Naš Poglavnik

Br oj 96 Iz la z i subo t o mZ a gr eb , 10. t r a vn ja 2010.Spomen ploča s Bleiburškog poljaRAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAVPRIDRUŽITE NAM SE!Naklada30.000 primjerakaGlasnik je besplatanPrijaviti se možete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.com

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.M o j h r v a t s k i d omStr ani ca 3NIK OLA PEJNO VIĆ "TESLA" (3)Vrhunski izumitelj, super-genij i enigmatičnimistikZvonimir R. Došen, KanadaNikola je bio slab ekonom, uopće nije znao upravljatinovcem, ali je bez sumnje bio, ako ne najveći,onda jedan od najvećih izumitelja svijeta. To sviedočii govor jednoga od najpoznatijih američkihinženjera, B. A. Behrend-a, na banketu kad je Nikolidarovana Edisonova zlatna medalja, (koju jeon dugo odbijao primiti jer je Edisona, koji je biopoznat po prisvajanju /krañi/ tuñih izuma, uključujućii dobar broj njegovih, kao i Pupina, bezkrajnomrzio).Izmeñu ostaloga, Behrend je rekao:“.... Kad bi mi zaplienili i izbacili iz našega industrijskogsvieta rezultate rada gospodina Tesle,kotači industrije bi se prestali okretati, naši električnitramvaji i vlakovi bi stali, naši gradovi bibili u mraku, naše tvornice i mlinovi bili bi mrtvii prazni”.Svoj govor Behrend je završio parafrazirajući Papinupohvalu Isaacu Newtonu:“Priroda i prirodni zakoni leže sakriti u noći, Bogreče: 'Nek bude Tesla' i - sve je bilo svijetlo”.Uz veliki broj patentiranih i nepatentiranih izuma,koje su mu u velikom broju krali Edison,Westinghose, J. P. Morgan i dr., ostao je nacrtzrakoplova-helikoptera na temelju kojega je tekprije nekoliko godina u firmi Bell-Boeing za američkoratno zrakoplovstvo izrañen je zrakoplov"Osprey V-22 Tiltrotor”, koji se s mjesta diže takošto motore s propelerima okrene vertikalno, značida se diže (i spušta) poput helikoptera,a kad dostigne odreñenuvisinu, okrene ih horizontalnoi leti kao obični zrakoplov.Većinom ga rabi ratna mornarica,koja ga rabi za prebacivanjetrupa i ratnog materijala. Letidvostruko brže od helikoptera,a može ponijeti do 24 vojnika sopremom, ili blizu 7 tona materijala.Nikola, kao i mnogi drugi veleumniljudi, bio za neke ljudečudak, sigurno zato što je njegov um bio na dalekovišoj razini od njihovog. Nikola je uvijek biozamišljen i “odcijepljen” od sredine u kojoj se kretao.Razlog za to nije bilo samo to što je uvijekmislio o izumima. Jedan od razloga je bila tragedijakoja ga je zadesila još u ranom djetinjstvu.Njegov brat Dane bio je 6 godina stariji od Nikole.Kad je Nikoli bilo 5 godina on i Dane su se igraliu kući. U toj igri Nikola je gurnuo Danu koji jeniza strme stube pao u konobu. Dane je zadobioteške ozljede od kojih je nakon nekoliko dana umro.Nikola je bio neutješiv. Iako su roditelji izjavilida je Danu udario konj, Nikola je znao istinu icijeli svoj život u svojoj duši nosio je teški osjećajkrivnje za smrt svoga voljenog brata. Više puta jeznao izjaviti da je Dane bio pravi genij, a da sveono što on zna da je naučio od Dane. Nikola jeuvijek bio bogomoljan čovjek, te je za svoje izumeuvijek govorio da to nisu njegovi izumi, nego posaoViše sile, a on da je samo instrument kroz kojegata Viša sila ostvaruje svoje planove.Nu, o Nikolinom životu i izumima više nekomdrugom zgodom.Ne ulazeći u razprave o genezi prezimena Peinovićili Pejnović, te o tome odakle su se njegovipredci doselili u Liku, da li su bili Hrvati ili samopravoslavni Vlasi, potrebno je navesti slijedeće:Malo nas je danas koji s sigurnošću možemo dokazatitko su bili i od kuda su doselili naši preñiprije 300, 400 ili 500 godina.To uopće nije ni potrebno, jer prema zakonima ipraksi svih država na svietu, oni koji se kroz stoljećarañaju u jednoj državi, bez obzira na njezinprijašnji ili sadašnji politički ili državo-pravnistatus, ne samo da tim roñenjem postaju grañani,samo i jedino, te države,nego integralni i neotuñividio naroda koji je tudržavu stvorio i svojomje domovinom nazvao isvoje ime joj dao. Ako tovriedi za sve druge, tovriedi i za hrvatsku naciju,bez obzira na toodakle su se čiji preñi uprošlim vremenima doseljavalii na koji načinsu se Bogu klanjali.Zvonimir R. Došen

Str ani ca 4 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.N a k l a d n a z a d r u g a O g n j i š t eOGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.comtel: +385-1-2923-756, fax: +385-1-2923-757, mob: +385-91-3388-433

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.I z u r e d n i k o v a k u t aStr ani ca 5BA LA DA O C R VEN O M P RE DS J E DN IK UI P OŠ T E N O M P A RT IZ A N Udr. sc. Tomislav DragunTražio sam svuda partizana koji ne laže.Ne, ne. Nisam ga našao.Znam. Dobro znam.Tražili ste ga i vi.I niste ga našli.Zanimljivo. Vrlo, vrlo zanimljivo.U šetnji ðurmancem,Franjo najmlađi general,Sam sa sobom razgovara:"Bez ustaša i njihovih unukaNe vidim pobjede.Jedno smo s njima,Sve dok ne preuzmemo vlast."Tražio sam svuda partizana koji ne krade.Ne, ne. Nisam ga našao.Znam. Dobro znam.Tražili ste ga i vi.I niste ga našli.Zanimljivo. Vrlo, vrlo zanimljivo.Točno u ponoć, mrmlja:"Oče, nikad te ne ću iznevjeriti.Strpi se malo dragi moj Tovariš,Pokazat ćemo mi njima na krajuKako crna mačka vunu prede."Tražio sam svuda partizanakoji ne ubija nevine.Ne, ne. Nisam ga našao.Znam. Dobro znam.Tražili ste ga i vi.I niste ga našli.Zanimljivo. Vrlo, vrlo zanimljivo.Slažući odgovor Fotiju,Nadahnuti treći crveni predsjednik,Zaboravih mu ime,U WCu na Pantovčaku krasnoslovi:"Nebeski narod,Nebeska crkva,Srpska pravoslavnaSamo je jedna, moj episkope."Razgledajući fotografijerazrušenog Vukovara,Stipe zvani Stev, Vrhovni komandant,Hodajući orahovičkim grobljem,Lakše je, ljudi moji,dobiti bingo,Nego li naći Crvenog predsjednika,Kojem se može vjerovati.Lakše je, draga braćo i sestre,dobiti bingo,Nego li srestiPoštena partizana.

Str ani ca 6 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a k n j i ž a r aOGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.comtel: +385-1-2923-756, fax: +385-1-2923-757, mob: +385-91-3388-433

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 7dr. Atif Hadžikadić, "Novi behar",Sarajevo, br. 7, 1. travnja 1944.Po treći put slavi hrvatski narod godišnjicuuzkrsnuća i obnove svoje vlastitehrvatske države, koju je poslije bezbrojnihprimjera borbe i žrtava, težkih mukai stradanja hrvatskoga naroda zadržavnu samostalnost nakon osam stoljećarobovanja na maču i pušci dobiozaslugom Poglavnika, a uz obilnu pomoćvelikog njemačkog Führera. Hrvatskise narod konačno nalazi u svojojslobodnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskojsa svojim narodnim imenom i svojimdržavnim područjem, sa svojim Poglavnikomi svojom vladom, sa svojim zakonimai svojom vojskom. Našem je pokoljenjubilo dosuñeno, da doživi taj sretničas, kada može slobodno slaviti veliki blagdansvoje državne samostalnosti.Istina je, da ovo naše slavlje pada u ozbiljna itežka vremena, kada je ratni vihor zauzeo strahoviterazmjere, ali u ovim osobito mučnim prilikamatreba da imamo na umu, da se države nestvaraju i ne izgrañuju bez težkih napora i izvanredneizdržljivosti. Naša se država rodila u vatrii plamenu, još nam gori krov nad glavom. Ovajnaš naraštaj, koji je doživio sretan čas ostvarenjasvoje narodne nezavisnosti i slobode, primio jeujedno na sebe i veliku odgovornost za održanjeove tekovine, pa mora uložiti sve svoje sile i upregnutisve svoje snage, kako bi se temelji našedržavne samostalnosti izgradili što čvršće i trajnijena sreću budućih pokoljenja hrvatskog naroda.Tri godine naše državne samostalnosti proživjelismo u krvavoj borbi, izdržali smo u mučnim časovima,izloženi raznim kušnjama i biesnom naletuneprijatelja sa svih strana, ali smo ostalinepokolebljivi u čvrstoj vjeri, da će hrvatski narod,okupljen oko svoga Poglavnika, a uz velikupomoć naših saveznika, izdržati pod svaku cienudo konačne pobjede i izgraditi svoju državu nazadovoljstvo cielog hrvatskog naroda.Mi u to vjerujemo, jer znamo, da je hrvatski narodu svojoj prošlosti izdržao u mnogo težim prili-DES ETI TRAV NJAkama pod tuñinskomvlasti. Stoga nam jedanas to veća dužnost iodgovornost, da u svojojvlastitoj državi u ovimsudbonosnim danimadokažemo svojim radomi djelima, da zaslužujemodržavnu samostalnosti da smo kaonarod sposobni čuvati igraditi državu, a po potrebiza nju biti spremnii ginuti, jer je naša,za nas i radi naše budućnosti.Danas nije vrieme slavljai veselja, jer nas uovim ozbiljnim danimačeka odlučna borba i naporan rad, pa zato našaovogodišnja proslava mora biti u znaku čvrsteodluke za obranu i izgradnju naše države vlastitimsnagama pod svaku cienu. Mi moramo uložitisve svoje sile za svoju sreću i blagostanje, jer totraži od nas novi poredak, za koji se bore i hrvatskivojnici rame uz rame s vojnicima našihsaveznika. Tako ćemo dokazati, da smo sposobničuvati i braniti svoju državu i novi poredak, ukojem nam je zajamčena naša država.Još nam se nameće i velika borba i ogromne žrtve,koje moramo izdržati uzdajući se u pobjedunaše opravdane stvari i idući putem borbe zasvoju državnu samostalnost. Naša je borba postaladielom svjetske borbe, koja je podielila čitavsviet na dva neprijateljska tabora, koji se bore naživot i smrt.I mi se nalazimo u borbi za narodni i državniobstanak. Ta borba traži od nas krajnje naporenaših snaga kao i skrajnje odricanje. Mi se moramopripremiti i na teže dane i na veće žrtve, pada ni u kojem slučaju ne budemo iznenañeni.Uzalud se je buniti i žalostiti, što smo se rodilipod nesretnom zviezdom, jer moramo biti sviestnisvojih dužnosti, koje se sastoje u tri rieči: boritise, raditi i izdržati do pobjede.Naš naraštaj u četvrtoj obljetnici hrvatske slobodetreba da položi težak izpit zrelosti, koji mu jenametnuo sam život, a koji će staviti pred svako-

Str ani ca 8UBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.ž a r i š t uga ovo pitanje: što si učinio za obćedobro hrvatskoga naroda uovim sudbonosnim danima? Nitkose ne može izgovarati, da nije pozvanvoditi brigu i borbu za obstanaki budućnost svoje zajednice,jer smo svi kao cjelina i kao pojedincipozvani i dužni brinuti se zasudbinu svoju i svoje cjeline. Svakipojedinac dužan je u vrtlogudanašnjih dogañaja da se svrsta uborbene redove i da podnese najvećežrtve za dobro i sreću svojezajednice. Nitko ne smije ostatipo strani i ravnodušno oklievati, već treba mužkii odvažno izstupiti, jer samo odvažni muževi, kojiuztraju na narodnom putu rada i borbe, čuvajućisvoj obraz i karakter, mogu biti zajednici od koristi.Takvi su karakteri proslavili naše ime uprošlosti, pa su takvi i jamstvo naše bolje budućnostiu ureñenoj hrvatskoj državi.Hrvatski narod u ovim svečanim danima trebapoložiti zavjet, da će izpuniti svoju dužnost premasvome narodu i svojoj zemlji vodeći uztrajnu borbusa svojim saveznicima protiv zajedničkih neprijateljado konačne pobjede. Ne smijemo padati uočaj, nego moramo uztrajati i izdržati do izvojštenjapune samostalnosti, zalivene krvlju najboljihsinova.Na današnji dan treba se sjetiti, da je hrvatskinarod poslije stoljetnoga robovanja i velikih žrtavanapokon dobio svoju državu. Time je ostvarennajveći narodni ideal, jer je postignuta samostalnosti teritorialna cjelokupnost hrvatskih zemalja.U sklopu hrvatske države nalazi se i naša užadomovina Bosna i Hercegovina, koje su živjelesvojim posebnim životom, odieljene od Hrvatskejoš godine 1102., kada je Hrvatska izabrala svojimkraljem ugarskoga kralja na mjesto izumrlehrvatske dinastije. Tako je Bosna živjela punih810 godina razstavljena od svoje matice u političkompogledu, čuvajući svoju samostalnost podbanovima i kraljevima, a poslije pod Turcima razvijalase novim smjerom kao i pod Austrijom i Srbijom,ali uviek čuvajući ljubomorno svoju individualnostzaslugom bosansko-hercegovačkih muslimana,koji su drmali sudbinom Bosne u svojojruci.Kao što su muslimani Herceg-Bosne u prošlostikao nosioci sve vlasti uz velike žrtve sačuvali zahrvatstvo svoju užu domovinu, tako im je isto udio pala zadaća i uloga i u sadašnjosti, jer Herceg-Bosna može ostati hrvatskom samo poduvjetom, ako su bosansko-hercegovačkimuslimani s Hrvatima i za Hrvatsku.Kao sastavni dio hrvatskoga naroda muslimanivide i osjećaju, da im izvan Hrvatskenema druge domovine i da im jesudbina i budućnost s njom vezana.Stoga su oni odani sinovi svoje hrvatskegrude i kao takvi primiše prvi udarceneprijatelja hrvatske države, koji preplavišeBosnu i pretvoriše u prah i pepeobrojna muslimanska sela i gradove tezemljom potekoše potoci vrele krvi nevinihmuslimana, njihove djece i žena. Nad njimasu vršena takva zvjerstva i krvoločtva, kakva sene pamte u poviesti čovječanstva. Muslimani suubijani, klani, mučeni i spaljivani samo zbog toga,što su se osjećali Hrvatima i što su iskreno ioduševljeno pozdravili osnutak Nezavisne DržaveHrvatske.Tako su muslimani bili prvi na nišanu neprijateljahrvatskoga naroda te su bili izloženi velikimžrtvama i težkom mučeničtvu, koje je njihov glavniulog u krvi, uložen u temelje hrvatske države,a za održanje i izgradnju ostvarenih ideala hrvatskoganaroda na 10. travnja 1941. godine, jerspas i sreća Nezavisne Države Hrvatske jest ujednospas i sreća bosansko-hercegovačkih muslimana.B R E Z E P O D S N IE G O MSalih Alić, "Novi behar", Sarajevo, br. 7, 1. travnja 1944.Ko djevojke čedne bielo obučene,gizdave breze strše.Vjetrovi, bridki na njih polusnenelatice sniežne prše.Kraj puta one su u redu staleko žene ljetima zrelepo njima su mnoge godine palei noći srpanjske, vrele.A danas, u ruho bielo obučene,o godini minuloj sanjajui misle na prošlost ko udate ženeu starost što uranjaju.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 9D A N I E L C RL J E N : N A Š P O G L A V N IKIzdanje nakladne knjižare "Velebit"Grgo Pejnović, "Hrvatska mladost", Zagreb, br.9-10, 1944.Pisac ove knjige nije ni mislio dati zaokružen pogledna veliki i poviestni lik Poglavnika, jer razdobljetoliko dramatično i toliko odsudno, koje proživljavamo,a koje je tako uzko povezano sa stvaralačkomPoglavnikovom ličnošću, nije mogućejoš dati, jer ono danas traje, ono se prenosi na sutra.Za ovako veliki lik i sudbonosno razdobljepoviesti jednog naroda treba veće odstojanje i kristalizacija,a da bi se uzmogla dati i objektivnasinteza. Ali mi smo svjedoci velikih činjenica, kojesu tu i o kojima se može govoriti. Poglavnik je zaokrenuotok hrvatske poviesti za tristo i šestdesetstupnjeva, da smo iz položaja podčinjenosti došlido svojeg narodnog suvereniteta i da smo se junačkiuhvatili u koštac s podlim neprijateljimahrvatstva pod vodstvom i odlučnošću Poglavnikovim.Postojala su dva puta; sporazumijevanje igmiženje, podvlaštenost i utapanje u tuñinstvu iliborba za svoju samostalnu državu. Poglavnik jeizabrao ovaj trnovitiji put ali put časti, čime jepovratio hrvatstvu ugled u svietu, a narodu vjeruu sebe i svoje bivstvo. Zato ova Crljenova knjigaima i danas već o čem govoriti, jer:"Trajnost Poglavnikova djela počiva u temeljitojpreobrazbi, koju je doživio hrvatski čovjek. Odboraca razvili su se heroji i lavovi; mekušci supostali čvrsti i uztrajni; malodušnici gledaju vedrou budućnost. Nova poviest hrvatskoga rada istvaranja, duha i volje bit će označena Poglavnikovimimenom, jer je on skrenuo Hrvatsku natračnice bolje budućnosti", str. 227.Hrvatska država je stvarnost. Volja naroda zasvoju samostalnost i državnost jest nezaustavljiva.Zar se je i kod jednog naroda tako hrabroumiralo i borilo za slobodu kao danas kod Hrvata.Borci i junaci ne padaju iz oblaka, oni niču iz našihhrvatskih ognjišta, iz svoga naroda. Uzprkosukrštavanja mnogih interesa i promičaba, naščovjek instinktivno pronalazi svoj hrvatski put iostaje na liniji.Hrvatski narod hoće samostalnost i državnu slobodui neovisnost i svojem voñi odano daje samasebe u službu tim velikim ciljevima. To je ono štoje i Crljenu uspjelo iznieti i naglasiti u svojoj knjizi.A kolika je zamašitost ovog nedovršenog razdoblja,konačan sud reći će poviest.Ova je knjiga pisana na dušak, stilom dinamičkimi punim života, ljubavi i pregnuća. Pisao ju jejedan pravi, nesebični i idealizmom pro-dahnutiustaški fanatik, čita se na dušak, jer načinom kojimje dana nosi obilježje književnog djela, kojeima svoju dušu i koja osvaja.U prvom dielu svoje knjige razčinja pisac problemvodstva, kao prirodne pojave u svakoj zajednici,pa tako i u hrvatskom narodnom zajedničtvu odsvojih prvih organizatorskih početaka do danas.Pisac majstorski izaziva predočbu hrvatskih banova,knezova, kraljeva do Svačića, koji u svojojprolivenoj krvi postade vječan, kao što su vječni irodovi Nelipića, Tomaševića, Zrinskih i Frankopana,Vukčića, Horvata, pa sve do voñe AnteStarčevlća, koji ustade poput diva da brani narodnusuverenost i državnost. Za njeg Crljen piše:"Izrastao iz našeg kamenog krša, on se je sviestnoi junački izložio napadajima sa svih strana, jer onnije nikome praštao, i svaku je nevaljalštinu otvorenoi žestoko žigosao. Ustali su protiv njega svimogući politikantski tabori, ali je zato hrvatskinarod iz dana u dan sve pažljivije slušao glas čudesnogčovjeka, čije su rieči bile jeka naše poviestii tisućljetne državnosti, a čije su misli bile odrazmisli, osjećaja i shvaćanja malog hrvatskogpuka, kojemu je Ante Starčević iz duše govorio.Narod je znao i osjećao, da su prave hrvatskevlasti bile dielom skučene, a dielom su zaboravileulogu, koju im je poviest namienila u čuvanju hr-Dr Ante PavelićPoglavnik Nezavisne Države Hrvatske

U ž a r i š t uStr ani ca 1 0 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.vatske državnosti, predanomnošenju i širenju mislihrvatskog vrhovničtva. Duhpak vrhovničtva i državnostiprožimao je Otca Domovine,odredjivao svaki njegovstav, nadahnjivao sva njegovadjela. Njegovu glavu nijeresila kraljevska kruna, nitije u ruci nosio kraljevskogžezla, ali um, srdce i voljanapravili su od njega velikogavoñu, koji je bezprimjernirnpoletom, snagom i uroñenimvrhovničkim dostojanstvomvodio hrvatski narod,osvješćivao ga i učio,zapoviedao mu i slušao gaujedno, sliedeći vjerno i dosljednonarodnu volju. On inarod sačinjavali su divnucjelinu snage i sviesti hrvatske.Dok je Starčević svojumoć crpio iz naroda, kojije bio dušom i tielom uzanj dotle je i narod duhomjači gledajući u Otcu Domovine, tom neoborivomličkom hrastu, odraz svoje vlastite sile iodpornosti."Crljen: Naš PoglavnikTako je misao ili pojam državničtva prenašankroz stoljeća sve do danas kad je pod vodstvomPoglavnika i voljom naroda opet uzpostavljena.U drugom dielu svoje knjigo odreñuje Crljen smisaoustaštva, njegov razvoj i sukob sa tri strašnaneprijatelja: veliko srbstva, komunizma i židovstva,koji su udruženi predstavljali pravu smrtza hrvatsku narodnu dušu, jer su planski podgrizalimoralni, kulturni i gospodarski život i spremalihrvatstvu sigurnu propast.Treći dio knjige "Kult Poglavnika" daje ovoj knjizinešto specifično. Tu je najviše dala što je mogladuša jednog revolucionarca i fanatika, koji je unekoliko, na oko ne velikih, ali ipak vrlo važnihčinjenica iz onog preddržavnog razdoblja, koje subaš tima danima specifične. Tu je Crljen u svojeredke ulio dušu onih koji su sanjali, mislili, radilii nadali se za državno ostvarenje i u povratakPoglavnika. Bili su to liepi dani i noći, kad se jesve radilo pjevajući i bez honorara, kad se je nagrudima skrivala slika Antina, a pili i gutali redciromana "Liepa Plavka", i pisala ona tri snažnaslova Ž. A. P. To su bili apostolskidani Nove Hrvatske, najljepši danii večeri rada i vjere i očekivanja,kao što je liepa Badnja večer.Tako je piscu uspjelo u redke svojeknjige uliti dušu jednog razdobljai to joj daje posebnu vriednost,jer to ne smije umrieti s onimakoji su to proživljavali, već nekaživi u redcima ove knjige, da budena dohvat onima, koji će dolaziti.U četvrtom dielu svoje knjige daoje Crljen sintezu svega onoga štoPoglavnik, kao poglavar državenaučava i čini za hrvatskog seljaka,radnika, vojnika, obitelj i ognjište,vjeru otaca, hrvatsku mladeži prema hrvatskom naroduuobće. Sve što je do sada učinjenoi uzakonjeno sve nosi duboko obilježje"htjeti dobro učiniti svojemhrvatskom narodu, koji ima pravou svojoj zemlji i vlastitoj državi nablagostanje. Narod to osjeća i zna i doživljuje izato sudbu svoju predaje u ruke Bogu i svojemPoglavniku, vrhovniku hrvatske države.U zadnjem poglavlju svoje knjige, poput svakogpravog sina svojeg naroda, koji vjeruje u svoj narodiznosi Crljen svoj "Credo", a taj je, da iz dušenaroda, koji je toliko prepatio i krvi prolio za svojuslobodu i državnu samostalnost, ne može tesvetinje više nitko ugušiti, ako, ne satre fizički ibioložki cieli narod. Narod je prožet osvjedočenjemo svojem pravu na .slobodu i to je gotovastvar i on će lomiti svaki nametnuti i tuñinskisistem. To narodno htienje došlo je do svojeg najjačegizraza u današnjici, kad pod vodstvom Poglavnika.Narod žrtvuje sve, ali od svog deržanstvane odstupa. Narod hoće državu, narod zanju umire. Narod hoće Poglavnika za poglavara isamo na njegov zov je stotine tisuća hrvatskihsinova stavilo se na branik svoje zemlje, svojegnaroda, svoje vjere i svoje kulture, i to je ono štoulazi u poviest, to je ono što ne će umrieti, kaoniti narod, koji ima toliko visoku sviest i snažnuvolju za životom.Preporučamo ovu knjigu svima onima, koji bilofizički ili bilo duševno sudjeluju u ovom junačkomhrvatskom hrvanju za svoje ideale, da osvježei ojačaju svoju vjeru i uztraju do pobjede.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 1 1P E R SE C U TI O N O F d r . TO MI SLAV DRA G U NPersecution of Dr. Tomislav Dragun by the rulingNeo-Communist oligarchs in Croatia proves,beyond any doubt, that Bolshevism is very muchalive and thriving in that country. Great majorityof them are ex (?) members of The CommunistParty, sons and daughters of notorious Bolsheviks,murderers and pillagers who had no respectfor human life, much less for human rightsof any person under their control. Prime exampleare ex president of Croatia, Stipe Mesic, son of aBolshevik murderer ,Josip Mesic alias“Tovarisch” who according to still living witnesses,as Tito’s partizan, murdered dozens ofinnocent citizens, mostly his own neighbours, intown of Orahovica and neighbouring villages.Or the present president, Ivo Josipovic, also sonof Tito’s partizan, a notorious Director (Chiefwarden) of “Goli Otok” ( Barren Island ), one ofthe bloodiest prisons in Tito’s Gulag . Josipovicopenly declares that under his rule ‘ Croatia willremain red “. In 2001, in order to gain control ofall governing bodies in Croatia , these “convertedCommunists” , now new “red capitalists” ,a.k.a“antifascists”, in collusion with al kinds of criminals, new “galloping” tycoons “ ,organized themselvesinto three groups ( Pro-Communist Parties) namely, SDP ( Social Democratic Party ),HNS (Croatian National Party) and (New) HDZ( Croatian Democratic Union ). Thus organizedthey were able to invade and completely destabilizethe electoral system in Croatia. So, it doesnot matter which of these three parties wins theelection for they are in reality one and the same.At the present, the president is from SDP, his de-facto boss ( ex president) is from HNS, and thepremier is from HDZ . At the same time, theyare the “official” opposition to each other. Togetherthey control everything; politics, media,judiciary system (which is just a little differentversion of old Yugocommunist law),all commerceand much more. They have plundered, or sold forpersonal gain, almost all national assets. If anyoneemployed in anysegment of public service,media and otheremploy under theircontrol opens his orhers mouth to utter acomplaint they willfind themselves on theHamiltonstreet without job. So,just as it was in Stalin’s SSSR,most people areforced to swallow their pride and keep quiet. Butnot all. One of those who is not willing to acceptstatus quo is dr. Tomislav Dragun. Witnessing aunprecedented robbery of his homeland, hestarted filing criminal charges against perpetrators,most of them government functionaries.One of them was, then (2005) president of GoverningCommittee of Croatian PrivatizationFund, later appointed Vice Premier of Croatia,Damir Polancec, who was just recently arrestedand is presently under indictment for those samecrimes dr. Dragun charged him with in 2005. Insteadof prosecuting the criminals, the bigwigs inthe government declared a war on dr. Dragunand, on behalf of those criminals he was accusing,ordered their attorney general, Mladen Bajic,,who in turn ordered his cohorts in the judiciarysystem to indict him on trumped up chargesof - get this, - for stimulating a director of a tradingcompany (obviously an adult ) in buying andselling shares. Since many of theofficials of thejudicial system of Croatia, prosecutors, judgesand, of course, their superiors in the governmentare the servants of the old Bolshevik system ofYugoslavia, they are eager to implement thesame Bolshevik methods used in the “old” system.To compromise the personal integrity of anopponent, first they will force him to undergopsychiatric examination which is conducted by apsychiatrist of their choice and political orientation(remember Natan Sharansky and other“refuzniks”), then, if that does not work, inventsome ridiculous, unsubstantiated charges to puthim in prison or asylum, so that he can no longerbe of any threat to them and their criminal operations.This same old Bolshevik modus operandiis now being used in attempt to destroy dr.Tomislav Dragun and The Croatian CulturalMovement.We appeal to International and European Courtsof Justice, and all freedom loving men andwomen of the international community to raisetheir voice in defense of fundamental humanrights of dr. Tomislav Dragun.International CommitteeFor Protection of Human Rightsof dr. Tomislav DragunZvonimir R. Dosen, Hamilton, CanadaPresident

Str ani ca 1 2 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uP R I O P Ć E N J E H R V A TSKO G U L J U D B E N O G P O KR E TANa temelju čl. 7. Statuta i odluke Skupštine, Hrvatskiuljudbeni pokret iz Zagreba, Pete Poljanice7, dne, 2. travnja 2010., nastavno daje sljedećePRIOPĆENJEza javnost u Hrvatskoj i Svijetu1. Dr. sc. Tomislav Dragun, predsjednik Hrvatskoguljudbenog pokreta, u životnoj je opasnosti.Na poticaj Ephraima Zuroffa, direktora CentraSimon Wiesenthal, izvjesni mu je Djindjimilovićpreko interneta poslao poruku da će biti likvidiranzbog svoje "sumanute ideje o postavljanjaspomenika Anti Paveliću". Hrvatski uljudbenipokret odmah je (6. listopada 2009.) podnio TomislavuKaramarku, ministru unutarnjih poslovaRH, odgovarajuću redarstvenu prijavu. Meñutim,rezultata nema. U Policijskoj Upravi Zagrebačkojrečeno nam je da su oni u stanju pronaćiDjindjimilovića, ali da sve zavisi od Državnogodvjetništva RH, dotično od Mladena Bajića.2. Hrvatski državni i politički vrh priklonio seEpfraimu Zuroffu, pa je – kako bi omeo otvaranjeSpomen-područja Nezavisne Države Hrvatske iTrga Dr Ante Pavelića Poglavnika NDH u Zagrebuzakazano za 26. prosinca 2009. – hitno djelovaopreko Vrhovnog suda RH (predsjednik BrankoHrvatin), te 23. prosinca 2009. (pred sam Badnjak)ishodio pravomoćnu osuñujuću presuduprotiv dr. sc. Tomislava Draguna.3. Naime, dr. sc. Tomislav Dragun je tijekom zadnjih15-tak godina, bilo osobno, bilo kao predsjednikHrvatskog uljudbenog pokreta, podniopreko 200 kaznenih prijava, optužnih prijedlogai tužbi protiv nositelja i izvoditelja sustavnepljačke hrvatskog gospodarstva, prvenstveno tijekompretvorbe i privatizacije, koji se inače nalazeu samom hrvatskom državnom i političkomvrhu. Njegove kaznene podneske u potpunostipotvrñuju aktualna zbivanja i uhićenja zbog kriminala.Nu, kapitalci, još uvijek ne dolaze nadnevni red.4. Pritisnut dokazima, u očaju, hrvatski državni ipolitički vrh kreće u odlučujući obračun s dr. sc.Tomislavom Dragunom. Na prijedlog Državnogodvjetništva RH, a slijedom Psihijatrijskog nalazai mišljenja prof. dr. sc. Dragice Kozarić-Kovačić, KB "Dubrava" u Zagrebu, iz klana StjepanaMesića, od 20. rujna 2006. Općinski sud uZagrebu proglašava dr. sc. Tomislava Dragunaneubrojivim i traži za njega "djelomično lišenjeposlovne sposobnosti u pogledu poduzimanjapravnih radnji i poslova, zastupanja na sudu,pokretanja sudskih postupaka, podizanja tužbi ikaznenih prijava".5. Na Stručnom konziliju Psihijatrijske bolnice"Vrapče" iz Zagreba nije prihvaćen zahtjev za"djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti upogledu poduzimanja pravnih radnji i poslova,zastupanja na sudu, pokretanja sudskih postupaka,podizanja tužbi i kaznenih prijava" dr. sc.Tomislava Draguna". Općinski sud u Zagrebu toje potvrdio.6. Tada hrvatski državni i politički vrh, paničnouplašen, a realno ugrožen djelovanjem Hrvatskoguljudbenog pokreta i dr. sc. Tomislava Draguna(u rujnu 2008. Hrvatski uljudbeni pokretutemeljio je Časni lustracijski sud), stavlja u akciju"Plan B". Ažurira se jedan od brojnih kaznenihpostupaka koji se bez rezultata vode prekodeset godina protiv dr. sc. Tomislava Draguna.7. Županijski sud u Slavonskom Brodu (K-32/04),sudac Mirko Svirčević, 8. siječnja 2009. dosuñujeIspred Općinskog suda u Zadru

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 1 3dr. sc. Tomislavu Dragunukaznu zatvora u trajanju4 godine, jer je"poticao odgovornu osobuu pravnoj osobi (MirjanaMarinović, direktoricat rgo vačkog društ v a'Brodvin' d.d. SlavonskiBrod) na počinjenje kaznenogdjela ostvarivanja'protupravne imovinskekoristi' kroz kupnju vlastitihdionica po cijenamavećim od nabavnih". Neulazeći, zasad, u činjeničnostanje (ne radi se oprodaji dionica, nego ozamjeni istovrsnih dionica),nužno je reći da ostvarivanjerazlike pri kupo-prodaji dionica nije kazneno djelo predviñenou Kaznenom zakonu RH, niti u meñunarodnompravu. Osim toga, ne postoji niti jedan dokaz kojibi potvrñivao da je dr. sc. Tomislav Dragun nabilo što poticao Mirjanu Marinović. I ona sama,sada pokojna, tijekom istrage, u dva navrata,odbila je to potvrditi.Ivo Matanović i dr. sc. Tomislav Dragunispred Općinskog suda u Zadru8. Čl. 31. Ustava RH i čl. 7. Europske Konvencijeza zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisujuda nitko ne može biti optužen, niti osuñen,za čin koji po zakonu i meñunarodnom pravunije kazneno djelo.9. Unatoč tomu, Vrhovni sud RH 23. prosinca2009. (presuda I Kž 282/09-6) pravomoćno potvrñujeosuñujuću presudu Županijskog suda u SlavonskomBrodu za dr. sc. Tomislava Draguna.Vrhovni sud RH nije smetala činjenica da je jednomsvojom ranijom presudom (u predmetu K-753/05 – Miroslav Kutle i "Globus Holding") većutvrdio da ostvarivanje razlike u cijeni pri kupoprodajidionica nije kazneno djelo.10. Lov na dr. sc. Tomislava Draguna bliži sekraju. U zatvoru, hrvatski državni i politički vrhtako misli, postat će bezopasan. Mrtva usta negovore. Pritom pak zaboravljaju, da "mrtva usta"još uvijek nisu mrtva, a iako to budu – ostat ćedokumenti.11. Na pravomoćnu presudu Vrhovnog suda RHdr. sc. Tomislav Dragun odmah je reagirao. Zatražioje obnovu postupka (8.2.2010.), podnio ustavnutužbu (11.2.2010.) i obratio se Europskomsudu za ljudska prava u Strasbourgu(30.3.2010.). Nu, narod mudro kaže:"Dok zec dokaže da nije vol …"12. Radi toga dr. sc. Tomislav Dragunzamolio je 15. ožujka 2010. zakonompredviñenu "odgodu izvršenjakazne zatvora", koja inače može trajatido 20 mjeseci. Meñutim, Županijskisud u Zagrebu na njegovu molbudosad nije reagirao, iako je to moraoučiniti u roku 3dana. Navedenisu sljedeći razlozi za odgodu izvršenjakazne: a) zdravstveni (operirankarcinom debelog crijeva, dijabetes),b) radno-poslovni (kazneni postupciprotiv pljačkaša hrvatskog gospodarstva,djelovanje Hrvatskog uljudbenogpokreta), c) sudsko-procesni(obnova postupka, ustavna tužba).13. Ne udovoljavanje molbi dr. sc. TomislavaDraguna za "odgodom izvršenja kazne zatvora"praktično vodi gašenju Hrvatskog uljudbenogpokreta i njegovih aktivnosti, meñu kojima posebnonavodimo: "Glasnik", internetski tjednik,koji se besplatno šalje na 30.000 e-mail adresa,"Ognjište", internetski mjesečnik, Časni lustracijskisud, Ujudbena hrvatska vlada, Okupljanjedomoljubnih i državotvornih Hrvata, nakladaknjižnice "Brlog" u okviru koje su dosad izišledvije knjige: dr. sc. Tomislav Dragun: ZORIS-LAV KALEB, SUDAC, OVAKO KROJI PRAVDUi RATKO ŠĆEKIĆ, SUDAC, OVAKO KROJIPRAVDU.14. U svrhu zaštite temeljnih ljudskih prava dr.sc. Tomislava Draguna Skupština Hrvatskoguljudbenog pokreta, održana dne 2. travnja 2010.donijela je odluku o utemeljenju Odbora za obnovuovog sudskog postupka dr. sc. Tomislavu Dragunu.Glavni cilj Odbora je ishoditi što žurnijuobnovu sudskog postupka u predmetu Županijskogsuda u Slavonskom Brodu br. K-32/04.15. Sve obavijesti o ovom slučaju mogu se dobitina mobitel 00385-91-33.88.433 i e-mail hrvatska.uljudba@gmail.comte na portaluwww.hrvatskauljudba.hr Novinari – besplatno– mogu dobiti knjige iz knjižnice "Brlog".HRVATSKI ULJUDBENI POKRETLovorka Dragun Mirković, dipl. oec.dopredsjednica

Str ani ca 1 4 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uANNOUNCEMENT(For the community in Croatia and the world)Hrvatski uljudbeni pokret, Lovorka DragunMirković, dipl. oec. – dopredsjednica1. The life of dr. sc. Tomislav Dragun, presidentof Croatian Cultural Movement, is in danger.Encouraged by the director of Simon WiesenthalCentre, Ephraim Zuroff, a man called Djindjimilovichas sent him a note, via internet, whichsays that he (dr. Dragun) will be liquidated forhis “crazy idea for erecting a monument to AntePavelic”. Croatian Cultural Movement has immediately(on October 6, 2009) filed a correspondingcomplaint with the office of The Ministerof Internal Affairs of Croatia, TomislavKaramarko. With no results, so far. Meanwhile,in the Central police station in Zagreb, we weretold that they would be able to find this Djindjimilovicbut it all depends on The Attorney general,namely Mladen Bajic.2. Croatian state and political leadership sidedwith Ephraim Zuroff so, in order to hinder openingof memorial ground for Independent State ofCroatia and Square of Dr. Ante Pavelic, head ofISC, in Zagreb planned for Dec. 26, 2009, took aquick and immediate action through the supremecourt of The Republic of Croatia(president Branko Hrvatin), and on 23 December2009 (a day before Christmas eve) obtained validsentencing judgement against dr. Tomislav Dragun.3. Namely, dr. Tomislav Dragun had, during lastfifteen or so years, either personally, or as apresident of Croatian Cultural Movement, filedover 200 complaints against crime, accusatorymotions and complaints against carriers and executorsof systematic plunder of Croatian economy,primarily during transformation and privatization,persons who are otherwise found at thehelm of Croatian state and political top. His reportsand complaints are wholly supported andverified by actual happenings and arrests ofmany persons in Croatia in connection withthese crimes. But, still none of the bigwigs areamongst them.4. Pressed by indisputable evidence, in despair,Croatian state and political top moves into a decisivesettling of scores with dr. Tomislav Dragun.On the advice by the office of the attorneygeneral and following psychiatric “findings andthoughts” of Prof. dr. Dragica Kozaric-Kovacic(from the clan of Stjepan Mesic), of 20 September2006, Municipal Court in Zagreb declares dr.Tomislav Dragun incompetent and requests thathe should be “partially stripped of ability to conductany business activities in regards to undertakingof any legal maters and transactions, representationsin court, staging any representationsin court proceedings (i. e. representing himself),and initiating any criminal accusations”.5. At the consultation of experts at the PsychiatricHospital of “Vrapce” the decision of The MunicipalCourt in Zagreb, that dr. Dragun shouldbe “partially stripped of ability to conduct anybusiness activities in regards to undertaking ofany legal maters and transactions, staging anyrepresentations in court proceedings, and initiatingany criminal accusations” WAS NOT AC-CEPTED. The municipal court in Zagreb confirmedit.6. Then, Croatian state and political leadership,panic-stricken, and really imperilled by the actionsof The Croatian Cultural Movement anddr. Tomislav Dragun (in September 2008 TheCroatian Cultural Movement established a Venerablecourt of lustration) activates its “Plan B”,by updating one of numerous criminal proceduresundertaken (without success) against dr.Dragun.7. The district court in the city of Slavonski Brod(K- 32/04) –judge Mirko Svircevic pronounces ajudgement sentencing Dr. Dragun to four yearsin prison, “because he had inspired an account-Ivan Šimonović, ministar pravosuđa RH

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 1 5able person in a legal person MirjanaMarinovic, director of trading company“Brodvin Ltd.” of SlavonskiBrod, to commit a criminal act forrealization of ‘illegal proprietarygains‘ through purchase of her ownshares at prices greater than theirworth“.Without getting into factual circumstances,at this time, (the discussionwas not about sale of shares in question,but about barter for identicalshares) it is necessary to say thatrealizing the difference by buyingand selling shares is not a criminal act anticipatedin The Penal Statute of The Republic ofCroatia, nor in any part of International PenalCode. Besides, there is not a shred of evidencewhich would prove that dr. Tomislav Dragun hasinfluenced Mirjana Marinovic (now decesed) inany way. Twice, during the investigation, shecategorically refused to confirm such claim.8. Article 31, Statute of The Republic of Croatiaand article 7, of The European Convention forprotection of human rights and fundamentalfreedoms state that nobody can be charged orsentenced for any deed which according to thelaw and international statute is not a criminalact.9. Notwithstanding, on 23 December 2009, TheSupreme Court of Croatia passed a valid judgement(# I Kž 282/09-6) validly confirms the sentencefor dr. Tomislav Dragun by The DistrictCourt of Slavonski Brod . THE supreme Court ofthe Republic of Croatia was not bothered by thefact that in one of its earlier judgements # Kž753/05 (Miroslav Kutle and “Globus Holding”)already confirmed that realization of differencein prices by buying and selling shares is not acriminal deed.10. The hunt for dr. Tomislav Dragun is gettingcloser to the end. In prison, the Croatian stateand political top thinks, he will become harmless.Dead mouth does not speak. But ..... theyare forgetting that “dead mouth” still is not dead,and even if it dies - the documents will remain.11. Upon hearing the verdict of The superiorCourt of The Republic of Croatia, dr. TomislavDragun reacted immediately. He requested renewalof proceedings of (8. 2. 2010.), and submitteda constitutional grievance (11.2. 2010.) andcontacted European Court for HumanRights in Strasbourg (30. 3.2010.). But, as our people wiselysaid “ Until a hare proves that heis not a ox ....”.12. Because of that, on 15 March2010 dr. Tomislav Dragun requesteda, by law provided right,postponement of execution of jailsentence, (which otherwise canlast up to 20 months). Notwithstanding,even though The DistrictCourt of Zagreb was bound by lawto render its decision within 3days of the receipt of such request, there was noreaction or acknowledgement from this courtwhatsoever. In his request for the postponementdr. Dragun stated following reasons:Stjepan Mesića) Health reasons (Surgery of colon carcinomaand diabetes).b) Business (Criminal proceedings against plunderersof Croatian economy, and operation ofThe Croatian Cultural Movement).c) Legal - procedural (renewal of prior court processand constitutional grievance).13. Refusal by the court to honour dr. Dragun’srequest for postponement of of the enforcementof the jail sentence, practically leads toward extinguishingof the Croatian Cultural Movementand all its activities, such as: Internet Weekly“Glasnik” which is, free of charge, transmitted toover 30,000 addresses, “Ognjiste” (monthly internetedition), court of honour and transparency (awatchdog against corruption and other crimes),Shadow Croatian Government of The CroatianCultural Movement, Gathering of Patriotic andNation-building Croats, and publishing/library“Brlog” (recently published two books by dr.Tomislav Dragun: “This Is The Way Judge ZorislavKaleb Administers Justice“ and “This IsHow Judge Ratko Scekic Administers Justice“.14. With purpose to protect basic human rightsof dr. Tomislav Dragun, members of The CroatianCultural Movement held a meeting on 2April 2010, and passed a resolution to establisha Committee for new trial against dr. TomislavDragun. Main goal of this Committee is to bringabout hasty renewal of the case # K-32/04 of TheDistrict Court in Slavonski Brod.

Str ani ca 1 6 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uJosip Kokić, ZagrebGDJ E S U GRA N ICE OP S J E DN U T OS T IT Z V. HRVA T S K IH P OLIT IČARANaravno došlo je i vrijeme Jadranke Kosor, došlo jenjenih tzv. pet minuta, koje je dugo čekala kako binahranila svoje nezasitne mediokritetske frustracije.Slično je bilo i s Vladimirom Šeksom koji je biovječno drugi, a sada je konačno neformalno prvi,nakon Tuñmana i Sanadera. To je vrijeme kadanjihova puna i stvarna osobnost izlazi u punini nasvjetlo dana, ne po dobru već po zlu, jer jedino takomogu biti zapaženi i u fokusu javnosti po medijima.Eto novinari su obilježili Jadranku rečenicom, svakitjedan rez jedan, pa sve ovo što se dogaña u posljednjevrijeme, od šetanja po balkanskim i europskimmetropolama, čak i do Vatikana, te hapšenjadojučerašnjih kolega iz vlasti, sve je itekako planskirañeno, kako bi se grañani okupirali i blokiraliu razmišljanjima o budućnosti koja nas čeka.Ništa nije slučajno, jer uskoro nam pripremajupromjenu Ustava, kako bi zadovoljili europsku ibalkansku administraciju i ugurali nas u EU. Zasve što rade dobivaju naloge, koje jednostavno ubrzanoodrañuju. Gospoña Kosor se ponaša kao da jebila izvan vlasti, ništa ne zna i o ničemu pojma nema,a bila je u svemu i sve u njoj, sve ove godine.Šutjela je i u svemu sudjelovala kao potpredsjednicaVlade i članica tzv. užeg kabineta. Jasno nikadase i nije suprotstavljala i uvijek govorila gdje Sanadertu i ja. Rekao bi Slavko Linić, špijunčina prava,dakle poput Šeksa. I jedno i drugo postali su nacionalniveleizdajnici, potpisujući i verificirajući arbitražnisporazum sa Slovenijom, jasno po nalogu EU,a sad nam hoće protuustavno mijenjati Božićni povijesniUstav u Uskrsnom vremenu iz svega isključujućinarod-grañane, dakle glas javnosti ili po ruskomglasnosti.Kardinal Franjo KuharićTa Jadrankina opsjednutostje uzela toliko maha da zaboravljada je po zakonu biladužna kao državni dužnosnik,ne šutjeti već progovaratio brojnim nepravilnostimau radu Vlade, ili napustitifunkcije koje obnaša. Gdje jenjena odgovornost, a o svemuje bila informirana. Naravno,nju to nije zanimaloveć samo njena karijera izato je i EU upravo nju izabralaza premijerku RH, kako bi mogli vrlo lako dokrajčitii ono malo preostalog hrvatskog suvereniteta.Nije čudo da joj i nadbiskup Srakić dolazi u pohodeohrabriti je u njenoj misiji služenja moćnicimatzv. euroatlantskih integracija, kao i novoizabranompredsjedniku RH. Nije čudo da je uspješnakad je i najmoćniji biskupi odnosno nadbiskupi uzkardinala Bozanića zdušno podupiru.Ipak čovjek snuje a Bog kuje, pa ćemo uskoro vidjetihoće li u konačnici i uspjeti. Ne mogu zaobići onunedavnu rečenicu Bozanića, kad je na tiskovnojkonferenciji stalnog vijeća HBK, što mu doñe kaouži kabinet Vlade izjavio otprilike, nije riječ o EUveć o nekim lobijima koji se predstavljaju u imeEU…. psiholozi bi morali odgonetati što je time htioreći, pa nije čudo da te njegove izravne izjave inema u izvješću GK-a. Evo užurbano čak i HBKzasjeda u Dubrovniku kako bi gurnuo RH u EU.Više šuta sam u prošlosti javno pisao i govorio kakovlast kaže država to smo mi, a biskupi Crkva tosmo mi, a gdje je narod, vjernički puk u čije imegovore, dakle kao u komunizmu, U IME NARODAA BEZ NARODA!!! To je doista žalosna i sramotnačinjenica u tako teškom vremenu u kojem živimopuni zebnje i neizvjesnosti za budućnost koja čekanas i našu djecu.Citirati ću dvije značajne izjave dvojice Crkvenihvelikana Stepinca i Kuharića.Kardinal Stepinac: AKO MI, U KOJE GLEDA NA-ROD OSTANEMO USPRAVNI U SVOJEM DOS-TOJANSTVU, TEŠKO ĆEMO STRADATI, ALIĆEMO SAČUVATI NAROD. AKO LI PAK POPUS-TIMO, SPASIT ĆEMO SEBE, ALI ĆEMO IZGUBI-TI NAROD!!!Kardinal Kuharić: IMA ISTINA OD KOJIH SENE MOŽE I NE SMIJE ODSTUPITI, IMA GRA-NICA NA KOJIMA SE MORA STATI, IMA PO-LOŽAJA SA KOJIH SE NE SMIJE UZMAKNU-TI!!!Imaju li na umu nadbiskup i kardinal Bozanić iostala trojica stalnog vijeća HBK ove riječi dvojicevelikana ispred svojeg uma i srca, kao i ostali biskupi,koji se svake godine natječu tko će ih višehvaliti o njihovim obljetnicama smrti u javnimpropovijedima, ili su doista dosljedni farizeji kojispašavaju svoje pozicije, a narod prepuštaju namilost i nemilost bjelosvjetskih moćnika. SvetiVlaho prosvijetli im razum i omekšaj srce!

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 1 7J A DRA NK A K OS OR " S TU P J E HRVA T SK EDRŽ A VE" , A S TA NU J E U OT E T OM ST AN U? !Branko Stojković, BjelovarTo pokazuje da je organizirani kriminal dostigaonajvišu moguću točku razvoja, a to znači da jeprerastao u državni kriminal. Takva vlast je pravipolitički problem s kojim se suočavaju Hrvati.Stoga je za novopečenu lidericu i premijerku JadrankuKosor bilo vrlo podlo i cinično, s kakvomse je prevarom ona poslužila. I kako je došla dotuñeg stana, koji ni po čemu nije mogao biti njezin.Ovaj tekst oslikava svu moralnu krizu u našemdruštvu i jedan politički sustav, koji vodi uzurpatoricavlasti "željezna ledy" - tipa Kosor. Isto takoznamo da je desetogodišnja vladavina StjepanaMesića bila je smak Hrvata. Život satkan od"otrovne pljuvačke" (bivših) ljevičara i (ne)Hrvata, vidimo kuda nas je to dovelo? Premaprocjenama, bez zaposlenja u pravnoj Hrvatskojje ostalo bez posla u zadnjih 20-tak godina oko 1milijun Hrvata.Loša poslovna politika i neodgovorno raspolaganjefinancijama i luksuz saborskih zastupnika,hrvatski narod košta godišnje dodatnih stotinumilijuna kuna. Kao što znamo, svaki saborskizastupnik ima svog vozača i službeno vozilo. Kolikoovaj narod košta "saborski vozni park", sveprotekle ove godine? A da se ne govori o voznimparkovima županija i gradova. Sve to plaća Hrvatskinarod.Da se isto tako ne govori o benificijama saborskihzastupnika. Cijela nacija se je uvaljala upolitičkom dreku. Narod sve lošije živi. Hrvatskigrañani su u velikoj krizi i naravno zbog togatreba prozivati Vladu RH, koja i dalje niječe svojuodgovornost. Mislim, da je Jadranka Kosorrazgolićena osoba. I njezin HDZ-e, koji je strankaosobnih kruhobrižnika. Tako, ako ne proglasimokrivce, kako možemo doći do slobode.Vrijeme je da se digne "Glas ŠTIT-a !" I da se svipametni i nepokvareni ljudi u Hrvatskoj ujedine"protiv nakaze", odnosno počnu preuzimati vlast.To bi trebala biti "nacionalna obveza" i osnovnicilj svih Hrvata. Jer Hrvati su pretvoreni u posljednjesluge sustava Jadranke KOS-OR. Zna se,što znači KOS i oslobodilačka revolucija OR. Doklezloupotreba imena Hrvati?!KA KA V P RE D SJ E DNI K, TA K AV I SAVJE T NI KDiana Majhen, ZagrebNajava Predsjednika Udruge zagrebačkih braniteljaVukovara Damira Jašarevića kako će prijavitisebe i Freda Matića, savjetnika za braniteljskapitanja Ive Josipovića, kao lažne branitelje iinvalide, otvorila je cijeli niz pitanja vezano zaobjavu registra branitelja, kao i za sam Josipovićevizbor.Naravno, predsjednik ima puno pravo odabratisavjetnika prema svom mišljenju, ali je doistaneobično da na takvo mjesto nije postavio nekogatko je prošao hrpu bojišnica, pa je samim timmalo bolje upućen u ono što se dogañalo, kao i ucijelu braniteljsku problematiku općenito.Daleko od toga da je Matić kriv što su ga zarobilinakon cca mjesec dana braniteljskog „staža“ iodveli u logor. A što se tiče dragovoljnosti? Nečini li Vam se upitna i tzv. moralna dragovoljnostako se nalazite u napadnutom graduu kome je proglašena opća mobilizacijašto znači svih vojnih obveznika sposobnihza obranu grada, a sudeći po izjavi predsjednikaveterana Pete gardijske brigade Vin-

Str ani ca 1 8UBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.ž a r i š t uka Mažara, kod Freda je bila „prisilna dragovoljnost“.Mažar je naime izjavio kakoMatić nije nikakav dragovoljac, obzirom daga je na položaj obrane Vukovara dovelavojna policija. Meni to ne zvuči ni malo kaodragovoljan pristup obrani Hrvatske, a vama?Naročito kada ga se usporedi s tim istim DamiromJašarevićem, koji je iz Zagreba otišao dragovoljnobraniti Vukovar, bez da ga je itko moraodovoditi pod paskom VP.Nadalje, Mažar navodi i kako je sam čin brigadirakoji je Matić dobio upitan, s obzirom da u ratunije obnašao ni jednu zapovjednu dužnost. Patako, možda ne bi bilo za zgorega, da predsjednikovsavjetnik za pitanja branitelja prvo javno nauvid da svoj ratni put, uključujući i način na kojije pristupio obrani Hrvatske, te nam pojasni i natemelju čega je dobio čin brigadira, i sam sebepredlagao za čin generala (navodno je zakasniotri dana u predaji tadašnjem predsjednikuMesiću) od čega je isto ispao problem,jer zašto bi se poštivao rok, pa je ostavljenona razmišljanje da je bilo u roku sigurno bito Mesić izvršio.Možda da nam usput i imenuje onih 20% lažnihbraniteljima za koje izjavljuje kako zna da postoje,te nas upozna s brojem onih lažnjaka koje jeprijavio. Ako zna da postoje, onda valjda zna itko su. A ako zna tko su, valjda ih je i prijavio. Usuprotnom, ispalo bi da je dio aparata koji podržavalažne branitelje, zar ne?Takoñer, dobro bi bilo da nam Matić objasni kakomože istovremeno biti 80% HRVI, za koje jeinače predviñena potrebna njega i pomoćdruge osobe za što je uredno dobivao naknaduprema nekim od onih Zakonakoji su stvarali lažnjake, a radio je(da li opet volonterski u MOBMS zavrijeme Pančićeve administracije).Možda je tada bio period stvaranjatih 20% lažnih (što? Invalida, branitelja,možda poginulih ili zatočenihali zasigurno nestalih).Što se samog načina traženjaobjave registra branitelja tiče,Matić je izgledao smetnuo suma najbitniju stvar. Josipovićjeste njega odabrao zasvog savjetnika, ali ga braniteljinikada nisu izabrali daSlatkicagovori u njihovo ime, niti ima legitimitet da neštotraži, zahtjeva i predlaže u ime čitave braniteljskepopulacije, uključujući i odabir ljudi kojibi po njemu trebali biti predloženi za hrvatskeheroje. Gdje su kriteriji gospodine Matiću? Imi bi nekoga predložili, ali ne znamo po kojimkriterijima vi stvarate popis?To su stvari za koje bi Matić morao imati pismenusuglasnost u najmanju ruku ogromne većinebraniteljskih udruga, te braniteljske populacijeopćenito, nevezano uz udruge. Sve dok toga nema,sve ono što radi i predlaže radi isključivo isamo u svoje ime, braniteljska populacija s timnema ništa.Isto tako ukazujemo i na jednu činjenicu ilibolje rečeno novost. Voljeli bi da se razjasnis kime mi to zapravo polemiziramo; s braniteljemFredom Matićem, volonterskim savjetnikompri Uredu Predsjednika, UredomPredsjednika, pa je Fred glasnogovornik, ilisa stavovima Predsjednika samog. Jer, ovoje morate priznati potpuno nova situacijana koju nismo navikli.Zaključimo: Sve dok se objava registra braniteljapokušava postići na ovakav bezobrazan način,kao da su branitelji jedini i isključivi krivci štonam je zemlja opljačkana, a mito i korupcija cvatuna svakom koraku, sumnjam da će se u tompitanju postići bilo kakva suglasnost.Nemaju li, onda, branitelji isto tako pravo zahtijevatimnoge druge registre takoñer za javnu objavu:Registar onih koji su se mogli boriti a nisu,registar onih koji primaju partizanske mirovine,registar dezertera, registar svih udruga i društavakoje primaju bilo kakve subvencijaod države, registar aboliranih četnika, registaronih koji su hrvatske tvornice i poduzećaprodavali i kupovali po 1 kunuetc. etc. Ako se ne udovolji željamabranitelja onda možemo slobodno govoritio diskriminaciji jedne skupine, ili će semožda "glas javnosti“ zanemaritiprimjerice za popise iz drugih registara.Po čemu su sve navedene skupinezavrijedile da se njihovaimena drže u tajnosti, a imenaonih koji su se borili za ovuzemlju javno povlače naokolo?Možda zato da se SaviŠtrbcu i osuñenim četničkim

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 1 9zločincima koji danas uredno svjedoče protiv hrvatskihbranitelja pruži malo više materijala zajoš više tužbi?Dok će istovremeno oni koji nisu iskoristili privilegijuda brane zemlju, nego su se za to vrijemebogatili i grabili položaje ostati anonimni.Otvorenost i transparentnost? Može, ali za sve.Ne samo za hrvatske branitelje koji u današnjojHrvatskoj ionako predstavljaju divljač za koju nepostoji vrijeme lovostaja, nego i za sve koji nisuhtjeli stati u obrani te iste Hrvatske.Pa da nakon toga vidimo, tko će se ponositi, a tkobježati u inozemstvo ili završiti u zatvoru. Nakonšto javnosti, a posebno braniteljskoj populaciji,Matić odgovori na ta pitanja, možda bi se ondamogao pozabaviti bilo kojim drugim braniteljskimpitanjima. Prije nego što čovjek pokuša očistitisusjedovo dvorište, njegovo bi trebalo bitibesprijekorno čisto.Ako Fred Matić zaista želi nešto učiniti zabraniteljsku populaciju neka postavi pitanjene ostvarenja prava na koje braniteljipo zakonu imaju pravo, a država ih u tomekoči, kad već sada predstavlja tu instituciju,pa neka vidi što je s usklañivanjem invalidninakoje čekamo od 2005. godine, što jes nepoštivanjem tzv. zelenih ugovora za onegardiste s prve crte bojišnice kojima je državaobećala sve i svašta, a nikada ih nijepoštovala? Što je sa stambenom izgradnjomda nam branitelji ne spavaju na ulici itd.,kao i što je s medaljom za Vukovar (ili je onmožda ima?). Možda da se krene od toga dase prvo poštuje ono što u zakonu piše, a ondada se krene u objave i nove dodjele.OS U DA NA SI LN E I SL A MI ZA CI JEK R Š ĆAN A U MAG LA JULeo Pločkinić, predsjednik, Croatia LibertasNakon nasilne islamizacije kršćana, rimokatolikai pravoslavaca u Maglaju za vrijeme najvećegkršćanskog blagdana Uskrsa, tražimo pokretanjehitne istrage povodom ovog slučaja, a u suprotnomnajavljujemo pokretanje kaznenih prijavaprotiv nadležnih policijskih institucija u Maglajui Zeničko-dobojskoj županiji. Najoštrije osuñujemopokušaje nasilne islamizacije kršćana odstrane pripadnika Islamske zajednice u BiH štonas vraća u doba brutalnog Otomanskog režimakoji je kršćane pet stoljeća nasilno podčinjavaosvojoj religiji i kulturi.Nasilna islamizacija Hrvata i Srba u BiH je samonastavak bošnjačke politike etnocida, kulturocidai etničkog čišćenja u miru i na širem područjudržave što ćemo prijaviti svim svjetskimrelevantnim institucijama za ljudska prava iUredu komisije za proširenje EU-a u Sarajevu. Sovakvim način grañenja „sekularne i multietničke“Bosne i Hercegovine ciljano se želi postićinjena potpuna razgradnja i raspad s ciljem formiranjašerijatske države u srcu Europe, a drugadva naroda se žele nasilno asimilirati što možeimati negativne posljedice po zajednički suživot ipovjerenje. BiH ne može u Europsku Uniju s ovakvomunutardržavnom nasilnom politikom vjerskeindoktrinacije i novim pokušajem podčinjavanjai podložavanja Hrvata i Srba kao kršćanana teritoriji BiH te njihovom nasilnom islamizacijomod strane većinskih Bošnjaka.Pozivamo predstavnike Katoličke i PravoslavneCrkve da zajedno ulože oštre napore u cilju zaštitekršćana i njihovog progona u BiH koji trpepotpuno isti teror već nekoliko stoljeća. Takoñer,apeliramo na predstavnike meñunarodnih institucijaza ljudska prava da stanu u zaštitu ugroženihljudskih prava i dostojanstva kršćana uBiH, a predstavnike Islamske zajednice pozivamoda prestanu s aktivnostima kojima se s drugadva naroda gubi povjerenje i pokušavaju otvoritistare rane kako bi se ponovno uspostavili odnosiutemeljeni na miru, povjerenju i dijalogu.

Str ani ca 2 0UBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.ž a r i š t uŽ IV J E V IT E Š K I D U H D I N A R A C A !Akademik Mirko Vidović, ParizHrvatski bard iz naše lijepe Istre, pok. Zvane Črnja,ustvrdio je u svom monumentalnom djelu'Kulturna historija Hrvatske', da su naši starioduvijek dominirali istočnom obalom Jadrana - dasu se stalno vodile borbe po glavnim punktovimanaše obale, a najviše po srednjem dijelu - odaklepočinju putevi prema Posavlju i Podunavlju.Gospodin Črnja je ukazao na ostatke prastarihtvrñava duž naše obale - od Devina Stana (kodTrsta) do Mikene na poluotoku Peloponezu. U središnjemdijelu dinarske poteznice i danas možemovidjeti ostatke moćnih tvrñava i citadela grupiranihna području izmeñu: Nina, Karina, Knina,Skradina, Vrane i Trogira.Njih nisu poharali ni Turci ni Tatari, nego li -Mlečani!Na sjevernom rubu jezera Vrana kod Biograda jošmožemo vidjeti ostatke dviju viteških zdanja kojesu u našoj dugoj povijesti bile emanacijom pa isimbolom viteštva do stupnja sakralizacije: Starohrvatskamoćna i prostrana vojna utvrda iz vremenaTrpimirovića (u desetom stoljeću je spominjei bizantinski car Konstantin Porphyrogenet),te vitezova templara, a nakon njih i vitezora hospitalaca,tj. redovnika vojničkog reda Ivanovaca,čiji je redovnički starješina Prior Vranski bio desnaruka Kralja Tvrtka I, u vrijeme Hrvatske lige,kad su neko kraće vrijeme pod jednim vladarembile ujedinjene sve tri naše banovine: Posavska,Primorska i Bosanska.Koncem kolovoza ove godine upriličene su prve'viteške igre' vitezova templara u 'Hanu JusufaMaškovića' - s donje strane puta, uza samo jezero,u prekrasnoj palači koju je 1944 dao sagraditi najodličnijiod admirala Otomanskog carstva - kapudan-paša,sultanov miljenik i zapovjednik islamskemornarice u vrijeme Kandijskog rata (rata zaKretu).Odlučih se ovih dana, poći na to junačko gnijezdou kojem su vodili vitešku tradiciju i na kopnu i namoru sinovi moćnih Dinaraca. Naime, i PriorVranski i kapudan-paša Jusuf Mašković bili subaš iz tog kraja.Vransko jezeroJusuf Mašković je roñen tu - u vrani 1606! Nekismatraju da je svoje zvanje pomorskog vojnog zapovjednikanaslijedio od svojih starih tu, na obaliJadrana, u Pakoštanima! Koliko je bila živa upamćenju naših naraštaja viteška borba i na kopnui na moru, dokazuje baš to - da ni islamski nikršćanski svijet u vrijeme Kandijskog rata nisuimali boljeg admirala od Jusufa Maškovića!I došao sam u Vranu. S jezične točke gledišta inaziv tog lokaliteta dokazuje na kontinuitet izmeñuilirskog i hrvatskog jezika. Na području povijesnetvorbe riječi ostao je netaknut korjen riječi -VR. Ta čestica sadrži pojam onog što iskrsava -izvire ili vrije, a takoñer i pojmove uvire, provire,viri, itd.Naziv Vrana za jezerca koja nastaju na izoliranimdolinama i udubinama od vode koja tu izvire imamotakoñer i na otoku Cresu i na Dugom Otokukod Zadra. Geolozi su dokazali kako je jezero Vranana Cresu spojeno podzemnim komunikacijamaslatke vode na Cresu i na kopnu Istre.Jezero Vrana kod Biograda nastalo je od okolnihizvora slatke vode kratkog toka i nestalne količinedok nije u devetnaestom stoljeću zadarska obiteljBorelli, koja je to područje stekla i pripojila svomfeudu, podigla nasip i probila kanal, a i prokopzemljouza izmeñu Vrane i Jadrana.Ti skupi radovi su uklonili opasnost od malarijezbog postojane površine jezera, a osloboñenu zemljuod nestalnih bara i baruština, u kojima su selegli oblaci komaraca, pretvoreno je u izuzetnorodna polja, što se tu može vidjeti i dan danas.Išao sam u Vranu da osjetim 'duh viteštva', mislećikad se čovjek nañe na takvom lokalitetu, poznajućibar površno njegovu povijest, on mora znati

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 2 1da hoda po svetom tlu koji je bio jamstvo da će ine samo taj dio naše jadranske obale održati kontinuitetslobode svog junačkog naroda.Izišao sam iz auta i u tišini gledao - i ostatke moćnetvrñave na gornjoj strani ceste, i prekrasnosložene tesane blokove kamena palače na donjojstrani ceste.Mislim, ovako je i Dioklecijan, sin moćnog plemenaDalmata, nakon svoje jedinstvene vojne karijere,kad je postao Kosmokratorom (vladarem svijeta),nakon pobjede nad persijskim svekraljemNarsesom (u povodu Mira u Nisbisu 295), u svomrodnom kraju dao podignuti onu moćnu palaču uSacrum Palatiumu (Sveta Palača, do čega je nastaonaziv Spalato, odnosno Split).Gledam, okrećem se, osluškujem: Ni žive duše?Primijetio sam da vrata Hana Jusufa Maškovićanisu zamandaljena. Otvorim vrata i uñem u prostranii prekrasni dvor Maškovićeve palače u dnukojeg se i sa strana vide divni kameni lukovi odtesanog kamena u čistom persijskom grañevinskomslogu.Stane mi dah...Oglasi se najednom neki mali, ali na lanac svezanićuko. A s lijeve strane, na vratima nastanjivogdijela palače pojavi se mlañi čovjek visoka stasa,snažan i markantnih crta lica. Upita me tko sami šta želim. Rekoh mu jednostavno: Vidović...Lice mu se razvedri, i priñe mi kao prijatelju -Petar Pelicarić, borac na prvoj vatrenoj liniji uvrijeme Domovinskog rata. Veli: 'Jeste li vi moždaprofesor Vidović?'Akademik Mirko Vidović i Ivo MatanovićPotvrdim i on me pozva da uñem u njegov stan danam 'ispeče pravu našu kahvu'. Luca i ja uñemo.I dok se Petar 'pekući našu kahvu' trudi da mikaže kako je jedan od njegova još tri brata, koji jeosamdesetih godina živio u Milwaukee (u američkojdržavi Wisconsin) i da mi je organizirao dočekprilikom posjeta tamošnjeg Mjesnog odbora Hrvatskognarodnog vijeća (godine 1981). sav zatečenu neočekivanoj prilici - našim susretom - stademi pokazivati mnoštvo papira - svojih civilnih ivojnih priznanja, diploma, činova i jedinih'vrijednosnih papira' veterana Domovinskog rata.U tom vrlo skromnom ambijentu, čuvara baštinenašeg viteštva i ponosa...Pokaza mi i svoju veoma dugu 'Optužnicu'koju je 1987! sastavio Javni tužitelj Okružnogsuda u Zadru zbog udjela u organiziranojantijugoslavenskoj djelatnosti. Veli dazbog preokreta 1990 nije došlo do suñenja, a da nidan danas sud nije poništio tu 'Optužnicu'.Kao da se radi o nekom 'zastoju' u kontinuitetuiste sudbene politike od Milke do Jadranke...Slušam tog gorostasa u čijem glasu se osjeća višeslojnostnjegovog mentalnog sklopa: ponos, junaštvo,gorčina i neki sjaj u očima koji ukazuje damu moja nazočnost znači nešto neočekivano, alijako ohrabrujuće.Veli da nema toga u ovim krajevima koji nije čuoza našeg Profesora. Ja vjerujem da se s Vašimpovratkom mora nešto dogoditi. Nije se čulo da siodustao od borbe, a ne vjerujem da baš tebi ovilopovi i lažovi mogu išta na žao.Pijući odlično 'ispečenu našu kahvu' uzvraćammu po nekim odgovorom i primjedbom. Osjećamda se nisam prevario da ću tu - baš na tom našemsvetom mjestu junaštva i domoljublja - osjetitiviteški duh koji jača i nadahnjuje.I moj i Petrov duh su se našli u jedinstvu nadahnućai volje da krenemo dalje. Hrvatska jenezavisna, ali još nije slobodna. Viteški duhmora predvoditi našu naciju u dostojniju i dostojanstvenijubudućnost. Obećasmo jedan drugomeda ćemo biti spremni za nastavak našeborbe za nezavisnost i slobodu.Tu na pragu 'Hana Jusufa Maškovića, pozdravišese na rastanku dva viteza. Dvojica od mnogih- koji čekaju da nam se i Ante vrati iz Haaga.

Str ani ca 2 2UBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.ž a r i š t uP A RT IZ A N S K I P O S L IJ E R A T N I Z L O Č I N I UG O S P IĆ U I O K O L I C I ( 1 0 . d i o )mr. sc. Nikola Bićanić, Zagreb, - "Glas Koncila"br. 11/08U Gospiću i u njegovoj neposrednoj okolicipartizani su u dvije godine, nakon ulaska ugrad 4. travnja 1945., na razne načine ubiliviše od 3.500 nevinih osoba. Žrtve su bili muškarcii žene, mladići i starci, intelektualci iseljaci, svih dobi i zanimanja, a meñu njimaje bilo i svećenika. Feljton donosi široj javnostinepoznate podatke o tim zločinima.ZABORAVLJENI DJELIĆ KRVAVOG MOZAIKAKad je počeo rat, u Gospiću su otprije razbuktanestrasti rezultirale krvoprolićem, komu je sada teškoodgonetavati izravnog i isključivog krivca. Neodgovornih,zaslijepljenih mržnjom, gonjenih sebičniminteresima bilo je na "obje strane", tako da suodmazda na odmazdu učinile da se krv prolijevalau Gospiću i oko njega.No, jedan se djelić toga krvavog mozaika u historiografijine spominje dovoljno, a i on pridonosi boljemuzročno-posljedičnom razumijevanju zla naličkome prostoru. Stoga je dobro vratiti se malo ujoš raniju prošlost i podsjetiti se na neke povijesnečinjenice, bez obzira što one "iskaču" iz poslijeratnogavremenskog okvira koji je u središtu feljtona.Naime, već dan-dva nakon proglasa Nezavisne DržaveHrvatske, 10. travnja 1941, prva je reagiralasnažna četnička organizacija koja je za krvoprolićepripremana ranije i koja jepredvoñena upraviteljem bolnice uGospiću, senatorom dr. Petrom Zecom,postala poznata po krvoprolićimanad nevinim ličkim Hrvatima. Ugospićkoj okolici nadomak Smiljanapoklali su nekoliko hrvatskih obiteljii popalili im kuće.Bršljanov križnarastao je na mjestu masovnegrobnice na TuškancuJaka i brojna četnička organizacija uLici u razdoblju već od g. 1932. do g.1936. počinila je brojne zločine, ukojima treba spomenuti barem nekežrtve na području cijele Like: MilkaHodak i Jure Živković iz Pazarišta,Marija Žarak iz Perušića, NikolaČačić, Iso Abramović, Karlo i JureRukavina, Martin Butorac, LovroMilinković, Kata Hodak, Luja Butorac,Ivica Murković i njegov sin Nikola,Nikola Matijević, Martin Došen, Ante Vlainić,Mate Zalović i mnogi drugi iz Gospića i njegoveokolice: iz Brušana, Rizvanuše, Ličkog Novog, Trnovca,Jadovnog, Debelog Brda, Bogdanića, Smiljana,Bužima, Žitnika, Rastoke, Klanca, Malog Polja,Perušića, Pazarišta, Lipa i iz Žabice.Nikola Miškulin, zvani Plazalica, iz Bužima podmučenjima u tamnici je poludio, o čemu su pisale iondašnje novine.U vrijeme izbora 6. svibnja 1935. gospićki četnicina početku Pazariške ulice u središtu Gospića u pobijela dana počinili su masakr te su pod zaštitomžandarskih bajuneta ubili 70-godišnjega Josu Markovićaiz Žitnika, kbr. 175, i 36-godišnjega MartinaStarčevića, takoñer iz Žitnika, kbr. 162, a teže ilakše ranili žitelje iz Klanca: Peru Butorca, kbr.299, Luku Butorca, kbr. 201, Josu Lulića i JuruLulića, oba kbr. 71, Milu Milinkovića, kbr. 21, NikoluMilinkovića, kbr. 19, Stipu Markovića, kbr.174, Ivana Šnarića, kbr. 328, i Ivana Župana, kbr.134.Na pravoslavni blagdan 6. siječnja 1936. četnici naUdbini ubili su mladoga Iliju Žaju, i on počiva ugospićkom katoličkom groblju.Četnik Ivan Pejnović Pejina iz Smiljana, zvani Balijan,koji je prešao na pravoslavlje i ime promijeniou Jovu, nagovoren od četničkih glavešina dr. Zecai pravoslavnog svećenika u Smiljanu Matije Stijačića,9. travnja 1936. iz zasjede je ubio ondašnjeganajpopularnijeg hrvatskog pučkogpolitičara, narodnog zastupnikaKarla Brkljačića Kacana, dočekavšiga blizu njegove kuće u Trnovcunedaleko od Gospića.Gospićka četnička organizacija organiziralaje 9. svibnja 1937. krvavedogañaje u Senju, u kojima suizgubili život mladi Gospićani: KaticaTonković, Nikola Bevandić,Marko Smolčić, Petar Frković, TomoNikšić, Franjo Jelača i JakovMilinković, svi u dobi izmeñu 20 i25 godina. Više je djevojaka i mladićalakše i teže ranjeno, od kojihsu cijeloga života ostali sakati: VladoAdžija iz Gospićkih Lipa, ZlatkoVlahinić iz Gospića i Branko Milinkovićiz Klanca.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 2 3I Z V J E Š Ć E O R A D U K O M I S I J E Z A U T V R ð I V A N J E R A T N I HI P O R A T N I H Ž R T A V A R E P U B L I K E H R V A T S K E ( 1 2 . d i o )Priredio: Dragutin Šafarić, Velenje, SlovenijaLIKVIDACIJE HRVATSKIH POLITIČKIHEMIGRANATAU nastavku donosimo činjenični opis nekolikokarakterističnih i relativno dobro istraženihslučajeva ubojstva ili otmice sa smrtnim posljedicamahrvatskih političkih emigranata.Otmica Drage Jileka sa smrtnim posljedicamaDana 16. ožujka 1949. iz Rima je na tajanstvennačin nestao hrvatski emigrant Drago Jilek,roñen 2. svibnja 1912. u Sarajevu, šef Ustaškenadzorne službe (LTNS) u NDH.Propagandisti jugoslavenskih tajnih službi, primjericenekadašnji novinar Vjesnika ðorne Ličina uknjizi "Dvadeseti čovjek" (izdavač: Centar za informacijei publicitet, Zagreb 1979.), tvrdili su dasu Jileka "u Argentini ubili njegovi suradnici".Stvarna istina o Jilekovoj sudbini sve donedavnobila je nepoznata hrvatskoj javnosti. Tek ponekispomen jugoslavenskih autora, primjerice MileMilatovića i Vladimira Dedijera, koji su se, optužujućiAndriju Hebranga, pozivali na sadržaj tzv.Jilekove torbice, dao je naslutiti da je Jilek biootet i odveden u Jugoslaviju.Meñutim, sadržaj dosjea Drage Jileka, koji je pohranjenu Hrvatskom državnom arhivu, otkrivapravu istinu o njegovoj sudbini. Iz tog dosjea nepobitnoproizlazi da je Jilek bio otet u Rimu i dovedenu Beograd gdje je dugo godina držan zatvoreni ispitivan, a potom najvjerojatnije likvidiran.U dosjeu se, izmeñu ostaloga, nalazi Jilekova izjavakoju je, pod pseudonimom Drago Duvnjaković,dao 8. ožujka 1950. u Beogradu.Ubojstvo trogodišnje Dinke DomaćinovićZločinačku narav Udbe najbolje ilustrira terorističkinapad bombom na prostorije Hrvatskog domau ulici Salta br. 1241 u Buenos Airesu. Bombusu, oko 22.00 sata 16. srpnja 1960., prema izjavamaočevidaca, postavile dvije nepoznate osobe,koje su pobjegle automobilom koji ih je čekao ususjednoj ulici. Očevidci tvrde da su teroristi prijeizvoñenja bombaškog napada zavirivali u dvoranugdje se mladež zabavljala proslavljajući posljednjidan školskih praznika, te sumorali biti svjesni svog zločinačkogčina.Dan nakon atentata, unatočnajvećoj brizi koju su poduzeliargentinski liječnici, preminulaje trogodišnja Dinka Domaćinovićod posljedica ranjavanjakrhotinom u glavu. Porednje poginuo je Argentinac,osamdeset godišnji David Martinez,a ranjeno je još sedamnaestmlañih ljudi izmeñu deveti trideset tri godine.Otmica sa smrtnim posljedicama Geze PaštijaSredinom 1951. godine Jugoslaviju je napustioñak osječke Realne gimnazije Geza Pašti, roñen1934. godine u Čepinu, kako bi izbjegao uhićenjezbog pisanja antijugoslavenskih parola na državnimzgradama. Nakon dolaska u Australiju, Paštise vrlo brzo politički aktivirao u Hrvatskom oslobodilačkompokretu (HOP). Jedno vrijeme ureñivaoje glasilo HOP-a, mjesečnik Spremnost, a ondaje s Josipom Senićem i Jurom Marićem 1961.godine osnovao Hrvatsko revolucionarno bratstvo(HRB). Tijekom 1962. godine Glavni revolucionarnistan HRB-a donio je odluku da je situacija sazrelaza ustrojavanje organizacije u Europi, te jeodlučeno da se u Europu uputi Geza Pašti.Uvidom u dosje Geze Paštija, koji je pohranjen upismohrani MUP-a RH, može se vidjeti da je Udbaistodobno donijela odluku: "Centar DržavneBezbednosti Osijek je 15. O1. 1965. napisao planobrade Pašti Geze i proslijedio ga RSUP-u Zagrebradi korištenja. Planom je predviñeno učiniti slijedeće:Raditi u cilju likvidacije u inostranstvu ilihvatanju pri dolasku u zemlju: predlažemo da urazradi uzme učešća i služba DSIP-a".Navečer, 17. srpnja 1965., oko osam sati, vlasnicakuće u Nici, u kojoj je Pašti stanovao, pozvala jePaštija na telefon. Razgovor s nepoznatom osobom,vjerojatno ženskom, trajao je vrlo kratko.Nakon toga je Pašti žurno izašao, rekavši stanodavkikako ide na jedan sastanak. Nakon togaviše ga nitko nikada nije vidio.

Str ani ca 2 4UBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.ž a r i š t uS RBO KO M UN IS T IČK I ZL O Č IN N A D B OS N OM (8 . d i o)Safet Jaskić, "Drinapress", Valencia, Španjolska,1967. – ulomci iz knjigeTko je od ovog nesretnog muslimanskog pučanstvauspio domoći se zaštite vojske iz hrvatskihgarnizona, taj je bio spašen. Kome to nije uspjelo,taj je platio glavom uz najteže muke. Danas semože ići kroz ove krajeve uzduž i poprijeko, alirijedko gdje može se susresti muslimana starijegod 40 godina. Za njih se je pobrinio srbski četničkinož.Izmeñu ostalih četničkih koljača, koji su divljali iharačili po tim muslimanskim krajevima u tokuposljednjeg rata, bio je i četnički komandant tzv."Podrinjskog odreda", Gojko Krezović, koji na svojojprljavoj duši nosi tisuće i tisuće muslimana:ljudi, žena i nejake djece. Za njega su mi izbjegliceiz Sandžaka i iztočne Bosne pripovijedali, da jebio strah i trepet meñu muslimanskim pučanstvomtih krajeva.Čudno je, što su sve radile i same Srbkinje. Kadim se je, na pr., prohtje pljačkanje, dolazile su umuslimanske kuće tih krajeva i govorile, kako ćetu i tu noć doći ovaj ili onaj četnički koljač, paukoliko se netko od muslimanskog pučanstva želispasiti, neka se skloni dok on ne proñe. Na te riječinarod je bježao. Pošto se je to dogañalo većinomu zimi i po snijegu, muslimani su tih krajeva znalidanima i danima bježat u šumu, gdje bi s nejakomdjecom ostali u snijegu. Kad bi se povratilisvojim kućama, našli bi ih većinom opljačkane.Na taj način, i bez prolazka najavljenog četničkogkoljača, dolazile su Srbkinje do željenih predmeta.Zločini četničkog komandanta Gojka Krezovićabili su izvršeni u godinama 1941., 1942. i 1943.sve pod kokardom srbskih četnika. Meñutim, kasnijesam u "Zapisima Rodoljuba Čolakovića" pročitao,da je Gojko Krezović poginuo 1943. godinekao partizanski komandant u obrani Čajniča i Goražda.Tako i ovaj mali navod nedvojbeno dokazuje,da je srbokomunizam zaista najbolji naziv zadanašnju vlast u crvenoj Titoslaviji.Godina 1942., pored Bleiburga i Slovenije u 1945.godini, bila je jedna od "najstrašnijih i najkrvavijihza islamski živalj Herceg-Bosne. No, iznadsvih srbokomunističkih pokolja nad hrvatskimmuslimanima odskaču oni u Istočnoj Bosni, gdjeje Drina, ne zna se već po 'koji put, krvlju našehrvatske braće muslimana obilježila tu vjekovnuhrvatsku granicu prema iztoku i Srbiji. Krvavimostovi na Drini jesu živi svjedoci četničke i srbokomunističketiranije nad tim nezaštićenim stanovništvom,koje je u više navrata plaćalo glavuod srbskog noža samo zato, što su kao hrvatskisinovi branili prava svoje rodne hrvatske grude.Mi Hrvati - muslimani nismo nikome tu našurodnu grudu oteli, ona je naša od pamtivijekai samo smo mi njezini gospodari i na njuimamo neosporno pravo. A kad već po svimzakonima imamo pravo na nju, onda smo spremnii da je branimo. Srbokomunistički dušmanin nećeda zna za to. On hoće da nad nama izvrši svojuzločinačku rabotu, on hoće da nas podpuno iztrijebi.Trijebio nas je od Stojana Protića, i prije njega,i trijebi nas do dana današnjega, ali nas nije iztrijebio,jer se odporni hrvatski narod ne može iztrijebiti.Mi Hrvati-muslimani kroz to naše stradanje, kojenam je prireñivala i još nam uvijek prireñuje najednoj istoj kapi srbska kokarda i crvena petokrakazvijezda, konačno smo saznali, tko nam jeneprijatelj i gdje se on nalazi. Krvavi mostovina krvavoj Drini govore sve, a to su zlodjela, kojanije nitko u stanju demantirati. Na mostu na Drini,u Foči na pr., uz blagoslov današnjih srbokomunističkihkoljača, koji sjede u beogradskojvladi ili izvan nje, a koji su se tada nalazili u bivšojtopničkoj vojarni, koja je kasnije pretvorena urobijašnicu, gdje su hrvatski sinovi plaćali svojusvijest i svoje pravo na slobodan život, tu su četnicipoklali preko 4.000 muslimana i muslimanski,žena i djece. Most je bio blokiran s obje strane idobro čuvan. Na njega su dovodili dva po dva,grupu po grupu, i sve pod nož, a onda u vodu. Vatrenooružje nije tom prilikom upotrebljavano,Most na Drini između ušća Bistrice i Sutjeske u Drinu

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 2 5Most na Drini između ušća Bistrice i Sutjeske u Drinuosim ako je netko od žrtava bježao ili pokušavaopreskočiti ogradu mosta kao što je to bio slučaj sadvjema sestrama iz ugledne obitelji Čengić. Kadsu ih četnički bradonje doveli na most, one su seonako svezane iztrgle iz njihovih ruku i prekomosta skočile u zakrvavljenu Drinu misleći, da ćese spasiti, ali nijesu daleko odmakle. Strojnice smosta pogodile su ih i tako su one od četnika dotučene.S prozora spomenute vojarne gledali sutaj krvavi pir budući širitelji "bratstva i jedinstva",gladili su si brade i čestitali jedan drugomena postignutom uspjehu.O zvjerstvima počinjenim nad muslimanskim življemBosne i Hercegovine od strane srbskih četnika,Dr. Smail Balić, u svom djelu "Etičko naličjebosansko-hercegovačkih muslimana", na str. 36,37 i 38 izmeñu ostalog piše:"Evo sad jednog isječka iz krvave bilance četničkogdjelovanja u Bosni i Hercegovini do kraja1943. godine prema članku Dra Teodora Uzerinca'Die Geheimnisse der Ravna Gora", objavljenom u'Neue Ordnung' od 14. maja 1944.:'Zimi 1941-42 ubijeno je prema izjavi četničkogmjesnog zapovjednika Sergija Mihailovića u Fočiu Goraždu okruglo 5.000 muslimana. O Božiću1941 godine upalo je 30 četnika u kuću katoličkihčasnih sestara u Goraždu, gdje su našli četiri redovnice,silovali ih, zaklali i bacili u Drinu. Sredinomjanuara 1943. major Pavle ðurišić izveo je ukotaru Bijelo Polje 'akciju čišćenja' pri kojoj je 49sela zapaljeno, nekoliko hiljada muslimana, mahomkućne čeljadi, ubijeno, oko 2.000 vagona životnihnamirnica i stočne hrane oteto. U vremenskomrazmaku izmedju 2. i 6. februara 1942. godineizvršeni su prepadi na 172 muslimanska naseljau kotarevima Plevlje i Priboj. Tom je prilikomumoreno oko 4.200 muslimana. U toku ovih sustavnopripremljenih akcija, odigrao se je čuvenijutarnji pokolj u Kasindolu, kad su seoski domaćinibili iznenañeni pri molitvi u džamiji i na zvjerskinačin izmrcvareni. Tom je prilikom u selu Poljanićsilovano 10 muslimanskih djevojaka izmeñu16 i 17 godina. Tim su sirotama razularenehorde nakon izvršenog obeščašćenja probole spolneorgane i tako ih usmrtile. Hadžiji Džaferu Begovićusu četnici ogulili kožu s glave i prilijepilicedulju s natpisom 'Muslimanka s velom', pa gatakova vodili sa sobom da im razveseljava društvo.U jednom selu su naslagali 47 muslimanskihlješeva jedan preko drugog, prikačili cedulju'Turska džamija' i s te žalosne grañevine obavljalinuždu. Malo drugčije su se u to vrijeme izrugivalivjerskim muslimanima u Beogradu, gdje je recimopoznata mehana 'Balalajka' pretvorena u'Batal-džamiju'. Stotine provjerenih slučajevapljačke, paleži čitavih sela, masovnih ubistava isilovanja od strane četnika desile su se za vrijemetalijanske aneksije i okupacije.'""Borba u broju 20. od mjeseca aprila 1943. iznosistatističke podatke, po kojima su četnici već do uono vrijeme ubili 16.000 žena i djece i staraca. Uisto vrijeme, pod njihovom strahovladom, u zaposjednutimkrajevima Bosne, po pisanju "Borbe"netragom je nestalo oko 70.000 pripadnika civilnogstanovničtva. Svakako da je najveći dio ovih"netragom nestalih" osoba bio u stvari ubijen. Radilose dakako, skoro izključivo, o muslimanima,jer su četnici u Bosni i Hercegovini, osobito u prvimdanima rata, redovno operirali unutar muslimanskihnaselja, gdje su provodili u djelo svoj sistem"represalija".Jugoslavenski general Kosta Nañ, koji je u ranoproljeće 1942. godine sa svojim partizanskim odredimaprotjerao četnike iz Foče, opisuje sjećanjana taj nesretni grad slijedećim riječima:"Ne sjećam se, da sam ikad u životu vidio neštojezovitijeg od onog što smo zatekli u tom gradu.Razularena četnička rulja formalno je plivala uljudskoj krvi. Most na Drini pružao je groznu sliku.Na njemu nije bilo ni jednog pedlja zemlje,koji ne bi bio zasićen krvlju poklanih. To je bilostratište nedužnog muslimanskog naroda — pravaklaonica. Pod mostom mnogo lješeva. Povezanežicom, meñusobno isprepletene njome, četnici supreklane ljude i žene bacili s mosta u rijeku. Mnogise zapletoše o stuboe mosta. Životinjsko divljanje,gore od onog najkrvoločnijih zvijeri. Žene idjevojke prije kranja silovali su na očigled roditelja,muževa i braće. Strahote se ne daju opisati."

Str ani ca 2 6UBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.ž a r i š t uP ODVA L E T E O RIJ E E VOLU C IJE ( 1 9 . di o )Harun Yahya (pseudonim autora), AnkaraOva tvrdnja o "uspravnom hodu" je ustvari gledištekoje su decenijama imali paleoantropolozi kaoRichard Leakey i Donald O. Johanson. Meñutim,mnogi znanstvenici su izveli veoma mnogo istraživanjana skeletnim strukturama Australopithecusai dokazali ništavnost ove tvrdnje. Opširnaistraživanja koja su urañena na različitim primjercimaAustralopithecusa od strane dva svjetskirenomirana anatoma iz Engleske i SAD, po imenu,Lord Solly Zuckerman i profesor CharlesOxnard, pokazala su da ova bića nisu bila dvonožnai da su imali isti mehanizam kretanja kaodanašnji majmuni. Studirajući kosti ovih fosila uperiodu od 15 godina sa sredstvima osiguranim odstrane britanske vlade, Lord Zuckerman i njegovtim od 5 specijalista došli su do zaključka da suAustralopithecusi bili samo jedna običnavrsta majmuna i da definitivno nisu bili dvonošci,premda je Zuckerman i sam bio evolucionista.Isto tako, Charles E. Oxnard, još jedan evolucionistčuven zbog svojih istraživanja o ovoj temi,takoñer je ustvrdio da je skeletna struktura Australopithecusanalik onoj kod suvremenih orangutana.Konačno, 1994., jedan tim sa LiverpoolUniversity u Engleskoj poduzeo je obujmo istraživanjeda doñe do konačnog zaključka. Poslijeobavljenog istraživanja zaključili su da "su Australopithecusičetveronošci".Ukratko, Australopithecinesi nemaju vezu sa ljudimai oni su samo izumrla majmunska vrsta.MOLEKULARNA RAZINA – SLIJEPA ULICAEVOLUCIJEU prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kakofosilni zapisi poništavaju teoriju evolucije. Ustvari, nismo morali iznositi ništa od svega togajer se teorija evolucije ruši mnogo prije nego što sei doñe do tvrdnji o "evoluciji vrsta" i fosilnim dokazimaza nju. Ono što čini teoriju besmislenomod njenog samog početka je pitanje "kako se životna Zemlji pojavio, tj. započeo".Kada se ovo pitanje postavi, teorija evolucije odgovarada je život započeo s jednom stanicom koja seformirala slučajno. Prema tom scenariju, prije četirimilijarde godina različite anorganske kemijskesupstance reagirale su meñusobno u prvobitnojatmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova ipritiska uzrokovali da te supstance formiraju prvuživu stanicu.Prvo što se mora reći je da je tvrdnja da se neorganskematerije mogu udružiti i formirati životjedna neznanstvena tvrdnja, koja sve do danasnije provjerena nekim eksperimentom ili promatranjem.Svaka živa stanica je formirana repliciranjem(kopiranjem) druge stanice. Nitko u svijetu,nikada, nije uspio formirati živu stanice stavljajućizajedno različite neorganske materije, čak ni unajnaprednijim laboratorijama.Teorija evolucije tvrdi da su stanice živih bića,koje ne mogu biti proizvedene čak ni kada se svesnage ljudskog intelekta, znanja i tehnologije upotrijebe,nastale slučajno u prvobitnim uvjetima naZemlji. Na sljedećim stranicama ispitat ćemo zaštoje ova tvrdnja suprotna najosnovnijim načelimaznanosti i razuma.Priča o "stanici koja je proizvedena slučajno"Ako neko vjeruje da živa stanica može postati slučajno,tada ne postoji ništa što bi ga moglo spriječitida vjeruje u sličnu priču koju ćemo sada ispričati.To je priča o jednom gradu:Jednog dana gruda ilovače, pritisnuta izmeñu stijenana neplodnoj zemlji, nakon kiše postade vlažna.Kada je sunce izašlo, ova vlažna ilovača seosuši, stvrdnu i poprimi krut, otporan oblik. Kasnijese ove stijene koje su poslužile kao kalup nekakoraspadoše u komadiće i onda se pojavi pravilna,dobro oblikovana i čvrsta cigla. Ova cigla jegodinama čekala, pod istim prirodnim uvjetima,da se formiraju druge cigle slične njoj. Ovaj processe nastavio sve dok se stotine i tisuće istih takvihcigli nisu oblikovale na tom istom mjestu. Meñutim,sasvim slučajno, nijedna od ovih cigli, koje suprethodno oblikovale, nije bila oštećena.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U ž a r i š t uStr ani ca 2 7P O SLJ E D N J I V O J S KO V O ð A N E ZA V I S N E D R Ž A V EH R V A TS KE ( 16. d i o )Odžačka Posavina – travanj, svibanj - Rat poslijerataStjepan Marčetić, ZadarSituacija u kojoj se tada našla vojska Petra Rajkovačićabila je vrlo teška, te je stoga odluka koju ondonosi zajedno s ostalim zapovjednicima bila i jedinomoguće rješenje.Prema svjedočenju Marka Marića, Rajkovačić jepozvao sve zapovjednike na vijećanje i dogovor što ikako dalje. Na tom vijećanju konstatirano je da jena mjestu na kojem su se do tada nalazili više nemogućeopstati, te da je jedino moguće rješenje prodorprema vučjačkim šumama. Odlučeno je da seodmah izvrše sve pripreme i da se već sutradan urano juto vojska započne povlačiti prema Odžaku,zatim da se izvrše pripreme za forsiranje preko rijekeBosne, da se pripremi jedan bacač za uništavanjepartizanskog mitraljeskog gnijezda, da sepripremi roj od 30 bojovnika, koji će prvi prijećiBosnu te zauzeti položaje za obranu dok bude drugavojska prelazila, a zatim da se u manjim i većimgrupama povlači u šume i čeka daljnji razvoj situacije.62Ova odluka je pala vjerojatno dana 22. svibnja, aveć 23. svibnja meñu bojovnicima je zavladala neizvjesnost,što i kako dalje. Stigla je i naredba da seunište topovi i bacači kako ne bi dopali u neprijateljskeruke, a branitelji i tako za njih nisu imaliviše streljiva. 63"U Vlaškoj Maloj okupio se najveći broj braniteljasa svojim zapovjednicima. Nitko ne spominje predaju.Odlučuju se na proboj u dva smjera. ... U samomOdžaku organiziran otpor partizanskoj vojscitrajao je do 24. svibnja 1945. Borbeni okršaji trajatće još cijelu noć od 24. do 25. svibnja 1945. Dvijeskupine branitelja pod okriljem noći krenule su uproboj partizanskog obruča, jedna prema brdovitomdijelu općine, a druga prema Prudu. U VlaškojMali ostaje nekoliko desetina hrvatskih vojnika i touglavnom oko Nuića štale, gdje je bilo i posljednjeuporište obrane. Više od sedam stotina ljudi podoružjem, koji su se probijali iz Vlaške Male u smjeruPotočana i Lipa, izvuklo se iz partizanskog obruča.Druga skupina koja se probijala u smjeruPruda, probivši jedan obruč, našla se u drugompartizanskom obruču, odakle više nije bilo izlaza."64Branitelji odžačke Posavine na jednom od postrojavanjaOvdje Marčinko citira Zorana Dujaka koji u svojojknjizi "Berlin pa Odžak" navodi da se ovih sedamstotina ljudi koji su se izvukli u protuudaru susrelos 19. birčanskom brigadom koju su uspjeli razbitinegdje u području Prnjavora.Ovakav razvoj dogañaja potvrñuje i partizanskastrana i kaže:"Prema utvrñenom planu, 20. romanijska i 19. birčanskabrigada krenule su u 23 časa 24. maja unapad na ustaše u Odžaku.Izložen koncentričnom udaru, već demoralisanineprijatelj branio se oko 2 sata, a onda u nereduodstupio ka Vlaškoj Mahali i Balegovcu. ZauzimanjemOdžaka izvršen je bliži zadatak 27. divizije istvoreni su uslovi za slamanje ustaške grupe kojase branila u Vlaškoj Mahali, najjačem neprijateljevomuporištu. Bilo je planirano da se taj opšti napadizvrši u 4 časa 25. maja. Meñutim, glavninaustaša koja se našla u Vlaškoj Mahali, uključujućii one koji su se izvukli iz Odžaka, riješila je da seprobije iz obruča, i to preko odsjeka na kome se 16.muslimanska brigada nalazila razvijena za predviñeninapad." 65Ovo je za branitelje odžačkog kraja i Vlaške Malekako se pokazalo bila najkobnija odluka jer su neznajući situaciju s druge strane u proboj krenuliputem na kojem se neprijatelj upravo bio pripremioi usmjerio za napad na braniteljske položaje. Toje proboj učinilo znatno težim i pogubnijim.62 Marko BABIĆ, str. 129.63 Isto, str. 130.64 Mato Marčinko, str. 31.-32.65 Ahmed ðONLAGIĆ, str. 517.

Str ani ca 2 8SBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.t a j a l i š t aS TA NK OVIĆ I P ILSE L - T K O T U K OGA …?Diana Majhen, ZagrebKako je u najnovijem razvoju dogañaja AleksandarStanković prijavljen Vijeću časti Hrvatskognovinarskog društva, ostaje pitanje hoće li ga premijerkaKosor tužiti ili ne. Sporna emisija„Nedjeljom u dva“ u kojoj je Drago Pilsel na zamolbuStankovića odgovarao na njegova pitanjaglumeći premijerku, meni se čini dnom dna.Svaka čast novinarima koji istražuju te nas o tomeobavještavaju, kako ne bi živjeli u neznanjutako pogodnom našoj političkoj eliti. Svaka čast ionima koji nisu u strahu prokomentirati dogañanjau našoj zemlji, slagala se ja s njihovim mišljenjemili ne.Ali ovo?Mislim da bi Stankovićubilo daleko bolje da sezadržao na emisijama tipaispaljivanja čepova iz stražnjica,to možda nije lijepoza gledati, al ipak svatkoslobodno sam odlučujeu svoje ime hoće li tečepove ispaliti iline.Dok je ovdje jednaosoba preuzelaidentitet druge, teu njeno ime davalaodgovore i izražavalanjena mišljenja.Što se mene tiče, još neviñenaniskost, a nije da im naša zemlja ne obiluje.A njegov izbor glavnog glumca za ulogu premijerkepao je ni manje ni više nego na Dragu Pilsela.Prije nego je „odigrao“ tu ulogu, bilo bi poželjnoda je Pilsel raščistio sam sa sobom, tko je on uopće.Drago Pilsel, čovjek koji je brzinom munje prestaobiti dio Predsjedničkog ureda nakon što namje dokazao kako čovjek ne mora imati odreñeninivo kulture da bi se bavio novinarstvom?Ili je možda Vjeran Grković, novinar Feral Tribuneakoji je za taj isti Feral intervjuirao izvršnogdirektora HHO Petra Mrkalja, nevezano na to štoje i sam, ali pod imenom Drago Pilsel, bio dugogodišnjičlan tog istog HHO. Zanimljiva neka družina,taj HHO. Nakon što su se meñusobno intervjuriralipod drugim imenom, pa sve to objavili uFeralu, ponovno pod drugim imenom, čovjek sepita znaju li oni uopće kada razgovaraju, s kimrazgovaraju i kome daju izjave? Što inače nije nimalo bezazleno, obzirom da se isti bave pitanjimaljudskih prava i prebrojavanjem mrtvih..A kad smo već kod prebrojavanja mrtvih i DragePilsela, taj čas izranja još jedno ime, Carlos Zvonimir,koji je navodno rušio grobove po Gračacu ineovlašteno popisivao mrtve, za što je kasnije okrivioHV. I koji je takoñer „svojim očima“ vidiokako HV ubija civile, dok je istovremeno, poddrugim imenom, takoñer neštoviñao ali na sasvim drugommjestu, čime je pobiosve zakone fizike i pokušaonas uvjeriti kako se jednaosoba može u isto vrijeme nalazitina nekoliko različitihmjesta, samo ako ima dovoljnorazličitih imena i prezimena dato pokrije.Dakle, tko je od svih ovih ličnostiglumio premijerku Kosor u emisijidruga Ace? Jeste da je Aco pozvao inajavio Dragu Pilsela, ali to nipoštone znači da u studiju nije bio VjeranGrković, Zvonimir Carlos ili netko četvrti.Tko to može znati, nakon svega?Moguće iz mene govore predrasude, alioduvijek sam puna nepovjerenja premavišestrukim ličnostima. Postoje medicinskipojmovi koji točno opisuju uzroke ovakvih pojavai sam njen tijek, a nerijetko, kada se radi oosobama sa višestrukim identitetima isti znajubiti opasni po okolinu.No, vratimo se Stankoviću.Eklatantni primjer toga kako netko, tko se nazivanovinarom, te još k tome vodi svoju emisiju nimanje ni više nego na Hrvatskoj televiziji, ni malone drži do profesionalnosti, ako već ne svoje,onda bar te iste Hrvatske televizije na kojoj zarañujeza kruh.U redu, ne može se puno očekivati od čovjeka kojije radio za UDB-u i prema pisanju Slobodne Dalmacije,čak to isto i priznao, sljedećim riječima:

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a ja l i š t aStr ani ca 2 9„Priznajem, bio sam u Udbi, u tom trenutku punomi je značilo, bio sam zaveden. Marčinko i Dujmovićsu me odgovarali, ali tada sam vjerovao uJugoslaviju. Bilo je to jače od mene“.U što Stanković danas vjeruje, nije poznato. Vjerojatnou nešto u što je najisplativije vjerovati.Daleko od toga da javnost nema i te kako pravoznati na koji je način premijerka Kosor došla dostana. Da je Stankovića vodila ta misao, onda bise potrudio malo detaljnije istražiti, te bi napraviojednu profesionalnu emisiju putem koje bi narodinformirao o tom slučaju. Ali je Stankovićaočito puno više zanimala mogućnost popljuvatiKosoricu i narugati joj se u jednom od najgledanijihtermina na HRT, nego ići za istinom. Pa je tako,s obzirom da premijerku nije uspio dobiti usvoju emisiju, odlučio da ju netko treba odglumiti.No, na njegovom bih se mjestu puno više zabrinulaod mogućnosti da me tuži Drago Pilsel, negoJadranka Kosor.Jer, nekome tko već ima tri (do sada poznata) različitaidentiteta sugerirati da preuzme i četvrti,u nekim bi se situacijama moglo pokazati i zakonskikažnjivim.Š T O J E NU Ž N O SH VA T I T I I U Ž I V OT P R O VE S T I K AK OB I Z A Ž I VJ E LA U SK R S N A PO R UK A U D R ŽA V I H R VA T SK OJJosip Kokić, ZagrebGovorenje, pisanje, poticanje na izlaz iz ove duhovnei materijalne krize je dobro i nužno, ali i toima svoj uvjetno govoreći kraj. Na scenu morajunakon riječi stupiti konkretna djela, jasno uskladu s riječima i onime za što se domoljubnajavnost zalaže, kako bi uzeli sudbinu u svoje ruke.Hrvatska nakon ovih proteklih dvadeset godina,koje nam služe i na veliku čast, ali i nažalost nasramotu, jer san i ciljevi za kojima smo težili nisuostvareni u mjeri koja nam pripadaju i žrtvamakoje su položile svoje živote za te ciljeve, a one suenormno velike, pogotovo ako ih promatramokroz posljednjih barem sto godina. Zar nevine žrtveuopće mogu biti uzaludne, jer ako su uzaludnetada smo mi živi isključivi krivci, bilo šutnjom,bilo pasivnošću na sva aktualna zbivanja i prepuštajućinašu budućnost u ruke manjine,tog povijesnog sloja koji je uvijek služio tuñinu,a nikada svojem narodu.Da bi ostvarili zaokret u svim segmentima društva,jasno na kršćanskim načelima nužno je učinitislijedeće hrabro i učinkovito:1. Svegrañanskim pritiskom na vlast i institucijedržave ostvariti akt milosrña i oprosta za svekoji su počinili odreñena zla u vihoru rata, odubojstava do gospodarskog kriminala, bez obzirana nacionalnost, vjeru i ideologiju. Uvjet za to bibila spoznaja istine do koje je moguće realno doći,povrat imovine koliko je to realno moguće i započetiživot od te nulte točke u interesu opstanka ivlastite budućnosti naroda i države.2. Sva zla koja bi se od tada dogañala, podlijegalabi pravnim sankcijama primjerenim civilizacijskimdostignućima. U tom slučaju nitko,ama baš nitko, ne bi se mogao izvlačiti nikakvimokolnostima, jer dobio je šansu koja se ne smijenikako zlorabiti.3. Energija koje se enormno troši na sve našesukobe i suprotnosti, a koje tuñini vješto i upornozlorabe na našu štetu, uzimajući nam našu budućnost,upotrijebiti za opće dobro naroda i države.4. Do daljnjega ne ulaziti u nikakve integracije,dok ne budemo doista svoji na svome i ne postignemozavidnu razinu dostojnu života čovjeka.Hrvatska za to postignuće ima sve uvjete s obziromna broj žitelja, veličinu i položaj Lijepe naše.Najveći krivac za stanje u kojem jesmo jest politikakoja o svemu odlučuje u ime naroda a bez na-

Str ani ca 3 0SBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.t a j a l i š t aroda, posebice od konačnog stvaranja države, slobodnei samostalne. Tu krvavo stečenu slobodu isamostalnost nam oduzimaju iz dana u dan sveove godine, i to ne prestaje, već se sve više uvećavado konačnog rastakanja.5. Meñunarodna zajednica predvoñena državamakoje nam nikada nisu željeli dobro, i koji su našobrambeni Domovinski rat proglasili zločinačkim,obuhvaćajući praktički cijeli hrvatski korpus, nezaslužuju naše poštovanje, a kamoli naš ulazaku te integracije. U to su izrazito uključeni našiprvi susjedi sa istoka i zapada. Ta ista grupacijasada nas želi što prije ugurati u svoju mrežu,jer uviñaju da otpor naroda sve više raste protivte integracije.6. Organizirati respektabilan susret i dubokopromišljen razgovor svih sa svima, uključujućina prvom mjestu katoličku Crkvu, nacionalnemanjine, kao i ostale vjerske zajednice, uz objektivnoi izravno (uživo) praćenje medija. Uvjet zato bi trebao biti da sve brojne manjinske zajednicejasno kažu da su politički Hrvati, i da je RHnjihova domovina. Otvoreno govoreći, to se ponajprijeodnosi na najbrojniju, dakle srpsku nacionalnumanjinu. Njihovo ponašanje tada mora bitiu skladu sa tim uvjetom, jer RH svima, pa i njimajest i osigurava sva suvremena prava, čak i većaod onih država koje nas permanentno kritiziraju.7. Vremena za tako nešto je vrlo malo i svi prozvanii pozvani neka se očituju ne po onometko govori već što govori i za što se zalaže. Naravnona prvom mjestu sa punim pravom očekujemjavno očitovanje svoje katoličke Crkve po biskupima,pastirima Crkve. Ukoliko se to ne dogodi, dogoditće se narod po svojoj biti, po svojoj katoličkojvjeri i po svojem genu koji nas je i održao cijeludugu povijest. Tolike nepravde i patnje koje naroddoživljava i trpi Bog neće zanemariti. Upravou ovo Uskrsno vrijeme gledamo povijesne filmovei Božju providnost za one koji su ga slijedili i onekoji su ga odbacili i razapeli, pa mira i spokoja nemogu i neće nikada naći ukoliko se ne okrenu Bogustvoritelju.O svemu ovome ili slično ovome već godinama pišem.Osobno sam još 2000-te izlagao u saborskomOdboru za znanost, a nedugo iza toga i osobnonadbiskupu Bozaniću neposredno prije konferencijeHBK u Poreču i dao mu sve napisano. Nažalostsluha i odjeka nije bilo ni na jednoj strani.Sada je nova šansa, Uskrs je i ako bude odjeka,pozitivnog odjeka, bez obzira na sve moje kritikeprema njegovom javnom djelovanju, pružiti ćumu ruku pomirenja i zaboraviti sve što je bilonegativno u prošlosti, kao što sam već i učinio16.7.2001. u susretu s njime na nadbiskupskomdvoru. Susret su upriličili sada pok. Franjo Kuharići tadašnji nuncij Enaudi.Sretan Uskrs svim čitateljima i ljudima dobre volje!I Z J AV A O H RVA T S K O -S L OV E N S K O M RA ZG RA N I Č E N J UTomislav Nürnberger, Zagreb,1. studenoga 2009.Svaki pedalj hrvatskog teritorija, a posebno morskaobala, neprocjenjive je vrijednosti i može bitiotet samo grubom silom, najčešće ratom, a tako inajčešće vraćen.Približna vrijednost samo naftnih nalazišta u hrvatskomdijelu Jadranskoga mora dovoljna je daisplatimo sav dug i da se naša djeca i djeca našedjece školuju na najboljim svjetskim sveučilištimapraktično do kraja svijeta i vijeka.Savudrijska valaU “Europi bez granica” članica EU Slovenija imaslobodan izlaz na otvoreno more preko morskogpojasa druge članice EU Italije, dakle je zahtjevza “slobodnim prolazom do otvorenog mora” prozirnaizmišljotina u svrhu prikrivanja brutalneotmice.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aStr ani ca 3 1Ovaj IZDAJNIČKI ČIN, u kojem neposredno sudjelujusvi koji će ga svojim glasom odobriti, nijekraj, već početak komadanja jedine nam Hrvatske.Slijede zahtjevi za Istrom, Kvarnerskim otocima,dunavskom adom, morem i otocima oko Neumate Prevlakom neprocjenjive vrijednosti!Slovensko EUropski pokušaj brutalne otmice hrvatskogteritorija neprocjenjive vrijednosti jeidentičan u naravi, premda sofisticiraniji u metodi,srbskoj agresiji na Hrvatsku 1990.Postupak tajnog “pregovaranja” sa Slovenijompod okriljem Oli Rehna”, “usuglašavanje” i“glasanje”, u Hrvatskom (ne više državnom!) Saborute POTPISIVANJE “sporazuma” su čin VE-LEIZDAJE.Hrvatska Narod i Hrvatska Država su suvereni usvemiru te će proglasiti NIŠTAVNIM sve zakoneR A ZG OR OP A ðE NIN A ZIF ME MED ISandra Bartolović: Nazif Memedi: Dobra suradnjasa ŽOZ-om", hakol, Glasilo židovske zajednice uHrvatskoj br. 10., 2009. – Odabrao prof. ŽarkoMarić, ZagrebPitanje:Hrvatski uljudbeni pokret Tomislava Dragunatvrdi kako je našao rupu u zakonu te najavljujepodizanje spomenika ustaškom poglavniku AntiPaveliću u centru Zagreba. Namjeravate li reagirati?Odgovor:Naravno da ću reagirati i neću to dopustiti iako seiskreno nadam da do toga uopće neće doći.i meñunarodne ugovore izglasane i potpisane podpritiskom ili kao činom IZDAJE.Zato je potpis ilegalno izabrane Predsjednice Vlade,izglasan bilo kojom većinom u Hrvatskom Saboru,NE VRIJEDEĆI i NIŠTAVAN te ga HrvatskiNarod NIKADA NE ĆE PRIZNATI.Ovaj čin dokazuje da je “mala” Hrvatska singularnatočka ne samo Europe, nego i svijeta, u kojojje poslije Drugog Svjetskog rata počinjen najvećiratni zločin od kada je svijeta i vijeka, igdje ne vrijedi, po potrebi, niti jedan meñudržavniugovor, niti jedan meñunarodni zakon uključujućii Ženevske konvencije i konvenciju o moruUN-a.CIG ANSKO ĆEMANEZorica GrbaŠetala sam jednog danapored čerge samazanela me divna pesmaciganskog ćemanaAj romale aj čavaleaj romale aj čavalepesma odjekujesrce ne mirujeGledala sam crne očipa sam poželelada sa njima stalno lutamod sela do selaDrugog dana pođoh tamojoš pre zore raneal ne nađoh oči čarneni malo ćemaneNazif Memedi, romski zastupnik u Hrvatskom saboru– bez violine (ćemaneta)Aj romale aj čavaleaj romale aj čavaleviše se ne čujesrce mi boluje

Str ani ca 3 2SBro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.t a j a l i š t aHRVATSKE NAIVNOSTI l TRAGIČNOSTIprof. Žarko Marić, ZagrebHram kulture - dvorana Hrvatskog slova je te večeribila do kraja ispunjena. Prepoznajemo poznatepisce i javne djelatnike. Dominiraju Hrvati izBIH, jer se predstavlja knjiga MLADI HRVATIautora Hrvoja Gaše Travnjanina, Travnikðakovo,München, a kojom dominiraju tužne UD-Bo sudbine mladih nacionalno svjesnih Hrvata,poratno organiziranih radi proučavanja i očuvanjanacionalnih vrijednosti: povijesti, jezika, djelaAnte Starčevića, Stjepana Radića i sl.Predstavljač knjige Dr. Anñelko Mijatović je takvihtajnih organizacija koje su pružale otpor tadašnjemjugo-komunističkom nenarodnom režimunabrojio najmanje desetak, od Sarajeva, Širokogbrijega pa sve do Zagreba, a čiji članovi su skororedovito završavali u raljama UDBe s teškim zatvorskimkaznama i svemu onome što je uz to išlo.Mada je voditelj Stjepan Šešelj želio na kraju, i izpublike čuti nekoliko pitanja, zbog najavljenogdomjenka su već mnogi bili na nogama, pa stogaželim na ovakav način prenijeti pitanje koje nisamuspio postaviti, a ono bi izgledalo ovako:Od desetak navedenih organizacija mladih hrvatskihdomoljuba, koliko njih je imalo sudbinuda im u samom vrhu sjedi ubačeni UDBin čovjek?Ovo pitanje postavljam zato jer smo prije godinudana na ovome istom mjestu održavali tribinuposvećenu jednoj od spomenutih organizacija Širokobriješko-ImotskojTIHO, a na čijem čelu jebio UDBin čovjek, sjemeništarac, otočanin Ante.Tako dobro je glumio svoju ulogu, da je 50 godinakasnije Ivan Gabelica, na spomenutoj tribini, iznosećisjećanja na to vrijeme izjavio:„Kada nas je UDBa pohapsila i počela ispitivati,ja sam razmišljao. Samo neka im u ruke ne panenaš predsjednik Ante."Pa to je moj prijatelj. On je danas sasvim drugičovjek. Hvatajući se za glavu, govorio je čovjek izprvih redova. Dao Bog da je Ante danas drugičovjek, a ovakvih priča o hrvatskoj naivnosti itragičnosti nikada dosta, jer znanstvena spoznajada "ideologija razdvaja ono što biologija spaja"(braću, roñake, sunarodnjake) ostaje vječito.Usput želim pohvaliti zlatno pero Stipe Vukovićaiz Splita koje desetljećima preko čitateljskih pisamasvjetluca i šalje svjetlost do svakoga kutkagdje stanuje Domovina.l još nešto ako mi dozvolite želim reći. Hrvatskoslovo je bio i ostao istinski nacionalni tjednik, bezobzira što smo danas u takvoj situaciji, da nasmnogi iz aktualnih vladajućih, medijskih i ostalihjavnih nacionalno insuficijentno-bolesnih strukturagledaju kao desničarskurupu koja bi, zalaskom u nju,značila njihovu kompromitaciju,sličnu odlasku na koncertpjevača M. P. Thompsona.Kamo sreće da smo svi mik ao M. P .T ho mps on.(Akademik Josip Pečarić)Baš zbog spomenute kompromitacije,u Hrvatskom slovuse nije pojavio Vladimir Šekspo vod om l anjske 20-godišnjice prekida Hrvatskešutnje u tadašnjem Klubuknjiževnika Hrvatske, na kojempovijesnom skupu je i onbio sudionik.prof. Žarko Marić

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aStr ani ca 3 3J E L I " P U K N U O " PA R O BR O D " D A K S A " 1 9 3 0 . G O D I N E ?Priredio po zapisima ðivo Bašić, DubrovnikG. Anñelko Tičić iz Velenja u Sloveniji poslao je 10.srpnja 2005. Pomorskom muzeju u Dubrovnikuvlastiti pismeni zapis priče svog djeda, pomorcaPetra Tičića (1897.-1969.) iz Povljane na otoku Pagu,te prethodno naveo neka objašnjenja teksta kojije "pokušao napisati bez vlastitih emocija", pa jestoga taj činjenični "tekst dosta suhoparan", ali ubiti iznimno zanimljiv.Jednom zgodom je g. Petar Tičić "jednog ljetnogdana 1929. godine" ponudio smještaj namjernikukoji je dolazio iz Vira do Povljane na Pagu koja ondanije imala gostionicu za smještaj, a zapravo jepomogao glavnom kirurgu i šefu bolnice u Sušakudr. Marjanu Komljenoviću. Kasnije mu je dotičnipomogao jer je djed rekao da je radio u tvornici, alije posjedovao pomorsku knjižicu i imao želju zaplovidbom. Evo kako je opisan njegov nesuñeniukrcaj na "Daksu" (jer im je baš tada nedostajaoložač): "Djed se pripremio i poñe na brod kao štomu je rečeno. Ne sjećam se gdje je brod bio privezan.Po svemu sudeći morao je biti u pristaništu uSušaku. Kad je djed došao do broda, počeo se penjatipo stubištu. U jednoj ruci držao je valižu[putnu torbu], a drugom se primio za konopac -'pašaman' [rukohvat]. Kad je prošao dio stepenicaiz broda, netko glasno vikne: 'Je li ti svinjo, ne možešse penjati da se ne držiš za pašaman?'. Djedpogleda prema vrhu stubišta i vidi na brodu dvijeosobe u uniformama. Na ramenima su imale paletesa činovima. Djed upita: 'A tko ste vi?'. Jedan mudrsko odgovori: 'Kapetan! Što čekaš? Brže idi! Samotebe čekamo. Krećemo." Djed odgovori: 'Ne, ne,kapetane! S takvim kapetanom ja ne idem na more.Doviñenja". Okrene se i spusti po stubištu naobalu. Čuo je još glasno dovikivanje: 'Vraćaj se,vraćaj se, moraš se vratiti...!' Djed ode ne obazirućise. ...U ono vrijeme je bilo teško zaraditi, zaposlitise i uzdržavati ženu i troje nejake djece".Opet mu je dr. Komljenović pomogao nakon što muje ovaj ispričao taj dogañaj, te se djed "poslije dvaili tri dana ukrcao na brod 'Tomislav'. Brod'Tomislav' je navodno bio novi brod i imao je starijegiskusnog kapetana. Nisam siguran je li to biokapetan Roko, kojega je djed često s divljenjemspominjao. Brod 'Tomislav' se u vrijeme brodoloma'Dakse' nalazio ispred njega u blizini rta Finisterre.Bilo je strašno nevrijeme. Na brodu je sve škripaloi pucalo. Krivile su se i lomile zakovice. Djedje tvrdio da su se uspjeli spasiti jer je brod'Tomislav' bio novi brod i jer su imali iskusnog kapetana.U to vrijeme, kad su se na brodu 'Tomislav' samiborili s velikom olujom, dobili su poziv za pomoć s'Dakse', koja je bila 10 milja vozeći u istom smjeruiza njih. Djed je tvrdio da je kapetan s broda'Tomislav' radio-vezom razgovarao s kapetanom izbroda 'Daksa' i savjetovao mu (kao iskusni kapetan)neka okrene brod prema Vigu, te neka tamopričekaju dok proñe nevrijeme. A tamo će moći statina špagu, misleći pritom na zavjetrinu u zaljevu.U Vigu je tada našlo utočište puno brodova. Ujednomu je rekao neka prilikom manevra pri okretajupazi i da će im, kad se okrenu, valovi biti u krmu, as nevremenom u krmu neće biti problema i lako ćedoploviti do Viga. Kapetan 'Dakse' je poslije rekaoda se vraćaju (u Vigo) i da je sve u redu.Poslije nekog vremena na brodu 'Tomislav' od'Dakse' su ponovno primili poziv za pomoć. Odmahje bila uspostavljena radio-veza. Kapetan na'Tomislavu' je začuñeno pitao što se dogaña i da liplove prema Vigu. Kapetan na 'Daksi' je odgovorioda su se okrenuli i da su pukli. Uspio je još samoposlati pozdrav. Poslije toga su veze bile prekinute.U tom trenutku su na brodu 'Tomislav' bili svjesništo se dogodilo. Koliko se sjećam, djed je bio prisutantom razgovoru kapetana.Djed je tvrdio da je brod 'Daksa' bio stariji brod ida nije izdržao manevar prilikom okretanja, te daje kapetan bio mlad i neiskusan za voñenje broda utakvim uvjetima. Govorio je da je kapetan 'Dakse',kad je okrenuo brod prema Vigu i kad mu je nevrijemebilo u krmu, pogrešno ocijenio da se nevrijemesmiruje i da može okrenuti brod i nastaviti plovidbu.Brod 'Daksa' prilikom tog (drugog) manevranije više izdržao i prelomio se.Prilikom potonuća 'Dakse' stradao je sumještanin idjedov bliski susjed Ivan Škoda, koji je ostavio udovicui dva sina Ivana i Josipa (ne sina i kćer, kaošto je navedeno u dokumentima). Oba sina su većumrla. Djed je takoñer poznavao drugog Pažanina,za kojega je znao reći da je imao lijepu rudastu kosu.Djed je dogañaj u svezi broda 'Daksa' više puta sažalošću spominjao. Bio je svjestan velike tragedijeza sve koje je pogodila, te iznenañen tajanstvenimdogañajem koji mu je spasio život, za što je bio Boguzahvalan".

Str ani ca 3 4 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aKako stoji u Pomorskom godišnjaku za 1929. godinu(str. 92-93), parobrod "Tomislav" (5387 BRT;3272 NRT) bijaše izgrañen u Glasgowu 1928. i vlasništvoJugoslavenko-amerikanske plovidbe d. d.(Split), a u Pomorskom godišnjaku za 1930. godinu(str. 110-111) stoji da se radi o istom brodu poneštorazličitih tonaža (5411 BRT; 3249 NRT) u vlasništvuJugoslavenskog Lloyda a. d. (Split).Meñutim, izgleda da parobrod "Tomislav" baš tajdan nije bio u blizini parobroda "Daksa". U brodskomdnevniku stoji da je p/b "Tomislav plovio izŠibenika za "Dubrovnik II." (iliti Gruž) nakrcanraznim teretom 20.-21. siječnja 1930. U Gružu senalazio 21.-23. siječnja 1930. godine, a 24. siječnja1930. krenuo je iz Gruža za Buenos Aires - Rosario[de Santa Fé] / Via Oran nakrcan raznim teretomjer su čekali brodske isprave iz Splita. Tako su 25.siječnja 1930. plovili prema Otrantu, a za nedjelju26. siječnja 1930. stoji zapis: "Atmosfera promjenljivakao takoñer i vjetar. Plovi se na vidiku obale.Od 8-12 ujutro prošlo se tijesno Messine. Dalje seplovi uz obalu Sicilije. Momčad slobodna od strojasvetkuje nedjelju. Ponedjeljak 27. siječnja. Jakivjetar j. III. k. sa uzburkanim morem. Vrijeme kišovito.Peru se paluba i rade se drugi obični poslovi.Utorak 28. siječnja. Slabo vrijeme. Jaki vjetar iuzb[urkano] more j. III. k. ne popušta, vidljivostslaba, česti nevremeni sa kišom. - Poslije podnevjetar okrenuo j. IV. k., ali je stanje atmosfere čisto.Brod valja i posrće. (Izvor: Brodski dnevnik zatrgovački parobrod Kraljevine SHS upisan u kategorijuduge plovidbe po imenu "Tomislav" /15. VI.1929. do 18. II. 1930./, Luka pripadnosti Dubrovnik,kap. Visko [Vicko] Šimunković, knj. 2, Državniarhiv Dubrovnik, str. 177-179).Zahvaljujem se gosparu Nikši Selmaniju, djelatnikuDržavnog arhiva u Dubrovniku, što mi je 28.siječnja 2010. u spektakularno brzom roku pronašaodnevnik(e) parobroda "Tomislav" (čak njih 13).U smislu stradavanja "Dakse" zanimljiv je zapisdogañaja života pomorca (1923. godine i kasnije)uposlenog na ondašnjoj (prvotno Slobodnoj, kasnijeAtlantskoj) plovidbi "Ivo Račić", pa tako u članku:Ilija Perušina, Uspomene iz mojeg mladenačkogpomorskog života, Hrvatska revija, god. XVII, sv. 1-2 (65-66), (Kolovoz), München, 1967, str. 85-86,stoji: "Na putovanju iz Rotterdama u Cardiff, u bliziniotočja (hridina) Scilly, pred ulazom u kanal Sv.Jurja puhao je umjereni jugozapadnjak. Za 'Izvor',to je bio pravi ciklon. Strahovito se ljuljao i propinjao,te izgubivši moć upravljanja [posljedicomučinka vjetra i valova odraženog na izloženoj površinipraznog broda, te neznatnog djelovanja kormila,prouzrokovanog smanjenom brzinom uslijedmalo uronjenog i propinjanjem broda konstantnog ipotpunog izlaženja vijka], usmjerio se prema hridinama.Ovo je jedna od najtežih nepogoda, osobitokada se brod nalazi u neposrednoj blizini kopna. Utakvim slučajevima ništa ne pomaže ni stroj ni kormilo.Da tome doskočimo, morali smo nastojati uronitidio broda, pretežno onaj krmeni, što je zahtijevalomnogo vremena. Bilo je po noći, a vjetar nas jezanosio sve bliže hridinama. Dok smo punili krmenoskladište vodom, naš stroj je vozio najjače mogućomsnagom natrag, da bi na taj način izbjeglihridine i upali u obližnju, od vjetra zaštićenu uvalu.Čitavo vrijeme su oko nas plovili engleski čamciza spašavanje, čudeći se, kako to da taj brod, plodnjive tehnike, nije u stanju oduprijeti se jednometako umjerenom vjetru. U skladištu broj 2 se odkinulajedna željezna greda (potpirač), te strahovitombukom, poput eksplozije bombe, udarila o dnoistoga. Na zapovjedničkom mostu se otkinuše čeličnikonopi kojima je bila pričvršćena lednica, te skupas njima, mesom, ledom i dijelom ograde, odletjelau more. U kuhinji iz pregrada izletješe lonci ipoklopci. Kuhar, da ih spasi, poluobučen je uletio ukuhinju. Ulazeći, i u tmici, upao je u jedan velikilonac, te skupa s njime letio s jedne na drugu stranukuhinje bespomoćno zazivajući u pomoć. Umjestoda on spašava lonce, morali smo mi spašavatinjega. Malo kasnije, jedva spasismo kormilara dane uleti u more, kroz onu izgubljenom lednicomotvorenu ogradu. ...Konačno, i skoro dotičući one hridine, sretno upadosmou obližnju uvalu, i tu usidreni čekasmo boljevrijeme. Na 'Izvoru' smo neprekidno živjeli uzbuñenihživaca i u stalnome pokretu, pa bilo radi privezivanjai pričvršćivanja pojedinih predmeta, ilipak, zalijevani valovima mora, vršili nadzor pojedinihmjesta i naprava: osiguranja, klinove, ceradenad zatvorima skladišta, lance i verige kormila,mjerili visinu prodrle vode i drugih, po sigurnostbroda važnih predmeta. Radi teškog života na tomebrodu, ljudi su se često mijenjali. Obćenito gase nazivalo školskim brodom, a mi bi iz zavisti govorilidrugima: 'Tko nije plovio na 'Izvoru', ne znašto je more'. Pa ipak boravak na tome brodu ostaomi je u najboljoj uspomeni".

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aStr ani ca 3 5UZROCI RASPADA JUGO SLAVIJE (7. dio)prof. Filip Ćorlukić, PulaNa čelo HSS-a došao je dr. Vlatko Maček koji jestalnom borbom za hrvatske interese vrlo brzoizrastao u neospornog voñu hrvatskog naroda.Stanje u Evropi bilo je takvo da se sa sigurnošćuočekivao početak novog rata, a nerješavanjem„hrvatskog pitanja“ - kako se to nazivalo - stanjeu zemlji bilo je izrazito nestabilno. Pod pritiskomengleske i francuske diplomacije konačno supredsjednik jugoslavenske Vlade Dragiša Cvetkovići predsjednik HSS-a (ali i Seljačkodemokratskekoalicije) dr. Vlatko Maček 1939. g.sklopili sporazum o proglašenju BanovineHrvatske i formiranju koalicijske vlade u kojoj jeMaček postao podpredsjednikom.Srpski radikali, ali i mnogi drugi političaribili su naglašeno nezadovoljni tim sporazumom,kojega Skupština nikad nije potvrdila.Hrvati su bili oduševljeni i prema Mačekovim najavamada je to samo početak konačnog rješenja,vjerovali su u konačnu obnovu potpune neovisnostii to u mnogo širim granicama. Napominjemda je područje Banovine bilo mnogo veće od područjadanašnje RH. Obuhvaćalo je i šire područjeBosanske Posavine, a sjeveroistočna je granicadosezala čak do Novog Sada.Hitler, koji se tajno pripremao na rat sa SovjetskimSavezom, uspio je privoliti Jugoslaviju dapristupi Trojnom paktu, ne tražeći od nje da nastrani Pakta sudjeluje u bilo kakvim vojnim aktivnostima.25.03.1941. Cvetković je u Beču potpisaopristupanje Paktu, a nezadovoljni i inače vladavinomkraljevskog namjesnika kneza Pavla, aposebno uspostavom Banovine Hrvatske, generalisu samo dva dana kasnije izvršili državniudar. Još maloljetnog princa Petra proglasilisu tada punoljetnim i proglasili ga kraljem.Kao podpredsjednik Vlade Maček se skupa sCvetkovićem silno trudio uvjeriti Nijemce da tajudar ne znači i raskid Pakta, no Hitler je već bioodlučio, pa je nenajavljenim ratom 6.04.1941. napaoJugoslaviju. Odlučio ju je potpuno raskomadati:Sloveniju podijeliti s Talijanima, neke dijelovedati saveznicima Bugarima i Madžarima, Jadranskopriobalje Talijanima, Srbiju bi ostavio kaookupiranu državu, a Hrvatsku je nudio Madžarima.Budući da su oni to odbili, Hitler se složioda se uspostavi država na čelu koje bi trebaobiti Maček.Čim je rat počeo bivši austrougarski pukovnikSlavko Kvaternik je počeo s pripremama za proglašenjeneovisnosti. Premda je bio voña ustaškogpokreta u zemlji, danima je nagovarao Mačekada prihvati njemačku ponudu, ali je on toodbijao. Hrvati u kraljevskoj vojsci nakon izbijanjarata masovno počinju otkazivati poslušnost.Dana 8.04.1941. otvoreno su se pobunili 108. pješadijskipuk u Velikom Grñevcu i 40. dopunskipuk u Severinu. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštitezauzimaju žandarmerijsku postaju u Garešnici,stižu u Bjelovar i pružaju podršku gradonačelnikudr. Juliju Makancu koji istoga dana proglašava„Uskrsnuće hrvatske države“. U Bjelovarslijedećg dana stižu i vojnici iz drugih jedinica,što je bio znak očitog raspada jugoslavenske vojske.Ne mogavši nagovoriti Mačeka, 10.04.1941. pukovnikSlavko Kvaternik je u ime Ante Pavelića,u 16 sati preko Radio Zagreba proglasio uspostavuNezavisne države Hrvatske (NDH), aNjemačka je vojska započela ulaziti u grad satvremena kasnije.Pavelićevom ustaškom pokretu u inozemstvu nijebilo dozvoljeno djelovati u Njemačkoj pasu bili u logoru Janka pusta u Madžarskoj i u Italijis oko 300 momaka. Pavelić nije bio fašista,niti je zastupao ni neku drugu političku ideologiju,nego je jednostavno bio revolucionar koji ježelio revolucijom ostvariti slobodu Hrvatske. Musoliniga je povremeno i zatvarao, a tada je odustajanjemMačeka iskoristio priliku da te ustašeodjene u talijanske vojne odore i da ih skupa sPavelićem uputi u Hrvatsku. U datim okolnostimaHitler je morao pristati, ali je postavio uvjetda se Pavelić prvo s Musolinijem mora dogovoritioko granice.Na putu prema Zagrebu Pavelić je četiri dana zadržavanu Karlovcu zbog pregovora s talijanskimpredstavnikom o modalitetima odnosa, a tek kadsu to dogovorili Hrvatska je 15.04.41. bila priznataod strane Italije i Njemačke - ali uz klauzuluda će pitanje razgraničenja biti riješeno naknadno.Meñutim, Madžarska ju je priznala većsutradan nakon proglašenja, a uskoro i svesaveznice Njemačke i neke neutralne zemlje, uključujućii daleki Tajland.

Str ani ca 3 6 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aBez obzira što to čak i službena hrvatska historiografijaosporava, kao i bez obzira kako se novi režimkasnije ponašao, neosporiva je činjenicada je uspostava NDH bila u skladu s meñunarodnimpropisima i običajima. Drugim riječima:NDH nije bila njemačka vještačka tvorevina,ali Kraljevina SHS - kasnije diktatorskiproglašena Jugoslavijom - jest bilafrancuska vještačka tvorevina. Takoñer je činjenicada je u tada danim okolnostima narod soduševljenjem dočekao uspostavu neovisnostiHrvatske - što se takoñer i danas pokušavaosporiti. Sve dok se o tomu objektivno ne utvrdislužbeno potvrñena povijesna istina (što je većdavno trebalo učiniti) o režimu u NDH će se raspravljati,ali da je uspostava te države formalnopravnolegalna, to je jednostavno povijesna istina okojoj se više ne bi trebalo moći raspravljati.Meñutim, činjenica je da su odmah nakon proglašenjaNDH, prije nego što su Njemačka i Italijapriznale proglašenje države nezavisnom i prijePavelićeva dolaska u Zagreb, podrinski Srbiizvršili strašan pokolj muslimanskog stanovništvana području s lijeve strane Drine.Bilo je manjih pokolja u drugim krajevima NDH.To ni na koji način nisu mogli biti činovi odmazde,jer nije ni moglo biti nekavih „ustaških zločina“- čime su se kasnije četnici redovito opravdavali.Bilo je i dalje mnogo četničkih zlodjela, a reakcijavlasti je sve do 1942. bila neprimjerno oštra.Tada je u skladu s kanonskim pravom Pravoslavnecrkve uspostavljena Hrvatska PC, a pravoslavnigrañani se proglašavaju Hrvatima– što su mnogi prihvatili.Da bi dobio nužno priznanje NDH od straneNjemačke i Italije, Pavelić je bio prisiljenRimskim ugovorom potpisanim18.05.1941. prepustiti Italiji sjeverni dioDalmacije i većinu jadranskih otoka, područjes oko 420.000 stanovnika, etnički gotovostopostotno hrvatskog življa.Tada je na snazi još bio Staljinov sporazums Hitlerom o nenapadanju, pa komunistinisu sudjelovali čak ni u manjim diverzijama.Meñutim, već sutradan nakonšto je Njemačka 21.06.1941. napala SovjetskiSavez, grupa sisačkih komunistapočinje s diverzijama. To je najbolji pokazateljzašto su se oni uključili u borbuprotiv svoje države.Sve do sredine 1942. u NDH praktičnonije bilo većih partizanskih postrojbi,pa su se komunisti pridruživali četnicima.Kninske je četnike od početka dopunski naoružavalatalijanska vojaka, pa su tako naoružani 27.srpnja 1941. napali mjesto Srb i okolicu, spalilibrojna hrvatska sela i pobili preko 2.000 hrvatskihseljaka, što je objavljeno i u hrvatskomtisku. Budući da je u tom ustanku sudjelovalo inekoliko komunista, taj je ustanak u Titovoj Jugoslavijibio proglašen „Prvim partizanskim ustankom“.Na području cijele Jugoslavije partizanski je ustanaknajintenzivnije počeo u Srbiji, gdje je na osvojenomteritoriju osnovana t.zv. „Užička republika“.A kad je to završilo katastrofom, partizanskesu se brigade povukle prema Bosni. Osim manjihdiverzija, sve do pred kraj rata u Srbijiviše nije bilo partizanskih ratnih operacija.U Makedoniji su manje grupe partizana, t.zv.„šumkara", počele s manjim akcijama tek 1943. g.dok je u Sloveniji skoro cijelo vrijeme ratadjelovao samo Pohorski partizanski bataljon.Rat se u velikim razmjerima odvijao samo uNDH i to i s partizanima i s četnicima.Musolinijeva je talijanska vojska cijelo vrijemepomagala četnike, nastojeći time što više destabilizratiNDH i na taj način poslije rata prigrabitijoš neka područja, Njemačka je uglavnom bilakorektan saveznik. Meñutim, nametanjem usvajanjazloglasnog „Rasnog zakona“ Njemačka jeizazvala odbojnost i mnogih Hrvata prema režimuu NDH.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aStr ani ca 3 7N I R I J E Č G O VO R A V I ŠE N E P O ŠTUJ E G R A N I C EIvan Šegedin, KorčulaPoštovani prijatelji,Danas se svemu čovjek može nadati, s toga me nečudi ni ponašanje koje ističete u svezi prijetnjenašem prijatelju Tomislavu Dragunu.S obzirom, da se svi pomalo nalazimo u osinjakuvremena i da smo svi dodirljivi, ni riječ govoraviše ne poštuje granice.Mržnja sve više i više zauzima prostor u javnostia posebice ističem kao atribut "medije".Dakle, izgleda da sloboda medija više ne postojikao ni "ona za pravicu".Na temelju istog, izreći ću tj. napisati svoju misao:"Iz emocija proizlazi ogledalo svijesti i kulturaljudskog uma. Karakter i temperament treba jezičniizdah. Svaki čovjek kad mu je teško, udahneKristovim plućima a kada spozna težinu života,neka odahne bez vrijeñanja i s ljubavlju."Mislim, da bi ovo trebalo biti načelo Demokracije.Gdje je ona u Hrvatskoj? Zapitajmo se sami.Na današnji dan gdje "Kristova žrtva" mora bitinama svima pouka i poruka, krajnje je vrijeme danaučimo ne samo ljubiti sebe već i sve oko nas.Prije nepunih mjesec dana, ukopao sam svogaoca, koji mi je umro na rukama. Nije se libio, kaoda je to želio. Umro je bez boračke penzije, statusaHrvatskog branitelja što i je bio i uz druga odricanja.On je samo bio Petar Šegedin. I znate,nije ponio ništa sa sobom. Sve je ostalo iza njega.S toga, ako ne već danas u subotu 3. travnja2010. godine, onda svi zajedno to učinimo sutra,na Uskrs 4. travnja, 2010. godine. Udahnimo Kristovimplućima! Spoznajmo svačiju težinu života,ne sebično samo svoju i odahnimo bez vrijeñanja is ljubavlju. Ako to nećemo, onda nismo dostojni niObitelji, ni Demokracije a ni Republike Hrvatske.SRETAN VAM USKRS!PS –Dragi naš Tomislave, doñi na Korčulu. U rodnojkući Petra Šegedina ima mjesta za Vas.Bog Vas sve blagoslovio!S ljubavlju,Ivan Šegedin

Str ani ca 3 8 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aMladen Schwartz, ZagrebHrvatska braćo i sestre!STAR ČEV IĆ I DESETI TR AV NJASjećajući se danas Ante Starčevića, mi ga – ninajmanje slučajno, nego posve svjesno i hotimično– želimo dovesti u svezu s današnjim nadnevkom.Ante Starčević nije samo općenito Otac Domovine,nije samo ideolog hrvatskog nacionalizma.Ante Starčević je i prorok Hrvatske Države iono što je on zamislio u svojoj lucidnoj misli tezacrtao u svojoj čeličnoj volji, to je dovedeno dosvojega konkretnog povijesnog ozbiljenja onogasvetog nadnevka Desetotravanjskoga, kada je,nakon 839 godina bezdržavlja i ograničenog suverenitetau okvirima tuñih carstava i kraljevstava,konačno osvanula suverena i slobodna,samostalna i neovisna Hrvatska Država. Trivijalnoje i neumjesno danas joj spočitavati da niona nije bila posve suverena. Bila je, bila, u većojmjeri negoli današnja Erhazija, koja se svojevoljnoodriče slobode kako bi nestala u raljama jednemonstruozne superjugoslavije. Ona je pak NezavisnaDržava Hrvatska, stjecajem svjetskopovijesnihprigoda, morala privremeno učinitistanovite, dobro znane ustupke manje ili višehimbenim saveznicima, kako bi prvom povoljnomzgodom povratila ono što joj pripada – dalmatinskuobalu i otoke, ali osvojila i ono što povijesnojhrvatskoj državi nikada u cijelosti nije pripadalo,bez obzira na većinsko hrvatsko pučanstvo– poluotok Istru.Naslušali smo se u ova dva desetljećašepave kvazidržave, pseudodržavena polovici povijesno-etničkogeopolitičkogahrvatskog prostora,tvorevine koja se već s punim pravomsmije nazivati Posthrvatskom –naslušali smo se dakle siti bedastoćao tomu kako je s njezinim osnutkom„stvorena Hrvatska“, pa je dakle Hrvatska,u žargonu judeoameričkogagospodara svijeta, „mlada nacija“,„mlada demokracija“ i tako dalje itomu slično do besvijesti i do bljuvanja. Hrvatskaje država stvorena prije mnogih i mnogih stoljeća,a Desetoga Travnja ona je konačno obnovljena.Ova današnja, ona nije ni stvorena niti je obnovljena,nego je ubogo političko stvorenje kadrojedino da neslavno propadne.Zorno to svjedoči i njezin izvanjski habitus bezikakve časti, ponosa i dostojanstva, njezin smiješnidržavni grb preslikan iz zvjerinjaka ali pomnosastavljen da ne uključi hrvatsku zemljicuBosnu (ta što bi gazde rekli!), svjedoči to i njezinaosakaćena himna iz koje je izbrisana rijekaDrina, svjedoči i njezina nepodnošljiva, ogavnademokratska rutina u kojoj svi o svemu blebeću,nitko ni o čemu ne odlučuje, i u kojoj opća suglasnostpostoji samo oko ciljeva i putova posvemašnjeveleizdaje.Bijedu današnje lažne države Hrvata dojmljivozrcali i okolnost da ona nema istinskoga dana,blagdana Državnosti. Ono što se takvim ili sličnimželi nazivati, više je puta mijenjano, naroduje nepoznato, i nikomu ne može izmamiti strahopoštovanje,pa nije slučajno da se tih dana zaluñenoi zavedeno, duševno i moralno zakržljalopučanstvo ne osjeća ponukanim izvjesiti na svojimpročeljima sveti nacionalno-državni stijeg. Ašto će i vješati, s onom životinjskom farmom idemonstrativno nametnutim prvim crvenim poljemu starohrvatskom grbu, kako su ga, u svojojvarijanti unakaženoga grba, isticali i crveni komunisti.I da se vratim na blagdan, kao alternativni nadnevcinovokomponirane hrvatske države navoñenisu i ovi datumi: 30. svibnja 1990 (sazivanjeobnovljenoga sabora nakon travanjskih višestranačkihizbora); 25. srpnja iste godine (donošenjeamandmana na ustav komunističkerepublike Hvatske); pa izglasavanjetakozvanog Božićnog ustava 22. prosincaiste godine; zatim donošenjeustavnoga zakona po kojoj u Erhazijivrijede samo njezini zakoni (20. veljače1991); potom referendum o razdruživanjuiz jugookvira (19. svibnja1991); onda opet neka saborska odlukaod 18. lipnja iste godine o razdruživanju(s mogućim ponovnim udruživanjem!);pa još saborska deklaracijaod 25. lipnja iste te godine o uspostavinavodno suverene i samostalne RHtemeljem referendumskih rezultata; pa još saborskorazvrgavanje državnopravnih sveza sumirućom tvorevinom od 8. listopada 1991; pajoš meñunarodno priznanje s početkom 15. siječnja1992; pa još primanje RH u OUN 22. svibnjate godine, itakodalje, sve do 15. siječnja 1998,

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aStr ani ca 3 9kada je, kako se to veli, „reintegrirano“ hrvatskoPodunavlje. Materijala za čitavu kronološkuknjigu! Tko bi se tu snašao, u kaosu s kojim jeusporediv samo zbiljski kaos današnje hrvatskepolitike! A Deseti Travnja je samo jedan, jednoznačan,čist, uzvišen i veličanstven!Za razliku od ove karikature, čijim glavešinamani u snu ne bi palo na pamet na njegove obljetnice(23. svibnja kada je roñen, te na dan njegovesmrti, 28. veljače), posjetiti grob velikana Starčevićate na nj položiti vijenac (dolaze tek pravaškekrhotine, u različita vremena, dobro pazeći da sene susretnu), Nezavisna je Država Hrvatska itekakoštovala uspomenu na Oca Domovine. Dansv. Antuna Padovanskoga, Hrvatsko Antunovo(imendan Antuna Radića te Starčevića i Poglavnika),obilježavano je kao državni blagdan Oružanihsnaga. Na taj bi se dan redali časnički mimohodii počasne straže, slušali bi se Poglavnikovigovori, a Ustaška bi mladež u odorama dolazilana poklonjenje Staromu pred njegov šestinskispomenik pravaša Ivana Rendića.Današnja pak kukavna Erhazija s naukom, politikomi vizijom Ante Starčevića ima isto tolikosveze, koliko s njim ima sveze propala jugovina,broj jedan ili dva, posve svejedno. Štoviše, dalo bise temeljem pomnije raščlambe ustvrditi kakoona predstavlja upravo izravnu protimbu svegaonoga što je Stari mislio, činio i htio. Dočim Starčevićtraži svlačenje krinka i raskrinkavanje neprijatelja,današnja je Hrvatska sva sazdana nalaži i prijevari, na himbi i tlapnji, na dvoličju ilicemjerju, a štetočinama i neprijateljima nazivaone koji ukazuju na stvarne neprijatelje. DokStarčević grmi kako je Hrvatima temeljna nacionalnamana da svakomu nepromišljeno vjerujute da namah zaborave neprijateljska zlodjela,današnja Hrvatska opet naivno srlja u zagrljajnovomu, ovoga puta doista apsolutnom, eunijskomgospodaru, a srpska zločinstva odavna jeveć zaboravila i oprostila i na djelu je, na svimafrontama i razinama, novosklepano bratstvo ijedinstvo baš kao nekada. Starčević nas opominjeda ne primamo zapovijedi, da ne prosimo milost,da se ne strašimo. A što drugo radi današnjaposthrvatska demokratska klika?! Starčevićnas poziva da se silom usprotivimo zlu, ovi današnjiga pokorno trpe s osmjehom na licu. Ulagujuse Židovima koje je Stari držao trovačkim čimbenikomšto kvari domicilni narod, ulaguju se Srbimakoje Stari naziva smećem naroda, podljudimate živinom što samo muče i revu. Dočim zagrebačkivlastodršci jedva čekaju potonuti u„zapadnom Balkanu“ i „europskoj uniji“ kao supeslavijinaših dana, Starčević iz svojega XIXstoljeća gromko viče da jugo-sanjari nisu doli zaludnicu i za sjekiru. Konačno, protiv ovih današnjihdemokratskih fanatika ide njegova jasnariječ: Puk nije naučen umovati nego samo ćutiti.I iz toga zaključuje da treba raditi za narodnodobro ne pitajući bezumnu svjetinu: kada vidi daje to za nju korisno, lako će se naknadno složiti.Ante Starčević kliče nam iz povijesnih dubina:Narod koji uvijek traži zaštitnika, nije vrijedanslobode. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer o njemune ovisi čiji će biti. Dok bude domaćih izdajica,imat ćemo tuñina za gospodara. Stari kliče, nitkoga ne sluša, dapače, radi upravo suprotno. Nadjelu je prava pomama za novim zaštitnikom, zanovim tuñinskim gospodarom, pred kojim ćemokonačno prestati biti svoji. I to nam spremajudomaći izdajice, koji su samo privjesak stranihgazdiju.I dok su jugokomunistički ljevičari Starčevića štoprešućivali, što pak krivotvorili u duhu vlastitanauka, hrvatska desnica uvijek je Staroga ne samoduboko i iskreno štovala, nego i ispravno razumjela.Poglavnik Ante Pavelić istaknuo je, govorećipred svojim Ustašama: Ja vam kažem, danije bilo Ante Starčevića, ne bi bilo danas hrvatskedržave. Danas, nema Starčevića, nema države.Zato od ovoga, od ove bijede moralne i materijalne,moramo smjesta dalje, što dalje, ako namje uopće stalo do nacionalnoga opstanka!Tako nam Svevišnji Bog pomogao! Živjelavelika i vječna Hrvatska u svojim granicama,odana samo sebi! Borba se nastavlja –Za Dom Spremni!

Str ani ca 4 0 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aBRITANSK A IZPRIKA ZA BLEIBURGprof. Marijan Krmpotić, ZagrebVeleštovani gospodinDr. Tomislav DragunZagreb, Pete Poljanice 7Molim Vas gospodine doktore objavite tiskom ujednom od idućih brojeva našeg "Glasnika", ovoPismo za Britansko Ministarstvo vanjskih poslova.Volio bih da to ostane zapisano i za javnost dasmo mi rodoljubni Hrvati učinili svoju dužnostšto hrvatska Vlada nije. Naime, ja sam o tom pisalHrvatskom Listu u Zadar, ali oni su se oglušilii nisu htjeli objaviti. Neka barem ostane zapisanoza iduća pokoljenja u jednom od naših hrvatskihglasila. Hvala! Uz dužno štovanje, Vama i Vašimaželim sretan i blagoslovljen za naš hrvatskiUzkrs!MI SMO TO UČINILI!Prof. Marijan KrmpotićZagreb, Ulica grada Vukovara 239.a24. ožujka 2010.U Hrvatskom listuod 25.2. 2010. u podlistkuPISMA objavljenje dopis g. MirkaKovačića iz Zagreba:"Hoće li se Britanciikad izpričatiHrvatitma za bleiburškutragediju"?Na nj sam odgovoriliskustvenom činjenicomda mislim da neće! Jerbo, čim je gospodinSrećko Pšeničnik,predsjednikHOP-a, premjestiluredničtvo mjesečnika H O P - a"Nezavisna DržavaHrvatska" iz Torontau Zagreb, mi smoodmah objavili pozivniobrazac Glavnogodbora Ujedinjenih Kanadskih Hrvata s pismomza Britansko Ministarstvo vanjskih poslova.U njem smo pozvali sve Hrvate diljem svieta daga podpišu i pošalju na naslov britanskog ministravanjskih poslova. U tom Pismu smo tražili dase britanska Vlada službeno izpriča Hrvatimaizručenje razoružane Hrvatske vojske i civila naBleiburškom polju srbskokomunističkim Armijamau svibnju 1945. To se vidi i iz priloženog primjerka.Taj prosvjedni obrazac za Bitanskog ministra razaslalismo, takoñer, na stotinjak naslova diljemsvijeta onim Hrvatima koji nisu predplaćeni nanaš mjesečnik. Nu, sudeći po riečima g. MirkaKovačića hrvatska široka javnost i ne zna za to"Pismo britanskom ministru vanjskih poslova" odprije dvadesetak godina, pa ga, molim Vas, objavitetiskom, neka ostane javno zabilježeno za poviestbritansko-hrvatskih odnosa. Za sve one kojiće danas-sutra proučavati poviest britanskohrvatskihodnosa. Neka se zna! Mi učinismo onošto je trebala službeno učiniti hrvatska Vlada.Dakako, povratne informacije nismo dobili. PerfidniAlbion oglušil se na našu molbu, jerbo kakoposlije spoznasmo, bleiburžki je pokolj Hrvataučinjen po scenariju koji je JBTito uglavio s Englezima.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.S t a j a l i š t aStr ani ca 4 1Marijan Krmpotić, bivši član uredničtva NezavisneDržave HrvatskeP.S.U privitku: Pismo za Britansko Ministarstvovanjskih poslova.PISMO BRITANSKOM MINISTRUVANJSKIH POSLOVAGlavni Odbor Ujedinjenih Kanadskih Hrvata poslaoje širom svieta na sve pripadne organizacijeHOP-a kao i na brojne pojedince i ostale hrvatskeudruge dolje napisan tekst, s kojim se traži da seBritanska vlada službeno izpriča Hrvatskoj zaprotuzakonito izručenje hrvatske vojske i civilana Bleiburžkom Polju u svibnju 1945.. kad je ratu Europi već praktički prestao, čime je prouzročennečuveni genocid hrvatskog naroda od ondašnjihbritanskih ratnih saveznika - srbojugoslavenskihpartizana. Umoljavamo naše čitateljeda prepišu ili učine fotokopiju doljnjeg teksta,da ga podpišu s punim imenom i svojim naslovom(adresom) te ga upute poštom na naslov Britanskogministra vanjskih poslova R.H.Ako stigne tisuće ovakovih pisama, sigurni smoda će ovo pitanje, koje bi već davno morala pokrenutinaša Vlada u Zagrebu, moglo bi doći do jednepozitivne reakcije Britanske Vlade.Nemojte Čekati i odgañati: učinite to odmah. Barovo malo vremena možemo žrtvovati za naše Bleiburžkejunake i mučenike.Rt.Hon.Foreign Office, Whitehall

Str ani ca 4 2 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a d r ž a v aKV A R E N J E H R V A TSKO G A J E ZI KA ( 7. d i o )dr. Atif Hadžikadić, "Novi behar",br. 5, Sarajevo, 15. veljače1945.23. Često se govori: obšti, obština,uobšte, saobštenje, saobštiti islične rieči sa starim slavenskimoblikom. Ovakvi oblici pozajmljenisu davno iz jezika pravoslavnecrkve te su se odomaćili uknjiževnom jeziku kod Srba, aodatle prešli i u narodni jezikpravoslavaca. Za ove staroslavenskeoblike imamo čiste narodnerieči: obći, obćina, uobće,saobćiti, i t. d., koji su vrlo stari,te su već u trinaestom vieku zabilježeniu hrvatskim spomenicima.Kako se vidi, obšti ide izpravoslavne crkve u književnost,a iz književnosti u srbskinarod, pa se danas počeo širiti ikod Hrvata i kvariti hrvatskijezik. Stoga je opravdano gonitiiz hrvatskoga jezika ove jezičnenakaze, kad imamo svoje domaćerieči za te iste pojmove, a pogotovokad glasovnim zakonimahrvatskoga jezika odgovara bolje:obći, obćina, saobćiti, i t. d.Zbog toga ih treba sasvim odomaćitiu hrvatskome jeziku, aizbaciti one crkveneostatke te u takvimprimjerima govoritić mjesto št. Kad negovorimo: obušta(mjesto obuća), nošt(mjesto noć), sviešta(mjesto svieća), kušta(mjesto kuća),šta će nam ondaobšti i obština?24. Kad se kaže:obljubljena osoba,ne znači to omiljenaosoba, kao što seželi reći, nego toupravo znači uvreduza dotičnu osobu. U našojnarodnoj pjesmi najveća je prietnjaprotivnika junaku, ako muzaprieti, da će mu obljubiti vjernuljubu, jer se za obljubu gubiglava. U narodnoj se pjesmi veli:Sramota je obljubit djevojku,obljubiti pa je ostaviti. Stoga sepravim narodnim jezikom kaže:on je omilio svome narodu ili onje omiljen u svom narodu, a nikadaon je obljubljen.25. Od glagola jahati sadašnjevrieme, pravilno glasi: jašem, aprilog sadašnjeg vremena: jašući.Prema tome oblici: jašiti, jašim,jašeći ne idu u književnijezik. Stoga treba reći: jaše, ilijašući na konju, a odbacili neknjiževneoblike: jašim i jašećina konju.26. Izraz: pridržavati se zakonanije u duhu hrvatskoga narodnogajezika; bolje je reći: držatise zakona. Sam prosti glagol držatise znači trajnu radnju, pa jenepotrebno i nepravilno pravitiod svršenoga glagola pridržatina vještački način trajni glagolpridržavati, koji se ne čuje u narodu,pa ga treba izbaciti iz književnogajezika, da nam ne kvarijezik.27. Glagol podrazumjeti (na pr.šta se podnazumijeva pod tim?)robski je prievod njemačkog izraza,te kao ružna i nenarodnakovanica ne spada u književnijezik. Ovaj je glagol uobće suvišan,jer se u dobrom narodnomgovoru prostim glagolom razumjetiisto i to još bolje dade reći,kao na pr.: šta se razumije podtim, a ne: šta se podrazumijevapod tim?28. Rieč razmimoilaženje je rñavai narodu nepoznata kovanica,koja se uvukla u hrvatski jezikte ga kvari i nagrñuje. Nemauobće u hrvatskom jeziku ni jednerieči, gdje bi bio ovakav redpredmetaka (prefiksa) razmimo.U ovoj rieči drugi priedlog(mimo) sasvim je suvišan, pogotovokad prvi predmetak (raz)daje rieči podpuno značenje.(Tako bi ostalo razilaženje i razićise.)Priedlog raz dovoljno sam kazuje,da se nešto razilazi na višestrana, kao na pr.: razbjeći se,razbiti, razdieliti i t. d.Priedlog mimo nepotreban je, a iriedak meñu složenicama,jer je poznatajedina jedinasloženica s tim priedlogom(mimohodac)i dva glagola(mimoići i mimoilaziti).Stoga trebagoniti ovu nagrdu izhrvatskoga jezika iuzimati liepu narodnurieč: neslaganjeili razilaženje.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.OsvrtiH r v a t s k a d r ž a v aStr ani ca 4 3G O SP O D O , O V A KO J E N A STALA N E ZAV I SN AD R ŽAVA H R V A T SK A ! ( 1 4. d i o )Ulomci iz knjige - Ivo Omrčanin:"Hrvatska 1941.", 1., 1989.Tako je Kvaternik iskazivao sebitom prilikom. O gorkom svršetkuon u istom boljševičkom zatvoru 8.ožujka, 1947., iskazuje:"Kada ste vi bili zarobljeni odAmerikanaca i u kojim logorimaste se tada nalazili?Amerikanci su me uhapsili 12.jula 1945. god. i odveli u zatvorZemaljskog suda za Salzburg. Nakonšest tjedana sam bio prevedenu koncentracioni logor kraj Salzburga,no u meñuvremenu sambio zatvoren u istražnom zatvorukod Amerikanaca u mestu Gmundu.Na moje pitanje zašto sam jaoptužen istražitelj mi je pokazaojedan veliki štos akata koje da jeproučio, ali da je došao do zaključkada ne zna zašto sam optužen ida se iz spisa ne vidi nikakva krivica.Bio sam detaljno saslušavan,a pisao sam jednu opširnu izjavu,tj. odgovarao sam na pitanja kojasu mi postavljena. Interesovali suse o vladi NDH, o Paveliću, o židovskimprogonima, o srpskomproblemu i o ustašama. Naime,oni su sve to imali već ispisano, amene su pitali da vide da li ću istinugovoriti. O tome da me jugoslovenskevlasti traže da budem izručennije mi nikada ništa rečeno, aniti onoga dana kada sam izručen,tj. 9.IX.1946. godine. Automobilomsam toga dana bio prevezen ujednu kancelariju predstavnikaJugoslavije.Da li imate neku žalbu u vezi postupkaprema vama u zatvoru iprilikom istrage?Što se tiče postupka Amerikanacaprema meni detaljno sam opisao umojoj izjavi, a ukratko mogu navestida se postupak u ovom zatvoruni u kom slučaju nemože uporediti sa postupkomAmerikanaca.Naime, tamo je bilo svega,gladi, ćuškanja itd.tako da je čovek izgubioosećaj da je čovek. Naprotiv,postupak ovde kodistrage je bio korektan."Evo kako je stari vojskovoñarazumio da je uboljševičkim panñama igovorio onako kako govorisvaki miš u zagrljajumačke spremne da ga proždere.Svi smo čuli o mučenjima koja suHrvati pretrpjeli u američkim zatvorima.U tome koncentracionomlogoru kraj Salzburga u kojem jebio vojskovoña bilo je oko 50 drugihHrvata. Izgleda da su svi Hrvati,koje su Amerikanci izručilijugoboljševicima bili strpani u tajlogor odakle su bili izručeni. Teškoje razumjeti da se ne može ući utrag bilo kakovim američkim poveljamau njihovim pismohranamau kojima se piše o tome logoruo Hrvatima, koje su pohapsili ionda o onima, koje su izručili aosobito o procesu, koji su ustrojiliu tu svrhu. U tim američkim pismohranamaosobito se ne možeući u trag u proces kako su stvoreneodluke na najvišem državnomstupnju i onda sve na niže do izručivanja.Od mučenja samo da spomenemda su Amerikanci, poamerikančeniSrblje pod imenom majorTodorović ili Milovanović mučilipukovnika Icu Kirina tako da sumu palili živome jaja.Slavko KvaternikJadni stari hrvatski aristokrat jemnogo propatio u raznim kazamatimačetnika i boljševika pa seznao šćućuriti da svoje mučiteljejoš više ne razdraži. Svima su poznatamučenja a neki su ih Hrvatiopisali u svojim knjigama, koje suknjiževnost te spadaju u najkorisnijuknjiževnost. Znamo kako sudočekali na vratima kazamataliteratu Jakova Gotovca kada jeulazio u svoj inferno: "P.m., ne ćešživ odavle izaći". O sebi i svojimpatnjama je vojskovoña ostaviosvoje uspomene, koje je objavioHRVATSKI KALENDAR u Chicagou,1950.Povjesni poziv Slavka Kvaternikaje nastupio onog časa kada je VladimirMaček izjavio da otklanjasvaku raspravu o nezavisnoj VelikojHrvatskoj i da ostaje pri trojnomugovoru, kako je to bio izjavioWalteru Malletke. Malletke je timezavršio svoje poslanje u Zagrebua time je onda počeo pokret kojije doveo do 10. travnja a koji jevodio Kvaternik. U isto vrijemekada i Malletke stigao je u ZagrebEdmund Veesenmayer/ koji je upočetku gledao razvoj poslanstvaMalletkea. Njegovo poslanstvo jebilo da u ime von Ribbentropa ustrojiosnivanje hrvatske države pase on odmah i stavio na taj posao.To je sve postalo mnogo jasnije iotvorenije poslije odgovora Dr.Mačeka. Tako je izgledalo kao dadva Nijemca skaču jedan drugomeza vrat u utakmici, koji će postićiuspjeh. Kad je Veesenmayer vidioda od Malletkeove pogače ne ćebiti hljeba on se požurio do Kvatermika.

Str ani ca 4 4 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a d r ž a v aB L E I B U R G I “ K R I Ž N I P U T ” U H I S T O RI O G RA F I J I ,P U B L I C I S T I C I I M E M O A R S K O J L I T E R A TU R I ( 2 0 . di o)Martina Grahek Ravančić, magistarski rad,prof. dr. sc. Ivo Goldstein, mentor, Zagreb, 2006.Od jutra 12. svibnja započinje prijevoz prema Dravogradu,kamo rukovodstvo 51. divizije stiže istidan. U noći 12./13. svibnja na prostor Dravogradastiže i 12. proleterska brigada, te se tako zatvaračvrst obruč u sjeverozapadnom dijelu Jugoslavije. 1Prema svemu, ne čudi Titova depeša namijenjenaI. i III. JA od 13. svibnja u kojoj stoji: “Zamjeramvam što ste usporili gonjenje i protjerivanjeneprijatelja ka sjeverozapadu. Gro njemačkihi kvislinških snaga prelazi granicu i predajese Englezima. Nareñujem da hitno presiječetesve veze prema Austriji i ne dozvolite da seneprijateljske snage izvuku (…)”. 2 Štabu III. JAje nareñeno “Prvo, hitno presijecite sve veze za Austrijui spriječite povlačenje njemačkih i kvislinškihtrupa. Pomozite Slovencima u razoružavanju Nijemaca.”3 Iste podatke prenosi i Kosta Nañ, kojem jemaršal J. Broz Tito u telefonskom razgovoru rekao“neprijatelj se ipak izvlači. To ne smiješ dopustiti.(…)” 4 Nañ u sjećanjima navodi: “Trebalo je žuriti.Zločinci ni po koju cenu ne sme da pobegnu nekažnjeni!”5Većina kolona kreće se u smjeru Slovenjgradeca iDravograda. Od Slovenjgradeca do Dravogradasvega je 12 kilometara i to cestom uz rječicu Mislinju,a od Dravograda do granice svega 4 kilometra,odnosno sveukupno 10 kilometara od Dravogradado Lavamünda (Labot), prvog mjesta iza austrijskegranice. Zbog sve jačeg okruženja zbjega, zakrčenostiputova i uskih prilaznica, kolona prema Slovenjgradecusporo je napredovala. Slikovito ovajdio puta opisuje Branimir Vidmar, koji našavši sena raskrižju triju cesta navodi “ravno naprijed vodilaje cesta prema Šoštanju i Dravogradu, na lijevoprema Zidanom Mostu i Ljubljani, a desno takoñerprema Dravogradu, ali preko sela Vitanje i Slovengradec.Ova posljednja bila je uža od ostalih.” 6Krećući se tjesnacem, Crljen navodi: “Pred namase cestom i poljem uz cestu ispružilačitava kozjačka divizija(u sklopu njemačke vojske).Pred njom su se, prema sabranimobavijestima, nalazile drugenjemačke jedinice, koje sučekale, da se kod Dravogradapredadu i budu razoružane.Ljudski zid, u koji smo udarili, bio je neprobojan,zbog svoje dubine i kompaktnosti, tenije moglo biti govora o napredovanju, ni milomni silom.” 7 Gužvu na ovom dijelu puta opisujei Jure Zovko 8 , stoga ne čudi da se i Josip Aleksićprisjeća teškog napredovanje prema Slovenjgradecu(11. do 13. svibnja) 9 . Koncentriranjem partizanskihsnaga dolazi do sukoba, te Nikola Mandić opisujeda je zaštitnica odvojena od glavne kolone. Nadalje,prisjeća se kako je uslijedila dvosatna borba,nakon čega je kolona nastavila dalje 10 . Prema Ljerkiću,upravo ta isprekidanost kolone pogodovala jenapadima partizanskih jedinica, koje su kod HudeLuknje presjekle kolonu. Oko ceste ležale su“lješine hrvatskih vojnika i nešto njemačkih, civila,žena i djece, te konja i životinja. 11 Petar Brajovićopisujući gužvu kroz Mislinjsku dolinu navodi kakoje 12. svibnja na prostoru Gornjeg Doliča i HudeLuknje došlo do oštrih sukoba s jedinicama 17. divizije.Nakon što su “ustaše odbile predaju”, borbesu nastavljene i 13. svibnja, kada je došlo do protunapadasnaga NDH, te su jedinice JA privremenonapustile Turjak i Tolski Vrh.1 P. S. BRAJOVIĆ, Konačno osloboñenje, 434.; Vidjeti i: M.BASTA, Rat je završio 7 dana kasnije, 324.-325.2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkomratu jugoslavenskih naroda, tom II, knj. 15, (Beograd 1962.),dok. br. 293.3 Isto, dok. br. 295.; Vidjeti i: K. NAð, Pobeda, 200.4 K. NAð, Pobeda, 200.5 Isto, 191.; J. POPOVIĆ, Druže Tito rat je završen 15. maja16.00 na Dravi, 193.-211.6 A. VOJINOVIĆ, “Tragični finale rata”, u: Otvoreni dossier:Bleiburg, 73.7 D. CRLJEN, “Bleiburg”, Hrvatska revija, 270.8 Jure ZOVKO, Križni put i dvadeset godina robije (Zagreb1997.), 17.-26.Bez ikakva suda i dokaza9 J. ALEKSIĆ, “Vojnički aspekti hrvatskog povlačenja u svibnju1945.”, u: Na prekretnici, 42.10 N. PAVELIĆ, “Tragom krvi i užasa”, u: Bleiburg:uzroci i posljedice, 193.11 A. LJERKIĆ, “Od Ivan planine do Bleiburga”,68.-69.; Vidjeti i: J. I. PRCELA, D. ŽIVIĆ,Hrvatski holokaust, 290.; Vuk STEEB,“Bleiburška tragedija”, u: Od Bleiburga donaših dana, 269.-277.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a d r ž a v aStr ani ca 4 5S A V J E T I H RV A T S K O G A D RŽ A V N O G U RE D A Z AJ E Z IK – 1 9 4 1 . - 4 5 . (3 9 . n a s t a va k )Prema knjizi: Marko Samardžija – JEZIČNIPURIZAM U NDH, „Hrvatska sveučilišna naklada“,Zagreb, 1993.JEZIČNI SAVJET br. 70(44) USTIJU. Gotovo svaki dan nailazimo u novinskimčlancima na oblik ustiju a kadkada i naoblik vratiju, (kao drugi padež množine zbirnihimenica usta i vrata). Iako neki naši stariji pisci(na pr. Jurković) upotrebljavaju oblik ustiju, udanašnjem hrvatskom književnom jeziku pravilanje samo oblik usta, za koji nalazimo obilno potvrdei u narodnom pjesništvu ("Pjesma ide od ustado usta"). - Nepravilan je oblik vratiju, pa prematome treba svagda pisati i govoriti iza vrata, ispredvrata, a ne iza vratiju, ispred vratiju.JEZIČNI SAVJET br. 71(45) NEUSPJELO. "Na Krimu je neuspjelo višeneprijateljskih navala". – "Pred Petrogradom neuspjelisu ponovni sovjetski pokušaji ispada". - Minemamo složenice neuspjeti (kao u njemačkommisslingen ili francuskom echouer), pa prema tomesu i spomenute rečenice jezično pogrješne. Oblicineuspio, neuspjela i t. d. mogu se u našem jezikuupotrebljavati samo kao čisti pridjevi i to atributivno(na pr. "napisao je nekoliko neuspjelihpjesama"), a nipošto kao glagolski pridjevi u složenimvremenima. Gornje rečenice mogle su pravilnoglasiti ovako: "Na Krimu je bilo više neuspjelih(bezuspješnih) neprijateljskih navala". – "PredPetrogradom nisu uspjeli ponovni sovjetski pokušajiispada" ili "Pred Petrogradom su ponovni sovjetskipokušaji ispada ostali bez uspjeha".JEZIČNI SAVJET br. 72"MNOGO SE PISALO ... GLAGOL ..." U jednomčlanku, koji je odobrio Hrvatski državni ured zajezik, bila je rečenica "U hrvatskoj književnoj prošlostimnogo se pisao u onom značenju, koje namovdje treba, glagol očitovati". U novinama, koje sučlanak tiskale, glasila je ta rečenica: "U hrvatskojknjiževnoj prošlosti mnogo se pisalo u onom značenju,koje nam ovdje treba, glagol očitovati". Tamala pogrješka slagara ili ispravljača - koja tiskarskiznači samo dodavanje jednog jedinog slova- poučna je kao primjer jedne loše navike, koja sekod nas prilično duboko uvriježila u jeziku novinai ureda. Ta je loša navika upotreba akuzativamjesto nominativa uz bezlično izrečene prijelazneglagole. Svaki čas čitamo i čujemo ovakve rečenice:"U to se vrijeme mnogo nosilo crne šešire". –"Predlažem, da se osnuje novu organizaciju". –"Može se prikazati glavne i najvažnije podatke". -Pravila hrvatske sintakse traže u ovakovim slučajevima,da se objekt prijelaznog glagola, koji gapasivno izrečen nosi (može se, mora se, i si.), složiu broju, rodu i padežu s objektom u nominativu.Prema tome spomenute rečenice pravilno morajuglasiti: "U to su se vrijeme mnogo nosili crni šeširi".– "Predlažem, da se osnuje nova tajna organizacija".– "Mogu se prikazati glavni i najvažnijipodatci".VLA ST ITA IMENA ( 42 . n as tav ak)„Hrvatski pravopis“, Zagreb, 1944.gornja Bosna (dio pokrajine)Gornja Austrija (zemlja)gornja Ilica (dio ulice)Gornje Prekrižje (ulica)novo Sarajevo (današnje, buduće,Novo Sarajevo (predgrañe)za razliku od starog, nekadašnjeg)malo Novo Selo (Novo SeloMalo Novo Selo(ime sela u kot. = ime sela, malo — atribut) Hrvatska Mitrovicakrvavi most (okrvavljen Krvavi most (ime Krvavi Most (imemost, na pr. poslije nekadašnjeg mosta, ulice u Zagrebu)neke prometne nesreće) koji je dao ime uliciu Zagrebu)Prolaz Krvavi Most

Str ani ca 4 6 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a d r ž a v aD V A H R V A T SK A J U N A K A : MA R KO ME SIĆI L U KA I B R I ŠI MO V I Ć ( 1 6. d i o )Radoslav Lopašić, "Matica Hrvatska", Zagreb,1888.Prvi put navališe krajiške čete mjeseca srpnja uKrbavu, gdje se Turci silno preplaše i na prvi jurišgrad Bunić predadu. Grad bude razoren, a uhvaćeneTurke odpratiše dalje u Tursku kapetaniOršić i Vojnović. Sela na okolo naši opustošiše tese vojska vrati slavodobitno sa osvojenim topom itri mužara u Karlovac. Drugi pohod bio je namienjenLici, a čete se prikupe polovicom mjesecarujna od Karlovca i Senja pod tadašnji čvrsti gradGrebenar. Ne mogav ga bez težkih topova na brzuruku osvojiti, odluče vojvode, da grad upale tespreme zato iz okolice silu svakojaka goriva: drvljai slame. Kapetan Oršić, koji je obsjedanjemravnao, vazda je u prvih redovih stojao, pa dadruge potakne, sam bi gorivo pred grad snašao.Turci bjehu iz grada izpali, da napadače odtisnu;ali ih Oršić razbije, posieče njihova zastavnika iotme mu zastavu. U očajnosti pred očitom smrćuspuste Turci nekoliko žena i djece na konopih nizzidine, a oni, što ostaše u gradu, jadno izgorješe.Obližnji Budak, zavičaj glasovitih plemića Budačkihkod Karlovca, bio je tada znamenit grad. PoložajBudaka bio je posve prikladan za obranu.Grad je sazidan na strmoj litici, a obtječe ga s jednestrane Lika, dok mu je druga strana bila pojačanapalisadami i zidovi, a više ovih podizali sevisoki čardaci. Čim se naša vojska gradu primakla,uništiše Turci u okolini grada kuće i usjeve tese sakriše za čvrste gradske zidine, kojim hrvatskavojska nauditi ne mogaše. Pred Budakom dočekanaše 500 konjanika i 300 pješaka turskih.Ove razbije kapetan Vojnović iza žestoka boja teusmrti 250, mnogo ih pohvata, te izruči generaluŠiroka Kula7 otetih zastava i 70 turskih glava. Budak budezbog srčane tadanje obrane prozvan malim Budimom,koji je u to doba jošter prkosio velikoj vojscisdruženih kršćana.I oko Široke Kule ovom je prigodom osvojeno ipoplienjeno nekoliko manjih gradića i dvorovaturskih aga.Pošto tada, kako već rekosmo, ne bijaše nakanakršćanske vojske, da osvoji i posjedne zemlju, tose vojvode okaniše na toj vojni dalnjega obsjedanjagradova, zadovoljiv se jedino uništavanjemsela i usjeva u okolici. Pod Novim popališe naši400 kuća, a odatle krenuše na Ribnik, najuglednijutada tvrdju ličku. U njoj je bilo mnogo topova,koje Turci naperiše na naše, ali slabo gadjahu.Ribnik bude osvojen i oko njega devet manjih kularazoreno. Na 17. rujna god. 1685. krene vojskana desnu ruku, mimo grada Vrebca, koji je većprije toga Stojan Janković bio porušio. Kad vojskastigne pod tvrdi na brdu osovljeni Bilaj, podigošeu njem Turci veliku graju, sazivajući u pomoćsvetca Muhameda. Bilajci su čvrsto držali, da imje posljednji čas udario. Kršćanska vojska ne zabavise ipak pod Bilajem, već ode dalje pod Novi.Turci stanu iz grada vatru sipati na naše, a kadim naši vatru uzvrate, za malo te se nije gradupalio. General Herberstein vrati se na 21. rujnanatrag u Karlovac sa silnim i bogatim plienom,pa odvede sobom i stotinu Vlaških obitelji. Ovogaje puta u Lici na veliku štetu pokrajine, što kasnijei naši ne mogoše dosta prežaliti, spaljeno 1.000kuća, uništeni su i razoreni mnogi dvorovi aga ispahija, te je zaplienjeno više od 4.000 komadastoke. Naši su čvrsto držali, da je Lika ovom vojnomtako opustošena, da se više nikad oporavitine će. Kapetana baruna Oršića, koji se je od krajiškihzapovjednika za te vojne najviše odlikovao,pošlje Herberstein kralju Leopoldu, da ga izviestio pobjedi i da mu izruči šest otetih turskih stiegova.General se nadao, da će moći na proljeće g. 1686.konačno Liku predobiti, ali je vojna odgodjena,pošto su medjutim hrvatski krajišnici morali vojevatiu Slavoniji, a Herberstein kao vitez reda sv.Ivana Jeruzolimskoga bio je pošao u turski rat naMaltu, pa je na svojem povratku pomogao takodjerMlečanom kod otimanja Herceg-Novoga u Dalmaciji.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a d r ž a v aStr ani ca 4 7Dr. Mile Budak, hrvatski književnik, političar idržavnikBA Z A LO (3 6 . n as tav ak )On je rođen drugačiji neg su drugi seoski mladićii na tom se ne da ništa promieniti, al je on i pametani mudar i veoma, oprezan, kad hoće, pa je biodužan, da i sad postupa opreznije prema svojojkući i ognjištu u prvom redu, zatim sa isto tolikomopreznošću i odgovornošću prema djevojci i njezinuognjištu, a najzad i prema cielom puku, u komživi, i koji ima pravo, da zahtieva, da njegovi članovine čine ni gluposti ni prostote, koje vape unebo za osvetom.Karlo Posavec: Trnovac pod VelebitomTo je Matiju najteže peklo i boljelo, pa je jedvasustezala suze, a sustezala ih je samo, da baš onane izazivlje još veće uzbune i zbrke, neg je već itako nastala. Uhvatila je nevjestu nasamu, pa jojje šaptom govorila:- Ništa se ti, rano moja, ne poidaj. Est un i čudani --- Tako, budi Bog s nami, nikad ga ne moreš ujtitini za ruku ni za nogu, al je jope pravi čovik ipoštena duša --- I tako --- ne boj se ti ništa.Mlada je samo šutjela i brisala suze, koje su jojsame curile niz obraze.- A moraš znati, da ti je svako mužko izpalo vraguiz torbe - nastavljala je Matija, samo da održi isebe i nevjestu na visini. Nikad mu se smi sasvimvirovati ka ni ćudljivu paripčetu. A moj Ivan i estsvojom pameti, Bogu mome vala, mimo ostali ljudii naroda. Pametan, čemu kraja nije. Što un ednomčuje, to j' njegovo za sve vike vikova, a što ednomvidi, to više ne zaboravlja. I ti si čula, što se onjem pripovida. E l' nu, da si čula? - Pitala je samo,da je izazove, da progovori.Djevojka je samo kimnula glavom i zaslanom obrisalaoči i usta. Nije se usudila progovoriti, jer jeznala, da bi briznula u plač.Među gostima je vladala vazda velika galama i veselje,al je ipak, bilo nekako drugačije neg bi moralobiti i neg bi bilo, da je mladoženja među njima.Razaslali su poruke na sve strane i polako dobivaliodgovore, da ga nije nitko nigdje vidio. Nijeprešao preko Alana u Dalmaciju, nije prošao krozRičice prema Gračacu, nije prošao kroz Radučprema Gospiću, nije dolazio u Lovinac nit je krozanj prošao prema Udbini - ukratko, stigoše posveniečni glasovi sa sve četri strane.Nešto prije mraka odluče Peršići, da će kući i daće povesti djevojku. Nastalo je natezanje, graja ipravdanje da se je čulo od neba i Bog sam zna,kako bi bilo svršilo, da sama Kaja nije roditeljimaglasno, jasno i najodrešitije rekla, da ona ne ideiz svoje kuće i od svog ognjišta. Kad su to čuli iznjezinih usta, lecnuli su se, časak se je Vidukazamislije, a onda rekao skoro plačnim glasom:- Prava si moja ćer, kad tako divaniš!Posjedali su u kola, u kojima su se sinoć dovezli, ismjesta potjerali u skoku kao da se utrkuju. Ikonji su bili svatovski razpoloženi, jer su svatovskihranjeni i zobljeni, pa se nisu začudili ludojbrzini, kojom su potjerani, već skakali stupačkekao da se radi o glavi. Još je na razstanku, trenprije polazka, dobacio Perjas prijašinu Viduki:- I ne ljuti se prijašine! Ne će biti ni zla ni sramote,ja tebi velim! Est un na svoje brdo tkan, alzna, što j' obraz!Peršić je samo slegnuo ramenima, pogledao ga, aonda puhnuo kroz brkove kao iz oblaka;- A nu! U Božije ruke!

Str ani ca 4 8 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j aDRUGI GE NO CI D NAD B OŠ NJ A CI M A (3. d i o )islamskamisao.com – pisanona bosanskom jezikuBez obzira na tu historijskurealnost, pokolj i progon Bošnjakaiz Crne Gore u epskojtradiciji je prikazan kao junačkii etički čin, a generacije i generacijeSrba i Crnogoraca ćesvoj stav prema Bošnjacimaoblikovati prema predanjima oovom dogañaju. Kompletanovaj gnusni i nečovječni dogañaj,ovaj zločin i progon Bošnjakaovjekovječen je uepskom spjevu „Gorski vijenac“,koji je napisao još jedanvladika crnogorski Petar PetrovićNjegoš. Od njegovog prvogobjavljivanja u Beču, početkom1847. godine, taj je epskodramskispjev postao kultnomknjigom genocidnog progonaBošnjaka samo zato štosu muslimani. Kao sastavnidio priče o velikosrpskomprojektu, kojem je jedan odglavnih ciljeva istrebljenjeBošnjaka, ova knjiga će sespominjati mnogo puta u kasnijimtekstovima. Ovaj dogañaj jepočetak srpsko-crnogorskih genocidanad Bošnjacima muslimanima,koji će se ponavljat ,sve do zadnjeg genocida u kojemsu pobijene i raseljene stotinehiljada Bošnjaka, a preostalobošnjačko stanovništvo zbijenona oko 1/3 teritorija BiH ina Sandžaku.ISTRAGA POTURICA II– GORSKI VIJENACKada se govori o genocidu nadBošnjacima muslimanima jednaknjiga se uvijek mora spomenuti.Dugo vremena ovaknjiga imala je ključnomjesto u bosanskimsrednjimškolama, iako govorio pokolju nadnedužnim stanovništvom,neljudskosti,najnižimaanimalnim porivima,iako veliča zločini genocid. Usvakoj drugoj normalnojzemlji, drugomsistemu i meñunormalnim narodomovo (ne)djelo bilo bi označenokao ksenofobično,genocidno,kao govor mržnje ikao takvo bilo biodbačeno i prezreno.Meñutim, pošto seovdje ne radi o normalnimzemljama inarodima, a pošto je i sam zločinizvršen nad muslimanima,ovo djelo će se godinama tretiratikako remek djelo epskeknjiževnosti. Naravno, radi se odjelu „Gorski vijenac“, epu ukojem je opisan pokolj nad muslimanimaBošnjacima u CrnojGori, u tzv, „istrazi poturica“, očemu smo prethodno pisali. Poštoće se o ovoj knjizi kasnijejoš pisati, ovom prilikom ću navestisamo nekoliko dijelova izovog velikosrpskog (ne) djela,bez komentara, koji zaista nijepotreban.Upućujući poruku Crnogorcimakoji su prešli na islam, kažeNjegoš:"Na tron sjediš nepravo uzeti,ponosiš se skiptrom krvavijem;huliš Boga sa svetog oltara,munar dubi na krst razdrobljeni!"O pravu na drugačije mišljenje,Njegoš govori preko jednog simbola,ato je učenje ezana, te kaže:"Združio se Turčin s Crnogorcem,odža riče na ravno Cetinje"a sugerira i rješenje tog pitanja,ustvrdivši:"...Udri vraga ne ostav' mu traga..."I nastavlja:"...Ne bojim se od vražijega kota,Neka ga je ka na gori lista,no se bojim od zla domaćega.Bijesna se bratstva isturčila..."I opet rješenja problema nasrpskocrnogorski način:„... Nego udri dokle mahat možeš,a ne žali ništa na svijetu!Sve je pošlo ñavoljijem tragom,zaudara zemlja Muhamedom...“

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j aStr ani ca 4 9URO TA U K ARAðO RðEVU (5. dio)Dogovor Milošević – Tuñmano podjeli Bosne i Hercegovinewww.hrvatsko-pravo.hrUoči osnivanja terorističke jedinice"Knindže" je Milošević26. ožujka 1991. prvom hrvatskompredsjedniku FranjiTuñmanu predložio natajnom sastanku u Karañorñevupodjelu Republike Bosnei Hercegovine, u zamjenuza rješavanje pitanjasrpske pobune u RepubliciHrvatskoj, a 15. travnja1991. godine, dva tjednapred krvave dogañaje u BorovuSelu kada su Arkanovispecijalci pripremili zasjeduhrvatskim policajcimakoji su masakrirani, Miloševići Tuñman dogovorili suna tajnom sastanku u Tikvešupodjelu Bosne i Hercegovineizmeñu Srbije i Hrvatske,izmeñu Dedinja iPantovčaka. U tim okolnostimaje jugokomunistički vojnivrh "JNA" pokušao preko manipulacijesa članovima PredsjedništvaSFRJ u Beogradu izvršititihi državni udar i izvesti vojskui tenkove na ulice gradovau Republici Hrvatskoj i u Bosnii Hercegovini (članovi PredsjedništvaSFRJ pozvani su da sjednicuodržanu u prostoriji ministarstvaobrane SFRJ u Beogradu,a ne u zgradi Predsjedništvau Beogradu). Pošto tihidržavni udar vrhuške "JNA"nije uspio, Generali Kadijević iAdžić izveli su nakon proglašenjahrvatske samostalnosti od25. lipnja 1991. godine otvorenidržavni udar, protivno naredbipredsjednika PredsjedništvaSFRJ Stipe Mesića da se"Armija" mora vratiti u kasarne.Nakon prvih višestranačkihizbora u Hrvatskoj je dana 30.svibnja 1990. godine konstituiranustavotvorni Sabor u Zagrebu,na kojemu je vladajućaparlamentarna većina Hrvatskedemokratske zajednice (HDZ)izabrala predsjednika strankeFranju Tuñmana za novogpredsjednika PredsjedništvaSocijalističke RepublikeHrvatske:Novi Sabor promijenio je atributenazivlja hrvatske republikekoja je ustavnim amandmanimaiz srpnja te godine deklarativnonapustila socijalizampostavši kapitalistička zemljapod imenom Republika Hrvatska,a crvenu zvijezdu petokraku,simbol komunizma, u hrvatskomje stijegu zamijeniopovijesni hrvatski grb iz 16.s t o l je ć a ( bi je l o - c r v e n a“šahovnica”). Ubrzo po preuzimanjuvlasti je prvi hrvatskipredsjednik FranjoTuñman promijenio izgledhrvatskog nacionalnog stijegas kojim je pobijedio naizborima, i krenuo sljedećegodine s predsjednicima drugihjugorepublika u bilateralne iheksalateralne razgovore o preureñenjuJugoslavije:Hrvatski predstavnik je sa slovenskimpredlagao ureñenjeJugoslavije na konfederativnomprincipu.Srbijanski predstavnik SlobodanMilošević zahtijevao je federativnuJugoslaviju.Na petom i posljednjem sastankupredsjednika jugoslavenskihrepublika iskristalizirale su setri opcije:Predsjednik Slovenije MilanKučan tražio je rasformiranjeJugoslavije i nezavisnostjugorepublika,Predsjednici Hrvatske, Makedonijei Bosne i Hercegovine,Tuñman, Gligorov i Izetbegović,tražili su konfederativnuJugoslaviju,Predsjednik Srbije SlobodanMilošević ustrajao je nafederativnoj Jugoslaviji koja jedotad postojala.TAJNA DIPLOMACIJAPANTOVČAKA I DEDINJADok su se trojica predsjednikaSlovenije, Bosne i Hercegovinei Makedonije sastajala s predsjednicimaHrvatske i Srbije uuvjerenju da bi se na tim javnimsastancima mogao postićikompromis o sačuvanju mira io sretnoj, ravnopravnoj budućnostiza narode Jugoslavije,predsjednici Hrvatske i Srbije,Tuñman i Milošević,vodili su tajne diplomatskepregovore o preustroju Jugoslavije:Tuñman i Miloševićimali su minimalni zajedničkinazivnik koji se zvao Jugoslavija.Sporili su se samo oteritorijalnom pitanju svojihrepublika: koliko teritorijaće koja republika imati unovoj Jugoslaviji. Iako je Tuñmanu novi Ustav RepublikeHrvatske dao ugraditi(implementirati) tekovinepartizanske borbe hrvats-

Str ani ca 5 0 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j akih jugokomunista, prekršioje Ustav Republike Hrvatske,pokušavajući sMilo šev iće m pro mi jenit i(revidirati) ZAVNOH. Tuñmanovapolitika bila je u skladus politikom SlobodanaMiloševića koji je govoriokako su unutarnje avnojskegranice Jugoslavije administrativne.Na bilateralnomsastanku izmeñu hrvatskog isrbijanskog predsjednika u vojvoñanskomlovištu Karañorñevo26. ožujka 1991. godinei 15. travnja iste godine u baranjskomTikvešu je srpski„vožd“ (voña) isprovocirao političkupogrešku kada je spretnopodmetnuo “minu” na koju jehrvatski predsjednik stao, izbog čega je dvije godine poslijedošlo do rata izmeñu Hrvatai (bosanskih) Muslimana,i do osude Republike Hrvatskeod strane meñunarodne zajednice.Milošević je Tuñmanu u tajnomrazgovoru u Karañorñevu1991. ponudio da Beogradi Zagreb podijele njimasusjednu Republiku Bosnui Hercegovinu,Tuñman je prihvatio Miloševićevuponudu o podjeliBosne i Hercegovine.KROZ PODJELU BOSNERIJEŠITI PROBLEMSRPSKE POBUNE UHRVATSKOJ?Po svjedočenju bivšeg predsjednikahrvatske vlade i predstojnikaUreda predsjednika RepublikeHrvatske, ing. HrvojaŠarinića, u razgovoru za političkitjednik "Globus" iz Zagreba,do sastanka u Karañorñevudošlo je na inicijativu hrvatskogpredsjednika. (Stipe Mesićtvrdio je kako je on u Beogradusa Borisavom Jovićemu PredsjedništvuSFRJ dogovorio sastanakizmeñu Tuñmana iMiloševića.) Dogovorenidnevni red u Karañorñevubio je: politička“kompleksna situacija”u Jugoslaviji.U "Vjesniku" od 22. siječnja2004. godine, u člankupod naslovom "Šarinić: Tuñmani Milošević 1991. razmišljalio podjeli Bosne, ali nisupostigli formalni sporazum"iznosi se Šarinićevo svjedočenjepred meñunarodnim tribunalomICTY za ratne zločine, nasuñenju Slobodanu Miloševiću.Tužitelj Geoffrey Nice ispitivaoje Šarinića o njegovih 13 sastanakasa Slobodanom Miloševićem,na koje je Šarinić odlaziood 1993. do 1995. u Tuñmanovoime, te u spis dokazauveo dvije njegove pisane izjavei knjigu "Svi moji tajni pregovorisa Slobodanom Miloševićem".Po Šarinićevu iskazu je Tuñmanpregovarao s Miloševićemi o davanju izlaza na more"Republici Srpskoj" na hrvatskomejugu, od Molunata do rtaOštro (ti pregovori su, srećom,propali, op.a.). Šarinić je opisaokako "je Tuñman u Karañorñevugovorio da je Bosna bila'povijesni apsurd' i rezultat turskihosvajanja u 15. stoljeću, teda bi hrvatski 'perec' trebalopodebljati na jugu", dok je Miloševićstalno upozoravao na'islamsku opasnost' i tvrdio daje s "Republikom Srpskom riješio95 posto srpskog nacionalnogpitanja".Tuñman je na sastanak s Miloševićem,prvi izvan meñunarodnihkonferencija, a dva danapred zajednički heksalateralnisastanak s ostala četiri predstavnikajugoslavenskih republika(na kojemu su Tuñman i Miloševićdrugim predsjednicimaprešutjeli svoj bilateralan sastanak),išao u inferiornom položaju,zato što je srbijanski vožddržao hrvatskog vrhovnika ušahu s pobunjenim Srbima izHrvatske. Tuñmanov cilj bioje Miloševića privoljeti dasvoje trojanske konje u Hrvatskoj,kninske Srbe, kojisu u meñuvremenu digli tako z v a nu " b a l v a n -revoluciju", neutralizira. Poštopolitika s istočnobizantskimtipom srpskih političaraiz beogradske čaršije uvijekpodrazumijeva vezanu trgovinu,obmanu i laži, tako je iMilošević cincarski vezao svojupolitiku za protuusluge. Iako jeTuñman u Karañorñevu predbacioMiloševiću da stoji izapobune kninskih Srba, nacional-komunist Milošević odbio jetakvu tvrdnju, izvlačeći se kakoiza pobune stoji JNA, da bi izazareza rekao: “Franja, mislimda mi sigurno možemo da nañemozajednički jezik da rešimote probleme!” (Originalni citatsa srpskog jezika konverziran sćirilice na latinicu, op.a.) OvaSlobina rečenica implicirala jepodjelu Bosne.“Zajednički jezik” značio jeda se kroz podjelu Bosneriješi problem Hrvatske(problem pobune kninskihSrba).

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j aStr ani ca 5 1N I J E D O ŠLO D O I ZV I N J E N J A SRBIJ E , N E G OD O N O V O G KO R A KA U G E N O C I D Udr. Muhamed Borogovac,Sarajevo – pisano bosanskimjezikomZašto je bilo važno da se riječ"genocid" nañe eksplicitno uizvinjenju Srbije? Zato što tariječ ima mnogo preciznije značenjeod zamjena kao što su"zločin" i "masovno ubistvo"koje često koriste četnici i njihovi"bošnjački" advokati. Riječ"genocid" sadrži političku dimenzijuzločina "masovnog ubijanja".Ta riječ objašnjava da jedo "masovnog ubijanja" došlosa političkim motivom istrebljenjanaroda. Riječ genocid objašnjavada je to smišljen projekat,a ne slučajni dogañaj.Razlika izmeñu riječi "genocid"i riječi "masovno ubijanje" jeista kao razlika izmeñu planiranogubistva i nesretnog slučaja,npr. ubistva u saobraćajnojnesreći.Zato je bilo važno da se riječ"genocid" našla eksplicitno utekstu rezolucije. Rezolucija jetrebala biti kompletan dokumentza sebe te pozivanje napresudu Internacionalnog sudapravde, a pri tome izbjegavanjeriječi genocid, je samo veomaperfidan pokušaj da se degradirai ta presuda.Sve gore rečeno veoma dobrozna svaki prosječno inteligentančovjek, a pogotovo poslaniciSkupštine Srbije. Izostavljanjemriječi "genocid" oni su namai cijelom svijetu još jednomponudili svoju verziju dogañaja,a ne istinu i istinsko izvinjenje.Evropljani su odmah prepoznalipodvalu i kazali da to NIJEDOVOLJNO.Meñutim, odmah je "bošnjački"politički vrh, u stvari četničkiagenti podmetnuti Bošnjacima,prihvatio srbijansku rezolucijusa oduševljenjem. Ne primjer,Sulejman Tihić kaže:"Veoma je važno da je SkupštinaSrbije ovom deklaracijomnajoštrije osudila zločine i priznalapresudu Meñunarodnogsuda pravde. Takoñe je izjavljenosaučešće žrtvama i izvinjenjezbog toga što nije učinjenosve da se spriječi ova tragedija",rekao je Tihić za Srnu."U proteklom ratu bilo je zločinanad Srbima i Hrvatima i tone samo kada je riječ o BiH veći o drugim državama, te u tomsmislu BiH, čiji su Srbi konstitutivninarod, treba da radi nadeklaraciji ili sličnom dokumentukoji će jasno osuditi svezločine bez obzira na broj, etničkuili vjersku pripadnostžrtava"- smatra lider SDA SulejmanTihić.Vidimo kako vješto Tihić svesvodi u istu ravan. U Bosni iHercegovini nije bilo ni masovnihzločina nad Srbima, a pogotovonije bilo organizovanihmasovnih zločina tj. genocida,nego samo nekoliko pojedinačnihslučajeva, ali u srbijansko-Tihićevoj terminologiji sve je tou istoj ravni te sada je Bosna iHercegovina po njima dužna dapovuče isti potez kao i Srbija iizvine se Srbima?! Zašto bi sedržava BiH izvinjavala, akodržavni organi nisu donijeli odlukuda se počine zločini nadSrbima, nego je nekoliko pojedinacapočinilo ubistva? Drugaje stvar sa genocidom, tu su"državni" organi RS, policija ivojska organizovali taj zločin, adržava Srbija je kao logističarbila u zavjeri i omogućila zločini zato je pravosnažno proglašenakrivom po tački nespriječavanjagenocida, u skladu sa internacionalnimzakonom koji sezove "Konvencija o kažnjavanjui sprečavanju zločina genocida".To što počinioci genocida, RS iSrbija, nisu bili adekvatno kažnjenije druga stvar od samepresude za genocid. To što počiniocinisu bili adekvatno kažnjenii pored postojanja pravosnažnepresude da su krivi zagenocid je posljedica činjeniceda "Bošnjački" lideri Tihić, Silajdžić,Lagumdžija nisu tražilinikakvo kažnjavanje, nego sučak spriječili Skupštinu Srebreniceda pokrene postupak izdvajanjaiz RS.Ova rezolucija je kao sito, to jenajbolji kriterij izdaje. Pitanjeje toliko važno i emotivno da seizdajnici otkrivaju time što jepodržavaju, dok patrioti ne moguda ostanu nijemi na još jednupodvalu projekta velike Srbije.Slijede neke od reakcija iz BiHi Srbije na rezoluciju SkupštineSrbije.

Str ani ca 5 2 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j aD O K J E P A D A O B O S A N S K I B RO D , T UD J M A N IŠ UŠ A K G L E D A L I S U O P E RU U H N K ( 1 . d i o )Ispovijest ratnog voñe PosavljakaBivši predsjednik SavjetaHVO-a Bosanske Posavine igradonačelnik Dervente VinkoBegić prvi put govori o dogañajimaod prije petnaest godina,kad je HDZ-ova vlast realiziraladogovorenu predaju PosavineSrbima.Vinko Begić - Nakon što je Nacionalu nekoliko navrata dokumentiranorazotkrio razloge gubitkaBosanske Posavine, a koji su dugovremena bili strogo čuvani od hrvatskejavnosti, u ekskluzivnomintervjuu prvi put nakon petnaestgodina bivši predsjednik SavjetaHrvatskog vijeća obrane BosanskePosavine i bivši gradonačelnikDervente Vinko Begić otkriva dosadnepoznate detalje iz tog ratnograzdoblja. Vinko Begić je otvorenoprogovorio o sukobu Posavljakas vodstvom hercegovačkihHrvata, željama vodstva Herceg-Bosne u Grudama da se u Posavinipokrene rat protiv Bošnjaka,tajnom sporazumu potpredsjednikaRepublike Srpske Nikole Koljevićas hrvatskim državnim vrhomgdje je dogovoren gubitak Posavinei strahu Katoličke crkve uBiH da Gojko Sušak planirarat protiv Bošnjaka.NACIONAL: Prošlo je petnaestgodina od gubitka Bosanske Posavinei iseljavanja više od 100 tisućaHrvata. Bili ste neposrednisvjedok dogañaja tog vremena.Tko je odgovoran za jedan od najvećihhrvatskih poraza, vojne postrojbe,politika hrvatske državeprema BiH ili pojedinci iz njezinavrha?Vinko Begić: Direktan odgovorza gubitak većinskog dijela teritorijau Bosanskoj Posavini ne možese izreći jednom rečenicom, jer jeon rezultat niza složenih vojnih ipolitičkih odluka budući da je u tovrijeme službena hrvatska vlastimala netransparentnu politikuprema državi BiH. Kad se odlučivaloo njenoj nezavisnosti, hrvatskinarod u BiH je predosjetio zamkukoju joj sprema velikosrpskapolitika te masovnim odazivom nareferendum očuvao cjelovitostBiH. Samo politički diletanti nisurazumjeli što sprema Milošević.Na jednoj od redovitih sjednicaBiH parlamenta je srpski liderRadovan Karadžić prijetio prstoms govornice kako će jedan narod sovih prostora nestati. Na tragutakvih izjava formiran je HVOBosanske Posavine kao oružanioblik otpora velikosrpskoj agresijiu kojem su ravnopravno sudjelovalii Hrvati i Bošnjaci. Takavotpor podržale su i političkestrukture hrvatskog i bošnjačkognaroda u Bosanskoj Posavini i udržavi BiH. Može se reći da je pravirat u BiH počeo 7. travnja 1992.kada su SAD priznale neovisnost isuverenost BiH. Nekome iz hrvatskeslužbene politike u to vrijemepalo je na um da sve hrvatskepredstavnike u strukturama vlastiRepublike BiH makne s političkescene i to dva člana predsjedništvaKljuića i Borasa, premijeraJuru Pelivana, ministra obraneJerka Doku, ministra za saobraćaji veze Tomislava Krstičevića, MiruLasića ministra za kadrove, teLukića, ministra za odnose s vjerskimzajednicama, te da svu pametpreseli u Grude s nekim novimljudima.NACIONAL: Jesu li ti novi ljudiu Grudama pokazali različita političkastajališta u pitanju opstankaBosne i Hercegovine, znate li što otrgovanju teritorijem izmeñu hrvatskihi srpskih političara u Bosnii Hercegovini?DerventaVinko Begić: Naravno, u Grudamase vodila posve druga politika.11. svibnja 1992. utemeljili smoHVO Bosanske Posavine. Na tojsjednici u nazočnosti Perice Jurica,generala Lucića, zapovjednikaoperativne zone Osijek i sadašnjeggenerala Vinka Štefaneka izabransam apsolutnom većinom svih prisutnihzastupnika Hrvatske zajedniceBosanske Posavine za predsjednikaSavjeta HVO-a BosanskaPosavina. Istodobno, došlo je doosnivanja i Hrvatske zajedniceHerceg-Bosna sa sjedištem u Grudama.Tada je zbog ratnih prilikaudaljenost izmeñu naših dviju zajednicabila gotovo 800 km. U tovrijeme, donijeli smo bitnu odluku,a to je da se Hrvatska zajednicaBosanska Posavina smatra sastavnimdijelom državnog ustrojstvaRepublike BiH i kao takvafunkcionira sve dok na prostoruBiH ne zaživi pravna država. Nažalostzemljopisna podjela BiHbila je ideja vodilja nekim političarimaiz hrvatskog naroda koji suželjeli napraviti podjelu BiH. Dobrose sjećam posjeta Koljevića -predstavnika SDS-a Zagrebu kojegje primio hrvatski državni vrh.Početkom srpske agresije na BiHtajno sam pozvan na sastanak kodMarka Lukića tada savjetnikapredsjednika Tuñmana za vojnapitanja. Na tom sastanku upoznaome s detaljima dogovora Koljević -hrvatski državni vrh. Tada mi jerečeno da će Bosanska Posavinau tim dogovorima pripastiSrbima. Zatečen ovakvim saznanjempostavio sam jedino mogućepitanje: "Kako to objasniti hrvatskompuku s tih prostora kad suveć pale silne žrtve i počinjenastravična razaranja."

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j aStr ani ca 5 3R E P U B L I K A S R P S K A J E S R B I J A N S K A E K S P L O Z I V N AN A P R A V A K O J A I Z R A V N O P R I J E T I S I G U R N O S T IC I J E L E J U G O I S T O Č N E E U R O P E ! ( 2 . d i o )Razgovor s prof. dr. sc. JosipomJurčevićem, hrvatskim povjesničarom,političarom i predsjedničkimkandidatom na posljednjimizborima u RHBedrudin Gušić, Boston, USATema "Represivnost jugoslavenskogsistema u Hrvatskoj1945. godine", na kojoj ste doktorirali2000. godine je, na nekinačin, bila čista analogija Vašegznanstvenog istraživanja.Iako je tema sama po sebi preširoka(i preduboka), ipak, možeteli ukratko elaborirati njenetemeljne postulate?PROF. DR. JURČEVIĆ: Poratnarepresija komunističkog režimabila je jedna od najvećihtajni jugoslavenske države, tese o tome javno nije smjela progovoritini jedna objektivna riječ.Radilo se o sistemskim irazličitim zločinima golemihrazmjera, a najteža su bila sistemskamasovna pogubljenjana prostoru cijele države. O tomezločinu najkonkretnije svjedočipribližno 1.500 masovnihprikrivenih grobišta koja su dolani evidentirana na područjuSlovenije i Hrvatske, a i nadaljese učestalo otkrivaju novagrobišta.Živio Drug StipeMoje istraživanje najviše seoslanjalo na jugoslavenske komunističkedokumente koji subili nedostupni prije 1990. godine.Svrha je bila iznutra saznatidublje idejne, normativne,organizacijske i druge uzroke,motive i okolnosti golemih poratnihzločina. Utvrdio sam dasu komunistički zločini bili dubokoidejno i politički utemeljeni,tj. da je komunizam zločinačkaideologija, te da se jugoslavenskakomunistička strukturacijeli rat temeljito organizacijski,psihološki i normativnopripremala za fizičke obračunes golemim brojem osoba iinstitucija, te za potpuno svjetonazorskoi duhovno zatiranjesvekolike neokomunističke civilizacijskebaštine. Glavni organizator,nalogodavac i nadzornikzločina bio je vrh Komunističkepartije Jugoslavije na čelus Titom.Nažalost taj komunistički pripremanizločin je ostvaren u najgorim,najradikalnijim i najtragičnijimrazmjerima u poraću,a nakon toga je gotovo pola stoljećanastavljen u drugim oblicima.Još uvijek su prikrivenitragovi tih zločina i dosezi njihovihposljedica. Komunističkestrukture su se preselile i preuzelemoć u svim formalno demokratskimdržavama koje sunastale raspadom Jugoslavije,te se onemogućava suočavanjesa tragičnim posljedicama tihzločina, kao i suočavanje sa činjenicomda su na čelu svih ratnihtragedija i pljački nakon1990. g. stajale iste komunističkestrukture.Vjerujem da ne postoji konsenzusmeñu hrvatskim znanstvenicima-povjesničarimai političarimakada je riječ o postojanjuNDH, na primjer. Ima lišanse da se u nekoj budućnostidoñe do kakvog-takvog konsenzusau odnosu na taj dio hrvatskepovijesti, u ime ISTINEi generacija koje dolaze?PROF. DR. JURČEVIĆ: Zaimalo objektivnog istraživačanije sporna osnovna činjenicada je režim NDH bio totalitarani da je počinio niz različitihzločina: od prihvaćanja rasnihzakona do konkretnih zločina ulogorima. Meñutim, komunizamje tu činjenicu teško zloupotrebiokako bi se čak i hrvatskimnaraštajima koji suroñeni nakon rata pripisivalakrivnja za zločine NDH. Podtim propagandističkim izgovoromkomunistički režim se obračunavaosa svim nekomunističkimidejama te socijalnim inacionalnim pokušajima u Hrvatskoji hrvatskom iseljeništvu,pa su čak i neposlušni hrvatskikomunisti proglašavaniustašama. Primjerice, tu sudbinusu iskusili Hebrang i proljećari,kao i Šuvar i Račan krajem1980-ih, te Tuñman nakon1990-ih. Taj rasistički pristupna djelu je i danas kod (neo)komunističkih i nekih drugihistraživača i politika u Hrvatskoji izvan nje, a svrha je s timedržati u kolonijalnoj ovisnostihrvatsko društvo i državu.Prema tome, imperativ je hrvatskogdruštva suočiti se s povijesnimistinama, jer se jedinotako može buduće naraštajeosloboditi od svih teških teretakoje nosi oživljavanje povijesnihkrivotvorina. Tu je bit i ishodištesporova i neslaganjameñu povjesničarima, političarimai ostalima.

Str ani ca 5 4 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j a„ O D K A K O J E B A N J A L U K A P O S T A L A . . . " ( 1 2 . d i o )Ljubavna igra po narodnojpjesmi u 2 dijela s pjevanjemRasim Filipović, SarajevoMIRALAJ-EF. (hodajući goredolje):Jah, jah... oprostite! Amislio sam da vas izrazim. Žaomi Džaferbega. Na srcu me boli.Nije šala: onaki beg! I ko gaubi! Ona fukara! Lola! Čisto nemogu da vjerujem! Ali, već jeuhvaćen. Nek sad čami s onustranu brave! Lopov! Kad bihse ja pitao, ubio bih ga kao pseto!Bez milosti!AVDAGA: Ljudi pričaju, da jeDžaferbeg prvi naletio na Ragiba.MIRALAJ-EF.: Lažu! A i dajest, imao je zašto!MEHAGA: Zato je pogino...AVDAGA: I ostavio čitavo imanjesvojoj kaduni, mladoj begovici.MIRALAJ-EF: (zastane; zainteresovano):Ma i ja samto čuo. Je li to istina?AVDAGA: Još davnoje on njoj sve svojepripiso. To sam čuosto put iz njegovihusta,kad bi tusjedio i sljudima razgovaro.M I R A L A J -EF: (zamislise, ushoda,pa će onda):Jah, jah!... Aona je i lijepa —ljepote joj u svojBosni nema. Prilikane može biti bolja.Hem lijepa, hem bogata!(Nesabrano): Jah — šta samono htio reći?... Hoće li dženazabrzo poći?AVDAGA: Još se, eto, ljudi neskupljaju.MIRALAJ-EF.: Jah, jah!(Prišavši bliže Avdagi, povjerljivo):Nego, šta misliš ti, Avdaga,onako da te upitam — samoda to ostane meñu nama!AVDAGA: Ne boj se, samo pitaj!MIRALAJ-EF.: I ti, Mehaga!MEHAGA: Mani, ćojće, nisamja taki.MIRALAJ-EF.: šta mislite vi,da li bi mlada begovica htjelada se uda?AVDAGA: E to ja ne znam.MEHAGA: Ona, ćojće, o tomsada i ne misli.Ašik momčeMIRALAJ-EF.: A kada bi joj toneko provuko kroz uši?MEHAGA: Ja mnim ni onda.AVDAGA: A što ti to pitaš?MIRALAJ-EF.: Ja već odavnokanim da se oženim.MEHAGA: E to će, boga mi,teško ići s begovicom!MIRALAJ-EF.: Zašto? Šta menifali?MEHAGA: Prvo, ona je sada užalosti, a drugo...MIRALAJ-EF.: Šta drugo?...Slušajte! Ja govorim ozbiljno.Potrošiću koliko god treba. Nećužaliti. Prosuću pare. Daćušta god hoćete.MEHAGA: To bi ti, znaš, mogos kakom ženom... mi ti nismood tog posla.AVDAGA: Ma šta, bolan! Nisamja s kruške pao! Da mi sesvijet smije, a?MIRALAJ-EF.: Jok, jok, jok —ja ne velim tako! Zato sam kazao,da ovo ostane meñu nama.Samo, eto, da znate: ja sammu-šterija. Ako je potrebno isto dukata tresnuti — ja ćutresnuti.MEHAGA: Kažem ti:to bi ti najboljemogo s kakomženom...

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j aStr ani ca 5 5A H L A K – I S L A M S K I M O R A L ( 1 1 )Bilal Hasanović: Ilmud-Din,Udžbenik za vjeronauku odraslih– pisano na bosanskom jezikuIskrenost na riječi i djelu,,O pravovovjerni, bojte se Allahai budite sa iskrenim" (Et-Tevbe,119).Jedna od bitnih karakteristikamuslimana je iskrenost na riječii djelu. Iskrenost je temelj imana,jer muslimanu nije svojstvenalaž niti je on prihvaća za svojput, kao što kaže Muhammeda.s. "Vjerniku su uroñena svasvojstva, osim prevare i laži".Držite se iskrenosti, jer iskrenostvodi dobročin-stvu, a dobročinstvovodi u Džennet. Čovjek kojiteži iskrenosti, upisuje se kodAllaha iskrenim.„Čuvajte se laži, jer laž vodi grijehu,a grijeh vodi u vatru. Čovjekkoji ima sklonosti za laž upisujese kod Allaha lažljivcem".Vjernik zato nastoji da uvijekgovori istinu, u sitnim i u krupnimstvarima, u zbilji i u šali,tako da iskrenost postane njegovaodlika i stalna vrlina, držećise pri tome Poslanikovih riječi.Najveća i najteža neistina je onakojom se krše Allahove zabrane ituña prava, kao što je lažno svjedočenje.Ovo je islam proglasiojednim od najtežih grijeha. BožijiPoslanik na to upozorava, pa kaže:„Hoćete li da vas obavijestim onajtežim grijesima", što je ponoviotri puta - „Hoćemo, Božiji Poslaniče",odgovoriše ashabi. A onreče: „Širk prema Allahu, neposlušnostprema roditeljima i ubistvo",a zatim je dodao: "Da, i laž ilažno svjedočenje". To je dugoponavljao...J UGO S L A V E N S T V O D A N A S ( 4 5 . n a s t a v a k )P r e d r a g M a t v e j e v i ć ,„Jugoslavenstvo danas“, Beogradskiizdavačko-grafički zavod,Beograd, 1984.Mnoge od tih "(post)modernih"ideja bile su poznate ranom Prosvjetiteljstvu,neke od njih već iRenesansi, ali su ih Evropa Nacijakao i ostali dijelovi svijeta kasnijeostav ljali u zagradama ili ihjoš uvijek ostavljaju."SRBIJA I ARBANIJA"Spomenik Dimitriju TucovićuDešavaju se tolike stvari, kao štosmo videli i 1966, i 1971, i 1981,koje nisu bile uračunate. Možeteli reći nešto novo o dogañajimana Kosovu?Mislim, prije svega, da su mogućešire i dostojnije analize odonih koje smo čitali u dijeluštampe. Ne mogu se ipak zanemaritiodreñene historij-ske činjenice,pamćenje o kojem samgovorio, razne vrste uspomena ina jednoj i na drugoj strani. Ostavimopostrani dalju prošlost,pa čak i prošlo stoljeće: unašem se zbilo toliko kontradiktornihstvari koliko jedovoljno za cijelu jednu historiju.U prvom balkanskomratu, dio Al-banaca —iz Albanije i s Kosova —identificirajući se više vjerski,prema islamu, negonacionalno, stao je na turskustranu, protiv Srba.Znamo kakve su bile posljedicetakvog opre-djeljenja,kakve su sve mjere bile primijenjene.Dimitrije Tucovićje opisao situaciju u"Srbiji i Arbaniji" 1914, naposve izuzetan način: dajućiprednost objektivnosti i kritičnostinad osjećajem vlastite nacionalnepripadnosti. U strahovitomuzmaku srpske vojske i narodakroz Albaniju krajem 1915,odnos Albanaca uglav-nom nijebio onakav kao u prvom balkanskomratu (zabilježeni su mnogislučajevi pomoći ljudima u zbijegu,ranjenicima, bolesnim). Iza1918. godine, agrarna reforma ilipodjela begovskog posjeda naKosovu bila je krajnje pristrana:favorizi-rala je Srbe i Crnogorce,a šiptarsku sirotinju nemilosrdnoostavila bez zemlje. 32 Veći diopreostalog turskog stanovništvau gradovima potisnut je i preseljenu Anadoliju i druge kraje-veu Turskoj: ravnoteža se poremeti-la (tri etnije je lakše složiti negodvije). Dragiša Vasić je u pamfletu"Jugoslovenski Sibir" (1922)opisao bez ustezanja tadašnjusituaciju.32 – Dr Milovan Obradović navodimnogo dokumenata o tome u knjizi"Agrarna reforma i kolonizacija naKosovu (1918-1941)", izd. Instituta zaistoriju Kosova. Priština 1981.

Str ani ca 5 6 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o s n o m o j a

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o g n a s j e s t v or i oStr ani ca 5 7SRETAN BOŽIĆU SKR SPrezentaciju je izradioFRANJEVAČKI SAMOSTAN iŽupni ured sv. Nikole TavelićaIvekovićeva 8 51000 RIJEKATel. 051/ 641-449Fax: 051/ 648-697E-mail adresa: frs-sv.nikola@ri.htnet.hrðivo Bašić, Dubrovnik, 2. travnja 2010.U svim vremenima i godištima,Slijeva se nebo na ognjištima,Kazuje spomen u (polja)nama i na bojištima.Raduje se srce mir(is)a i žrtvuje posmrća hranu krsnu,Svagda(šnji), (u istinu) Istinski Gospod(in) uskrsnu./Semp(it)er(nus), Vere Dominus surrexit./

Str ani ca 5 8 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o g n a s j e s t v or i oR I J E Č ZA SV A KI TJ E D A N ( 52. n a s tav a k )Mieczystaw MalinskiVI PAK, MAKAR TO VIDJESTE, NIKASNIJE SE NE PREDOMISLISTEKako smo mi tolerantni. Ničemu se više ne čudimo.Sve prihvaćamo ni ne trepnuvši okom. Sveslušamo ni ne otvorivši usta. Na sve smo se navikli.Niti stavljamo primjedbe niti zamjerke. Kakosmo mi tolerantni. Već se unaprijed smješkamo.Klimamo glavom i prije no što smo čuli zapovijedili nalog. Samo da se ne bismo zamjerili i da tkone bi pomislio kako se protivimo.Tolerantni smo, jer nam jednostavno više nije nido čega. Neka govore koliko hoće. Neka rade štohoće. A svaki neka čuva svoju kožu što god možeuspješnije i bolje.AKO TE SABLAŽNJAVA26. nedjelja kroz godinu A,Mt 21, 28—32Kako nam lako side s jezika: On je bio kriv, onaje bila kriva, ono je bilo krivo. Kako rado upiremoprstom u druge, u ovu situaciju, u one okolnosti.Kako se gordo osjećamo, kad se distanciramood zloće drugih.A za zlo u sebi smo slijepi, tajimo ga samima sebii ništa ne poduzimamo da ga se riješimo. Zarzbog toga sjeći nogu, ruku ili vaditi oko?BLAŽENI KOJI GLADUJUI ŽEðAJU PRAVDU26. nedjelja kroz godinu B,Mk 9, 38—43.45.47—48Moraš biti budan za svaku nepravdu. Nema nepravdisamo u dalekim zemljama, nego i u tvojojokolini, u zajednici u kojoj ti živiš. Moraš upetisve snage da tvoj svijet bude pravedan. Ali nastupajpromišljeno, oprezno, ne preoštro, odmjerisvaku riječ, idi korak po korak. Jer to što činišnije bezopasno. Onima koji pripuštaju nepravdepreviše je dobro, a da bi se dali odmahmaknuti. Zato se izlažeš opasnosti, daizgubiš svoje radno mjesto, svoj položaj,svoj glas, ako se usprotiviš nepravdi. Sigurnoće te proglasiti bundžijom, izgrednikom,spletkarom. A može se dogoditi da ne uspiješ,da ne izdržiš, da te uklone.No, ima li neki drugi put za nas koji se smatramokršćanima, čiji je Učitelj upravo zato bio raspet,što je zastupao pravdu?26. nedjelja kroz godinu C,Lk 16, 19—31B O Ž J I P US T O L O V ( 4 . n a s t a v a k )Daleki putevi Franje iz KsaveraJosip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106NA CILJUKao što je Cezar gradio rimske ceste za putovanjasv. Pavla, tako portugalski guverneriza sv. Franju. 6. svibnja 1542. stignelaña u Gou, najljepšu luku u onom kraju svijeta.No Franjo nema nikad mnogo smisla ni oka zavanjske ljepote, nego poñe najprije biskupu franjevcuAlbuquerquu, te mu izjavi da je došao ponalogu pape i kralja propovijedati Evanñelje, alisasvim se predaje njemu u ruke i neće ništa poduzetibez njegova biskupskog odobrenja i dopuštenja.Zatim mu preda pismo kojim se imenujeapostolskim nuncijem zaIndiju i istočne krajeve.Biskup, muž duboke pobožnostii poniznosti otvarapisma i moli Franjuneka se služi svim ovlastimaa on se nada da ćeizvesti velika djela zaBoga.Franjo se dade na posao u bolnicama i zatvorima.Uzme zvonce u ruke te ide ulicama i pozivadjecu i puk na kršćanski nauk. Sastavio je u stihoveglavne vjerske istine i molitve te to ispjevaosa slušateljima. Dramatski, živo. Zatim je pošaomeñu žive mrtvace — gubavce i njima postaosve. Uspjeh djelovanja bio je već prvih sedmicaizvanredan. Njegova svetost s božanskom rasip-

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.B o g n a s j e s t v or i oStr ani ca 5 9nošću dijelila je blago milosti te se isticalasvetom dubinom i ljepotom: dublje je djelovalanego sve boje sunca na izlazu i zapadu,nego skupine zvijezda, nego najljepšeumjetnine ljudske. Svetačka veličina počinjetamo gdje umjetnost ne može ništa reći.Za vrućine hoda kao po žeravici, za kišemočvarama i glibom. Oblaci prašine i pijeskaizgrizaju mu pluća, te ga ta prašina iu snu progoni. Zatim kobre, .poskoci, majmuni,šakali, škorpioni, golemi parcovi,neprestane su pogibli. Hrana je neukusnariža i katkad malo ribe, no on na to i nemisli niti znade što jede. A spava iza golemihnapora po dva tri sata, ostalo vrijemenoći provodi u molitvi. Zato je uspjeh biovelik i trajan — plod molitve i žrtve, jerjezikom je slabo vladao, ali Božja sila i duh izlazioje iz njega, i u tom smislu bio je obdaren daromgovora ali je inače teško učio jezike.DVJESTA BONACAU listu od 15. siječnja 1544. piše Franjo kako je ujednoj pagodi našao skupljenih dvjesta brahmanaili bonaca — indijskih hindu-svećenika. U dugomrazgovoru zapita ih Franjo što treba po njihovučiniti da se čovjek spasi. Iza dogovoraodvrate mu: Ne smiju se ubijati goveda i u pagoduvalja nositi darove. Franjo održi propovijed onebu i paklu, a iza toga stadoše se brahmani grlitii govoriti: "Uistinu kršćanski je Bog praviBog. Njegove se zapovijedi slažu sa zdravim razumomljudskim." Pitali su ga da li duša umire, ibili vrlo zadovoljni s odgovorom, ali na kršćanstvone mogu prijeći jer što bi rekli ljudi i od čegabi oni živjeli?Taj bi prizor bio dostojan velikog slikara: Tu jesuhonjavi, prije vremena ostarjeli Franjo u trošnomcrnom talaru na koji je prišio malen šešir daga štiti od sunca. S druge strane ljubazni, snažnisvećenici Višne u bijelim muslimima s trozubomsvoga božanstva. Dva svijeta, dvije težnje —gdje mora duh Božji da donese svjetlo.Čuo Franjo da u nekom mjestu boravi sanjasi —brahmanski pustinjak te ga pohodi i upita zapravu njegovu nauku. On mu reče da pod tajnomzakletvom naučavaju kako je samo jedan Bog,gospodar neba i zemlje, i mole ovo: "Uz milost ipomoć, Bože, uvijek ti se klanjam".Starac upita Franju za njegovu tajnu nauku, aon mu reče da će mu je kazati pod uvjetom nekaje svima objavi, a to je ovo: "Tko uzvjeruje i krstise, spasit će se." Rastumačio mu je vjerovanje i10 zapovijedi, i htio se starac krstiti, ali uz takoveuvjete kojih sv. Franjo nije mogao ispuniti.Ipak mu sanjasi ispripovjedi jednoć kako je sanjaoda je postao kršćanin i pratio Franju nasvim putevima, pa se Franjo nadao obraćenju.List braći u Rimu završava Franjo svetački ovako:"...spominjem još samo radost kojom Bog Gospodinnaš puni svoje vjerovjesnike kod poganakoje predobivaju za Krista. Ako ima radosti nasvijetu, onda je to ova. Često čujem kako nekičovjek meñu ovim kršćanima vapi (a to je Franjosam): "Ne daj nam, Gospodine, toliko utjehe uovom životu. Ako nam je u neizmjernoj dobroti imilosrñu ipak želiš dati, onda me uzmi u svojusvetu divotu, jer je za čovjeka prevelika mukaživjeti, a da te ne vidi, kad se na tako ljubazannačin približuješ svojim stvorovima . . . Moj odmorovdje, draga braćo, sastoji se u tome da mislimna Vas, kad Vas upoznah i kad počeh s Vamadrugovati. Uzdam se u Vaše molitve i zagovorsvetih duša koje sam svojom rukom krstio i kojeGospodin naš uze k sebi prije nego što mogošeizgubiti krsnu nevinost. Mislim da ih ima više odtisuću. Neka ove svete duše mole za nas da uovom progonstvu njegovu presvetu volju što boljeupoznamo i što savršenije ispunimo. Vaš brat uKristu — Franjo." — Tako piše samo svetac i sinIgnacijev.

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.H r v a t s k a k n j i ž a r aStr ani ca 6 1OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.comtel: +385-1-2923-756, fax: +385-1-2923-757, mob: +385-91-3388-433

Str ani ca 6 2 Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U s k r s n e č e s t i t k eP R I J E S V E GA SR E T A N U S KR S !Čitao sam neke vaše članke sa stranice Dragovoljac.com i sviđaju mi se, stoga molim da mi šaljete tjednik.Unaprijed hvala.Martin Košutićmartin95-gw@hotmail.comS R E T A N I B L A G O S L O V L J E N U S K R S!Vladimir Biondićvladimir@alfaiomega.hrS R E T A N U S KR S V A M A , V A ŠO J O B I -T E L J I T E B O Ž J E G B L A G O S LO V AželiVjekoslav Škreblinnovinar.vjekoslav.skreblin@gmail.comH R V A T S K O K U L T U R N O D R U Š T V O N A P R E D A K M O S T A RKneza Mihovila Viševića Humskog 288000 MOSTAR p. p. 17.www.HKD.Napredak.Mostarnikic.andrija@tel.net.batajnik@hkd-napredak-mostar.bafra.andrija.nikic@hkd-napredak-mostar.baTajništvo: telefaks: 00/387/036/32-33-10Mir i dobro (pax et bonum)!Uskrsnuo je Pastir Dobri. Sretno, aleluja!(Resurrexit Pastor Bonus. Felix alleluia!)Draga kršćanska braćo, drage sestre, dragi sinovii drage kćeri hrvatskoga naroda, dragi napretkovici,prijatelji i svi ljudi dobre volje!Bliže se uskrsni blagdani, dani čudesne poruke,radosti s uskrsnulim Gospodinom, s njegovimevanđeljem, u milosnomu sjedinjenju s uskrsnulimKristom.Dok se pripremamo da bismo, 8. travnja ove godine,proslavili Napretkovu uskrsnicu, u našemu Domuu Mostaru, želim vam već sada zaželjeti daradost i mir uskrsnuloga Gospodina Isusa Kristabude sa svima vama.Za svetkovinu svih kršćanskih svetkovina, za Uskrs,ponavljam kršćansku poruku da je utjelovljeniSin Božji, raspeti, umrli i pokopani Isus Krist, zaistauskrsnuo. Svojim je slavnim uskrsnućem, usrcima svojih učenika, zapalio neutrnjivu uskrsnuradost, koja oduševljava i današnje njegove prijateljei suradnike.Prije 1977 godina, Bog je nadnevak Isusove smrtipretvorio u rođendan njegova vječnoga života.Uskrsnuli Isus Krist je svojim vjernicima obećao:- Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će... -. (Iv11,25) Uskrsnuli Isus nadnevke smrti svojih vjernikapretvara u rođendane vječnoga života. To jeporuka uskrsnih blagdana, uskrsnuloga Isusa.Radosna vijest o Isusovu praznomu grobu i uskrsnuću,od uskrsnoga jutra do danas, nije utihnula.Dvije tisuće godina, ona ispunja mnoga ljudskasrca sretnom sigurnošću, radosnom nadom, usrećujućomljubavlju i ozbiljnom opomenom. Za uskrsnulogaje Krista nebrojeno mnoštvo njegovihsljedbenika podnosilo velike nepravde, veliku zlobu,velika progonstva, mučenja i grozomornusmrt. Unatoč svemu tomu, nisu se odrekli uskrsnulogaKrista i njegove Crkve.Trudimo se i mi, kao što su to činili i naši vjerni

Bro j 9 6 - 10 . trav nj a 201 0.U s k r s n e č e s t i t k eStr ani ca 6 3predci, biti postojani u vjeri u Krista i njegovuCrkvu!Trudimo se živjeti kao nosioci i davaoci života,ljubavi i nade, živimo i promičemo istinu, pravednost,poštenje, dobrotu, vjernost, praštanje i milosrđe!Jer, Bogočovjek je pobijedio smrt, da bi živiosvaki čovjek, očekujući sigurnu pobjedu smrti -dan uskrsnuća i vječnoga života. Od prvoga Uskrsa,svaki je čovjek sudionik Bogočovjekove sudbine,ako ga prihvati svojom vjerom i svojim djelima.Stoga, uistinu, dragi slušatelji, radujmo se,jer mi smo "uskrsni" narod i naša je pjesma Aleluja!Kao vaš sretni brat, u uskrsnulomu Kristu, u ime1.112 članova Hrvatskoga kulturnog društva NapredkaMostar, osobito radostan, svima vama i vašimamilima i dragima, djeci i starijima, našim članovimai prijateljima, od srca želim sretan, radostani blagoslovljen Uskrs.Svemu hrvatskomu puku i svima ljudima dobrevolje: na dobro vam došli uskrsni blagdani i dvadesetaobljetnica obnovljenoga rada Hrvatskogakulturnog društva Napretka Mostar.fra Andrija Nikićpredsjednik Hrvatskoga kulturnog društva NapretkaMostarUskrs 2010. god.Mlada ljeta - budućnost svijeta.KRALJICE NEBA, RADUJ SE!HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO NAPRE-DAK MOSTAR,LISKA 2, p. p. 17.POZIVA VAS NAN A P R E T K O V USudjeluju:FRAMA, iz Mostara,U S K R S N I C Ubaletna skupina Mostar,klapa Hrvoje,pod vodstvom Vitomira Dugandžića,glazbeni sastav mostarske Gimnazije,Sanda Pandža,koju prati Niko Martinovići drugi.Voditeljica: Ivana Prce.Pozovite svoje prijatelje na proslavu uskrsnihblagdana!Veselimo se vašemu dolasku, u Napretkovdom,u četvrtak, 8. travnja 2010.,u 19.30 sati.HKD NAPREDAK MOSTARMostar, 29. ožujka 2010. g.

O N A J K O J I K L E Č I P RE D B O G O M M O Ž ES T A J A T I P RE D S V A K IM !VASKRŠNJA - USKRŠNJA - ČESTITKASvake godine u ovodoba, kada tajanstvenasila života budiobamrlu prirodu,slava Vaskrslog Gospodai u nama budijedan svetliji, svetijii radosniji život.Sačuvajmo veru uVaskrslog Gospoda,ljubav prema bližnjima,istini i pravdi;prema svemu dobru koje ljudi ipak žele, ali koje bezpomoći Vaskrslog Gospoda i Njegovog Jevanđelja nemogu postići. Pomolimo se Vaskrslom Gospodu i zamolimoGa da nam bude od pomoći u sve dane našegživota.Sve moje drage prijatelje i njihove porodice pozdravljami čestitam praznik Vaskrsenja Hristovogrečima:HRISTOS VASKRSE – VAISTINU VASKRSE!Prota Predrag Azap, s porodicomprotaazo@gmail.comU Vinkovcima, o Vaskrsu, Uskrsu 2010.godineHrvatskiuljudbenipokretUdruga za zaštituprava građanaPet e polj anice 71 00 00 ZagrebH rv atskat el: +3 85 1 2 9-923 -75 6f ax: + 38 5 1 29 -2 3-37 57hrv atska.ulj udba@gmail.comwww.hrvatskauljudba.hrwww.sv akov amdobro.hrwww.prav ednostilj ubav .hrwww.borov nicaunas.hrwww.redangus.hrwww.blackdragun.hrwww.laudonovgaj .hrwww.ne-kor.hrGlasnikHrvatskog uljudbenog pokretaIzlazi subotomNakladnik:“OGNJIŠTE” NakladnazadrugaUredništvo:dr. sc. Tomislav Dragunglavni urednik091/33-88-431Hrvoje Mirkovićgrafički urednik091/33-88-432Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.za izdavača091/33-88-433Priloge slati na adresu:Zagreb, Pete poljanice 7hrvatska.uljudba@gmail.comIdejno rješenje:© Hrvoje Mirković