnik monografija, scenarist,autor tv emisija i publicist Zdenko Jajčević, osebujnaje športska figura neizbrisivih tragova svoga plodna radašto su se kretala od časopisa i publicistike, pa sve do enciklopedijskihizdanja koje je osobno uređivao.Od amaterskog entuzijazma do muzejske ustanoveZdenko Jajčević je prolazio Scile uvjeravanja i Haribde ostvarenjao kojima svjedoči moćan fundus medalja, plakata,rekvizita, pehara i raznovrsne opreme što ih čuva Hrvatskišportski muzej.Za svoj rad nagrađen je brojnim nagradama i, doslovce,zapljusnut zahvalnicama. Nositelj je odlikovanja DaniceHrvatske s likom Franje Bučara. Dobitnik je godišnjeDržavne nagrade Franjo Bučar i vjerujemo da će posthumnobiti nagrađen nagradom za životno djelo Franjo Bučar.Poštovani profesore Jajčeviću, dragi naš Zdenko, hvala ti!Željko MatajaZDENKO JAJČEVIĆ rođen je 4. srpnja u Zagrebu, gdje je završioosnovnu i srednju školu■ 1973. diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu■ 1978. - 1984. stručni suradnik u redakciji Sportskog leksikona,Jugoslavenskog leksikografskog zavoda■ od 1984. - kustos u Muzeju fizičke kulture Hrvatske(od 1990. Hrvatski športski muzej)■ od 1989. vanjski suradnik, a od 1991. viši predavač za predmetPovijest športa na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i Splitu iVišim trenerskim školama u Zagrebu, Osijeku, Puli i Kiseljaku■ 1996. – 2000. scenarist 11 televizijskih emisija s temamaiz povijesti sporta■ 1984. – 1990. tajnik Komisije za povijest sporta SFK Hrvatske;■ 1991. – 1998. tajnik Hrvatskog društva za povijest sporta■ autor 46 članaka u časopisu Povijest sporta i preko 500 članaka stemama iz povijesti sporta u različitim revijama i dnevnim novinama■ urednik nekoliko monografskih i periodičkih izdanja■ suradnik u 8 izdanja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža(preko 2000 objavljenih članaka) i u desetak drugih monografskihizdanja■ 2003. inicijator osnivanje Sekcije za povijest tjelovježbe i športapri Hrvatskom nacionalnom odboru za povijesne znanosti(moderator Sekcije za povijest športa na 2. i 3. Kongresu hrvatskihpovjesničara 2004. u Puli i 2008. u Supetru na Braču)■ autor projekta stalnog izložbenog postava na Kineziološkomfakultetu (1998.)■ autor koncepta izložbenog postava Muzejsko – memorijalnogcentra Dražen Petrović (2005.)Športska biografija:■ 1965. - 1985. igrao za momčad Ragbi kluba Zagreb (oko 800utakmica)■ 11 nastupa za ragbi reprezentaciju Jugoslavije■ 1968. - 77. učitelj plivanja u dječijim odmaralištima Centra zafizičku kulturu u Preku i na otoku Silbi■ od 1974. - 1994. i 1997. trener u Ragbi klubu Zagreb sa kojim je7 puta osvojio državno prvenstvo (1975.- 78.; 1980.- 81. i 1994.)i 3 puta Kup (1974., 1980. i 1981.)■ 1975.- 76., 1980. i 1982.- 1988. trener ragbi reprezentacije Jugoslavije■ prvi izbornik Hrvatske ragbi reprezentacije (1990. - 1993.)■ 2000. - 2005. trener Prvog ženskog ragbi kluba Viktorija■ 2003. izbornik hrvatske ženske ragbijaške reprezentacije na prvomPE u ragbiju VII. u Lunelu (7. mjesto)■ 2004. izbornik hrvatske ženske ragbijaške reprezentacije nadrugom PE u ragbiju VII. u Limogesu (7. mjesto)Monografska izdanja:■ Dvadeset godina Ragbi kluba Zagreb, Ragbi klub Zagreb,Zagreb, 1984.■ Sportska publicistika u Hrvatskoj, Knjižnice grada Zagreba,Zagreb, 1987.■ Sto godina skijanja u Zagrebu, Zagrebački skijaški savez,Zagreb, 1994.■ Kratka povijest tjelesnog vježbanja i športa, Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, 1997.■ Olimpijada, olimpijske igre, olimpizam, Hrvatski športski Muzej,Zagreb, 2000.■ Leteće krilo, Hrvatski športski Muzej, Zagreb, 2001.■ Stoljeće stolnog tenisa u Hrvatskoj, Hrvatski stolnoteniskisavez, Zagreb, 2002.3

IN MEMORIAM: ZDENKO JAJČEVIĆFoto: HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ■ 50 godina ragbija u Zagrebu, Zagrebački ragbijaški savez,Zagreb, 2004.■ Četrdeset godina Ragbi kluba Zagreb, Hrvatski športskiMuzej, Zagreb, 2004.■ Izložbe za 60. godina ZKS, Zagrebački košarkaški savez,Zagreb, 2005.■ Na putu olimpizma – Hrvatski olimpijski odbor 1991. – 2006.,HOO, Zagreb, 2006. (ko-autor)■ Olimpizam u Hrvatskoj, Libera Editio, Zagreb, 2007.■ Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917.godine, Libera Edtio, Zagreb, 2008.■ 225 godina športa u Hrvatskoj, Streljački savezOsječko-baranjske županije, Osijek, 2010.■ Povijest športa i tjelovježbe, Odjel za izobrazbu treneraDruštvenog veleučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010.■ Stoljeće hrvatskog vaterpola, Hrvatski vaterpolski savez,Zagreb, 2010. (ko-autor)■ Zlatna knjiga hrvatskog kajakaštva na divljim vodama, Kanuklub Končar i Libera Editio, Zagreb, 2011. (ko-autor) – u tiskuAutorske izložbe:■ 25. godina Fakulteta za fizičku kulturu, Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, prosinac 1984.■ Šalata- dragulj zagrebačkog športa, Šalata, Zagreb,siječanj 1988.■ 30. godina Fakulteta za fizičku kulturu, Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, prosinac 1989.■ Hrvatska športska fotografija, u sklopu manifestacijePartizanski olimp, Foča, lipanj 1990.■ 100. godina Međunarodnog olimpijskog odbora, MuzejMimara, Zagreb, lipanj 1994.■ Sto godina skijanja u Zagrebu, Starogradska vijećnica, Zagreb,prosinac 1994.■ Sto godina Tečaja za učitelje gimnastike, Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, prosinac 1994.■ Olimpijski plakat, Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb,prosinac 1994.■ Sto godina olimpizma u Hrvatskoj, Zagrebački velesajam,Zagreb, travanj 1995.■ 120 godina Hrvatskog sokola, Hrvatsko narodno kazalište,Zagreb, srpanj 1995.■ Devedest godina hrvanja u Zagrebu, Školska sport.dvoranaPešćenica, Zagreb, travanj,1995.■ Olimpizam u Hrvatskoj, Muzej Mimara, Zagreb, prosinac1995.■ Razvoj športa u Hrvatskoj, Zagrebački velesajam, Zagreb, 26 -31. ožujak 1996.■ 100 godina olimpijskih igara, Knjižnica Marija Jurić Zagorka,Zagreb, svibanj 1996.■ Olimpizam u Hrvatskoj, stručni skup Alpe – Jadran, Rovinj,svibanj 1996.■ Tečaj za učitelje gimnastike, Ljetne škole pedag., HotelMontauro u Rovinju, lipanj 1997.■ Tečaj za učitelje gimnastike, Konferencija “Kineziologija- sadašnjost i budućnost” u Dubrovniku, rujan 1997.■ 125. godišnjica osnivanja Hrvatskog sokola, KnjižnicaMedveščak, Zagreb, listopad 1998.■ XIX. stoljeće - stoljeće športa, dućan Standard konfekcije uIlici 20, Zagreb, svibanj 1999.■ VIII. Mediteranske igre (stalni postav), Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, lipanj 2000.■ Veliki i mali rukomet, Dom sportova, Zagreb, travanj 2000.■ Rukomet i Atletika (stalni postav), Fakultet za fizičku kulturu,Zagreb, ožujak 2000.■ Hokej na ledu i Sklizanje (stalni postav), Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, rujan 2001.■ Skijanje i Biciklizam (stalni postav), Fakultet za fizičkukulturu, Zagreb, prosinac 2001.■ Odbojka i Automobilizam (stalni postav), Fakul. za fizičkukulturu, Zagreb, travanj, 2002.■ Zlatna pirueta, Dom sportova, Zagreb, studeni, 2002.■ 30 godina Doma sportova, Dom sportova, Zagreb,studeni 2002.■ Veslanje i kajakaštvo (stalni postav), Kineziološki fakultet,Zagreb, prosinac 2002.■ Franjo Bučar, Streličarstvo, Športovi na vodi i Ritmičko -športska gimnastika (stalni postav), Kineziološki fakultet,ožujak 2003.■ Hrvatski sokol i Tjelesni odgoj (stalni postav), Kineziološkifakultet, Zagreb, rujan 2003.■ Košarka, Nogomet i Tenis (stalni postav), Kineziološkifakultet, Zagreb, travanj 2004.■ 60. godina Zagrebačkog košarkaškog saveza, Muzej Mimara,prosinac 2005.Nagrade:■ Nagrada SFK Trešnjevka, (1985.)■ Zlatna značka SD Zagreb, (1986.)■ Certifikat MOO - a (1994.)■ Zahvalnica Gradske knjižnice u Zagrebu (1997.)■ Značka Društva pedagoga fizičke kulture SR Hrvatske (1994.)■ Državna nagrada športa Franjo Bučar (2001).■ Red Danice Hr vatske s likom Franje Bučara (2006.)■ Nagrada Matija Ljubek (2006.)4

IN MEMORIAMTomislav Ivić - Braco(30. lipnja 1933., Split - 24. lipnja 2011., Split)Sjećanje naTomislava IvićaTekst: ROBERT KUČIĆSplitska športska javnost znala je da Braco imazdravstvenih poteškoća, ali ipak je s nevjericomprimila vijest tog kobnog 24. lipnja da nas je zauvijeknapustio legendarni i najtrofejniji hrvatski nogometnitrener. Najveće ime koje se do sada pojavilo u svijetunogometa na ovim prostorima. Nogometna Europatakođer je s nevjericom prihvatila vijest o odlaskuTomislava Ivića...5

IN MEMORIAMSamo šest dana prije 78. rođendana napustio nasje Tomislav Ivić-Braco, kako su ga zvali od miljaobitelj i prijatelji, čovjek koji je bezgranično voliosvoj rodni grad Split i poziv za koji se opredijelio,a to je nogomet.Prve športske korake napravio je 1950. godine uRadničkom nogometnom klubu Split, najprije kao igrač(odigrao je 125 utakmica), a kasnije i njegov trener.Druga njegova ljubav bio je NK Hajduk za kojega jeigrao 11 puta. S Hajdukom kao trener postigao je velikei najdraže uspjehe 70-ih godina prošlog stoljeća i za svojdoprinos sa „zlatnom generacijom„ 1975. godine dobivaZlatnu značku. Dočekao je i stotu obljetnicu Hajduka.Na žalost nije dočekao i 100-tu obljetnicu svoga RNKSplit koja će se proslaviti dogodine 2012., ali njegovo imesigurno će biti prisutno u svakoj prigodi svečanosti kojeslijede. Zahvaljujući njemu „najvažnija sporedna stvarna svijetu“ izdigla se na razinu znanosti, kako je u jednojprilici rekao njegov dugogodišnji prijatelj i suradnikStanko Poklepović.Laskavu titulu najuspješnijeg trenerau povijesti dobio je od najtiražnijegtalijanskog športskog lista LaGazzetta dello Sport. Nema sumnjeda će se svi s ovime složiti, jeripak on je kao rijetki imao prilikuvoditi nogometne momčadi u čak 14država, od čega četiri nacionalnereprezentacije. U šest država okitiose osvojenim prvenstvima i kupovima- Belgija, Francuska, Jugoslavija,Nizozemska, Portugal i Španjolska.Pozivu nogometnog trenera prišao je fanatičnom ozbiljnošćui upornošću, već zarana želio je proniknuti u svetajne ove popularne športske igre. Vidio je značaj kolektivnogdjelovanja i visoke razine fizičke pripremljenostinogometaša. Ono što drugi nisu sagledali, njemu je potpunobilo jasno, a to je univerzalnost u pripremi igrača.Sjećam se Brace još iz vremena kada je kao mladi treners bilježnicom i olovkom u ruci znao sjediti satimana balkonu dvorane DTO Partizan i gledati treningegimnastičara. Pažljivo je bilježio sve viđeno, ali ne samou dvorani, moglo ga se sresti i na ostalim športskim terenima.Sve ono najbolje što je uočio iz drugih športovaprimijenio je u nogometu. U to vrijeme mnogi to nisurazumjeli, ali Braco je gledao daleko unaprijed i zato jene bez razloga dobio još jedan pridjev - „vizionar“.O Tomislavu Iviću, genijalnom nogometnom treneru,ispisane su stranice i stranice u gotovo svim športskimlistovima Europe. Velika novinarska športska pera prepoznavši„pravog“, pratila su njegov rad. Laskavu titulunajuspješnijeg trenera u povijesti dobio je od najtiražnijegtalijanskog športskog lista La Gazzetta dello Sport.Nema sumnje da će se svi s ovime složiti, jer ipak on jekao rijetki imao priliku voditi nogometne momčadi učak 14 država, od čega četiri nacionalne reprezentacije.U šest država okitio se osvojenim prvenstvima i kupovima- Belgija, Francuska, Jugoslavija, Nizozemska,Portugal i Španjolska. Momčadi koje je vodio pobijedilesu u sedam nacionalnih prvenstava (tri sigurno njemunajdraže pobjede s Hajdukom, te Portugal, Nizozemska iBelgija). S Hajdukom je osvojio četiri nacionalna kupa tepo jedan u Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj.Kao nogometni trener gradio je svoj autoritet isključivona znanju. Bio je ispred svog vremena, pravilo ocijeloživotnom obrazovanju on je puno prije poštivaonego se taj pojam uopće pojavio. Imao je osobine vođekojega su njegovi igrači slušali bez pogovora, i ne iznenađujemišljenje brojnih nogometnih velikana koji danassa zahvalnošću i toplinom govore o svom treneru kao očovjeku od kojega su puno naučili.Već do 1975. godine Tomislav Ivić ostvaruje zavidnetrenerske rezultate, međutim nailazimo na jednu bizarnost- njegovog imena nema u Enciklopediji fizičkekulture (Zagreb 1975.), a to se ponavlja i u izdanjuSportskog leksikona (Zagreb, 1984.). Nadam se da će ujednom od slijedećih izdanja ovi propusti biti ispravljenite da će njegovo ime, cijenjeno u Europi i svijetu, dobitimjesto koje mu pripada kao jednom od 20 najvećih trenerau svijetu.Da je kojim slučajem izabrao umirovljeničke daneprovoditi negdje vani, u drugoj zemlji, da nije izabraosvoj rodni grad Split, Braco bi bio kao legenda, radoviđen u svakom klubu kao savjetnik, kao osoba koja imašto reći mlađima. Uvjeren sam da bi bio i čest gost katedreza nogomet Kineziološkog fakulteta gdje bi budućinogometni pedagozi imali štošta čuti i naučiti, jer Bracoje bio uza sve i veliki nogometni pedagog, očinski se6

odnosio osobito prema mlađim igračima pomažući im ušportskom usponu, kao pravi roditelj. Međutim, njegovoznanje i iskustvo nije iskorišteno..U svojoj fanatičnoj ljubavi za nogometom i u željida sazna što više o toj igri, mijenjao je države i gradoveneprekidno učeći jezike sredine u kojoj je radio, tako daje s vremenom postao i poliglot. Na tim svojim putovanjimai sam se oblikovao u nesebičnu osobu nabijenuiskustvom i ogromnim znanjem. Kada je mislio da sekonačno smirio započeo je sa ostvarenjem jednog svogvelikog sna - želio je iza sebe sve to svoje akumuliranoznanje ostaviti u nasljedstvo novim generacijama u viduknjige. Nažalost, taj mu je san ostao neostvaren.Splitska športska javnost znala je da Braco ima zdravstvenihpoteškoća, ali ipak je s nevjericom primila vijesttog kobnog 24. lipnja da nas je zauvijek napustio legendarnii najtrofejniji hrvatski nogometni trener. Najvećeime koje se do sada pojavilo u svijetu nogometa na ovimprostorima. Nogometna Europa također je s nevjericomprihvatila vijest o odlasku Tomislava Ivića. Uglednišportski list France Football dvije je stranice posvetiouspomeni na trenera koji je vodio u svojoj karijeri dvavelika francuska kluba - Marseille i Paris SG. Za svoj raddobio je 1990. godine iz ruku tadašnjeg gradonačelnikaPariza Jacquesa Chiraca Zlatnu značku i Povelju gradaPariza. Bio je vlasnik iskaznice broj 8 Hrvatskog olimpijskogodbora kao poklisar.Teško se pomiriti, makar svjesni činjenice o ljudskojprolaznosti, da Tomislav više nije tu, da se nećemo sretatii razgovarati. Njegov odlazak najviše je pogodio njegovuobitelj. Bio je dobar i pažljiv suprug, otac i djed. Njegovaživotna suputnica Regina dobra, pažljiva i strpljivasupruga bila mu je veliki oslonac u životu. Koliko smoputa čuli priču iz njegovih usta, kako se znala uhvatitiposla i čak šiti dresove za igrače RNK Split, njegovu prvuveliku športsku ljubav. Njezinu brigu on je znao cijeniti,bila je voljena i poštovana.Još jedna žena u njegovu životu mnogo mu je značila- njegova majka. O njoj je uvijek govorio s puno ljubavii sentimenta. Čak je i splitski Ambasador kupio i želioga obnoviti u moderni luksuzni hotel u spomen na svojumamu koja je tu nekada radila. Na žalost, ni ta mu seželja nije ostvarila...Po onoj biblijskoj da „nitko nije prorok u svome selu“,nailazio je na brojne prepreke u svojoj dugogodišnjojborbi s administracijom. Tomislav Ivić čovjek je koji jevećinu svojih životnih ciljeva postigao, osim gore dvaspomenuta. Kao krunu svog stvaralaštva za života jepostao legenda i 2009. godine ušao u Kuću slave splitskogšporta, svojevrsni muzej športskih velikana. Svi onikoji posjete ovaj muzejski prostor na splitskim Gripamavjerujem da će ostati ugodno iznenađeni saznanjima odjelu ovog velikog nogometnog stručnjaka i zanesenjaka.Literatura:Jurica Gizdić, Hajdukovi treneri, Split, 2008., Jurica Gizdić, Hajdučka škatula(Treneri ), Split, 2011.,Wikipedija7

VREMEPLOVNeustrašivašaka hrvatskihkorijenaTekst: DANE MATAIĆ PAVIČIĆJuan Budinich Taborga bio je sanjar, boksači učitelj boksa, utemeljitelj boksačkog športau rodnom Čileu i na Kubi, športski velikani velikan naše male Hrvatske, domovinenjegova oca Marka Budinića Škrabonje(Ilovik 1854. - Tocopilla 1903.)Fotografija JuanaBudinicha Taborgeiz obiteljskogalbuma njegovepraunuke PauleAlejandreNazivali su ga bjelosvjetskom skitnicom,pustolovom, čak i lupežom, a on je biosamo zaljubljenik u boks. Bio je sanjar,boksač i učitelj boksa, utemeljitelj boksačkogšporta u rodnom Čileu i na Kubi, športskivelikan i velikan naše male Hrvatske, domovinenjegova oca Marka Budinića Škrabonje (Ilovik 1854.- Tocopilla 1903.).Već utabanim iseljeničkim putovima prema boljemsutra otišao je Marko zajedno s bratom Matejomu nepoznati svijet i zaustavio se u Čileu, 1878.u lučkom gradu Tocopilla. Marko je bio kapetanAustro-Ugarske trgovačke mornarice čiji su brodovidoplovljavali do sjevernog Čilea i u njegove pacifičkeluke Iquique, Tocopilla, Antofagasta i Coquimbo,u kojima se utovarivao bakar i salitra, bijelo zlatokako su to prirodno biljno gnojivo nazivali i hrvatskidoseljenici. Upravo su tamo krišom ostajali i brojnidrugi njegovi zemljaci s Kvarnera školovani u pomorskimučilištima Malog Lošinja i Bakra...Juan se rodio 11. srpnja 1880. u gradu Coquimbu,luci na Pacifiku gdje se otac Marko našao na poslovnomputovanju, zaljubio i oženio Delfinu TaborgaVelazco. Uskoro se obitelj preselila u Tocopillu gdjeje Juan završio i školu. Malo se o njemu zna i na Kubii u Čileu, a još manje u Sjevernoj Americi, domoviniboksa. Najmanje se znalo u Hrvatskoj, domovininjegova oca koji je 1907. i sahranjen na Iloviku.Nakon osnovne, Juan Budinich Taborga upisao je1892. godine pomorsku školu (Escuela Naval) u Valparaísu,nastavljajući pomorsku tradiciju više generacijaBudinića koji su svoje školovanje završavali uPomorskoj školi u Malom Lošinju (utemeljena 1804.godine). Nakon oštrog sukoba s jednim od nastavnika,napušta školu i rodni Čile.Na brodu prema Sjevernoj Americi, 1895. upoznajeIrca, kovača po zanimanju, ali i boksača, prezimenomMacDonald, koji ga je podučio osnovnimpokretima i vještinama boksačkog športa. U Americizavršava školu i postaje pomorski časnik. Uz školu,pohađao je boksačka natjecanja u kojima se samokušao, najprije šakanje, a potom i moderni boks srukavicama. Ring je postao njegova opsesija...Njegov je prvi trener bio čuveni James Corbett,kasniji prvak SAD u teškoj kategoriji. Corbettu je bioi sparing partner. Godine 1900. sa svojih 20 godinavraća se u Čile u Valparaiso i sudjeluje u boksačkimokršajima, na divlje, za okladu. U jednom lokalu uulici Urreola boksalo se bez rukavica, a mečevi suzavršavali tek kad je protivnik bio u nesvijesti. Glavnazvijezda sa svojim egzibicijama bio je, naravno,Juan Budinich Taborga, okušani istrenirani borac uameričkim ringovima.Uskoro, 1902. mogli su se u Čileu organizirati profesionalniboksački susreti. Juan Budinich se seli uobližnji Santiago. U kazalištu glavnog grada Santia-8

ga, susreli su se Budinich i crnomanjasti Amerikanac FrankJones o kojem se ništa nije znalo. Kroničari toga vremenasu zapisali: "U jednom uglu ringa, crni Frank Jones, u drugomneumorni Budinich. Kazalište dupkom puno. Treslo sekazalište, navijači su gromoglasno navijali i bodrili hrabre izakrvavljene borce".Budinich ga je nokautirao u šestoj rundi i time ušao upovijest. Potom je s jednim prijateljem, Englezom JohnomDalyjem, također boksačem, osnovao klub kojeg su nazvali"La Filarmónica del huaso Rodríguez". Budinich postajeprvi Čileanac koji je legalno organizirao prvi boksački klubi započeo "školu" boksačkog športau Čileu, te tako postao njegovutemeljitelj. Tih se godina bavio išportskim novinarstvom: prevodioje tekstove o boksu iz američkihčasopisa publicirajući ih u dnevnimnovinama La Unión.Uskoro, 1903. godine, nakonsmrti oca, nemirni Budinich napuštasvog partnera i rodni Čile iodlazi u SAD. Odlazi u New York,studira medicinu četiri godine(1903.-1906.), i boksa naravno. Nasveučilištu Columbia, dvije godinepohađa predavanja iz fizičkog odgoja i boksa. Predstavljaose kao prvi Čileanac koji se upisao na ovo prestižno učilište.Putuje i u Japan, ostaje na putu gotovo dvije godine(1907.-1908.). Parobrodom Colón vraća se u New York,boksa svakog vikenda da bi bio zapažen i zaradio novac.Godine 1908. odlazi u Panamu, parobrodom na kojem jemorao biti ložač kako bi si platio kartu. Najpoznatiji meč uPanami bio je onaj protiv izvjesnog Odona koji je bio lokalnistrah i trepet. Na kladionici je Budinich gubio, ali ga jeipak pobijedio na bodove u 10. rundi i zaradio spasonosnih5.000 dolara.U useljeničkom registru Ellias Islanda registriran je njegovdolazak iz Paname u New York 29. rujna 1909. Izjavioje da je student i da je već bio u SAD-u, u New Yorku 1906.godine. Nastavlja s borbama s raznim ishodima. Boks postajesve popularniji, klađenje na "svog boksača" pokrećesve veće sume novca. New York je postao svojevrsna mekaprofesionalnog boksačkog športa. Poznato je da tih godinanijedan boksač nije ulazio u ring manje od 10 puta mjesečno,a često i nekoliko puta u istoj noći. Naš je Juan sigurnuplaću zarađivao kao konobar, naučio je engleski i trenirao ulokalnim športskim dvoranama.Godine 1910. ukrcao se na drugi parobrod, ovaj put upravcu Havane na Kubi. Ubrzo je u dvorištu dnevnog listaEl Havanero unajmio lokal za treninge, opremio ga i okupiomlade Kubance kojima je prenosio svoja boksačka znanja.U njegovu su akademiju dolazili mladi iz raznih društvenihslojeva i zanimanja. Dobio je i mjesto instruktora boksa uekskluzivnom Vedado Tennis Club. Tu je podučavao sinove"tajkuna" i uz svoju akademiju postao i poznati organizatorboksačkih susreta.Valparaiso - Pomorska škola ili Escuela Naval(sagrađena 1887.) koju je pohadjao JuanBudinich Taborga i gdje je počeo boksati.Dvije godine kasnije organizirao je svoj prvi nastup.Nakon što je uspio skupiti pet tisuća navijača, susreo ses Jackom Ryanom, Amerikancem prestižnog boksačkogugleda. Izgubio je već u drugoj rundi, ali organizira novimeč, ovaj puta s Johnom Lesterom Johnsonom, vrlo poznatimameričkim boksačem teške kategorije. Opet jedobio batina i bio nokautiran. I to već u prvoj rundi.Unatoč svojim boksačkim porazima, Budinich je svojimdjelovanjem na popularizaciji boksačkog športa, obučavanjemmladih boksača i organiziranjem mečeva, ostao zapisankao utemeljitelj boksa na Kubi. O tome govore razninapisi u kubanskom športskomtisku i stručnim publikacijama.Slavljen je kao boksački velikanKube sve do naših dana. O tomsvjedoči i prepiska koju je autorčlanka održavao s novinaromMiguelom Cabrera Peña, kubanskimdopisnikom iz Santiaga iraznim drugim autorima kao štoje Nenad Goll, uspješni urednikčasopisa Matica u HMI koji jeBudinicha uvrstio u svoju novuknjigu.Korisne informacije o Budinichuautor je pronašao i u Malimnovinama, časopisu hrvatske naseobine u Punta Arenasu,Čile br. 87/35 iz 2010. godine koje je podastro Elías ReyesGonzález iz radio postaje Bio Bio, a u Male novine (utemeljene1905. godine) prenio dopisnik Mario GaletovicSapunar, ugledni spisatelj, potomak doseljenika s Brača.Juan Budinich Taborga je ostavio potomke koji žive uSantiagu. Oženio se na Kubi 1910. sa Španjolkom, siromašnomdoseljenicom Maríom González Suárez. Imali sutroje djece: Blancu, Lucíu i Juan Germána."Sin Juan Germán se oženio s Emom Santander Martí,imali su petero djece i među njima Juan Enrique BudinichSantander, moj tast", napisao je autoru članka susretljivi ivrijedni Rafael de la Maza iz Santiaga, suprug Paule Alejandrei otac Sofije, Rafaela, Bernardite i Jacinte Beatriz.Naš Juan se vratio u Čile i posvetio davanju poduke izboksačkog športa.Otvorio je športsko vježbalište na uglu Ahumade iMonede u samom centru Santiaga. Podučavao je učenikena dva sveučilišta. Izgubio je puno novca na Trgovačkojburzi, izgorjela mu je kuća. Godine 1945, Boksački savezČilea dodijelio mu je doživotnu mirovinu, ali je Budinichiste godine umro u kolima Hitne pomoći u Santiagu, 29.srpnja 1945. od upale pankreasa.Iako se neki autori, kao Rodrigo Fluxa, novinar športskerubrike u listu El Mercurio od 7. prosinca 2008. pitaju radili se o šarlatanu, avanturistu ili pioniru boksačkog športa,Juan Budinich Taborga ostaje naš entuzijast, neustrašiviborac koji je prošao trnovit put do slave utemeljitelja boksau Čileu i na Kubi, čiji su korijeni tu, pored nas, na otokuIloviku u Hrvatskoj.9

OBLJETNICEStoljeće novogradiškogTekst: IVO PETRANOVIĆNogometni klub Sloga iz NoveGradiške proslavio je prošlegodine jedinstvene jubileje:100 godina kontinuitetanogometne igre počevši od prvogregistriranog kluba na ovompodručju - ŠK Unitasa (1910.godine) do današnje Sloge, te 113godina od prve odigrane utakmiceu gradu, daleke 1897. godinePrema autentičnim zapisima Frana Galića mlađeg, koji jeslužbovao u Novoj Gradiški kao učitelj tjelovježbe od1897. do 1899. godine, prva nogometna utakmica u NovojGradiški odigrana je 1897. godine. Dokaz su i novinskinapisi iz tog vremena gdje se nailazi na prve pisane tragove o športskoj,pa i nogometnoj aktivnosti u organiziranom obliku. FranGalić ml. bio je učenik poznatog Franje Bučara, koji je prvi u nasorganizirao 1894. godine tečaj za učitelje gimnastike, gdje se, međuostalim, "gajio i nogomet".U članku "Ustrojenje gimnastičko-športskog kluba u Novoj Gradiški",koji je objavljen u Športu, časopisu za sve športske struke(broj 6, stranica 46. i 47., godina 1897.), zatim u povremeniku Gimnastika,te u zapisima zagrebačkog Agramer-zeitunga (broj 207od 11. listopada 1897.), zapisano je o tim početcima športske aktivnostiu Novoj Gradiški.Enciklopedijsko izdanje Nogometnog saveza Hrvatske (danasHNS) u monografiji iz 1980. godine "Sto godina nogometa u Hrvatskoj1880. -1980.", potvrđujući taj navod, na stranici 40. izmeđuostalog donosi: „Fran Galić ml. 1897. godine osnovao je prvo gombalačkodruštvo sa nogometnom sekcijom u našoj zemlji u - Novoj10

nutih zapisa o športskim zbivanjimau gradu. Međutim, po njegovu odlaskuiz Nove Gradiške 1899. godine,zapisi i podaci o daljim aktivnostimau novogradiškom nogometu išportu nestaju. Na sreću, Galićevizapisi o početcima športske i nogometneaktivnosti u Novoj Gradiški,zapisani su u izvornom obliku utadašnjem zagrebačkom listu Sport.Drugi val novogradiškog nogometa,nakon stanke od jednog desetljeća,pokrenuli su novogradiškistudenti Oskar Kadrnka, Adolf Bauer, Marijan Derkosi Milan Matoković. Oni su za vrijeme studija u Zagrebuupoznali i igrali nogomet. Dolazeći kući vikendom igralisu ga na improviziranom igralištu na tada prostranimgradskim Urijama, koje su, nažalost, služile subotom i kaostočni sajam, pa su nogometaši prije svake utakmice moraliočistiti teren od sajamske nečistoće.U proljeće 1910. Matoković je predložio svojim prijateljimaosnivanje nogometnog kluba po uzoru na zagrebačke,uz registraciju, kako bi time stekli mogućnostposjedovanja vlastitog igrališta na Urijama. Inicijativa jeuspjela. Održan je prvi „osnivački sastanak“, i imenovanaprva uprava koju su činili igrači. Klub je dobio ime Nogometniklub Unitas i registriran je pri Zagrebačkom nogometnompodsavezu (ZNP). Održana je i utemeljiteljskaskupština početkom travnja 1910. godine. Većinom glasovaskupštinari su izabrali Milana Matokovića za predsjednika.Umjesto dosadašnjeg prvog kapetana Matokovića,koji je postao predsjednikom kluba, za novog kapetanaizabran je Kadrnka. Blagajnikom je imenovan Bauer,dok su ostali igrači bili članovi uprave. Klub je u početkuustvari bio ferijalni športski klub jer su igrači igrali samoza vrijeme školskih i studentskih praznika.Nakon završetka I. svjetskog rata obnovljen je radUnitasa, a Marijan Derkos obavljao je tada sve poslove- od organizacije kluba do treniranja. Za vrijeme rata,kada je većina igrača bila na bojištu, bio je i u ulozi predsjednikakluba.Prva skupština Unitasa poslije rata održana je 15. srpnja1919. Godine, a na njoj je izabrano novo vodstvo.Tada je Marijan Derkos i službeno izabran za predsjedninogometaGradiški. Taj klub je već na osnivačkoj skupštini 28.ožujka1897. godine odlučio da će gajiti od modernih športova -nogomet“.Zagrebački Sport 1897. godine donosi: „Dana 7. ožujka1897. godine sastao se inicijativni odbor, a 28. ožujka jeodržana i utemeljiteljska skupština «Gimnastičko športskogkluba», gdje je zaključeno da se gaji biciklizam i nekedomaće igre, a od modernih športova engleski lawn tennisi - nogomet, a kasnije croquet, cricket i hockey. Klubće nastojati da se gaji gimnastika i eventualno mačevanje,a zimi sklizanje.“Nedugo zatim novi zapisi: „Na Uskrsni ponedjeljaktravnja 1897. godine u Novoj Gradiški je organizirana uzsvirku gradske glazbe javna sportska priredba Gimnastičkogšportskog kluba, koja je privukla pažnju čak dvijei pol tisuće gledatelja. Gledali su nogometnu utakmicusvojih mladih sugrađana, a isto tako i prikaz tenisa.“Koliko je to bio velik broj gledatelja najbolje govoripodatak da je odgovarao približno broju cjelokupnogstanovništva Nove Gradiške u to vrijeme. Međutim, uznogometnu utakmicu toga dana bilo je i drugih zabavnihsadržaja, koji su vjerojatno više, nego li tada još nepoznatanogometna igra, privukli posjetitelje iz brojnih okolnihmjesta. Stoga ne čudi tako velik posjet...Prvu klupsku upravu, prema Galićevim zapisima,sačinjavali su: predsjednik Stjepan Myohl - trgovac i posjednik,potpredsjednik Dragutin Schneider - posjednik,tajnik Fran Neferović - šumarski vježbenik, blagajnik IvanMallusa - učitelj, vođa Fran Galić mlađi - učitelj gimnastike,nadzornik inventara Josip Aladrović - povjerenik, teodbornici: Žiga Schmideck - trgovac, Josip Zatluka - ravnateljPripomoćne zadruge i Krsto Korka - privatnik.Bio je to prvi val novogradiškog nogometa vođen odučitelja gimnastike Frana Galića mlađeg. Zahvaljujući timargumentima Nova Gradiška ima zapaženo mjesto u povijestihrvatskog nogometa, jer je te daleke 1897. godineodigrana prva javna utakmica jednog oformljenog kluba.Ime Frana Galića mlađeg značajno je upravo radi spome-11

OBLJETNICEka, a Ivan Kučinić za blagajnika, koji je obavljao i dužnosttajnika. Na toj skupštini, klub je izmijenio ime u Športskiklub Unitas, jer je pored nogometa imao i brojne drugesekcije. Uskoro je Derkos, kotarski predstojnik, premještenu Pregradu, pa je prof. Juraj Kušmišević izabran zanovog predsjednika Unitasa.Nogomet između dva svjetska rata u Novoj Gradiškisnažno se razvija. Unitas igrački jača, a u gradu se osnivajubrojni klubovi jer je nogomet postao vrlo popularan. Urazdoblju između dvadesetih i tridesetih godina događase prava invazija nogometa na novogradiškom području.Samo u Novoj Gradiški u 1922. godini osnivaju se, poredpostojećeg Unitasa, i tri nova nogometna kluba: Sloga,Građanski i Hajduk, a iduće godine i Libertas, klub Gimnazije.Godine 1924. utemeljen je HŠK Borac, koji je sve dopočetka 2. svjetskog rata uz Unitas, dugi niz godina vrlojaki gradski klub. Osnivaju se klubovi i u tadašnjem novogradiškomkotaru, po selima, a osobito u većim mjestima.U Novoj Gradiški gostuju poznati klubovi: Trgovački,Građanski, Radnički (Požega), OŠK (Okučani), TAŠK(Topola), Libertas (Novska), Balkan (Jasenovac), Sava(Bosanska Gradiška), Marsonia, Makabi, Željezničar iViktorija (Slavonski Brod), Slavonac i Radnički (Nova Kapela),HAŠK (Zagreb), Kladno (Češka), Hajduk (Pakrac),NAŠK i Krndija (Našice), Kostajnica (Hrvatska Kostajnica),Slavija i Segesta (Sisak), Cibalia (Vinkovci) i drugi.Od brojnih novogradiških klubova mnogi su se s vremenomzbog nedostatka novca i igračkog kadra ugasili,a jedino su dva kluba ostala stabilna: Unitas i Borac.Godine 1931. godine osnovana je (opet) Sloga, koja jete godine i registrirana u ZNP Zagreb. Međutim, Slogadjeluje od 1922.godine, što potvrđuju pisani dokumenti iodigrane utakmice.Gradski derbi između Unitasa i Borca bili su izuzetnidogađaji jer su oba kluba bila igrački jaka, a postojao jedugogodišnji rivalitet i obostrana brojnost gledatelja. IUnitas i Borac bili su u tom međuratnom vremenu vrlosnažni, pa su svoju vrijednost potvrđivali odigravanjemMonografija Ive PetranovićaNogometni klub Sloga iz Nove Gradiškeproslavio je 2010. jedinstvenejubileje: 100 godina kontinuitetanogometne igre počevši od prvogregistriranog kluba na ovom području- ŠK Unitasa (1910. godine) dodanašnje Sloge, te 113 godina od prveodigrane utakmice u gradu, daleke1897. godine.Tim povodom klub je promoviraomonografiju "Stoljeće novogradiškognogometa" autora Ive Petranovića (naslici). Promociji monografije nazočilo je oko 150uglednika i gostiju, među kojima i glavni tajnik HNS- Zorislav Srebrić. Svi su pohvalili inicijativu klubai autora u želji da se kronološki, dokumentirano ina jednom mjestu sačuva bogata tradicija i pisanomriječi evociraju uspomene na nogomet Nove Gradiškekoji ima stoljetni kontinuitet.prigodnih utakmica s najboljim momčadima tadašnjedržave.Nažalost, Unitas je ugašen u naponu igračke i stvaralačkesnage početkom Drugog svjetskog rata (1941.) kao„židovski klub“, što on uistinu nije bio. Borac je, međutim,nastavio aktivnost u novoosnovanoj Nezavisnoj državiHrvatskoj, ali pod imenom HNK Tvrtko. Zbog ratnih(ne)prilika prekinuo je rad 1943. godine zbog odlaskasvih igrača na frontove, "na ovu ili onu stranu".Literatura:Ustrojenje gimnastičko-športskog kluba u Novoj Gradiški, u: Sport, Zagreb, 1897.br. 6, str. 46-47.Agramer-zeitung, Zagreb, br. 207 od 11. listopada 1897.Sto godina nogometa u Hrvatskoj 1880 -1980, Nogometni savea Hrvatske, Zagreb,1980., str. 40.Ivo Petranović, Stoljeće novogradiškog nogometa, Nogometni klub Sloga, NovaGradiška, 2011.

MOOČestitkeSportskoj televizijiRazgovarao: JURA OZMECPostoje planovi u različitimdržavama, ali vi ste,eto, prvi. Između planiranjai početka emitiranjavelik je posao. Treba dostaulaganja u ovo nezgodnovrijeme, a to pred.stavlja problem. Ali vi stetaj dio prebrodili, pa vamjoš jednom čestitam. – kazao je, uz ostalo, u intervjuuza Sportsku televizijuJacques Rogge, predsjednikMOO-aPredsjednik Međunarodnogolimpijskog odbora JacquesRogge, za vrijeme svog boravkau Zagrebu, posjetio jei Sportsku televiziju, prvu nacionalnušportsku televiziju u svijetu koja je uvlasništvu jednog nacionalnog olimpijskogodbora. Tom prigodom čelničovjek svjetskog športa dao je intervjuglavnom uredniku SPTV-a Juri Ozmecu.Izdvajamo najzanimljivije dijelove tograzgovora.O obilježavanju obljetnica ove godine:- Mnoge se obljetnice slave ovih dana,jer su se prije 20 godina u Europidogađale velike promjene. RaspadSSSR-a, pa onda i Jugoslavije, doveli sudo nezavisnosti novih država: Ukrajine,Moldavije, Bjelorusije, Azerbajdžana,Armenije, Gruzije..., te naravno Slovenije,Hrvatske i tako dalje. Zato ima tolikoobljetnica u ovo vrijeme. To je do-bro, jer je to dokaz da su se nacionalniolimpijski odbori ekstremno dobrorazvili.O brzini stvaranja televizije nakoninicijative iz Kopenhagena:- Nadao sam se tome, ali mislio samda će to biti preteško. Ipak, vi ste mipokazali da je to moguće i ja vamčestitam. Za početak ste jako dobri.Imate dobar program, ugled vam je svebolji, prati vas sve više gledatelja... Napravom ste putu.O sličnim televizijama u budućnosti:- Očekujem još nekoliko ovakvihprojekata u bliskoj budućnosti. Postojeplanovi u različitim državama, ali vi ste,eto, prvi. Između planiranja i početkaemitiranja velik je posao. Treba dostaulaganja u ovo nezgodno vrijeme, a topredstavlja problem. Ali vi ste taj dioprebrodili, pa vam još jednom čestitam.Olimp 42

O prvim zimskim OI mladih u Innsbrucku:- Innsbruck će biti dobar domaćin,Austrijanci se razumiju u zimske športove,to je njihov svijet. Imaju mnogoprvaka i stručnjaka na tom području,pa zato i očekujem odlične igre u Innsbruckuu siječnju 2012.O Europskim igrama:- Zanimljiva je to inicijativa. Zahtijevajoš puno istraživanja, veliki brojčimbenika treba ispitati. Recimo, koji ćešportovi biti na programu, u koje dobagodine ih organizirati... U srpnju ili kolovozusu Svjetsko nogometno prvenstvo,Olimpijske igre ili, recimo, svjetskoplivačko prvenstvo. Treba ciljati nasvibanj i lipanj ili možda listopad. Alimislim da je takav projekt izvediv i dase ljudi jako dobro pripremaju za to.OI u Africi:- Mislim da bismo uskoro mogli dobitidobru afričku kandidaturu. Za Olimpijskeigre 2020. godine nije se nitkoprijavio, ali imamo naznake da pripremajukandidaturu za 2024. godinu. Ubudućnosti ćemo sigurno imati Igre uAfrici.O dopingu i ilegalnom klađenju:- Treba biti realan. Živimo u svijetu ukojem je šport ogledalo društva. Međušest milijardi ljudi nema šest milijardisvetaca. Uvijek će biti onih koji želevarati. Bit će i dopinga i ilegalnogklađenja. Mi ih pokušavamo svesti naminimum. Mislim da na tom područjunapredujemo.O konkretnim akcijama protiv dopinga:- Postoje različiti načini borbe protivdopinga. Prevencija, obrazovanje športaša,ali i testiranje na natjecanjima iizvan njih. Uzorke čuvamo osam godina.Ako se poslije pojave novi testovina tržištu koji mogu otkriti nove supstance- koje ne možemo otkriti danas- ponovimo test na sačuvanom uzorku.To smo napravili nakon pekinških Igara.Također, radimo na novom projektu,takozvanoj krvnoj putovnici. Pregledibi se radili pet-šest puta godišnje, a ukrvnoj slici je onda lako vidjeti djelovanjedopinga. To je jedan obećavajućiprojekt.O prodaji TV prava preko marketinškihtvrtki:- Taj proces još traje. Zadovoljni smosuradnjom s marketinškim kompanijama.Međunarodni olimpijski odbor idalje će pregovarati s velikim zemljamapoput Velike Britanije, Francuske, Španjolske,Italije i Njemačke. To su velikaeuropska tržišta. Ostala su pod ugovoroms tvrtkom SportFive, koja radiodličan posao.O poskupljenju prava za Hrvatsku:- Razumijem to, ali mi moramo pratititržište. Ne živimo u idealnom svijetu,pa ne možemo raditi iznimke ni za koga.Televizijska prava ovise o tržištu,a zakone tržišta trebamo poštovati.Ali istovremeno - a ovo je vrlo važno–- čak i da prodamo prava privatnimkompanijama, još uvijek postoji obvezada se emitira 200 sati programa zimi i400 sati programa ljeti na besplatnimprogramima. Dakle, svi koji budu podugovorom s nama, moći će gledatiOlimpijske igre.O financijama MOO-a:- Mi vraćamo 94 posto svih naših pri-→ Summary ←The IOC president Jacques Roggeduring his stay in Zagreb, alsovisited Sports television, the firstnational sports television in theworld, which is in the ownershipof a national Olympic Committee.On this occasion, the head of theworld sports gave an interview tothe editor in chief of SPTV, JuraOzmec.In the interview, among otherthings, Rogge pointed out that theinitiative on the European gameswas interesting, but that there arestill a lot of open questions leftabout the project, among otherthings the dates when they wouldbe held.Rogge expects that some Africancountries could apply for the2024 Olympics and discussesthe progress in the fight againstdoping and illegal betting, the IOCfinances (he says that 94 percent ofrevenues go back into sports) andthe social responsibility that theIOC has.Finally, Rogge congratulatedSports television on their successfulbeginning of work.hoda natrag u šport. Od najnižih razinado nacionalnih odbora, od otkrivanjamladih športaša do međunarodnih federacija,pa sve do organizatora Igara.Zadržimo samo šest posto da možemonormalno funkcionirati. A ne znampuno kompanija koje toliko puno novacapodijele, a tako malo sebi ostave.O društvenoj odgovornosti MOO-a:- Moramo to pojasniti. Šport je punoviše od samog nastupa športaša. Športobrazuje mlade ljude, dobar je adut integracijepojedinca u društvo, a i zdravje. Osim svega toga, imamo i društvenuodgovornost, poput čuvanja okolišaili omogućavanja ženama da se bavešportom, jer u mnogim je državama tojoš uvijek veliki problem.Također, pod društvenu odgovornostubrajamo i športske događaje napodručjima pogođenim prirodnim katastrofama.Tamo pomažemo u obnovišportskih objekata, kao što smo napravilinakon tsunamija i kao što ćemonapraviti u Japanu i na Haitiju. To je tadruštvena odgovornost. • 43 Olimp

Društvo i športUznanstvenom radu objavljenomu “Acta Paediatrica”,časopisu specijaliziranomza zdravlje djece, dr. GavinSandercock sa Sveučilišta u Essexuje - uspoređujući snagu 315 desetogodišnjakarođenih 1998. sa snagom309 djece rođene deset godina prije- ustvrdio kako današnja generacija10-godišnjaka može napraviti 27,1%manje čučnjeva nego što su ih mogliučiniti njihovi vršnjaci prije deset godina.Snaga ruku opala im je za 26%,a jačina stiska za 7%.“Jutarnji list “koji je prenio rezultateistraživanja dr. Sandercocka, pitao je oistoj temi i naše stručnjake.Tako prof. dr. sc. Vladimir Findak sazagrebačkog Kineziološkog fakultetaupozorava kako istraživanja koja su naistu temu provedena u nas, pokazujuda su funkcionalne i motoričke sposobnostidjece u Hrvatskoj u opadanju.Razloga je mnogo, no najvažniji jesvakako smanjena tjelesna aktivnost.Treba spomenuti kako je prof. Findakprije nekoliko godina sa skupinomsuradnika izradio prijedlog povećanjabroja sati tjelesne kulture u školama,no to se nije realiziralo.Ne treba puno istraživanja kakobismo došli do uzroka ovoj pojavi -djeca su sve više za računalom. Mnogeigre u dvorištu ili livadi zamijenjenesu zabavom u virtualnom obliku.Mladi se pri tome ne druže manje negonekada, ali druže se na drugi način.Manje je zajedničkog igranja nogometa,ali škvadra ili ekipa (ovisno izkojeg kraja Hrvatske ste!) uredno sezabavlja formirajući momčadi u računalnimigrama koje se igraju online,zajednički s drugim igračima.Potvrđeno je da igranje računalnihigara ima i pozitivne učinke (primjericebrzina reakcije), kod mnogih seDjecafizički sveslabijaTekst: GORAN VOJKOVIĆMladi se manje kreću. To je jednostavno činjenica.Moguće povećanje satnice tjelesne kulture nećepromijeniti puno. Što onda napraviti? Jednostavnoučiniti fizičke aktivnosti privlačnijim današnjimmladima!i nauči nešto o povijesti, fizici i tehnologiji,ali neke fizičke aktivnosti tunema - barem zasad. Sustavi u kojimase od igrača očekuje „prava“ fizičkaaktivnost, dok senzori prate njegovepokrete, nisu naročito rašireni.Mlade zanimaju druge stvari, pa pričekako je eto „nekada bilo drugačije“i kako bi „trebalo više vremena provoditivani“, neće same po sebi riješitiproblem. Došlo je jednostavno doonoga što u društvenim znanostimazovemo promjena paradigme. Paradigmaje skup osnovnih pretpostavkiili pravila koje uzimamo zdravo zagotovo, ona stvara mentalni filtar krozkoji um propušta samo one informacijekoje mu se uklapaju u postojećusliku svijeta. No, svijet se jednostavnopromijenio.Mladi se manje kreću. To je jednostavnočinjenica. Moguće povećanjesatnice tjelesne kulture neće promijenitipuno. Istini za volju, tjelesnakultura se kod nas obično gura na rubnastavnog programa, a i često je nažalostneprivlačna dijelu djece, moždai ponajviše onima kojima bi najvišetrebala. Promijenili su se i standardiživljenja, mladima je prilično odbojnooznojiti se i onda bez tuširanja otićivan ili na nastavu; no realno - svlačionicei tuševe za cijele razrede imamožda tek pokoja škola i to se nećelako i brzo promijeniti.Što onda napraviti? Jednostavno -učiniti fizičke aktivnosti privlačnijimdanašnjim mladima! Kao prvo, s obziromda se djeca sama ne kreću dovoljno,onda treba početi s kretanjem,jer teško da će netko tko nije stekaonaviku kretanja naći interes u športu(osim gledanju istog na ekranu i moždaodlaska u kladionicu).Hrvatsko školstvo bi trebalo višepažnje posvetiti onome što Amerikancizovu outdoor activities. Pojamobuhvaća ne samo klasične športskeaktivnosti, već i šetnje po prirodi,ribolov, fotografiranje okoliša… Trebapokušati mlade zainteresirati za aktivnostikoje uključuju kretanje, ali usklopu onoga što je njima zanimljivo.To je u Hrvatskoj, koja je prirodno,geološki i biološki iznimno raznolikai bogata relativno lako izvesti i bezvelikih troškova.Mnogo toga može ući u outdooractivities mladih. Što više izleta kojiuključuju i nekoliko sati hodanja, a usklopu toga i predavanja iz biologije.Uvesti i nove aktivnosti kao što je,primjerice, geocaching - traženje skrivenihpredmeta pomoću satelitskenavigacije. GPS prijemnik danas ima

ilo koji bolji mobitel(posebni uređajikoštaju već ispod1000 kuna). Osimnastavnika tjelesne izdravstvene kulturetu se može uključiti inastavnik fizike kojimože učenicima nazanimljiv način, uzprimjere, pokazatisložene fizičke imatematičke modelekoji se koriste u satelitskoj navigaciji. Nastavnik zemljopisase može uključiti s objašnjenjima modela zemljopisnihkarata i čitanjem istih. I tako dalje.Djeca danas vole elektroniku, vole gadgete, a općenitose jako dobro snalaze s višezadaćnošću. S druge strane,klasičan oblik ex cathedra nastave im sve manje odgovara.Ona su naravno i dalje radoznala, vole nove stvari, voleučiti, ali na način blizak svijetu u kojem žive i odrastaju.Povezati njihovu radoznalost s kretanjem i tjelesnukulturu u školi s drugim predmetima, pa barem koliko jeobjektivno moguće povezati kretanje s učenjem, a ondai kretanje sa športom i ulaskom u svijet športa - moždaje jedan od putova kojim trebamo ići. Shvatiti da je XXI.stoljeće dovelo i neke dobre i neke loše stvari i ne boriti seprotiv samog drugačijeg okruženja ili nostalgično zazivatirecimo jedan Split iz doba prvih epizoda Velog Mista gdjesvi „trčidu za balunom“ - jer to je bilo prije doslovno 100godina.Novo vrijeme traži nove pristupe - i zašto ne - fizičkeaktivnosti uz korištenje atomskih satova i preciznih odašiljačasatelitske navigacije. Djeca nam, previše njih, ne volebaš ni tjelesnu kulturu ni fiziku, pa pokušajmo onda tointegrirati i učiniti zanimljivim. Ili im organizirati fotografiranjeprirode (barem je danas u digitalno doba ta aktivnostpovoljna), prikupljanje uzoraka bilja u nekoliko sati hodaudaljenom parku ili nešto slično. Pa onda kroz fizičku aktivnostučiti biologiju i potom osnove statistike. Sinergija,kako bi se politički reklo.Svijet se promijenio i problem koji imamo, nedovoljnokretanja djece, traži nova rješenja. Jednostavno, ne smijemozanemariti ova istraživanja i usredotočiti se samo naonaj dio mladih koji se aktivno bavi nekim športom. •→ Summary ←Scientific studies have shown that nowadays children arephysically weaker than only 10 years ago. The main causeof this is less physical activity and spending more time atthe computer. Therefore, the introduction of new methodsof working with young people is proposed, primarily thestrengthening of all forms of outdoor activities, organizedwithin the school programs, combining movement andphysical activity with the location games in the nature, takingpictures of the nature, studying biology and similar.Only when the children find interest in outdoor activities,they can be expected to like sports as well.Olimp 46

Znanost i športPoglediz neke drugeperspektiveDanašnji je svijet, s jednestrane, obilježen razvijenimznanostima i tehnologijom,globalizacijom, informatizacijomi medijskom kulturom, a sdruge, ekološkom sviješću, civilnimdruštvom i holističkim svjetonazorom.Unatoč velikom broju eksperata izraznih znanstvenih područja, velikbroj globalnih problema nije riješen -sve dublja ekonomska kriza u svijetu,porast siromaštva, neučinkovitost uborbi protiv nekih bolesti, sve većiproblemi u proizvodnji hrane i zalihamapitke vode…Kao reakcija na te pojave, kod ljudise stvorila potreba za preispitivanjemnekih, da tako kažem, službenih verzijastvarnosti. Tako danas postoji čitav

niz autora koji se bave područjimaalternativne ekonomije, razmatrajupostojeće znanstvene paradigme,kako u području fizike, tako i u područjumedicine, antropologije, evolucijeitd.U holističkom pristupu gledanjana stvarnost, gdje je sve na nekinačin povezano sa svim, nemogućeje izostaviti šport. Interdisciplinarnipristup športskih stručnjaka u izradidugoročnog programa treninganekog vrhunskog športaša, iziskujeangažman kineziologa, nutricionista,športskih psihologa, liječnika, a uposljednje vrijeme sve više eksperatakoji koriste integrativni ili komplementarnipristup u simptomatici i liječenjušportskih ozljeda i drugih bolesti.Financijska moć kluba ovisiti će o globalnimfinancijskim trendovima, interesutržišta, snazi ekonomije određenedržave, itd. Ulaganje u šport djece imladeži, skrb o športašima s invaliditetom,izgradnja športskih građevinai rekreacija za građane treće životnedobi, ovisit će o nekim ekonomskimparametrima, ali i o drugim, nazovimoih, društveno-političkim faktorima.Govori li se dovoljno o tim vezamaili se športske veze svode na ono „tkopozna nekog jakog u gradu ili državi“?Daje li se dovoljan medijski prostorstručnjacima koji određene pojave ušportu promatraju u kontekstu svihdrugih pojava ili u medijskom prostorudominiraju analize s nebrojenih povijesnihutakmica koje završavaju rezultatom0:0? Koliko god netko može bitinezadovoljan s ovakvom stvarnošću,dobra stvar je ta što šport ima neslućenemogućnosti u svom daljnjemrazvoju, barem gledano s jedne drugeperspektive.Jedan od onih koji holistički pristupaekonomiji i konceptu razvoja, jest čileanskiekonomist Manfred Max-Neefkoji tvrdi da je čitava ekonomska krizadanašnjice proizvod pohlepe. Njegovaalternativna ekonomija bazira se napet postulata i jednoj fundamentalnojvrijednosti.Prvo - ekonomija treba služiti ljudima,a ne da ljudi služe ekonomiji. Drugo- razvoj se tiče ljudi, a ne objekata.Treće - rast nije istoznačan razvoju, aIvano BalićTekst: MIROSLAV HRŽENJAKJedna od najzanimljivijihšportskih, ali i životnihperspektiva o kojoj se uposljednje vrijeme sve češćegovori jest područje oporavkašportaša i saniranja športskihozljeda uz pomoć terapijebioenergijomrazvoj ne podrazumijeva nužno rast.Četvrto - nikakva ekonomija nije mogućabez ekosustava. Peto - ekonomijaje podsustav većeg konačnog sustava,biosfere, te time beskonačan rast nijemoguć. Fundamentalna vrijednostkoja bi podržavala takvu alternativnuekonomiju trebala bi biti da nikakavekonomski interes nikada ne može bitiiznad važnosti života.Daljnje istraživanje alternativneekonomije dovodi nas do čitavog nizaautora, raznih alternativnih ekonomskihteorija - primjerice evolucijskaekonomija, ekonomija okoliša i sl. Svenavedeno lako se dovodi u vezu sašportom. Primjera ima mnogo. Sveveća segregacija ljudi na mali broj iznimnobogatih i sve veći broj ekstremnosiromašnih - tematika je ekonomista.Športski stručnjaci, dužnosnici i nositeljidruštvene odgovornosti trebalibi proučavati pojavu koja utječe na toda bavljenje športom sve više postajepovlastica bogatih, a ne šansa za svete dio opće kulture i načina životanekog društva. Nadalje, sve je manji49 Olimp

Znanost i športbroj športskih klubova koji nastupajuna međunarodnim natjecanjima visokekvalitete, i još više cijene, dok je sveveći broj športskih klubova koji su ublokadi ili na rubu egzistencije.Teorije i objašnjenja koje će tistručnjaci, ponuditi u početku će sezvati alternativne teorije, kao i one pokojima bi športske građevine trebalograditi po načelu niske cijene, visokefunkcionalnosti i prvenstveno za potrebešportaša. Područje vezano zaizgradnju takvih športskih građevinamožda neće biti u domeni alternativneekonomije, već alternativne športskearhitekture.Naravno, mnoštvo športskih građevinase izgradilo ili se planira izgraditipo načelu funkcionalnosti i uz pomoćsuvremenih, jeftinih i ekološki prihvatljivihtehnologija. Ali o onima koje suizgrađene po sasvim drugim, možda ineekonomičnim principima, bavit će sejedno novo područje, a to je alternativnapovijest hrvatskog športa.Jedna od najzanimljivijih športskih,ali i životnih perspektiva o kojojse u posljednje vrijeme sve češće govori,jest područje oporavka športašai saniranja športskih ozljeda uz pomoćterapije bioenergijom.U Jutarnjem listu iz 2008. godineopisano je iskustvo hrvatskih rukometnihreprezentativaca: "Iscjelitelj ZdenkoDomančić je prije početka Europskogrukometnog prvenstva izliječiorukometaša Ivana Balića. Unatoč najavamada Ivano neće igrati zbog ozljeda,nakon boravka u Kranjskoj Gori iterapije kod gospodina Domančića - onje zaigrao, a Hrvatska je dogurala dopolufinala."Od tada do danas, Zdenko Domančićgostovao je nekoliko puta na Hrvatskojteleviziji, primjerice u znanstvenojemisiji „Među nama“, na Novoj TV uemisiji „10 do 8“, a posebnu pozornostjavnosti izazvalo je njegovo gostovanjeu emisiji, također na Hrvatskojteleviziji, „8. kat“, voditeljice DanijeleTrbović.Što je zapravo liječenje bioenergijom,po kojem principu fizike ili metafiziketakve terapije djeluju na drugežive subjekte - predmet je interesabrojnih svjetskih znanstvenih institucija,a za veliku većinu društva predstav-Olimp 50

Športski stručnjaci,dužnosnici i nositeljidruštvene odgovornostitrebali bi proučavatipojavu koja utječe na toda bavljenje športom sveviše postaje povlasticabogatih, a ne šansa zasve te dio opće kulturei načina života nekogdruštvalja još uvijek nepoznanicu. Ipak, budućida je naziv ove rubrike Šport i znanost,u najkraćim crtama valja istaknutiono najvažnije: 1976. godine, kada sepokazala potreba za pomicanjem znanstvenihgranica, Svjetska zdravstvenaorganizacija (WHO) priznala je bioenergijukao alternativnu metodu liječenja,te je ta ista organizacija 29 godinakasnije, točnije 2005. snimila dokumentarnifilm o iscjelitelju Domančiću”Think about it”.U filmu spomenutu metodu ivlastita iskustva opisuju znanstvenici,liječnici, pacijenti, dakako, svatko izsvoje perspektive. Metoda ZdenkaDomančića prošla je strogu znanstvenuprovjeru službene medicine i kod nas,što je detaljno opisano u knjizi „IscjeliteljDomančić“ autora Dražena Jakčina.Provjera je rađena u medicinskoj ustanoviu Zagrebu na pacijentima s teškominsuficijencijom cirkulacije donjih ekstremiteta- gangrenom. Metoda se dodanas pokazala efikasnom u tretiranjumnogih drugih bolesti, uključujući onekoje nose epitet neizlječivih. Do sada,barem ako sudimo po zanimanju tiskovnihi elektroničkih medija, brojnih športašai njihovih trenera, spomenuti pristupsaniranja športskih ozljeda pokazaose vrlo učinkovitim. Kao i u primjeruizgradnje športskih objekata visokefunkcionalnosti i niske cijene, tako i kodmetode prevencije i saniranja športskihozljeda bez visokih troškova i skupihaparatura, nastavljamo s pogledom nasvijet iz neke druge perspektive...Grupa istaknutih znanstvenikaiz područja kvantne mehanike iz prestižnihsvjetskih sveučilišta, donekle jeuzdrmala postojeću znanstvenu paradigmute otvorila novu perspektivugledanja na fizičku stvarnost. U knjizi„Polje“ autorice Lynne McTaggart, na-vodi se čitav niz znanstvenih pokusa,odnosno rezultata istraživanja visokestatističke značajnosti prema kojimačovjek na svojoj elementarnoj razininije kemijska reakcija, nego energetskinaboj. Čovjek, kao i svaka živatvar, skup je energije u polju energije,povezan sa svim drugim stvarima usvijetu. To pulsirajuće energetsko poljesredišnji je pokretač našeg bića i našesvijesti, alfa i omega našeg postojanja.Prema tim istraživanjima, od kojih suneka doživljena kao ona srednjovjekovnakoja su dokazivala da Zemljanije ravna ploča, također proizlazi daje sve na ovom svijetu povezano sasvim, te da svaku pojavu, ako ju želimoozbiljno razumjeti, moramo gledati ukontekstu svih drugih pojava.Postoji još čitav niz drugih perspektivagledanja na stvarnost oko nas,kako onu životnu, tako i športsku. Amožda najvažnija od svih je drugačijaperspektiva gledanja na ljude, okoliš ina sebe same.O promjeni vlastitih stavova i mišljenja,od onih po kojima je čovjek čovjekuvuk i prema kojima su ljudi izoliranabića koja proživljavaju svoje očajneživote na osamljenom planetu u ravnodušnomsvemiru, ovaj tekst završit ćus citatom Theodorea Zeldina iz knjige„Intimna povijest čovječanstva“: "Vidimčovječanstvo kao obitelj koja se jedvaupoznala. Vidim susrete ljudi, tijela,misli, emocija ili činova kao početakvećine promjena. Svaka mogućnoststvorena nekim upoznavanjem predstavljanešto nalik koncu; kad bi svitakvi konci bili vidljivi, preobrazili bisvijet u nešto nalik paučini babljegaljeta. Svaki je pojedinac povezan sdrugima, labavo ili čvrsto, jedinstvenomkombinacijom niti, koje se protežupreko granica prostora i vremena.Svaka individua okuplja na jednommjestu naklonosti prošlosti, potrebesadašnjosti i vizije budućnosti u mrežirazličitih kontura, uz pomoć heterogenihelemenata posuđenih od drugihpojedinaca; ta je neprestana razmjenaoduvijek predstavljala glavni poticajenergiji čovječanstva." •Literatura:1. Goodstein, E. S. (2003), Ekonomika i okoliš.Zagreb, MATE2. Jakčin, D. (1986). Iscjelitelj Domančić. Zagreb,Naprijed3. Mctaggart, L. (2005). Polje. Zagreb, Telediskd.o.o.4. Novak, I. (2006). Sportski marketing i industrijasporta. Zagreb, Maling d.o.o.5. Zeldin, T.(2005). Intimna povijest čovječanstva.Zagreb, Biblioteka Ambrozija→ Summary ←The expansion of science,development of moderntechnologies and humanhistory’s rich experience markedin so many ways the worldwe live in today. However,many problems remained stillunresolved. An increasingnumber of poor families - inrelation to the smaller andsmaller number of extremelywealthy ones - contributes to thefact that the overall economicscience, with all its resources,has not nearly managed to solvethe economic problems in theworld.A similar situation exists insports as well. Despite all theeconomic, kinesiologic, socialand other scientific knowledge,we are witnessing the fact thatsport is increasingly becomingthe privilege of a few and asmaller opportunity for all theothers.Energy charge, quantummechanics and the field ofhuman consciousness havelead to the holistic approachin treating people. Numerouspositive experiences of Croatianathletes with the famousCroatian bioenergetics ZdenkoDomancic intrigued a largepart of the public. The scientific/testing of his method in theZagreb medical facility, manyacknowledgements/ by theCroatian athletes and people ingeneral, and the interest of theWorld Health Organization, thatmade in 2005 a documentaryfilm “Think about it”, points tothe conclusion that the scientificcommunity still has a lot ofwork and the existing scientificparadigms may soon experiencecertain corrections. Apartfrom a different perspectiveon economics, science andhuman health, for a furtherdevelopment of sport and societyin general it is necessary tochange - to a certain extent –ourway of thinking.51 Olimp

Olimp 52

Športska terminologijaDva kotačaili brza stopalaRiječ bicikl nastaje spajanjemlatinskoga predmetka bi-,što znači dva, i grčke riječikýklos, što je krug, odnosnokotač. Radi se, stoga, o vozilu kojeima dva kotača. Navedeni naziv, kaokombinacija prethodno navedenogapredmetka i riječi koja označava kotač,potječe iz francuskoga jezika, i to iz1863. kada je, prema Merriam WebsterDictionary (2011.) zabilježena njegovaprva uporaba.Kako glasi naziv toga vozila nanekim drugim jezicima?U engleskome se jeziku biciklnaziva bicycle, u norveškome sykkel,u švedskome i danskome cykel, unizozemskome i afrikaansu fiets, a npr.u islandskome reiðhjól (Definitions.net,2001.-2011.). U njemačkome sejeziku bicikl naziva Fahrrad. Potonjinaziv, kao i naziv za bicikl u nizozemskome,afrikaansu te u islandskome,morfološki u potpunosti odudara odnaziva koji se rabe npr. u engleskome,norveškome, švedskome ili danskomejeziku. Navedeni njemački nazivnastaje spajanjem infinitivne osnoveglagola fahren, dakle, Fahr-, u značenjuvoziti i imenice Rad, što je kotač.Stoga naziv Fahrrad označava vožnjukotača, odnosno vožnju na kotačima,tj. vožnju na biciklu. Takav naziv,istina, ne sadrži razlikovno obilježjekoje bi podrazumijevalo da se ne radinpr. o automobilu koji također imakotače. Međutim, dosljedno provođenjenačela oblikovanja naziva u tomesmislu nije uvijek moguće.Što se pak romanskih jezika tiče,u francuskome se bicikl nazivabicyclette, u talijanskome bicicletta, ušpanjolskome bicicleta, a u rumunjskomebicicletă. Jasno se vidi kakoje, za razliku od germanskih jezika, uromanskim jezicima uporaba nazivaza bicikl ujednačena, odnosno u njimase rabi ista riječ koja je međutim,prilagođena svakome od pojedinihjezičnih tvorbenih sustava.Sljedeća grana indoeuropskih jezika,u koju spadaju i prethodno navedenagermanska i romanska grana, suslavenski jezici, pa se tako bicikl uslovenskome naziva kolo, u češkomejízdní kolo, u slovačkome bicykel, uruskome i u bugarskome велосипед, au poljskome rower. Kao što je to slučaji kod germanskih jezika, u slavenskimse jezicima ne rabi jedna te ista riječ urazličitim tvorbenim oblicima s obziromna pojedini jezik, već se nazivi za biciklmeđusobno u velikoj mjeri razlikuju.U baltijskim jezicima, koji takođerpripadaju jezičnoj porodici indoeuropskihjezika, nazivi za bicikl glase: ulatvijskome divritenis i velosipēds, au litavskome dviratis (Definitions.net,2001.-2011.).Dakle, u ruskome i bugarskome,dva slavenska jezika, rabi se riječ(велосипед) istoga korijena kao i ulatvijskome jeziku – velosipēds. Tu jeriječ moguće pronaći i u engleskomejeziku (eng. velocipede), a odnosi sena vozilo koje ima dva (ili tri – u nazivuvelocipede broj kotača nije izrijekomoznačen) kotača. Radi se o zastarjelojriječi u engleskome jeziku koja serabila kao naziv za rane tipove bicikalai tricikala (Random House Webster’sUnabridged Dictionary, 1999.). PremaRandom House Webster’s UnabridgedDictionary (1999.) riječ u engleskijezik dolazi iz francuskoga, i to odriječi velocipede (u značenju bicikl),i u engleskome se počinje rabitioko 1810 do 1820. godine. Riječvelocipede nastaje stapanjem latinskeriječi velocitas, što je brzina (od vēlōx= brz), i latinske izvedenice –ped odimenice pēs (od toga pedala), što jestopalo. Dakle, velociped je vozilo kojepostiže brzinu ili se brzo kreće radomstopala.U paštuu, jednome od iranskih jezika(indoiranska skupina jezika unutarindoeuropske jezične porodice), biciklTekst: DARIJA OMRČENU hrvatskome, a i unpr. engleskome jeziku,postoji razlika izmeđunaziva biciklizam (eng.cycling) i vožnja biciklom(eng. bicycling, biking).Biciklizam je naziv kojioznačava šport, a športpodrazumijeva trenažniproces, nadmetanje naslužbenim natjecanjimai postizanje rezultata,dok je vožnja biciklomrekreativna aktivnostlišena prethodnonavedenih obilježjase naziva bicicleta, a isti se naziv rabii u bretonskome, jednome od keltskihjezika (također unutar indoeuropskejezične porodice). Drugim riječima,oblik riječi koji je u uporabi sličan jeoblicima te riječi u romanskim jezicima.U estonskome jeziku, koji pripadaugrofinskoj grani jezične porodiceuralskih jezika, naziv za bicikl glasijalgratas, u finskome polkupyörä, a umađarskome kerékpár (Definitions.net, 2001.-2011.). Iako su sva trijezika - estonski, finski i mađarski -pripadnici iste, ugrofinske grane, jasnoje da nazivi koji se u njima rabe nisuslični. S druge pak strane, u turskomejeziku, jeziku koji pripada turkijskojgrani uralske jezične porodice, rabise naziv bisiklet, odnosno naziv koji53 Olimp

Športska terminologijaima oblik sličan oblicima koji se rabe uromanskim jezicima.U hrvatskome, a i u npr. engleskomejeziku, postoji razlika između nazivabiciklizam (eng. cycling) i vožnjabiciklom (eng. bicycling, biking).Biciklizam je naziv koji označavašport, a šport podrazumijeva trenažniproces, nadmetanje na službenimnatjecanjima i postizanje rezultata,dok je vožnja biciklom rekreativnaaktivnost lišena prethodno navedenihobilježja.Stručni jezik biciklizma prepun jekratica. Potonje su i inače obilježjestručnoga jezika, te biciklističkivokabular ne odstupa od toga načela.Neke su od čestih kratica u biciklizmu,a koje se rabe ne samo u engleskome,nego i u nekim drugim jezicima,sljedeće:1. Source – BicycleSource.com(2011.):ATB - eng. All-Terrain Bike/Biking(vožnja biciklom po svim vrstamaterena)IMBA - eng. International MountainBiking Association (Međunarodnisavez brdskog biciklizma)MTB - eng. MounTain Biking (brdskibiciklizam)UCI - franc. Union CyclisteInternationale (Međunarodnibiciklistički savez)2. Source – Bike Race Info (2011.):CLM - franc. contre-le-montre(natjecanje u brzini)DNF - eng. did not finish (nije završioutrku)DNS - eng. did not start (nije započeoutrku)GC - eng. general classification (općaklasifikacija)ITT - eng. individual time trial(individualno natjecanje u brzini)MT - franc. même temps; španj.mismo tiempo (isto vrijeme)ST - eng. same time (isto vrijeme)TTT - eng. team trial time (ekipnonatjecanje u brzini)kategorija, ekipa, plasman, kup,svjetski MTB kup, elite kategorija,UCI ProTeam, trijal, pista, ciklokros,ciklobal (UCI biciklistički pravilnik) itd.Uporaba jednoga broja tih posuđenicaje opravdana, jer za njih u hrvatskomejeziku ne prostoji prikladna zamjena,dok bi se druge, kod kojih je tomoguće učiniti, trebalo zamijenitiizvorno hrvatskim riječima. •Literatura i izvori:Bike Race Info (2011). BikeRaceInfo’s CyclingGlossary. /on-line/. Dostupno na adresi: http://bikeraceinfo.com/glossary.html.BicycleSource.com (2011). /on-line/. Dostupnona adresi: http://www.bicyclesource.com/bicycling_glossary.Definitions.net (2001-2011). /on-line/. Dostupnona adresi: http://translate.definitions.net/bicycle.Merriam Webster Dictionary. (2011). An EncyclopaediaBritannica Company. /on-line/. Dostupnona adresi: http://www.merriam-webster.com/dictionary/bicycle.Random House Webster’s Unabridged Dictionary.1999. V2.2 for 16bit Windows systems, V3.0for 32bit Windows systems, Random House, Inc.Collexion Reference Software (1998) Lemout &HousepieUCI biciklistički pravilnik. /on-line/ . Dostupno naadresi: http://www.hbs.hr/pdf/ch01_general_CRO.pdf.Wikipedia – The Free Encyclopedia (2011). Glossaryof bicycling. /on-line/. Dostupno na adresi:http://en.wikipedia.org/wiki/Glossary_of_bicycling.→ Summary ←Biking, as well as all other sports,has its technical vocabulary. Thenaming of a bicycle has beencompared across languages.Further, several examples offrequent abbreviations, andtheir usage is a characteristic oftechnical language in general, havebeen listed. Since many loanwordsare used in the technical languageof bicycling in Croatian, it hasbeen stressed that originallyCroatian counterparts should beused instead whenever possible.3. Source – Wikipedia– The Free Encyclopedia (2011.):WOL - eng. wide outside lane (širokavanjska traka, na cesti)Kao što je to slučaj i s brojnimdrugim stručnim područjima, i ubiciklizmu se u hrvatskome jezikurabe brojne posuđenice, npr. licenca,Olimp 54

Treneri i športŠportske istines rokom trajanjaTekst: ŽELJKO MATAJAProblem nikako nije u znanosti, baškao što nije ni u genetici, već je uinterpretatorima znanstvenih i svih drugihistina koje, kako volim reći, kao i konzerve,imaju rok trajanja

Istina se, koliko god bila bolna,sastoji u činjenici da se treningommora destruirati sve štočovjeka upozorava da radi nagranici fizioloških mogućnosti. Kadstroj dođe do svojih tehničkih granica,onda se pale žaruljice koje opominjuili mu osigurači pregore, ventili seotvore i da ne nabrajamo druge tehničko-tehnološkemogućnosti koječuvaju uporabni ili tehnološki vijeknekog stroja, uređaja…U športu se vrhunski postaje kadse “žaruljice” ignoriraju kako bi seprodužio rad, otupila bol i odgodioumor. Ozljede i bolesti su jedini signalikoje športaš, da bi bio vrhunski,mora prezirati. No, treneri i za topronalaze “lijek”...Naravno, sve što je spoznajnoi tehnološki unaprijedilo svijet i životu njemu, nailazilo je primjenu iu športu. O tome osobito svjedočeOlimpijske igre održane 1956. godineu Melbourneu. Tamo je biomehanikadala svoj doprinos unaprjeđivanjušportskih rezultata - smanjeni volumenkugle, metalne motke, katapultsprinterice, Heldovo koplje…Od tada su svake četiri godineunaprjeđivani športski rezultati zahvaljujućitrenerima koji su pronalaziliili u proces treninga uvodili tehničko-biološkuprimjenu noviteta.U Rimu su atletičari zahvaljujućiintervalnom treningu pomakli graniceizdržljivosti. Do Igara u Mekskikunisu korištene visinske pripreme, uMünchenu je dr. Fischbach najaviorat dopingu, da bi danas pitanja prehrane(OI u Atlanti 1996.) i biokemijepostale neizbježna tema, a često itrenersko znanje koje se još kakotaji.To je jedan od razloga zbogkojeg je trenersko zvanje primjerenijeposlu koji je stvaralački i u kojemistine, baš kao i sve, imaju i svoj roktrajanja i svoju vrijednost.Športskim uspjesima nažalost nearbitrira struka. Umjesto nje, sudacje publika, sudac je uprava, sudacsu mediji. Svi oni prosuđuju što jeuspjeh, a što je neuspjeh.Unatoč svemu ili baš zbog svegatoga, valjalo bi konstatirati da sumnogi treneri ostvarili velike uspjehejer im njihovo neznanje, recimofiziologije, nije pričinjavalo strah unastojanjima traženja nemogućeg. Upotrazi za crtom što pomiče fiziološkemogućnosti, mnogi su uspijevalis treningom u uvjetima fiziološkogzagađenja (čuo sam, ali nije provjereno,da je Zebec igračima branio voduza vrijeme treninga).Drugim riječima, nekad sutreneri uspijevali pridonijeti znanostisvojim nastojanjima u uvjetimahipoksije ili smanjenog parcijalnogtlaka kisika jer su imali ideju koja jeznanosti prkosila.Čovjek je bio i ostat će toliko dugonepoznanica koliko i svemir u svojembeskraju. Lutanje i traženje u svemutome za struku bi bilo pretenciozno,zahtjevno i nezahvalno. Zašto? Zatošto je svaki čovjek neponovljiva zagonetkakoju trener na neki načinodgonetava kroz proces koji nudi kaoizazov da se prevlada sve što ga ubeskrajnim ponavljanjima čini dosadnim,napornim i neizvjesnim.Dodjela trenerskih zvanja u različitimobrazovnim mogućnostima trenerskeakademije, a ne škole, bio biput kojim bi uspješnima bilo omogućenoda svoja iskustva, viđenjaili snoviđenja, ponude kao uzor kojiće trajati sve dok se ne pojavi neštonovo, nešto što drugi nisu uočili.Rok Petrovič bio je najboljisvjetski slalomaš samo jedne sezonejer je prvi zahvaljujući Tonetu Vogrincuiskoristio gibljivost štapova kojeje doslovce napadao i tako dobio nabrzini prolaza. Kad su i ostali ustanovilinjegov način “inventure štapova”dobio je konkurenciju koja ga je udaljilaod vlasnika slalomskog Kristalnogglobusa...Napokon, treba li trenerska školaili ne?Naravno da treba, ali kao akademijas konceptom školovanja i s izborompredmeta u kojima će predavačaktualizirati pitanja, a ne predmetesamo zato što oni stoje u nastavnomprogramu. Najkraće: instituciju školei školovanja ne bi valjalo dovoditi upitanje, kao što ni genetika ne dovodiu pitanje nasljeđe. Problem nikakonije u znanosti, baš kao što nije niu genetici, već je u interpretatorimaznanstvenih i svih drugih istina koje,kako volim reći, kao i konzerve imajurok trajanja.Koliko se samo dugo, na primjer,dugo “plašilo” ljude s deformitetimatijela i inzistiralo na takozvanomRok Petrovič→ Summary ←The institution of schools andeducation for sports coachesshouldn’t be prejudiced, thesame way that genetics doesnot prejudice the legacy. Theproblem is certainly not in thescience, but in the interpretersof scientific and all the othertruths that, the same way ascans, have a shelf life.Slovenian skier Rok Petrovicwas once the world’s bestslalom skier but for only oneseason because – thanks toTone Vogrinc – he was the firstone who used the mobility ofthe poles, literally attackingthem (cross-block) obtainingthus the needed speed forpassing the gates. When theothers found out about his“poles adaptation”, he got thecompetition that took him faraway from the owner of a smallslalom Crystal Globe ...This is just one example thatconfirms that the coachingprofession is more appropriatefor a creative profession inwhich the truths, like everythingelse, have also their shelf lifeand their values.pravilnom držanju tijela. Danas se,međutim, pouzdano zna da je držanječovjekova tijela posljedica, da kažemo,rasporeda unutarnjih organa, pačovjek jednostavno zauzima položajkoji odgovara njegovim ergonomskimzahtjevima... •57 Olimp

Žene i športZnate li tko jeSusiSusanti?Tekst: RATKO CVETNIĆNekoliko žena obilježiloje najnoviju povijestsvjetskoga badmintona,onu koju pratimo od 1992.godine, koja se (ne samozbog prijema HBS-a uSvjetsku federaciju) smatranajznačajnijom godinom upovijesti badmintona: te jegodine, naime, u Barceloniodržan prvi olimpijskibadmintonski turnirUovim danima jubileja HOO-a,Hrvatski badmintonski savez,kao i ostali savezi osnivači,u svečarskome raspoloženjune skrivaju poseban ponos. Sam Saveztek je nekoliko mjeseci stariji od svojenacionalne krovne udruge, a nije mu,za razliku od većine ostalih primjera spočetka devedesetih, prethodila nikakvadruga organizacija - ni nacionalnani federalna - jer se pretpovijest badmintonana našem tlu ograničila tek nanekoliko sezona Radničkih športskihigara, na prijelazu pedesetih u šezdesete.I tu završila.Teme iz ove rubrike često varirajušlager o rodnoj (ne)ravnopravnosti, kojise u domaćoj varijanti svodi na jednostavnopitanje: koliki udio u medaljama,a koliki udio u vlasti?Kad smo već kod badmintonskogSaveza treba podsjetiti da je na znamenitomslikopisu Radiše Mladenovića,Karizmatična Susi Susanti,indonezijska osvajačicaolimpijskog zlataProšlost: prvi nastup hrvatske reprezentacije,u trenirkama posuđenim od atletičara- Europsko prvenstvo 1993. u Beču. Prve slijeva: Lidja Petrinović (prignuta) i RenataHorvatOlimp 58

snimljenom 10. rujna 1991. u Smaragdnojdvorani, u cijelome okupljenomezdrugu tek jedna jedina dama - SandaDubravčić Šimunjak - pa je mucho machoatmosferi na toj fotografiji i Savezdao doprinos u liku svoga zaslužnogapredstavnika Marinka Šiška.No, kasniji razvoj događaja u hrvatskombadmintonu u mnogo čemu odudaraod običaja u našem športu: ne samopo spremnosti Saveza da u svojeakte uvrsti poticajne mjere za rodnouravnoteženje administrativne i stručnekadrovske statistike, nego i u samojpraksi. Pa ipak, bilo bi pretjerano rećida je to od početka bio neki plan: stvarse tako odigrala jer je Savez racionalnokoristio “doneseni materijal” pa je unedostatku novaca i ostalih opipljivijihmaterijalnih resursa najvažnije bilo zadržatiu sustavu one koji su akumuliralineko znanje.Badminton je mješoviti šport, alikad očište podignemo s terena premaglobalnoj slici, ta se mješovitost gubi.Dio toga dakako proizlazi iz azijske dominacijeu ovom športu i kulturnogakoda koji počiva na drugačijim predpostavkamaod onih koje smatramo našima.Pa ipak, nekoliko žena obilježiloje najnoviju povijest svjetskoga badmintona,onu koju pratimo od 1992.godine, koja se (ne samo zbog prijemaHBS-a u Svjetsku federaciju) smatranajznačajnijom godinom u povijestibadmintona: te je godine, naime, uBarceloni održan prvi olimpijski badmintonskiturnir.Ovdje možemo spomenuti Lu Shengrong,prvu ženu i prvu Kineskinju načelu Svjetske federacije, zatim namavrlo sklonu Gisellu Hoffmann, dugogodišnjutajnicu Europske federacije,potom karizmatičnu Susi Susanti, indonezijskuosvajačicu olimpijskog zlata išportašicu koja je u svome zenitu imalavjerojatno najveći broj obožavatelja,veći od Navratilove, Jackie Joyner…Nikad čuli? Da, to je općeniti problemkad je badminton u pitanju.Vratimo se onda na naše meridijane.Renata Horvat i Lidija Petrinović bilesu pripadnice naše prve igračke generacijes početka devedesetih. Objestudentice Kineziološkoga, odlučilesu i profesionalno nadograditi svojebadmintonske početke, te su tečajemte ideje od Badmintonskog kluba Medvedgrad,osnovanog 1993. napravilenajjači klub u ovom dijelu Europe. Ipak,da se ne zaboravi, uz značajnu pomoćsvojih supruga. Danas zauzimaju vodećepozicije u športskoj administracijizagrebačkog i hrvatskog badmintona:Renata Horvat Vrbnjak ravnateljica jenatjecanja HBS-a i profesionalna trenericau Zagrebačkom badmintonskomsavezu, čija pak predsjednica, dr. sci.Lidija Petrinović Zekan, među brojnimfunkcijama bilježi i članstvo u radnojskupini naše kontinentalne federacije«Europljanke u badmintonu».Maja Šavor bila je jedna od našihnajboljih igračica, osvajačica Europskogajuniorskog kupa 2004. godine, te jes partnerom Nevenom Rihtarom otvorilavrata razvojnih programa HOO-a zamnoge mlade badmintonašice i badmintonaše.Danas je glavna tajnica HBS-a.Ivanka Pokorni, menadžerica iz Plive,naša je jedina sutkinja koja je steklanajviše sudačke certifikate Svjetske federacijei danas sudi na najvećim natjecanjimadiljem svijeta. Staša Poznanović,aktualna reprezentativka, sa svojimpartnerom Zvonimirom Đurkinjakom→ Summary ←Croatian Badminton Association,founded in the spring of 1991, isone of the founding members of theCOC. Unlike the prevailing practicein the Croatian sport, but also in theworld badminton, CBA has been,from the very beginning, focused ona large number of women both inadministration and in the professionalpersonnel. This practice is presenttoday as well and, judging by theshare of young female players in thefinest players’ selections, it is likelyto be continued in the future. Thisarticle gives a brief outline of the mostimportant women in the past twentyyears of the Croatian and internationalbadminton.dosegla je dosad najvišu točku svjetskeljestvice za jednu hrvatsku badmintonašicu.Podmladački ešalon koji upravostječe svoja juniorska iskustva na turnirimaod Švedske do Turske iznjedrioje novu vrlo perspektivnu generacijudjevojaka (godište 1995-1997.), kojapredstavlja i najveću uzdanicu hrvatskogabadmintona u cjelini. Djevojkepoput Lucije Vlah, juniorske i kadetskeprvakinje Hrvatske Maje Pavlinić, potomSutare, Galenić i drugih, jamče da ćežensko jedro našega badmintona i daljebiti puno vjetra.Stoga možemo reći da na ljestvici hrvatskogabadmintonskog Forbesa, ženedrže i te kako visoke pozicije, a sudećipo novom valu tako bi trebalo ostati i ubudućnosti. Nažalost, tu ravnotežu našbadminton još ne može postići u svojojregionalnoj rasprostranjenosti, ali to jeveć neka druga tema. •Sadašnjost: StašaPoznanović s partneromZvonimiromĐurkinjakom. Prvihrvatski igrači kojisu ušli među pedesetna svjetskojrang-listi.(Dragan Krnjić/HBS)Budućnost: članicevrlo perspektivnejuniorske selekcijeSaveza, s glavnomtajnicom HBS-a MajomŠavor (sjedi usredini), okupljenekod spomenikaFranje Bučara.59 Olimp

Šport i međunarodne integracijeBijelaknjigao športuTekst: SAŠA CERAJBijela knjiga o športu služi kaosmjernica i sadrži niz konkretnih mjerakoje se odnose na šport, a njezinavrijednost očituje se u povećanojprepoznatljivosti športa u politici EU,senzibiliziranju svijesti o potrebama ispecifičnostima športskog sustava teukazivanju na odgovarajuće akcije narazini EUKako bi se što bolje razumjelaprava, ali i obaveze, važno jerazumjeti na kojim se pravniminstrumentima temeljišport u Europskoj uniji. Poznavanjelegislative koja tretira područje športau Europskoj uniji, svakako će pridonijetilakšem definiranju ciljeva športskogsustava u lobiranju za što boljupoziciju športa unutar programa što ihprovodi Bruxelles.Prvi službeni akt Europske unijekoji je definirao šport, stupio je nasnagu 1985. godine pod nazivomAdonninovo izvješće kojega slijediLisabonski europski sporazum (2007.)u kojemu je športu posvećen cijeli članak.Evidentno je kako razdoblje odviše od dva desetljeća zahtijeva pomnuanalizu, ali ovdje ćemo kratkimosvrtom pokušati ukazati na samoone najvažnije odredbe koje su okarakteriziraleodnos športa i politike uEuropskoj uniji.Adonninovo izvješće predstavljaprvi dokument, tada još Europskezajednice, putem kojeg se ističe važnostšporta u europskom društvu, ausvojen je od Europskog vijeća u Milanu1985. godine - tada je i pokrenutakampanja za podizanje javne svijestio socijalnoj povezanosti društva putemšporta. Na temelju ovog izvješća,Komisija EZ predložila je smjerniceVijeću Europe i Europskom parlamentuo Europskoj zajednici i športskompokretu s ciljem očuvanja športa injegove funkcije unutar EZ-a.U novije vrijeme, Komisija jeuputila svojevrsno priopćenje premaEuropskom parlamentu, Europskomgospodarskom i socijalnom odboru teOdboru regija EU-a, skrećući pažnjuna aktivnosti u području obrazovanjaputem športa, a što je dovelo predsjednikedržava i vlada Europske unijedo usvajanja dviju deklaracija – Amsterdamskogsporazuma iz 1997. iUgovora iz Nice 2000. godine, putemkojih je društveni značaj športa dodatnoapostrofiran, a njegove specifičnostipriznate.U srpnju 2007. Europska komisijaslužbeno objavljuje White Paperon Sport koji predstavlja najopsežnijidokument o športu izrađen na europskojrazini, a nadovezuje se na razdobljedulje od dva desetljeća tijekomkojih je šport postupno prepoznat sasvim svojim specifičnostima. Bijelaknjiga o športu služi kao smjernica isadrži niz konkretnih mjera koje seodnose na šport, a njezina vrijednostočituje se u povećanoj prepoznatljivostišporta u politici EU, senzibiliziranjusvijesti o potrebama i specifičnostimašportskog sustava te ukazivanju naodgovarajuće akcije na razini EU.Bijela knjiga putem tri ključna područjatretira pitanje športa. PrvoOlimp 60

područje je socijalna dimenzija športakoja uključuje zdravstvenu zaštitu,anti-doping regulativu, obrazovnu politiku,aktivne građane, socijalnu integracijute borbu protiv rasizma i nasilja.Drugo područje obrađuje ekonomskudimenziju športa i uključujeekonomske pokazatelje i statistikute načine financiranje športa, dokorganizacijska dimenzija športa uključujemodele upravljanja, specifičnostišporta, slobodu kretanja i državljanstvo,transfere, športske menadžere,zaštitu maloljetnika, financijski kriminali medije.Navedena područja detaljiziranasu u Akcijskom planu Pierre de Coubertinkoji sadrži konkretne mjere (njih53) usmjerene prema projektima kojiće predstavljati smjer športskog sustavau sljedećim godinama. Može sereći kako se putem Bijele knjige uvodistrukturirani dijalog koji predstavljatrajnu platformu za raspravu izmeđuKomisije i glavnih promicatelja športau Europi, poput, na primjer, Europskiholimpijskih odbora.Lisabonski ugovor potpisan je 13.prosinca 2007. godine čime je športpo prvi put u povijesti pravno definiran.Tim postupkom utvrdila se nadležnostEuropske unije nad športom,koji se baš kao i područja obrazovanjai kulture prepoznaje kao interesno poljedjelovanja. Lisabonskim ugovoromprepoznaje se društvena i političkavažnost športa na europskoj razini, išto je još važnije - osigurava se pravnitemelj putem kojega će Europskakomisija moći razvijati, ali i financiratiprograme športa.Člankom 165. Lisabonskog ugovoraEuropska unija želi doprinijeti promicanjušporta uzimajući u obzir njegovespecifičnosti, strukturu te društvenei odgojne posebnosti koje športdonosi. Ubuduće će djelovanje EU bitiusmjereno k razvoju europske dimenziješporta, promicanju tjelesnog imoralnog integriteta športaša, a posebicešporta žena i djece. Ovakvapromjena u politici Europske unije, zašport predstavlja prekretnicu u punomsmislu, a važnost ovoga dokumentaprepoznali su i Europski olimpijski odborikoji će se putem svojeg EU uredazalagati za provedbu financiranjašportskih programa u okviru pilotprojekta, počevši od 2009. godine.Evidentno je kako se putem ovihinicijativa Komisija na sveobuhvatannačin posvećuje pitanjima vezanimza šport, s ciljem pružanja strateškeorijentacije o ulozi športa u Europi,poticanju rasprave o određenim pitanjima,snažnijem uključivanju športa ustvaranju europske politike i povećanjujavne svijesti o potrebama i specifičnostimašportske djelatnosti.Ovim inicijativama žele se razjasnitivažna pitanja poput primjene zakonaEU na šport i planiranje daljnjih djelovanjašportskog pokreta na raziniEuropske unije. •Literatura:Chappelet, Jean-Loup, Autonomy of sport in Europe,Councile of Europe, Strasbourg, 2010.Siekmann, R., Soek, J. The European Union andSport – Legal and Policy Documents, UK, 2005.→ Summary ←In order to better understand therights as well as the obligations,it is important to understand onwhich legal instruments sports inthe European Union are based. Thefirst official act of the EuropeanUnion, the Adonnino report thatdefined sports, came into force in1985. Nearly a quarter of a centurylater, sports were for the first timeincorporated in a specific article ofthe European Lisbon Treaty.The Adonnino report representsthe first document of the EuropeanUnion through which the importanceof sports in the European society isemphasized, adopted by the EuropeanCouncil in Milan in 1985, when thepublic awareness campaign on socialcohesion of the community throughsports was launched as well.In July 2007, the EuropeanCommission officially published theWhite Paper on Sports which is themost comprehensive document onsports ever produced on the Europeanlevel. The Lisbon Treaty, signed onDecember 13th, 2007, legally definedsports for the first time in history.This change in the policy of theEuropean Union represents amilestone for sports in every sense,and the importance of this documentwas recognized by the EuropeanOlympic Committees that willcontinue, through their EU office,working on the implementation of thesports funding programs within theframework of pilot projects from 2009onwards..It is evident that through theseinitiatives the European Commissionis - in a comprehensive manner– concentrated to sports relatedissues in order to provide strategicorientation on the role of sportsin Europe, stimulate the debateon certain issues, strengthen theinclusion of sports in the makingof the EU policy and increase thepublic awareness on the needs andparticularities of this sector. Theseinitiatives are foreseen for clarifyingimportant issues such as theapplication of the EU law in sportsand planning future activities relatedto sports on the EU level.61 Olimp

Šport na internetu: FEII konje trebazaštititi, zar ne?Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆBorba protiv dopingazauzima vrlo važno mjestona internetskim stranicamakrovne organizacijemeđunarodnog konjičkogšporta, FEI. Tome je posvećenai posebna stranica,feicleansport.org, kojasve uključene - športaše,veterinare, timaritelje,menedžere, trenere i vlasnike- educira kako seoduprijeti dopinguNe bih se bunio kad bih imaotretman kao konji na ovimolimpijskim igrama - izjavio jeJacques Rogge, predsjednikMeđunarodnog olimpijskog odbora,nakon posjeta Hong Kongu, gdje su seodržavala konjička natjecanja u sklopuIgara u Pekingu 2008. godine. Tamosu konji, prema Roggeovim riječima,uživali kraljevski status. Konjički klubbivše britanske kolonije u olimpijskeje objekte uložio više od 100 milijunaeura, no kako na konjskim utrkama zarađujeoko sedam milijardi eura godišnje,ta je svota zanemariva.Povezivanje konjičkog športa, novcai klađenja, razlog je zašto je taj šport,kao malo koji, toliko pod budnim okomjavnosti kad je riječ o dopingu. Uostalom,u Pekingu je na kraju bilo dopingiranošestero športaša i čak četiri konja!I povijest primjene dopinga vezuje seprvo uz konje, a onda uz športaše.Da bi ipak bilo lijepo biti konj - kakoje Rogge sugerirao sigurno imajući naumu i negativne konotacije - te ugled-ni dio velike zajednice konjičkog športa,brine se i krovna organizacija međunarodnogkonjičkog športa (FédérationÉquestre Internationale, FEI)osnovana 1921. godine. Danas okuplja134 nacionalna saveza, među njima ihrvatski. Konjički je šport olimpijski jošod 1900. godine i II. olimpijskih igara uParizu.Čelnica FEI-a od 2006. godineje jordanska princeza Haja, koja je kaošportašica sudjelovala na Olimpijskimigrama u Sydneyju 2000. u preponskomjahanju. Danas, i u drugom mandatu,borba protiv dopinga u „njenom športu“zauzima veoma važno mjesto. Zlobnicidodaju da bi najprije mogla počistiti uvlastitom dvorištu. Naime, konji njezinogsupruga, šeika Mohameda bin Rašida,bili su pozitivni na dopinškomtestiranju za utrke izdržljivosti 2009.u Dubaiju. Činjenicu da je šeik odmaho svemu obavijestio FEI, princeza Hajaipak je okrenula u korist konjičkogšporta, najavljujući još bespoštednijuOlimp 62

orbu protiv dopinga. Ta borba zauzimavažno mjesto na internetskim stranicamafei.org, koje su ljetos ažuriranei koje službeno radi jedna osoba, plusdakako brojne agencije sa svih stranasvijeta. Stranica u prosjeku ima 3000posjeta dnevno. Broj, dakako, variraovisno o događajima.Ulaskom u društvene mreže, posebnoFacebook i Twitter, i u sinergijis feitv.org, koja je lansirana u ožujku2009., i brojke će se mijenjati. Feitvslužbena je videoplatforma svjetskeorganizacije za konjički šport, dijelombesplatna, a dijelom u sustavu naplatekoja, prema riječima Maline Gueorguieviz odnosa s javnošću, svakodnevno imatisuće korisnika širom svijeta. Najvišeposjeta bilježi rubrika discipline - preskoki dresura - uz opasku da brojni pozitivnikomentari i konstruktivne primjedbeo svim rubrikama dolaze iz cijelogsvijeta. Kombinirajući informativnii edukativni pristup, FEI i njegovečlanice zasigurno mogu iskoristiti interneti da bi se taj šport zaštitio oddopinga.Popularnost konjičkog športa u svijetuiznimno je velika. Primjerice, samoje proljetnu galopsku utrku s preprekamau sklopu English Grand Nationala,gledalo 600 milijuna ljudi širom svijeta!U Velikoj Britaniji, druga polovica lipnjanije samo termin teniskog turnira uWimledonu, nego i konjskih utrka RoyalAscot. Tradicija tog natjecanja seže od1711. godine, a danas je mjesto na kojemse sigurno može vidjeti kraljicu ElizabetuII., čiji konji također sudjeluju ipobjeđuju na utrkama. A ponekad i neprođu antidopinšku kontrolu.Royal Ascot dugo već nije samo natjecanjekonja i kladioničarska meka,nego i nadmetanje u pokazivanju raskošnihdamskih šešira. Slično je i sameričkim Derbyjem u Kentuckyju kojese održava od kraja 19. stoljeća. Fondnagrada je dva milijuna dolara, u Ascotutri milijuna funti.Uz to što su jedan od najstarijihšportova na svijetu, konjičke su utrkedanas među vodećim profesionalnimšportovima u Sjedinjenim Državama,Velikoj Britaniji, Irskoj, Kanadi, Australiji,Novom Zelandu… I danas se smatrajuzabavom kraljeva i plemstva, ali i velikimizvorom zarade na kladionicama.Upravo se uvođenje klađenja i povećanbroj utrka, smatra jednim od glavnihpoticaja za dopingiranje. Srećom, razlogje to i pojačane antidopinške kontrole.Jer dok športaši i/ili njihovi trenerisvjesno ulaze u svijet dopinga, riskirajućizdravlje i goleme kazne, konji tusvijest nemaju i treba ih zaštititi.Da imidž cijelog športa i krovneorganizacije ne bi došao u pitanje, FEIinzistira na transparentnosti i povezujuse sa svima koji tome mogu pridonijeti.Konjički šport jedinstvena je kombinacijazajedničkog rada čovjeka i životinja.Kako bi nesvjesni dio tog parabio što bolje zaštićen od zloporaba, FEIposebno inzistira na čistoći športa. Zato postoji i posebna internetska stranica,feicleansport.org, koja sve uključene- športaše, veterinare, timaritelje, menedžere,trenere i vlasnike - educirakako se oduprijeti dopingu.Dobrobit konja naglašava se u svimrubrikama. Jedna od najrazgranatijih posvećenaje upravo veterinarskoj ulozi u→ Summary ←The fight against doping has animportant place on the web site fei.org, the International Federation forEquestrian Sports (Fédération EquestreInternationale).The results were updated this summer,officially by one person, plus of coursea number of agencies from all over theworld. On average there are 3000 visits aday, but this number varies depending onthe events.By joining the social networks, especiallyFacebook and Twitter, in synergy withfeitv.org launched in March 2009, thesenumbers will change as well. Feitv isthe official video platform of the worldorganization for equestrian sport, partiallyfree of charge and partially in the tuitionsystem which, according to the informationfrom the FEI’s Public Relations Office, hasthousands of customers worldwide per day.Most visited is the discipline heading- jumping and training, with a remarkthat numerous positive comments andconstructive remarks on all the headingscome from all over the world.By combining the informative andeducational approach, FEI and itsmembers can surely do much to protectthis sport from doping. There is a specialpage dedicated to this issue, feicleansport.org, educating everyone involved - athletes,veterinarians, horse groomers, managers,trainers and owners - in order to rightagainst doping.Welfare of the horse is emphasized in allthe headings. One of largest is dedicatedexactly to the role of veterinary in thissport. FEI has also developed a strongcollaboration with the world's veterinaryand anti-doping agencies, whose projectsand instructions are also on the officialwebsite.tom športu. FEI je razvio i jaku suradnjusa svjetskim veterinarskimi antidopinškim agencijama, čiji suprojekti i napuci također na službenojinternetskoj stranici. Od 1985. pri Svjetskojveterinarskoj udruzi postoji iposebna organizacija, zadužena samoza konje, na čijoj je konferenciji, u povoduobilježavanja 2011. kao svjetskegodine veterinara, sudjelovao i FEI.Bila je to prigoda da FEI proslavi svoju90. obljetnicu, u sklopu 250. obljetniceveterine kao moderne profesije. Dakako,u opisu posla svjetske veterinarskeudruge mnogo je više od konjičkogšporta, ali uključuje i njega. I konjetreba zaštititi, zar ne? •63 Olimp