CECIL HELMAN TEMAT: BERLINSKI ZID I RASPAD ... - Zarez

DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 15. listopada 2009., godište XI, broj 267RAZGOVOR: MARKO STRPIĆPROZA: CECIL HELMANTEMAT: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)

SADRŽAJInfo priREDILA: Jelena Ostojićzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 2INFOJelena Ostojić 2, 47DRUŠTVOŠta kaže Hollywood?Andrej Nikolaidis 3Razgovor sa Žarkom Koraćemi Filipom DavidomOmer Karabeg 4–5KOLUMNATranzicijska dispozicijaNenad Perković 6Ekonomska uspješnost, blagostanjei održivostBiserka Cvjetičanin 7Kapetan Koma preporučuje ZoranRoško 13Kako je to bilo bitiNeven Jovanović 46ANARHO SCENARazgovor s Markom StrpićemSuzana Marjanić 8–9SOCIJALNA I KULTURNAANTROPOLOGIJADarwinova najdraža životinjaSnježana Husić 10–11ESEJLjubav za početnikeSrećko Horvat 12–13Nostalgija za (ne)doživljenimJaroslav Pecnik 18VIZUALNA KULTURALatentno poetičnoMarko Golub 14–15Grad na rijeci i rijeka u gradu (2)Saša Šimpraga 16–17TEMA BROJA: Berlinski zid iraspad JugoslavijePriredila Katarina LuketićZidovi Vladimir Aresnijević 19Sve je počelo u Srbiji?Ivan Čolović 20–22Od Berlina do SarajevaUgo Vlaisavljević 23–24Za tango je potrebno dvoje IldikoErdei 25–27Povratak otpisanihMitja Velikonja 28KAZALIŠTESkromni prijedlog, kazališna verzijaNataša Govedić 29Cinizam nemoćnihSuzana Marjanić 30–31PROZAVijesti iz nevremenaAnte Armanini 32–33Druga strana snaCecil Helman 34–35GLAZBAOnkraj svih kategorizacija TrpimirMatasović 36Uredno posloženo i uhu ugodnoTrpimir Matasović 36KNJIGEBildungsroman jedne znanstveniceSnežana Ilić 37Antimodernistički monoliti DarioGrgić 38Putovanje ludom radovanje VišnjaPentić 39Disqueeretni šarm buržoazije SrđanSandić 40Hermetično, morbidno, šarmantnoBojan Krištofić 41SKUPOVINova pravila igre za “stare režime”mišljenja i djelovanja SlavicaJakobović Fribec 42STRIPZlatoustiPelhamOrdini project 42POEZIJANeuništive čeljusti mehaničkog zlaDušan Đurović 43NATJEČAJGospon ObasjaniIrena Delišimunović 44Mrzim početak tjednaMartina Kušljić 44Moje, tvoje,naše ipak bezBadiouaMoje, tvoje, naše je interdisciplinarnifestival posvećentemama od društvenog značajau sklopu kojeg se do sadtematiziralo vlasništvo, tranzicijui konzumerizam, a ovegodine bavit će se pitanjemsolidarnosti. Četvrto izdanjemanifestacije održat će se od15. do 18. listopada, kao i dosad, u Rijeci. Kako je i naznačenokarakterom festivala, nanjemu će se okupiti učesnicirazličitih profila, teoretičari,umjetnici i aktivisti koji se bavezadanom temom. Raznolikostpristupa, kako kažu sudionici,vodi zanimljivim uvidima ipronalasku zabačenih detaljakoji značenjem obogaćuju našepoznavanje fenomena. Programtako problematizira pojam iraznolika značenja solidarnostikroz konferenciju, predavanja,okrugle stolove, izložbu, filmskiprogram, kazališnu predstavu,igranja strateške igre, razgovoreo knjigama i radionice. Međutim,najavljeno predavanje AlainaBadioua moralo se otkazatizbog njegove bolesti. Osimovog, Alan Badiou morao jeotkazati i cijelu najavljenu turnejukoja je uključivala i Beograd,Novi Sad i Ljubljanu. Timpovodom obratio se pismom ukojem izražava svoje najdublježaljenje i ispriku zbog svog nedolaska.Tako se ipak izjalovioovaj dugo najavljivani i očekivaniposjet. Glede ostatkaprograma treba podsjetiti da suorganizatori najavili izvedbupredstave Anti Edip: anarhija ishizofonija Tanje Vrvilo i DamiraBartola Indoša, koja jeimala svoju premijeru u TeatruITD 9. listopada, izložbu Pravona grad i What is Democracy?austrijskog umjetnika OliveraResslera. U sklopu festivalaodržat će se i radionica izradeprotestnog materijala koju vodekolektivi Škart iz Beograda iCactus iz Londona. Radionicaće se baviti analizom i vizualizacijomriječi solidarnost. Sudioniciće prema vlastitom izboruodlučiti žele li raditi lokalnu ilimožda međunarodnu kampanju.Kada idejna rješenja bududo kraja osmišljena, otiskivatće se na velikim formatima tehnikomsitotiska, a svjetlo danaugledat će na ulicama Rijeke, amožda i šire.Festivaldokumentarnogfilma u JihlaviMeđunarodni festival dokumentarnogfilma u Jihlavi održava seod 27. listopada do 1. studenog,a program se sastoji od četirinatjecateljske kategorije: OpusBonum koji je posvećen dokumentarnimfilmovima inovativnihtema i visoke estetskekvalitete, Between the Seaspredstavlja visoko kvalitetnefilmove iz zemalja Centralnei Istočne Europe, Czech Joypregled je najnovijih češkihostvarenja, a Fascinations u fokusstavlja marginalne ili pakhibridne forme dokumentarnihfilmova i eksperimentalnihdokumentaraca. Osim glavnogprograma organiziran je i EastEuropean Forum, na kojemće se 31. listopada i 1. studenogokupiti istočnoeuropskidokumentaristi i producentivelikih europskih televizijskihkuća. Deveti po redu EastEuropean Forum najveće jeokupljalište autora, producenata,distributera i financijeradokumentarnih filmovau istočnoeuropskoj regiji. Odove godine uvedena je i novanagrada Silver Eye za najboljicentralni i istočnoeuropski filmpredstavljen na sajmu. Nagradaće biti dodijeljena u tri kategorije,za dokumentarne filmovekratkog, srednjeg i dugogmetra, a nagrađeni će osvojitinovčani iznos od 1500 eura.Nagrade pobjednicima, kojeće odabrati međunarodni žirifilmskih stručnjaka, bit će uručenena zatvaranju festivala 31.listopada.Device artDevice art, trijenalna međunarodnaizložba koja se baviumjetnošću naprava i robotikom,održat će se u DvoraniJedinstvo, Galeriji Nano, KlubuMočvara te Konferencijskojdvorani Zagrebačkog centraza nezavisnu kulturu i mladeu razdoblju od 20. do 27. listopada.Termin device art označavaumjetničku produkcijuutemeljenu na dovitljivoj upotrebinovih i zastarjelih tehnologija,a uključuje mehanizmebazirane na analognoj ili digitalnojtehnologiji, te projektes obilježjem interaktivnosti.Udruga Kontejner započela jes ovim projektom 2004. godinesa svrhom poticanja, mapiranjai kontekstualiziranja produkcijeumjetnosti u sprezi s tehnologijamana području Hrvatskei internacionalno. Device artje osmišljen kao komparativnaizložba. Prvo izdanje 2004. godineobuhvatilo je radove domaćihumjetnika i onih iz najbližerazvijene novotehnološkescene – slovenske. Godine2006. uz hrvatske i slovenskeumjetnike predstavljena je i kalifornijskascena. Ove godinegosti izložbe su japanski predstavniciDevice arta. Glazbenoumjetničkarobotička skupinaodržat će svoj eksperimentalnielektro punk noise eksperimentu sklopu festivala u klubu Močvara.Već spomenuta nonsensefilozofija ključan je elementrada, ove u Japanu iznimno popularnegrupe. Maywa Denkije umjetnička jedinica pod vodstvomNovmichija Tose i djelujena način komercijalne tvrtke.Tosa ovdje koristi mitate kakobi pretvorio svoju umjetničkujedinicu u malenu tvrtku podvodstvom CEO-a (tj. umjetnika),koji izmišlja čudne proizvodejedan za drugim kakobi preživio u industriji kojomupravljaju mega-tvrtke. Činećito, on omogućuje da njegoviradovi i performansi poprimeviše slojeva značenja. Jedinstvenistil skupine MaywaDenki obilježava i poseban pristupsvakom njezinom komadukoje naziva proizvodom, aperformanse uživo predstavljanjemproizvoda. Na koncertimaosim glazbala moći će se vidjetirobote po imenu Punch-kun,Renda-chan i Seamoons, sporednelikove kao što su Sava-Oi Poodles, kao i komične ljudepoput računovođe Wono-sana,Radnika i Jenkija (japanskeomladinske bande) koji pripadajuskupini Maywa Denki.Dizajn dekadeIzložba suvremenog dizajna uBosni i Hercegovini otvara se16. listopada u 19 sati u galerijiULUPUH. Na izložbi će bitipredstavljeni radovi iz područjagrafičkog dizajna, produktdizajna i interijera bosanskohercegovačkihautora nastaliu proteklih desetak godina, ariječ je o projektu Udruženja likovnihumjetnika primijenjenihumjetnosti i dizajnera Bosnei Hercegovine (ULUPUBIH)kojim se obilježava 50 godinanastanka i rada Udruženja. Bitće predstavljeni radovi autorai pojava na bosanskohercegovačkojdizajnerskoj sceni uposljednjem desetljeću. Specifičnostdruštvenog ambijenta,izmijenjen društveni kontekst iproces tranzicije iz jednog političkogi ekonomskog sistema udrugi, kao i različita oblikovnaiskustva, spoznaje i zahtjevinude različite rezultate koji sene mogu podvesti pod jedan zajedničkinazivnik, niti iskazatijedinstvenom oblikovnom filozofijom.U tom smislu izložbanudi različite oblikovne praksekoje nisu uvjetovane samo generacijskimrazlikama, već inačinom obrazovanja i različitimvrijednosnim sistemima.Pluralizam pogleda i oblikovnihpraksi specifičnost je dizajnerskogprostora Bosne i Hercegovine.Izložba predstavlja izbornajznačajnijih radova iz različitihpodručja dizajna i njihoveautore koji su svoju potvrdunašli na lokalnoj i na međunarodnojdizajnerskoj sceni.Hram u PrstenuDo 13. studenog u galeriji Prstenu Hrvatskom DruštvuLikovnih umjetnika otvorenaje međunarodna multidisciplinarnaizložba o ezoterijskimuvidima unutar suvremeneumjetničke produkcije. IzložbaHram će u hramu umjetnostipažnju javnosti usmjeriti nanetrendovsko, ali zato uvijekprisutno zanimanje umjetnikaza duhovnu stranu stvarnosti iizražavanje njezinih mističnih,magičnih, onostranih i oniričkihrazina. Izložba ne namjeravapodilaziti popularnoj idejio produhovljenosti umjetničkogstvaralaštva niti se zasnivatina bizarnim artefaktima,nastavak na stranici 47 —

Društvozarez, xi /267, 15. listopada 2009. 3Šta kažeHollywood?Nastavak teksta iz prošlog broja o slumovima injihovim stanovnicima kao novom potencijalnomrevolucionarnom subjektuAndrej NikolaidisČemu latinski u ova oskudna vremena?Jezik ovoga svijeta je engleski,i na njemu se, kako je odlično primijetioSrećko Horvat, Homo sacer kaže – Homosucker. Yes: čovjek koji ga je ispušio. Sadruge strane... Današnja ljevica Lacanuduguje koliko i Marxu, a preko Lacanaduguje i – Freudu. Današnji mislilac nalik ječovjeku koji početkom 20. vijeka, u atmosferimoguće najvećeg brainstorminga koji jesvijet vidio, u kafeu slavnog bečkog hotelapromišlja kraj imperija. Puna raskoš propastividljiva je tek iz pune udobnosti onogačega se propast zamišlja. Našeg ćemo misliocaza ovu priliku nazvati – Homo Sacher.Nakon uvodnog dijela, gdje je u najkraćemi nedostatno, ukratko prepričano Šta kažuBenjamin i Žižek, prelazimo na dio koji sezove: Šta kaže Hollywood?Homo sucker globalnogkapitalizma Kako je Hollywood reagovaona (za sada tek mišljeni) revolucionarnipotencijal slumova? Tako što je slumovepokušao integrisati. U što? Naravno,stanovnici slumova neće biti integrisani upravni, a još manje obrazovni ili socijalni sistem.Stanovnik sluma ni nakon intervencijeHollywooda neće prestati biti Homo suckerglobalnog kapitalizma. Umjesto toga, on ćebiti integrisan u imperij zapadnjačke mašte.Najočigledniji primjer je Boyleov Milijunašs ulice. Plakati su ovaj film najavljivali kao“the feel-good film of the decade”. Filmgovori o patnom životu dječaka iz slumakoji na koncu dočeka sreću.U biti, Milijunaš s ulice je slum-OliverTwist. Ali Oliver Twist više nije feel-good,zato što pristojnog posjetitelja bioskopane interesuju nedaće bijele djece: on želida vidi sreću u nesreći Drugoga. (Ali siromašnabijela djeca zapadnjaku jesu nepriznatoDrugo. Kao što white trasheri,uprkos svom idiotskom rasizmu, nemajudruge braće osim smeđe i crne, koja žive— Slumovi su realniklasni zločin nadljudima. Distrikt 9 tajrealni zločin koristida bi ispričao priču ofiktivnom zločinu ljudinad vanzemaljcima,maskirajući klasnizločin u zločinnetolerancije – zločinrasizma, odnosnovrstaizma —u slumovima Periferije: jer njihovi trailerparkovi nisu drugo nego unutrašnji slumoviCentra. Jer i white trasheri i stanovnici slumovanisu drugo nego ljudi bačeni na otpadcivilizacije. Utopistički: zato što ovo nijeočigledno, zato što klasna istost ostaje nevidljivai nepriznata, zato istinska političkapromjena ostaje nedostižna).Pristojni posjetitelj bioskopa, pristojnoobučen i opremljen pristojnom količinomosjećaja krivice zbog stanja u svijetu – nećeon učiniti ništa da to promijeni, ali će prijateljimasrdačno preporučiti filmove kojigovore o tome: jer njegov je život pun bezbrojniha must have i a must see, ali svakimust do on doživljava kao neprihvatljivougrožavanje svoje individualnosti i pritisakna svoju slobodu – želi da vidi sreću djecekoja su napravila njegove patike. Boyleovfilm doista jeste feel-good jer čini da sezapadnjak dobro osjeća uprkos tome štonjegov sistem eksploatiše djecu Trećeg svijeta– jer ta djeca, uprkos svemu, mogudoživjeti sreću. Dobro, ona nemaju majku,jer je ubijena u vjerskim sukobima. Dobro,njih zlostavlja policija. Dobro, ona nemajuobrazovanje. Ali dječak je uprkos tomeznao odgovore na sva pitanja koja mu jevoditelj kviza postavio, jer ga je život naulici naučio onome što bi inače naučio uškoli (Boyle nam tokom čitavog filma prikazujeproces “sticanja znanja” u slumovima– na um mi pada parafraza idiotskesentence koja je bila popularna u bivšojJugoslaviji: “Kafane – pardon: slumovi – sunaši univerziteti”). Ali dječak je, na koncu,ipak stigao do ljubavi i sreće, koji su, eto,mogući i u slumu.Distrikt 9 Jesu li nekoga začudile vijestida su djeca koja su glumila u filmu, čim suse nakon dodjele Oscara vratila u svoj slum,doživjela nove nesreće i torturu? Kada suse djeca sa crvenih sagova imperija maštevratili u blato svog rodnog nusproduktaImperija, tamo su ih čekali samokrv, znoj i suze – trojstvo kojeje Churchill svojevremeno obećaoEnglezima u zoru njemačkihosvajanja. Ali nije li istorijapuna krvi, znoja i suza žrtavaengleskih osvajanja? Životdjece-glumaca iz sluma nakonBoyleovog filma nije feel-goodpriča. Ali ta priča, ionako, višenikoga ne interesuje. Film Distrikt9 Neilla Blomkampa pravije test za gledateljevu naklonostDrugome i njegovu liberalnu toleranciju.Distrikt 9 od nas tražida suosjećamo sa stradanjemne druge klase, druge kultureili druge rase, već – druge vrste sa drugeplanete. E, to se zove Drugost.U Blomkampovom filmu vanzemaljci suzatvoreni u ogromnom slumu nakon što jenjihov brod stigao ne zemlju i tu (sic!) ostaobez goriva. Slum je smješten na teritorijiJužne Afrike. Ali Distrikt 9 ne treba tumačitikao alegoriju: pričajući nam o netrpeljivostiljudi prema venzemaljcima, reditelj namne priča o rasnoj netrpeljivosti i rasističkojprošlosti Južne Afrike. Bez obzira na vjeru,rasu i socijalni status, ljudi su u Distrikt 9netolerantni prema vanzemaljcima. Zlostavljačnije ideologija ili politički projekat,nego vrsta – čovjek kao takav. Distrikt 9 jekritika stava da su granice moje tolerancijegranice moje planete. Današnji čovjekrazvio je toleranciju za Drugo – njegova setolerancija prostire i na životinjski svijet.Ali to je još uvijek ovaj, naš svijet. Šta ćemosa onima koji nisu sa tog svijeta, a koji setu ipak nađu, čak i bez svoje volje? StogaDistrikt 9 nije ni kritika ideologije ni kritikakapitalizma – on je kritika humaniteta.Blomkamp saopštava da humanost koja seodnosi na humanitet nije potpuna. Sve štoje ljudsko nije mi strano nije dovoljno – Distrikt9 apeluje na naš moral i upozorava dabismo morali usvojiti stav da, takođe, ništaneljudsko nije mi strano.Glavni lik u filmu ipak je čovjek. On jeizložen djelovanju vanzemaljske supstance,uslijed čega se i sam počinje pretvarati uvanzemaljca. Od tog trenutka, Distrikt 9postaje politički korektni Cronenberg. Našjunak vanzemaljce počinje razumjeti tekkada shvati da postaje jedan od njih. Kaoi u Cronenbergovoj Muhi, čovjek koji setransformiše ima ženu koju voli. Njegovatransformacija je veliko iskušenje njihovojljubavi. Kod Cronenberga, ljubavnica ubijatransformisanog ljubavnika i izbori se zapravo da abortira njegovo dijete. U Muhi,humanitet će po svaku cijenu, u nasilnomčinu koji nije protiv, nego iz ljubavi, bitiočuvan. U Distrikt 9, transformisani čovjekostaje u slumu, žena koju voli i kojaga voli ostaje u ljudskom svijetu. U spektakularno-komično-patetičnomfinalu, onnjoj šalje cvijeće koje je načinio od otpadaiz sluma. Primijetimo ovdje da reditelj neslijedi do kraja vlastitu “agendu tolerancije”.Ni transformisani niti njegova ženane prihvataju transformaciju – i jedno idrugo čekaju čudo koje je najavljeno nakraju filma, čudo koje će transformisanogaponovo učiniti čovjekom. Sad: ako su ljuditako temeljiti negativci kako su u filmuprikazani, čemu se truditi da se ponovostekne prezrenja vrijedni humani status?Film potencira moralnu superiornost žrtve(vanzemaljaca). Zašto onda glavni lik,kada mu se posreći da i sam postane diomoralno superiorne vrste, da i sam postanežrtva, nema preča posla nego da čeka daponovo postane pripadnik vrste koju autorfilma nemilosrdno kritikuje? Ako nas filmpoziva na toleranciju prema vanzemaljcima,ne bi li dosljedan kraj bio da se ljubavniki ljubavnica sretnu u slumu i strastveno sezagrle: da ga ona prihvati iako je vanzemaljac?Ne bi li tek to bila istinska pobjedatolerancije, primjer ljubavi koja pobjeđujesve pa i razlike među vrstama?Bez promjene Distrikt 9 je, izmeđuostalog, i milenaristička priča. Dakle:grupa vanzemaljaca nađe se na zemlji. Onisu prezreni, zlostavljani, potlačeni – kaonekada hrišćani. Glavni alien lik nije drugodo vanzemaljski Hrist. To jasno sugerišei njegovo ime: Christopher Johnson. Nakraju filma, Christopher se, nakon mnogonasilja i peripetija, uspinje u nebo, sve dosvemirskog broda. Njegov put je, razumijemo,kalvarija. Christopher odlazi u nebo.Vanzemaljci ostaju na Zemlji, da čekajunjegov povratak, trenutak kada će ih Christopher,kao Hrist hrišćane jednoga dana,izbaviti od zemaljskih nevolja i nepravde.Ako, kako se najavljuje, bude snimljennastavak Distrikta 9, biće to apokaliptičnifilm: svjedočićemo Christopherovom Drugomdolasku.Uočimo najprije sličnost, potom i razlikuizmeđu Distrikt 9 i Spielbergovogfilma AI. I kod Spielberga, kao i kodBlomkampa, ljudi zlostavljaju ne-ljude:robote, sjetimo se. Ali: dok Spielberg usvom filmu pravi bizarnu i nadasve neukusnuparalelu između stradanja robotai stradanja Jevreja, u Distrikt 9 takvo što,zbog hristološke dimenzije ovog filma,nije moguće. U Distrikt 9, stradanje vanzemaljacane može izdržati usporedbu sastradanjem Jevreja. U Distrikt 9 Jevrejimogu biti jedino oni koji kamenuju Hrista/Christophera na njegovom putu do Golgote:čovječanstvo je, dakle, Jevrejin –onaj koji ne uspijeva prevazići okvire svojetradicije, rase i, napokon, vrste. Slumovisu realni klasni zločin nad ljudima. Distrikt9 taj realni zločin koristi da bi ispričaopriču o fiktivnom zločinu ljudi nadvanzemaljcima, maskirajući klasni zločinu zločin netolerancije – zločin rasizma,odnosno vrstaizma. Blomkampov zahtjev(koji je, gle čuda, ujedno i glavni zahtjevvladajuće ideologije): više tolerancije, k a oi njegova milenaristička koncepcija spasakoji će doći, bukvalno, sa neba, u političkojpraksi znači – bez promjene. Jer promjenanastupa onda kada se stvari višene mogu tolerisati.

Razgovorzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 4Žarko Korać i Filip DavidSrpska stranadesnilaO tome koliko je jaka ekstremna nacionalističkadesnica u Srbiji u emisiji Most Radija SlobodnaEvropa razgovarali su poslanik Skupštine Srbije ipredsjednik Socijaldemokratske unije Žarko Koraći književnik Filip DavidOmer KarabegZna li se koliko u Srbiji ima organizacija ekstremne desnicei djeluju li one legalno, da li su registrovane?– Filip David: Ne zna se tačan broj, mada bi vrlo lako mogaoda se ustanovi. Možda policija zna tačan broj. Nekeod tih stranaka su registrovane, neke nisu. Neke se samopojavljuju na nekim fantomskim sajtovima. To su oneekstremno nacionalističke, nacističke organizacije kojese kite simbolima kukastog krsta, proslavljaju Hitlerovi Göringov rođendan, a ove klerofašističke, kako ih jepolicija kvalifikovala u jednom svom izveštaju, su registrovane.To su, recimo, Obraz, zatim Srpski narodni pokret1389, delimično i Dveri. U ekstremne grupe spadajui navijači, kao i podmlatci nekih političkih partija.– Žarko Korać: Činjenica je da je policija bila vrlo šturakad je reč o tim podacima. Izveštaj, koji pominje gospodinDavid, uradila je novosadska policija i on se odnosi nateritoriju Vojvodine. U tom izveštaju pominju se klerofašističke,kleronacionalističke i profašističke organizacije.Policija Srbije te podatke zvanično ne objavljuje, iakotvrdi da ih ima. Te organizacije nemaju previše aktivnihčlanova, aktivno jezgro može da broji 30, 50 ili 100 ljudi,možda nešto više, ali imaju veliki broj simpatizera. Tupostoje tri pitanja na koja treba odgovoriti. Prvo, kolikoih ima, drugo, ko ih politički podržava, i treće, ko ih finansira?To su pitanja na koja javnost nikada nije dobilaodgovore. Potpuno je jasno da im je jedan deo medijajako naklonjen. Oni imaju svoja internet izdanja, a nekičak štampaju svoje biltene.SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA POMAŽEEKSTREMISTEGospodine David, po vama, ko stoji iza ovih organizacijai ko ih finasira?– Filip David: Najpre da vidimo iz kojih se krugova oni regrutujupa ćemo onda ustanoviti i ko ih finasira. Prvo, tu jedosta saradnika policije, bivših i sadašnjih. Kad pogledamokriminalnu hronologiju poslednjih petnaestak, dvadesetakgodina, vidimo da su gotovo svi najveći kriminalci, čak ioni koji su učestvovali u ubistvu premijera Đinđića, radiliza policiju. Drugo, znatan broj ovih organizacija je povezansa Srpskom pravoslavnom crkvom. Srpski narodni pokret1389 to i ne krije, a tu vezu ne kriju ni određeni crkvenikrugovi. Dakle, sigurno je da ih Crkva u određenoj meripomaže, čak i finansijski. Treće, među njima ima dostanavijača, a oni su povezani sa upravama klubova. Četvrto,s tim organizacijama su povezani i podmlatci ekstremnihpolitičkih partija koje, naravno, finasiraju njihovo delovanje.Dakle, nema jedinstvenog izvora finansiranja. Novacstiže iz više izvora. Slažem se sa gospodinom Koraćem daje tu mnogo više simpatizera nego aktivnih članova. Aline treba potcenjivati ni broj onih koji čine aktivno jezgrotih organizacija. Ako saberete broj aktivnih članovaNacionalnog stroja, organizacije Krv i čast, NacionalistaSrbije, Srpskog narodnog pokreta 1389 i nekih drugihsličnih grupa, mislim da bismo došli do brojke od četiri,pet hiljada, možda i više, pripadnika ekstremnih nacionalističkihgrupa. Ukoliko bi se u određenom trenutku otrgliod kontrole crkvenih i političkih krugova, koja nesumljivopostoji, oni bi mogli predstavljati veliku opasnost za jednunestabilnu demokratiju, kakva je naša.– Žarko Korać: Ove organizacije, nažalost, imaju simpatijevelikog dela javnosti. To se jasno može videti poreakcijama kada oni naprave neki incident.Tada se obično jave glasovi: pa to su mladiljudi, oni možda samo preteruju. Drugimrečima, njihovi stavovi u osnovi su u redu,ali, eto, uneli su u to malo previše strasti.A kad je reč o tome ko iza njih stoji, nemanikakve sumnje da iza jednog dela tihorganizacija stoji deo Srpske pravoslavnecrkve. Ne tvrdim da stoji cela Crkva, alijedan njen deo apsolutno stoji. Navešćujedan primer. Osnivač Obraza, Krstić,koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći, bioje student sociologije, ali i Bogoslovskogfakulteta. On uopšte nije krio vezu Obrazasa Crkvom. Pre nekoliko godina, da bistese učlanili u Obraz, trebalo je da pozovetejednu crkvu u Beogradu koja se nalazi ublizini fudbalskog stadiona Partizan. Jednamoja poznanica je pozvala taj broj da proverida li je to tačno i dobila je odgovor dase baš u toj crkvi vrši upis novih članova.Obraz je, dakle, nastao pod okriljem Crkve,i da stvar bude još zanimljivija, u jednombroju časopisa, koji je svojevremenoizdavao Obraz, objavljen je tekst VojislavaKoštunice u kome on govori da treba valorizovatisrpsko političko nasleđe pa jetu pomenuo i Milana Nedića. Možemo unekom smislu smatrati da im je i on tadadao podršku. Moram reći da se u poslednjevreme u vezi sa Obrazom pominje banatskivladika Nikanor. Govori se da ih on direktno pomaže.To je što se tiče Crkve. Dalje, te organizacije finansijskipomažu i neki biznismeni, naročito poreklom iz Bosne.Konačno, moj je utisak da se oni finansiraju i od prilogaljudi koji imaju velike simpatije za ono što oni rade.Mnoge stvari koje govore pripadnici ekstremističkihorganizacija nisu nepoznati našoj javnosti, ti stavovi suu nešto blažoj formi prisutni u našoj javnosti poslednjihdvadeset godina. U Srbiji je jaz između ekstremnih tvrdnjii onoga što misli jedan veliki deo stanovništva ustvarirelativno mali. Zato se često čuje: “Oni preteruju“. Nekaže se: “To je neprihvatljivo“. Ne verujem da će jedanfrancuski glasač, pristalica Sarkozyja, pobrkati stavoveSarkozyja sa stavovima Le Pena, ekstremnog šoviniste,ali u Srbiji je javnost vrlo blagonaklona prema timorganizacijama i njihovim postupcima. Kad se oni naulicama ili na mitinzima pojave sa crnim majicama nakojima piše “Karadžić heroj“ ili “Mladić heroj“, to nenailazi na otpor kakav bi čovek očekivao.KARADŽIĆ, MLADIĆ I VELIMIROVIĆ KAOHEROJIGospodin Korać je rekao da pripadnici ekstremne desniceslave zločine, da nose slike Ratka Mladića i RadovanaKaradžića. Koliko znam, sa tim slikama odlazei u Srebrenicu. Otkud toliko slavljenje zločina?– Filip David: Ako pogledate bilo koji sajt najekstremnijihorganizacija kao što su Krv i čast, Nacionalni stroj,Nacionalisti Srbije pa i Obraz, tu se uvek pojavljujutri ličnosti koje su neprikosnovene: Karadžić i Mladić,koje je je pomenuo gospodin Korać, a treći je Nikolajfoto: Michael J. TottenFilip David — Ekstremističkimgrupama pogoduje pogrešnapolitika naših vlasti premasusedima. Pogledajte kakvi suodnosi sa Hrvatskom, Bosnomi Hercegovinom, CrnomGorom. Uopšte nisu dobri.Naša scena itekako pogodujeekstremistima koji se svaki časpojavljuju i demonstrirajunekakav tobožnji patriotizam.To nije nikakav patriotizam, toje šovinizam —Velimirović, novoproglašeni svetac Srpske pravoslavnecrkve. Zašto? Zato što Nikolaj Velimirović ima u svojimspisima, posebno u knjizi Kroz tamnički prozor, izrazitoantisemitske i antizapadne stavove, on je protiv Evrope,protiv kulture i protiv Jevreja. A to je ono što je jakoprivlačno za ove ekstremne grupe. Mladić i Karadžićse mogu dobro povezati sa tim stvarima upravo zatošto su oni proizvod nacionalizma koji vlada poslednjihpetnaest, dvadeset godina. Teorija zavere, to jeste da ječitav svet protiv nas, ovde je još uvek jako popularna.Daću vam jedan primer koji je meni delovao vrlo šokantno.Nedavno je u izdanju izdavačke kuće B92 izašaostrip Vila Ajznera (Will Eisner), poznatog crtača,pod naslovom Zavera, gde on pokazuje kako su nastalizloglasni Protokoli sionskih mudraca i njihov uticaj dodana današnjeg. Svako ko to pročita mora se složiti daje to jedan od najstrašnijih falsifikata u ljudskoj istorijičije su posledice bile katastrofalne. Međutim, od 30 komentarakoji su se tim povodom pojavili na sajtu B92, u25 se govori da to nije falsifikat ili se kaže: “Možda je ifalsifikat, ali ono što tamo piše, sve je tačno“. To je samoposledica jednog prevlađujućeg modela mišljenja da susve tragedije i nesreće koje su nam se dogodile posledicaneke međunarodne zavere, da postoji neki međunarodnicentar, sionski mudraci, Jevreji, nazovite to kako hoćete,koji diriguje svetskom politikom. Dok god to bude tako,postojaće vrlo plodno tle za delovanje ekstremističkihorganizacija koje svoje programe grade upravo na teorijizavere i okupljaju široki sloj ljudi koji ne mogu da nađuobjašnjenje za sve ono što nam se dogodilo pa ga ondanalaze u nekoj svetskoj zaveri.

Razgovor: Žarko Korać i Filip Davidzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 5CIJELI SVIJET PROTIV SRBA– Žarko Korać: Devedesetih godina i za vreme ratovateorija zavere je kod nas bila zvanična teorija. Mediji inajuglednije političke ličnosti Srbije su govorili da se Jugoslavijaraspala zato što su se Nemačka i Austrija, znači,sile koje su poražene u Drugom i Prvom svetskom ratu,dogovorile da je rasture, da nam se osvete. To je matricakoja i danas funkcioniše i ove ekstremističke grupe todovode do savršenstva. O tome pišu i novine poput Glasajavnosti i Kurira, stalno imate neke velike zavere. Onda setraži ko organizuje tu zaveru pa se dešava, što je naročitoopasno, da neofašističke i neonacističke grupe na svojimsajtovima daju adrese Jevreja koji žive u Srbiji. Među njimaneretko ima i onih koji nisu Jevreji, ali oni ih proglašavajuJevrejima. Sve je to posledica rehabilitacija kolaboracije izDrugog svetskog rata koja je započela dosta davno u Srbiji,već ranih devedesetih godina. Podsetio bih da je DejanMedaković, tadašnji predsednik Srpske akademije naukai umetnosti, objavio knjigu o sto najznačajnijih Srba međukoje je uvrstio i Milana Nedića, što je bilo prosto neverovatno.Zamislite šta bi se desilo kada bi se u Francuskojpojavila knjiga u kojoj bi među sto najznačajnjih Francuzabio uvršten i maršal Peten. Mislim da bi se Francuska okrenulanaopačke. U vreme dok je Koštunica bio premijer, uzgradi vlade su postavljene slike svih predsednika vlade,među njima je bio i Nedić. Mislim da je to urađeno samozbog toga da bi se Nedić pojavio na zidu. U zgradi SkupštineBeograda imamo slike svih gradonačelnika, među njima sepojavljuje i Dragi Jovanović koji je bio i upravnik logora naBanjici. Znači, zlikovac koji je posle rata i osuđen. Hoću dakažem da je rehabilitacija nacističke ideologije i saradnikaokupatora stvorila uslove da neonacističke grupe delujunormalno. Jer, ako rehabilitujete ljude koji su sarađivali saHitlerom, kakav je onda problem da legalno deluju grupekoje tvrde da Hitlerove ideje i nisu bile tako loše. Kod nasse dešava da direktor BIA-e (Bezbednosno informativneagencije Srbije) šalje buket cveća za godišnjicu smrti DražeMihailovića. To je šokantno! On je državni službenik. Koga je ovlastio da to radi, s kojim pravom, šta to znači? Dali to znači da BIA slavi Dražu? Niko na to nije reagovao.Normalno bi bilo da ga je premijer Cvetković ukorio, moždai smenio, ali on uopšte nije reagovao.RASISTIČKA I ANTISEMITSKA LITERATURADa li je u Srbiji zabranjeno djelovanje fašističkih i nacističkihorganizacija kao što je to slučaj u normalnimevropskim zemljama?– Filip David: To nije sasvim jasno. I ne samo to, nije jasnoni da li je zabranjena literatura koja podstiče na rasizam,antisemitizam, etničku netolerantnost. Pre nekoliko godinanapravio sam spisak od preko stotinu knjiga sa izrazito nacističkom,antisemitskom i rasističkom sadržinom. Većinatih knjiga prvi put je objavljena za vreme Drugog svetskograta, za vreme kolaboracionističkog režima i čuvene antijevrejskei antimasonske izložbe 1942. godine. Te knjigese ponovo štampaju. Savez jevrejskih opština je više putatražio da se ta vrsta “literature“ zabrani jer rasistička i antisemitskapropaganda nije dozvoljena po našem ustavu ipo našim zakonima. Do dana današnjeg nema odgovora.Poslednji put je tražena zabrana knjige Kraljevstvo Hazara,to je zapravo hrestomatija svih tih tekstova. Autor je iz svihtih stotinjak knjiga, koje sam spomenuo, pokupio najzapaljivija,najodvratnija i najgora mesta i objavio na 450strana. Savez jevrejskih opština je tražio zabranu te knjigeu novembru prošle godine. Opet nema odgovora, a onase i dandanas može videti u izlozima knjižara. Mi imamopravosuđe koje je vrlo problematično. Poništavaju se presudepripadnicima ekstremističkih organizacija. Poslednjiprimer je poništavanje presude Goranu Davidoviću, vođiŽarko Korać — DejanMedaković, nekada predsednikSrpske akademije nauka iumetnosti, objavio je knjiguo sto najznačajnijih Srbameđu koje je uvrstio i MilanaNedića, što je bilo prostoneverovatno. U vreme dokje Koštunica bio premijer, uzgradi vlade su postavljeneslike svih predsednika vlade,među njima je bio i Nedić —neonacističke organizacije Nacionalni stroj,zato što je ona pisana latinicom, a on tražida se piše samo ćirilicom. Kao, ne razumelatinicu! On je pobegao u Italiju i, evo, dodana današnjeg nije izručen. Ima se utisakda je i sama vlast zbunjena i da ne zna štada radi. Verovatno misli da je najbolje da seništa ne preduzima i da stvari ostanu onakvekakve su, ali to je vrlo opasno.– Žarko Korać: Zanimljivo je da policija nijeoduzela pasoš Goranu Davidoviću, iako jeon bio pod istragom, a to je inače standardnaprocedura da lice koje je pod istragom ne bipobeglo u inostranstvo.BORBA ZA GLASOVENACIONALISTAČini se da pripadnici ekstremne desnicedjeluju na neki način kao udarne grupeprotiv aktivista za ljudska prava.– Filip David: To je bilo očevidno za vremeMiloševićevog režima. Te udarne grupe su bile pod totalnomkontrolom policije. Iz redova navijača uzimali su se mladići,koji su bili fizički najspremniji, da se obračunaju sa demonstrantima.Toga ima i sada. Mi nemamo jasan uvid šta se tudogađa, da li se policija očistila od takvih elemenata ili ihi dalje koristi u neke slične svrhe. Rekao bih da ekstremističkimgrupama pogoduje i pogrešna politika naših vlastiprema susedima. Pogledajte kakvi su odnosi sa Hrvatskom,Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom. Uopšte nisu dobri.Kada sve to sklopite, vidite da naša scena itekako pogodujeekstremistima koji se svaki čas pojavljuju i demonstriraju nekakavsvoj tobožnji patriotizam. To nije nikakav patriotizam,to je ustvari šovinizam koji nas je i doveo do ove situacije ukojoj smo sada. Ali ne treba se zavaravati, ako nema jasnepolitike prema takvim grupama, neke loše stvari, koje sunam se dogodile, mogu se opet dogoditi.Gospodine Korać, kako biste vi okarakterisali odnos sadašnjevlasti u Srbiji prema ekstremnoj desnici?– Žarko Korać: U Srbiji se vodi mrtva trka ko će da dobijeviše tih, takozvanih nacionalističkih glasova. Potpuno je jasnoda Boris Tadić računa na te glasove. Njegov ministar spoljnihposlova Vuk Jeremić uspeo je da svojim izjavama temeljnopokvari odnose u regionu. Prema istraživanju javnog mnijenja,on je upravo zbog takvog ponašanja druga najpopularnijaličnost u Srbiji. Odnosi u regionu su pokvareni zato što sevladajuća garnitura u Srbiji bori za nacionalističke glasoveda bi sačuvala vlast. Moram da kažem da to radi i Boris Tadić.Ne može se drugačije shvatiti njegova poseta Palama iotvaranje škole koja nosi naziv Srbija. Neko je opravdanoupitao kako bi Srbija reagovala kada bi mađarski predsednikdošao u Suboticu i otvorio školu koja se zove Mađarska. Uatmosferi borbe za nacionalističke glasove nije popularnosuprostavljati se ekstremističkim grupama i zato se one tolerišu.Suprotstavljanje njima otvorilo bi pitanje takozvanenacionalističke legitimacije koja se ovde neprekidno izdaje,neprekidno proverava. Jedni se njima ne suprotstavljaju zatošto se s njima slažu, drugi, koji se ne slažu, ćute, a oni koji suna vlasti smatraju da otvoreno suprotstavljanje tim grupamane bi bilo ni popularno ni poželjno jer se smatra da te grupicegovore ono što većina ljudi misli. Njima se suprotstavlja malibroj ljudi, a ti ljudi su onda predmet njihovog ismevanja i njihovihnapada. Glavne su im mete nekoliko žena koje se boreza ljudska prava. Oni dolaze pred zgrade u kojima se te ženei njihove institucije nalaze, prete im, a po internet forumimao njima govore najstrašnije stvari. Zbog takve atmosfere rekaobih da se te organizacije u Srbiji osećaju kao kod kuće.Prođite Beogradom, svuda se prodaju majice sa likom RatkaMladića i Radovana Karadžića pa se ondasmatra potpuno normalnim kad neko obučetakvu majicu i viče “Ratko Mladić heroj“. Jane vidim da će Srbija skoro izići na kraj s timgrupama. Mogu samo boga da molim da tegrupe ne porastu, da ne budu mnogo veće,jer one imaju idealne uslove za rast.BIRAČKO TIJELO IDE UDESNOPripadnici desnice su uglavnom mladiljudi. Iz kojih društvenih slojeva se oniregrutuju?– Žarko Korać: Sada imate generacije kojesu odrasle krajem osamdesetih i devedesetihgodina. Za njih postoji samo jedan pravipokret otpora u Drugom svetskom ratu uSrbiji, a to je pokret Draže Mihailovića. OniŽarko Korać — Mladi neznaju da postoji drugaistina osim one da su se Srbižrtvovali, da su napravilidve Jugoslavije, da su obaputa izdani, poklani, da ih jeizdao Zapad, bombardovaoNATO pakt da bi im oduzeoKosovo, da su Albanci favoritizapadnih zemalja, da Srbe svimrze, da ih jedino podržavajupravoslavne zemlje Grčkai Rusija. To je njihovweltanschauung, pogledna svet —nikad nisu čuli za alternativu. U svojim udžbenicima oninisu mogli ništa pročitati o Josipu Brozu. Oni ne znaju ni koje bio Josip Broz. Njih su učili da je partizanski pokret biokomunistički puč, da partizani nisu ništa drugo radili negoubijali ljude, da su, kad su došli na vlast, pobili sve što jevredelo u Srbiji i onda zaveli gvozdenu diktaturu. Tu pričuimate manje-više u većini medija u Srbiji. Jedan nedeljnikje izašao sa naslovom Ko je pobedio u Drugom svetskomratu. Ne postoji novina u Evropi koja bi to mogla imati nanaslovnoj strani. Srbija nema predsednika države koji ćekao Mesić da kaže da je Bleiburg ustaški dernek. Kada suekstremisti na Pravnom fakultetu u Beogradu organizovalitribinu o Srebenici na kojoj se slavio Mladić, a o zločinu uSrebrenici se govorilo kao o briljantnoj vojnoj operaciji, Tadićje rekao da svako ima pravo da izrazi svoje mišljenje. Pa,to nije baš sasvim tačno. To nije definicija demokratije. Mladiljude danas vide šovinizam kao jedini mogući pogled. To jeono što je šokantno. Ali, nisu oni za to krivi, oni su odrasliu atmosferi gde su svako veče na televiziji gledali leševe.Podsetio bih vas da je 1991. direktorka Muzeja primenjenihumetnosti u Beogradu organizovala izložbu koja je trebaloda prikaže mrtve Srbe u Vukovaru. Izložene su fotografijeleševa u najstrašnijem stanju, teško je reći šta je bilo natim fotografijama, da li su to bili Srbi ili Hrvati, to su samobili masakrirani i raskomadani leševi. Onda su počeli da iosnovne škole vode na tu izložbu, sve dok se nas nekolikopsihologa nije pubunilo i protestovalo. Sa starijim ljudima,koji su šovinisti, vi još i možete da vodite razgovor, oni ćevam reći: “A, ti si taj koji braniš partizanski pokret, sram tebilo“, ali oni znaju da postoji i drugačije gledište i da je onolegitimno. Ovi mladi, međutim, ne znaju da postoji drugaistina osim one da su se Srbi žrtvovali, da su napravili dveJugoslavije, da su oba puta izdani, da su poklani, da ih jeizdao Zapad, da ih je bombardovao NATO pakt, da bi imoduzeo Kosovo, da su Albanci favoriti zapadnih zemalja, daSrbe svi mrze, da ih jedino podržavaju pravoslavne zemljeGrčka i Rusija, i tako dalje. To je njihov weltanschauung,pogled na svet. Mislim da se varaju oni koji misle da će seto brzo promeniti. Nažalost, mi sada trpimo posledice haosai ratova. Dolaze generacije koje su odrasle u toj atmosferi iproći će mnogo godina dok se Srbija normalizuje. Ako steme dobro shvatili, ja smatram da se naše biračko telo opasnopomera u desno.APATIJA INTELEKTUALACA– Filip David: Ranije, kad bi krenula kolona iz Studentskoggrada, uvek ste očekivali da to studenti ustaju u odbranudemokratskih principa, u odbranu neke istine, pravde, adanas će oni krenuti jedino u odbranu nekog lažnog patriotizma.To je činjenica. Zašto je to tako? Veliki brojstudenata su deca izbeglica koja su živela i još uvek žive uužasnim uslovima, negde na periferiji Beograda i drugihgradova, i oni su puni ogorčenja. To ogorčenje oni iskazujuprotestom protiv Zapada. Ta situacija će potrajati duževreme i teško je reći šta će se iz toga izroditi, posebno akodođe do zategnutih odnosa, do podela, do pojačanih tenzija,tim pre što je naša intelektualna javnost, ne bih rekao niravnodušna, ona jednostavno u ovom trenutku ne postoji.Za vreme Miloševića postojao je Beogradski krug, koji jeokupljao 300-400 ljudi koji su se opirali tom režimu, bilesu one velike demonstracije koje su trajale više meseci.Sada je zavladalo mrtvilo, kao da nam je svega dosta, kaoda se očekuje da neko drugi rešava naše probleme. Mnogiljudi više ni u šta ne veruju, jednostavno se prepuštajudogađajima da ih nose onako kako ih nose.

Kolumnazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 6TranzicijskadispozicijaNi simo ni tamo.Ne idem, ali nisamni došao. Ne znamzapravo gdje sam, alisigurno nisam tu, a nitamo, jer ne odlazim.Pa gdje sam? Ne znam,dolazim, pa ćemovidjeti kad dođem. Toje naša priča, iako nesasvim i samo našaNenad PerkovićKad su novinari ljetos plasiralipatku o odlasku premijerke,Jadranka Kosor demantiralaih je zanimljivom izjavom.– Zar vam ja izgledam kao netko tkoodlazi? Ja tek dolazim. – kazala je uzsmiješak samopouzdanja.I dok je većina normalnih građanapodigla obrvu; opa!, lijepo im je to rekla,vidiš ti..., s ruba Čudne Šume pogled jedonekle drugačiji. Ne odlazim, okej, uredu, jasno i glasno, ali: tek dolazim? Dovraga, pa gdje je? Tko je onda ovdje? Ivoje otišao, Jadranka dolazi, tko je ovdje,sada? E, tu sam se prestrašio. Tko vodidržavu? Ima li uopće u ovoj zemlji ikogatko je na svom mjestu?Tranzitna postaja Zapravo nezamjeram predsjednici vlade retoričkikalambur i želju za efektom niti mi jenamjera cjepidlačiti oko njezine izjave,stvar mi je, osim što sam se zaista i iskrenolecnuo tada, zanimljiva radi toga što jetom izjavom ocrtala opće stanje vječnetranzicije, zapravo stanje ove nacije. Toje naša priča. Ni simo ni tamo. Ne idem,ali nisam ni došao. Ne znam zapravo gdjesam, ali sigurno nisam tu, a ni tamo, jer neodlazim. Pa gdje sam? Ne znam, dolazim,— U nas se sprema utrkaza predsjednika države,a od najozbiljnijegkandidata dobijemoslogan: “novapravednost”. Zarje poludio? Što fali“staroj” pravednosti? —pa ćemo vidjeti kad dođem. Toje naša priča, iako ne sasvim ine samo naša.Skoro pet desetljeća socijalizmabilo je stanje tranzicijeprema savršenstvu komunizma,čitava kršćanskaera nije bila drugo, a i još je,nego tranzicija prema otkrivenju,odnosno prema nekakvomeshatološkom razrješenjumučnog stanja povijesti, iu tom za narode vjekovnom,a za pojedince “cjeloživotnom” stanjuiščekivanja, zaista nam ne bi loše došlomalo zen budizma. Da netko, naime,bude sada i ovdje. I po mogućnosti da,koliko je to moguće sabrano, prihvati iodradi svoju ulogu kakva jest. Taj netko,izgleda, nije na vidiku i stanje se samopogoršava. Nobela za mir je dobio čovjekkoji je tek izrazio mutnu i ničim bog znakako potkrijepljenu nadu za neku budućumoguću mirnu situaciju dok istovremenokao vrhovni zapovjednik vodi dva napadačkarata. Isto tako je tih pet norveškihzgubidana iz tog odbora koji očito gubikompas, a time i kredibilitet, moglo dodijelitimilijun eura bilo kojoj venecuelanskojmiss svijeta. One su zagovornicesvjetskog mira bez premca. Ili Putinu. Onje vratio nadu Rusima, karizmatičan je,sigurno je silni zagovornik svjetskog mirau knjizi koju je napisao, a tjekom dugei bogate karijere je napao barem jednudržavu manje od Amerikanaca.U nas se sprema utrka za predsjednikadržave, a od najozbiljnijeg kandidata dobijemoslogan: “nova pravednost”. Zar jepoludio? Što fali “staroj” pravednosti?Zar pravednost nije pravednost, uvijekista? Ili je pravednost perilica, pa kadstara više ne valja, on će nam donijetinovu? Nitko više ni da trepne na takvebedastoće, kao da nitko više nije pribran,kao da nitko nije ni sada ni ovdje.Izbezumljeni (politički) potrošači, očitopod utjecajem marketinških genijalacapoput ovih koji su savjetovali Josipovića,pretvorili su ikakav sada i ovdje u nekakavodmah i sve. To postaje moto čitavihgeneracija. Hoću odmah i hoću sve, apotpuno je nevažno kako.— I zato mi je ta izjavapremijerke zazvučalasuludo. Tek dolazi? Dosto đavola, Jadranka,pa tko je onda ovdje!?Tko vodi državu? Imali uopće u ovoj zemljiikoga tko je na svommjestu? —stvar samo u tome da samo mislimo kakosmo nešto lukavo smislili. Taj kozmičkizakon žele zaobići jedino bedaci. Kakoonda shvatiti poruku da premijerka tekdolazi? Je li diskretno i ispotiha zaistazapočela s nekakvim čišćenjem, kako toizgleda u javnosti? Ili je stvar pukla bašzato što je nema, pa više nema tko pridržavatilopovske ljestve?U svijetu u kojem ne živimo, jer nitkonije ni sada ni ovdje, ali po kojem se ipaknekako muvamo u nekakvom obliku egzistencije,sve je na odgodu, kao kakavkredit, sve je dolazeće, kao proročanstvoi nitko nije gdje želi biti, a pogotovo negdje bi trebao biti. I nitko nije što jest,već nešto drugo. Zapovjednik rata u dvijezemlje je mirotvorac; predsjednički kandidatjedne države u problemima nastupakao prodavač (ideoloških?) vešmašina namalo; premijerka je u nekoj ezoteričnojdislokaciji i najavljuje dolazak, osuđenikriminalci su korisnici sinekura, a huljei lupeži raznih profila su parničari zboguvrede časti. I to je stvarno prestalo bitičudno, s obzirom u kakvom svijetu živimo.Prizor je to pred kojim bi Boschi Bruegel zastali i češkali se iza uha unevjerici. Treba li dalje? Alpski narodtraži teritorijalno more, arapske zemljegrade skijališta u pustinji, a znanstvenicis vodenog planeta bombardiranjem Mjesecatraže – vodu...Pa kad čovjek malo pogleda u tom svjetluna stvari, zaista i nije nikakvo čudo štonitko ne želi, uključujući i Jadranku, bitiovdje. Ne sada....Ceh kod kozmičkog šankeraI zato mi je ta izjava premijerke zazvučalasuludo. Tek dolazi? Do sto đavola,Jadranka, pa tko je onda ovdje!? Tim priješto se u međuvremenu počelo nešto i događati.Svi smo znali, i svi znamo već godinamada javašluk i lopovluk ne mogutrajati dovijeka, da trula vreća korupcijekad tad mora početi pucati po šavovima,već po prirodi stvari, po prirodi vlastitetrulosti, i da sve što smo bez razmišljanjatako pohlepno požderali sad treba i platiti.I to platiti (opet) bez razmišljanja, jer sadje uzalud razmišljati, nitko još nije smisliokako se izvući od naplate duga, uvijek je

Kolumnazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 7Ekonomska uspješnost,blagostanje i održivostPolitike bi moraleimati za cilj nepovećanje brutodomaćeg proizvoda,već povećanjeblagostanja, moralebi imati u središtusocijalne vrijednostii zbiljski djelovati ukorist onoga što jevažno za građaneBiserka Cvjetičanin— već dugo isve intenzivnijepostavljaju se pitanjao primjerenostisadašnjih mjerilaekonomskeuspješnosti, osobitoonih zasnovanih napokazateljima brutodomaćeg proizvodakoji su utvrđivani irazvijani tridesetihgodina prošlogstoljeća —Uposljednje vrijeme brojni, osobitoelektronički, mediji u svijetui kod nas pisali su o inicijativifrancuskog predsjednika NicolasaSarkozyja da se promijeni način izračunavanjabruto domaćeg proizvoda. Nasuprotkultu brojki i kultu tržišta kojima semjeri razvoj i napredak neke zemlje, ističumediji, predsjednik Sarkozy traži nove kriterijei indikatore koji bi ukazivali na blagostanjeneke zemlje. Doista, već dugo isve intenzivnije postavljaju se pitanja oprimjerenosti sadašnjih mjerila ekonomskeuspješnosti, osobito onih zasnovanih na pokazateljimabruto domaćeg proizvoda kojisu utvrđivani i razvijani tridesetih godinaprošlog stoljeća. Stavljanje pod upitnikovih brojčanih pokazatelja uzrokovanoje velikim i brzim promjenama koje suse zbile u strukturi suvremenih društavai koje su istakle njihovu upitnu valjanostkao mjerila socijalnog blagostanja te održivogekonomskog, ekološkog i socijalnograzvoja. Dok “kulturni sektor nastavljas mučenjem svojih mozgova o vlastitomdoprinosu bruto domaćem proizvodu kontinenatai zemalja, pokušavajući identificiratisličnosti i razlike između zanata ikulturnih i kreativnih industrija na pomaloakademski način”, kao što konstatirapredsjednik Fondacije Interarts EduardMiralles, u isto vrijeme Nicolas Sarkozy,nezadovoljan sadašnjim stanjem vođenjastatistika o ekonomiji i društvu, osobito okvaliteti života, osniva međunarodnu komisijuza mjerenje ekonomske uspješnostii društvenog napretka (Commission pourla mesure des performances économiqueset du progrès social) kojom predsjeda nobelovacJoseph Stiglitz.Zašto novi pokazatelji razvijenostiVrijednosti društva doživljavajupromjene. Čak ako su degradacijaokoliša i iscrpljivanje prirodnih izvora prijepedesetak godina bili podjednako važni kaodanas, tim se problemima manje bavilo,a njihov utjecaj na mjerenje ekonomskeuspješnosti ili ekonomskog blagostanja gotovonije bio prepoznat. Zadaća je međunarodnekomisije utvrditi ograničenja brutodomaćeg proizvoda kao indikatoraekonomske uspješnostii socijalnog napretka, istražitialternativne pokazatelje napretka,odnosno prezentiratii analizirati dodatne i komplementarnepodatke/informacijeda bi se dobila pertinentnijaslika socijalnog napretka i istaklinovi indikatori kojima bi seobjektivnije mjerili uspjeh i blagostanjeneke zemlje. Konačno,komisiji je zadaća evaluiratiizvedivost novih instrumenatamjerenja. Članovi komisije susvjetski priznati stručnjaci s pojedinihsveučilišta i iz vladinihi međuvladinih organizacija,kao na primjer, Amartya Sens Harvarda i Jean-Paul Fitoussi, iz pariškogInstituta za političke studije. Rad komisijenije ograničen na Francusku niti samo narazvijene zemlje, već će se njezini rezultatikontinuirano objavljivati kako bi ih sve zainteresiranezemlje ili grupe zemalja moglekoristiti i dalje razvijati.Komisija je osnovana u veljači 2008. iosamnaest mjeseci kasnije počela je objavljivatiprva razmišljanja i preliminarne zaključkekoji su pobudili znatan interes usvijetu, što nije čudno jer je riječ o novimmjerilima koji bi trebali vrednovati očuvanjeokoliša, prednosti slobodnog vremena,kvalitetu javnih usluga i druge kategorijekoje pokazuju kako se uistinu živi. Brutodomaći proizvod govori o bogatstvu nekezemlje, ali ne i o raspodjeli tog bogatstvaunutar te zemlje, što znači da bruto domaćiproizvod po stanovniku može rasti,a istodobno može rasti i broj siromašnih.Moto je članova komisije da je došlo vrijeme“da se s mjerenja proizvodnje prijeđena mjerenje blagostanja”. U studiji o ponovnoistraženom mjerenju (Mesure desperfomances économiques et du progrèssocial réexaminée, 2009.) konstatirali suda je bruto domaći proizvod neprecizan inedostatan indikator kada je riječ o blagostanjupojedinca i društva, uvjetima života,zaštiti zdravlja ljudi, društvenim nejednakostima,da se često (osobito u sektorujavnih usluga) ulaganje više mjeri od proizvodnje,da ne postoji korelacija izmeđutzv. “bruto domaćeg proizvoda per capita”i onoga što se događa većini građana, daje usporedba sličnih fenomena u različitimzemljama često arbitrarna, da metodemjerenja stvari imaju evidentan utjecaj nanačin na koji se te stvari razvijaju, ukratko,da su dvije velike teme od interesa za javnomnijenje – blagostanje i održivost – neizmjernodaleko “od poroka i vrlina magičneformule” koju se naziva bruto domaćimproizvodom. Naročito, uzme li se u obzirda bruto domaći proizvod ne pokazujekako stanovnici neke zemlje percipirajukvalitetu života u njoj, kako percipirajuuobičajena, tradicionalna mjerila velikihsocioekonomskih varijabli kao što su rast,inflacija, nezaposlenost. Navedimo ovdjepodatak da i Europska komisija drži da jebruto domaći proizvod kao mjerilo odvišeograničen da bi se na njemu mogla temeljitijavna rasprava o razvojnoj politici.Konceptualni pristupi Napredakistraživanja u mnogim disciplinamaomogućuje uspostavljanje novih indikatorablagostanja koji bi mogli integrirati nekedo sada neuključene aspekte, kao što su,na primjer, društveni odnosi. Veliki napredaku tom pravcu bilo je uspostavljanjeIndeksa društvenog razvoja (HDI) 1990.koji Program UN za razvoj izdaje svakegodine i koji daje širi uvid u kvalitetu životau nekoj zemlji (dužina života, obrazovanoststanovništva itd.). Studija komisije produbljujepristup. Naglašavajući važnost putaod mjerenja tržišne ekonomske aktivnostido mjerenja ekonomskog blagostanja ivodeći računa o inovacijama u evaluacijiblagostanja, komisija nastoji prevladati jednostavnonabrajanje faktora koji djeluju naindividualno i socijalno blagostanje te istražujekvantitativna mjerila ključnih faktora“koji čine život dostojnim da ga se živi, bezograničenja na čisto materijalni aspekt”.Konceptualni pristupi mjerenju kvaliteteživota (subjektivne i objektivne karakteristikekoje određuju kvalitetu života, sudjelovanjeu političkom životu, društvene veze,itd.) ističu važnost međuovisnosti različitihdimenzija kvalitete života (obrazovanjei zdravlje, na primjer). Neke ekonomskereforme, ostvarene tijekom posljednjihnekoliko godina, bez sumnje su povećalebruto domaći proizvod , ali su neospornoimale i negativne učinke na druge dimenzijekvalitete života. S pravom postoji bojazanda uobičajena, tradicionalna mjerila predstavljajurizik da naša društva evoluiraju ukrivom pravcu, što može biti, kao što pokazujesadašnja kriza, generator socijalnetjeskobe i degradacije blagostanja.U pogledu održivog razvoja, postojebrojni pokušaji elaboracije indikatora,štoviše obilje mjerila, ali kao što naglašavastudija, različiti indikatori emitirajudivergentne poruke o doprinosu različitihzemalja svjetskoj održivosti. Iz toga proizlazizbunjenost i javnog mnijenja i onihkoji odlučuju – na koje se indikatore valjakoncentrirati i koji su prioriteti za budućnost?S obzirom da neki pristupi ujedinjuju,pod istom brojkom, sadašnje blagostanjei njegovu održivost, studija zagovara razdvajanjenjihovih evaluacija te uključivanjezanemarenih aspekata održivosti: njezinuhumanu i socijalnu dimenziju.Važnost javnih politika Ustudiji se konstatira da su javne politikekoje se provode, često pod utjecajem statističkihanaliza čimbenika koji određuju rasti ekonomsku uspješnost; međutim, zaključcikoje se izvlači iz tih statističkih analizamogu biti iskrivljeni, ukoliko su to i samamjerila. “Ukoliko su mjerila manjkava,onda se i odluke mogu pokazati neprihvatljivima.”Politike bi morale imati za cilj nepovećanje bruto domaćeg proizvoda, većpovećanje blagostanja, morale bi imati usredištu socijalne vrijednosti i zbiljski djelovatiu korist onoga što je važno za građane.To je krucijalno određenje kojim seu prvi plan stavlja uloga obrazovne, znanstvenei kulturne politike.

ANARHO SCENAzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 8S Markom Strpićem, osnivačem i glavnim urednikom izdavačke kuće Što čitaš? razgovaramoo tome kako je ključno shvatiti da nas nitko neće osloboditi ili stvoriti bolje društvene uvjete,odnosno, “ili ćemo to učiniti sami, ili promjena neće biti.”RAZGOVOR: Marko StrpićBudućnost nije u saboruSuzana MarjanićNedavno je najavljeno kako je slobodarskaknjižnica “Roko i Cicibela” nakon ljetnestanke opet otvorena. O kakvom je tipuknjižnice riječ te zašto nema članarine,što je, naravno, za svaku pohvalu. Naime,sjećam se kako se nekoć, prije dvadesetaki više godina, članarine u gradskim knjižnicamaisto tako nisu plaćale.– Knjižnica i čitaonica nastavak je sličnihprojekata od sredine devedesetih pa svedo danas, a koji su djelovali u Zagrebu kaoautonomni slobodarski prostori. Zapravoje riječ o pokušaju da se što više literatureučini dostupnom pa tako i teme koje seprovlače kroz tu literaturu, od raznih anarhističkihteorijskih tekstova, do prakse, ali iumjetnosti, kulture, supkultura, književnosti.S druge strane, riječ je o prostoru kojise nalazi u centru grada (Frankopanska 1)i već sama lokacija literaturu čini dostupnom,a kava i čaj su tu tek kao navika kojaprati mjesta na kojima se najčešće družimo.Uostalom, knjižnice bi trebale biti mjestosusreta i razgovora, a ne tek servis za posudbuknjiga. To je ono što nedostaje kodnas – društveni centri koji nemaju komercijalnisadržaj i karakter i koji nude neštoviše od standardne zabave. Naravno, sve bito trebalo biti besplatno pa je tako i ono što“Roko i Cicibela” nudi besplatno.ANARHIJA, SLOBODARSTVOPRIJATELJSTVA = LJUBAVIZašto na web-stranici svoje izdavačkekuće Što čitaš? rabite češće pojam “slobodarski”od pojma “anarhistički”? Moždazbog većinskoga zazora prema bilo kakvojvrsti anarhizma?– Ne, već zato jer jedan i drugi pojam imajuisto značenje od svog nastanka. Što se tičesamog naziva anarhizam, pojavljuje se unaslovima dosta naših knjiga, a upravo tobavljenje anarhizmom (ili slobodarstvom)na drugačiji način doprinosi i shvaćanjupravog značenja termina poput “anarhizam”ili “anarhija”.Najnoviji izdavački poduhvat odnosi se naobjavljivanje knjige Redefiniranje našihodnosa - smjernice za odgovorne otvoreneodnose Wendy-O Matik. O kakvomje modusu ljubavi riječ u shvaćanju spomenutespisateljice i aktivistice?– Moram napomenuti da je knjiga objavljenaprvenstveno zbog činjenice da je ovatema u potpunosti zapostavljena i prešućenakod nas, a upravo su temelji autoritarnogdruštva u kojem živimo zasnovanina našim osobnim odnosima, koji su temeljsvih ostalih odnosa. Dakle, u knjizi je riječo odnosima. Možemo ih zvati ljubavnima,no prvenstveno su prijateljski, a autoricase trudi odmaknuti od kategorizacije, jernaši odnosi ne moraju nužno biti spremljeniu određene ladice, kategoriziranii time određeni.U najkraćim crtama, ako pogledamona to kako stvar funkcionira s “uobičajenim”ljubavnim odnosima, brzo ćemodoći do zaključka da je monogamija tekpovršna slika stvarnog stanja. Preljubi,ljubomora, varanje, laganje, više partnerai partnerica... sve su to zapravo uobičajenestvari, a monogamija je tek norma koje sesvi deklarativno drže i krše je. Upravo utome leži problem – laganje, neiskrenost,skrivanje i ostale srodne radnje su temeljneodgovornih odnosa koji štete ljudima.Ne možete graditi društveni statusu postojećem sustavu i biti stvarnoaktivni po pitanju njegovog ukidanja,sustav to brzo prepoznaje i uklanjanepoželjne “elemente”Tu Wendy-O Matik vidi drugu mogućnosti kroz osobne primjere više ljudi razrađujeideju odgovornih odnosa, koji suotvoreni za sve mogućnosti, u kojima nemalaganja i skrivanja pa time niti “varanja”,a svaki naš odnos s jednom ili više osobastvar je otvorenog razgovora i dogovorate obostranog pristanka. Odgovorni odnosiznače upravo to – da brinemo jednio drugima, a ne samo o svojim potrebamate da smo prije svega prijatelji.Naravno, stvar je ipak daleko kompleksnijaod ovog jednostavnog odgovora, zbogčega smo i objavili knjigu kao početakrasprave i možda nove prakse.Nalazi li se koncept odgovornih otvorenihodnosa koje zastupa autorica u temeljuslobodarstva ili je pak riječ o odnosimakoji mogu biti zastupani samo kod nekihnositelja/ica slobodarskih koncepata?– Odgovorni i otvoreni odnosi su, kao štosam već rekao, temelj društvenih promjenakoje anarhisti i anarhistkinje žele ostvariti.Ne moramo se tu ograničiti na razgovoro ljubavnim odnosima, već je to temeljsvih društvenih odnosa. Bez toga samokopiramo postojeće modele društvenogponašanja i organizacije, čime se ponavljajugreške revolucija koje su se dogodileu prošlosti. Naravno, to ne znači da ćemopromjene postići isključivo promjenom usebi, već u suradnji s drugima, jer bez širedruštvene solidarnosti i zajedničkog djelovanjanikakvih pomaka neće biti.DAF i Što čitaš?Zanimljivo je da Zagreb, usprkos svimsvojim kulturnim ograničenjima i zastranjenjima,ima dvije izdavačke kućeposvećene anarhističkim publikacijama.U čemu je osnovna razlika između vašihpublikacija i onih koje objavljuje DAF?– Ne vidim neku posebnu razliku, čak dapače,sasvim dobro se nadopunjavamo,surađujemo i dogovaramo buduće aktivnosti.Možda smo se mi ipak malo više okrenulisuvremenim tekstovima, dok DAFstvarno dobro pokriva i neke od klasičnihanarhističkih tekstova koji nikada nisuobjavljeni kod nas, a važno je da DAFobjavljuje i knjige o umjetnosti, što mi dosada nismo radili niti imamo u planu. Naravno,to ne znači da smo strogo podijelilipodručja koja ćemo pokrivati, no takvi subili izdavački planovi i sasvim su se dobropoklopili.Kod nas je bilo izrazito malo izdanjaanarhističke tematike, a posljednjih dvjestotinjakgodina bogate produkcije u svijetućemo teško nadoknaditi s tek dvijeizdavačke kuće. Zapravo bi pitanje trebalobiti koliko nam još izdavačkih kuća iprojekata nedostaje zbog silne literaturekoju tek treba prevesti i objaviti. Ovo štosu do sada napravili DAF i Što čitaš? tekje kap u moru.MEDIJI O SLOBODARSKIMAKCIJAMA U GRČKOJNedavno ste izjavili kako smatrate da medijinekvalitetno prate situaciju u Grčkoj.Na koje su načine naše medijske kućeizvještavale o tim slobodarskim akcijama ismatrate li da je jedna takva sjajna akcijamoguća i u našoj u temelju nedemokratskojzemljici? Naime, dok su u grčkojsituaciji udruženim snagama nastupilianarhisti, studenti i radnici, odnosno,anarhistima su se pridružili studenti i radnici,je li moguće takvu akciju solidarnostiprovesti u ovim našim ne/prilikama?– Otkad je pažnju javnosti privukla pobunau Grčkoj, mnogo puta sam ponovioda oko toga što se tamo događa treba imatina umu okolnosti zbog kojih se sve to događa,povijest i kulturu, a najvažnije odsvega je da tu nije bila riječ o reakciji kojase dogodila kao neki prijelomni trenutak,već je riječ o pokretu koji se gradio krozpovijest i ono što se dogodilo u prosincuprošle godine bio je samo nastavak svihprijašnjih aktivnosti.Mislim da su mediji ovome pristupalisasvim površno, oslanjali su se, kao štonajčešće rade, na šture i površne agencijskevijesti, a malo je novinara koji uopće mogukvalitetno analizirati situaciju u svijetu ilinekom određenom području pa nije biloniti za očekivati da će do toga doći.Tu posebno treba istaknuti katastrofalnoizvještavanje jednog novinara javnetelevizije koji je u pokušaju da dođe dosenzacionalističkih snimki pokazao iznimnonepoznavanje situacije na terenu itime ugrozio prosvjednike, sebe i svojuekipu, a na kraju je sramotno loše izvještavaoo situaciji koju je slabo razumio.Mislim da je to ujedno i najbolji primjerna koji način nastaje većina vijesti koje primamo– tek kad je čovjek upoznat s nekomsituacijom, a vijesti govore nešto posvesuprotno, tek tada u potpunosti shvatimokoliko su informacije koje dobivamo zapravoviše dezinformacije i posve iskrivljenaslika. To je pogotovo izraženo kadasu u pitanju društveni sukobi koji težepromjeni sustava čiji su mediji sastavnidio i alat.DOMAĆI ANARHOSINDIKALISTIKoliko mi je poznato, mreža MASA jeosnovana u veljači prošle godine, a glavnaideja im je osnivanje anarhističkih sindikatau Hrvatskoj koji bi širili slobodarskiradnički pokret. Surađujete li s MASA-omi pratite li njihove akcije?– Nisam član neke anarhističke organizacije,a rad domaćih anarhosindikalistapratim, baš kao što pratim i sve ostalovezano uz anarhizam kod nas. Toga nijeizrazito mnogo, a MASA je tek jedna odinicijativa koje su se pojavile u pokušajutraženja mogućeg smjera za djelovanjepokreta.Obično se navodi kako u Hrvatskoj imajoš nekoliko anarhističkih grupacija. Okojim je grupacijama riječ?– Postoji više projekata i neformalnihgrupa koje djeluju kod nas pa tako u Splitudjeluje knjižnica i čitaonica Dislexia, kojaorganizira diskusije i video projekcije uklubu Kocka gdje su i smješteni. Tu jeknjižnica i čitaonica “Roko i Cicibela” uZagrebu, no o njoj sam već sve rekao, a uRijeci djeluje infoshop Škatula. Trenutnoizlazi svega jedan časopis koji možemonazvati anarhističkim, riječ je o dvomjesečnikuIspod pločnika, koji to i nije, jerponekad “preskoči” rok, no to niti nije tolikovažno koliko činjenica da opet postojipublikacija koja ima kontinuitet i koja setiska u većem broju primjeraka (trenutnanaklada je dvije tisuće).Postoje, naravno, i spomenute izdavačkekuće, Što čitaš? i DAF, a možemospomenuti i Anarhistički sajam knjiga kaovažnu manifestaciju koja svake godineokupi sve domaće projekte, ali i znatnošire od toga pa je sajam međunarodnogkaraktera.Kako komentirate MASA-inu kampanju“Stop represiji!” kojom nastoji pomoći,kako ističu, drugovima u Srbiji koji setrenutno nalaze u pritvoru pod sumnjomza “međunarodni terorizam”?– Nemam neki poseban komentar na to,riječ je o posve uobičajenoj praksi gdjese pokušava organizirati što više akcijasolidarnosti i izvršiti pritisak na vlast kakobi pustili zatvorene. U vremenima kadase kapital suočava s još jednom krizomi kada su društveni sukobi sve češći i izvjesniji,mislim da će, nažalost, ovakvihzatvaranja biti sve više pa onda i akcijasolidarnosti.

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 10DarwinovanajdražaživotinjaI 150 godinanakon prvog izdanja Postanka vrsta,u humanističkim krugovima je tvorac teorijeevolucije i dalje prisutniji i nezasluženoomražen krivnjom izvitoperena darvinizma,nego što je doista čitanSnježana HusićDa nam je svima po novčić za svaki spomen darvinizmakoji smo sami skrivili ili mu bili svjedocima,brzo bismo se obogatili. No da se zatimmoramo odreći po jednog novčića za svaki darvinizam izakojeg nije stajalo ni jedno jedino pročitano Darwinovodjelo, vjerojatno bismo se začas vratili na prosjački štap.Charles Robert Darwin (12. veljače 1809. – 19. travnja1882.) nije ni prvi niti posljednji kojemu je ime okaljao pridodani-izam i često mu osudio djela na skupljanje prašinena policama. Nije puko nagađanje: iz potrebe da vlastitojavno korištenje nekih Darwinovih termina potkrijepimpostojećim hrvatskim prijevodima, u jednoj zagrebačkojknjižnici posudila sam ljetos Putovanje jednog prirodoslovcaoko svijeta, u izdanju iz 1983. i u prijevodu KarleKunc i Stanka Miholića. Prije mene, nadobudan je netkoposudio dvosveščano djelo u veljači 2008., a prije nje ilinjega – u kolovozu 1997.Katalog propusta Osim u listiće s datumompriželjkivanog povrata Darwinove knjige, zaviri li se ukataloge hrvatskih knjižnica, mnoge će opet obuzeti nevjericapred pustoši koja tamo vlada. Prijevodi dovoljnopouzdano razotkrivaju koliko je nečije djelo doista zaživjelou određenoj nacionalnoj kulturi, shvaćenoj u smisluneke idealne misleće cjeline onkraj užeg kruga specijalista.Pa ako je suditi po tome, Darwin ovom dijelu svijeta nijebio naročito potreban. Možda su u prethodnom stoljećuovdašnji narodi pa makar i protiv svoje volje, bili tolikozaokupljeni ovom ili onom revolucijom, da se nisu stiglibaviti još i evolucijom. Ili su tako ustrajno i zagriženo, prikrivenoili javno, međusobno prebrojavali etnička krvnazrnca i nacionalne gene, da bi im engleski prirodoslovacpomrsio račune svojom hulničkom tvrdnjom o zajedničkompodrijetlu svega živog.No takva su prebrojavanja ipak znala biti manje pogubnanego 1940-ih i 1990-ih pa smo se dugo mogli oslanjatii jesmo se oslanjali na susjedske prijevode te ih za najvećidio 20. stoljeća moramo smatrati dijelom vlastita kulturnogprostora. Kad se srpski i hrvatski prijevodi Darwinovihdjela zbroje, prvi pretječu potonje za Autobiografiju,a hrvatski je prijevod Putovanja bio i svejugoslavenski.Ostatak se nažalost svodi na Postanak vrsta i Podrijetločovjeka, a tu hrvatski prijevodi kasne za srpskima čitavihpola stoljeća, i tko zna koliko bismo ih još čekali da namnije radišnosti i multidisciplinarne stručnosti Josipa Balabanića(Postanak 2000., a Podrijetlo 2007.). Hrvatski biolozi,povjesničari i filozofi znanosti sigurno čitaju Darwinovadjela u izvorniku, premda centralni elektronički katalogza prirodoslovlje, uključujući knjižnice zagrebačkogPrirodoslovno-matematičkog fakulteta, također spremaznatiželjnicima neka neugodna iznenađenja, a stanje nijemnogo bolje ni u knjižnici HAZU. Lako je od 2002. naovamo,otkako je najveći dio svega što je Charles Darwinikada napisao (a ne samo objavio!) dostupno u digitalnojzbirci darwin-online.org.uk, a prvih je petnaest od ukupnosedamnaest dosad objavljenih tomova sabranih pisamatakođer besplatno dostupno na www.darwinproject.ac.uk.Ali prije toga, gdje su hrvatski građani dovoljno potkovaniu engleskom mogli u domovini posuditi Izražavanjeosjećaja u čovjeka i životinja, ili Tvorbu biljnog humusadjelovanjem crva sa zapažanjima o njihovim navikama?Nigdje, osim ako nisu osobno poznavali prirodoslovca spristojnom kućnom bibliotekom.Time se vraćamo u krug specijalista, koji svaki za svojepodručje jesu temelj nacionalne kulture, ali ne bi smjeli bitičitavo njezino zdanje, posebice kada je riječ o djelu takoopćeljudski važnom kakvo je Darwinovo. Dotaknuvši seprisutnosti Darwina u hrvatskoj kulturi, drugi su mi bili naumu, a ne marljivi prirodoslovci: od umirovljenice koja jepročitala “sve” u mjesnoj knjižnici pa se zaželjela egzotičnijegi zahtjevnijeg štiva, preko državnog službenika kojise možda prerevno priprema za televizijski kviz znanja, doambiciozne srednjoškolke koja piše referat iz biologije.Darvinistička strašila U tako široko shvaćenomhrvatskom javnom i kulturnom prostoru, darvinizamje neusporedivo prisutniji od Darwina, i nerijetko se pritommisli na socijalni darvinizam pa i kad mu se zaboravi pridjenutioznaka “socijalnog”. A od njega zaziru sva dobronamjernabića koja uporno vjeruju ili se barem trse vjerovatiu solidarnost, toleranciju, socijalnu pravdu, održivi razvoj,brigu za druge, suvrsnike i inovrsnike, nesebičnu pomoć islično, mahom pojmove i tipove ponašanja koje bi ne samopobornici najcrnjeg socijalnog darvinizma, nego vjerojatnoi neki cinični evolucionisti učas proglasili tlapnjama naivacakoji još nisu shvatili kako svijet zapravo funkcionira, akoveć ne bedastoćama neprilagođenih zanovijetala, pravogdaveža u neizbježnoj i sveprisutnoj i pravednoj borbi zaopstanak, iz koje će kao zasluženi pobjednici izaći samonajjači.To je -izam prišio Darwinu. I kad od darvinizma ostanesamo -izam, a Darwinu se izgubi svaki trag, onda nećemookom trepnuti ni uho naćuliti kad se ime engleskog prirodoslovcaspomene u filmu Zavjera, što ga je 2001. režiraoFrank Pierson. Naslovna je zavjera nacistička i antisemitska,a film se temelji na povijesnim dokumentima: 20.siječnja 1942. u berlinskom predgrađu Wannsee održanje tajni sastanak petnaestorice visokih dužnosnika TrećegReicha. Cilj mu je bio nametnuti “konačno rješenježidovskog pitanja” kakvo je zamislio Hermann Göring,preko Reinharda Heydricha (Kenneth Branagh) i AdolfaEichmanna (Stanley Tucci). Svladavši kolebanje rijetkihprisutnih, Heydrich je ostvario istrebljivački naum te je,u ekraniziranoj varijanti, mogao zaključiti da će sudionicisastanka ostati “zapamćeni kao ljudi s vizijom, darom ivoljom da očiste ljudsku rasu u tako kratkom roku da bi isâm Charles Darwin bio zadivljen”.Ako išta, Charles Darwin bio bi zgađen, zgrožen i ogorčen.Poput filmskog Heydricha, mnogi su u posljednjih150 godina pročitali samo naslov najvažnijeg Darwinovogdjela, Postanak vrsta putem prirodnog odabira ili očuvanjepovlaštenih rasa u borbi za život, a onda pojedinim pojmovimaiz njega pridali značenja kakva su njima odgovarala,zaogrnuli se jednim časnim imenom i pod tom krinkompropovijedali ili činili ono čega se samouki prirodoslovacgrozio i protiv čega se htio boriti upravo svojom teorijomevolucije. Da je bilo koji nacist, nakon što se poput filmskogHeydricha busao u prsa svojim darvinizmom, posegnuo zaDarwinovim tekstovima, ne bi mu nikad više palo na pametkoristiti se imenom tog znanstvenika, čije bi knjige potomvjerojatno završile na nacističkoj lomači.Darwin je, naime, bio dijete svog vremena, koje se jošnapajalo na plemenitim osamnaestostoljetnim idejama

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 11napretka, jednakosti i bratstva svih ljudi pa je vjerovao umogućnost progresa čovječanstva i nadao mu se. Opstanakza njega nije ovisio samo o snazi, spretnosti, snalažljivosti,a još ga je manje zamišljao kao bespoštedni rat svih protivsviju; slučaj, puka sreća ili nesreća, izvanjske okolnosti nakoje vrsta i pojedinac ne mogu utjecati, također odlučujutko će preživjeti. Ali ako je zakon prirode nazadovanjejednako kao i napredovanje, izumiranje jednako kao irađanje, za ljude je Darwin čuvao vjeru u mogućnost dabudu bolji. Slomljene su bile mnoge grane na njegovu stabluživota, skiciranom prvi put 1837. na 36. stranici tajneevolucionističke bilježnice B, ali propali student medicinei nesuđeni teolog vjerovao je da ljudska grana može i trebadalje rasti i bujati. A razvoj u koji se Darwin uzdao trebaose dogoditi ne vulgarno shvaćenim prirodnim odabiromkoji će pomesti slabe i glupe, nego razvijanjem ljudskihpotencijala i svjesnim djelovanjem usmjerenim na boljitaksvakog ljudskog bića, a po mogućnosti i neljudskog.Ljepota u okrutnom svijetu Koliko godneke Darwinove formulacije takvih humanih ideala danaszvučale staromodno i nespretno, na mahove čak imperijalističkiantipatično, treba s jedne strane držati na umuda se on grozio mnogih učinaka kolonizacije, a posebnoistrebljenja čitavih plemena i naroda, i nije to nipošto smatraonužnim ishodom pravedne borbe za opstanak; s drugestrane, također, upravo je na tim i takvim idealima poniklo iono što je u njegovom djelu najaktualnije. Zanimljivo je dase, međutim, smještanje Darwinova lika i djela u povijesnukontingenciju nije svidjelo nekim evolucionistima kad je,1991., objavljena biografija Darwin Adriana Desmonda iJamesa Moorea. Nije im smetalo podsjećanje na nespretnerečenice koje su se lako mogle izvrnutei u opravdanjekolonijalizma; nije im moglo smetati isticanje abolicionističkih,protofeminističkih i antispecističkih Darwinovihuvjerenja, koja su sigurno otprije dobro poznavali; smetaloim je Desmondovo i Mooreovo tumačenje procesa koji jedoveo do uobličenja teorije evolucije, ali i same teorije,kao povijesno uvjetovanih.Da je Darwin kao privatna osoba imao svoju povijest,koju je vrijedilo istražiti i ispisati utoliko što je bio genijalanum, o tome nije bilo dvojbe; no inzistiranje na povijesnostinjegova čeda nekim je znanstvenicima zvučalo poput huljenja,jer je prijetilo da će poljuljati status teorije evolucijekao vječne objave. Iza rogoborenja dijela znanstvenezajednice na Desmondovu i Mooreovu biografiju stajaloje, naime, shvaćanje da je teorija evolucije nešto tako samorazumljivoi samostojno da se do nje kad-tad moralodoći, a time i poimanje znanosti kao pukog knjigovodstvaprirode, a ne kreativne ljudske djelatnosti. Kad se evolucijurazumijeva kao nešto što jednostavno jest po sebi i za sebepa je bilo samo pitanje hoće li prije ili poslije ovaj ili onajna nju nabasati i objaviti je ostatku svijeta, umanjuju se utome autorske zasluge i kreativni ulog istog onog Darwinau čiju se genijalnost kunu i takvi prirodoslovni knjigovođe.Kao da evolucionizam oduvijek leži u prirodi spreman zauporabu, a ne na stranicama Postanka vrsta koje su ugledalesvjetlo dana 22. studenog 1859. godine.Kad se životinje zaljube Takav će esencijalističkistav biti pritom često potkrijepljen činjenicomda je vlastitu teoriju prirodnog odabira istodobno i posveneovisno uobličio i Alfred Russel Wallace. No, s godinamasu neslaganja između Darwina i Wallacea bila sve veća, takoda je potonji, uza sve uvažavanje nekih njegovih postavki,podvrgnut kritici u Podrijetlu čovjeka i odabiru ovisnom ospolu. Glavni prijepor između prve dvojice pravih evolucionistaticao se velike uloge spolnog odabira u evoluciji,kakvu mu je Darwin pripisivao, a Wallace nije bio spremanpriznati je bez zadrške. Darwin je, naime, primijetio daneke životinjske značajke i ponašanja mogu biti i štetni zajedinke te se ne mogu podvesti pod prilagodbu uvjetima uokolišu, obranu, izbjegavanje neprijatelja i slično. Time seopstanak pokazao kao složen pojam, koji nadilazi pojedincate ne uključuje samo sredstva, ponekad i okrutna, sebičneborbe za vlastiti život. Tako je ljepota ušla u Darwinov svijet,obojila ga čudesnim ukrasima i preplavila zaljubljenimpjevom. Pa ako se cinici i zločinci već žele skrivati i legitimitettražiti od nekog evolucionista, onda bi im Wallacemogao biti malo manje dalek od Darwina, premda bi se i učitanju Wallaceovih djela opet zagrcnuli nad sveobuhvatnimčovjekoljubljem, posve nespojivim s njihovim nakaradnim,upravo opsceno redukcionističkim i u teoriji evolucije zapravoneutemeljenim shvaćanjem borbe za opstanak kaonasilja nad suvrsnicima i inovrsnicima.Živa bića nisu za Darwina bila samo narogušeni i vječnogladni ratnici. Darwinova životinja također je estetsko izaljubljivo biće, spremno na svakakve ludorije u udvaranju.A kad se estetika i spolnost umiješaju, svijet postajećudljivo, ponekad vrlo zabavno mjesto, gdje pobjedu neodnose uvijek snagatori, nasilnici i cinici. No za uspjehneće možda biti dovoljne ni ljepota i vrhunska umjetničkaizvedba. Nastojeći shvatiti bića u složenosti njihovih nagona,želja i potreba, kao i u složenosti mehanizama kojimaih ostvaruju, Darwin je ljudsku životinju najviše cijeniokad bi pokazala da je moralna, i upravo je takvoj davaonajveće izglede za opstanak. Od svih ljudskih prilagodbikoje omogućavaju nimalo lako preživljavanje, upravo jemoral za Darwina bio najčudesniji i u njega je polagaonajveće nade, i zato je Podrijetlo čovjeka završio ustvrdivšida “moramo priznati da čovjek, sa svim svojim plemenitimosobinama, sa simpatijom koju osjeća prema najprezrenijima,s dobrohotnošću koju proteže ne samo na druge ljudenego i na najskromnije žive stvorove, [...] da Čovjek sa svimtim uzvišenim moćima u svome tjelesnom ustrojstvu nosineizbrisiv pečat svoga niskog podrijetla”.Priroda i društvo Ljudi se, smatrao je Darwin,jesu uspeli “do samog vrha organske ljestvice” pa im trebablagonaklono oprostiti ako ih zbog toga gdjekad obuzmeponos, ali to mjesto niti im je otpočetka pripadalo, niti su gastekli “svojim naporima”. Ljudi su preživjeli i namnožili sezahvaljujući također svemu onome što bi mnogi humanistidandanas olako podveli pod samoniklu kulturu te zaključilida ljudski rod opstanak duguje, dakle, “svojim naporima”;no za Darwina stvari nisu bile tako jednostavne, inače nebi ljudima s jedne strane zanijekao isključive zasluge opstanka,a s druge se uzdao upravo u njihovu sposobnostmoralnog djelovanja, kulturnog napretka i razvoja civilizacije.Za njega čovjek nije bio prirodno nevoljno biće, koje jekultura kao kakva umjetna proteza spasila od izumiranja,a borba za opstanak nije rat između prirode i kulture, ilirat kulturom protiv prirode, jer njih je nemoguće odvojiti.Ljudska prilagodba i nagon za preživljavanjem ostvarujuse i kroz moral, civilizaciju, kulturu i posebne oblike društvenostite i u njima čovjek nosi “neizbrisiv pečat svogniskog podrijetla”, jer taj je potencijal proistekao jednakoprirodno kao i bilo koja fizička ili mentalna prilagodbabilo koje druge životinje. A taj bi potencijal ljudi trebalinjegovati i razvijati na korist sviju, upravo zato što ne mogui neće svi preživjeti. Prilagodba organizama zapravo je pokušajuspostavljanja ravnoteže sa svime što ih okružuje, inajuspješnija je ona u kojoj se ostvaruje najveća mogućaravnoteža. Baš zato što svijet često jest okrutno mjesto, mimožemo i moramo biti milosrdni.Darwina, dakle, nije morila lažna dvojba između prirodei kulture, ili nature i nurture, kakva je obilježila 20. stoljećei nerijetko dovela do masovnog svrstavanja i suprotstavljanjahumanista koji sve polažu na odgoj ili kulturne korektive,i prirodnjaka koji sve odgovore pronalaze u prirodii genima. Matt Ridley izokrenuo je jalovu raspravu te unaslovu svoje knjige iz 2003. krilaticu Nature versus Nurture,priroda protiv odgoja, zamijenio Nature via Nurture,priroda preko odgoja. Krajnje pojednostavljeno rečeno:zaludu odgoj ako nema gena na koje bi se učinkovito “primio”,ali zaludu i geni koji se ne njeguju. U istom duhu, niDarwinu se ne može pripisati bilo slijepi determinizam sratoborno-vulgarnom biologizacijom svega ljudskog izakakve su zločinci i cinici skrivali i još skrivaju svoje mračnenamjere, bilo preružičasti kulturocentrični relativizam, ukojem ljudi oslobođeni vlastita životinjstva i nagona lebdepola metra iznad zemlje i samo što im nisu izrasla anđeoskakrila. Svježina Darwinove misli o ljudskosti zrači i danasupravo iz njegove sposobnosti da je sagleda u svoj njezinojkompleksnosti, onkraj pojednostavljenih binarnih opozicijaprirode ili kulture, determinizma ili relativizma, nagona ilirazuma, pa i bestijalnosti ili humanosti.Sva ljudska braća Upravo takva složena slikaljudskog bića jedan je od razloga zbog kojega teze o povijesnostiteorije evolucije možda ne bi toliko zasmetale njezinutvorcu koliko su nažuljale neke suvremene evolucioniste. Iosim što je povijesnost jedna od temeljnih kategorija ugrađenihu evolucionizam, i osim što je Darwinu bio stran krutideterminizam pa je s toliko dobre vjere gledao u budućnostčovječanstva, u igri je bilo još nešto, za što je bilo potrebnosavezništvo prirode i kulturne promjene: ukidanje ropstva.Da je ropstvo smatrao ljagom vlastita kršćanskog svijeta,poznato je svakome tko je ponešto njegovo pročitao. NoAdrian Desmond i James Moore otišli su 2009. u svojojnovoj zajedničkoj knjizi i korak dalje. Darwinov sveti cilj:Rasa, ropstvo i potraga za ljudskim korijenima (Darwin’sSacred Cause: Race, Slavery and the Quest for Human Origins)donosi tezu da sav Darwinov rad i teorija evolucijeproizlaze iz njegove odanosti i usmjerenosti upravo tomjednom cilju, oslobođenju robova, za što je bilo ključnodokazati zajedničko podrijetlo ne samo svih ljudi negosvih živih bića.U vrijeme dok je frenologija prikupljala “dokaze” onepremostivu jazu među rasama i udarala “znanstvene”temelje rasizma, Darwin je na Beagleu oplovljavao svijet,pronicao u tajne tvorbe koraljnih grebena, divio sebiljnom i životinjskom svijetu dalekih krajeva i zdvajaonad užasima robovlasništva. U putopisu koji je potomobjavio nije propustio zabilježiti neke od strahota ropskogživota kojima je bio svjedokom, i pri kraju je knjigeispisao mali abolicionistički pamflet. Desmond i Moorepomno su istražili obiteljsko zaleđe koje ga je pripremiloza to: od naraštaja Darwinova djeda Erasmusa,obitelj je bila angažirana u borbi protiv ropstva, zajednos prijateljima, a potom i rođacima Wedgwoodima (iCharlesova majka Susannah i supruga Emma bile suWedgwood). U toj je borbi ključan bio sukob izmeđuzagovornika poligeneze, koji su ljudske rase pretvarali uvrste različita podrijetla, i pobornika monogeneze, kojisu tvrdili da su i crnoputi Afrikanci pripadnici ljudskevrste potekli od Adama.Premalo darwina No Darwin se na svom putovanjuuvjerio da protiv robovlasničkog koristoljublja isadizma nije dovoljno uvjeravati u zajedničko podrijetlosvih ljudi, jer uvijek će biti moguće stupnjevati ljudskost;gdje su razlike, tu se lako uspostavi hijerarhija, kojoj nisâm nije odolio smjestivši čovječanstvo na vrh “organskeljestvice”. Ako, međutim, humanizacija drugih rasa nećepostići željeni cilj, rezanje korijena ljudske bahatosti i vjereu vlastitu bogolikost bestijalizacijom mogla bi biti učinkovitija.Desmond i Moore smatraju da je iz opreza i zbogsvijesti o otporima na koje će naići ta ideja moralo proćičak dvanaest godina od izlaska Postanka vrsta do Podrijetlačovjeka; naime, u Postanku ljudska životinja zapravo jezačudno odsutna. Ali već je Postanak vrsta izazvao buru,jer protivnici evolucionizma nisu bili baš tako glupi da nebi mogli sami izvesti njegove postavke do kraja, gdje sučovjeku srodnici ne samo primati, nego i oni vrijedni malicrvi kojima se Darwin toliko divio u svom vrtu pa im jeposvetio posljednje djelo objavljeno za života.Desmond i Moore smatraju da je teorija evolucije kakvaje iznesena u Postanku vrsta bila tek prvi korak koji jetrebao uspostaviti znanstvene temelje za stvarnu jednakostmeđu ljudima, a da je kraj u tom stremljenju Podrijetločovjeka. Šteta je da nisu otišli još godinu dalje, do Izražavanjaosjećaja u čovjeka i životinja iz 1872., gdje su s raznihstrana svijeta prikupljeni dokazi o istom načinu ekspresijeistih emocija kod svih pripadnika ljudske vrste pa i nekesličnosti s drugim životinjama.I Darwinova osebujna borba evolucijom i zajedničkimpodrijetlom protiv ropstva, i propusnost granica međuvrstama koja iz njegove teorije evolucije proizlazi, a posebnonjegove tvrdnje da su rase i pasmine potencijalnevrste u nastajanju, da je zapravo svaki pojedinac rasa ilivrsta u nastajanju, da smo svi različiti i jedinstveni, a opetsrodni i povezani – sve se to tiče identiteta i postavlja onjemu rijetko izazovna pitanja. Čudna je onda zaboravnosttolikih dvadesetostoljetnih i suvremenih sudionika raspravao identitetu; čudno je kako je tu malo Darwina.

ESEJzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 12Ljubav za početnikeUlomci iz nove knjige SrećkaHorvata Ljubav za početnike,ili zašto možemo voljeti samo uznakovima koja u Nakladi Ljevakupravo izlazi iz tiska, a čija jepromocija zakazana za26. listopad u zagrebačkojknjižnici Bogdana OgrizovićaSrećko HorvatSvaka zaljubljenost i ljubav su poput svetkovineznačenjâ. Od početka do kraja, a čak i nakonkraja. Sve vrvi od značenja. Barthes će ićitoliko daleko da će, potvrđujući tezu da možemo voljeti(a onda time, nužno, i tugovati) samo u znakovima, čak iplakanje tumačiti kao semiološku pojavu. Kada plačemo,mi prema Barthesu, preuzimamo ulogu “ja sam onaj kojiće plakati” i tu ulogu, kao u vlastitom kazalištu, igramopred samima sobom, i ona nas rasplače. “I gledajući sebekako plačem, rasplačem se još jače; a ako suze presahnu,brzo u sebi ponovim šibajuću riječ koja će ih opet izazvati.”Barthes, doduše, ne navodi primjere, ali možemo ih lakosami zamisliti i pobrojati: šibajuća riječ je “ona provodiLjeto s drugim”, “nije mi se javila već 10 dana”, ___,“ona me ne voli”, “nisam ovo zaslužio”,“nije ovo zaslužila”, ___, ___, “nikad višeneću pronaći nekog poput nje”, “nikad višeneće pronaći nekog poput mene”, ___, ___,itd. “Kad plačem, želim na nekoga ostavitidojam, želim izvršiti pritisak na njega(‘Pogledaj što radiš od mene’). Onaj kojegatako prisiljavamo da otvoreno pokažesvoju sućut ili bešćutnost može biti drugi– i obično jest – drugi; ali to mogu biti i jasam: rasplačem se da bih sebi dokazao kakomoja bol nije prividna: suze su znakovi, ane izrazi.”.....U ljubavi metajezik ne postoji jer bi samimpostojanjem “distancije”, koju uključujesvaka pozicija metajezika, postojala idistancija spram ljubljenog objekta. Uneku ruku, kada nekog volimo, mi nemožemo doista propitivati razloge zašto ga volimo. Toje onaj poznati slučaj kad vas netko pita: “Nabroji mi5 razloga zašto me voliš?” I obrnuto, kada ja nastojimdobiti odgovor na to pitanje. Odgovor glasi: “Volim tejer...”, i tu objašnjenje najčešće posustaje. Naime, ako seradi o pravoj ljubavi, onda je posve nemoguće odgovoritina to pitanje. Ne jednostavno zbog lakanovskog uvidada fantazmatski objekt ili objekt petit a, onaj objekt željekoji nikad ne možemo uloviti, (u krajnjoj konzekvenciji)zapravo ne postoji, nego iz našeg uvjerenja da je svakipojedinačni aspekt koji izdvajamo iz spleta okolnosti,osobina i crta zbog kojih nekoga volimo zapravo neka vrsta“ogrješenja” o našu ljubav. Ne mogu jednostavno reći:Ljubav za početnike nije self-help priručnik koji će vamdati odgovor na sve ljubavne probleme, niti još jednadubokoumna teorijska rasprava koja vjeruje da posjeduje“istinu” ljubavi. Radi se o fragmentima koji bilježepojedine znakove ljubavi, etape i ljubavne epizode, kojihmože biti bezbroj i čije varijacije uvijek ovise o nečijemosobnom iskustvu. Na tragu Rolanda Barthesa, autorpolazi od temeljne teze da se ljubav može iščitati i kaosemiološki (znakovni) fenomen, a u 15 poglavlja obrađenisu prepoznatljivi momenti ljubavnih odnosa: igre moći,sablasti bivših, prijevare i prekidi, dijeljenje i imenovanje,izolacija i sjećanje, krivnja i determinizam. Uz bogatiteorijski aparat, primjere iz književnosti (Patnje mladogWerthera, opus Arthura Schnitzlera, Kafke, itd.), ali iosobna iskustva, knjiga je prožeta i brojnim primjerima izfilmskog univerzuma, od klasika poput Posljednjeg tangau Parizu, Annie Hall, Kad je Harry sreo Sally, do novijihfilmova poput Vječnog sjaja nepobjedivog uma, Neobičnogslučaja Benjamina Buttona i Žena kojoj sam čitao. Nakon5 političko-filozofskih knjiga, Horvat je napravio iskoraku svijet privatnog, potvrđujući da je ljubav često jednakobitna kao i politika.“Volim te jer imaš lijepe oči, dobro srce i jer si duhovita”.Iako te karakteristike mogu biti točne, uvijek te volimzbog nečeg više. Uvijek postoji određeni višak koji sene može imenovati. Štoviše, on se ne može ni pojmiti ito je razlog zašto ljubav uvijek ostaje poput neke vrste“crne kutije”. Postoji samo ono što je bilo prije i ono štoje poslije, dok sam tren ljubavi zauvijek ostaje tajanstveni nedokučiv proces. Nakon prekida veze, kad se odljubim,potpuno “objektivno” mogu reći da je ta ljubav zapravobila iluzorna, ali još uvijek ne mogu reći što je održavalotu iluziju, što je to što se događalo u toj “crnoj kutiji” – štoje to zašto sam bio zaljubljen i volio tu osobu. Metajezikje u tom smislu moguć samo onda kad ljubavi više nema......— Jer, kako ponovno doćiu Pariz, sjesti u Parc dela Villette (Tschumi je tujoš jedna nevjerojatnapoveznica) i ne sjetiti sekako smo ležali na travi, ati, poučena primjerom crnihbrejkdensera, radila zvijezde?Kako doći na Boulevard St.Michel i ne sjetiti se tebe?Čega se sjetiš kada ti netkokaže Les Halles? —Ima, kao i uvijek kad je riječ o ljubavi, jedna naizgledbanalna ljudska aktivnost, na kojoj se jasno može vidjetiznačenje dijeljenja. Ona je manje banalna ako u viduimamo poentu da se kod nje nešto što je (barem većiniljudi) potpuno normalna rutinska djelatnost ispunjavaposebnim značenjem. Kuhanje, ručanje, i općenitozajedničko ispunjavanje jedne naizgled puke fiziološkepotrebe kao što je hranjenje, međutim, može biti diodijeljenja. Primjerice, popis namirnica koje ćemo zajednokupiti u dućanu nije tek običan “popis namirnica”. To jezaseban, samo nama znan, znakovni univerzum u kojemsvaki sastojak ima posebnu funkciju. To nije tek “popisnamirnica” kojemu je svrha napuniti hladnjak i utažitiglad. To je, na neki način, sasvim osebujan“plan”, ritual kojim ćemo začiniti naš dan.Ovdje imamo pravu pravcatu “semiologijunamirnica”: svaki sastojak u kombinaciji sneki drugim predstavlja poseban svijet čijeznačenje poznajemo/povezujemo samo mi.Ako kuhamo “kaubojski grah”, to onda možebiti asocijacija na ručkove u Samoboru, akopak kuhamo “tajlandsku tjesteninu”, to možebiti asocijacija na dan kada smo je prvi putzajedno jeli u Berlinu. Ili: “rajčica + svježikrastavci + paprika + sir” nije uvijek samo“šopska salata” – nego ujedno asocijacija naonaj dan kada smo “šopsku salatu” zajednojeli na Maksimiru.Nijanse između “službenog” i“privatnog” značenja nekog jela se brišu.Na primjer, “službena” verzija kaže dakroasan svoj oblik (i značenje) dugujepoljskim pekarima koji su 1683. u častobrane grada od Turaka iskoristili “mladimjesec” kao simbol Otomanskog Carstva(mogli bismo se igrati tim značenjem izamisliti kako su Poljaci “s guštom” jelikroasane, simbolizirajući tako svakim svojimugrizom pobjedu nad Turcima). Postoje idruge kulinarske legende koje kažu da suza kroasan zaslužni mađarski pekari koji suzbog opsade Bude 1686. odlučili napravitivlastitu verziju austrijske “kifle”. Pa ipak,svaka od tih “službenih” verzija blijedi pred

ESEJzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 13Slavoj Žižek o knjizi:“Ovo je dokaz da, u seksu,partneri nikada nisu sami čak iako se zatvore u tijesnu sobu,budući da ne postoji seks bezgovora o seksu! Horvat činiza psihoanalizu ono što sustari uvodi u marksizam učiniliza dijalektički i historijskimaterijalizam: on dovodiLacana širokim masamaradnika, seljaka i iskrenojinteligenciji. Ova je knjigapotrebna kao svježi kruh!”konotacijom koju kroasan može imati u mom vlastitom,privatnom svijetu: hrskavi kroasan s maslacem koji bihgotovo svakoga jutra kupovao na Rue Brochant (ili je tobila Avenue de Clichy?), dok bi ti istodobno kupovalaneka druga peciva i slatkiše, prije odlaska u grad, Parcde la Villette, šetnju uz Seinu, ___, ___, …U hrani i svemu što dolazi uz nju (kuhanje, jedenje, samproces kupovanja namirnica itd.) uvijek se radi o dijeljenju:“Voliš li ovo? “ “Nije li malo preslano? “… sva pitanjaidu u smjeru: “Kakvo značenje za tebe ima ova hrana?“ (Kad voljenoj osobi spravimo večeru, pitanje “Kako tise sviđa?” jednostavno ne može biti potisnuto.) Kad sečovjek zaljubi – kao da dobiva drugo nepce. Ne samo dase uspoređuju i testiraju okusi nego se počinje razvijatii neka vrsta zajedničkog nepca. “Mi odsad obožavamoovaj restoran”. “Uštipci s vrhnjem i puno češnjaka su namomiljena hrana” (ili barem meni). “Kad smo u Samoboru,najviše volimo kaubojski grah” (ili barem ja)…......Ljubav je stalno preispitivanje identiteta. Tko sam ja? Tkosi ti? Stalno taj pokušaj da sebe vidim u tvojim očima.Stalno taj pokušaj da shvatim što vidim u svojim očima.Neprestana utrka za “pravim” identitetom.Kad uđemo u vezu, uvijek stvaramo svoju sliku voljeneosobe (tu važi čuvena Stendhalova teza o “kristalizaciji”).Kad prekinemo s nekim, uvijek se iznova postavlja pitanjetko je doista ta osoba s kojom smo bili. Uvijek ta težnja zaotkrivanjem pravog identiteta. No što ako tako nešto kaopravi identitet ne postoji? Uzmimo poznati osjećaj koji namse javlja na putovanjima. Odjednom pričam strani jezik,na njemu, recimo, pokušavam biti duhovit (ili ne daj božeciničan – kakav je to tek poduhvat), pokušavam ljudimadočarati kakav sam “doista”: i u tom trenu, miljama dalekood okruženja na koja sam navikao, uviđam da ne znamkakav sam “doista”. Odjednom postajem netko drugi – ikoliko različitih situacija, toliko različitih identiteta.Divnu pouku o tom pitanju identiteta daje nam gotovozaboravljeno remek-djelo Michelangela AntonionijaPutnik (1975.), ili u talijanskom originalu Professione:reporter, koje se sve donedavno čuvalo u ladici JackaNicholsona koji je imao autorska prava. U tom filmu JackNicholson glumi Davida Lockea, televizijskog reporterakoji u afričkoj pustinji traži pobunjenike za intervju, alinakon što njegov Land Rover ostane zatočen u pijesku,Locke je prisiljen pronaći smještaj. Pronalazi hotel ukojem se upoznaje s Englezom Robertsonom, s njimesklapa prijateljstvo, ali ovaj iznenada umre. Umoranod svog posla, braka i života, Locke zamijeni identitets Robertsonom, pažljivo falsificirajući sve dokumente.Locke je službeno mrtav, a Robertson je i dalje živ. Ali,Locke ubrzo doznaje da je Robertson zapravo trgovacoružjem koje preprodaje pobunjenicima što se bore protivvlasti. Unatoč tome, Locke i dalje glumi da je Robertsoni zahvaljujući njegovim bilješkama pronalazi novemušterije i odlazi u Barcelonu gdje upoznaje studenticuarhitekture, u filmu jednostavno zvanoj Djevojka (glumije neponovljiva Maria Schneider, kojoj je ovo zasigurnonajbolja uloga uz Posljednji tango u Parizu). Ona nepostavlja puno pitanja, nego mu bezrezervno pomažeu bijegu. Ta njihova neočekivana avantura pretvori se,dakako, i u ljubavnu avanturu. Ali kraj je tragičan: Lockemora platiti za zamjenu identiteta. Na kraju ga ubiju agentiafričke vlade misleći da je on Robertson.Iako Atnonionijevo ostvarenje nedvojbenoima i političke elemente, to jezapravo veliki film o ljubavi. Djevojka voliLockea iako zna da on ima lažni identitet.I to ne zato, kako bi vjerojatno tumačilesve esencijalističke teorije ljubavi, što onaiza tog lažnog identiteta otkriva njegovupravu “bit”. Ona ga voli jer zna da i taj lažniidentitet može biti prava “bit”. Drugimriječima, kad smo na polju ljubavi, ondanema “lažnog identiteta”. Kad u osobi kojusam volio, nakon prekida, vidim nekogdrugog, to još uvijek ne znači da je onajidentitet prije bio “lažni”, a ovaj “pravi”– kao što ne znači da je onaj prije bio“pravi”, a ovaj “lažni”. Jednostavno se radio drugačijim konstelacijama......Najmanje dva različita osjećaja: jedan je dagrad postaje nemoguće mjesto. Kao što je napočetku sve vrvjelo pozitivnim znakovima,a kasnije konfuznim, tako sada dolazi dozasićenja znakovima: kamo god se okrenem,ona je svugdje. Na ovoj klupici smo se ljubili,u ovom restoranu smo jeli, ovdje smo šetali itd. Drugiosjećaj, usko povezan s ovim, savršeno je ilustrirao ErlendØye u svojoj pjesmi Golden Cage (Zlatni kavez): This cityis no longer mine, there’s sadness written on every corner/“Ovaj grad više nije moj, tuga je zapisana na svakom kutu.”Mjesta koja su nekoć bila sretna sada su tužna, gradompočinjemo lutati poput stranaca, odnosno još gore: poputduhova – jer strance još i zanima grad. Jedini bijeg ostajezuriti u pod, pokušati ne razmišljati i nadati se da će gradponovno postati sretan. Stalno ta misao o bijegu – bilokamo, samo dalje od ovog mjesta; “otići ću u LatinskuAmeriku, ako treba, na par mjeseci”, “skupit ću novce samoda odem dalje odavde”, ___, ___, itd. (Tu potrebu da budemonegdje drugdje, da budemo netko drugi, savršeno je ocrtaojedan od dijaloga iz Antonionijeva Putnika u kojem glavnilik David Locke, nezadovoljan svojim životom, takođerpokušava pobjeći, bilo kamo, samo dalje od sebe. DavidLocke: “Sada mislim da ću biti konabar u Gibraltaru”Djevojka: “Preočito.” David Locke: “Možda romanopisacu Kairu” – Djevojka: “Preromantično.” David Locke: “Apreprodavač oružja?” – Djevojka: “Prenevjerojatno.”)Svatko za sebe može sastaviti listu gradova i punctuma,onih specifičnih trenutaka i karakteristika pojedinogagrada po kojima se on za nas razlikuje od svih drugih.Sarajevo: šopska salata na Parku prinčeva, Interpol uvožnji gradom pokraj razrušenog nebodera (“it’s differentnow that I’m poor and aging, I’ll never see this placeagain”), pita s jogurtom na Baščaršiji, skrivanje ljubavi...Berlin: luksuzni smještaj, punkeri sa psima, trenutak kadje krenula podzemna, a ti si ostala vani, tajlandska hrana,falafel, 1001 noć, knjige o filmu, sauna, karaoke (“It’s thefinal countdown”), otkriće pande i Knuta... Graz: brutalnishopping, najbolji koncert, Erlend Øye, prvi put negdje“vani”, ljubomora kad te Erlend ljubi u obraz... Istanbul:agonija, dvodnevna vožnja vlakom, stalno taj osjećajushićenosti gradom, a tebe nema, S. i ja se iz zezancijederemo “Ante Gotovina”, vožnja taksijem za Novu godinu,turske pizze, labirint Baazara... Zürich: lisice koje noćutrče gradom, jezero i biznismeni koji jedu čokoladu, stalnaželja da nestanu svi ti drugi ljudi, “otkriće” bivšeg, prvesvađe... Velebit: obitelj, vađenje vode iz šterne, svijeće,skakavac, medvjedi koji napadaju kuću, sjeno, Šefica,Šarka, Sunčica i druge koze, kratak san koji je bio savršen.Pariz: lutanje podzemnom, otkriće Barthesa, samoća umasi, šansone u busu, zrak, prvi puta vafle nakon tetinesmrti... Pariz drugi put: neopisivo. Brač: Nova godina,izolacija, Tikal, uštipci, keks-torta, Morrissey-karaoke,zezanje rakova, “samostan” šala...Jer, kako ponovno doći u Pariz, sjesti u Parc de laVillette (Tschumi je tu još jedna nevjerojatna poveznica)i ne sjetiti se kako smo ležali na travi, a ti, poučenaprimjerom crnih brejkdensera, radila zvijezde? Kako doćina Boulevard St. Michel i ne sjetiti se tebe? Čega se sjetiškada ti netko kaže Les Halles? Čega se sjetiš kada ti netkokaže Tour Montparnasse? (Paukova na ogradama ili?)Sjećaš li se kako si ispod Notre Dame vrtjela svojuzelenkastu suknju? Sjećaš li se onoga novopečenog bračnogpara kojeg smo susretali posvuda po gradu? “Doručka” uparku Buttes-Chaumont? Odličnog ručka, a preskupevečere na Montmartreu? (Naše besmislene svađe nakonvečere...) Čega se sjetiš kada netko kaže La Defense, ___,___, ___, ... može li grad ikada izgubiti značenja? (I kojasu tvoja značenja?)KAPETAN KOMAPREPORUČUJEReza NegarestaniCyclonopedia, mutantski “roman” enigmatičnogiranskog filozofa Reze Negarestanija, nešto poputfilozofijskog horrora, jedna je od najneobičnijih inajfascinantnijih knjiga ikad napisanih. U knjizi sedelezovski ekscentričnim, gustim i zahtjevnim jezikompletu različite referencije iz bliskoistočne (islamskei pred-islamske) okultne povijesti i stvaraju raznihibridni, urnebesni, polu-ludi, polu-genijalni koncepti,od onog o Bliskom Istoku kao autonomnom živombiću, ratu koji proždire svoje ratne strojeve, nafti kaookultnom lubrikantu povijesnih pripovijesti – s popkulturnimosvrtima na primjerice Carpenterov film Stvari Begotten E. Eliasa Merhigea. No ponajprije je riječo pravom, «jezivom» značenju čovjekove otvorenostineljudskom izvanjskome, izloženosti očnjacima Drugogi pošasti Izvanjskog. Nema ovdje opozicije snagaživota i snaga mraka (koje bi bile protiv života), negoje upravo sam život sotonsko izvanjsko koje se hraniopstankom živih bića: Život je «radikalno vanjski uodnosu na živo biće i bitno štetan za njegovu životnost...Život-Sotona poima nadu kao izravan put prema sebitako što pretvara nadu u najpouzdanijeg jamca zaistodobno hranjenje ljudskog opstanka i utoljavanjevlastite gladi.» Negarestani je genijalan autor koji znada svemir ne pripada nama, nego Njima, da ne živimo uantropocentričnom svijetu koji ovisi o ljudskim željama,težnjama i strukturama, nego u krajnje neljudskomesvijetu, potpuno ravnodušnom i spram naših “društvenihkonstrukcija”.Dobra vijest! U novom broju časopisa Tvrđa možete pročitatiulomak te visoko-oktanske knjige.— Zoran Roško

Vizualna kulturazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 14Latentno poetičnoProstorno-svjetlosna izložbenainstalacija kao osmišljeni okoliš ukoji ulazi jedna ili više osoba i kojimaje pružena mogućnost spontanevišesenzorne aktivnostiMarko GolubLability, Izložba Ivane Franke, Umjetnički paviljon,Zagreb, od 8. rujna do 7. listopada 2009.Nazivi koje Ivana Franke (rođena 1973. godine uZagrebu) u zadnje vrijeme bira za svoje izložbedobro joj stoje, ne toliko zato što lijepo i seriozno zvučena imperijalnom engleskom jeziku – kao na primjer Latencyili aktualni Lability – nego zato što se tako lakodaju prilagoditi u atribute koji će se posjetitelju posjestina vrh jezika ukoliko mu ne padne na pamet kako sejednom riječju izraziti o onome što je vidio. Latentno,labilno, uz, recimo, još i fragilno, transparentno, diskretnoi poetično, neke su od osobina Frankeinog rada koji gačine lako i glatko komunikativnim kako u Tokyju, takoi u Zagrebu, Veneciji, New Yorku ili bilo gdje drugdjegdje će mu se osigurati prostor, svjetlo i publika. Taj radtaman je toliko univerzalistički koliko uopće može biti,te taman toliko naslonjen na specifičan lokalni kontekstumjetničke prošlosti da on po potrebi može, ali i ne morabiti referentan. Za ovo posljednje, kad se sve zbroji, moždaje i bolje da ne bude. Dosadašnje usporedbe s, primjerice,neokonstruktivističkom i vizualno-istraživačkom linijomNovih tendencija, razumijevanje rada Ivane Franke višesu iskrivljavale nego mu činile dobra, jednostavno zato štosu ga, u izostanku ideološke komponente ključne za Novetendencije, nepotrebno zaključavale u čisti modernističkiformalizam, ili ga, još gore, stavljale u tipično naporan,suhoparan, narcisoidan i suvišan “postmodernistički”dijalog s dotičnim mrtvacem.A onda, povodom Frankeine samostalne izložbe uStockholmu ranije ove godine, jedan inozemni kustosnapisao je kako sluti “nešto crno s Ivanom Franke, neštoprofinjeno tamno i neugodno” Ova opservacija, izusta i tipkovnice jednog stranca, zaista zvuči osvježavajuće,ne zbog mračnjačkog “gotičarskog” tona, negozbog osobnog, intimnog, neobično senzibilnog čitanjaumjetničinog rada, koje odjekuje u mislima čak i dokgledamo najnoviju njezinu grupu instalacija – Lability uUmjetničkom paviljonu.Izložba kao interpretacijaprostora Lability, bez ikakve sumnje,jest još jedna hladno matematički promišljena,konstruirana igra s fizičkom inematerijalnom zbiljom prostora i svjetla,te opažajnim kapacitetima promatrača.No, s druge strane, Lability je takođeri svojevrsna fantazija, proizvod osobneimaginacije autorice u koji se može ući iiskusiti ga. Lability sadrži sve materijalneelemente prisutne u ranijim radovima oveumjetnice, poput kompliciranih geometrijskihlikova, prozirnih, fragilnih i reflektirajućihpredmeta, ali ih koristi na malodrukčiji način. U potpunoj tmini izložbenogprostora Umjetničkog paviljona,njihov objektni karakter ostaje skriven ienigmatičan. Samo nekoliko godina ranije,u fokusu Frankeinog promišljanja bila jetenzija između stroge i kompleksne geometrijskepravilnosti izloženih predmeta, inemogućnosti da ih vlastitim osjetom vidazaista i fiksiramo kao takve. U takvoj situacijitražio se strpljiv i angažiran promatrač,koji će sitne nijanse na koje umjetnica upozoravaznati cijeniti. Danas su, međutim,pravila igre malo drukčija i, ukoliko nemapristupa prekidaču za svjetlo, promatračune preostaje ništa drugo nego pristati utonutiu svijet koji je za njega pripravljen. Toponajprije znači priviknuti se na gubitakorijentacije, osjećaja smjera, dimenzija i svijesti o prostoruu kojem se nalazi, ili drugim riječima – gubljenje tla podnogama. U tim se uvjetima polako otvaraju umjetničinezasebne ‘interpretacije’ središnjeg prostora i triju krilaUmjetničkog paviljona.foto: Kristina LenardPonekad, dakle, nije loše vjerovati upozorenjima, čak ikad se radi o izložbi, i čak i ako ste iz dosadašnjih iskustavanaučili kako iza navodno opasnih koncepata, nezgodnearhitekture i napomena o sadržaju neprimjerenom određenimuzrastima najčešće stoje sasvim benigne stvari.

Vizualna kulturazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 15— Hladno matematičkipromišljena, konstruiranaigra s fizičkom inematerijalnom zbiljomprostora i svjetla teopažajnim kapacitetimapromatrača, ali i svojevrsnafantazija —Kratko upozorenje pored crnog zastora koji zaklanjaulaz na izložbu Ivane Franke u Umjetničkom paviljonukaže kako je unutra potpuni mrak, sugerirajući otprilikeda treba paziti i biti na oprezu da ne ugaziš nespretnonogu bližnjega svoga, ne polomiš tehniku ili nedajbožeključnu kost. Uglavnom sve je to tamo sročeno sažeto,kratko, precizno i seriozno, baš onako kako uhu zvučiza Frankeinu izložbu primjenjivi termin ‘prostorno-svjetlosnainstalacija’. Tko bi to u početku shvatio ozbiljnoznajući da u domaćim tehničkim produkcijskim uvjetimaza suvremenu umjetnost, primjerice, zvučno i svjetlosnoizolirani boks nerijetko znači nezgrapno skrpanu prostorijupropusnu na zvuk i svjetlo. A tu je onda još i IvanaFranke, umjetnica čije radove obično opisuju atributikao što su diskretno, transparentno, fragilno, latentno,poetično, dok ih fizički tvore materijali kao što su flaksili najlonski konac, pleksiglas, prozirna ljepljiva traka islično. Na koncu, tko se uopće još boji mraka?Vrlo angažirani promatrač E pa, tko mislida se ne boji, i da je prebolio sve dječje strahove, nekaizvoli probati. Jedan korak u zaista nepropusno crni središnjiprostor Paviljona, i već je nestalo tlo pod nogama,prst pred nosom, nos pred očima, strop nad glavom, aniste više sigurni ni gdje je zastor kroz koji ste trenutakprije ušli. U glavi se vrte spasonosni scenariji: Umjetničkipaviljon radi do 7 navečer, kada sigurno mora doći čuvarda valjda ugasi mrak i upali svjetlo, i on će vas pronaćiblijede i sklupčane u nekom kutu ako već niste odlutalipredaleko. Gledatelj je upravo doživio šokantnu smrtsvojih osjetila, a Ivana Franke odjednom je jedna iznenađujućemračna umjetnica. Pogled visoko gore, gdjebi trebala biti kupola Paviljona, otkriva tanku, oblikomsavršenu kružnicu sastavljenu od puno sitnih svjetlosnihtočaka. Taj varljivo fiksni orijentir, međutim, ubrzo prestajedjelovati pouzdano, jer se počinje sužavati sa svakimdaljnjim korakom prema njegovom centru. To je ono štona ovoj izložbi čini za svakog gledatelja pojedinačno,jedinstveno iskustvo, koje semože doživjeti kao interakcija,ali nije prava interakcija,nego iluzija interakcijei igra naših vlastitih osjetila snama samima. Ivana Frankeje u tome majstor. Mnogi ranijiradovi bili su objekti iličitavi ambijenti bazirani narasterima i kompliciranimgeometrijskim tijelima čijaje materijalna komponentauglavnom vidljiva i u svojevrsnojlabilnoj vizualnoj ravnotežisa efektima odraza,prozirnosti i optičkom igromkoju su proizvodili. Trik jebio u tome što su savršenegeometrijske konstrukcijenjezinih radova naša osjetiladoživljavala kao fluidne,neuhvatljive i u stalnoj promjeni.Takav suptilni pristupstvari tražio je i vrloangažiranog promatrača,koji će znati cijeniti onošto mu Ivana Franke imaza pokazati. Lability ne zahtijevatu vrstu angažmana,nego umjesto toga gledateljabaca u prostor u kojem muje u potpunosti izmaknutotlo pod nogama, i nema izboranego igrati njenu igru.Osim ako je znatiželjan,jer tada igra postaje jošzanimljivija.Mali pomaci u percepcijiSavršena svjetlosnakružnica, koja mijenjapromjer ovisno o našem kretanju,odgovara kupoli kojase zaista i nalazi negdjeiznad. Desno bočno krilosuočava nas s iluzijom kretanjai produžetka u beskonačnost,dok ulazak u lijevokao da evocira uranjanje u neku nedodirljivuprozirnu tekućinu. Upotreba blica fotoaparataili svjetla s ekrana mobitela, štose možda može nazvati varanjem, neće punopomoći u otkrivanju kako je i od čega Labilitynapravljen, no učinit će razgledavanjezanimljivijim. Jer iza neuhvatljivih svjetlosnihvarki stoje statični predmeti ili čakglomazne kinetičke konstrukcije čija ‘tijela’nije lako u kratkom bljesku povezati s čarolijomkoju proizvode. Najljepši dio Labilityjaslijedi pred sam kraj, u jedinom osvijetljenomprolazu, namijenjenom izlaganjugrafika, jedne skulpture-objekta i instalacijekoja konceptualno savršeno nadopunjujeizložbu. Nakon izlaska iz tame kroz crnizastor u stražnjem dijelu Paviljona, odrazstvarnog dekorativnog lustera visoko nazidu nešto je poput dobronamjernog i ohrabrujućeg‘miga’ posjetitelju, koji je samonekoliko trenutaka ranije još bio odsječenod svijeta i prostora kakav poznaje. Svijet,i svjetlost, odjednom su opet onakvi kakvesmo naučili poznavati. To je taj suptilanmoment, tipičan za Ivanu Franke, kojimožda ne vizualno, ali zato konceptualnosjajno dopunjava i zaokružuje cijelu izložbuLability, i koji je bez dugog i uzbudljivogtapkanja u tami teško doživjeti. Tu je IvanaFranke opet ona suptilna artistica sa senzibilitetomza male pomake u percepciji, onakoja ne “vara” nego upućuje i provocira. Ana neki način i nagrađuje. Jer nakon dugogtapkanja u mraku i jedna obična žaruljadjeluje čarobno.Na temelju teksta za emisiju Triptih III.programa Hrvatskoga radija

Vizualna kulturazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 16Grad na rijecii rijeka u gradu (2)Drugi dio teksta iz prošlog broja, povodomUrbanFestivala smještenog na obali Save,nastavlja istraživati specifičnu problematikuove neuralgične gradske točke, odnosno linijeSaša Šimpraga(U)mjesto granice” – o odnosu Zagreba i Save, uz UrbanFestival 2009, Zagreb,od 29. rujna do 6. listopada 2009.−−nastavak iz prošlog brojaHidroregulacija Uz Medvednicu, Sava je nesamo jedan od dominantnih urbanih motiva Zagreba,već svakako i njegova temeljna hidrografska odrednica.Važnost Save za Zagreb leži i u ovisnosti grada o vodi.Zagrebačkom vodonosniku gravitira četvrtina ukupnogstanovništva Hrvatske. Osiguranje života vodonosnikajedno je od najvažnijih pitanja upravljanja rijekom budućida je značaj pitke vode kao osnovnog resursa nemjerljiv, ao njoj ovise i svi pripadajući biotopi.Unazad nekoliko desetljeća razina Save bitno se smanjila,a time kontinuiranu tendenciju pada imaju i zagrebačkepodzemne vode. Posljedično, pitka se voda eksploatiras većih dubina te je veće tvrdoće. Vodonosnik kojije nastao stoljetnim meandriranjem korita rijeke, danasje vitalno ugrožen te je mjestimično već i zagađen, čemudoprinose organska i anorganska zagađenja, neshvatljivai nedozvoljena eksploatacija šljunka, ali i izrazita ugroženostili potpuni nestanak šuma budući da je savski šumskifond danas bitno devastiran, a nekadašnji šumski biotopibetonizirani ili pretvoreni u šikare. Prijetnja je i središnjegradsko odlagalište smeća na Jakuševcu čija je sanacijapokrenuta, a koje se nalazi uzvodno od najvećih gradskihvodocrpilišta. Izgradnja golf igrališta koje se intenzivno tretirapesticidima iznad vodonosnika posve je neprihvatljivapraksa i tranzicijska stvarnost. Novi pročišćivać otpadnihvoda, a koji još nije zahvatio čitav grad, doprinosi smanjenjuzagađenja Save koja je, ponajviše zahvaljujući propastiindustrije, danas nešto čistija nego unazad 20 godina, ali jei dalje jedna od najkontaminiranijih rijeka u Hrvatskoj.Sava je alpsko-panonska rijeka s dva izvora u Julijanskimalpama koji se spajaju u jedinstvenu rijeku ukupnodugu oko 945 kilometara koja utječe u Dunav pod Kalemegdanomu Beogradu. Aluvijalnoga je karaktera, daklenanosima produbljuje korito. Hrvatska je potpisnica Savskekonvencije koja je sve Savi pripadajuće države obvezala nageneralno uređenje vodotoka i usklađena hidrotehničkarješenja, no konkretni koraci još nisu ostvareni. Realizacijahidroelektrana u Sloveniji je već započela, što će se dodatnoodraziti i na prirodu rijeke u Zagrebu. Promišljane samihhidroelektrana na području Zagreba (ideja se, čini se, pojavljujeveć 1920-ih) posve su neprihvatljive, budući da bitrajno uništile ionako narušeni pejzažni karakter rijeke.Međutim, hidroregulacija je nužna, kako bi se dodatnopotencirao postojeći sustav. Pritom je otvoreno pitanjeregulacije sa ili bez vodnih stepenica na područjugrada. To je pitanje različito riješenou različitim gradovim, a Vltava u Pragu ihprimjerice ima. Ključno je da po najvišimstandardima održivoga razvoja reguliranaSava i njezino vodno lice na prostoru Zagrebapostane umirena rijeka kvalitetnevode i bez vizualnih prepreka, koja će jamčenomkoličinom vode u koritu optimalnoprehranjivati vodonosnik odnosno potrebemilijunskoga grada. Prihvaćanje vodnih valovaje također važan uvjet hidrotehničkogrješenja koje neće ugroziti režim voda krozgrad. Kvalitetna reguacija može ujedno iintenzivirati autopurifikacijske procese, apodizanjem izgubljenih razina oživljavaju se i stari biotopi.Interdisciplinarnim intervencijama u širi zagrebačkimeanadar i gradski krajolik moguće je očuvati prirodnesustave koji Savu čine rijekom, a ne kanalom. Pritom valjaznati da Savi ne treba Zagreb, ali Zagrebu svakako trebaSava. Problem hidroregulacije Save ne samo na područjuZagreba temeljni je problem kvalitetne i nužne regulacijevoda u gradu i iz toga proizlazećih rješenja zagrebačkihobala. Nerješavanje problema samo ga dodatno produbljuje,a posljedice su dugoročne.Prostorna praksa Operativni su koraci u pravilupitanje političke odluke. Bez velikih zahvata koji bipotpuno transformirali aktualno stanje zagrebačkih obala(npr. regulacijom koja bi omogućila uklanjanje nasipa),intervenirati je ipak moguće, ponajviše na hortikulturnojrazini. Duž najvažnijega dijela sjevernoga savskog nasipapostoji drvored, i to na dijelu gdje ne postoji šetnica. Tajje dio nasipa ujedno najširi, te ga je moguće ostvariti kaoparkovni prostor pejzažnoga karaktera. Naime, osnovnopitanje između dvije mogućnosti sadnje drvoreda, postojećelinearne i uputnije pejzažne unutar kojih su mogućedaljnje varijacije, ukazuje da se postojećim linearnimdrvoredom s jednom vrstom stabala obala doživljavapanoramski, a ritam sadnje ublažuje razlike pojedinih segmenatavizure. Pejzažnim pristupom otvara se mogućnostupotrebe više vrsta drveća, ali i kolorističkih i vertikalnihnaglasaka. Izborom je vrsta čak moguće komplementiratiboje povijesnih mostova, primjerice crvenolisnim stablimaoko Mosta mladosti čija izvorna boja proizlazi iz bivšegaobližnjeg Jakuševačkog mosta koji se nazivao Crvenim. Zarazliku od linearnoga, pejzažni pristup vizualno približavadvije obale, a izborom vrsta omogućuje naglaske i razlikeizmeđu pojedinih segmenata. Uz zadovoljavanje vodoprivrednihi ostalih za navedeni prostor specifičnih uvjeta,pejzažni je pristup načina sadnje bitno bolji, a doprinosii jedinstvenoj vizuri grada te neposrednoj ugodi mjesta.Od osamdesetih godina sjeverni nasip prihvaća i skulpturekoje se postavljaju također linearno i na jednakimrazmacima. Dok su neki radovi vrlo uspješni, kvalitetapojedinih postavljenih skulptura je i više nego upitna,a sam koncept pravilnoga niza u cijelosti nekreativan izapravo u potpunosti promašen. Održavanje same inundacijesvodi se na pokošenu travu i svako sprečavanjerasta stabala neposredno uz rijeku, iako pojedine skupinestarijih zasađenih platana postoje, a ta su mjesta, unatočnedostatku osnovne urbane opreme poput klupa, ondai najintenzivnije iskorištena od strane korisnika budućida je rijeka iz korita izlivena prosječno tek nekolikodana u godini. Stoga je s odgovarajućim izborom vrstahortikulturno moguće intervenirati i na samoj inundaciji,pritom vodeći računa o funkciji i vizurama. Obzirom daSava za Zagreb nije ni od kakve prometne važnosti, tj.na gradskom području nije plovna, moguće je i znatnijesidrenje brodova sa sadržajima, a koji mogu doploviti zaviših vodostaja. Koncentracija takvih brodova optimalnaje na obalama istočno od Mosta mladosti čime bi se posveoživio taj sada mrtvi prostor. Unatoč opravdanosti inicijative,gradska uprava godinama blokira takva nastojanja.Pristupačnost ukupnih, postojećih i budućih sadržaja zagrebačkihobala Save morala bi se svakako interpretiratikompleksnije od puke (polu)funkcionalnosti.

Vizualna kulturazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 17— Zagrebački razgovori saSavom najbliže rješenjudošli su krajem osamdesetihkada su neki od planiranihi nikad ostvarenih javnihobjekata za sjevernu obalubili u fazi provedbenihplanova (umjetnički paviljon,hotel, kulturni centar,itd.). Urušavanjem jedne, anastankom druge države stvarje vraćena na početak —Natječaj Prvi javni natječaj raspisan za Savu, a koji jeobuhvatio cjeloviti gradski prostor na potezu od Podsusedado Ivanje Reke, raspisan je 2001., a zaključen 2002. godine.Bio je anketnoga karaktera, što znači da promišljanjanisu programski obvezujuća pa natječaj nije ni rezultiraoizborom rada za izvedbu, već nagrađene ideje služe zaprovjeru prostornih, sadržajnih i oblikovnih mogućnosti teformuliranje konkretnog projektnog programa. Iako su triprvonagrađena rada iznijela vrijedne smjernice, do danasje, osim kasnije provedenih natječaja i proširenja mostova,sve ostalo na papiru. Na natječaju ponuđena urbanističkarješenja manje su egzaktna, a mogu se svesti na dva temeljnakoncepata: ideje savskog parka kao neizgrađenogprostora rekreacije i prirodnog ambijenta u gradskomsredištu, i koncepta izgrađene savske obale koja postajejedan od dominantnih motiva zagrebačke urbane fizionomije.Najveći se broj autora opredijelio za prvi pristup,odnosno model rijeke u gradu, a ne grada na rijeci, što jesvakako bliže rješenju koje bi komplementiralo priroduzauzimajući se za održivi razvoj. Iako je planiranje jedno, apraksa često nešto sasvim drugo, plan je nedvojbeno nužnipreduvjet i uvod u rezultat.Kompleks Vlade uz produženu VukovarskuPlanovi eventualne izgradnje kompleksa Vladena središnjemu dijelu sjeverne obale potpuno su neprihvatljivibudući da bi takav objekt na toj lokaciji, ne samoobzirom na razinu hrvatske demokracije, sasvim sigurnonepotrebno ograničio komunikaciju i transparentnost pristupaSavi na njezinom za Zagreb najvažnijemu dijelu.Odluka kojom se lokacije predviđene za javne objekte uslužbi kulture ustupaju za Vladin kompleks donesena jedevedesetih, u vremenu totalne propasti hrvatskoga urbanizma.Za tu je lokaciju 1996. godine proveden i javninatječaj sa slabim rezultatima, koji je u propozicijamastriktno navodio i sigurnosne mjere pristupa građanstvaiz čega je evidentno da je izgradnja kompleksa Vlade natoj lokaciji – antigradska.Primjerenija lokacija za izgradnju kompleksa Vlademogao bi biti prostor uz planirano produženje Ulice gradaVukovara. Umjesto doslovnoga produženja prema istoku,moguće je ostvariti koncept dvostrukoga produžetka sreprezentativnim nizom javnih parkova i trgova izmeđukrakova dviju novih avenija. Svojevrsna je to interpretacijasame Zelene potkove i njezinoga jugozapadnoga produžetkana prostore uz Ulicu HBZ, samo u bitno većem mjerilu.Za razliku od singularne prometnice, izgradnja dvijuavenija potencirala bi viši stupanj urbaniteta. Račvanjeprodužene Ulice grada Vukovara započelo bi otprilikena križanju Borongajske ceste i Ulice Marijana Čavića,a dva bi se kraka buduće sjeverne i južne avenije ponovospojila negdje kod Čulinečke ceste. Borongajski sveučilišnikampus nalazio bi se tako uz dio sjeverneavenije, dok bi kompleks Vlade mogao bitismješten na središnjemu dijelu ispod južneavenije. Te bi dvije avenije s visokogradnjamau prvome planu mogle postali novizagrebački city. Takvim bi pozicioniranjemVlade bila osigurana potrebna prostornosti odlična prometna povezanost i s gradomi sa zračnom lukom, a Zagreb bi, oslanjajućise na urbanističku baštinu, dobio jošjedno gradsko središte reprezentativnogakaraktera s nizom novih parkova i trgovau službi javnosti.Inundacijske krajobrazneintervencije U vremenu od izgradnjenasipa, prostor riječne inundacije kojiSava naplavljuje otprilike dva puta godišnjesvodi se na prazne livade koje nemajukvalitetno omogućeni pristup za građanstvo,a sama je rijeka doslovno svedena na kanal.Posljedično, taj prostor nije iznjedrioneke bitnije kreativne intervencije kojebi ga mogle dodatno iskoristiti i oživjeti.Iznimka je tek prijedlog za neostvareniSavski park trava Sonje Jurčević. Jedan odrijetkih prijedloga svojevrsnoga redefiniranjatoga javnoga prostora krajobrazne suintervencije Projeta marginal na inundacijijužnoga Savskog nasipa. Zamišljena intervencijaod prirodnih materijala inspiriranaje vodenom površinom i gibanjem trave navjetru. Prijedlog spomenika Federicu GarcijiLorci čine zemljano modelirani valovikoji su obrasli travom te se nakošeno spuštaju sa samoganasipa na prostor inundacije, tj. livade prema rijeci. Valovinastaju postupno, s najvišima kulminiraju te sa sve manjimaponovo postepeno nestaju u livadi. Na sličnom jeprincipu zamišljena i intervencija na istoj livadi s istočnestrane Mosta slobode koji ih vizualno potpuno odjeljuje.Prijedlog Spomenika španjolskim borcima i borkinjama,zemljano su modelirana zaobljena brda razasuta po većojpovršini livade, a bila bi niža od samoga nasipa te nejednakihoblika, promjera i visina. Na jednu i drugu intervencijupružao bi se pogled s obje strane nasipa, s Mosta slobodei budućih obližnjih mostova. Različite kreativne forme naistome principu na drugim inundacijskim lokacijama ostajuotvorenom mogućnošću. Potpuno usklađene s funkcijomriječnoga korita i otporne na naplavljivanje, krajobrazne biintervencije funkcionirale i sa izlijevanjem Save izvirujućina površini vode. Prijedlozi su nastali neovisno od projektaWave field Maye Lin, a inspirirani su tzv. Čokoladnimbrdima na filipinskom otoku Bohol. Posveta spomenikaupravo Garciji Lorki i španjolskom borcima proizlazi izčinjenice da su u Zagrebu postojale javne površine imenovanenjima u čast, a koje su ukinute.Imenovanje zagrebačkih obala Svjesnosto rijeci prisutna je u nekim postojećim i bivšim imenimajavnih prostora u blizini Save. Osim Savske ulice, Prisavljaili Savice, jasnu povezanost s rijekom čuva ime Zapruđa,toponima koji proizlazi od sprudova, Jaruna koji se odnosina riječnu udubinu, a dolazi od turske riječi “jarak” ili imeBlata koje je upravo zbog visokih podzemnih voda na tomeprostoru raskvašeno te stvara blato. Neke su ulice na Kajzericinazvane Južnom obalom (I., II.,..), tu je i Jarunskaobala, Veslačka ulica prema veslačkom paviljonu, Brodskaulica u Središću koja je pred nestajanjem, a danas više nepostoji Ribarski put koji se nalazio na kraju Trnja (na čijemsu bivšem močvarnom području i danas mnoge stare ulicenazvane upravo po rijekama tako simbolički povezujućiime i mjesto). Navedene se ulice nalaze uz ili oko savskeobale, ali se ne odnose na nju samu. Česta zabuna oko Trnjanskoganasipa previđa da se radi o zasebnoj ulici kojasamo manjim dijelom tek prolazi pored nasipa, dok je terminSavski nasip neslužben i odnosi se na nasip u cjelini.Inicijativa za imenovanje savskih obala u zagrebačkomsredišnjem prostoru simbolički spaja grad i rijeku koja je umnogo čemu odredila njegovu povijest, identitet i karakter.Ove se godine po prvi put u povijesti predlaže da se javniprostor Zagreba obogati imenovanjem samih zagrebačkihobala na potezu između Jadranskoga mosta i Mostamladosti. Za sjevernu obalu predlaže se da se zapadnood Mosta slobode nazove Obalom Republike, a istočnood istoga mosta Obalom antifašističke borbe. Za južnu seobalu s Mostom slobode kao razdjelnicom, predlaže da se sistočne strane nazove Obalom Savke Dabčević Kučar, a sazapadne Obalom Ivana Supeka. Eventualnim imenovanjemzagrebačkih obala u njihovom središnjem dijelu u kojemSava najdublje ulazi u gradsko tkivo, doprinos je istupugrada na rijeku. S izgradnjom planiranih budućih mostovaotvara se mogućnost da i druge zagrebačke obale dobijuime, između ostalih možda i Obalu svitanja i Obalu sutonauz Jarun, budući da je malo izgledno da bi se tim imenimamogle nazvati upravo središnje južne obale.(U)mjesto granice Nakon više od stoljeća promišljanjazagrebačkoga odnosa sa Savom, konačnih rješenjanema. Radovan je Ivančević govorio o “prezrenoj rijeci”.Puno se pisalo, a još više risalo, reći će aktualna gradskazastupnica Vera Petrinjak Šimek. Zagrebački razgovori saSavom najbliže rješenju došli su krajem osamdesetih kadasu neki od planiranih i nikad ostvarenih javnih objekata zasjevernu obalu bili u fazi provedbenih planova (umjetničkipaviljon, hotel, kulturni centar, itd.). Urušavanjem jedne, anastankom druge države stvar je vraćena na početak.Posljedično, oblikovno i urbanistički Sava je danas jošuvijek otvoreno pitanje, a pod uvjetom zaustavljanja parcelizacije,postojeća je situacija zagrebačkih obala i širegsavskoga područja na teritoriju Zagreba izuzetna šansaza grad. Izgradnjom nekih od trgovačkih centara uz samuobalu (Billa, King Cross) i dovršenim golf igralištem s masovnombespravnom izgradnjom iznad vodospremnika taje prilika umanjena, a ispred dugoročnoga javnog interesastavljen onaj privatni, kratkoročni i financijski. Za takvupraksu isključiva odgovornost leži na gradskoj upravi.Gradsko područje Save u svom središnjemu dijelu moglobi i trebalo biti kontaktni gradski prostor i budućesredište suvremenoga Zagreba s partikularnim javnimzdanjima i isključivim naglaskom na slobodnim, javnimprostorima oblikovanima po najvišim standardima održivogarazvoja.Slijedeći povijesni kontinuitet razvoja grada, na dijeluizmeđu Mosta mladosti i Jadranskoga mosta, urbaniziranasjeverna obala s takvim objektima javne namjene dovela bigrad bliže rijeci, dok bi južna obala mogla zadržati zelenikontekst. To znači samo iznimnu izgradnju s južne straneisključivo za objekte poput primjerice nove opere na mjestuhipodroma, a koja bi bila okružena javnim parkom sve dorijeke i na koju bi se, pod uvjetom arhitektonske izvrsnosti,pružala i osobita vizura sa sjeverne obale. Mogućnosteventualne izgradnje središnjega otoka ostaje bitno manjeizgledna, ali otvorena. Promišljeni izlazak grada na rijekune bi trebao narušiti ideju da u svom širem kontekstu 32kilometra dug prostor zagrebačkoga dijela Save postanenajveći gradski park realiziran kao niz u cjelinu povezanihostvarenja parkovne umjetnosti s prostorima za rekreaciju.Taj bi longitudinalni, oživotvoreni i aktivni prostor po dužiničitavoga Zagreba mogao postati i nova pluća grada.Savsko je područje potom moguće povezati s Parkom prirodeMedvednica zelenim zonama preko grada kroz noveparkove uz postojeće i dijelom ponovo otvorene gradskepotoke koji doslovno premrežuju Zagreb. Umjesto višedesetljetnepolemike grada na rijeci ili rijeke u gradu, mogućeje rješenje koje nudi oboje – i grad na rijeci i rijeku u gradu.Suvremena praksa odgovorne gradogradnje teži mogućemuskladu izgrađenoga krajolika i prirode, a takav je odnosuvjet kvalitete života u svim urbanim sredinama.U konačnici, problemu Save može se prići isključivointerdisciplinarno i putem cjelovitoga rješenja riječnogaprostora koje će analizirati, vrednovati i ujediniti urbanističko-arhitektonske,vodnogospodarstvene, energetske,ekološke i druge smjernice relevantne s ciljem dobivanjazadovoljavajućega održivog rješenja. Sava i njezin prostorimaju i važnu integralnu funkciju u stvaranju jedinstvenoggrada. Ono što je za srednjovjekovni Zagreb bila izgradnjaGradeca ili za devetnaestostoljetni grad oblikovanje Zelenepotkove, to bi za Zagreb 21. stoljeća mogla i trebalabiti Sava.Sidrenje Pokazatelj otuđenosti Zagreba od Save je iizostanak reklama na tom prostoru, što je tema jednogaod radova na upravo započetom UrbanFestivalu koji istraživačkimi umjetničkim intervencijama u javnom prostoruove godine pitanje granice tematizira upravo kroz zagrebačkeobale, odnosno zapostavljeni odnos grada i rijeke.Festivalu je u srpnju prethodio nezavisni performans/spomenikSidrenje Vedrana Gračana i Nevena Vargovića izvedenna Pješačkom mostu. Ogromnim je sidrom ubačenimu Savu i privezanim za most grad simbolično usidren uzsvoju rijeku. Kada će taj (ljubavni) odnos ravnopravnihpartnera konačno zaživjeti?

Esejzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 18Nostalgija za(ne)doživljenimUnatoč tome štosu ga optuživali zaantisovjetski, podrivačkipacifizam, Okudžavin jeugled u zemlji, a posebiceu inozemstvu, neprestanorastaoJaroslav PecnikUz 85. godišnjicu rođenja slavnog ruskog pjesnikai disidenta Bulata OkudžaveBulat Šavlovič Okudžava (rođen 9. svibnja 1924.g. u Moskvi) zasebna je i po svemu izuzetnaosoba; spada među one rijetke, u svakom pogledufascinantne pjesnike, koji su veličinom i dubinomstiha daleko nadišli granice vlastite zemlje i jezika, stekavšiplanetarnu slavu i popularnost. Prebirući po gitari, svoje jestihove, uz glazbu koju je sam skladao, specifičnim, prigušenimbaritonom, više recitirao, nego li pjevao. A, pjevaoje o svemu: tegobnoj sovjetskoj svakodnevici, (ne)sretnimljubavima, nostalgiji (ne)doživljenog; melankolično okrenutprošlosti, čeznutljivo je sanjao o budućnosti. Nesumnjivoje bio angažirani pjesnik, ali time njegova poezija ni načemu nije gubila; upravo suprotno, ukazivala je na mogućeprostore slobode milijunima sovjetskih građana kojimaje život u tadašnjem komunističkom imperiju bio jednostavnonepodnošljiv. Sovjetsko društvo, opterećeno brojnimekonomskim oskudicama, zaglupljujućom ideologijom,posvemašnjom političkom hipokrizijom i egzistencijalnimlicemjerjem, u stihovima Bulata Okudžave nalazilo je dozuutjehe, mali predah slobode, koji je službena cenzura posvaku cijenu željela zabraniti. Svaki njegov javni nastup, ana žalost nije ih bilo mnogo, jer je godinama figurirao kaopersona non grata, pretvarao se u neponovljiv umjetničkidoživljaj. Kada je 1966. g. potpisao peticiju tražeći oslobođenjeza književnike Sinjavskog i Daniela, koje je režim namontiranom političkom procesu osudio za antisovjetskudjelatnost, a posebice nakon što je 1969. g. javno podržaoSolženjicina, vlasti su Okudžavu “stavile na led”, ali se nisuusudile sudski ga progoniti, budući da je uživao izuzetnupopularnost u masama. Onemogućili su mu snimanje ploča;zabranili su mu tiskanje pjesama optužujući ga za antisovjetski,podrivački pacifizam, ali usprkos svemu, u zemlji, aposebice u inozemstvu, ugled mu je neprestano rastao.Ikona ruske kulture Prvi LP, ali strogo selektiranihpjesama, snimio je tek 1975. g. i to u ograničenojtiraži, ali zato su u samizdatu, na magnetofonskim trakama,bile masovno presnimavane njegove pjesme (uglavnom stzv. privatnih koncerata, u krugu odabranih poklonika)te su brojnim tajnim kanalima te snimke dopirale i donajudaljenijih krajeva ogromnog sovjetskog imperija, ali iinozemstva, gdje je živjela brojna ruska politička dijaspora.Uz drugog slavnog kantautora, Vladimira Visockog (inačevelikog prijatelja, kojem je posmrtno posvetio jednu odsvojih najboljih šansona, “Volođi V.”), nametnuo se kaonajznačajnija osoba ruske umjetničke scene i prepoznatljivaikona ruske kulture XX. stoljeća.Djetinjstvo i bezbrižnu mladost proveo je u staromdijelu Moskve, na Arbatu, kojim je ostao očaran do krajaživota i kojem je posvetio najnježnije stihove svoje lirikepa čak i jednu cijelu zbirku pjesama (“Arbat, moj Arbat”,1976. g.). Ali, nakon što mu je otac u vrijeme staljinističkihčistki koncem 30-ih godina prošlog stoljeća bio optuženkao trockist, uhićen i potom deportiran na dugogodišnjurobiju u Sibir (gdje mu se gubi svaki trag), mladom se Bulatuživot promijenio iz temelja. Da tragedija bude veća,ubrzo je potom bila uhićena i njegova majka, nakon štoje od bivšeg prijatelja, a tada najmoćnijeg čovjeka tajnepolicije, Lavrentija Berije, zatražila pomoć za supruga. Isteje noći bila uhićena i bez suđenja prognanau radni logor (rehabilitirana je tek 1955. g.),a o Bulatu su brigu preuzeli rođaci i tako gaspasili od upućivanja na preodgoj u dom,a zapravo kaznionicu za tzv. besprizorne.Početkom II. svjetskog rata, s osamnaestgodina, Okudžava je kao dragovoljac stupiou redove Crvene armije i tijekom rata dvaputa bio ranjen. Ratne strahote, uz obiteljsku tragediju,presudno su ga oblikovale i kao čovjeka i kao pjesnika; sasjetom je pjevao o ratnim drugovima, njihovu herojstvu, alije stalno naglašavao besmislenost rata, razaranja i krvavogklanja. Izopačenost staljinskog režima i strah čovjeka pritisnutogbezdušnom ideologijom u borbi za svakodnevnopreživljavanje, postali su opsesivnim sadržajem njegovepoezije. Često je naglašavao kako zna da pjevajući o tomune može i neće ispraviti brojne i strašne nepravde, ali baremmože pokušati spasiti svoju dušu i ukazati na put spasenjaonih koji ga slušaju. Tako su nastale njegove klasičnepjesme poput: “Vojničke čizme”, “Ponoćni trolejbus”, “Natrgu Puškina”, “Molitva Francoisea Villona” i druge, kojesu ga, uz Jascquesa Brela i Georgesa Brassensa, svrstale ured najvećih u povijesti šansone. Ili, kako je zapisao njegovveliki poklonik, slavni ruski pjesnik Jevgenij Jevtušenko:“Okudžava je stvorio novi, do tada nepoznati i do danasneponovljivi pjesnički žanr”. Dakle, uspio je na maestralannačin povezati rusku urbanu, starogradsku glazbu sfolklornim zvucima Zakavkazja, jer s ponosom je uvijekisticao armensko podrijetlo po majci i gruzijsko, odnosnoabhaško, po ocu. Međutim, uvijek je naglašavao: “Materinjijezik mi je ruski, odgojen sam i obrazovan na ruskoj kulturi,ali nikada nisam bio opterećen pitanjem nacionalnosti,jer znam da u svakom narodu prevladavaju dobri i dragiljudi”. Upravo na tom tragu nastalo je i veliko, nerazdvojnoprijateljstvo s našim slavnim kantautorom Arsenom Dedićem,koji je kongenijalno na hrvatski prepjevao nekolikonjegovih pjesama i s uspjehom ih izvodio na sceni.Ruska sfinga Već za vrijeme studija u Tbilisiju (gdjeje svršio učiteljski fakultet), počeo je objavljivati poezijui već prvom zbirkom pjesama “Lirika”, koju je objavio ugodini Staljinove smrti (1953.), svratio je pozornost nasebe. Nakon toga objavio je još tri knjige poezije. Budućije bio opsjednut poviješću, napisao je nekoliko romana(Gutljaj slobode i Putovanje diletanta), vezanih uz ustanaki tragičan usud dekabrista, tj. rusku povijest XIX. stoljeća.— Okudžava je naglašavao:“Materinji jezik mi je ruski,odgojen sam i obrazovan naruskoj kulturi, ali nikadanisam bio opterećen pitanjemnacionalnosti, jer znam da usvakom narodu prevladavajudobri i dragi ljudi.” —Ali, zapravo, fanatično opsjednutom pitanjima slobode idruštvenim traumama staljinizma, povijesne su mu temeposlužile kao temelj za kritički govor o suvremenom SovjetskomSavezu, jer su problemi dostojanstva čovjeka iborbe s despotizmom i vlastodršcima uvijek i u svakomvremenu aktualne i univerzalne.U eri vladavine Brežnjeva, u doba tzv. “vremja zastoja”,Okudžava se aktivno uključio u disidentske kružoke, promoviraoje zabranjene autore, javno prosvjedovao protivvlasti, a za uzvrat, režim mu je oduzeo putovnicu i onemogućiogostovanja u inozemstvu. Iz svijeta, posebice Francuske,gdje je imao gotovo kultni status, stizali su brojniprosvjedi kojima se od ruskih vlasti tražilo da mu omogućejavno nastupanje i gostovanja u inozemstvu. Tek dolaskomGorbačova na vlast stvari su se počele mijenjati na bolje,a Okudžava je procese “perestrojke” i “glasnosti” dočekaos oduševljenjem. Čak je napisao i jednu ironijsko-optimističnupjesmu posvećenu “perestrojci”. Međutim, ubrzo serazočarao; shvatio je da slobodno pjevati o slobodi ne značii stvarno konzumirati slobodu. Naizgled se sve promijenilo,ali zapravo je sve ostalo isto, ili da se poslužimo riječimaAleksandra Bloka: “Ruska sfinga i nadalje tajanstvenošuti”. Razočaran se povukao u monašku osamljenost; tekje na nagovor sina odlučio gostovati u SAD, gdje se nalazimnogobrojna ruska dijaspora. Međutim, na tom gostovanjuu ljeto 1996. g. doživio je srčani udar, a ubrzo je nakon togai umro na liječenju u Parizu, 17. lipnja 1997. godine. S Okudžavomje tako otišao i zadnji predstavnik generacije “šedesatnika”(Galič, Visocki, Ahmadulina itd., ruskih intelektualaca,disidenata, koji su u eri najžešćih (neo)staljinskihpolitičkih progona slobodno i bez straha iznosili svojeneslaganje s režimom i borili se za slobodu i dostojanstvočovjeka. Okudžava je to radio sa stilom i načinom duhovnogaristokrata i stoga će ostati neponovljivim fenomenomi simbolom svjetske disidentske kulture XX. stoljeća. Ili,kako je to zapisao J. Kim u pariškom, ruskom emigrantskomtisku: “S Okudžavom je otišlo i naše stoljeće; s njim je nestaoduh i prestala uloga naše nesretne generacije”.

TEMA BROJA:zarez, xi /267, 15. listopada 2009. 19BERLINSKI ZIDI RASPADstudeni 1989. — studeni 2009.JUGOSLAVIJEU povodu dvadesetogodišnjice pada Berlinskoga zida Ivan Čolović, ugledni srpski etnologkomunizma do nacionalizma, Rat i nedovršeni raspad Jugoslavije, Ka postnacionalizmu?i urednik glasovite Biblioteke XX vek, priredio je zbornik pod naslovom Zid je mrtav, i Nostalgija. Autori koje zbornik okuplja su: Vladimir Arsenijević, Ivan Čolović, Nenadživeli zidovi! (Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije). Namjera je bila preispitati što Stefanov, Katarina Luketić, Vojin Dimitrijević, Sabrina P. Ramet, Ugo Vlaisavljević, Jeanseu vrijeme pada Zida, ujedinjenja njemačkih država, prevladavanja blokovskih podjela Arnault Dérens, Xavier Bougarel, Žarko Paić, Ildiko Erdei, Mikloš Biro, Svetlana Slapšak,i “pada”, ili barem drastičnog slabljenja, komunizma događalo na prostoru bivše Jugoslavije.Vjekoslav Perica, Miroslava Malešević, Eric Gordy i Mitja Velikonja.Ključ izbora, kako Čolović piše u Predgovoru, nisu bile “same teme već autori”; U suradnji s urednikom Ivanom Čolovićem i Bibliotekom XX vek Zarez u ovome tematua ti autori dolaze iz različitih sredina, iz različitih struka i pišu s različitih, nerijetko interdisciplinarnih,predstavlja tekstove iz spomenutoga zbornika (po jedan iz svake od četiri cjeline), upolazišta. Tekstovi u zborniku su podijeljeni u četiri tematske grupe: Od nadi da će se uskoro sama knjiga moći nabaviti u boljim hrvatskimknjižarama.Nasilje na Tiananmenu irušenje Berlinskoga zidačine epohalni događajulaska u posthistorijskodoba. Njihova je singularnostjedinstvo u razlikama.(Žarko Paić)ZidoviVladimir Arsenijević(…)Is toč ni Ber lin, kra jem no vem bra 1989: ni zo vi oro nu lihzgra da ko je li če na ma sov ne grob ni ce, ula zi što zja pe kaousta mr tva ca, mr tvi pro zo ri ko ji je če za stra šu ju ćom, cr nompra zni nom ili su ne mi lo srd no za zi da ni i ta ko ućut ka ni, uli cesu raz ro va ne, ru pe po svu da, va zduh je ča đav i mra čan, mi ri šena jef ti ni ugalj, ne ko je ne gde re kao da je upra vo to onaj pra vimi ris to ta li ta ri zma po svu da, nig de rad nji, nig de re sto ra na, kafića, sve je po sr nu lo, Is toč ni Ber lin de lu je kao da su ga pre kju čebom bar do va li sa ve zni ci, u gra du iz kog do la zim sve je tan kodo pro zrač no sti i ne sta bil no, sve sto ji ukri vo, ta mo je od u vekne do sta ja lo sup stan ce i kva li te ta, ov de je ne što sa svim dru gačije na de lu: ov de su se ne kad so lid ne i lo gič ne ur ba ne strukture na iz gled ne po pra vlji vo uru ši le u se be i sli ka je uto li kotu žni ja, ta mo oda kle do la zim ni kad ni čeg ni je ni bi lo, ne mačo vek go to vo ni za čim da ža li, ov de je bo lja stvar nost ne kaddav no po sto ja la, to je evi dent no, ali ne ma je vi še, od stra nje naje i za bra nje na, uki nu ta i po ni šte na, stre sam se i te ško di šemzbog kne dle ko ja mi se za gla vi la u gr lu, ve li ke stva ri se ov desva ka ko do ga đa ju, pod se ćam se li ca mo jih sa put ni ka ko ja suna sme ja na i pu na op ti mi zma, ali ni šta se od to ga ov de još uvekne pri me ću je i ja ne mo gu da odo lim uža sa va ju ćem uti sku: Istočni Ber lin kra jem no vem bra 1989. odi še smr ću.Voz opre zno sta je na sta ni ci Ber lin-Lih ten berg, huk će idah će kao pre mo re na ži vo ti nja, ni ka kve ka tar ze ne ma nakon cu tog du gog že le znič kog blu za, iz vo đač je jed no stav nopre mo ren i tup, ja sprem no usta jem i pro te žem se pa spu štamstva ri iz pr tlja žni ka, obla čim jak nu i ob mo ta vam šal oko vra ta,gu ram se po tom u hod ni ku va go na s mno gim put ni ci ma prene go što na po kon is tu pim na hla dan grad ski va zduh po pr viput na kon to li ko du gih sa ti, di šem du bo ko i gle dam oko se beza in te re so va no, ali ne za du go, tre ba na sta vi ti da lje: mo je putova nje još uvek ni je go to vo.Opra štam se sa svo jim sa put ni ci ma, Majk mi u ime svihosta lih ob ja šnja va da oni naj pre idu da po ku pe ne kog u Istočnom Ber li nu, pa će tek on da, u pu nom sa sta vu, na dru gustra nu, u pro vod i raz gle da nje, da je mi po tom de talj ne in strukcije ka ko da pre đem na S-Ban i stig nem do gra ni ce, sta ni ceFri drih štra se, a on da se po zdra vlja mo uz sve sr dač no sti, kaočla no vi me đu na rod nih de le ga ci ja na kra ju vi še dnev nog se minara, ra sta ju se Dre zden, Ha noj i Be o grad, svi smo na gla še nolju ba zni dok se ru ku je mo una krst, čak se i do tad kraj nje ću tlji vi,po spa ni Vi jet na mac do ne kle raz bu dio i ora spo lo žio, po la zim isme šim se u se bi, ne ve ro vat na su ta pri vre me na po znan stva izvo za, ali ne osvr ćem se ni za tre nu tak, tre ba, ka žem, na sta vi tijer još uvek ni sam sti gao ta mo gde sam (pre či ta ve več no sti)po šao: kod Mar ti na, u Za pad ni Ber lin, sta ni ca Rat ha us Šte glic.Ne što ka sni je dok, po no vo sâm i pre to va ren pr tlja gom,kli zim S-Ba nom kroz Is toč ni Ber lin, sve oko me ne kao dapul si ra u rav no mer nom, uti li tar nom rit mu grad ske že le zni ce,ta ko raz li či tom od me lan ho lič nog zvu ka me đu na rod nog vo zau po kre tu. Dok pro la zi mo iz nad gra da, gle dam u kro vo ve dane bih gle dao u pre mo re na li ca put ni ka, jed na be ba ne u te šnopla če pod vu ne nom ka pi com kuć ne iz ra de na se di štu pre koputa mog, ali nje na maj ka se na to uop šte ne oba zi re, nje neokru gle sve tle oči su zga sle, ni dru gi put ni ci ne re a gu ju, iz gle dada to sa mo me ne uz ne mi ra va, za to gle dam kroz pro zor, vozleb di nad ber lin skim uli ca ma, sta ni ce se ni žu jed na za dru gom,nji ho va ime na su neo bič na, bo ga ta knji žev nim na bo jem i mogućno sti ma, ose ćam to dok ih va ljam po usti ma: “Ost krojc”,“Var ša u er štra se”, “Ha up tban hof”, “Marks und En gels Plac”,sri čem i tr nem dok me ri tam i me lo di ja tih to po ni ma ob u zimaju, sad već ose ćam ja snu le po tu u sve mu ovo me, Ber lin jena ovoj svo joj stra ni mo žda po sr nuo, ali ipak je to – Ber lin.On da se uli ce ši re u bes pre gle dan trg oivi čen bez lič nim pravou ga o nim zgra da ma, mo ja pa žnja sad već vri šti i vi bri ra – toje Alek san dar plac do le is pod me ne.MOR LO ci Na sta ni ci Fri drih štra se ne ve ro va tan bu ljukraz li či tih Is toč nja ka sli va se niz ve li ko ste pe ni šte ka ula zu usta ni cu S-Ba na (ovog pu ta za pad nog) ko ja pred sta vlja gra nič nipre laz a ujed no i ne što vi še od to ga, pre laz iz jed nog sve tau dru gi. Dok se spu štam tim ste pe ni štem, ske ni ram go mi lu,po gle dom pre le ćem pre ko svih tih na pe tih, oro nu lih, ne le pihli ca, pre ko sle plje nih ši ški, lo ših zu ba, do tra ja lih tor bi i vre ćapre ba če nih ne mar no pre ko ra me na, pre ko gru bih ru ku ko jeste žu pa so še ili se tek po vre me no za vla če u dže po ve da opipaju nov ča ni ce, te s mu kom za ra đe ne i na cr no ot ku plje nesve tlu ca ve ne mač ke mar ke ko ji ma pla ni ra ju da ku pe deoza pad nog bla go sta nja i po ne su ga sa so bom ku ći, na Is tok,dok mo gu, kao su ve nir, kao da u stva ri ne ve ru ju da će ovaiz ne nad na sre ća po tra ja ti, kao da ipak ne do vo de u pi ta njesna gu Zi da, nje go vu spo sob nost da pre ži vi tre nut nu kri zu ipo no vo se učvr sti, ja či, vi ši, ne pre mo sti vi ji ne go ikad pre...Po šao sam na ovo pu to va nje aro gan tan, ne to li ko kao nosilac ju go slo ven skog pa so ša ko li ko kao svo je vr sni sa mo proklamo va ni gra đa nin sve ta, a sad ose ćam ko li ko za pra vo sna žnopri pa dam ovoj go mi li u ko joj sam se za te kao, go mi li u ko jojse ni ko ne či ni za in te re so van ni za ko ga dru gog prem da svistre mi mo istom ci lju, ose ćam to se bič no brat stvo ko je nasne ras ki di vo ve že dok, ova ko zbi je ni u ne pre gled nim sto ti na mače ka mo da pre đe mo gra ni cu ko ja nas de li od jed ne da le kopri hva tlji vi je, bo lje re al no sti. I on da mi si ne: mor lo ci smo, ništadru go. Da bi smo iz jed nog sve ta pre šli u dru gi, da bi smose na šli na dru goj stra ni, mi – bi ća mra ka ko ja ha la plji vo hr lepre ma sve tlo sti što se iz ne na da uka za la – mo ra mo da prođemo kroz lim bo, sve sni smo to ga, ali sve jed no ne po ko le blji vostre mi mo una pred iako na pre du je mo spo ro, ko rak po ko rak,ti ska mo se kroz le vak pa so ške kon tro le, gu žva je ta kva da nemo že da se di še, va zduh je smr dljiv i usta jao, već sa svim izmrcva ren od tog sti ska nja u ogrom noj go mi li sti žem ne ka kopred li me ni ki osk, s dru ge stra ne mu sa vog sta kla na la zi se li cemla dog is toč no ne mač kog Gren zpo li zista, gu ram pa soš u njegovu ru ku, on zu ri pra vo u mo je oči, ja u is kr za ni oko vrat niknje go ve si ve uni for me, za mr znu ti smo u tom uza jam nom odmera va nju/iz be ga va nju po gle da či tav je dan tre nu tak, a on danje go va ru ka vra ća pa soš u mo ju, že lim da mu se za hva lim,ali ne što me na glo po vla či una pred, ose ćam hlad no ću po leđima kao da me ne ka kav va zdu šni ko vi tlac za hva ta, kre ćemse mi mo sop stve ne vo lje i – evo me. (…)Ulomak iz teksta Zidovi.

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE20Sve je počelou Srbiji?Dok se, u vreme pada Berlinskog zida i nestanka KO MU NI Z MA, u BUN DE STA GU PO STA VLJA LOpitanje “u kom DU hu i u ime KO JIh TRA DI cI JA TRE BA UJE DI NI TI NE MAč KE DR žA VE”, u SR BI JI i u drugimJU GO SLO VEN SKIM RE PU BLI KA MA NI JE BI LO DI LE ME o TO ME TRE BA li, i u ime KO JIh VRED NO STI,RAZ BI TI ZAJED NIč KU KO MU NI STIč KU DR žA VU i STVO RI TI NO VE NE ZA VI SNE DR žA VE. PO LI TIč KIM ELITA MAse čI NI LO da je SA MO JE DAN put MO GU ćan – put STVA RA NJA etnonacionalnih DR žA VAIvan ČolovićUvreme kad se ruši Berlinski zid i kad se liderimakomunističkih zemalja u Istočnoj Evropi ljulja tlepod nogama, u Srbiji, najvećoj republi ci So ci ja lističke fe de ra tiv ne re pu bli ke Jugosla vi je, na vla sti se učvršćuje je dan ko mu ni sta – Slo bo dan Mi lo še vić. Nje gov us ponpo či nje sep tem bra 1987., kad je na jed noj sed ni ci Cen tral nogko mi te ta Sa ve za ko mu ni sta Sr bi je nje go va frak ci ja od ne lapre va gu nad do ta da vla da ju ćom frak ci jom oku plje nom okoIva na Stam bo li ća, ta da šnjeg pred sed ni ka Sr bi je 1 . Osi gu rav šikon tro lu nad par ti jom – što je u to vre me do no si lo i kon tro lunad dr žav nim apa ra tom i naj va žni jim me di ji ma u Sr bi ji – Miloše vić je za tim vo di no vim pu tem, od re đu je joj no ve ci lje vei snab de va je no vom re to ri kom.Pod nje go vim ru ko vod stvom, ko mu ni sti se okre ću od bra niin te re sa srp skog na ro da, po seb no Sr ba ko ji ži ve van uže terito ri je Re pu bli ke Sr bi je. Me di ji pod nji ho vom kon tro lompo či nju da za si pa ju jav nost dra ma tič nim iz ve š ta ji ma o navodnim pri me ri ma pri ti sa ka, pro go na i zlo sta vlja nja či je sužr tve Sr bi na Ko so vu, u Hr vat skoj i u Bo sni i Her ce go vi ni, avi nov ni ci nji ho vi su se di Al ban ci, Hr va ti ili Mu sli ma ni. To sepo ve zu je sa stra da njem Sr ba u pro šlo sti, po seb no za vre meDru gog svet skog ra ta, o ko me se ra ni je – dok je Ti to bio živ– na vod no ću ta lo, da bi se odr ža la idi lič na sli ka “brat stva ije din stva” jugoslo ven skih na ro da. Sad srp ski ko mu ni sti napo ziv Mi lo še vi ća ot kri va ju i ob zna nju ju da je ta sli ka bi lala žna i da je ona stvo re na gu ra njem u za bo rav pra ve isti ne oraz me ra ma “mr žnje pre ma Sr bi ma”, “srp ske gol go te”, “ge nocida nad Sr bi ma”, o pro te ri va nju srp skog na ro da “sa ve kov nihog nji šta”, od no sno sa nji ho vog “du hov nog i et nič kog prostora”, o “za ti ra nju srp skih ko re na”, o skr na vlje nju i ru še nju“srp skih sve ti nja” i “srp skih gro bo va”. To su ne ki od iz ra zako ji da ju ton no vom dis kur su srp skih ko mu ni sta oku pljenihoko Mi lo še vi ća i me di ja u nji ho voj slu žbi. U stva ri, putko jim je Mi lo še vić po veo srp ske ko mu ni ste i je zik ko jim suoni, na šav ši se na tom pu tu, pro go vo ri li, ni su pred sta vlja lini ka kvu no vost. U vre me kad je Mi lo še vić pre u zeo vlast uSr bi ji, taj put je već bio tra si ran i taj je zik je već bio stvo ren.O ne ka da šnjim i sa da šnjim pro go ni ma i stra da nji ma Sr ba io du žno sti da se oni za šti te uve li ko se go vo ri lo i to s mno goje zi vih de ta lja i po tre snih sli ka. Ali to su ra di li pro tiv ni ci komuni stič kog re ži ma u Sr bi ji, me đu nji ma i biv ši “raz o ča ra ni”ko mu ni sti, iz re do va na ci o na li stič ki ori jen ti sa ne in te li gen ci jei sve šten stva SPC. No vo je bi losa mo to što se sa da na pu tu odbrane “ugro že nog srp stva” i uem fa tič kom je zi ku te od bra nena šao i Mi lo še vić sa svo jompar ti jom. 2 Gra di te lji tog putai je zi ka odu še vlje no su gado če ka li. “Te ško je bi lo prepozna ti iz ve sne uče ne gla ve”,pi še je dan sve dok do ga đa ja iztog vre me na, “ko je su ra ni je sme lo ula zi le u su kob s Ti to vimre ži mom, sa ka kvom su to pli nom pri la zi le srp skom li de ru”(Đu kić 1994: 127).Ma ne var ude sno, ko jim se Mi lo še vić pri bli žio naj u ti caj nijimna ci o na li sti ma me đu srp skim in te lek tu al ci ma u SA NU,Udru že nju knji žev ni ka i SPC, omo gu ćio je ovom ko mu ni stida se učvr sti na vla sti, da po sta ne li der ko ga pri zna ju i po država ju i nje go va par ti ja i nje ni do ju če ra šnji pro tiv ni ci. Mi loševi ću, osna že nom tom po dr škom, ni je bi lo te ško da sa vla stiuklo ni pre osta le pro tiv ni ke i da na ci o nal nu ho mo ge ni za ci jupro ši ri na celokupno srp sko dru štvo. Glav no sred stvo ko jimse on pri tom slu ži su mi tin zi ko je nje go ve pri sta li ce or ga nizuju od sre di ne 1988. do kra ja 1989. u naj ve ćim gra do vi ma uSr bi ji i Cr noj Go ri. Pod pri ti skom ma se oku plje ne na mi tin guu No vom Sa du 6. ok to bra 1988., ru ko vod stvo Voj vo di ne, kojese do ta da su prot sta vlja Mi lo še vi će vom pla nu da zna čaj nore du ku je auto no mi ju Po kra ji ne, prisi lje no je na ostav ku. Naisti na čin, po mo ću se ri je mi tin ga, Mi lo še vi će ve pri sta li ce izvele su “an ti bi ro krat sku re vo lu ci ju” i u Cr noj Go ri. Pr vi ta kavmi ting u ovoj re pu bli ci odr žan je u Ti to gra du (Pod go ri ci) 7. i8. ok to bra 1988, a po sled nji u istom gra du 10. ja nu a ra 1989.Dan posle tog po sled njeg mi tin ga, ta da šnji ru ko vo di o ci Cr neGo re bi li su pri nu đe ni da pod ne su ostav ke na svo je funk ci je.Ovi po li tič ki mi tin zi u re žim skim me di ji ma naj če šće sena zi va ju “mi tin zi isti ne” i “mi tin zi so li dar no sti”, pri če mu semi sli na na vod no ra ni je skri va nu isti nu o po lo ža ju srp skog naroda, po seb no Sr ba na Ko so vu, i na so li dar nost s tim na ro dom.Is ti če se, ta ko đe, da su to “mi tin zi po dr ške” Mi lo še vi će vojno voj po li ti ci i “mi tin zi pro te sta” pro tiv par tij skih i dr žav nihbi ro kra ta, pro tiv ta ko zva nih “auto no ma ša” i “fo te lja ša”. Uze tiza jed no, ti mi tin zi su u ovim me di ji ma pred sta vlje ni kao “antibi ro krat ska re vo lu ci ja” ili kao “do ga đa nje na ro da”, pre maU međuvremenu, u novomevropskom kontekstu koji jeako ne posve nov a ono barpošteđen starih ideološkihobrazaca, pred slavenskimnarodima je zanimljivo razdobljeponovnog upoznavanja.(Vjekoslav Perica)iz ra zu ko ji je, opi su ju ći ovemi tin ge, upo tre bio knji žev nikMi lo van Vi te zo vić. Na mi tin guMi lo še vi će vih pri sta li ca u Be o­gra du 19. no vem bra 1988. on jere kao: “Po što va ni na ro de, na šaisto ri ja će ovu go di nu za pamtiti kao go di nu u ko joj nam sedo go dio na rod”.Po seb no me sto u isto ri ji “događa nja na ro da” i uspo na na vlast Slo bo da na Mi lo še vi ćaima la je pro sla va 600. go di šnji ce bit ke na Ko so vu, isto rij skogdo ga đa ja od naj ve ćeg sim bo lič nog zna ča ja za ob li ko va njesrp skog na ci o nal nog iden ti te ta u 19. ve ku. To je za no vogsrp skog li de ra bi la pri li ka da se be i svo ju po li ti ku po ve žes tim va žnim da tu mom srp ske isto ri je, da pro sla vu ju bi le jaKo sov ske bit ke pre tvo ri u ri tual sop stve nog usto li če nja uulo gu dav no oče ki va nog no vog srpskog vo đe ko ji će bi tido sto jan ču var za ve šta nja ko je su, pre ma le gen di, osta vi lipre ci pa li u ovoj slav noj bi ci. Pro sla va je odr ža na na sa momme stu bit ke, pred vi še od mi lion lju di, ko ji ma je Mi lo še vićodr žao ka sni je če sto ci ti ran go vor o Sr bi ji u bit ka ma i predbit ka ma, ne is k lju ču ju ći i one oru ža ne 3 .Po red to ga što op se žno iz ve šta va ju o ovim mi tin zi ma ibu đe nju srp skog na ro da na nji ma i pre no se ra do snu vest dase po ja vio čo vek ko ji će sta ti na put stra da nja tog na ro da,re žim ski me di ji, pre sve ga dr žav na te le vi zi ja i dva naj ve ćadnev na li sta – Po li ti ka i Ve čer nje no vo sti – da ju do pri nos ovoj“an ti bi ro krat skoj re vo lu ci ji” i ta ko što sta vlja ju na ras polaga nje svoj pro stor svima ko ji ho će da sve do če o stva ri mao ko ji ma se go vo ri i na mi tin zi ma. U ju lu 1988. u Po li ti cipo či nje da iz la zi ru bri ka Od je ci i re a go va nja, ko ju – domar ta 1991., kad je ru bri ka ob u sta vlje na – svo jim pi smi mapo pu nja va ju či ta o ci ovog li sta, me đu nji ma i mno gi po zna tipi sci, umet ni ci, pro fe so ri uni ve r zi te ta. Tu se u dra ma tič nomto nu go vo ri o stra da nju i pat nja ma srp skog na ro da, o mržnjiko ju pre ma nje mu is po lja va ju su se di i o na di s ko jomse taj na rod okre će no vom srp skom vo đi. Ova ru bri ka jeme dij ski pan dan “do ga đa nju na ro da” na mi tin zi ma. Ta koje do ži vlja va ju i sa mi auto ri tu ob ja vlje nih pri lo ga, ko ji ječe sto opi su ju kao me sto na ko me je “na rod pro go vo rio”(Mi mi ca i Vu če tić 2001).

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE21Déjà vu Kao ne pri ko sno ve ni li der Sr bi je, ko ji se energično ob ra ču nao sa ko mu ni stič kom bi ro kra ti jom i ta ko zase be pri do bio par ti ju, in te li gen ci ju, me di je i na rod, Mi lo še vićje mo gao mno go lak še od svo jih pan da na u Is toč noj Evro pida pri mi ve sti o pa du Ber lin skog zi da i dru ge na go ve šta je okra ju is toč no e vrop skog ko mu ni zma. Me di ji u slu žbi nje govogre ži ma op šir no su iz ve šta va li o do ga đa ji ma u NDR-u is nji ma po ve za nim zbi va nji ma u dru gim ze mlja ma is toč nogblo ka, s ne skri ve nim sim pa ti ja ma pre ma “po bu nje nom narodu”. Na su prot to me, u ovim me di ji ma vr lo ne ga tiv no seko men ta ri sa lo okle va nje ru mun skog pred sed ni ka Ceauçescuada svo je gra đa ne upo zna sa zbi va nji ma u Ber li nu i sa kri zomis toč no e vrop skog ko mu ni zma. Ta ko su naj va žni ji dnev nili sto vi u Sr bi ji na is tak nu tom me stu 12. no vem bra 1989. objavi li ko men tar agen ci je Ta njug pod na slo vom U Bu ku re štuni re či o Ber lin skom zi du.Zar na rod u Ber li nu ne ra di ono što je na rod u Sr bi ji,pred vo đen Mi lo še vi ćem, već ura dio: po bu nio se pro tiv nesposob nog ru ko vod stva, po ka zao je din stvo i sna gu na ro da,na te rao bi ro kra te da se po vu ku, pod sta kao de mo krat skere for me, pro go vo rio o prav di i slo bo di? Či ta o ci Po li ti ke, ko jisu se pre ko ovog li sta oba ve štava li o do ga đa ji ma u NDR-u,mo gli su da ka žu da je to za njih ne što déjà vu. Tu je pi sa lo(u iz ve šta ji ma i ko men ta ri ma ob ja vlje nim iz me đu 6. i 25.no vem bra) da se na uli ca ma Ber li na ču ju “sna žni zah te vi zare for ma ma u NDR”, da Is toč ni Nem ci že le da se “opro steod cen tra li zo va nog ad mi ni stra tiv nog so ci ja li zma”, da je rečo “po ra zu za tvo re nog so cija li zma”. Pa ro le na tran spa ren ti mau Ber li nu, ko je su na ve de ne u ovim no vi na ma, bi le su slič neoni ma ko je su se mo gle vi de ti na mi tin zi ma Mi lo še vi će vihprista li ca u Sr bi ji: “Uli ca je tri bi na na ro da, kad su dru ge tribine za tvo re ne”, “Ru ko vo de ću ulo gu sad ima na rod”, “Nećemo za o kre te, ho će mo re for me”, “Mi smo na rod”.Sve je bi lo pred sta vlje no ta ko da se stvo ri uti sak da izlazak po bu nje nog na ro da na uli ce Ber li na i pad Zi da predstavlja ju ne mač ku ver zi ju “do ga đa nja na ro da” u Sr bi ji. Sveje bi lo opi sa no ta ko da vo di za ključ ku da su pro me ne naIs to ku u stva ri za po če li Sr bi. I auto ri pi sa ma u Po li ti ki nojru bri ci Od je ci i re a go va nja taj oče ki va ni, taj po želj ni zaključak ne po gre šno iz vla če. “Na kon ovih mi tin ga odr ža nihu vre me nu av gust 1988. – ja nu ar 1989. go di ne u Be o gra du,No vom Sa du, Nik ši ću, Ti to gra du i ni zu dru gih me sta Sr bi je,Cr ne Go re i Voj vo di ne”, ka že je dan od njih, “po če lo je 1989.go di ne ma sov no pre vi ra nje i u ze mlja ma re al so ci ja li zma”.Autor jed nog dru gog pi sma zna čaj “do ga đa nja na ro da” zaEvro pu i so ci ja li zam upo re đu je sa zna ča jem ras ki da Jugoslavi je sa SSSR-om 1948.: “No vi Sad i Ti to grad bi li su, tre baima ti u vi du, pre se dan od kraj njeg zna ča ja za Evro pu i či tavso ci ja li stič ki svet: i za Ber lin, Laj pcig, Bu dim pe štu, Pe king.Ako je 1948. Jugosla vi ja bi la pr va ze mlja ko ja se su prot stavila sta lji ni stič koj do mi na ci ji, No vi Sad i Ti to grad su pr vigra do vi u ko ji ma je na rod pr vi put u isto ri ji bez pro li va njakr vi zba cio po li tič ko ru ko vod stvo ko je u svo joj sve sti sa staljini zmom još ni je ras kr sti lo”.Zar Is toč ni Nem ci ne tra že ono za šta su se Sr bi već iz borili i za šta se i da lje bo re da bi osvo je no učvr sti li i pro ši ri li?To su mo gli da za klju če či ta o ci Po li ti ke ko ji su u bro ju ovogli sta od 13. no vem bra 1989. pro či ta li čla nak o do ga đa ji ma uNDR pod na slo vom Ne ka na rod bi ra ko ga ho će, a su tra dan,u bro ju od 14. no vem bra, čla nak Kan di da ti po vo lji na ro da.Ovaj dru gi čla nak ni je go vo rio o to me ka kve ru ko vo di o ce že lina rod u Ne mač koj ne go o to me ka kve će na pred sed ničkimiz bo ri ma ko ji se u to vre me odr ža va ju u Sr bi ji bi ra ti srp skina rod, to jest na rod ko ji se za pra vo da ima ta ko do bre kandida te već iz bo rio. Kad su iz bo ri u Sr bi ji za vr še ni – i kad sepo ka za lo da je na rod od če ti ri nje go vom sr cu bli ska kan didata (jer je svu če tvo ri cu pred lo ži la Par ti ja!) za pred sed ni kaSr bi je iza brao onog naj bli žeg, Slo bo da na Mi lo še vi ća – či ta lacPo li ti ke mo gao je na pr voj stra ni ovog li sta od 16. no vem bra1989. da nađe dva glav na na slo va. Je dan je bio I Prag otva ragra ni ce, a dru gi 99 od sto za Mi lo še vi ća. Ovi na slo vi su u stva risu ge ri sali za klju čak da je u oba slu ča ja u kraj njoj li ni ji reč ois toj stva ri: o po be di na ro da.NEM ci RU še Zid, a SLO VEN ci ga DI žu! Me đu tim,ovu na vod nu srod nost “do ga đa nja na ro da” u Sr bi ji i pa daBerlinskog zi da ne ki u Ju go sla vi ji ni su že le li da pri me te. Uto me je pred nja či lo ru ko vod stvo Slo ve ni je, s ko jim je Mi lo ševiću to vre me bio u otvo re nom su ko bu. Su kob je kul mi ni raokad su se vla sti u Lju bljani so li da ri sa le s ru da ri ma al ban skena ci o nal no sti u rud ni ku Trep ča na Ko so vu. Ovi ru da ri sufe bru a ra 1989. stu pi li u štrajk zbog sme nji va nja ko sov skih lidera, Aze ma Vla si ja i Ka ću še Ja ša ri, i zbog na ja vlje ne re vi zi jeustav nog po lo ža ja Auto nom ne po kra ji ne Ko so vo i Me to hi ja,ko jom će nje na auto no mi ja bi ti de fac to uki nu ta.Pro pa gand ni rat iz me đu Sr bi je i Slo ve ni je ras plam saose još vi še po sle od lu ke slo ve nač kih vla sti da ne do zvo leodr ža va nje “mi tin ga isti ne” u Lju blja ni, ko ji je za 1. de cembar1989. go di ne pla ni ra lo Mi lo še vi ću pri vr že no Udru že njeSr ba sa Ko so va, da bi, ka ko su go vo ri li, “brat ski slo ve nač kina rod” upo zna li sa pat nja ma ko ji ma su Sr bi iz lo že ni u ovojpo kra ji ni. Vo đe tog “brat skog na ro da” oce ni le su da je or ganizo va nje mi tin ga ko sov skih Sr ba u Lju blja ni ima lo za cilj dase na ne le ga lan, ru ši lač ki i ne ci vi li zo van na čin iza zo ve po litička kri za u Slo ve ni ji. Na to je Sr bi ja od go vo ri la pro gla somko jim se srp ski pri vred ni ci po zi va ju da boj ko tu ju slo ve načkuro bu, pa su ta ko, po red pro pa gand nog ra ta, Sr bi ja i Slo ve ni jakra jem 1989. za po če le i eko nom ski rat. 4Od bi ja nje Slo ve ni je da do zvo li Sr bi ma sa Ko so va daodr že mi ting u Lju blja ni, tu ma či lo se u srp skim me di ji ma kaodo kaz da slov enač ko ru kovod stvo ne raz u me de mo krat ski iprogresiv ni ka rak ter “do ga đa nja na ro da” i da ni je sprem noda se s na ro dom, či ju po bu nu na Is to ku de kla ra tiv no pri hva ta,su o či i kod svo je ku će. Ako su mi tin zi Sr ba za slo ve nač keru ko vo di o ce ne le gal ni i ne ci vi li zo va ni, pi še autor jed nogpi sma u ru bri ci Od je ci i re a go va nja, “zašto se kao ne ci vi li zovani ne pro gla ša va ju i mi tin zi na ro da Pra ga, Ber li na, So fi jei Budimpe šte? Jer svi ma je ja sno da bez tog sve na rod nog,‘ulič nog’ re vol ta ni ka da ne bi pa le sta lji ni stič ke bi ro kra ti jeu tim dr ža va ma”. Dru gi sa rad nik ove ru bri ke za me ra slo venačkom ruko vod stvu što – ume sto da po zdra vi “do ga đa njena ro da” u Sr bi ji i Cr noj Go ri kao po če tak pobu ne na ro dana Is to ku, ko ja je do ve la do pa da Ber lin skog zi da – ono zatvara gra ni ce za Srbe i po di že zid iz me đu svo je re pu bli kei Sr bi je. “Da nas kad ši rom sve ta pa da ju gra nič ne bari je rei be ton ski zi do vi”, pi še on, “go di na ma ču va ni olo vom i čelikom, sve do ci smo usposta vlja nja no vih gra ni ca Slo ve ni je,ta mo gde smo to naj ma njeoče ki va li”.Ne ko li ko auto ra ovih pisama pri me ću ju da se na ovajna čin Slo ve ni ja pri dru ži la Rumuni ji i, ka ko se iz ra zio je danod njih, po sta la “no va oazasta lji ni zma”. Za pra vo im jedao i N. Dmitrović, po li tič kiko me na tor li sta Po li ti ka ekspres,u član ku Ru mu ni za ci jaSlo ve ni je (ob ja vlje nom 22.no vem bra 1989.): “Ne ka ko uisto vre me ka da je sti gla vest o ru še nju Ber lin skog zida”, pi šeon, “te mon stru o zne tvo re vi ne jed nog vre me na is klju či vosti,ne tr pe lji vo sti, razdvajanja i stra da nja, ovim pro sto ri mazlo slut no su od jek nu le ve sti o po di za nju ‘zi da’ na gra ni ca maSlo ve ni je i Ru mu ni je. Ru mu ni ja se za vre me odr ža va nja 14.kon gre sa par ti je tim ‘zi dom’ šti ti od pro do ra svet skih de mokratskih to ko va, a to li ko iz vi ka na slo ve nač ka de mo kra ti jabi na svo jim gra ni ca ma da po dig ne ‘zid’ i da nji me za u sta viisti nu ko ju ko sov ski Sr bi i Cr no gor ci že le da sa op šte narodu Slo ve ni je.”I ne sa mo što vlast u Lju blja ni, u stra hu od po li tič kih promena, za tva ra gra ni ce i po di že zid pre ma Sr bi ji, sli čan upra vosru še nom Ber lin skom zi du, ne go ona – za jed no sa svo jimistomišlje ni ci ma u Hr vat skoj – ša lje na Za pad laž o srp skoj“an ti bi ro krat skoj re vo lu ci ji”. To je, po mi šlje nju jed nog saradni ka ru bri ke Od je ci i re a go va nja (Maks Eren rajh), je di niraz log što “Evro pa ne po zdra vlja mi tin ge u No vom Sa du kaošto po zdra vlja mi tin ge na Is to ku”, jer “ve sti o Sr bi ji i nje nimpo kra ji na ma ne sti žu u Bon, Pa riz i Lon don di rekt no većpre ko relejnih sta ni ca, onih u Za gre bu i Lju blja ni”.Ako se dakle ispituju vanjskegranice “tvrđave Evropa” –kako je EU nazvao Balibarimajući u vidu njenu rigidnupolitiku granica – onda je BiHnajudaljenija od njenih zidinaili su oni prema ovoj državinajviše učvršćeni.(Ugo Vlaisavljević)PLU RA LI ZAM PLU RA LI ZMA Do la zak Mi lo še vi ća navlast, nje go vo pri bli ža va nje na ci o na li stič koj kul tur noj eli ti i“događa nje na ro da”, u re žim skim me di ji ma bi li su tu ma če nikao do la zak de mo kra ti je u Srbiju. To se zva lo “de mo kratskimpre o bra ža jem”, “de mo krat skom pre kret ni com” Sr bi jeili stu pa njem Sr bi je na “de mo krat ski put”. Pri tom se ter min“de mo kra ti ja” ko ri stio ta ko da ni je uvek bi lo ja sno na kojeod li ke po li tič kog ži vo ta se on od no si. O de mo kra ti ji sego vo ri lo uopšte no, kao o “iza zo vu i im pe ra ti vu na šeg vremena” ili o po što va nju “vo lje na ro da” ili “stupa nju na ro dana po li tič ku po zor ni cu”. Osta vlja la se mo guć nost da de mokrati ja bu de svojstve na raz li či tim po li tič kim ure đe nji ma iide o lo gi ja ma. Sta vlja lo se do zna nja da Sr bi ja de mo krat skiim pe ra tiv pri hva ta i da se u njoj vo lja na ro da po štu je, a daza po sti za nje naj vi ših de mo krat skih stan dar da ni je bi lo neophod no da se uve de vi še stra nač ki po li tič ki si stem. Tač no je,go vo ri lo se, da de mo kra ti ja tra ži da se ču ju raz li či ti gla so vi,da u dr ža vi ima po li tič kog plura li zma, ali to se mo že po sti ćii kad po sto ji sa mo jed na po li tič ka stran ka, pod uslo vom daje ona otvo re na za sve op ci je i da se tru di da se iz ra ze i harmonič no uskla de ra zno li ki in te re si na ro da. A ta kva, sa svimde mo krat ska, po sta la je na vod no par ti ja srp skih ko mu ni staod kada je na nje no če lo do šao Mi lo še vić.Ona je po šla pu tem “ne stra nač ke de mo kra ti je”, ko ja, zaraz li ku od de mo kra ti je sa vi še stranaka, na vod no ima po dr škuu srp skom na ro du. O to me je na 19. van red noj kon fe ren ci jiSa ve za ko mu ni sta Voj vo di ne, odr ža noj u No vom Sa du 21.no vem bra 1989., go vo rio Ne delj ko Šipo vac, pred sed nik Po krajinskog ko mi te ta, ko ga je na to me sto do ve lo “do ga đa nje naroda” u No vom Sa du ok to bra 1988. Re kao je da “vi še par tij skisi stem ne ma ši ro ku po dr šku u Voj vo dini, a po seb no ne u radničkoj kla si”. “U ovom tre nut ku”, do dao je Ši po vac, “po li tič kiplu ra li zam shva ta mo kao mo gu ću i ne iz be žnu op ci ju u bor bipro tiv eli mi ni sa nja bi ro krat sko-eta ti stič kog i sva kog dru gogfor mal nog i ne for mal nog mo no po la u dru štvu, od no sno kaobit nu funk ci ju razvo ja ne stra nač ke de mo kra ti je” (Po li ti ka,21. no vem bar 1989.). Naj vi še se za ta kvu demokrati ju, od nosnoza “jed no par tij ski plu ra li zam”, za la gao fi lo zof Mi hai loMar ko vić, je dan od ideologa srp skih ko mu ni sta u vre meMi lo še vi ća. On je u le to 1989. iz neo mi šlje nje da je “po li tič kasitu a ci ja u Sr bi ji ta kva da ve ći na ozbilj nih lju di ne že li da sean ga žu je u dru gim partija ma” (Pe ro vić, 153). Kad su sti gleve sti o ru še nju Ber lin skog zi da, on je iz neo mi šlje nje da tajdo ga đaj ne na go ve šta va kraj so ci ja li zma, ne go neo p hod nostnje go ve ob no ve, one ko ja je dve go di ne pre to ga za po če la uSr bi ji. “U pi ta nju je, da kle” – pi še Mar ko vić u član ku Smisaozbivanja u Is toč noj Evro pi, ob ja vlje nom u be o grad skomne delj ni ku NIN 17. no vem bra 1989. – “re for ma i struk tu ral nako rek ci ja a ne ras pad po sto je ćeg si ste ma”. A to zna či da će,po njegovom mišljen ju, so ci ja li zam na is to ku Evro pe pre živeti kri zu i bi ti čak njo me oja čan, jer će sa da, pod pri ti skomne za do volj nog na ro da, do ći no ve vo đe ko je će u so ci ja li stič kipo re dak svojih ze ma lja une ti re for me, od no sno “uklju či tiusta no ve ko je su već dav no dožive le afir ma ci ju na Za pa du: tržište, prav nu dr ža vu, raz dva ja njevla sti, gra đan ska pra va, po li tič kiplu ra li zam”. Dru gim re čima, pomi šlje nju ovog fi lo zo fa, so ci jalizam na Is to ku bi će okre pljenre for ma ma slič nim oni ma ko jeje Mi lo še vić već iz veo u Sr bi ji.Od nos Mi lo še vi će vog režima, nje go vih ide o lo ga i nje mupod re đe nih me di ja pre ma političkomplu ra li zmu i de mo kra ti jiosta je ne pro me njen i kad je, na 11. kon gre su Sa ve za komu ni staSr bi je, odr ža nom 15. de cem bra 1989., usvo jen stav da “SK Srbije ne ma ni raz lo ga ni že lje da ad mi ni stra tiv no spre či stvaranje po li tič kih par ti ja”. To je bi la iz nu đe na po li tič ka odluka,do ne ta pod pri ti skom zah te va za li be ra li za ci jom po li tič kogži vo ta u Ju go sla vi ji, ko ji su opet bi li mo ti vi sa ni i do ga đa ji mau Is toč n oj Evro pi. 5 Srp ski ko mu ni sti ne će spre či ti, ali nećeni po zdra vi ti osni va nje no vih po li tič kih par ti ja. Jer oni i daljemi sle da one Sr bi ji ni su neo p hod ne, ali ne će na si lu da ihone mo gu će; uve re ni su da de mo kra ti ju i po li tič ki plu ra li zammo gu stvo ri ti sa mi, bez po mo ći dru gih stra na ka.O to me sve do či i je dan čla nak Dra ga na Bar jak ta re vi ća,ured ni ka dvo ne delj ni ka Du ga, posvećen 11. kon gre su Sa ve zako mu ni sta. Nje gov autor hva li od lu ku srp skih ko mu ni sta dapri zna ju po li tič ki plu ra li zam. “Po sle vi še de ce nij ske ti ra ni jepar tij skog mo ni zma u Ju go sla vi ji”, pi še on, “i uka lu plji va njasve ga što po sto ji u ste re o ti pe jed no u mlja, ko ji su za ko ni todo ve li do posvema šnjeg ha ba nja i ba na li za ci je ko mu ni stič keide je, srp ska ‘avan gar da rad nič ke kla se’ je na svom Je da na e­stom kon gre su, pri hva ta ju ći ži vot ta kav ka kav je ste, pri zna lapo li tič ki plu ra li zam”. Me đu tim, na slov Bar jak ta re vi će vogčlan ka, ko ji gla si Plu ra li zam po li tič kog plu ra li zma, nagoveštava da su de mo kra ti ja i plu ra li zam ne što re la tiv no i na raz nena či ne ostvar lji vo, a podna slov član ka Sve je pod ba ci lo, sa mosu stran ke ro di le su ge ri še ide ju da plu ra li zam ko ji se sa sto ji upo sto ja nju ra znih po li tič kih stra na ka Sr bi ma de lu je kao neštoneo zbilj no i sme šno. Oni na vod no zna ju da de mo kra ti june či ne stran ke, nji ho ve ras pra ve i nji ho ve sva đe, ne go sâmnarod, da ona ne po či nje osni va njem po li tič kih stra na ka ne goiz la skom na ro da na uli ce. “Zapravo”, za klju ču je Bar jak ta re vić,“ras kid sa mo ni zmom na stao je onog ča sa ka da je na politič kusce nu Sr bi je u ne za pam će nim ma sov nim raz me ra ma stu piona rod” i ka da je iz i šla na vi de lo “sva po li tič ka i kul tur na polifo nost srp skog na ro da, ko ja nam je tra di cij ski ima nent na”.Kult NA RO DA Da kle, da bi bi la de mo krat ska ze mlja,Sr bi ji ni su po treb ne stran ke, ne go po li ti ka ko ja će omo gu ći tida se slo bod no is po lji tra di ci o nal na i ta ko re ći uro đe na demokra tič nost srp skog na ro da. Ona je u ko mu ni zmu, sve dokse ni je po ja vio Mi lo še vić, bi la po ti ski va na, pa su Sr bi ži ve li une de mo krat skom po ret ku ko ji im je bio na met nut kao nji mapot pu no stra no is ku stvo. Ka ko se (u Du gi od 10. no vem bra1989.) izra zio knji žev nik Bra na Crn če vić, je dan od onih ko jisu se is ta kli u “do ga đa nju na ro da”, “ne de mo kra ti ja je u Sr bi ju

22TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJEpro šver co va na”. Za to će ona, po mi šlje nju ovog knji žev ni ka,kad se pot pu no oslo bo di “šver ce ra” ne de mo krat ske politike –a to je, pred vo đe na Mi lo še vi ćem, upra vo po če la da ra di – br zosti ći dru ge istočnoevrop ske ze mlje ko je su kre nu le pu tem demokra ti je: “Kad mi ka žu da su Polj ska i Mađar ska u po i ma njude mo kra ti je iz ma kle Sr bi ji, ka žem ono u šta ve ru jem: Sr bi ja ćeih sti ći”. Sr bi ja će u kre ta nju pre ma de mo kra ti ji sti ći (a, za štoda ne, i pre sti ći) dru ge biv še komunističke ze mlje ko je ta mohi ta ju ta ko što će se vra ti ti se bi, de mo krat skim vred no sti mana ko je je na rod u Sr bi ji na vod no odav no na vi kao, ko je sumu “tra di cij ski ima nent ne”. Najavlju ju ći iz bo re za pred sednika Sr bi je, na ko ji ma su gra đa ni pr vi put mo gli da bi ra jupredsed ni ka iz me đu če ti ri kan di da ta ko mu ni stič ke par ti je,dok se ra ni je gla sa lo sa mo za jednog, ko men ta tor Po li ti keSlo bo dan La za re vić pi še (u bro ju ovog li sta od 9. no vem bra1989.) da će to bi ti “još jed na po be da na ro da u Sr bi ji”, ko jiće ima ti pri li ku da još je dan put od re di svo ju sud bi nu ona koka ko je na vi kao, to jest “slo bod no i ne po sred no”, ka ko do likuje “na šoj de mo krat skoj tra di ci ji ko joj se da nas vra ća mo,jer je ži vot po tvr dio, obo ga tio i uči nio ne za o bi la znom”. Da lito zna či da će se Sr bi ja vra ti ti svo joj par la men tar noj tra di ci ji,da će se vra ti ti di sku si ji, ras pra vi, di ja lo gu? Ni slu čaj no. To jesam Mi lo še vić, u jed nom go vo ru ju la 1988., ne dvo smi sle nore kao: “Na dnev nom re du ni je di sku si ja, na dnev nom re du jeisto ri ja” (Mi lo še vić, 244). Di sku si ja i isto ri ja se ov de is klju ču ju,jer Mi lo še vić ne sum nji vo po la ziod to ga da uvo đe nje par la mentarne ras pra ve, di ja lo ga, stva ranjein sti tu ci ja ko je bi obez be di learti ku li sa nje raz li či tih dru štvenihi po li tič kih in te re sa i rad napro mo ci ji de mo krat ske po li tič kekul tu re ne bi pred sta vlja li poteze od isto rij skog zna ča ja zaSr bi ju, one ko ji su “na dnev nomredu”. Šta vi še, ta ko shva će na demokra ti ja sa mo bi us po ri la, akone i spre či la da se ostva ri jedi nicilj ko ji za Mi lo še vi ća i na ci o­na li stič ku eli tu, či je ide je u to vre me Mi lo še vić sle di, možeima ti isto rij ski zna čaj, a to je re ša va nje ta ko zva nog srp skogna ci o nal nog pi ta nja.Za to su me di ji u slu žbi Mi lo še vi će ve po li ti ke ne pre sta nohva li li de mo krat sku kom po nen tu te po li ti ke, a pri tom sko rois klju či vo go vo ri li o in sce na ci ja ma na rod ne po dr ške Mi lo ševiću na mi tin zi ma, a i sa mi se pred sta vlja li kao tri bi ne ko jeomo gu ća va ju da se ta po dr ška i tu is ka že i sve tu po ka že. Stvarano je uve re nje da ono što na rod mi sli i že li tač ni je i po tpunije mo že da izra zi vo đa ko ji po zna je “na rod nu du šu” ne gona mno že ne i me đu sob no po sva đa ne po li tič ke stran ke. Ta koje jed na sa rad ni ca ru bri ke Od je ci i re a go va nja, na pi sa la da jeMi lo še vić “čo vek ple me ni tog li ka, bi strog uma i ve li kog sr ca,pra vo oli če nje na še na rod ne du še”, a dru ga da je on “iz ra ziodu šu i mi šlje nje na ro da, stao uz na rod i de li nje go vu sud bi nu”(Mi mi ca i Vu če tić 2008). Ipak, u me di ji ma je pred nost da tajed nom dru gom na či nu is po lja va nja na rod ne vo lje, onom gdese vođa ne ja vlja u ulo zi pre no sni ka i ka zi va ča na rod ne vo lje,ne go u ulo zi ne ke vrste pro me tej skog he ro ja, ko ji ne go vo risam u ime na ro da, ne go na ro du da je dar go vo ra i slo bo du daje is ko ri sti. Mi lo še vić je do neo “de mo krat ske pro me ne”, pa jena rod mo gao da se “do go di”, da “pro go vo ri”, pa i da poč neda “pi še”, na pri mer, da svo jom ru kom na pi še ustav dr ža veu ko joj ži vi, o če mu su sve do či le ne ke pa ro le na mi tin zi ma:“No vi ustav pi sa će na rod”, “Oj, Sr bi jo, ne bri ni se vi še, zna ćena rod ustav da is pi še”. (Mi mi ca i Vu če tić 2008).Mi lo še vić je za se be za dr žao skro mnu ulo gu iz vr ši ocana rod ne vo lje, onog ko ji slu ša i či ta šta to oslo bo đe ni srp skina rod po ru ču je i tru di se da nje go vu vo lju spro ve de u de lo.To zna či da se stra te zi Mi lo še vi će ve “po li ti ke sim bo la”, posve mu su de ći, sle de ći nje go ve in struk ci je, ni su tru di li da is koriste jed nu te ko vi nu sim bo lič kog po ret ka Ti to ve Ju go sla vi je,ko ju je či ni la pred sta va o ve li kom vo đi, ko ji ote lo vlju je sna gu,mi sao i vo lju na ro da, i da od Mi lo še vi ća napra ve sup sti tu ci juTi ta. Ume sto da ob no ve “kult lič no sti”, ko ji je osam de se tihgo di na i u veći ni dru gih ko mu ni stič kih ze ma lja bio na pu šten,oni su se da li na ela bo ra ci ju jed nog no vog po li tič kog kul ta,ko ji bi mo gao da se na zo ve “kult na ro da”. 6 Ali to ni je kultna ro da u ne kom de mo krat skom zna če nju te re či, ne go kultet nič ki de fi ni sa nog na ro da, od no sno kult srp skog na ro da.Taj kult je bio for mi ran to kom ne koli ko pr vih go di naMi lo še vi će vog re ži ma, po ste pe nim preobli ko va njem – nami tin zi ma, u po li tič kim go vo ri ma i u me di ji ma – li ka “radnogna ro da”, ko ji je bio va žna fi gu ra u sim bo lič kom po ret ku“sa mo u prav ne” Ju go sla vi je, u lik srp skog na ro da. Na sli čanna čin, “brat stvo i je din stvo”, jed na od ključ nih “sve ti nja” politič ke re li gi je Ti to ve Jugoslavije, ko jom se is ti ca la va žnostslo ge i lju ba vi me đu ju go slo ven skim na ro di ma, po ste pe no jedo bi la no vo, uže zna če nje, da bi na kra ju zna či la sa mo slo gume đu Sr bi ma, to jest brat stvo i je din stvo srp skog na ro da.Po li tič ki sku po vi srp skog na ro da, te le vi zij ske se ri je i fil mo vis temama iz srp ske isto ri je, fol klor ne i dru ge pe sme o stradanji ma, pod vi zi ma, sve ti nja ma i velika ni ma srp skog na ro dastva ra li su uti sak da od do la ska Mi lo še vi ća na vlast u Sr bi jitra je jedna ogro m na se ku lar na mi sa, jed na re li gij sko-po litička per ma nent na re vo lu ci ja, i da su sve mo li tve na toj mi siupu će ne istom bo žan stvu, obo go tvo re nom Srp skom Na ro du.Nje go vo ime se tu za zi va s istom uče stalo šću i s istim za nosoms ko ji ma se u cr kva ma po mi nje bož je ime.DE MO KRA TI JA ili NA cI O NA LI ZAM? U ovoj “de mokrati ji”, ko ja ume sto iz grad nje de mo krat skog dru štva nu dius po sta vlja nje kul ta na ro da, pro tiv ni ci Mi lo še vi će vog re ži mau Sr bi ji ra no su pre po zna li na ci o na li stič ku i populističkude ma go gi ju. So ci o log Aljo ša Mi mi ca je do šao do za ključ kada se taj re žim mo že opi sa ti kao sa vre me ni iz da nak onogti pa vla da vi ne ko ji je Tocqueville na zvao “de mo krat skimdespoti zmom”, to jest “na stra nim spo jem naj ap so lut ni je vlastis po ne kim ob li kom naj pot pu ni je de mo kra ti je” (Mi mi ca1992). Nje gov ko le ga Ne boj ša Po pov, osla nja ju ći se na ita lijanskog politi ko lo ga Gi o van nija Sar to rija, po ka zao je da suMi lo še vi će va po zi va nja na “glas na ro da” i “na rod nu vo lju”,kao i “do ga đa nje na ro da” na mi tin zi ma nje go vih pri sta li cau Srbi ji i Cr noj Go ri 1988. i1989. bi li da le ko od de mo kratije i da su u stva ri slu ži li njenomugroža va nju i ra za ra nju(Po pov 1993: 5). Mo ju pa žnjuu to vre me pri vu klo je ko rišćenje folklornih žan ro va (narodna ep ska pe sma, na pri mer)i ju na ka na rod ne knji žev no stida bi se da la fol klor na for mapo li tič kim po ru ka ma ko je navodno na rod ša lje na mi tinzima po dr ške Miloševiće vojpo li ti ci i ta ko su ge ri sa la ide jada i sa dr ži na tih po ru ka do la zi iz sr ca na ro da. Pr ve ana li zepri ro de Mi lo še vi će ve “an ti bi ro krat ske re vo lu ci je”, u trenutkukad se ona još od vi ja, ta ko re ći in vi vo, vo di le su za klju čkuda Sr bi ja po sle ko mu ni zma ne će kre nu ti pu tem de mo kratije, bez ob zi ra što se ovi “revolucionari” u nju za kli nju, i čakse be pred sta vlja ju kao za čet ni ke de mo krat skih pro me na nais to ku Evro pe. Pri me će no je da Sr bi ja pred vo đe na Mi lo ševićem iz vo di svo je vr snu nacionalističku tran zi ci ju, ko ja će jene sa mo uda lji ti od ze ma lja ko je se u to vre me opre de lju juza de mo krat sku tran zi ci ju i za sa rad nju, a ka sni je i in te graciju sa evrop skim Za pa dom, ne go još i gur nu ti u su ko be ira to ve ko ji će i nju i dru ge biv še ju go slo ven ske re pu bli keopu sto ši ti, a u neki ma od njih iza zva ti sta nje ko lap sa iz kojegse dva de set go di na ka sni je još opo ra vlja ju, ma da i da ljeni je iz ve sno da će taj opo ra vak za i sta us pe ti.Tre ba re ći, na kra ju, da u vre me pa da Ber lin skog zi da, ni jesa mo Sr bi ja bi la u is ku še nju da po sle ko mu ni zma, ume stopre ma de mo kra ti ji, kre ne u na ci o na li zam. To is ku še nje zapreti lo je i dru gim biv šim ju go slo ven skim re pu bli ka ma, i onemu ta ko đe ni su odo le le. Šta vi še, nacionali zam se po ka zaokao pri vlač an iz bor i za dru ge biv še ko mu ni stič ke ze mlje naIs to ku Evro pe, i one su bi le su o če ne sa al ter na ti vom na ciona li zam ili de mo kra ti ja, i u iz ve snoj me ri se s njim i da nassu o ča va ju. I ne mač koj po li ti ci i ne mač koj jav no sti u to vre mena me ta lo se pi ta nje ka ko pred u pre di ti mo guć ne ne po želj nepo sle di ce ras pa da ko mu ni zma i pri pa ja nja bivše NDR Sa veznojre pu bli ci Ne mač koj. I tu je po sto ja la ozbilj na opa snost dane mač ko društvo, po ne to eufo ri jom po sle uje di nje nja, kre neuna zad, pu tem ob na vlja nja na ci o na li zma, ako ne i na ci zma.U ras pra vi u Bun de sta gu 16. no vem bra 1989., pred sed nikSPD-a Willy Brandt, go vo rio je o stra hu ne kih Ne ma ca daće s Ber lin skim zi dom pa sti i pre pre ka za nov pro dor nemačkog nacio na li zma. Re kao je da mu se ne svi đa ter min“po nov no uje di nje nje”, jer “to su ge ri še da bi sve mo glo dabu de kao ne kad”. I kad je uje di nje nje Ne mač ke opi si vao kao“sra sta nje” po no vo sa sta vlje nih de lo va jed ne ce li ne – što je,ka ko je pri me tio Hel mut Du biel, autor knji ge o rasprava mao na ci o nal so ci ja li zmu u Bun de sta gu, or ga ni ci stič ka me ta fo rako ja se od Brand ta ne bi oče ki va la – ce li na na ko ju je on pritom mi slio ni je bi la Ne mač ka ne go Evro pa, od no sno, on jego vo rio o “sra sta nju dva de la Evro pe”. I kod dru gih po slanika Bun de sta ga ko ji su učestvo va li u ras pra vi o uje di nje njudve ne mač ke dr ža ve, bi la je pri met na že lja da se to od vi ja uskla du s “evop skim vred no sti ma”. So ci jal de mo kra ta OskarLafontaine tra žio je na jed noj sedni ci odr ža noj kra jem le ta1990. da se u Ne mač koj od ba ci et nič ko shva ta nje na ci je i data dr ža va ubu du će bu de od re đe na kao “za jed ni ca dr ža vlja nako ji pri hva ta ju iste ci lje ve usta va”. To bi bio, ka že Dubiel,“ras kid sa onom tra di ci jom ustav nog pra va ko ja je bi la jed naduhovnoisto rij ska pret po stav ka ge no ci da za ko ji Nem ci sno seod go vor nost. Jer eks klu ziv noj de fi ni ci ji na ci o nal ne pri padnosti, ko ja je bi la ucr ta na u tu tra di ci ju, na ci o nal so ci ja li sti sumora li da do da ju sa mo et no bi o lo ški pred znak pa da kre nu uostva ri va nje stra vič nog pro gra ma iz op šta va nja ne pri pad ni kavr ste” (Du biel 2002: 199).Dok se, u vre me pa da Ber lin skog zi da i ne stan ka ko muniz ma, u Bun de sta gu po sta vlja lo pitanje “u kom du hu i u imeko jih tra di ci ja tre ba uje di ni ti ne mač ke dr ža ve”, u Sr bi ji i udru gim ju go slo ven skim re pu bli ka ma ni je bi lo di le me o to metre ba li, i u ime ko jih vred no sti, raz bi ti zajed nič ku ko mu nističku dr ža vu i na nje nom tlu stvo ri ti no ve ne za vi sne dr ža ve.Po li tič kim elita ma se či ni lo da tu iz bo ra ne ma, da je sa moje dan put mo gu ćan, put stva ra nja etnonacionalnih dr ža va,ta ko da sva ki na rod ima “svo ju” dr ža vu – ko ja će za ne ke odnjih bi ti ostva re nje “hi lja du go di šnjeg sna”, dok će za dru geona pred sta vlja ti ob na vlja nje ne ka da šnje držav ne ne za visnosti ko ja je na vod no bi la žr tvo va na da bi se stvo ri la “neprirod na” tvo re vi na po ime nu Ju go sla vi ja. Isto vre me no,ide o lo zi i tvor ci ovih no vih et no na ci ja ni su vi de li ni ka kavproblem da na ci o na li stič ku mo bi li za ci ju svo jih gra đa na predstave kao de mo krat ski pro ces eman ci pa ci je u skla du saevrop skim po li tič kim stan dar di ma. Me đu tim, ra to vi ko je suprojektova le i vo di le po li tič ke eli te biv ših ju go slo ven skihna ro da 1991.–1999. go di ne po ka za li su ko li ko su nji ma bi lebli ske de mo krat ske i evrop ske vred no sti. U to me je pred njačila eli ta ko ja se u Sr bi ji oku pi la oko Mi lo še vi ća. Ona jenaj vi še za slu žna što se srp skom na ro du, ko ji se tih go di na“do go dio” i “pro go vo rio” da bi po zdra vio Mi lo še vi ća, po slede set go di na, u pro le će 1999., do go di lo bom bar do va nje, poslednja epi zo da po li ti ke jed nog re ži ma ko ji je to bo že hteoda na Is to ku Evro pe pred nja či u otva ra nju pre ma de mo kratiji i Evro pi. Da nas, dva de set go di na posle pa da Ber lin skogzi da, Sr bi ja če ka, kao je dna od po sled njih u re du, da jojEvro pa da znak da mo že da pro ba da joj se pri bli ži, a mo ždačak – ali to iz gle da da nas iz gle da kao stvar da le ke bu duć no sti– even tu al no pri klju či.Bilješke1 Stam bo lić je 2000. na me ra vao da se vra ti u po li tič ki ži vot, ali ga jeMi lo še vi će va taj na slu žba kid na po va la i li kvi di ra la 25. av gu sta te godine. Nje go vi po smrt ni osta ci na đe ni su tek 28. mar ta 2003.2 Ja sna Dra go vić-So so je utvr di la da je Mi lo še vić pr vi put u jav nostiz i šao s no vom, na ci o na li stič kom re to ri kom ju na 1988. u jednomin ter vjuu ob ja vlje nom u ne delj ni ku NIN. “Go vo re ći je zi kom ko jije pod se ćao na na ci o na li stič ki dis kurs in te li gen ci je on je jadi ko vaozbog tra di ci o nal nih po de la me đu Sr bi ma i, što ni je ka rak te ri stič no zanje ga, po mi njao isto rij ske te me, ta ko dra ge intelektual ci ma, a do ta dato li ko od sut ne u nje go vom imi džu po li ti ča ra okre nu tog bu duć no sti”(Dra gi će vić-So so, 350).3 Mi lo še vić je tom pri li kom, iz me đu osta log, re kao i ovo: “Nas je naKo so vu pre 600 go di na za de si la ne slo ga... ne slo ga i iz da ja na Ko so vupra ti će da lje srp ski na rod kroz či ta vu nje go vu isto ri ju... Šest ve ko vaka sni je opet smo u bit ka ma i pred bitka ma. One ni su oru ža ne, ma dai ta kve još ni su is klju če ne” (Po li ti ka, 29. jun 1989.).4 Ne pri ja telj stvo iz me đu dve ju go slo ven ske re pu bli ke pre tvo ri lo se,po sle pro gla še nja ne za vi sno sti Slo ve ni je 25. ju na 1991., u oru ža ni sukob(od 27. ju na do 18. ju la 1991.) iz me đu u to vre me pro srp ske JNAi slo ve nač ke Te ri to ri jal ne od bra ne, ko ji se za vr šio po vla če njem JNAiz Slo ve ni je.5 “U stva ri”, pi še so ci o log Ve sna Pe šić, “tek kad su se sve re pu bli keod lu či le da odr že vi še par tij ske iz bo re, Sr bi ja vi še ni je ima la iz bo ra negoda ih i ona pri hva ti” (Pe šić 2002: 76). “Mno gi in di ka to ri po ka zu ju”,ka že isto ri čar ka Du brav ka Sto ja no vić, “da se ra di lo pre o tak tič komustup ku... ne go o stvar nom pri hva ta nju par la men tar ne de mo kra ti je”(Sto ja no vić 2002: 70).6 U jed noj iz ja vi za list Po li ti ka, Mi lo še vić je za me rio tom listu što nje mulič no pri pi su je su vi še ve li ke za slu ge za po zi tiv ne pro me ne u Sr bi ji. Tosu, re kao je on, “neo prav da na pre te ri va nja, ko ji ma se me ni pri pi su juza slu ge i vred no sti ko je ne mam... jer su te pro me ne re zul tat po kre tasvih građa na i nji ho ve bor be... a ve li ča nje po je din ca mo že sa mo dakom pro mi tu je po li ti ku za ko ju se bo ri mo” (Mi mi ca i Vu če tić 2008).Li te ra tu raČo lo vić, Ivan (2005), Le Bor del des Gu er ri ers. Fol klo re, po li ti que etgu er re. Tra du it du ser be par Mi re il le Ro bin. Mün ster: LIT Ver lag.Đu kić, Sla vo ljub (1994), Iz me đu sla ve i ana te me, Be o grad: Fi lip Vi šnjić.Du biel, Hel mut (2002), Ni ko ni je oslo bo đen isto ri je. Na ci o nal so ci ja listička vlast u de ba ta ma Bundestaga. S ne mač kog pre ve la Alek san draVa ja ze tov-Vu čen, Be o grad.Mi lo še vić, Slo bo dan (1989), Go di ne ras ple ta, Be o grad.Mi mi ca, Aljo ša (1992), De mo krat ski de spo ti zam, Re pu bli ka, 6.–30.jun 1992, Be o grad.Mi mi ca, Aljo ša i Ra di na Vu če tić (2008), Vre me ka da je na rod go vo rio,Od je ci i re a go va nja u Po li ti ci, 1988−1991, 2. iz da nje, Be o grad: In sti tutza so ci o lo ška is tra ži va nja, Fi lo zof ski fa kul tet.Pe ro vić, La tin ka (2002), Beg od mo der ni za ci je, u: Ne boj ša Po pov(ur.), Srp ska stra na ra ta, tom I , 2. izda nje, Beograd: Sami zdat B 92.Pe šić, Ve sna (2002), Rat za na ci o nal ne dr ža ve, u : Ne boj ša Po pov(ur.), Srp ska stra na ra ta, tom I , 2. izda nje, Beograd: Sami zdat B 92.Po pov, Ne boj ša (1993), Srp ski po pu li zam, od mar gi nal ne do do minantne po ja ve, Vre me, spe ci jal no izdanje, 24. maj 1993, Beograd.Sto ja no vić, Du brav ka (2002), Tra u ma tič ni krug srp ske opo zi ci je, u:Ne boj ša Po pov (ur.), Srp ska stra na ra ta, tom I , 2. iz da nje, Beograd:Sami zdat B 92.Ver dery, Kat he ri ne (1996), What Was So ci a lism, and What Co mesNext?, Princeton: Prin ce ton Uni ver sity Press.Sakralizacija nacionalnogidentiteta vidljiva je i u inzistiranjuna mučeničkoj povijesti,te u retorici koju je nacionalnadržava preuzela odcrkve, a po kojoj se hrvatskapovijest vidi kao križni put,hrvatski ratnici kao mučenici,a hrvatski narod kao žrtva.(Katarina Luketić)

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE23Od Berlinado SarajevaUnutrašnje granice i vanjski zidoviUgo VLA I SA VLJE VIćPad Ber lin skog zi da je ve li ki do ga đaj, jer ni je di jeliosa mo je dan grad ne go cijeli je dan kon ti nent.Ru še njem ovog zi da Evro pa je pre sta la da bu dejed no ime za dva svi je ta, za Za pad nu i Is toč nu Evro pu,te je na po kon mo gla po sta ti jed na Evro pa. Ka da sve ča noobi lje ža va mo dva de se to go di šnji cu pa da Berlinskog zi dami sla vi mo uje di nje nu Evro pu. Ali to ipak ni je bio do gađajnje nog ko nač nog uje di nje nja. Evro pa ni ti da nas ni jeuje di nje na. To je u stva ri bi la ob ja va mo guć no sti da će se iis toč no e vrop ske dr ža ve mo ći pri klju či ti pro ce si ma evropskoguje di nje nja ko ji su već bi li pri lič no na pre do va li uZa pad noj Evro pi. O ve li kim us pje si ma na pu tu stva ra njauisti nu uje di nje ne Evro pe go vo ri či nje ni ca da je da nas većina is toč no e vrop skih dr ža va uklju če na u Evrop sku uni ju.Me đu tim, o uje di nje noj Evro pi se još ne mo že go vo ri ti, nesa mo za to što još ima dr ža va ko je di je le zi do vi od EU, po putdr ža va Za pad nog Bal ka na, ne go i za to, pri je sve ga za to, štoi sa ma EU ni je uje di nje na ne go je još na pu tu uje di nje nja.Ni ti je pad Ber lin skog zi da ni ti je ne ki ka sni ji po li tič ki događaj pro iz veo ono fa mo zno “Mi Evro plja ni”, onaj po li tič kina rod na či joj vo lji se te me lji Fran cu ska re pu bli ka ili Američka de kla ra ci ja o neo vi sno sti (Der ri da 1984). Uje di nje naEvro pa da nas ne po sto ji kao dr ža va (Ba li bar 2001: 221-241)ne go kao grozd dr ža va ko je su pri je ili ka sni je ušle u procesin te gra ci ja, ta ko da se na la ze na raz li či tim pu ta nja ma ikre ću raz li či tim br zi na ma in te gra ci je. Ole We a ver je sto gapri ka zao EU s nje nom slo že nom i di na mič nom struk tu romin te gra ci je kao iz vje snu ko zmič ku ma gli nu ko ja se vr ti okosvog pret po sta vlje nog sre di šta (Wa e ver 1995: 389).NEINTEGRIRANA EVROPA I NJENE GRANICEOva kvo sli ko vi to pred sta vlja nje u ko jem je evrop sko uje dinjenje shva će no ne kao je dan ne go kao cijeli splet pro ce sain te gra ci je vi đe nih kao sil ni ce cen tri pe tal nih gra vi ta cij skihsi la mo že nam po mo ći oko pi ta nja evrop skih gra ni ca da nas.Kao što je to Ba li bar po ka zao, mno štvo je ta kvih gra ni ca,po go to vo unu tra šnjih, ko je su u no vi je do ba uspje šnihin te gra ci ja čvr sto po sta vlje ne i ko je če sto ni su ni šta vi šepre ko ra či ve ne go što je to ne kad bio Ber lin ski zid. Da li jesa Ber lin skim zi dom pao i po sljed nji ve li ki zid evrop skihpo dje la ili je sa pa dom tog zi da po če lo raz do blje ne vi dlji vihzi do va, du bo kih po dje la ko je ni ka kvi zi do vi vi še ne tre ba juosi gu ra va ti? Zi do vi su ne sta li ali ne i gra ni ce ko je se nemo gu pre ći. Zi do vi su ne sta li jer dr žav ne gra ni ce ni su vi šeisto vjet ne sa naj čvr šćim gra ni ca ma po dje le. Tre ba li za tosla vi ti Evro pu bez ve li kih zi do va po dje le? Na isti na čin nako ji EU us po sta vlja unu tra šnje gra ni ce po dje le, ni ti nje nevanj ske gra ni ce ne tre ba ju zi do ve.O to me rje či to go vo re gra ni ce ko je je EU us po sta vi lapre ma (još) ne in te gri ra nom ostat ku Evro pe. Ni ti tu, makarna iz gled, ne ma ni ka kvih zi do va – iako su gra ni ce do broosi gu ra ne i te ško pre ko ra či ve.Za pad ni Bal kan kao osta takne in te gri ra ne Evro pe, ili tač ni jekao dez in te gri ra ni dio Evro pe,već odav no, od pa da Ber lin skogzi da, pod li je že, da ta ko ka že mo,sna žnim atrak ci ja ma gra vi tacijskog po ja sa EU. Kao što tosva ko dnev no is ku ša va ju lo kal nipo li ti ča ri i dr žav ni slu žbe ni ci,in te gra ci ja po či nje da le ko pri jeuklju či va nja u evrop sku za jednicu dr ža va, kao što ne pre sta jena kon to ga.Dr žav ne gra ni ce ne spre ča va ju in te gra ci ju u EU ni ti ovain te gra ci ja uki da ove gra ni ce. Tre ba lo bi is pi ta ti ka ko se odvija ju evrop ske in te gra ci je s ob zi rom na dr žav ne gra ni ce,po la ze ći od uvi da da ih ove in te gra ci je ne na ru ša va ju a po gotovo ne uki da ju. Oči to je da ima ne ke su štin ske po ve za no stiiz me đu či nje ni ce da ni u sa mom je zgru evrop skih in te gra ci jadr žav ne gra ni ce ni su po sta le ne po treb ne i či nje ni ce da ovein te gra ci je dje lu ju pri lič no sna žno iz van dr žav nih gra ni cačla ni ca Evrop ske uni je. Va žno je pri mi je ti ti ka ko in te gra cijskipro ce si dje lu ju na dr žav ne gra ni ce: oni ih či ne po ro znimi pro pu snim, a da ih ni ma lo ne sla be.Ne što se sva ka ko de ša va sa gra ni ca ma, na ro či to u Evro pii na ro či to na kon pa da Ber lin skog zi da. Ba li bar će pri mi je ti tida gra ni ce “po drh ta va ju”. U svom ogle du Gra ni ce Evro peon će re ći:“Gra ni ce po drh ta va ju: a to ne zna či da one iš če za va ju.Ma nje ne go ikad je naš da na šnji svi jet ne ka kav svi jet bezgra ni ca. Na pro tiv, to zna či da se one umno ža va ju i sma nju juu nji ho voj lo ka li za ci ji i nji ho voj funk ci ji, da se ras te žu ili seudvo stru ču ju, po sta ju ći zo ne, re gi je, po gra nič ne ze mlje uko ji ma se bo ra vi i ži vi. Upra vo je od nos iz me đu ‘gra ni ce’ i‘te ri to ri je’ pre o kre nut. To zna či da su one po sta le pred metpo tra ži va nja i ospo ra va nja, upor nog oja ča va nja, i to po seb nonji ho ve bez bjed no sne funk ci je” (Ba li bar 1997: 386-387).Go vo re ći o pre o kre ta nju od no sa gra ni ce i te ri to ri je Balibar nas uvje ra va ka ko su vanj ske gra ni ce po sta le u ve li kojmje ri unu tra šnje, fi zič ke su po sta le sim bo lič ke, a vi dlji ve nevidlji ve. Zid ko ji ču va voj ska je, iz me đu osta log, po stao stro givi zni re žim ko ji nad gle da po li ci ja. To je za to što su “gra ni ce/fron tiè res/ pre sta le da ozna ča va ju one cr te /li mites/ gdje seza u sta vlja po li ti ka”. Umje sto da kao ne kad bu du “ivi ce politič kog” /bords du po li ti que/, gra ni ce su po sta le “pred me ti upro sto ru po li tič kog”, pri če mu je, po Ba li ba ru, pro mi je nje naulo ga po li ci je: “cje lo kup na gra nič na po li ci ja je da nas or ganunu tra šnje bez bjed no sti” (Ba li bar 1997: 387).Ba li bar pri mje ću je da se Evro pa ne iz gra đu je kao ne kakav“za tvo re ni en ti tet” ko ji bi bio na lik “fe de ral noj dr ža vi” iliNostalgija zapravo implicitnogovori da, ako sada nemaperspektive, treba se vratitiu vremena koja su je imala,u kojima se živelo s idejomda će bolja vremena doći.Ona zapravo ne viče Vratitemi prošlost!, nego Vratite mibudućnost!, ne traži izgubljeniraj nego sliku novog raja, nevraća se u izgubljenu prošlostJugoslavije, nego u njenuizgubljenu budućnost, iznovasanja njene nekadašnje snove.(Mitja Velikonja)“mul ti na ci o nal noj im pe ri ji”.Umje sto da pod leg ne mo iluziji nji ho vog bri sa nja, gra ni ceEvro pe ra di je tre ba mo tražiti kao gra ni ce “otvo re necje li ne”. No vi en ti tet na me ćeno vu stra te gi ju po vla če njagra ni ca:“Ova cje li na otvo re na pre mava ni (...) ni je zbog to ga manjeni ti će bi ti ma nje iz nu trapre gra đe na iz vje snim brojem‘gra ni ca’ ko je je ne moguće uki nu ti: ne sa mo dr žav nim po li tič kim gra ni ca ma ne gona ro či to po kret nim dru štve nim gra ni ca ma, ‘ne vi dlji vim’ nakar ta ma, ali ma te ri ja li zi ra nim u ad mi ni stra tiv nim ured ba mai u dru štve nim prak sa ma, ‘unu tra šnjim gra ni ca ma’ iz me đupo pu la ci ja ko je se raz li ku ju po svom po ri je klu i po svommje stu u po dje li ra da” (Ba li bar 2001: 228).GRAĐANSTVO i NACIONALNOSTI Ova pre o brazbagra ni ca se na ve o ma opi pljiv na čin is ku ša va u Bo sni iHer ce go vi ni kao ze mlji iz van EU, ali odav no upreg nu toju pro ce se evrop skih in te gra ci ja i pod vrg nu toj evrop skojpo li ti ci gra ni ca. Tu se evrop ska bez bjed no sna po li ti ka po javljuje kao stro gi re žim kon tro le ula ska i iz la ska lju di i ro ba,a po seb no kao vi zni re žim. Ovaj re žim se u stva ri spro vo diiz van dr žav nih gra ni ca EU, u “su ve re nom” pro sto ru oveze mlje, ali u zo na ma eks te ri to ri jal nog pri su stva EU. Vi zniure di am ba sa da čla ni ca EU upra vo funk ci o ni ra ju kao po licijske is po sta ve ovih ze ma lja sa ka rak te ri stič nim pro ce durama ko je se ne raz li ku ju od unu tra šnje si gur no sne po li ti keovih dr ža va pre ma stran ci ma ko ji se za tek nu ili obi ta va ju nanji ho voj te ri to ri ji. Ka da se go vo ri o ru še nju zi do va me đudržav nih po dje la u no vi joj po vi je sti Evro pe, tre ba sva ka kodo ći u Sa ra je vo i vi dje ti te uve ze ne po li cij ske ba sti o ne: ve li kezi do ve, že lje zne ogra de sa ko plja stim vr šci ma, bo dlji ka veži ce, ko ji ma su opa sa ne am ba sa de dr ža va ko je lo kal no stanovni štvo na la zi naj a trak tiv ni jim ka da že li da pu tu je u EU,kao što su Nje mač ka, Austri ja i Fran cu ska. Tor tu ru kon tro lei pre gle da ko ju su ne ka da pro la zi li na dr žav nim gra nič nimpre la zi ma, Bo san ci i Her ce gov ci sa da pro la ze u svo joj vla stitojze mlji: uglav nom po ni zno i skru še no kao da su za te če niu ka kvom ne dje lu od svo je vla sti te po li ci je (Vla i sa vlje vić,2007: 232-236).Us pr kos to me što “po drh ta va nje gra ni ca” ima upe čatljive raz mje re, kao što po ka zu je no vi ja smje na u ov da šnjimam ba sa da ma EU, u ko joj su di plo ma te ustu pi le mje sto profesi o nal noj po li cij skoj bi ro kra ci ji, Ba li bar ide pre da le ko kadatvr di da se “već sa da moć no ras ta če mo der na, su štin ski‘gra ni čar ska’ (ca rin ska, iden ti tar na) jed nadž ba gra đan stva i

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE24na ci o nal no sti” (Ba li bar 1997: 386). Ko li ko god po sta le po rozne,je dva vi dlji ve, po mje re ne od vanj skih ru bo va te ri to ri jaka pro ce du ra ma i re ži mi ma “unu tra šnjih po slo va”, gra ni ce suipak osta le, kao gra ni ce svih gra ni ca, dr žav ne gra ni ce. EU nesa mo da ču va, u svom sr cu, u gra vi ta cij skom je zgru svo jih integra ci ja, ta kve gra ni ce ne go ih i na la že svim onim ze mlja mako je su se kan di di ra le da pri stu pe ta kvim in te gra ci ja ma.Broj ni ne u spje si BiH da is pu ni za htje ve ko ji su neo p hod niza pri bli ža va nje EU mo gu se sve sti na nje nu ne spo sob nostda osi gu ra svo je gra ni ce. Ova ne spo sob nost osi gu ra va njavla sti tih gra ni ca sa mo je vanj ski znak kon ti nu i ra nog ne u­spje ha ove dr ža ve da se kon so li di ra kao na ci ja-dr ža va – ato zna či da is pu ni na za do vo lja va ju ći, na ti pič no evrop skina čin, jed nadž bu gra đan stva i na ci o nal no sti. 1Od svih ju go sla ven skih secesi o ni stič kih dr ža va BiH je unaj te žoj situaciji da is pu ni ovujed nadž bu. Shod no prin ci pu utipos si de tis na te me lju ko jeg suunu tar dr žav ne gra ni ce biv še Federa ci je za da le mje ru u pri znavanju sa mo o dre đe nja na ro da,BiH je kre i ra na kao dr ža va trirav no prav ne na ci je (Buc ha nan 2007: 340-341). Kao što semo glo i oče ki va ti, kon so ci jal no ure đe nje ove ne ka da šnjecen tral ne ju go sla ven ske re pu bli ke ju je do ve lo na za če ljeonih dr ža va ko je po ku ša va ju da is pu ne za htje ve pri stu paEU. Me đu tim, ne u spje si u kan di da tu ri ove dr ža ve kom plicira nog ustav nog ure đe nja ne go vo re sa mo o du bi ni nje nihna ci o nal nih po dje la ne go i o pre sud noj va žno sti ko ju EUpri da je is pu nje nju jed nadž be gra đan stva i na ci o nal no sti.Ka ko god da shva ti li svr he kom pli ci ra nog is pu nja va nja zahtjeva za pri jem u član stvo evrop ske za jed ni ce dr ža va, ovokon di ci o ni ra nje pret po sta vlja kon so li da ci ju na ci je-dr ža ve.Za ta kvu kon so li da ci ju, la ko je do ku či ti, me đu dr ža va makan di dat ki nja ma su naj vi še mo gle bi ti sprem ne mo no etničke na ci je-dr ža ve po put Slo ve ni je, a naj ma nje kon so ci jacije po put BiH. Da ka ko, na ci ja-dr ža va je mo del evrop skedr ža ve par ex cel len ce.KONSOCIJALNO UREĐENJE Zna či li to da se mul tinaci o nal ne dr ža ve u ja kom smi slu, na i me one ko je ima ju najmanje dvi je rav no prav ne na ci je, ne mo gu uklo pi ti u ti pi čanevrop ski okvir? Ni je li na kon pa da Ber lin skog zi da pro pastmul ti na ci o nal nih fe de ra ci ja, Če ho slo vač ke i Ju go sla vi je, tekpru žio nji ho vim kon sti tu tiv nim na ci ja ma mo guć nost pri stu paEU? Kao što tvr di Do mi ni que Schnap per, isti na je da su sveve li ke evrop ske na ci je mul ti et nič ke ili čak mul ti na ci o nal ne(Schnap per 1994: 98), ali one su se upra vo uspje šno konsoli di ra le kao na ci je-dr ža ve za hva lju ju ći do mi na ci ji uvi jeksa mo jed ne te melj ne na ci je (co re na tion). Na kon ras pa daJu go sla vi je po ka za lo se da je prin cip pri zna va nja se ce si o­ni stič kih dr ža va u stva ri bio prin cip na ci o nal no sti (jed nana ci ja jed na dr ža va), ali u svom re du ci ra nom ob li ku (jed namo no et nič ka na ci ja – jed na mi ni dr ža va) (Mil ler Da vid 1995:187-195). BiH je kao sa mo stal na dr ža va ugle da la svje tlo da nakao pri lič no neo bič na dr ža va kod ko je se zbog te ri to ri jal neras pr še no sti i iz mi je ša no sti et nič kih na ci ja ni je mo gao pri mijeni ti ovaj prin cip. Kao što pri mje ću je Mar ga ret Mo o re, ni tipri zna nje gra đan ske BiH ni ti pri zna nje na sa mo o dre đe njenje nih na ci ja ni je mo glo pred sta vlja ti pri hva tlji vo rje še nje zame đu na rod nu za jed ni cu. Neo p hod nost pri zna nja jed na kogpra va svih na ci ja je sto ga mo ra la vo di ti iz vje snom “ma štovitom rje še nju” ko je “ide pre ko tra di ci o nal nog vest fal skogmo de la na ci je-dr ža ve” (Mo o re 2001: 238). Dej ton ski ustavje po ku šaj da se ide u tom prav cu “la ba ve fe de ra ci je” u ko jojse “su ve re nost spu šta ka re la tiv no auto nom nim kon sti tu tivnimje di ni ca ma, ali ta ko đer i raz vi ja ju aran žma ni za jed nič kogsu ve re ni te ta” (Mo o re 2001: 238).Da je o ure đe nju BiH tre ba lo “ma što vi to raz mi šlja ti”im pli ci ra no je dvo stru kom ne mo guć no šću: ni ti da se usvo jiuni tar ni prin cip gra đan ske na ci je niti da se do pu sti pri mje nase ce si o ni stič kog rje še nja. Tre ba lo je dje lo mič no uva ži ti ijed no i dru go. Pa ipak se mo že re ći da je u pro vo đe nju secesi o ni stič kog rje še nja me đu na rod na za jed ni ca išla do klegod se mo glo ići. Pri tom tre ba ima ti u vi du ci je li pro storbiv še Ju go sla vi je, a ne sa mo BiH. Ka da Mo o ro va na vo diglav ni raz log za što se u ovoj ze mlji ni je mo glo pro ve sti secesi o ni stič ko rje še nje, on da ona sma tra da je to zbog to gašto bi ta kvo rje še nje vo di lo “ope to va noj se ce si ji” (re cur si vese ces sion), se ce si ji na kon se ce si je, a u BiH bi to “pod ra zumije va lo pa čvo rak en kla va ili dže po va su ve re nih je di ni cadi ljem či ta ve ove re pu bli ke” (Mo o re 2001: 237). Po gle da moli na da na šnjoj po li tič koj kar ti Za pad nog Bal ka na ku da sesve pro sti ru dr žav ne i sub dr ža vne gra ni ce vi djet će mo upra voči tav je dan pa čvo rk mi ni dr ža va i kva zi dr žav nih en kla va:od Slo ve ni je, pre ko Re pu bli ke Srp ske i Her ceg-Bo sne doU kulturnom prostoru jugoslovenskogdisidentstva, feminizamnikada nije dostigaorang važnoga pitanja.(Svetlana Slapšak)Ko so va i Za pad ne Ma ke do ni je. Za gle da mo li se ma lo boljei u tim en kla va ma će mo na zri je ti još ma nje “dže po vesu ve re nih je di ni ca”, pri če mu tre ba ima ti na umu da ni ti jeisti na da ove mi ni dr ža ve ima ju pu nu su ve re nost o ko joj susa nja le ni ti da ove naj ma nje je di ni ce ko lek tiv nog et nič kogpo sje do va nja te ri to ri je ne ma ju ni ka kvu su ve re nost. BiH usvo joj ad mi ni stra tiv noj ras ko ma da no sti ni je ni ka kva iz nim kame đu su sjed nim na ci ja ma-dr ža va ma ne go sa mo pru ža upečatlji vu sli ku kra ja pu ta do ko jeg su do šli ad mi ni stra to ri međuna rod ne za jed ni ce pri mje nju ju ći se ce si o ni stič ka rje še njana kon ras pa da Ju go sla vi je.Upra vo za to kon so ci jal no ure đe nje BiH i ve li ka ovi snostove dr ža ve o EU mo gu za uz vrat osvi je tli ti cijeli no vi dr žav nipo re dak re gi je. Ima ju li se u vi du no vo na sta le mi ni dr ža ve,a po go to vo nji ho va ovi snostspram EU – ko ja je do volj nove li ka da je u ovom po gle dusve jed no da li su in te gri ra ne uEU po put Slo ve ni je ili to jošni su – mo glo bi se re ći da ječi tav ovaj post ju go sla ven skipo re dak jed no slo že no konsoci ja tiv no ure đe nje. Da kle, sjed ne stra ne ima mo od Tri gla va pa do Gev ge li je cijeli tajzgu snu ti mo za ik po li te ja-en kla va, a sa dru ge stra ne či ni sene sum nji vim da bez ova kve EU ovaj po re dak to li ko na liksred nje vje kov nim kne že vi na ma ne bi mo gao ni po sto ja ti.IMPERIJE KAO LIJEK? Kao što je pri mi je tio JohnGray, kon so ci ja tiv ni re ži mi ni su sta bil ni i mo gu pre ži vje tisa mo uz po moć ne ke “vanj ske si le”. Upra vo nam mo ždaovaj te o re ti čar mo že po mo ći u osna ži va nju na še hi po te zeo kon so ci ja tiv nom po ret ku cijele re gi je, iako se on ko le bada iz ne se ta kvu hi po te zu. Osvr nut će mo se na dvi je in tervenci je me đu na rod ne za jed ni ce na Bal ka nu i raz lo ge ko jipre ma Grayu sto je u nji ho voj po za di ni. Pr va je in ter ven ci jada se spri je či ili ma kar za u sta vi rat:“Di plo mat ska i voj na in ter ven ci ja na Bal ka nu je iz vr še naza to što se us po sta vlja nje na ci ja-dr ža va pre ma evrop skomgra đan skom mo de lu po ka za lo ne mo gu ćim, a po ku ša ji dase us po sta ve et nič ki ho mo ge ne na ci je-dr ža ve do ve lo je dogru bih kr še nja te melj nih ljud skih pra va. Is hod to ga je usposta vlja nje u ne kim obla sti ma biv še Ju go sla vi je iz vje snogbro ja ma nje ili vi še kon so ci jal nih re ži ma či ja sta bil nost jeiz va na za jam če na, od stra ne si la ko je su ih i po sta vi le” (Gray2000: 129).Grey za tim kao dje lo mič no kon so ci jal ne (po red ele menata li be ral nog ure đe nja ali i de fac to po dje la ko je ta ko đersa dr že) iz ri či to na vo di re ži me u Bo sni i na Ko so vu. Ove“hi brid ne for me vla sti” či ja si gur nost ne ovi si o do go vo rune go o po dr šci vanj skih si la, on će bez dvo u mlje nja na zva tipro tek to ra ti ma. Ali da li su ova dva “ovi snič ka” re ži ma onošto je mi slio ovaj autor pod “iz vje snim bro jem ma nje ili vi šekon so ci jal nih re ži ma”? To bi on da bi li iz u ze ci, a ne re pre zentativ ni pri mje ri sta nja u ovoj re gi ji. Ti me bi se on da upra voiz gu bi la po en ta nje go vog uvi da u glav ni smi sao in ter ven ci jeme đu na rod ne za jed ni ce u do bu na kon ra ta:“Po put onog ko ji je vla dao pod oto man skim upra vlja či ma,mir na met nut Bal ka nu po či va na te me lju ma nje ne si gur nomne go što su to spo ra zu mi me đu raz li či tim za jed ni ca ma ko jega uži va ju. Ono če mu svje do či mo na Bal ka nu na pre la skuu dva de set pr vo sto lje će mo glo bi se po ka za ti kao po nov niizum in sti tu ci je im pe ri je kao li je ka za sva ona zla ko ja supro is te kla iz po ku ša ja da se iz gra de et nič ke na ci je-dr ža ve.Pa ipak, sa svim je upit no da li ove im pe ri jal ne in sti tu ci jeko je se gra de mo gu po no vo stvo ri ti mul ti et nič ka dru štva”(Gray 2000: 130).Ka da go vo ri o ob na vlja nju in sti tu ci je im pe ri je iz nu ždeGray ima u vi du tač no od re đe nu im pe ri ju, onu ko ja se po putose ke po vu kla sa ovog pod ruč ja osta viv ši u na sl je đe ka sni jimvre me ni ma ob na vlja nje ne kog ob li ka kon so ci jal nog po ret ka(Wal zer 1997: 22). Ri ječ je da ka ko o Oto man skoj im pe ri ji, zako ju će ovaj autor na po me nu ti da “se mo že sma tra ti ne kimvi dom kon so ci jal nog re ži ma”. Ako EU ob na vlja na iz vjestanna čin im pe ri jal ne in sti tu ci je, ako vanj ska in ter ven ci jabez ko je ne mo že op sta ti na du ži rok ni je dan lo kal ni konsoci jal ni re žim pod ra zu mi je va im pe ri jal nu moć, on da se naBal ka nu i EU, po red SAD ko je ne kri ju svo je im pe ri jal noli ce, usta no vlju je kao svo je vr sna im pe ri ja, ma kar je ime novali kva zi-im pe ri jom (Ba li bar 2001: 253).Iz mi je ša ne na is toj te ri to ri ji, raz li či te et nič ke za jed ni ce, ada nas su to na Bal ka nu sa mo svje sne et nič ke na ci je, na la žuu svr hu osi gu ra nja svo je mi ro lju bi ve ko eg zi sten ci je “raspari va nje za kon ske ju ris dik ci je i te ri to ri jal ne su ve re no sti”(Gray 2000: 130), a to je upra vo ono što pru ža ju kon so ci jal niaran žma ni. Ovo ras pa ri va nje je neo p hod no upra vo za tošto ove na ci je ne mo gu da is pu ne jed nadž bu gra đan stva ina ci o nal no sti. Dr žav ne gra ni ce ko je u EU jam če za si gurnostdr žav nog/na ci o nal nog iden ti te ta uka zu ju na va žnost ovejed nadž be i u naj no vi jim fa za ma evrop skih in te gra ci ja, ta koda EU i po red iz vje snih kon so ci jal nih ele me na ta u svo meure đe nju i da lje osta je pri je sve ga uni ja na ci ja-dr ža va (Bo gaardsand Cre paz 2002: 357-381). Ako je ras ta ka nje jed nadž bena ci o nal no sti i gra đan stva ne što što pre ma glav nim ten dencija ma in te gra cij skih pro ce sa pred sto ji EU, a Ba li bar većvje ru je da je to u do broj mje ri slu čaj, on da EU, pre la ze ći putod eko nom skog i voj nog sa ve za do po li tič ke za jed ni ce ko jaima svoj de mos, mo ra pro ći kroz kon so ci ja tiv ne me đu fa ze.Ni je li on da mo del kon so ci ja ci je bli ži ide a lu gra đan skeEU ne go što je to mo del gro zda na ci ja-dr ža va u ko jem državne gra ni ce još jam če ono što je bi lo naj va žni je i pri jeevrop skih in te gra ci ja: jed nadž bu gra đan stva i na ci o nal no sti?Kao što sa da po sto ji naj ve ći afi ni tet iz me đu EU i “et nič kiči stih”, do volj no “kon so li di ra nih” mi ni dr ža va Bal ka na ta kobi mo žda već su tra to na do mje stio je dan dru gi afi ni tet daleko vi še gra đan ske EU pre ma kon so ci ja ci ja ma po put BiH.NOVA IMPERIJALNA VLAST Va žno je uoči ti daBiH kao kon so ci jal ni re žim u te ku ćoj dr žav no-po li tič kojkon ste la ci ji Bal ka na pred sta vlja ve li ki pro blem upra vo kaouma nje na sli ka evrop ske mul ti na ci o nal ne za jed ni ce. Da le koljep ši od raz, ve ću mje ru “evrop skog po li tič kog du ha”, su de ćipo sprem no sti ko je su po ka za le za iza zo ve in te gra ci ja, či nise da pru ža ju lo kal ne ka ri ka tu re na ci je-dr ža ve for mi ra ne nare du ci ra nom prin ci pu na ci o nal no sti. Ne sprem nost EU daener gič ni je in ter ve ni ra u ra tu u Bo sni bi se iz me đu osta logmo gla pri pi sa ti i zlo kob nom pre kla pa nju prin ci pa et nič kena ci o nal no sti, ko ji je usvo jen kao glav ni prin cip le gi ti ma ci jeu grad nji no vih dr ža va Bal ka na, i prin ci pa et nič kog či šće nja.Ima ju ći u vi du va žnost is pu nje nja jed nadž be gra đan stvo-nacio nal nost i po de sno sti za kan di da tu ru u EU, mo glo bi sebez ve li kog pre tje ri va nja us tvr di ti da su rat na za po sje da njate ri to ri ja, pa ta ko i ge no cid u Sre bre ni ci, bi li pre šut ni dio kondici o ni ra nja pri stu pa mla dih se ce si o ni stič kih en kla va ka EU.Ako već tre ba is pi ta ti ka rak ter vanj skih i unu tra šnjih granica da na šnje EU, on da po gled iz Bo sne na ove gra ni ce mo žebi ti pri lič no in struk ti van. Ne ra ču na ju ći po seb nu si tu a ci ju naKo so vu, od svih dr ža va Za pad nog Bal ka na BiH je mo ždanaj vi še za o sta la u pro ce su pri bli ža va nja evrop skim in te gracija ma. Ako se da kle is pi tu ju vanj ske gra ni ce “tvr đa veEvro pa” – ka ko je EU na zvao Ba li bar ima ju ći u vi du nje nuri gid nu po li ti ku gra ni ca – on da je BiH naj u da lje ni ja od njenihzi di na ili su oni pre ma ovoj dr ža vi naj vi še učvr šće ni. Iupra vo u slu ča ju ovog po seb nog od no sa u ko jem gra ni caosi gu ra va raz li ku vanj sko-unu tra šnje i tre ba da funk ci o ni rana kla si čan na čin, mo že se vi dje ti ko li ko je Ba li bar u pra vuka da uka zu je na pro mje nu funk ci je gra ni ca i nji ho vo po vlačenje pre ma unu tra, ta ko da tvr đa vi ne tre ba ju ni ka kve vanjskezi di ne. Na i me, BiH je isto vre me no vi še ne go ijed na ze mljakan di dat ki nja za pri jem uklju če na u EU: pre ko voj ske (EU­FOR), pre ko po li ci je (EUPM) i su ve re ne vla sti svog spe cijalnog pred stav ni ka (EUSR) ko ji se za hva lju ju ći spe ci jal nimbon skim ovla sti ma mo že po sta vi ti iz nad naj vi še dr žav ne vlasti.Ta ko se či ni da je BiH, bu du ći još ne spo sob na da bu dein te gri ra na u EU, in kor po ri ra na u kla sič ni ob lik im pe ri jal nevla sti. 2 Na zo vi mo to pa ra dok som post-im pe ri jal ne in kor poraci je. To je ona vlast ko ja ru ši sve zi do ve u Evro pi.Oprema teksta redakcijska.Bilješke1O ovaj “sa kro sankt noj for mu li” vi di još: Ba li bar (2001: 245).2Ba li bar go vo ri o iz vje snoj zo ni “unu tra šnje ko lo ni za ci je” ko ju spro vo diEU kao “pra va Evro pa” pre ma “vanj skoj Evro pi”, a u tu zo nu su uključeni Ko so vo, Al ba ni ja i ve ći dio biv še Ju go sla vi je (up. Ba li bar 2001: 306).LiteraturaBa li bar, Eti en ne (1997), Les fron tiè res de l’Euro pe u: La cra in te desmas ses. Po li ti que et phi lo sop hie avant et après Marx, Pa ris: Ga lilée.Ba li bar, Eti en ne (2001), No us, ci toyens d’Euro pe? Les fron tiè res, l’Etat,le pe u ple, Pa ris: La Déco u ver te.Bo ga ards Mat thijs and Mar kus M. L. Cre paz (2002), Con so ci a ti o nalIn ter pre ta ti ons of Euro pean Union, Euro pean Union Po li ics, sv. 3.Buc ha nan Al len (2007), Ju sti ce, le gi ti macy, and self-de ter mi na tion, OxfordUni ver sity Press.Der ri da, Jac qu es (1984), Décla ra ti ons d’indépen dan ce u: Auto bi o graphies, Pa ris: Ga lilée.Gray John (2000), Two Fa ces of Li be ra lism, The New Press.Mil ler Da vid (1995), On Na ti o na lity, Ox ford Uni ver sity Press.Mo o re, Mar ga ret (2001), The Et hics of Na ti o na lism, Ox ford Uni versityPress.Schnap per, Do mi ni que (1994), La com mu na uté des ci toyens. Sur l’idéemo der ne de na tion, Pa ris: Gal li mard.Vla i sa vlje vić, Ugo (2007), Nje mač ki lo gor u Sa ra je vu, Pri pi to mlja va njena ci o na li zma, Sa ra je vo: Ma u na-Fe.Wal zer, Mic hael (1997), On To le ra tion, Yale Uni ver sity Press.Wa e ver, Ole (1995, Win ter), Iden tity, In te gra tion and Se cu rity, Jo ur nalof In ter na ti o nal Af fa irs, sv. 4B, br. 2.

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE25Sve je bilo predstavljeno takoda se stvori utisak da izlazakpobunjenog naroda na uliceBerlina i pad Zida predstavljajunemačku verziju “događanjanaroda” u Srbiji. (Ivan Čolović)Za tango jepotrebno dvojeEKO NO MI JA i IDEN TI TE TI SR BA i SLO VE NA ca u POST SO cI JA LI ZMUIL DI KO ER DEIKa da je slo ve nač ki “Mer ka tor” otvo rio pr vi me gamarket u Be o gra du, 5. de cem bra 2002., jav nostu Sr bi ji bi la je ob u ze la pra va gro zni ca, upr kosto me što su u tom tre nut ku mno ga dru ga “za i sta bit na”po li tič ka pi ta nja mu či la lju de u Sr bi ji i u nje nom glav nomgra du. Ni je to bi lo ono u ta kvim pri li ka ma uobi ča je no uzbuđe nje me đu kup ci ma ko je se ose ća u va zdu hu kad onikre nu da ot kri va ju ne ku no vu pro dav ni cu. Ono što se desilo pre je li či lo na stra sni su sret ne ka da šnjih lju bav ni ka.Kao što je je dan od ko men ta to ra is ta kao, ”hi lja de mo jihsu gra đa na Sr ba su pro hlad nog zim skog da na sa ti ma sta ja liu re do vi ma sa mo da ba ce je dan po gled na ovu no vu Me kuko mer ci ja li zma i za pad ne kul tu re. Go vo ri na otva ra nju, kojesu dr ža li svi va žni ji srp ski po li ti ča ri, emi to va ni su uži vo,ša lju ći va žne po ru ke u do mo ve mi li o na Sr ba: ku po vi na jedo bra, to je kar ta za bo lji ži vot, na ša je du žnost kao bu dućihčla no va EU da po slu šno pra ti mo put kon zu me ri zma“(Mi le tić, Mi lan (2002), The do’s and don’ts of Post-Mi losevic’s Ser bia, In ter net: www.magazine. co ncordi a.ca/200 3/j une/features/Alumni10.5.2006.).Uz bu đe nje ko je je tom pri li kom ob u ze lo lju de ni je bi loiza zva no sa mo po li tič kim i dru štve nim zna ča jem do ga đa ja,ni ti su štin ski za vo dlji vom pri ro dom ko mer ci ja li zma na ko jojpo či va kon zu me ri zam. Ono je bi lo po ve za no sa pred i sto rijomtog do ga đa ja i sa sna žnim emo ci ja ma ko je je ta pred i-sto ri ja bu di la, po pri ma ju ći na taj na čin čud nu eks pre siv nui kul tu ral nu di men zi ju. Sto ga je “vra ća nje” ovog do ga đa jau okvi re i ho ri zon te so ci jal nog i isto rij skog kon tek sta onošto će nam omo gu ći ti da bo lje raz u me mo nje go ve kul turalne di men zi je i di na mi ku. Jer od no si iz me đu Sr ba i Slovena ca 1 na po lju eko no mi je i po tro šnje, u kon tek stu biv šeJu go sla vi je i u post so ci ja li stič koj sa da šnjo sti nje nih biv šihre pu bli ka (sa da su ve re nih dr ža va), mo gli bi bi ti shva će nikao stra stve na ve za ko ja (kao što je slu čaj sa sva kim odnosom) pro la zi kroz raz li či te fa ze, sa ko ji ma su po ve za niraz li či ti ob li ci lju bav nih ose ća nja. U tre nu ci ma raz dva ja nja,na pu šta nas onaj u či jem smo se po gle du do ta da ogle da li iza hva lju ju ći tom od ra zu, toj po vrat noj in for ma ci ji o na masa mi ma, gra di li ose ćaj po seb no sti i iden ti te ta. Ovo va ži koliko za po je di nač ne “stra sne ve ze” to li ko i za ko lek ti vi te te,na sli čan na čin po ve za ne čvr stim ve za ma. U slo že noj igrisa mo i den ti fi ka ci je i gra đe nja pro men lji vih iden ti tet skihpo zi ci ja, u cen tru od no sa iz me đu su bje ka ta (in di vi du alnihili ko lek tiv nih) sto je mno go broj ne raz me ne ko je se nedo ži vlja va ju uvek ni ti kao re ci proč ne, ni ti kao pra ved ne iis pu nja va ju će. Ovo je na ro či to vi dlji vo u tre nu ci ma odvajanja, ras ki da, raz la za i stva ra nja no vih iden ti te ta, ka da, pomi šlje nju Sla vo ja Ži že ka, u pr vi plan iz bi ja ide ja o “ukra denomužit ku”. Ži žek po la zi od tvrd nje da je u for mu li sa njeiden ti te ta ugra đe na fan ta zi ja da je Dru gi onaj ko ji automatski (po auto ma ti zmu) že lida ukra de na še uži va nje. Izto ga pro iz la zi da je fa sci na ci ja“zna čaj nim Dru gim”, či ji pogledsa dr ži re pre zen ta ci je nassa mih i po ma že ko lek tiv nimsu bjek ti ma da ot kri ju, predstave i objek ti fi ku ju “ukradeno uži va nje”, ono što jene ka da de lje no (u pa ru ili uza jed ni ci ne ke dru ge vr ste) iza šta sva ko mi sli da mu s pravompri pa da, ono na če mu jeko lek tiv ni iden ti tet iz gra đen.A to zna či da je za pot pu ni jeraz u me va nje di na mi ke identite ta va žno po zna va ti isto ri jume đu sob nih fa sci na ci ja i igru“ogle da nja” (Žižek, Slavoj(19 94) , It Doesn’ t Ha ve to b ea Je w, Interviewed by JosefinaAyerza. Internet: 7. 6. 2006.)...Ide ju o to me ka ko uži va nje mo že bi ti ukra de no Ži žek jeko ri stio da ob ja sni funk ci o ni sa nje na ci o na li stič kih mi to vau biv šoj Ju go sla vi ji i mi to va o ame rič kom he ro ju u SAD.Ob ja šnja va ju ći di na mi ku na ci o na li za ma u biv šoj Ju go sla vi jii nje nim re pu bli ka ma, on tvr di da je ne pri ja telj ski od nos, čakmr žnja, pre ma dru gi ma uko re njen u ve ro va nju da je ne ko”ukrao za do volj stvo“ od ”nas“, što je in spi ri sa no tvrd njomda ”oni“ ”uži va ju vi še“ ili im ”za do volj stvo vi še pri pa da“.Možda ta mučna zavist s kojommoram da se borim danasi ovde (u Berlinu, 2006. godine)ne bi bila tako snažna daisuviše dobro ne pamtim onokrajnje neprimereno i neopravdanoosećanje nadmoći, kulturnuaroganciju koju smo miJugosloveni svojevremeno gajiliprema svim zemljama kojesu se nalazile iza Gvozdene zavese,uz istovremenu, doneklesnishodljivu, prevashodno konzumentsku,fascinaciju zapadnomstranom našeg napuklog,neuravnoteženog kontinenta.(Vladimir Arsenijević)Ovaj ne pri ja telj ski od nos, sma tra Ži žek, pred sta vlja te meljza for mi ra nje i funk ci o ni sa nje na ci o na li zma, jer je za dovoljstvo ”or ga ni zo va no“ kroz na ci o nal ne mi to ve, ko ji omoguća va ju nje gov ”pro dor u dru štve no po lje“. Ka ko on pi še,biv ša Ju go sla vi ja je po nu di la do bar pri mer za pro u ča va njeovog pa ra dok sa (da je sta nje li še no sti za do volj stva pri mordijal no, da je za do volj stvo kon sti tu i sa no od mah na kon štoje ”ukra de no“ I. E.). Bi li smo sve do ci po sto ja nja gu sto isplete nih mre ža ko je su se sa sto ja le iz ”to ko va“ i ”kra đe“za do volj stva. Sva ka na ci o nal nost je usta no vi la sop stve numi to lo gi ju kon stru i šu ći na rativba zi ran na ve ro va nju dasu je dru ge na ci je li ši le vitalnog de la nje nog za do voljstva.To je spre ča va lo na ci juda u pot pu no sti uče stvu je uži vo tu i uži va u nje mu. Akoči ta mo sve mi to lo gi je zajedno do bi će mo do bro poznatEše rov vi zu el ni pa radokssi ste ma po su da, u kojempo prin ci pu per pe tu ummo bi le, vo da te če iz jed nogu dru gi sud, dok se krug neza tvo ri, a mi se ne na đe mona me stu oda kle smo krenuli, na po čet ku. Slo ven cesu nji ho vog za do volj stva lišili ”ju žnja ci“ (Sr bi, Bo san ci),za to što su po zna ti po svo jojle njo sti, bal kan skom po ro ku,ne do lič nom i gla snom uživanju, i za to što bes kraj no zah te va ju eko nom sku po moć,ta ko kra du ći od Slo ve na ca nji ho ve dra go ce ne ma te ri jal neza li he, bez če ga bi Slo ve ni ja već uhva ti la ko rak sa Za padnomEvro pom. S dru ge stra ne, Slo ven ci su op tu ži va ni da supljač ka li Sr be za hva lju ju ći svo joj ne pri rod noj mar lji vo sti,stro go sti i se bič nim spe ku la ci ja ma. Ume sto da udo vo lje se bijed no stav nim ži vot nim za do volj stvi ma, Slo ven ci iz o pa če nouži va ju u smi šlja nju na či na ka ko da Sr be odvo je od re zul ta ta

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE26nji ho vog mar lji vog ra da, pro fi ti ra ju ći od pre pro da je ono gašto su po ni skoj ce ni ku pi li u Sr bi ji. (Žižek, Slavoj (1996),Metastaze uživanja. Prevela Slobodanka Glišić. Beograd:Biblioteka XX vek.)Ipak, po što u je zgru ovog pri stu pa i ovog ar gu men tale ži fa sci na ci ja Dru gim, on mo že bi ti upo tre bljen i za interpre ta ci ju sko ra šnjih fenome na, kao što su boj kotslo ve nač kih pro iz vo da u Srbiji na kra ju osamdesetihgo di na, ili neo bič na za in tereso va nost slo ve nač kih turista za post so ci ja li stič kuSr bi ju, po seb no nje no nasleđe de ve de se tih (na primer,bom bar do va ne zgra de,ku ća po zna tog ko man dan tapa ra voj ne for ma ci je Želj kaRa žna to vi ća Ar ka na i njegove sa da šnje udo vi ce Cece,folk mu zi ka itd.). Ovajpri stup nam ta ko đe omoguća va da po ve že mo skorije su sre te Slo ve na ca i Srbau eko nom skoj sfe ri saŽi že ko vim ob ja šnje nji maten zi ja iz me đu njih u ekonomskom kon tek stu so cijali stič ke Ju go sla vi je. Ta ko,u tu ma če nju slu ča ja identite ta ko ji su kon stru i sa ni,Ot kud i otkad su Slo ven ci fanovi Gu če? Da li je mo gu ćeda je tur bo-folk mu zi ka, ko jai u Sr bi ji i u Slo ve ni ji va ži kaosim bol re ži ma Slo bo da na Miloše vi ća, ne sa mo pri hva će naveć i po pu la ri zo va na u Slo veniji? Na kon ras pa da pret hodnedr ža ve, tur bo-folk i slič nestva ri ko ri šće ne su u Slo ve ni jii Hr vat skoj za to da se naj kraćeuka že na na ci o nal ne osobine ko je ni su “na še” i ko jepre te da ugro ze “evro pej sku”pri pad nost tih ze ma lja. Otkudonda da nas u Hr vat skoj i Sloveni ji to li ka fa sci na ci ja upra voonim što je od ba če no kao stranoi ta ko re ći ne pri ja telj sko?Ildiko Erdeiob li ko va ni, me nja ni, kroz me đu od no se Slo ve ni je i Sr bi je,mo že mo ići da lje od jed no stav nog me ha ni zma kon sti tu i­sa nja raz li ke u ko me se na gla ša va va žnost sta bil ne gra ni ceizme đu njih.Ima ju ći u vi du kom plek snost post ju go slo ven ske si tu a­ci je, bre me ni te ani mo zi te ti ma i afek ti ma ko ji su pra ti li razdvaja nje ne ka da je din stve nog pro sto ra, Ži že kov la ka nov skipri stup či ni se ana li tič ki plo do tvor nim i za to što se u tojod re đe noj isto rij skoj si tu a ci ji ba vi mo po nov nim ra đa njemiden ti te ta. Dru štve ni iden ti te ti Sr ba i Slo ve na ca (za jed no saHr va ti ma, Bo san ci ma, Ma ke don ci ma i Cr no gor ci ma), po sledu gog pe ri o da “bi va nja jed nim” (do bro volj no, kao re zul tatkon for mi zma ili na sil no), iz dvo ji li su se od ne ka da šnje “jugoslo ven ske” pri pad no sti, i po de lje ni na ci o nal ni iden ti te tisu po če li da se jav no i otvo re no kon stru i šu. Dru gim re či ma,oni su po sta li Dru gi jed ni dru gi ma. U tom pro ce su sva kiod njih je raz vio ve ro va nje da su upra vo ti Dru gi sa so bompo ne li deo “za do volj stva” ko je je ne ka da pri pa da lo svi manji ma i oko te ide je, kao i oko ras pra ve o “nor mal nim” i“ne nor mal nim” na či ni ma uži va nja, stvo re ni su no vi na cional ni mi to vi, kao ob lik mo bi li za ci je i le gi ti ma ci je no vihko lek tiv nih su bje ka ta.PER cEP cI JE UNU TRA šnjih OD NO SA u Ju­GO SLA VI JI: “ZA PAD” i “OSTA LI” U ge o graf skim,po li tič kim i po li tič ko-sim bo lič kim po de la ma po sle rat neEvro pe, Ju go sla vi ja je pri pa da la “Is to ku”. Po sle Dru gogsvet skog ra ta, so ci ja li stič ka Ju go sla vi ja na krat ko se pridruži la “Is toč nom blo ku”, ali po sle po li tič kog raz la za saSSSR-om 1948. godine, na sta vi la je da se kre će “ne gde između” dva po sto je ća blo ka, da bi usko ro ot kri la i raz vi lasvo ju “po li ti ku tre ćeg pu ta” po zna tu kao “ne svr sta nost”.Ti to vo ra zi la že nje sa Sta lji nomje na gra đe no od stra ne SADada va njem ve li ko du šnih kredita nje go voj ze mlji. Kao posledi ca to ga, ži vot ni stan dardu Ju go sla vi ji po stao je mno govi ši ne go u ostat ku so ci ja lističkog sve ta, či ne ći da Ju goslavi ja iz gle da sko ro kao “Zapad”u oči ma “is toč nih drugih”.Ipak, to ni je bi lo sve štoje nu di la ta igra ogle da la, jersu se “re flek si je” ba zi ra ne nabi nar nim opo zi ci ja ma mo glena ći i unu tar Ju go sla vi je. Usim bo lič koj ge o gra fi ji so ci jalistič ke Ju go sla vi je, Slo ve ni jaje pred sta vlja na (i opa ža na)kao njen unu tar nji “Za pad”,u po re đe nju sa nje nim “is točnim”(a ti me i “ori jen tal nim”)de lo vi ma, Bo snom, Sr bi jom iMa ke do ni jom. Slo ve ni ja je, ustva ri, pred sta vlja la kom bi naciju “raz vi je nog Se ve ra” i “civili zo va nog Za pa da”, dok su ma nje raz vi je ni ju go i stoč nide lo vi biv še Ju go sla vi je bi li per ci pi ra ni kao buč ni i ha o tič ni.U po re đe nju s ostat kom Ju go sla vi je, eko nom ska pred nostSlo ve ni je bi la je ja sno iz ra že na osamdesetih go di na, ka daje mar ke tin ška kul tu ra do ži ve la bum u Slo ve ni ji, i kadasu slo ve nač ke re kla me za na me štaj, mi ne ral nu vo du idru ge pro iz vo de pre o vla da va le u ko mer ci jal nom de lu TVpro gra ma, po sta vlja ju ći no ve stan dar de u ju go slo ven skojso ci ja li stič koj tr ži šnoj eko no mi ji...Na rav no, ne tre ba tvr di ti da su re kla me i raz voj ko mercijal ne kul tu re je di ni “od go vor ni” za pre tva ra nje Slo ve ni jeu “ze mlju iz sno va”. Ne ke “čvr ste” eko nom ske či nje ni ce,kao ve o ma ni zak ni vo ne za po sle no sti u po re đe nju s ostatkomze mlje, ve ća pro iz vod nja i ve ći broj lju di za po sle nih udr žav noj ad mi ni stra ci ji, ban kar stvu i osi gu ra va ju ćem sektoru, što ko re spon di ra s ni vo om raz vo ja, ta ko đe su išle naru ku stva ra nju ova kvog “imi dža” Slo ve ni je. Kao eko nom skiraz vi je ni ja, Slo ve ni ja je ta ko đe bi la že lje na de sti na ci ja zaimi gran te iz dru gih re pu bli ka, po što su rad ni ci iz Slo ve ni jei Hr vat ske po če li da emi gri ra ju u Za pad nu Evro pu još odpo čet ka šezdesetih go di na (Me žna rić, Sil va (1986), “Bosanci”: A ku da idu Slo ven ci ne de ljom?. Be o grad: Za vodza iz da vač ku de lat nost Fi lip Vi šnjić.).Me đu tim, od no si iz me đu Sr bi je i Slo ve ni je u biv šoj Jugosla vi ji ni su bi li vo đe ni je di no že ljom da se ide “za pad no”,i “za Za pa dom”, ta ko uobi ča je nom u post so ci ja li stič kimdis kur si ma o ko mu ni zmu, so ci ja li zmu i “Is toč noj Evro pi”.Ve o ma va žan deo ovog od no sa bi lo je i ja ko ube đe nje,stal no pot pi ri va no od stra ne uti caj ne na ci o na li stič ke eli te uSr bi ji, da su Sr bi ja, i sa mim tim gra đa ni Sr bi je/Sr bi jan ci (ili,ka ko pri pad ni ci te eli te ka žu, “Sr bi”), eko nom ski eks plo a­ti sa ni od stra ne Slo ve ni je (“Slo ve na ca”). Is ti ca no je da jeta eks plo a ta ci ja do pri no si la lo šim so ci jal nim i eko nom skimuslo vi ma u Sr bi ji, a Slo ven ci su uglav nom bi li za mi šlja nikao eks cen trič ni, se bič ni, hlad ni, pro ra ču na ti unu tra šnjiko lo ni za to ri ne do volj no raz vi je nog ostat ka ze mlje. (...)Igre IS KLJU čI VA NJA i UKLJU čI VA NJA – Sr­BI JA u PO TRA ZI za EVROP SKOM “NOR mal­NO šću” Ono o če mu je Ži žek pi sao 1996., od no snove ro va nje ras pro stra nje no u Sr bi ji da “Slo ven ci iz o pa če nouži va ju u smi šlja nju na či na ka ko da Sr be odvo je od re zultata nji ho vog mar lji vog ra da, pro fi ti ra ju ći od pre pro da jeono ga što su po ni skoj ce ni ku pi li u Sr bi ji”, bi lo je na de lui pri li kom srp skog boj ko ta ro be iz Slo ve ni je na kra ju 1989.U uza vre loj po li tič koj at mos fe ri obe le že noj ra đa njem ipot hra nji va njem na ci o na li za ma, ali i po ja vom gra đan skihini ci ja ti va u ju go slo ven skim re pu bli ka ma, ovaj boj kot jebio po li tič ki od go vor na od lu ku slo ve nač kih vla sti da zabrane po pu li stič ko i na ci o na li stič ko oku plja nje na zva no“Sa sta nak sa isti nom”, ko je su osmi sli li i or ga ni zo va li srp skina ci o na li sti, a ko ji je tre ba lo da bu de odr ža no u Lju blja ni.Po sle to ga, na ci o na li stič ka mo bi li za ci ja u Sr bi ji, za sno va nana od bi ja nju da se kon zu mi ra ro ba pro iz ve de na u Slo ve ni ji,do bi ja la je sve vi še na sna zi. Boj kot je usko ro bio pri la gođenmno go ši rem okvi ru, ta ko da je mo gao da slu ži i kaopre tekst za di sku si ju o “krup ni jim” pi ta nji ma, u kon tek stuisto ri je eko nom skih (i po li tič kih) od no sa u Ju go sla vi ji, ko jisu in ter pre ti ra ni kao eks plo a ta ci ja Sr bi je, Bo sne i Her cegovi ne, Cr ne Go re i Ma ke do ni je od stra ne “unu tra šnjegZa pa da” (Slo ve ni je i Hr vat ske). Ta kva in ter pre ta ci ja bilaje po dr ža na ar gu men ta ci jom ba zi ra nom na shva ta njuono ga što je ma te ri jal no, uklju ču ju ći tu i te ški fi zič ki rad,kao glav ni iz vo r svih vred no sti (što je mo žda bi lo u ve zi i sadu go vla da ju ćom ko mu ni stič kom ide o lo gi jom ko ja je prenagla ša va la sfe ru ma te ri jal ne pro iz vod nje). “Ma te ri jal no”je oštro su prot sta vlje no di zaj nu, mar ke tin gu i pro da ji, ko jisu je dva bi li shva će ni kao rad, i či ji su do pri no si fi nal nompro iz vo du bi li stal no pot ce nji va ni. Ta kvu kon cep tu a li za ci jura da i od no sa iz me đu pro iz vod nje i po tro šnje on da pra teop tu žbe za eks plo a ta ci ju, kao što je bi la ona da su Slo ven ciku pi li na še iz vr sno vo će po ni skoj ce ni, od ne li ga u Slo veniju, oda kle su na ma sti gli nji ho vi sku pi so ko vi (al ter na ti va:nji ho va sku po ce na vi na) na zad. To je, kad se pre ve de naŽi že ko ve ter mi ne, zna či lo da je na ma us kra će no na še iz vrsnovo će, jer je na še vo će sa da po sta lo nji hov sok, te namje ta ko ukra de no eks klu ziv no za do volj stvo uži va nja u tomvo ću. Ista ank si o znost, ve za na za ten zi ju iz me đu “na ših”kon kret nih ma te ri jal nih vred no sti i “nji ho vih” ne to li kovred nih zna nja i ve šti na, pra ti la je i boj kot mno gih dru gihro ba, po sta vlja ju ći sce nu za da lje po li tič ke ma ni pu la ci je iin stru men ta li za ci je.Mir ja na Pro šić-Dvor nić uka zu je na boj kot slo ve nač keNezavisnost Kosova nije, dakle,ništa “rešila”: Balkan jei dalje na istoj tački, na polaputa, između aveti nerazrešenihstarih sukoba i hoda kaEvropi, koji bi pretpostavio brisanjegranica.(Jean-Arnault Dérens)

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE27ro be kao na od lu ču ju ći mo me nat u ra di ka li za ci ji po sto jećihten zi ja i ani mo zi te ta u ju go slo ven skoj fe de ra ci ji: “Tadašnji na ci o nal ni par la ment Sr bi je je uveo sank ci je, što jeuklju či va lo pre kid eko nom skih od no sa sa Slo ve ni jom, iboj kot nji ho vih pro iz vo da. Sce na je po sta vlje na za vo đe njera ta za ‘krv i tlo’” (Prošić-Dv or nić, Mirjana (19 98 ), Serbia:The Inside St ory. u: Joel M. Hal pern and David Kide ckel(ur.), Ne ighbor s a t War. Universi ty Park Pennsylvania:Pennsylvani a University Pres s).Ka ko su se ju go slo ven ske re pu bli ke od po čet ka devedesetihosa mo sta lji va le, na ja vlju ju ći i pro gla ša va ju ći eruna ci o nal nog su ve re ni te ta, isto se de ša va lo i sa ne ka da jedinstve nim eko nom skim pro sto rom. Ra ni je in te gri sa no jugoslo ven sko tr ži šte se dez in te gri sa lo i ra su lo u skup ma lih,pri lič no za tvo re nih eko no mi ja, ko je su bi le uglav nom neprija telj ski na stro je ne jed ne pre ma dru gi ma. Ho mo ge nosttih eko no mi ja bi la je do dat no oja ča na kam pa nja ma ko je supro mo vi sa le ku po vi nu i po tro šnju (u ši rem smi slu) do maćihpro iz vo da, što je bio pro ces kom ple men ta ran boj ko tu.Ta ko su ovi eko nom sko-kul tur ni pro ce si i re ak tu a li za ci jasta rih pri ča o ome te nom raz vo ju ili fa vo ri zo va nju ne kihre gi ja na ra čun dru gih, ubr za li “na ci o na li za ci ju” obje ka tama sov ne po tro šnje. Kao re zul tat ovih pro ce sa eko nom skena ti vi za ci je, gra ni ce ši re nja “na še” ro be su, za iz ve snovre me, po sta le gra ni ce “na ših sve to va”, na lik ono me štose de ša va lo u pe ri o du Hlad nog ra ta, ka da je po tro šnja postala sim bo lič ko po lje za re pre zen ta ci ju kon flik ta, po god noda pri ka že ko su bi li “sa ve zni ci” a ko “ne pri ja te lji”, i dapo vu če li ni ju iz me đu “na še” ro be i “nji ho ve”, li ni ju iz me đu“nas” i “njih”. To je, iz me đu osta log, pod sti ca lo kon struk ci juza tvo re nih, sa mo do volj nih za jed ni ca, pri mo ra nih da iz vla čeuži tak iz po tro šnje sa mo “svo je ro be”, ko je su isto vre me noraz vi ja le ne pri ja telj ske od no se pre ma Dru gi ma, za to što subi le uve re ne da su Dru gi “ukra li” je dan deo ne ka da za jedničkih – pa i nji ma pri stu pač nih – za do volj sta va. Pro ce sieko nom ske na ti vi za ci je i kul tur ne autoh to ni za ci je bi li supra će ni stra snim ras pra va ma o to me ko je pra vi “vla snik”ili “ba šti nik” od re đe nog je la, pe sme ili mu zič ke fra ze, i koima pra vo, a ko ne, da na toj “ba šti ni” za snu je svoj uži takkao ospo lje nje na ci o nal nog ose ća nja. Otu da, iako kon cept“ukra de nih uži ta ka” ko ri stim da bih ob ja sni la od no se između Slo ve ni je i Sr bi je u pro sto ru post so ci ja li stič ke konstrukci je iden ti te ta, mi slim da fe no men “ukra de nog užit ka”ni je ogra ni čen sa mo na ovaj slu čaj, već da je ras pro stra njeni da se mo že na ći i u dru gim ze mljama ko je pro la ze krozpro ces post so ci ja li stič ke tran zi ci je.POSLE PETOG OKTOBRA Tri na est go di na na konboj ko ta slo ve nač kih pro iz vo da u Sr bi ji, po sle de ce ni je ratova u Slo ve ni ji, Hr vat skoj, Bo sni i na Ko so vu, fi nan si ra nihi/ili po dr ža va nih od stra ne srp ske vla sti, po sle dru štve nogpro pa da nja i ma sov nog osi ro ma še nja kao po sle di ce vladavi ne ja kog, ra to bor nog, auto ri ta tiv nog, ne de mo krat skogre ži ma i po sle eko nom skih sank ci ja ko je su bi le re zul tat tepo li ti ke, Sr bi ja je ko nač no gla sa la pro tiv Slo bo da na Mi loševi ća i nje go ve po li ti ke, na iz bo ri ma 2000. Pe ti ok to barte go di ne, dan ka da je Mi lo še vić shva tio da su in stru men tivoj ne si le van nje go ve kon tro le, po stao je ključ ni da tumza stva ra nje mi ta o “no voj de mo kra ti ji”. Kao i u svim drugimslu ča je vi ma, stva ra nje “no ve de mo kra ti je”, “slo bod nogtr ži šta”, “vla da vi ne pra va” i “gra đan skog dru štva” bi lo jedeo “je din stve nog pa ke ta či ji je cilj bio da za me ni sva zlato ta li tar nog re ži ma” (Hann, Chriss (1998), Fo re word. U:Sue Brid ger and Fran ces Pi ne (ur.), Sur vi ving post-so cialism, Lo cal stra te gi es and re gi o nal re spon ses in easternEuro pe and the for mer So vi et Union. Lon don and NewYork: Ro u tled ge). Me đu ovim “sa stoj ci ma”, otva ra nje tržišta i pri su stvo za pad nih bren do va i pred u ze ća, što jezna či lo usta no vlja va nje no vih ge o gra fi ja po tro šnje, bi li sunaj vi dlji vi ji zna ci vre me na ko je se me nja. U eko nom skimokvi ri ma, že lje na pro me na je tre ba lo da do ve de do otvorenog, kon ku rent nog tr ži šta, osnov nog eko nom skog principa li be ral ne de mo kra ti je. Usled to ga, li ca ve ći ne gra do va,cen ta ra “no vih de mo kra ti ja” u cen tral noj i is toč noj Evro pi,sko ro ceo vek na kon pr ve re kon struk ci je usled evrop skoguti ca ja u 19. ve ku, po no vo su pre u re đe na, ovaj put u okvi rueko nom ske lo gi ke ka snog ka pi ta li zma. Za pad ni bren do vipre pla vi li su do ta da pri lič no za tvo re na tr ži šta, bil bor de dužglav nih pu te va, grad ske uli ce i tr go ve, a lju di su bi li iz loženi mar ke tin škim kam pa nja ma i agre siv nim re kla ma ma.Ukrat ko, po tro šnja je po sta la sve va žni ji okvir u ko me sear ti ku li šu is ku stva, čak i ona to li ko de li kat na i lič na, kaošto su estet ske pre fe ren ci je i in tim ne pre o ku pa ci je.Na kon Pe tog ok to bra no vo i za bra na vlast u Sr bi ji pro movisa la je ide o lo gi ju li be ral nog ka pi ta li zma. U okvi ru po pularne in ter pre ta ci je te ide o lo gi je bi lo je oče ki va no da društveni uspeh bu de po stig nut (u sa gla sno sti sa neo li be ral nimvred no sti ma) kroz mo guć nost za do vo lje nja sve ve ćih potrošač kih ape ti ta, a da bu de pro ce njen pre ma to me ko li kose mo guć nost kon zu mi ra nja po ve ća va. Ta ko je ve ći na građana Sr bi je pri hva ti la i pro tu ma či la pri ro du eko nom skihpro me na, dok je obe ruč ke pri gr li la svo ju no vu dru štve nuulo gu po tro ša ča, po ti sku ju ći u dru gi plan me đu sob ne po litičke, ci vil ne, pa čak i ide o lo ške raz li ke. Pri stu pa ju ći ovompi ta nju iz svog sva ko dnev nog po tro šač kog is ku stva, gra đa nise obič no sla žu da otva ra nje tr ži šta do no si ve ću po nu du ido stup nost raz li či tih do ba ra (a pod ovim se na ro či to mi slina do bra ko ja su po re klom iz Za pad ne Evro pe), da ve ćapo nu da stva ra šan su za uve žba va nje slo bo de iz bo ra, teda slo bo da iz bo ra obe ća va učvr šći va nje de mo kra ti je, štoje sve ne ka ko po ve za no sa Evro pom i što na kra ju tre bada do ve de do bo ljeg ži vo ta. Da kle, no vo o tvo re ne pro davnice, su per mar ke ti i me ga-mar ke ti, po sta li su pre či ca zaže lje nu de sti na ci ju – Evro pu, me sto na ko me su gra đa niSr bi je ko nač no, na kon go di na osku di ce i ku po vi ne na buvljaci ma i im pro vi zo va nim tr žni ca ma ra znih vr sta, ima lipri li ku da po no vo iz gra de sli ku “nor mal nog ži vo ta”. Kaoda im se kroz su per mar ke te i mno štvo ro ba ko je su oninu di li vra ća nji hov “evrop ski” iden ti tet – ona ko ka ko uŽi že ko voj ana li zi fe no me na Ram bo, “ame rič ki he ro ji”tra že “iz gu blje no za do volj stvo” ko je će uči ni ti Ame ri ku“kom plet nom” i po no vo ja kom, ta ko su i be smi sle ni re do vii gu žve u no ći otva ra nja “Mer ka to ra” u Be o gra du bi li zasnova ni na fan ta zi ji i ilu zi ju da će taj “he roj ski” čin ima tiosna žu ju ći efe kat, i da će oni, kao i Ame ri ka u Ži že ko vojpa ra bo li, bi ti po no vo ja ki.Iro ni ja isto ri je bi la je u to me što su baš Slo ven ci, svojimin ve sti ci ja ma i “potro šač kim ka te dra la ma”, bi li ti ko jisu po mo gli raz o ča ra noj Srbiji da po vra ti sli ku “ži vo tapu nog mo guć no sti”, za jed nosa ča rob nim sve tom ko mercijal nih ilu zi ja. Bez sum nje,ve li ka gu žva na otva ra njuslo ve nač kog me ga-mar ke ta“Mer ka tor”, opi sa na na početku ovog teksta, bi la jepo sle di ca obe ća nih me gasniže nja i po klo na. Ipak, možemo re ći da su svi ti lju di,oni ko ji su bi li deo gu žvena ve če ri otva ra nja, kao ioni ko ji su na sta vi li da poseću ju me ga-mar ket (ra diku po vi ne, ali i ra di šet nje) za pra vo sla vi li po vra tak iz gubljenog za do volj stva ku po vi ne po svom iz bo ru, pre sve gaogor če ni na pret hod ni re žim ko ji im je to us kra tio. Mno giod njih su otva ra nje vi de li kao do ga đaj ko ji im je omo gućioda po vra te taj ose ćaj “evro pej stva”, nji hov po nos kaopo tro ša ča i gra đa na.Ali, sa mo ne ko li ko go di na ka sni je, ka da je Slo ve ni japri zna la ne za vi snost Ko so va, zgra da “Mer ka to ra” je kameno va na, a de sni čar ske or ga ni za ci je su, u na le tu agresivnog ro do lju blja i ta ko zva nog eko nom skog pa tri o ti zma,po zva le na to tal ni boj kot slo ve nač ke ro be i uslu ga, po no vooži vlja va ju ći re to ri ku “iz da je” i pod se ća ju ći na to ko su“ne pri ja te lji Sr bi je i srp stva”. Ta ko se slu čaj “Mer ka to ra” uBe o gra du mo že či ta ti kao dvo stru ka pa ra dig ma pro ce sa upost so ci ja li stič koj Sr bi ji. Ko ri ste ći ter mi ne ko je je po nu dioApa du raj (u Mo der nity at lar ge: Cul tu ral Di men si ons ofGlo ba li za tion. Min ne a po lis, Lon don: Uni ver sity of Minneso ta Press 1996.), mo že mo re ći da ovaj slu čaj ima svo ju“isto ri ju” i svo ju “ge ne a lo gi ju”. To zna či da on mo že bi tiob ja šnjen “isto rij ski”, kao pret hod ni ca no ve eko nom skelo gi ke, kao čist znak po li ti ke ko ju je, po sle pa da Mi lo še vićevog re ži ma, vo dio po koj ni Zo ran Đin đić, i kao me ta fo rado la ze ćeg po tro šač kog dru štva, ali i “ge ne a lo ški”, kao slu čajko ji po ma že da se ob ja sne ot po ri pro me na ma u Sr bi ji i dase oni po ve žu sa od no som pre ma zna čaj nim Dru gi ma (uovom slu ča ju Slo ve ni jom i Slo ven ci ma) kroz isto ri ju srpskogdru štva i kul tu re.SLO VE NAč KO užI VA NJE u BAL KA NU Na kon2000. godi ne či ni lo se da post-mi lo še vi ćev ska Sr bi ja ponovo po sta je in te re sant na za Slo ven ce. U po sled njih nekoli ko go di na, me di ji su oba ve šta va li o ra stu ćem bro juSlo ve na ca ko ji po se ću ju Sr bi ju, pre sve ga Be o grad, kao idva mu zič ka fe sti va la: Exit u No vom Sa du i sa bor tru ba čau Gu či. Kal ku la ci je sa bro jem tu ri sta iz Slo ve ni je do ve lesu do ur ba nih le gen di o “ne kih tri de set ili če tr de set hi lja daSlo ve na ca ko ji su po se ti li Sr bi ju za No vu go di nu, pri vu če nive li kim bro jem mo guć no sti za do bar pro vod, ko je, na vod no,ne ma ju u svo joj ze mlji. Da bi smo pri bli ži li i bo lje ob ja sni liuz bu đe nje ko je pred ovom po ja vom po ka zu je jav nost uMeđunarodne sankcije su biledodatno opravdanje za slabopoštovanje ljudskih pravajer je i dalje, kao i ranije, predjavnost postavljena dilema oprioritetu nacionalnih ili individualnihprava, s tvrdnjom dase poštovanje prava individuemora odložiti dok se sve nacijekao kolektiviteti ne izbore zasvoja prava.(Vojin Dimitrijević)Sr bi ji, bi lo bi ko ri sno po vu ći pa ra le le sa ame rič kom fa scinaci jom Ja pan ci ma, na ko ju se osvr će Ži žek. Sr bi jan skajav nost se mo že upo re di ti sa ame rič kom, u nje noj fa sci naciji či nje ni com na ko ju je Ži žek skre nuo na šu pa žnju, dasu “Ja pan ci na po kon na u či li da uži va ju”. Na rav no, Sr bi suto “uče nje” pri pi si va li Slo ven ci ma, jer Slo ven ci ga ra ni jeni su ima li. Slo ve nač ka rad na eti ka i skrom nost su če stotu ma če ne kao čud no po na ša nje. Nji ho vo na vod no “uživanje” upra vo u “od bi ja nju uži va nja” do ži vlja va no je kaone što pre te će, jer se spe ku li sa lo da to pred sta vlja te meljnji ho vog eko nom skog i po li tič kog uspe ha. Ta ko iz ve šta ji o“de se ti na ma hi lja da” Slo ve na ca ko ji su “pro na šli svo je (izgublje no) uži va nje” u Sr bi ji, uka zu ju i na do ma će (srp sko)olak ša nje ko je do no si či nje ni ca da su “nam” “oni” po sta libli ži, a ti me i ma nje pre te ći.Tu ri stič ke agen ci je su iz ne le po da tak da tu ri sti iz Sloveni je po ka zu ju na ro či tu za in te re so va nost za po se ći va njeme sta i ar te fa ka ta “ru ši lač ke kul tu re” devedesetih go di na:ku će Slo bo da na Mi lo še vi ća i Želj ka Ra žna to vi ća-Ar ka nana De di nju, ru še vi na zgra da uni šte nih u NA TO bombardo va nju, kao i za po se tu Me mo ri jal nom cen tru Jo si paBro za Ti ta, što či ni no stal gič ni deo ova kvih po se ta. Is ti čese i fa sci na ci ja Slo ve na ca (a i Za pad nja ka uop šte) Gu čomi nje nom at mos fe rom bal kan ske krč me, pu nom raz bi je nihča ša i pi ja nih lju di na sva kom ko ra ku.Ot kud i otkad su Slo ven ci fa no vi Gu če? Da li je mo gu ćeda je tur bo-folk mu zi ka, ko ja i u Sr bi ji i u Slo ve ni ji va ži kaosim bol re ži ma Slo bo da na Mi lo še vi ća, ne sa mo pri hva će naveć i po pu la ri zo va na u Slo ve ni ji, i da je ne slu ša ju sa mo srpskii bo san ski imi gran ti? Na kon ras pa da pret hod ne dr ža ve,tur bo-folk i slič ne stva ri ko ri šće ne su u Slo ve ni ji i Hr vat skojza to da se naj kra će uka že nana ci o nal ne oso bi ne ko je ni su“na še” i ko je pre te da ugro ze“evro pej sku” pri pad nost tihze ma lja. Za to je vr lo in te resantno pi ta nje ot ku da da nasu Hr vat skoj i Slo ve ni ji to li kafa sci na ci ja upra vo onim štoje od ba če no kao stra no i takore ći ne pri ja telj sko? I ovajoči gled an pa ra doks, ko ji seogle da u to me što dru štvokon zu mi ra i uži va na na činko ji je pot pu no su pro tan njegovom jav no re pre zen to vanomiden ti te tu, mo že mo daob ja sni mo ko ri ste ći se Ži že ko vim kon cep tom “ukra de nogužit ka”. On nam omo gu ća va da raz u me mo di na mi ku uključiva nja (pri la go đa va nja) i is klju či va nja (od bi ja nja) ko jaupra vlja (eko nom skim) po na ša njem Slo ve ni je i Sr bi je ueko nom skoj sfe ri.Da kle, mo že mo re ći da su se raz li či ti pri me ri tog po našanja – naj pre, boj kot slo ve nač ke ro be na kra ju osmdesetih,za tim en tu zi ja zam s ko jim je do če ka no ob na vlja nje “Merkato ra” u Be o gra du, po sle to ga, stra stve ni ot por pri va tizaci ji na ci o nal nog lan ca tr go vi na “C mar ket” od stra neistog “Mer ka to ra” po čet kom 2000-ih, pa uz bu đe nje izazvano ve li kim bro jem slo ve nač kih tu ri sta u Sr bi ji, ko ji“po no vo ot kri va ju bal kan ske užit ke” i, naj zad, bes iz ra žende mo li ra njem zgra de “Mer ka to ra” – pro i za šli iz fa sci nacije (po zi tiv ne, kao i ne ga tiv ne) po gle dom Dru gog, ko ji“osli ka va” stva ri ko je mi vi di mo kao “ukra de ne” od “nas”.Eko no mi ja se ta ko pri ka zu je kao di na mič no po lje u ko mese stal no vo de bor be oko de fi ni sa nja “nor mal nog” na či nauži va nja, i u ko me se so ci jal ne re la ci je tu ma če i gra de uod no su na to da li pro ce nju je mo da ne ko ugro ža va “našna čin uži va nja”, re me ti me ru na šeg “za slu že nog uži va nja”,ili pak, s dru ge stra ne, mi sli mo da nam ne ko po sta je bli žitako što pri hva ta ob li ke uži va nja ko je “mi” prak ti ku je mo.Na rav no, fa sci na ci ja je obo stra na, jer za iden ti tet, baš kaoi za tan go, “po treb no je dvo je”.1Že lim da is tak nem da ko ri šće njem poj mo va Sr bi i Slo ven cire fe ri šem u pr vom re du ne na nji hov et ni ci tet, već na Slo ve ni jui Sr bi ju kao dru štva, i Sr be i Slo ven ce kao nji ho ve gra đa ne. Potpuno sam sve sna da je u eri post mo der nog go to vo ne mo gu ćego vo ri ti o kul tu ra ma i dru štvi ma kao di stink tiv nim, ho mo ge nim,sta tič nim ce li na ma sa ši ro ko usvo je nim zna če nji ma, po što se savreme na kul tur na te o ri ja ve li kim de lom fo ku si ra na in di vi du a lizaci ju dru štva i pi ta nja su bjek tiv no sti. Upr kos to me što Slo ven cii Sr bi mo gu go vo ri ti s mno go raz li či tih su bjek tiv nih po zi ci ja, i toza i sta i či ne, u jav nom dis kur su uobi ča je no je, čak i me đu naj liberal ni jim me di ji ma, da se re fe ri še na “Sr be” i “Slo ven ce” kaoda pri pa da ju kul tur no pri lič no ho mo ge nim po pu la ci ja ma, posebno ka da su nji ho vi od no si u pi ta nju, ta ko da su dis kur ziv nokon stru i sa ni kao ho mo ge ni...

TEMA BROJA: BERLINSKI ZID I RASPAD JUGOSLAVIJE28Povratak otpisanihEman ci Pa tor ski po ten ci ja li ju go no stal gi jeMi tja vE li ko nja“Ma šta ima te vi Slo ven ci da ku ka te za Ju goslavi jom, kad ste je pr vi na pu sti li?” Ovo islič­na pi­ta­nja mo­rao sam če­sto da slu­šamka­da sam to­kom pret­hod­nih go­di­na, ba­ve­ći se is­tra­ži­va­njemju go no stal gi je (mo­žda bi tre­ba­lo go­vo­ri­ti ju go stal gi ja, kao štoIs­toč­ni Nem­ci svo­ju no­stal­gi­ju za biv­šom ze­mljom jed­no­stav­nozo vu Ostal gie ), u ra­znim de­lo­vi­ma ne­ka­da­šnje za­jed­nič­ke zemljei u ino stran stvu, raz go va rao s lju di ma, sa ku pljao ma te ri ja le,tra­žio kon­tak­te, fo­to­gra­fisao i ku­po­vao an­ti­kvi­te­te i su­ver­ni­rete pra­tio sku­po­ve ju­go­no­stal­gi­ča­ra. To su mi go­vo­ri­li sa onompo zna tom me ša vi nom ze za nja i ozbilj no sti, sar ka zma i po no sa,za je dlji vo sti i bla go na klo no sti, ko ja je na šim lju di ma omo­gu­ći­lada pre­ži­ve sve po­li­tič­ke (ne)zgo­de pro­šlih de­ce­ni­ja. To krat­ko,ja sno i pro vo ka tiv no pi ta nje pra ti lo me je i in spi ri sa lo sve vre me,i slu­ži­lo mi kao pod­sti­caj u is­tra­ži­va­nji­ma slič­nih po­ja­va u drugimtran­zi­cij­skim dru­štvi­ma od Bal­ti­ka do Bal­ka­na, od is­toč­neNe­mač­ke do Ru­si­je. Raz­ne ob­li­ke cr ve ne no stal gi je, fe­no­me­na,ko­ji pre dva­de­set go­di­na si­gur­no ni­je ni­ko oče­ki­vao, su­sre­će­mona ra znim ni vo i ma, u ra znim sre di na ma, ge ne ra ci ja ma, kon stela­ci­ja­mai pod ra­znim ime­ni­ma.BUDUĆNOST NOSTALGIJE Da od mah ob ja snim:no stal gi ja nam uvek go vo ri vi še o to me če ga da nas ne ma,šta ne do sta je ov de i sa da, ne go o to me ka ko je to le po bi lone ka da. Za to sva ka re flek si ja o toj po ja vi mo ra da se usredsredi na sa da šnje sta nje i ose ća nje lju di u ve zi s njom. Postjugo slo ven ske dr ža vi ce – na ne kom dru gom me stu ih zlob nona zi vam, po ana lo gi ji sa banana re pu bli ka ma, bu rekre pu bli ke – da nas u mno goče mu za o sta ju za slič nim zemljama iz so ci ja li stič kog doba.Sa bez broj nim ljud skimtra ge di ja ma, ko je ne će za celiti ge ne ra ci ja ma, me đu sob nopo sva đa ne, sa jed nom de cenijom ra ta sa oruž jem i jošjed nom ra ta bez nje ga, ali istoto li ko ra zor nog, u skla du saLe nji no vom mak si mom Štogo re, to bo lje, opljač ka ne divljimpri va ti za ci ja ma, de nacio na li za ci ja ma, tur bo-ka pitali zmom, ras pro da ja ma i dru gim le gal nim kra đa ma, sašen gen skim i no vim dr žav nim zi do vi ma iz nu tra i iz va na,na baš istim me sti ma, gde su de ce ni ja ma po sto ja le otvo re negra ni ce, ove dr ža vi ce sa da ta vo re na pe ri fe ri ji još jed ne noveEvro pe, ko ja je za njih smi sli la još jed no no vo ime: Zapadni Bal kan. Te su se ze mlje opet, već po tre ći ili če tvr tiput u sa mo jed nom sto lje ću, oslo bo di le, u nji ma je brat stvoi je din stvo ju go slo ven skih na ro da za me nje no brat stvom ije din stvom na šeg na ro da pro tiv svih osta lih, pr vo bor ce suza me ni li osa mo sta lji te lji, mo ral ni auto ri tet i ne po gre ši vostpar ti je za me ni la je ne do dir lji vost cr ka va, uni šte ne spo menike sta rih he ro ja na istim po sto lji ma za me ni li su no vi, namesto ko mu ni stič kog jed no u mlja do šlo je na ci o na li stič kou per verz noj spre zi sa neo li be ral nim kon sen zu som, ume stopar ti to kra ti je jed ne par ti je do šla je par ti to kra ti ja vi še njih,a op sed nu tost ostva ri va njem ne znam ko jih par tij skih direkti va ustu pi la je me sto op sed nu to šću di rek ti va ma ko jetre ba sle di ti na pu tu pre ma no voj re še noj za go net ki isto ri je,EU i NA TO.Ero zi ja sta rog si ste ma i kon stru i sa nje no vih ima li sudo slov no ču de sne efek te na mno ge ne ka da šnje fa no ve Jugosla vi je i nje nog so ci ja li zma, pot pu no pro me niv ši nji ho vera ni je sta vo ve. U de mo ni zi ra nju sve ga i sva ko ga pre 1991.,na pu tu u Da mask, sta re di si den te po ti snu li su no vi kon vertiti, biv ši ver ni ci tog istog ko mu ni zma, ko ji sa istom čud nomsme šom opor tu ni zma i fa na ti zma do ka zu ju svo ju no vu pozici ju. Sim bo lič ki re če no, ubi ja nje Ju go sla vi je i ko mu ni zmaza pra vo za mno ge lju de je zna či lo ubi ja nje Ju go slo ve na iko mu ni sta u se bi. To se po pra vi lu de ša va lo ce lom no vomeša lo nu ru ko vo de ćih po li ti ča ra, a i estrad nih umet ni ka, paje za ni mlji vo us po re di ti nji ho va sta ja li šta be fo re and af ter.U ta kvim okol no sti ma po ja vi la se, pr vo ša pa tom, on dasve gla sni je, no stal gi ja za onim vre me ni ma. Ce li fe no menje fan ta stič no kom pli ko van i te že ga je ob ja sni ti ne go što sePoput Abisinije, Bosna je Zapaduizgledala kao nekretnina odmaloga geostrateškog značaja,bez koje se može. Ali, njegovopomanjkanje volje da Bosnubrani od gole agresije, kaoi njegova ranija nespremnostda brani Abisiniju od italijanskeagresije, poslale su opasan signalda Zapad nije spreman dabrani međunarodni poredak.(Sabrina P. Ramet)naj pre či ni, ne go što se či ni i sa mim no stal gi ča ri ma. Tre baga gle da ti kom plek sno, a raz u me ti i in di vi du al no: on je pokaza telj i iden ti te ta i raz li či to sti. Pr vo o če mu mo ra mo u analizi ju go no stal gi je vo di ti ra ču na je ste to da ju je – kao sva koemo ci o nal no sta nje i ide o lo ški na ra tiv – vr lo te ško iz me ri ti.No stal gi ja je po de fi ni ci ji ne lo gič na i ne ko he rent na, i o njenomstvar nom obi mu i raz me ra ma mo že se za klju či ti tek izpo slje di ca i efe ka ta. Kon kret no, ako je Ju go sla vi ja stvar nobi la sa mo zlo či nač ka stra ho vla da, oda kle on da hi lja de lju dina ra znim go di šnji ca ma ve za nim na nju i sto ti ne hi lja da poseta ju go no stal gič nim veb stra ni ca ma, ako je to stvar no biosa mo ko mu ni stič ki Rajh, oda kle on da to li ko gra fi ta ko ji gave li ča ju; ako je ta da stvar no sve bi lo ta ko lo še, oda kle on dasva ta no va ju go no stal gič na po pu lar no-kul tur na pro duk ci ja;ako su je lju di do i sta mr ze li, on da da nas ni ko ne bi ku po vaokrat ke ma ji ce, ra zno ra zne me mo ra bi li je i dru gi po li tič kikič s nje nim ime nom, a zna mo da se sve to do bro pro da je;ako se pod Ju go sla vi jom stvar no ta ko te ško ži ve lo, oda kleon da re la tiv no vi so ko vred no va nje tih vre me na u ra zniman ke ta ma jav nog mnje nja. Da bi smo to raz u me li, da bi smodo šli do urav no te že ne sli ke o Ju go sla vi ji, tre ba je pro u ča va tis obe stra ne: she mat ski re če no, od “go re pre ma do le”, kaodis kurs i pro duk ci ju, i “od do le pre ma go re”, kao dru štve nifa kat i men ta li tet, a za tim pra ti ti me đu sob ne in ter ak ci je togdis kur sa i tog men ta li te ta.POST-NEŠTO Dru go, no stal gi ja se uvek po ja vi ka da istorija “ubr za ri tam” i “po ka že zu be”, za to je ona in te gral ni,iako če sto na mer no pre ću ta ni su put nik mo der ni za ci je ipro gre si stič kih ide o lo gi ja, ali ta ko đe i pra ti lac di na mič nihi dra ma tič nih vre me na, kadse sta ri svet sru šio, a no vogjoš ne ma. Zna či, no stal gi jase na la zi ne gde iz me đu “vi šene” i “ne još”, a u na šem slučaju ona je simp tom pe ri o dako ji ne ma ni svo je ime, ne gose ozna ča va kao post-ne što:post so ci ja li stič ka tran zi ci ja.Ju go no stal gi ja u tom smi sluni je ni šta po seb no – slič nihno stal gi ja za ne dav nom prošlošću ima svu da u su vre menomsve tu “te ku će mo der ne”,i ta mo se pro šlost no stal gi zi ra,te uspe šno fa bri ku je i in strumenta li zu je. Ona bi se po ja vi la i da ni je bi lo slo ma so ci ja lizmai im plo zi je Ju go sla vi je. Je di na bit na raz li ka, re ci mo uod no su na no stal gi je u za pad nim ze mlja ma, je ste u to me štota mo šnji ak tu el ni po li tič ki si ste mi i no ve ide o lo gi je ni su ta koan ta go ni stič ki pre ma pret hod ni ma, kao što su to u post so cijali stič kim ze mlja ma, ko je, u op se siv nom i za sad uza lud nomtra ga nju za no vim iden ti te tom, ne gi ra nju sve pro šlo. To metre ba do da ti da je no stal gi ja sra zmer na neo stva re nim očekiva nji ma lju di: što su na de i obe ća nja bi li ve ći to su bi li ve ćii nji ho vo ne za do volj stvo i očaj. Huyssen to zo ve “no stal gi jaoča ja”. Po slje di ce raz o ča ra nja su dvo stru ke: no stal gi ja sajed ne stra ne, i po li tič ka apa ti ja i ci nič na re zig na ci ja s dru ge.Tre­će, u post­ju­go­slo­ven­skim re­pu­bli­ka­ma ima mno­štvo razli­či­tihno­stal­gič­nih dis­kur­sa i pro­duk­ci­ja. Po­red ju­go­no­stal­gi­je(ko ja pod ra zu me va, za ni mlji vo, no stal gi ju sa mo za dru gom, a nei za pr vom Ju go sla vi jom, za mo nar hi jom), na i la zi mo i na raz near­ka­dij­ske no­stal­gi­je kod tra­di­ci­o­na­li­sta (san o mir­nom, sre­đenomru­ral­nom ži­vo­tu), na no­stal­gi­ju na­ci­o­na­li­sta za na­ci­o­nal­nimje din stvom iz pr vih go di na ne za vi sno sti (ve ro va nje da ta da ni subi­le va­žne po­li­tič­ke raz­li­ke, ne­go su svi ra­di­li za na rod), na nostalgi ju ver skih in te gri sta za pred mo der nim du hov nim i mo ralnimje din stvom, pa i no stal gi ju ne ka da šnjih ak ti vi sta ci vil nogdru­štva, dru­štve­nih kri­ti­ča­ra i al­ter­na­ti­va­ca iz osamdesetih, ko­jise te­ško mi­re sa ka­sni­jim do­ga­đa­ji­ma (je smo li se za to bo ri li?).Ali bez bri ge – ovo ne će bi ti još je dan od mno gih sentimen tal nih, sr ce pa ra ju ćih tek sto va o ju go no stal gi ji ko jida nas pu ne no vin ske ko lum ne, li te rar ne re vi je, blo go ve,pa i so ci o lo ške pu bli ka ci je, tek sto vi u ko ji ma mor bid nouži va ju do ma ći no stal gi ča ri, dok stra ni po sma tra či tu vi dejoš jed no bal kan sko ču do i do kaz da smo pot pu no raz li či tiod njih. A ne će ovo bi ti ni fron tal na i ten den ci o zna kri ti kaju go no stal gi je, ko ja je po sled nje dve de ce ni je deo he ge monijskih dis kur sa na ci o na li zma, neo li be ra li zma i sve op štogpa tri jar ha li zma, ko ji su svi oba ve zno za či nje ni ju go fo bi jomi bal ka no fo bi jom. Ta se an ti no stal gi ja s no stal gi jom tak mi čiu pot pu noj ne re flek ti ra no sti, sa mo na su prot noj stra ni. Uovim re do vi ma ne će bi ti ni uz vi še ne i če sto aro gant ne intelek tu al ne kri ti ke, ko ja sva ki (ju go)no stal gič ni fe no menapri o ri dis kre di tu je kao im po tent ni eska pi zam tran zi cijskihlu ze ra, kao ja uk bro do lo ma ca sta rih 40 i vi še go di na,ko ji da nas ne vi de dru gog spa sa ne go da sa nja ju o pro šlo sti.KREATIVNA INSPIRATIVNOST Me ne mno go vi šeod sve ga to ga za ni ma ju ak tiv ni, eman ci pa tor ski, kon trahege mo nij ski po ten ci ja li ju go no stal gi je, nje na kre a tiv nain spi ra tiv nost. Na me ra ovog tek sta je ste kri ti ka uobi ča jenihgle da nja na nju, ko ja idu od pa te tič ko-ro man tič nih dotu rob nih. Po sma tra nje no stal gi je kao ne ka kvog men tal nogre tro vi zo ra ili ane ste ti ka i kom pen za ci je za te šku sa da šnjostje po mom mi šlje nju ne pot pu no, jer ši ri na no stal gič nih pojava iz ra ža va mno go vi še od to ga. Da kle, že lim da te o rij skioslo bo dim po jam no stal gi je kao is klju či vo de fan ziv nog, zatvore nog, pa ra li zi ra ju ćeg, u pro šlost za lju blje nog dis kur sa,kao po ma lo ma zo hi stič ko pod gre va nje ne čeg ne po vrat noiz gu blje nog, kao bes per spek tiv no pri želj ki va nje iz gu blje nene vi no sti, i po ka za ti da je ona i kri tič ki an ga žo van na padna po sto je će, na no ve he ge mo nij ske dis kur se i prak se, či juna je zdu tr pi mo po sled nje dve de ce ni je, da je ona i pod sti cajza gra đe nje dru štve nih al ter na ti va. Uve ren sam da je no stalgija da le ko vi še od sa mo ne ke in tim ne, pa siv ne gor ko-slat kepri či ce o bo ljoj pro šlo sti Post ju go slo ve na, da mo že bi ti i no vioslo ba đa ju ći dis kurs i ide o lo ška plat for ma sa uti ca jem naak tu el na po li tič ka zbi va nja.No stal gi ja za dru gom Ju go sla vi jom je – po red an ti-nostalgi je, am ne zi je i isto rij skog re vi zi o ni zma – jed na od če ti ristra te gi je ba vlje nja pro šlo šću ko je su se po ja vi le kod nje nihna sled ni ka. A či ni se da je ta re cent na pro šlost još uvek tu:no ve ze mlje su na pu sti le so ci ja li zam i Ju go sla vi ju, ali so ci ja lizami Ju go sla vi ja ni su pot pu no na pu sti li njih. Us put ni do kaz:sko ro ne pro đe dan a da jed na od glav nih ve sti u no vi na ma upost ju go slo ven skim ze mlja ma ni je ve za na za pro šla vre me na.Po sle an ti ju go slo ven ske hi ste ri je u svim nje nim re pu bli ka makra jem 1980-ih i na po čet ku 1990-ih, trend se po la ko okrenuoka to le rant ni jem, čak po zi tiv ni jem i kon struk tiv ni jemod no su pre ma Ju go sla vi ji. Ta ko da nas u no vi na ma sva kogda na či ta mo da su se ne ke od zve zda ju go slo ven skog po pa iro ka opet oku pi le i kre nu le na još jed nu po sled nju tur ne ju;da je Mar šal opet po be dio u an ke ta ma s pi ta njem da li jeon po zi tiv na ili ne ga tiv na isto rij ska lič nost; da je osno va najoš jed na vir tu el na Ju go sla vi ja u ki ber pro sto ru i još jed nodru štvo s Ti to vim ime nom; da se na me stu ove ili one slav nepar ti zan ske bit ke opet oku pi lo vi še hi lja da an ti fa ši sta, odsta rih dru go va do mla dih si la; da se ne znam gde opet sla viDan mla do sti i in sce ni ra šta fe ta; ili da je otvo ren još je danno vi bar ili re sto ran, ko ji se ime nom, iz gle dom, slo ga ni mai po nu dom re fe ri ra na ona vre me na.No stal gi ja za po koj nom dr ža vom po sta la je – ho će mo topri zna ti ili ne – je dan od ko do va kul tur ne i po li tič ke ko munika ci je na ovim pro sto ri ma. (…)Uvodno poglavlje teksta. Oprema teksta redakcijska.TEMAT PRIREDILA KATARINA LUKETIĆ

Kazalištezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 29Skromni prijedlog,kazališna verzijaJonathanu Swiftu, s ljubavlju,jer samo bi njegov genijtolerancije shvatio na kojimekonomskim i estetičkimprincipima još uvijek opstajenekvaliteta zagrebačkogHNK i njegova Hamleta. Povodtekstu: transfer ovoljetnogdubrovačkog Hamletaredatelja Ivice Kunčevića nastalni repertoar Hrvatskognarodnog kazalištaNataša GovedićYou have to love dancing to stickto it. It gives you nothing back.Merce CunninghamUinteresu je čitave kazališne zajednice predstavuHamlet redatelja Ivice Kunčevića (2009.) pretvoritiu gospodarstveni protokol ponašanja za sve kazalištarcesvih generacija: nezapamćeno nemušta predstava kojaje premijerni fijasko doživjela na Dubrovačkim ljetnimigrama izravno je i po hitnom postupku prenijeta na pozornicuHrvatskog narodnog kazališta, dakako o višestrukomtrošku hrvatskih poreskih obveznika. Neka nam toposluži kao primjer.Zašto bismo lošu predstavu gledali samo u Dubro v-niku!?Treba je redovito prikazivati i u Zagrebu.Od prijeporne je kulturne važnosti da se izvanrednohvaljene predstave nezavisnih produkcija gase nakon trećeili eventualno četvrte izvedbe, dok se mastodontske festivalsketragedije, napravljene mimo svih profesionalnihkriterija umjetničkog promišljanja predloška, poput gorespomenutogdubrovačkog Hamleta, pretvaraju u stalnirepertoar Hrvatskog narodnog kazališta. Na ovaj način,program HNK postaje uzorita zbirka nepredstava u izvedbineglumaca, pred čijom pozornicom naravno neće sjeditini publika pa će se kazališna dvorana moći istovremeno iprodukcijski spretno koristiti za dvije veoma važne manifestacije.Prvo, izvedbu nedramskih, neplesnih i neopernihpredstava repertoarnog karaktera. Drugo, daleko važnije:za političke skupove repertoarnog karaktera. HNK će naovaj način dvostruko unovčiti ceremonijalnu prazninusvoje simultane dvoizvedbe.Proglas i oglas Na reprize dvopredstava obvezatnovalja dovoditi osnovnoškolsku i srednjoškolskupubliku, po mogućnosti pretplatničku, tako da jednomzauvijek zamrze kazalište. Time će se riješiti i problemShakespearea, čije tekstove nitko neće poželjeti taknutibarem sljedećih tisućuosamstotinadevedesetipet godina(miletićevski zaokružena brojka).Umjesto slojevitim i zagonetnim Shakespeareom, dvopozornicutreba ispuniti jednostavnijim riječima, recimoT-comovim reklamama ili pamfletima Zagrebačke banke.Prozna izbrušenost marketinških poruka omogućit će neglumcimanove uzlete u svečanoj, monumentalno neživotnojdikciji, izazvavši i kupoprodajne ovacije okupljenenepublike.Kunčevićeva Hamleta, kao biser hrvatske dvoizvedbe,već je ovjekovječila HRT-ova kamera, ali snimku predstaveobvezatno valja prikazivati i prikazivati i prikazivatisvim generacijama studenata izvedbenih umjetnosti, kojiu skladu s mogućnostima domaće nastavničke scene od2012. godine stječu znanja scenskog govora, scenskog držanjai filozofije kazališta isključivo na prometnoj relacijiPrizna-Žigljen-Prizna. Velebitske oluje naročito pogodujuklimi oglumljivanja domaćih studenata: grmljenje, urlanjei glasno zapomaganje temeljni su uresi PŽPakademije, a u blizini je i Zrće, kao plesnadestinacija omasovljenih koreografija. PŽPedukacija naročito cijeni: značajno gledanjeu daljinu, suzni pogled, razbarušenu kosu teuvijek pri ruci rasklopivu lubanju, kako bisvaki naš izvedbeni utopljenik znao spretnodeklamirati, posve nalik brodolomnički pretjeranomstilu mediteranskih sapunica. PoslijediplomskiPŽP studij, lociran u Dubrovniku,usredotočit će se i u budućnosti na svladavanjepokornosti vladavini malobrojne, alizato veoma utjecajne redateljske klike, pričemu će studenti kazališnih umijeća uvijekmoći glumiti ili u predstavama Joška Juvančića ili u predstavamaIvice Kunčevića. Strogo je zabranjeno i pomislitikako gradski oci Dubrovnika nude honorare još ponekimredateljima. Čemu!? Premalena je Raguza za više od dvaredateljska žiro-računa.Instinkti i intuicije O samom kazalištu, na svimakademskim i analitičkim razinama, valja govoriti isključivoanegdotalno. Bez referenci, domaćih ili stranih, naprostoinstinktivno, onako kako se guta žabe ili žvače zbirka Bandićevihparkirališnih propisa. Nikada i ni pod koju cijenu nesmije se priznati da neglumci išta čitaju (čak ni novine!), apogotovo ne da razmišljaju o ulogama koje igraju. Neglumacmora intuitivno služiti režimu i uvijek spremno uskočitiu sve uloge koje mu režim nametne. U kulturi valja ukinutimogućnost izvaninstitucionalnog angažmana! Neglumacima biti jednopartijska osoba bez mogućnosti kritiziranjavlastite nekazališne kuće ili stvaranja samostalnih produkcija.Strogo je zabranjeno cirkuliranje Kantorova čuvenogManifesta, s tekstom: “Još od vremena Verduna, CabaretVoltaire izvedbi i Duchampova zahoda, kad se status umjetnostigušio u grmljavini Debele Berte, ODLUKA je bilanaš posljednji ostatak ljudskosti, oslonac na nešto posvenezamislivo, poticaj na nešto doista kreativno, nešto štoparalelno određuje i omogućuje umjetnički čin”. Hrvatskiglumac nikada ne smije postati svjestan da postoji mogućnostodluke, izbora uloge i uspostavljanja vlastite granicete da nije prisiljen gnjiliti na svojoj državnoj pozornici.Hrvatska glumica mora znati da je prije svega striptizetai manekenka pa tek onda Ofelija ili prisilna utopljenica uromantično osvijetljenim mediteranskim vodama. Sve ovevrijednosti glumice i glumci ne smiju ni javno ni privatnodovoditi u pitanje, ako žele lomiti valove na nacionalnojpozornici. Preporučuje im se da šute i izvode što god odlučeuprave, nikada ni ne pomislivši kako dio odgovornostiza dekade i dekade nepredstava možda leži na rutinskompristanku na igranje neuloga.Hamlet Nije čudno što upravo Hamleta HNK-ovineglumci igraju tako nezainteresirano. Opravdan je njihovzazor od šekspirijanske figure disidenta. Ne trebanas iznenaditi ni način na koji su postavljeni likovi Klaudija(Goran Grgić) i Gertrude (Alma Prica), po svemu— Neglumac mora intuitivnoslužiti režimu i uvijekspremno uskočiti u sve ulogekoje mu režim nametne. Osamom kazalištu, na svimrazinama, valja govoritiisključivo anegdotalno. Bezreferenci, domaćih ili stranih,naprosto instinktivno,onako kako se guta žabaili žvače zbirka Bandićevihparkirališnih propisa —“dobrostivih”, akoprem i izvedbenom maštom klonulihvladara hrvatske nepredstave. Mi ionako moramo njegovatiduboko suosjećanje prema vladarima, kakvi godoni bili! Moramo pokazati neoutuđivo poštovanje premanjihovim obiteljskim krizama i državnim umorstvima,vazda služeći boljitku najmoćnijih. A i zašto bismo ihosuđivali!? Klaudije je sigurno bio isprovociran na ubojstvosvog brata, kao što je i Gertruda vjerojatno imalavaljane razloge da pristane dvaput sjediti na istom tronudokone joj državice. Mi razumijemo šahovske velefigurei ograđujemo se od Hamletove potrage za mehanizmompolitičke izdaje. Naš je Hamlet (Luka Dragić) tek naivnilutak koji vremenom ipak dolazi k svijesti i hvalevrijednoshvaća da se ne možemo boriti s nekim tamo sistemskimgreškama ili Golijatima. Upravo zato Kunčević mijenjaShakespeareov tekst u korist besmrtnosti licemjerstva teposebno neuklonjivosti, neranjivosti likova Rosencrantzai Guildensterna. Oni preživljavaju, dok Hamleti i ostalinezadovoljnici, kritičari i prigovarala gube glavu. Važnoje čitavoj zajednici poslati jasnu poruku da nema smisladizati svoj glas protiv moćnika. Shakespeare nije znao štočini kad je dopustio pomisao da je svaka vlast ne samosmrtonosna, nego i smrtna.Stupovi društva Što se tiče scenografije i kostimografijenaših predstava, ona mora služiti ideji historijskerekonstrukcije, pri čemu je naročito važno da mnogokostimiranih glumaca istovremeno stoji na sceni (poputstupova) i promatra lamentiranje onoga na kome je dramskired. Nije prihvatljivo da pozornica ponudi nekolikofokusa izvedbene energije ili bar pronađe neki dramskirazlog za boravak izvođača u zajedničkom prostoru gledateljskepozornosti. To nas navodi na pomisao da jepozornica zapravo okupljalište scenografskog i kostimografskogmaterijala oko kojega su nasumce raspoređeniizvedbeni entiteti, kako bi gledateljima omogućili muzeološkuturu izabranom kronotopijom. Od gledališta seočekuje da se identificira s glumačkim stupovima, odnosnoda zamre od odobravanja i docilnog upijanja izvedbenogmaterijala. Tko u Hamletu traži više od beživotnosti ipohvale političkoj depresiji, neka ne ulazi u HNK-ovhram neumjetnosti. Samo je podanička noga dostojnapodaničkog propadališta.

Kazalištezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 30CinizamnemoćnihO nekim domaćimperformansima sazagrebačkoga izdanjaPerforacija (25. – 30. rujna2009.), Dubrovnik, ZagrebSuzana MarjanićKao što je u medijima više puta istaknuto, festivalPerforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti nametnuose kao novo ime u festivalskom okriljunaše nam zemljice, organizacijski odbor se usmjerio napromociju nezavisne kulture, a toga smo tjedna – prvase polovica festivala odvijala u Dubrovniku, a druga uZagrebu – imali prilike vidjeti, kako je to istaknuo programskivoditelj Festivala Zvonimir Dobrović, tridesetakizvedbi različitih žanrova plesa, kazališta i performansagdje se, naravno, pojedine izvedbe potpuno opiru formalnomkatalogiziranju, svrstavanju u pojedine ladicežanrovskih pripadnosti.Pijenje vlastite mokraće ili nemoćkao izbor Zadržimo se stoga prvo na Labrovićevuperformansu Perpetuum mobile, što ga je zagrebačkapublika Perforacija imala prilike vidjeti prvoga danaFestivala. Dakle, koliko nam je poznato, Siniša Labrovićdo sada se u svojim akcijama i performansima flagelantskisamobičevao, pasao je travu, lizao je tuđa stopala, au ovom je novom performansu, pod nazivom Perpetuummobile, po prvi put stao pred publiku nag.Dakle, u predvorje Teatra &TD umjetnik dolazi potpunonag; odjednom čučne i počinje pripremati falus zamokrenje. Ustaje i počinje mokriti na vlastiti dlan te ispijamokraću; i tako sve dok ne isprazni mjehur. Inače, taj jeperformans, koji umjetnik interpretira kao pokušaj da seumjetnošću ponudi rješenje onima koji žele preživjeti, adruga im rješenja izmiču ili su im izmaknuta, izveden i 30.svibnja ove godine u riječkoj Galeriji SIZ. On se, pojašnjavaLabrović, ne bavi toliko cinizmom moćnika kolikocinizmom nemoćnih, i to naročito onih koji su nemoćizabrali kao vlastiti princip i program društvenoga djelovanja,a ipak i dalje, njegovim riječima, “ronjaju, kenjaju,traže svoja prava (koja najčešće ne bi dali drugima), onihkojima osjećaj za pravdu i želja za akcijom završava nagranici njihove koristi”.I nadalje Labrovićevom autointerpretacijom: “Cinizamnemoćnih je uvjet cinizma moćnih, i njihov je odnos obrnutoproporcionalan. Nemoć nije sudbina, nemoć je izbor.Za takve individualce i za takav individualizam rješenje izPerpetuum mobilea mi se čini kao izraz dosljednosti. Takvibi trebali prvo iscrpsti sve osobne resurse koji im stojena raspolaganju, a to uključuje i pijenje vlastite mokraćei jedenje vlastitih govana, prije nego prozbore o SvojimPravima. Svoj cinizam počeo sam otplaćivati”.Osim toga, ovaj performans Labrović interpretira ikao reakciju na suvremenu želju za besmrtnošću tijela sidejom o tijelu “kao savršenoj samodostatnoj jedinici kojabi se doduše popravljala i reparirala uz pomoć suvremenetehnologije, nano tehnologije – po riječima Raya Kurzweila,ali kojemu u toj vječnosti ne bi nitko bio potreban”.Uz spomenute dvije matrice – cinizam nemoćnih i suvremeneželje za vlastitom besmrtnošću – u performansu jesimbolički zabilježen i niz privatnih bjesova, ali o njimanećemo ovom prigodom.Sinisa Labrovic, Perpetuum mobile, foto: Boris CvjetanovićStereotipi ženskosti ili “trupla hodaju”Iste smo večeri mogli vidjeti i performans Želimbiti Ksenije Kordić, što ga je umjetnica izvela u kružnojdvorani &TD-a, krećući od “izreke” dama na ulici, domaćicau kuhinji, kurva u krevetu, koja podržava tri ženskastereotipa, a koje pritom popularna kultura pokušavanametnuti kao arhetipove. Odnosno, kako je to sročilaNaomi Wolf u svojoj knjizi Mit o ljepoti, pornografija ljepotejasno čini žene vrlo nasilnima prema samima sebi:“Dokazi su svugdje oko nas. Kirurg navlači prerezanukožu dojke. Ili pritišće svom težinom na njezina prsa dabi razlomio grude silikona golim rukama. Trupla hodaju.Žene povraćaju krv”.Dakle, pokušajmo predočiti taj performans, živu skulpturuKsenije Kordić koja nastaje kao reakcija na komercijalizacijustereotipa o ženskim ulogama. Umjetnica jeodjevena u VHS traku; točnije, od VHS trake umjetnica jeoblikovala odijelo koje pomalo nalikuje na S&M crne, gumiranefetiš kostime i pritom na visokim potpeticama, kaojoš jednom sex-fetišu, stoji na okruglom postolju. PritomVHS traka, od koje je sačinjeno fetiš odijelo, simboliziramedij, ali i proizvod koji je opstao i pobijedio na tržištuzahvaljujući industriji pornografije. Naime, u odnosu naVHS, Betamax je odbio plasirati pornografske materijalei tako je izgubio tržišnu utakmicu. Istaknimo da se videoinstalacija,koja scenografski vizualizira spomenutu izrekuo stereotipovima ženskih uloga u vladajućem androcentrizmu,sastoji od triju filmskih uradaka. Tako se prvi film,koji uprizoruje stereotip dame, sastoji od isječaka uzetihsa CNN-a koji veličaju udaju Lady Di za princa Charlesa,gdje u veličajnosti cinizma kraljevskoga vjenčanja

Kazalištezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 31Ksenija Kordic, Zelim biti— Labrović se do sadaflagelantski samobičevao,pasao je travu i lizaotuđa stopala, a uperformansu Perpetuummobile po prvi je put staopred publiku nag —dominira bijela vjenčanica kraljevske nepoželjne mlade.Nadalje, drugi film, koji se zadržava na stereotipu kurve,sadrži isječke iz porno filma Dream Quest, s najvećomsvjetskom porno glumicom – Jennom Jameson u glavnojulozi. I treći film uprizoruje stereotip kućanice i majke, ito na primjeru isječaka iz filma Tko pjeva zlo ne misli, sMirjanom Bohanec kao domaćicom i glavnom ženskomulogom. Naime, fotoinstalacija tih triju video ekranasmještena je na okruglom postolju na kojemu se nalaziumjetnica odjevena u VHS fetiš odijelo, gdje u poluležećempoložaju ispija bocu piva i puši cigaretu, gledajući upubliku na isti način na koji publika promatra nju. Radoznalo.Završetak performansa u toj situaciji međusobnogapromatranja označen je umjetničinim ustajanjem, pri čemujoj pomaže gospođa iz publike, s obzirom da stajanje natakvim vrtoglavim potpeticama zaista zahtijeva vještinubalansiranja, nakon čega Ksenija Kordić škarama rasijecaVHS fetiš odijelo te oslobođena, polunaga napuštamjesto izloženosti pogledima. Činjenica da su sve tri žene– Lady Di, Jenna Jameson i slatka MirjanaBohanec – na tim video isječcima plavušestvara dodatan kontrapunkt izgledu KsenijeKordić – njezinoj dugoj crnoj kosi iupečatljivom gothic stilu.Jednako je tako subverziju stereotipova,ali u ovom slučaju stereotipa “VIP identitetakoji je logikom medija rezerviran samoza estradne zvijezde, sportaše i političare”demonstrirao Marijan Crtalić u svome happeninguU društvu s poznatim hrvatskimumjetnikom s mailom upućenim pozivom:“Dođite na Trg podno Bana u 12.00, u subotu 19. 9. 2009.i sudjelujte! Način: ponesite fotoaparate i kamere, tražiteautograme, pitajte umjetnika koješta i obožavajte ga! Trasakojom se krećemo: Trg – Špitza – Cvjetni trg”. Riječ je oveselom happeningu koji je zamišljen, kako ističe Crtalić,kao ready-made šetnja, gdje okružen “obožavateljima”,fotografima i novinarima, umjetnik simulira samoga sebe“u imaginarnom svijetu društvenoga priznanja i slave suvremenihumjetnika”. Bravo, Crta!Vrata percepcije i indigo svijest Svakakospomenimo i performans Erzsébet Báthory koji jeVlasta Delimar izvela u suradnji s Milanom Božićem (u“ulozi” fotografa publike) kao nijemu posmrtnu svečanost,happening, a koji je okončan maškaranim slavljemvlastitoga tijela, vampirske, bezvremenske umjetnosti/umjetnice uz glazbu i umjetničin ples, susret s prijateljimai poznanicima, a kojih je te večeri bilo sigurno stotinjak,ako ne i više. Naime, nakon što svaki posjetitelj ostaviružičasti, crvenkasti, krvavi, životvorni trag na umjetničinunagom, u bijelo obojanu tijelu, Delimar ustaje sposmrtnoga odra, maškara se divljom, raščerupanomperikom crvene boje, odijeva kratku bijelu bundicu i izpostmortalnoga prostora odra odlazi u prostor publike skojima dijeli radost susreta.Od mlađe generacije umjetnika i umjetnica performansaspomenimo performans Djelo(vanje) Petre Kovačić,što ga umjetnica naziva izvedbenom instalacijom kojaje osmišljena kao simbolični prikaz nastanka umjetničkogadjela. Naime, pletući končanu mrežu na unutarnjem ulazuGalerije SC i njome ispunjavajući okvir vrata, publiku nataj način umjetnica odvaja od vlastitoga prostora stvaranja.Pritom pomno odabrana glazba priziva, kako ističeautorica, atmosferu mračnih tvorničkih hala i strepnjuneizvjesnoga dovršetka, a korištenjem svjetlosnih efekatastvaraju se poetične slike umjetnice na končanim vratimakoji stvaraju prostor razgraničenja s publikom kao ivrata percepcije (vrata paukove mreže) netom stvorenogaumjetničkoga djela koje će morati biti poništeno, uništenoizlaskom publike iz Galerije SC.Organizacijski tim Perforacija otvorio je prostor jošjednom mlađem umjetniku. Radi se o Josipu Horvatukoji se na Perforacijama predstavio performansom Šestistupanj koji se temelji na istraživanjima mayanskih spisau kojima se nalaze tvrdnje kako će uskoro nastupiti krajpetoga svijeta, u kojemu se trenutno nalazimo te kakoćemo ući u završni, šesti svijet kada će ljudi konačno(iskreno se možemo ponadati) evoluirati na mentalnoji psihičkoj razni te podići svijest na viši stupanj, koji jekarakteriziran aurom indigo plave boje. Odnosno, premanekim tumačenjima, mayanski peti svijet već je završio1987. godine, a šesti svijet počinje 2012. godine, što značida se trenutno nalazimo “između svjetova”, a to vrijemeMaye imenuju Apokalipsa ili Otkriće.Dakle, polazeći od mayanskoga proročanstva, umjetnikse smjestio u čahuru prilijepljenu na zid, oko koje senalazilo 9 kamenih plavičastih oblutaka. Kako pojašnjavaJosip Horvat, ti obluci simboliziraju brojeve 6 i 3, odnosnošestu razinu duhovne svijesti i tri razine reinkarnacije –rađanje, život i smrt. Središnji dio performansa označenje umjetnikovim izlaskom iz čahure, a kako mu je tijeloprekriveno plavom bojom, ostavlja plavičaste tragove zasobom. Polako ustaje i pruža oblutke u ruke pojedinimgledateljima, prenoseći na njih energiju preobraženja kaoi simboliku rađanja spiritualnoga čovjeka.Završimo ovaj tekst s nadom u realizaciju mayanskogaproročanstva o dolasku šestoga doba u kojemu ćemo imatidaleko višu emocionalnu inteligenciju. Nadajmo se. Jerstrašno je gledati – doista strašno kako bezosjećajno prolazimopored sve većeg broja poniženih i uvrijeđenih naovim sivim, prljavim, ušljivim zagrebačkim ulicama čijigradonačelnik misli samo kako da se obistini u veličajnomsjaju samopredsjedničke promocije… Gdje smo i kakosmo, za Boga miloga, i kamo to idemo?

Prozazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 32Vijesti iznevremenaTajna religije slijedi učinke retorike, kao da nekikazališni režiser artificijelno izrežira nestanak KipaSlobode. Pa onda izvadi taj isti Kip Slobode kao zecaiz šešira!? Je li nas na takav način i on oslobodio?Ante ArmaniniTAJKUNI Jedini monstruozni moralni tajfun koji nam danas doista postaje mjerazbilje, života i smrti zove se kao neka egzotična bolest ili kuga s Orijenta neobičnimimenom: tajkuni. Ladanov Rječnik ništa ne govori o ovoj imenici osim da su to:bogataši, i ni riječi više, jer uglednog leksikografa očito ne zanima što i kako jes tom moralnom kugom koja uništila pola naroda, a drugu polovinu osudila nadoživotno siromaštvo!? Zašto? A pitanje: odakle tajkuni i što su tajkuni, isto jeprividno pitanje kao i odakle i što su u našoj moralnoj meteorologiji tajfuni. Pa da:između tajkuna i tajfuna ne bi trebalo biti nikakve razlike, sve su to samo tisućljetneprirodne, elementarne, normalne i logične nesreće u životu jednog naroda, bezikakve sveze s ljudskim ciljevima i namjerama!?MONSTRUOZAN SAN (KVATERNIKOV TRG) To je onaj san monstrumakoji sanjaju čitav grad kao običnu spavaonicu, monstruma koji čitav grad pretvarajuu mjesto trženja automobila i spavanja, pa spavajući šofer bez glave koji vozisablasno prometalo postaje najbrži vozač i najbolji građanin na putu prema mjestujavnog smaknuća: svaki trg postaje potencijalno mjesto javnog smaknuća bilokojeg građanina. Kvatrić je paradigmatski riješen kao stratište: dizalo za gubilišteje odmah uz tramvajsku stanicu,a cvjećarnice su kao stvorene da ukrase glavu onogkoji je smaknut na trgu!? Ne može se reći da naše gradske vlasti ne vode brigu onašim životima i o našoj smrti. Konačno, čemu prljati ruke krvlju žrtava, kad su namceste postale idealno stratište u kojem krivci uvijek su oni koji voze kao bez glave,jer glave po propisima i zakonima i ne smiju ni koristiti ni nositi na javna mjesta,osim kao suludi barokan ukras bez ikakva smisla!? Možda će se taj barokni ukras ilitaj stupidno nepotreban dekorativan dodatak društvenim tijelima - ljudska glava! -već sutra moći koristiti samo u vrijeme karnevala!?POSTMODERNA ETIKA Među znakovima na najdaljem nebu prividno nema nijednog u znaku ljubavi ni mržnje. Među linijama zemlje ljubavna se linija briše,kaoi ime sreće ili tuge. Pa ipak čak i zvijezde se vole, samo nebo kao da drži nekanevidljiva sila ne samo gravitacije, nego i sila svih drugih imenica. Sile ljubavnihsnova sanjaju čak i fiziku međuzvjezdanih ratova? Netko bi rekao: Utopija opetkorača nad gradovima i među ljudima kao prava kraljica koja korača po saguimaginarnih dragulja i simboličnih rajeva! I što ako jedna obična ulična patnica nosii trpi više ljudske patnje od svih velikih crkava punih zlatnih anđela i svetaca!? Imejoj je Utopija, postmoderna, predmoderna, bilo koja, kao da ime ili religija određujebilo kakvu etiku.SEX Kažeš: samo pustinja i samo životinja, a ne više ni mračan bog, sve prije?Pustinja zato jer jedna očajnička žeđ preplavljuje čitava nebesa? A životinja samozato jer ovdje huči duboka ponornica krvi? Mračno sjeme pakla i raja u isti mah?Amožda samo na ovoj točci uzdignute zemlje spava samo bog sa životinjom, a ne saženom? Možda!? Spava i sanja čudna nebesa? I još čudnije zemlje, pustinje prosutežudnim smaragdima? Jedino pravo čudo među svim božjim čudima? Jedini pravibog među svim lažnim bogovima, zaspalim među kulisama srama, očaja i mraka?Sjeti se samo da je Eros bio najmlađi i najstariji od svih grčkih bogova.PLANINARI Oni koji se danas bave uspinjanjem po planinama, kao da ne znajuda ih na vrhu još uvijek čeka Bog s licem prave životinje: nekoć na vrhovimaplanina su se slavile prave orgije, uspon je bio okrunjen orgijastičkim svečanostimavjenčanja neba sa zemljom.DOSSIER Konačno da i ta književnost srama, smrti i paklene ljudske izdaje stignetamo gdje joj nude velikodušno i uslužno najbolja mjesta. Prema Nečastivom, to jejedini pravi izvor svih knjiga i religija. Ili je to samo otisak mamutske stope državena koži komarca podanika!? Opismenjavanje kroz kurseve pisanja toj svetoj kravi– državi! - milih i slatkih sastavaka sve više raste i sve veći je broj visoko pismenih ioknjiženih laureata.— Kao što je piramida obilježilačitavu povijest starog Egipta,postoji mogućnost da će nakonviše milenija povijest 20. i 21.stoljeća biti obilježena samo svojimnajmonumentalnijim građevinama:praznim parkiralištima —VIJENAC Vijenac je to, pravi vijenac, ali onaj najteži, posmrtni! Pa ipak nekedrage uspomene su jače čak i od pobjedničkih, posmrtnih vijenaca! I neka ovo sadabude jedan od tih spomena bez spomena, samo vijenac bez pokojnika i samo smrtbez adrese.Usta bez glasa, prekrivena posmrtnim vijencima, blagi Bože!?APORIJE Aporije se rješavaju u tijeku, kako se koja pojavi, kao prava zmijskaglava. Zmije valja zgaziti, kao i nepoćudne podanike. Uvijek anđeli rješavajujednim udracem stotine glava i aporija. Ili pak poludjeli Sokrat namjerno navlačiodoru anđela kad između uličnog štakora i običnog prolaznika nema više nikakverazlike. Pojava uma je sve više božanska, ali bogova nema ni za lijek. Božanskium, kakva paklena sprava za mučenje jadnih naših glava. Božanski um, ali u tomumu stanuje sada samo prazan retorički vjetar ili se ceri samo šuplja lubanja. Štosve se ne nađe u toj spravi za mučenje glave,a koja najčešće nalazi samo praznuglavu?VINO Nema u vinu nikakve istine osim istine:da smo pijani samo zato da ne vidimošto i kako je s nama.SOKRAT, ALI LAŽAN Ovaj je lažan Sokrat, onaj iz sofističke priče, dobar retor,veliki učitelj, umjetnik svih javnih umijeća varanja, kada rješava, ukratko, sveaporije javnog kaosa još većim kaosom, i to tako da unosi u javni red mir groblja iopće neimaštine: Biblija sirotinje je uvod u red i mir ne ovog nego drugog, boljegživota.Bolji život je, kao što kaže riječ, bolji od života, dakle smrt.KIP SLOBODE Tajna religije slijedi učinke retorike, kao da neki kazališni režiserartificijelno izrežira nestanak Kipa Slobode. Pa onda izvadi taj isti Kip Slobode kaozeca iz šešira!? Je li nas na takav način i on oslobodio!?KAOS Taj kaos nije više samo nebeska munja, koja prati pojave lošeg vremena uzvjezdanim crnim rupama, nego samo je prava rupa na vašoj cipeli.Prava mudrost je u čitanju ne crnih rupa u svemiru, nego crnih rupa u vašimdžepovima .SUDAR Sudar s monstrumima ne rješava se samo popravkom automobila, jerstanje koje rađa monstrume radi na ukidanju ne samo prometa nego i naših glava,bez obzira na dozvoljene brzine u prometu ,kada sav promet vodi u jednomidealnom cilju:prema groblju.NOVAC Na svoj zagonetan način novac je neka vrst izbora između kuge i kolere,jer kad je izbor novca između svega onog što vrijedi u vašem životu i što vasispunjava snagom i radošću jedini izbor: što vam znači kuga,a što vam poručujekolera? Banke i bankare valja tretirati oprezno, kao i svaki tretman opasnih ismrtnosnih bolesti u nekom patogenom stanju javnog zdravlja, kada se od bolestinovca pravi jedini pravi znak zdravlja.EKONOMIJA Množenje životinjskih koža (pa i životinja zvanih egzotičnimimenom plaćevna sredstva iz Sibira: kuna!) ovisi o ekonomiji, ali i o kozmološkimritmovima, kao i pojavljivanje enormnog broja stanovitih životinja, gljiva ilileptira u šumi. Možda je i ova čudna znanost zvana ekonomija samo dio znanostikozmologije i tada joj može rasti rog koji je inače izdaje umjesto mitološke koze.Međutim, u kozmologiju ulaze osim banalnosti ekonomije i brojne druge imenice:božje, ljudske i paklene. Životinjske njuške uglednih lupeža koji su naučili svaumijeća legalnog pljačkanja ekonomski nepotkovanog građanstva inače su jakoindikativne kao znak više civilizacije, bez lica i profila.EKOLOGIJA Ova čudna znanost kao da stidljivo pokušava izgovoriti nešto štojezik posve zabranjuje: naime da nema razlike između bogova, ljudi i prirode. Posveje jasno i to da ova čudna znanost ne razumije ni to da očistiti prirodu od svega štoje čini prirodom, dakle nečistom, znači nešto vrlo opasno, kao da su i ljudi samo dionečistoće u prirodi koju valja strogo dijeliti od čiste prirode, koja kao takva postajesamo san bez težine.NOVAC KAO JEDINI BOG Neugodan san: tamo gdje je novac postao jediniBog ne vlada više nikakav Bog, nego samo surovi zakoni otimačine, pljačke iubojstva. Religije nisu daleko od ovog tipa ekonomije, sve prije.

Prozazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 33NOGOMET Nogomet je zajedno sa sifilisom stigao iz Engleske u Europu u 18.stoljeću, kažu neki povjesničari, pa dodaju da je na taj način nogomet zadržaonarav kulturološkog sifilisa za glave kontinentalaca. Ili to je pak samo: Shakespearepročitan nogama! Ostaje ipak na snazi istina: kad bi princ Hamlet bio glavninapadač nogometnog kluba kojeg sponzorira kraljevska kuća, da li bi imao vremenaza meditacije na temu truleži u državi Danskoj!?ŠUTNJA U svakoj pravoj despociji pravi harem ima dva odjela: za žene i za muškeeunuhe. Povijest je na bezbrojnim primjerima pokazala da prava despocijska državazasniva se na namjerno oskaćenim ili neartikuliranim masama eunuha. Pri tome,fenomen eunuha ostaje jedna od velikih tajna prirode na koju despocijski režimiodgovaraju pojačanom regrutacijom političkih eunuha: kao da se gomilanjemvojski eunuha može riješiti veliku tajnu prirode u kojoj se strašna, za Pascala, šutnjasvemirskih prostora udružuje sa šutnjom političkih idiota. Inače, idiot na grčkomznači samo totalno nepolitičko biće.NOVINSKA VIJEST Čudna novinarska filozofija definira vijest pojavom kadčovjek ugrize psa, a ne kad pas ugrize čovjeka. Što nije nikakava filozofija, negosamo akutni novinski cinizam, koji više svjedoči o cinizmu pretvorenom u profesijunego o profesionalnom cinizmu, kao nekoj formi profesionalne deformacije. Jersumnjive su sve profesije koje žive od cinizma, a pri tome pretvaraju taj cinizamu svoju jedinu pravu poruku svijetu ili kupcima od kojih žive. Pa tako i vijest očovjeku koji je ugrizao psa skriva i nešto namjerno prešućeno: ciničnu istinu o stanjusvijeta u kojem glavna vijest jest ova: da i ljudi postaju gori od životinja. Prešućujese da svaki lanac, pa i lanac prirode, puca tamo gdje je najtanji. Jer, razlike izmeđupsa koji grize čovjeka i čovjeka koji grize psa uopće ni nema, gledajući strogologički. Pa se takva vijest uopće može i pojaviti kao prava vijest samo u svijetu ukojem nema više nikakva načina da se registrira ni ljudska patnja, ni ljudska bol,ni ljudsko poniženje, osim u formi prividno objektivne vijesti da je neki X ugrizaopsa u nekom logoru ili zvjerinjaku, a koji čitav svijet pretvara u životinjsku farmuu kojoj se uopće pojavljuju ravnopravno čovjek i pas kao jedina referetna mjestaza izvještavanje o stanju svijeta u kojem buja samo barbarstvo. Dakle, u kojem jesvaka vijest sama po sebi postala posve besmislena ili lažna.MASOVNI MEDIJI Ima svakako mrtvih i mrtvih stvari, koje samo zato jer sumrtve imaju sjaj ili privid vječnosti. Gledanjem nekih TV programa kao da gledatesjaj zvijezda koje su umrle prije stotine tisuća godina, ali čiji sjaj dopire do vasovog trena. Ovaj metafizički ugođaj TV-ekrana zapravo otvara pitanja o medijima imrtvima, naime čiji su doista masovni mediji, tko ih gleda, živi ili mrtvi!? Jer jedinipravi masovni mediji su nekoć bili naši mrtvi ili naši mrtvi pretvoreni u bogove. Kadbolje pogledaš preko ekrana prolaze samo sjenke naših mrtvih, naših bogova, uz sveono kozmičko i kozmetičko smeće koje se gomila između mrtvih i bogova. Otuda tajsjaj ekrana, prividno bez sjenke.PUSTINJE Pokušaj da se bilo koje prazno mjesto u gradu vidi samo kaopotencijalna množina autoputeva i autoparkirališta posve je jasan samo onomkoji čak i najveću pustinju vidi samo kao zbroj praznih parkirališta. Ali zbrojpraznih parkirališta nije samo funkcionalna jedinica u mišljenju prostora, jer takopustinja proždire grad u formi funkcionalnih projekata koje čitav grad vide kaozbroj parkirališta ili kao prostor pustinje koju valja napučiti autoputevima. A— Kvatrić je paradigmatski riješenkao stratište: dizalo za gubilišteje odmah uz tramvajsku stanicu,a cvjećarnice su kao stvorene daukrase glavu onog koji je smaknutna trgu! —zapravo ideja o gradu kao praznom prostoru punom potencijalnih parkiralištasamo je odjek jedne surove i arhajske mitologije modernog egiptizma. Kaošto je piramida obilježila čitavu povijest starog Egipta, postoji mogućnost daće nakon više milenija povijest 20. i 21. stoljeća biti obilježena samo svojimnajmonumentalnijim građevinama: praznim parkiralištima. Konačno, tim mudrimprojektantima promaklo je samo jedno: da i čitavo nebo može se projektirati inaplaćivati kao idealan parkirališni prostor i da onda neće biti nikakvih problemas prostorom.Kao što se vidi,opet se vraćamo na početak priče, problemi počinju se rađatis vremenom, postupno, kao zmije u pustinji. Onaj koji širi pustinju, najčešćezaboravlja na otrovne zmije u pustinji, na vrijeme i njegovu strašnu istinu, goru odzmijskog otrova.SPAVANJE KAO OLIMPIJSKA DISCIPLINA U spavanju postižu se većdanas gotovo olimpijski rekordi koji pripadaju onima koji vječno spavaju, čaki kad su budni. Za takve se može reći da su najbolji kad nisu uopće pri sebi, atakvi su većina spavača u budnom stanju. Ako je vjerovati našim projektantimagradova, gradovi budućnosti bi morali postati idealne kolektivne spavaonice, ukojima bi jedina olimpijska disciplina bila duljina spavanja, ali bez ikakvih snova.Snovi, kao što znamo, samo otežavaju spavanje i zato ne mogu biti dio olimpijskediscipline natjecanja u duljini spavanja. Međutim, najteže bi trebalo kažnjavatiovaj olimpijski prekršaj: san u kojem je olimpijski sanjač sanja samo spavaonice.To bi bio okrutan san samo zato jer ne bi bio san, nego okrutna zbilja.MORAL Prvi je novac, kao što se zna, bio hramski, a prve prostitutke također subile hramske, pa treba li nas začuditi: ako u nekoj pravoj uličnoj prostitutki nađemoviše morala i više samilosti za tuđu bol i patnju nego u čitavoj jednoj crkvi!? Moralje čudna životinja i ne odaziva se ni na anđeoske pjevove ni na tobožnje božjeimperative. Imperativ pripada imperiji, a ne ljudima.POSTMODERNA ETIKA 2 Ne, ne trebaju mi nikakve sljepačke naočalepostmoderne da vidim ono što mi bode oči do bola. Ako ima postmoderne etike,onda ima i marksističke etike, iako su sve to samo šume gvozdenog drveća i lišća.KRIST Taj jadnik radije je završio na križu u društvu dviju baraba nego namirovinskim stupovima prvog i drugog reda farizeja ili Poncija Pilata.MODERNO POGANSTVO Crkva i država koje se valjaju u istoj smradnojpostelji i nisu drugo nego poganska crkva i poganska država.AMBIVALENCIJA Kad čujem veliku riječ kao što je ambivalencija, znam da mita velika riječ radi o glavi ,kao i sve velike riječi: domovina, Bog ili pak patriotizam.A kad pokušam uhvatiti tog bika za rogove zvane “ambivalencija”, on se odjednompretvara u papirnatu i mlaku kravu bez rogova. Wittgenstein nije mogao ni u snusmisliti dvije vrste poluljudi: matematičare i sociologe.BOGU BOŽJE Kristovu riječ “Bogu Božje, caru carevo” samo volovi s velikimrogovima mogu tumačiti kao da nema nikakve razlike između Boga i zemaljskihgoniča robova. Što i kako raditi s volovima na tržnici, jasno je; ali što raditi s njima unekoj crkvi, to nimalo nije jasno.FARIZEJI Kad je riječ o farizejima, valja u njihovu obranu reći i ovu kratku riječ:to su bila velika i obrazovana židovska gospoda, kojima, svakako, nije ni u snu nijeim se moglo dogoditi da budu ni pedofili, homoseksualci ni mafiozi ni obožavateljijedne propale države, koja je uspjela samo u tome da svoj vlastiti narod pošalje nastratište.“TISUĆLJETNI SNOVI JEDNOG NARODA” Nemanikakvih “ostvarenja tisućljetnih snova jednog naroda”, osim ubolesnim snovima onih koji vas žele zavesti u nove tisućljetnesnove i nove smrti bez snova. Kao što se zna, san je samo blagisedativ za konačno rješenje svih problema, koje se zove smrt.Možda i danas kad vam nude blago i umirujuće sredstvo zadobar san, možda, kažem, misle na san svih snova, na brzu,toplu i blagu smrt!? Atribucije “brzog”, “toplog” i “blagog”šarmantno gurnute u blizinu ledenog sječiva koje pada na vašuglavu, one same po sebi sve govore onom koji zna slušati, aposebice kad je riječ o banalnim ubojstvima u općem interesu!MINISTARSTVO ZDRAVLJA Ukidanjem temeljnogljudskog prava da se umre od bolesti koju ste sami odabrali,ukida se i pravo na život koji ste sami izabrali kao “svoj život”.Ministarstvo zdravlja u ovom naizgled nevinom slučajurasprava oko pušenja možda je samo djelatna i varava iluzijapravog ministarstva stratišta koje želi sva individualna pušenja izagađenja u konačnici funkcionalizirati kolektivnim pušenjemjednog jedinog zajedničkog dimnjaka ,onog koji se ne takodavno prepoznao kao logorski dimnjak za spaljivanje živihljudi. Oni koji vam naizgled žele samo žarko dobro, možda vamkao u pravoj kriminalnoj priči o kriminalnoj zbilji samo rade oglavi. Samo!?

Prozazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 34DrugastranasnaJužnoafrički liječnik, medicinski antropolog iknjiževnik, koji je ljetos preminuo, u svojim lirskimpričama ili pjesmama u prozi stvara polovicenadrealističnih svjetova čije se druge strane videkad se još jednom pogleda kroz prveCecil HelmanPola šalice kave Pola šalice crne kave u kafiću i dvije polovice croissanta.Dvije male plastične posudice, pola porcije, jedna s maslacem, jedna s marmeladom.Obje polupune. Polukružni stol prekriven stolnjakom s malim bijelim i plavimkvadratićima. Na jednoj polovici nalaze se tragovi gorenja. A na drugoj tamnenepravilne mrlje. Pepeljara. Napola napunjena pepelom kubanske cigare. Dvijekazališne ulaznice, poderane napola, poluskrivene, ili su možda bile tri. Sve zamatineju. I pola šake kose. Crne i smeđe, pola – pola. Jer se dvije žene bijesno tukuza drugim stolom, čupaju si kosu šakama. Samo je pola ostalo. Da, sada možetevidjeti da je obojena, jer je korijen kose sijed ili barem polusijed, a ne crn ili smeđ.Konobar ulazi u smokingu: izgleda samo napola obučen. Muškarac unosi pola bocecrnog vina u kafić; druga polovica je samo dopola puna. Dva se čelista u duetuhrvaju za obližnjim stolom za naklonost skromne violinistice. Ja želim ovu njezinupolovicu, svaki od njih govori, ali ne tu drugu. Pola za jednog, pola za drugog, ali sene mogu složiti. Pola sata kasnije, i žene se još svađaju. Rezultat? 50 - 50, rekao bih.U međuvremenu konobarova pozornost je podijeljena. Polovica je usmjerena nažene u svađi, ostatak na ostale u kafiću. Ne zna što da učini. Mjesto je već napolaprazno. Netko drugi naruči apsint i polovicu popije u jednom gutljaju. Netkodrugi je popušio samo pola svoje cigare. Šalica kave na polukružnom stolu sada jepoluprazna, ili je polupuna? U svakom slučaju, samo je polovica kafića uključenau događaje. Žene, čelisti, muškarac s polupraznom bocom crnog vina – i svi suskeptični. Svi samo napola vjeruju u to što im se događa u tom malom kafiću. Da, ijedna polovica mene također se želi složiti s njima. Ali druga polovica...Taj NLO koji nas je uzeo na zub Taj NLO koji je sletio tog dana. Onajkoji nas je uzeo na zub, samo nas. Okrugao i srebrn, gotovo sijed i blistav. Zašto nas?Onaj koji je zapalio staju s kravama, i napravio one matematičke stvari kokošima,Bog blagoslovio njihove male duše. Ali zašto mi? Zašto onda? Sjećaš li ga se, togtakozvanog NLO-a? Onog koji je podijelio ujaka Basila i oduzeo od ujne May? Tasrebrnasta stvar, srebrno-plava poput okruglog kita koji, eto, samo tako pliva zrakom.Velikom brzinom, baš ovako, pogledaj, baš tako. Ali zašto se baš nas dohvatio? Sjećašli se tog NLO-a, sjećaš li se tog visoko elektrostatičkog cviljenja i polarne svjetlostikoja je pala na farmu. Sjene u poljima. Kako su usjevi pobijelili. Pištanja radija i svata užasna televizija. Dalekovoda koji su trčali u panici preko polja, vukući za sobomsvoje žice. Traktora koji su se međusobno borili do smrti u inkubatorima. Svih tihljama, i divljih zečeva i rastopljenog generatora. Svi su oni sada mrtvi i nestali. Čaki faksovi, u svojim koralima, između hrskavih ostataka fotokopirki i majčine dušice.Sjećaš li se tog navodnog NLO-a koji je sletio među nas toga dana? Onoga koji me jeodveo tako daleko i nikada nije vratio sve moje dijelove?Subotnja večer Klub je večeras pun. Totalno krcat. Na bini, onaj čovjek kojije podmetnuo bombu u kafić prepun ljudi svira bendžo. Nevješto prebire po žicamatiho pjevušeći sebi u bradu. U stilu country and westerna, s trunčicom bluesa.Tanka kravata, karirana košulja i crni kaubojski šešir. Pokraj njega ćelavi muškarackoji je oteo zrakoplov i raznio njegove putnike, svira bubnjeve. Lupa po njihovojnategnutoj koži i po cimbalima, udarajući uz sinkopirani ritam. Iza njega, serijskiubojica s električnom pilom i ošišan na ježa svira na kontrabasu. Naslanjajući njegovdugi vrat nježno na crvenu kariranu košulju, spretni prsti prebiru po žicama. Odmahpokraj njega čovjek koji je ubo nožem onu časnu sestru svira gusle. Namrštenalica, praznih očiju, dok se njegovo grozničavo gudalo diže i spušta. Ispred njih stojiplavuša koja je otela novorođenče iz bolnice i pjeva. Privila se uz mikrofon u haljinis bliještećim crnim školjkicama i šapuće tihim hrapavim glasom o ljubavi. O da, klubje večeras pun i konobarice se žure. Čaše kuckaju i kockice leda se tope, reflektoripulsiraju u gustoj magli dima kubanskih cigara. Za jednim stolom sjedi muškarackoji je napravio bombu i naručuje martini s limetom. S ledom, naravno. Za drugim,žena koja je spojila baterije s tempiranom bombom popravlja šminku. Provjeravaruž u malenom, srebrnom ogledalu, koje joj je poklonila majka nakon mature.Odmah iza nje muškarac koji je pucao i ubio dvije stjuardese tijekom otmice smijese šali o Englezu, Ircu, Turčinu i Venecuelancu. Do njih, dvije žene koje su voljeleserijskog ubojicu, i pomogle mu da zakopa žrtve, razmjenjuju recepte za govedinu ipiletinu na kraljevski način. Iza njih, žena koja je odvraćala pozornost medicinskimsestrama – dok je njezina prijateljica otimala dijete – raspravlja o novom frizeru:čovjeku imenom Raoul. Nedaleko, čovjek koji je dao nož muškarcu koji je ubo onučasnu sestru raspravlja o bejzbolskim rezultatima i preporučuje dionice GeneralMotorsa kao vrijednu opciju za trgovinu na burzi. O, klub je večeras prepun!Posvuda prasak čepova s boca šampanjca, zvuk mjehurića, žustro šuškanje najvećihnovčanica. U međuvremenu, na plesnom podiju dva se para laganu ljuljaju uzglazbu. Muškarac u smokingu koji pleše s crvenokosom ženom ružičastih noktijuusmjerava svoju granatu prema muškarcu s crnim kaubojskim šeširom koji svirabendžo. U stilu country and westerna s trunkom bluesa. Onome muškarcu koji jepodmetnuo bombu u prepun kafić. U istom trenutku, profinjeni prst crvenokosežene zastaje na gumbu daljinskog upravljača radio detonatora, koji je spojen naveliku kutiju želatinoznog eksploziva koji se nalazi ispod bine. Upravo ispod mjestagdje čovjek koji je ubio nožem časnu sestru i serijski ubojica električnom pilom sjež-frizurom stoje i sviraju svoje instrumente: violinu i kontrabas. U međuvremenu,drugi par – mlada crnkinja i čovjek blago orijentalna izgleda – plešu u blizini,polagano, blago. Čvrsto držeći jedno drugo oko struka. Slobodnom rukom, crnadjevojka s posvijetljenom kosom i crvenom minicom sprema se podignuti kanisterotrovnog plina i baciti ga na ženu u haljini s crnim, blještavim školjkicama, onukoja se privija uz mikrofon i pjeva hrapavim tihim glasom o ljubavi. I dok ona toradi, čovjek blago orijentalna izgleda jednom rukom grli njezin grimizni struk dokpozorno usmjerava dugu, tanku, crnu, otrovnu strjelicu prema ćelavom muškarcuna bubnjevima, onom koji je oteo avion i raznio sve njegove putnike i čiji prijateljza stolom sada prepričava šalu, ponovno i ponovno, svakome tko želi slušati, oEnglezu, Ircu, Turčinu i Venecuelancu...Da, rupa sigurno vrvi večeras. Kao i uvijek. Prepuna do boli, ali tko se žali?Uvijek je ovako subotom uvečer – isti ljudi svaki put, svaki tjedan, ista atmosfera.Ne možete nadmašiti ovu jedinstvenu atmosferu. Zato je mjesto tako popularno –zbog atmosfere.Pogotovo subotom uvečer.Razmirica u selu Većini se žena u selu sviđao, ali većini muškaracanije. I djeci je bio drag, ali crni poniji bili su prilično nezainteresirani. Mačkesu ga voljele i lizale, ali zečevi u svojim jazbinama bili su suzdržani. Pilići sučesto bili bezobrazni s njim, ali dabrovi su bili puno pouzdaniji. Jedan mu setukan čak udvarao, ali je papiga rekla Ne! Na rubovima sela nekoliko je zmijastajalo uz njega, dok su druge pljunule i otpuzale. Neko drveće je bilo odano, alibrežuljak prekriven grmljem mirte širio je tračeve. Krave su smatrali njegovimpouzdanicama, ali kokote – nikad! Nekoliko oblutaka i veliki kamen stali su

Prozazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 35na njegovu stranu, dok su se drugi povukli i izgradili zid. Lokve nikada nisubile neutralne u ovoj stvari, naravno, ali neke kišne kapi su se raspale. Jedanplaninski lanac čak je oformio pukovniju, ali drugi se samo pokrio ledom. Nekioblaci otplovili su u obliku da, a neki su zagrmili ne. Posvuda su neki prisvojilito mišljenje, dok su drugi zauzeli drugo. Posvuda je bilo neslaganje. I nekima sesviđala takva situacija, a drugima nije. Jer neki su muškarci voljeli to što im sene sviđa, ali nekim se ženama to nije sviđalo. Neki su i dalje govorili da je trebaootići, dok su drugi govorili da treba ostati. Svi su rekli da ih zbunjuje situacija, alinitko se s njima nije složio. Posvuda je vladala nesloga, ali ne svaki dan u tjednu. Aon? Pa, ponekad je sve to smatrao posve prirodnim slijedom događaja, i dočekivaoga je raširenih ruku. A ponekad naravno nije....Pad Već je jesen. Odnekud između grana pada list. Polako kruži prema dolje krozprohladan zrak. Tanak i suh, svijen i zlatno-smeđ. Po cijelom gradu pada lišće. Polakoklizi s drveća. Ponekad je crveno, ponekad zeleno, većinom zlatno-smeđe. U parkupadaju i ptice. Golubovi i vrapci i svrake pa čak i crvendaći – njihova mala prsacrvena i zlatno-smeđa. Padaju polako sa stabala, smrznutih i ukočenih krila. Klize upernatim spiralama kroz suhi, jesenski povjetarac. S obližnje zgrade pada čovjek.Možete ga čuti kako vrišti, slabo, suho i mahnito, dok propada kroz zrak. Nosi smeđeodijelo, raskopčanu košulju i zlatni lanac oko vrata. I pozlaćeni ručni sat i zlatnoprstenje – nekoliko njih – na prstima. Džepovi su mu puni kovanica, mnoge su zlatnei prosipaju se u zrak oko njega. Među hladnim strujama zraka lice mu izgleda crvenoi natečeno, zubi su žuti u vriskom otvorenim ustima. Već je jesen. Zrak je svjež iprilično suh, noći postaju sve duže. Čovjek pada s vrha velike zgrade od crvenih cigli,blizu središta grada. Prozori zgrade zlatni su od zalazećeg sunca. Ponire prema zemlji,u nepravilnim spiralama. Visoko iznad njega pada zrakoplov. Njegovi su motori uplamenu. Padaju kroz leden, vrišteći zrak, spiralno s neba. Pri svakom zaokretunjegova krila sjaje rozim sjajem reflektirajućeg zalaska sunca. Već je kasnoposlijepodne. Malene smeđe figure iskaču iz pilotske kabine i poniru prema zemlji.Zrak je hladan i drhtav. Blagi povjetarac mjestimice nosi lišće, među spiralamapadajućih ptica. Gorući zrakoplov još pada. Po cijelom gradu na koji pada mrak,počela je padati kiša meteorita. Padaju između zvijezda koje su se počele pojavljivati.Velike, smeđe, kamene stvari sjaje užarenim, crvenim sjajem dok padaju na zemlju.Eksplodiraju među zgradama u kiši zlatnih iskri. Posvuda lišće pada s grana. Polako,tromo. A iznad nas, muškarac u smeđem odijelu još pada. Ponirući, mahnito grabirukama punim zlatnog prstenja po praznom, nezainteresiranom zraku. Ponekad se natren njegovi krikovi izgube među zvijezdama na obgrljujućem noćnom nebu. Aliponekad ih opet možete čuti. Večer je hladna, zrak je sada suh i svjež i gotovokristalno jasan. Iz svakog džepa pada kiša zlatnih kovanica. Poput jesenjeg lišća,poput malih okruglih ptičica ili kružnih pahuljica koje odražavaju plamen zrakoplovau padu. Polako silaze dolje, prema gradu. Gomila sjenastih smeđih figura takođerpada, neki love kovanice dok padaju pokraj njih. Ubrzo će sve ptice pasti na debelitepih od lišća koji sada pokriva zemlju. U tom parku, i u cijelom gradu, upredvečerje. Zlatno-smeđe, obasjane gorućim meteoritima i zapaljenimzrakoplovima. Među golim drvećem, tihim pticama i padajućim lišćem nešto sezavršava. A nešto drugo počinje. Sada muškarčeve krikove zamagljuju kaskadesmrznuta perja koje se vrte oko njega. U trenu, sjena kovanica i lišća prelazi prekonjegova čela, poput nepravilne bore. Njegova kosa je uzburkana u ledenompovjetarcu smrznutih krila. Da, još pada. I pada. Zrak oko nas je hladan. Oštar,hladni povjetarac se diže, krivuda polako među mračnim ulicama grada. Gotovo dasmo tamo. Gotovo. Zima je gotovo nad nama.S engleskog prevela Margareta Matijević Kunst.Ulomci knjige The Other Half of the Dream, Quale Press, 2004.

Glazbazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 36Onkraj svih kategorizacijaCenčić nije produkt suvremene diskografske industrije, koji će u studiju voditi ljubav smikrofonom, a na koncertnom podiju impresionirati publiku samo visokim notama i okretnimkoloraturama. On ne samo da u potpunosti razumije glazbu koju izvodi, nego to čini tako da islušatelj razumije sve što je skladatelj pojedinim djelom imao rećiTrpimir MatasovićKoncert Maxa Emanuela Cenčića,Franjevačka crkva, Samobor, 3.listopada 2009.Veliki se glazbenici, između ostalog,prepoznaju i po odabiru svojih suradnika.Umjetnici nesigurni u vlastitu kvalitetuneće dopustiti da ih prateći sastavzasjeni te na taj način ugrozi njihov statuszvijezde programa. No, kontratenor MaxEmanuel Cenčić nije takav glazbenik, paje za svoj povratnički koncert u Hrvatskoj,održan 3. listopada u sklopu Samoborskeglazbene jeseni, za suradnike odabrao četvoricuinstrumentalista koji su mu kvalitetomgotovo posve ravni.Prepoznatljiv glas Upravo jetaj “prateći sastav”, koji je, zapravo, punoviše od toga, ono što na određeni način poantiračitav Cenčićev recital. Jer, tek bismoza čembalista Yvona Reperanta mogli rećida je jedan od onih glazbenika kakve smoveć imali prilike čuti u Hrvatskoj, premda nemnogo. No, zato su ostali Cenčićevi suradnicibili uistinu izvanserijski. U prvom je planupritom bio blok-flautist Luis Beduschi, kojije osobito zasjao u solističkim interpretacijamajedne Corellijeve sonate i varijacijamaanonimnog skladatelja 18. stoljeća. Nije pritomtoliko bitan njegov neupitan virtuozitet,koliko sposobnost da udahne dublji glazbenismisao čak i djelu koje njime na prvi pogledbaš i ne obiluje, kao što je slučaj sa spomenutimvarijacijama.No, ništa manje zanimljiv nije bio niostatak continuo sekcije. Violončelist FrancescoGalligioni učinio je zanimljivima čak imanje-više klišeizirane basovske linije u većemdijelu programa. Hubert Hoffmann nakitaroneu je, pak, pokazao razinu kreativnostiu realizaciji continua još uvijek priličnoneuobičajenu čak i među najboljim glazbenicimana trzalačkim instrumentima.Ipak, Max Emanuel Cenčić naposljetkuje, s potpunim pravom, bio najveća zvijezdaovog koncerta. Riječ je o umjetniku kojegnema previše smisla uspoređivati čakni s najvećim kontratenorima današnjice,jer bi to značilo kategorizirati glazbenikačije je muziciranje onkraj svih kategorizacija.U Cenčiću se, jednostavno, preklapajuama baš sve osobine koje su potrebne zapotpunog umjetnika – one kojih mnogiimaju po nekoliko, ali samo iznimni sve.Za početak, na danas već prilično velikomsvjetskom tržištu kontratenora Cenčić jeuspio pronaći svoj prepoznatljiv glas – iu doslovnom i u prenesenom smislu. Zahvaljujućitome, slušajući ovog pjevača nitrenutak nećemo posumnjati da je moždariječ o nekom drugom, što je, u gomili kontratenorskih“klonova”, već i sâmo po sebiveliko postignuće.Čisti užitak u glazbovanjuKod tako kompletnog glazbenika, kakavCenčić definitivno jest, nema smisla trošitiriječi na suvereno vladanje vokalnom tehnikomi savršeno poznavanje stilskih zakonitosti,ne samo u repertoarno etabliranimHändelovim djelima, nego i u zakučastozagonetnim kantatama Domenica Scarlattija.Ti su elementi za njega tek polazišteinterpretacije, a ne sâmi sebi svrhom. Cenčićnije produkt suvremene diskografskeindustrije, koji će u studiju voditi ljubavs mikrofonom, a na koncertnom podijuimpresionirati publiku samo visokim notamai okretnim koloraturama. On je, naime,umjetnik koji ne samo da u potpunosti,čak i na najprikrivenijim razinama, razumijeglazbu koju izvodi, nego to čini tako da islušatelj razumije sve što je skladatelj pojedinimdjelom imao reći – i to čak i u onimaspektima kojih možda ni sâm autor nijebio u potpunosti svjestan.I, na kraju, uza sve to, Cenčiću, ali i njegovimodličnim suradnicima, ostaje još sasvimdovoljno prostora za čisti, premdanipošto ne i larpurlartistički užitak u glazbovanju.A taj užitak oni nesebično pružajui svojoj publici. Floskule poput one o “koncertugodine” u ovom su slučaju izlišne, pagotovo čak i neumjesne. Jer, njima bi se, ukrajnjoj liniji, samo degradirala veličinadogađaja kakvog čak i najveći sretniciiskuse tek nekoliko puta u životu.Uredno posloženo i uhu ugodnoHardingova je interpretacija školski pouzdana i neprovokativna, i upravo zbog toga nedostajejoj onaj za Mahlera, a i većinu drugih skladatelja, nezaobilazan element iracionalnog uinterpretacijiTrpimir MatasovićKoncert Kraljevskog Concertgebouw orkestra iz Amsterdama, Mala dvoranaDoma sportova, Zagreb, 6. listopada 2009.Nije lako nositi oznaku “najboljegsvjetskog orkestra”. S jedne strane,to sa sobom nosi iznimnu odgovornost ivelika očekivanja publike, a s druge krijeu sebi opasnost rutinskog počivanja na lovorikama.Kraljevskom Concertgebouworkestru iz Amsterdama ovo se potonje,srećom, još nije dogodilo. Razlog tome je,između ostalog, i to što je tu laskavu titulu,barem prema sudu uglednog časopisa Gramophone,preuzeo prije tek nešto više odgodinu dana, otevši time dugogodišnji primatBečkoj i Berlinskoj filharmoniji.Transparentnost i kompaktnostNažalost, ovaj se orkestaru Zagrebu pojavio u sve samo ne idealnimokolnostima. Naime, kako je Koncertnadvorana Vatroslava Lisinskog još uvijekzatvorena, koncert je bio održan u malojdvorani Doma sportova. Doduše, za razlikuod drugih zagrebačkih sportskih dvorana,poput Arene ili Doma Dražena Petrovića,ova ima sasvim pristojnu akustiku, u kojojtek gudači gube ponešto na svom sjaju, alije zvučna slika i dalje sasvim prihvatljiva.To jest, prihvatljiva je kad je riječ o zvukuorkestra, ali ne i kada se taj zvuk miješa sodjecima ne baš tihih zvukova treninga ususjednoj dvorani.Bilo kako bilo, gosti iz Nizozemske nisuse dali omesti takvim nepovoljnim okvirom.Dapače, ponudili su zagrebačkoj publiciglazbovanje kojim su u potpunosti opravdaliočekivanja. Standardi su to orkestralnogglazbovanja koji su u Hrvatskoj inačenečuveni, i to u doslovnom smislu. Stoga nitine treba posebno izdvajati nijednu orkestralnuskupinu, jer je svaka od njih sastavljenaod vrhunskih glazbenika, spremnihda, po potrebi, u svakom trenutku postanui vrsnim solistima. Ako su ideal orkestralnogzvuka transparentnost i kompaktnost,što je sve samo ne jednostavno ostvaritisimultano, onda možemo reći da je Concertgebouwtaj ideal zaista i ostvario.Središnji dio njihovog programa bila jePrva simfonija Gustava Mahlera, skladateljakoji je za života i osobno dirigirao ovimorkestrom. Taj orkestar, pak, nije, poputBečke ili Berlinske filharmonije, ansamblkoji bi svirao “sâm od sebe”, bez obzira nato tko se nalazio za dirigentskim pultom.U globalu, to mu je prednost, jer se znaprilagoditi specifičnim zahtjevima svakogpojedinog dirigenta. No, u konkretnom slučajuzagrebačkog koncerta, ta je osobinadonijela koliko koristi, toliko i sreće.Nesenzibiliziranost za folklornuarhetipnost DanielHarding, britanski umjetnik mlađe generacije,s već izgrađenom respektabilnommeđunarodnom karijerom, dirigent je koji,nažalost, zasad još nije posve dorastao izazovimaMahlerovog simfonizma. Isprva,čini se da je u njegovoj interpretaciji Prvesimfonije ama baš sve onako kako bi trebalobiti. Jer, Harding ima dobar preglednad strukturom djela, majstorski baratadinamičkim odnosima i transparentnopredstavlja čak i u ovom ranom opusu većprilično složene odnose superponirane glazbenegrađe. Nešto, međutim, ipak nedostaje.Hardingova je interpretacija školski pouzdanai neprovokativna, i upravo zbog toganedostaje joj onaj za Mahlera, a i većinudrugih skladatelja, nezaobilazan elementiracionalnog u interpretaciji. Pogotovo seto odnosi na elemente folklornog karaktera,kojima je, bez obzira na njihovu stiliziranostunutar simfonije, ipak nedostajalo maloviše spontanosti.Upravo zbog toga, najveća je greška programabilo uvrštavanje Janáčekovih Laškihplesova. Odabrani kako bi potcrtali folklornaizvorišta Mahlerovog simfonizma,oni su, u konačnici, potcrtali Hardingovunedoraslost interpretaciji glazbe folklorneprovenijencije. Sve je tu bilo uredno posloženoi uhu ugodno, ali bez gotovo ikakvogsenzibiliteta za arhetipnost pučke glazbe –istu ona koja je bila ključna i Mahleru kadase njome služio u svojim simfonijama.Naravno, sve su ovo ipak relativno minorneprimjedbe na jedan u zbroju ipakfantastičan koncert. Možda bismo, međutim,za neko sljedeće pojavljivanje Concertgebouworkestra pred zagrebačkom publikomipak poželjeli pred njim vidjeti nekogdrugog dirigenta, poput njegovog šefaMarissa Jansonsa. On je, naime, već odavnoveliki dirigent, a Daniel Harding to, baremzasad, ipak još nije.

Knjigezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 37Bildungsroman jedneznanstveniceU stručnim je krugovima već naglašen veliki značaj ovogačitanja, opisa i kategorizacije autobiografskog štiva u HrvatskojSnežana IlićSklona sam potpisati svaku riječ WilliamaDeresiewicza (iz izuzetno inspirativnogeseja Kraj samoće) da je odlikasuvremenog sebstva vidljivost, življenjeizričito u odnosu na druge i da tek u tomodnosu postajemo stvarni samima sebi.Usporedimo li to s iskrenošću kao kulturološkomodrednicom sebstva u romantizmu,ili s autentičnošću kao temeljnomvrijednošću modernizma, stvar postajejoš očitija. Da će postmodernistička sekvencau kulturnoj povijesti doista ostatitrajno obilježena tim strašnim strahom odanonimnosti, svjedoči i moćna plima autobiografskihzapisa u posljednja dva-tri desetljeća.Samo na južnoslavenskim jezicimaispisano je desetine tisuća stranica Ja-štivaod strane onih koji ne dijele Andrićevomišljenje “sve je u djelu”. Autobiografijepišu danas gotovo svi, i literarni početnicii osvjedočeni literarni majstori, i BarackObama, i Nives Celzijus, i Carla del Ponte,i Günter Grass, i Igor Mandić.ŽENSKA HERMENEUTIKA Na širemplanu, pokušamo li okupiti potpunoraznorodne autobiografske pripovjednetekstove oko jedne osnovne socio-psihološkeosi, utvrdit ćemo da je uloga autobiografijaposebno velika u prijelomnimtrenucima. Njihovi sadržaji po pravilu seporede sa stvarnim ponašanjem stvaralaca,javnih ličnosti i pokazuju na koji senačin promjene okolnosti, vrijednosti pa,u krajnjoj liniji, i onoga što se već dva stoljećanaziva Zeitgeist, prelamaju kroz ličnostkoja ih nastoji razumjeti i osmisliti, ačesto i nesvjesno pred sobom i pred drugimaopravdati napuštanje nekih uvjerenjaili konformizam svojih postupaka. (Kaoda samim ispovjednim tonom svojih zapisaautor kupuje sebi oprost od svakoggrijeha!) Ukoliko su izvanjske promjenežešćeg ritma i bržeg tempa, ili ukoliko jenjihov dalekosežniji domašaj teže predvidiv,potreba da se osmisli vlastita prošlosti osigura mjesto u drukčijoj, maglovito nepredvidivojbudućnosti, ponekad poprimai gotovo prisilan, kompulzivan karakter.U takvim situacijama publika se susrećes dugim neprekidnim nizom samopromišljanjau cilju samoopravdavanja za mnogoštošta. To naravno ne vrijedi samo za hrvatskuautobiografsku prozu, ali dobrimdijelom vrijedi i za nju tokom posljednjihdesetljeća, u vremenu snažnih političkih idruštvenih turbulencija.Tako veliku produkciju pratili su i pojačaninapori književnih znanstvenika daistraže, opišu i promisle autobiografskostvaralaštvo i na taj način ovom, duhu vremenapotpuno primjerenom, žanru pridajudignitet. U svom istraživačkom pohodu naJa-zapise u ovom dijelu europskog kulturnogprostora neumorna je (bila) HelenaSablić Tomić, Osječanka, kroatistica, marljivaknjiževna teoretičarka i kritičarka.Naime, u stručnim je krugovima već iznesenaocjena da je Helena Sablić Tomić prvaiščitala korpus autobiografskog štiva u Hrvatskoj,opisala ga i kategorizirala. Hvalevrijedanpothvat i rezultat, može se reći,ali ima tu još nešto posebno, ima Hrvatskaautobiografska proza i jednu posebnukvalitetu. Njezina je hermeneutika, naime,izrazito personalizirana, obilježena specifičnoženskim, modernim senzibilitetom.I više od toga: čitajući je, pratimo kako seu hermeneutici odvija odgojni proces kaoslobodni život, kao vlastiti razvoj iza kojega,na diskretnoj udaljenosti, stoji čitavmali sistem apelativnih struktura, potajnihprovokacija i sugestija.OPIPAVANJE VLASTITIH RUBOVAJer, još je Hamann, Mag sa sjevera, prijedvjesto pedeset godina ustvrdio da su djeloi tumač u zavjeri. Svojim zagonetnim stilomželio je prisiliti čitatelja na kreativnu suradnju,vjerujući da su autor i čitatelj dvijekomplementarne polovice jedne cjeline,koje se moraju prilagoditi jedna drugojda bi ostvarile zajednički cilj, a to je razumijevanjedjela. Otkuda ova asocijacija naHamanna? Zato što Helena Sablić autobiografijepromišlja autobiografski; ona s velikimempatijskim kapacitetom prianja uztekstove, ulazi u tuđa ispisivanja, upisivanjai propitivanja vlastitog života i pritom ispisujecrtice iz svoje privatnosti i naznačujebar obrise vlastite autobiografije. Nadahnutatuđim samopropitivanjem i sama seupušta u samopropitivanje, u potragu zasvojim intimnim Ja. Avantura opipavanjavlastitih rubova očito ima svojih čari kojeHelenu Sablić navode da znanost prevodi usvoj život, a svoj život uvodi u istraživanje.To ne radi samo u ovoj knjizi, već dosljednoi u prethodnima: Intimno i javno — suvremenahrvatska autobiografska proza iGola u snu: o ženskom književnom identitetu.Na taj način Hrvatska autobiografskaproza postaje dio autoričina višetomnogBildungsromana.Budući da je knjiga osmišljena kao visokoškolskiudžbenik, ona kroz tri različiteforme (rasprave, predavanja, interpretacije)na izvjestan način predstavlja summuautoričina višegodišnjeg istraživanja. Žanrse ovdje promatra, kako bilježi sama autoricau uvodnom dijelu, na razini izrazai sadržaja od razdoblja romantizma dosuvremenosti, od sredine 19. stoljeća dodanašnjih dana. I doista, ta istraživanjavremenski uokviruju Dnevnik DragojleJarnević (1833.) i Grad u zrcalu Mirka Kovača(2007.).INOVATIVNA KLASIFIKACIJA Uknjizi funkcionira već spomenuta inovativnaklasifikacija autobiografskih tekstovana dvije osnovne skupine: jedna je pripovjedna,u koju Helena Sablić svrstava dnevnike,memoare i pisma, a druga esejističkorefleksivna,gdje su uvršteni eseji, kolumnei novinski članci. Polazeći od pretpostavkeda bi svaka zatvorenost i završenost tumačenjasličila na neko novo Učenje o konačnimstvarima, Helena Sablić ipak niječepostojanje čistih termina. No, ono čime seautorica u metodološkom smislu rukovodipraveći ovu klasifikaciju jest prije svega vrstaautobiografskog sporazuma i vrsta narativnedominante. Autobiografski ugovor,književnoteorijski terminus technicus francuskogteoretičara Lejeunea, Helena Sablićdosljedno koristi kao metodološku alatkuu prvom dijelu Hrvatske autobiografskeproze, Raspravama. To znači da eksplicitnou svakom promatranom razdoblju pratiliniju dominantnog sporazuma između autorai čitatelja, tj. prevladavajućeg modelakomunikacije, koji bi trebao donekle ilipotpuno ispuniti očekivanja čitalaca, tj.kulturne publike određenog doba. Na tajnačin jasno se može ocrtati književnopovijesnii kulturološki kontekst Ja-zapisa.Hrvatski romantičari, na primjer, ispisujutakvu autobiografsku prozu koja govoriprije svega o njima kao javnim osobama,o njihovim stavovima i praktičnoj uključenostiu projekt nacionalnog, političkog ikulturnog preporoda. Gajeva domočežnja,vezana za školovanje i rad izvan domovine,postaje svojevrsni lajtmotiv u većinehrvatskih romantičara. Prostor intimnogskoro je nevidljiv u njihovim autobiografskimtekstovima, privatno se gotovo posvepoklapa s javnim. Iznimku Helena Sablićnalazi samo u autobiografskom rukopisujedne žene iz toga doba, što je možda i očekivanos obzirom na onodobna ograničenjajavnog angažmana žena. Riječ je o tisućudvjesto stranica već spomenutog DnevnikaDragojle Jarnević, dragocjenim i iskrenimnoćnim zapisima vođenim tokom četrdesetakgodina, nakon što se obave svi drugiposlovi, nakon što se odigraju sve ulogekoje su nam zadane, kako to kaže AndreaZlatar u tekstu o feminizmu u hrvatskojknjiževnosti. Slijedeći književnopovijesnikontekst, autorica nadalje u Raspravamaispituje autobiografski diskurs na prijelazu19. u 20. stoljeće (K. Š. Gjalski) te naposljetkupolidiskurzivnu naraciju hrvatskemoderne.Helena Sablić Tomić, Hrvatskaautobiografska proza: Rasprave,predavanja, interpretacije, NakladaLjevak, Zagreb, 2008.OTVARANJE DIJALOŠKOG PRO-STORA Središnje, najobimnije poglavlje,Predavanja, odvija se pred čitateljima dužcrte podžanrovskih specifičnosti autobiografskihtekstova. U središtu su autoričinainteresa biografije, memoari, dnevnici, pismai kolumne prije svega suvremenih hrvatskihautora, a svježinu i dinamičnost upristupu donosi prožimanje akademskogdiskursa i modernih životnih i umjetničkihpraksi i izraza, od cyber komunikacije dofilma i uporabe dokumentacijskog materijala.Ovome je poglavlju autorica pridodalai jedno zasebno predavanje o intimi,u kojem započinje dvostruki dijalog – sasamom sobom i sa svojim studentima. U InterpretacijamaHelena Sablić razgovijetnimjezikom iskusne književne kritičarke progovarao identitetskim zapisima ZdenkeMarković, Matka Peića, Vladimira Rema,Gorana Rema, Igora Mandića, Pavla Pavličića,Mirka Kovača i Bogdana Mesingera,i o pionirskom doprinosu Vinka Brešića injegova zbornika Autobiografije hrvatskihknjiževnika.Stroga struktura, ekonomiziranje mišljui visoka razina interpretacijske samoodgovornostijesu neke imanentne osobineovoga teksta Helene Sablić. Otvaranje dijaloškogprostora između korica Hrvatskeautobiografske proze svjedoči da je taprofesorica suvremene hrvatske književnostii dekanica osječke Umjetničke akademijeozbiljna kada tvrdi da želi “unijetikreativnu živost i buku u prostore unutarkojih se predavanja realiziraju”. Stilističkipak promatrano, Hrvatska autobiografskaproza znatno nadilazi svoju primarnu didaktičkukoncepciju i svrhu. Tvrda znanstveničkajezgra obuhvaćena je, naime,nadahnutim i živahnim jezičnim izrazomkoji na pojedinim mjestima narasta dobarthesovske čulnosti. Čitamo kako je zaD. Jarnević dnevnik slatki nadomjestakkoji se javlja u trenucima najveće žudnje,o pukotinama unutar romantičarskih putopisaiz kojih izrasta potpuna iskrenostbića, o Igoru Mandiću koji zaista prelazirubikon svoje derme u ispovijesti Sebipod kožu... Vidljivo postaje kako iz autoričineosobne naklonosti prema intimističkiintoniranim zapisima ishodi i većespisateljsko nadahnuće kao izraz njezinaintimnog užitka.ŽANR U KOJEM SE NE UMIREMožda je zanimljivo ovdje napraviti maliekskurs i zamijetiti kako se čini da je nekakavspecifikum hrvatske znanosti o književnostičinjenica da se autobiografskomprozom, dakle izrazito individualiziranimtekstovima, prije svega bave žene, znanstvenice.Spomenimo samo Mirnu Velčić,Andreu Zlatar i dakako Helenu Sablić kaonajpoticajnije i najplodnije u sustavnompromišljanju Ja-pisma. Kao da je ženskisenzibilitet mnogo otvoreniji i prijemčivijiza ideju promicanja individualnosti irefleksiju posebnosti.I na samom kraju, evo jedne male, moždapoticajne, opaske o autobiografskom žanru.Za razliku od čisto fikcionalne proze, Jazapisiostaju strukturalno otvoreni i nakonsamog kraja – nema, naime, autobiografakoji je opisao vlastitu smrt. U njima, kao iu životu, ima samo tuđih smrti i utoliko jeto “najvedriji” književni žanr. Dakle, voditednevnik, pravite svakodnevne zabilješke osvom životu, propitujte se i otkrivajte, poručujesvojim studentima Helena Sablić uHrvatskoj autobiografskoj prozi. Veličajteizrecivo, rekao bi Rilke. A za neizrecivo ćese već pobrinuti netko drugi...

Knjigezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 38AntimodernističkimonolitiVelikim izdavačkim pothvatom predstavljenje opus jednoga od najprešućivanijih inajzagonetnijih suvremenih srpskih pisacaDario GrgićJedna vrijedna vijest iz Srbije: izdavačkakuća Draslar objavljuje sabranadjela Vladanu Dobrivojeviću, piscudvojaka “ugleda”: s jedne strane spominjega se kao najprešućivanijeg pisca u istočnihsusjeda, često i kao najzagonetnijeg, s drugestrane o njemu je napisan doktorat i objavljenaknjiga (o čemu ostatak recentne scenemože samo sanjati) u kojoj ga se uspoređujes najjačim autorima iz povijesti te scene,Crnjanskim, Kišem i Pekićem. Budući da nisam nisam ljubitelj izmaštanih intelektualnihuzdisaja, možda je važno istaknuti kakoje Dobrivojević sve prije nego napregnutiintelektualac s naglašenim bruh sindromomkakvih i mi imamo u svojoj bašči – lista jepreduga da bismo ih nabrajali – on doistaradi puno, puno piše, ima zaokruženu (ilibolje reći, izgrađenu poetiku) i u svom golemomopusu od preko šest tisuća stranica(a radi se o čovjeku koji se rodio 1968.) redovitokreće od otprije poznate postavke daje s ljudima kao rasom, kao podpasminommajmuna, stvar negdje u prošlosti krenulanizbrdo – ovdje odmah vidite da je početnateza slična Guenonovoj, Evolinoj i tezamadrugih antimodernista – pa su njegovi romanivrlo maštovite razrade ove osnovneantimodernističke namisli.Od Madonne do BerđajevaTako u triptihu Nostalgija pratimo paralelnedogodovštine genijalnog pijanista tijekomnjegovih smucanja Parizom i SjedinjenimDržavama, a kao likovi se pojavljuju npr.Madonna i Jack Nicholson, dok s drugestrane imamo srednjovjekovnog hodočasnikau potrazi za renormalizacijom – ovajse, pak, susreće s Albertom Velikim, SvetimIvanom od Križa, Eriugenom itd., čiji gaduhovi oblijeću i daju mu važne savjete otočkama na njegovu duhovnom putu. Problemis kojima se on tijekom svoga sazrijevanjasusreće opći su problemi ljudskosti,prevladavanje materijalnog nad duhovnim,periferije nad suštinom, izumiranje istinskekomunikacije... Sudarajući njihova sržnanastojanja, Dobrivojević ispunjava svojupremisom postavljenu križaljku da smodanas unatoč tehničkoj superiornosti u jošgorem stanju nego prije osamsto godina –zaključak koji bi se nesumnjivo jako svidioBerđajevu i njegovu uzor-učitelju Dostojevskome,iako je ovaj posljednji uspješnoizbjegavao preopćenite deklamacije o palostičovjeka, nego je stvari izražavao romanesknimsredstvima, kroz priču, gotovokrimi-priču. Pandan koji Dobrivojević spomenutimkrimićima pneumatološkog predznakaradi u trećoj knjizi Nostalgije krozvirtualizaciju, ili, kako bi rekao Baudrillard,kroz svevlašće simulakruma, očituje se natematskoj razini tako što se njegovi junacizaglavljuju u svijetu Lynchova Twin Peaksa,i tamo nastoje iz izmaštanih problema doćido izlaza iz računalne stvarnosti prema onojprvoj, božjoj, iz koje su ljudi neslavno ispaliukoračivši u znanu nam povijest.Međutim, Dobrivojevićevi romani nisubiografske priče o fikcionalnim ljudima. Kaošto zapisuje u svom Zaratustri: “Nema višeživotnih priča... Postoje serijski pseudoživotnikodovi, sa varijacijama ekstrahovanihi pomno crpljenih i navođeno negovanih ličnihsvojstava do uključenja u službu ujedinjujućemporetku. Životne priče pripadajuvremenu u kome je takva pripovest bilamogućna, kao mučno vijuganje, potucanje idovijanje pod kandžama labavijeg nadzora;životna priča pripada vremenu u kome jemožda mogla biti uticajna; primerna, makari potpuno izvan javnosti; u kome je moglabiti upoznata i tretirana, u kome je ma kogabitno mogla privući i pokrenuti”.Dobrivojević prije ispisuje njihove životnearije, ispovjedne umjetničke dokazeo točci do koje su u ljuštenju svih civilizacijskihsuviškova stigli, kao svojevrsno ekstrapolacijskosumiranje potrage za stvarimasudbonosnijim od Pekićeva također kolosalnozamišljenoga i izvedenoga Zlatnogruna, i to ne samo stoga što ovom generacijskimlađem piscu nije zlato sve što sja.Jasmina Ahmetagić je u svojoj knjiziposvećenoj Dobrivojevićevoj prozi (Potragakoja jesam, Draslar, Beograd, 2002.)zapisala kako se radi o autoru koji potpunoodlučno izgovara “NE gotovo svimpojavama našega doba, u kojima sve manjenegativnoga prepoznajemo jer smo u njihkolektivno uronjeni, te stoga nije čudo štoga to doba (nemajući, kao uostalom nijedno,preveliku sklonost ka preispitivanju)zaobilazi u širokom luku, što oseća otporprema ovom delu koje dosledno odbacuje:karijerizam, psihologizam, oportunizam,establišment, estradu (i estradnu kritiku),licemerje, politiku, državu, institucije,poziranje...”.Vladan Dobrivojević, Sabranadela 1 - 15, Draslar, Beograd, 2009.Knjiga strave i pameti Paradoksje da se kod Dobrivojevića, unatočstvarima pobrojanima u Ahmetagićkinimriječima, da se poslužimo sloganom pokojnogDarka Glavana, svejedno ne radi o“potpunom uvredljivom negiranju klasike”,nego se radi o svojevrsnom neoklasicizmuunutar spotovski – a o razornomutjecaju spota i spotovskog “mišljenja”Dobrivojević je pisaoupravo u Nostalgiji – potpunorazgrađene, diskontinuirane,na fragmente razbijene svijestimodernog čovjeka, koji takođerima književnost posve sukladnusvome stanju pa ondaDobrivojevićevi monoliti izazivajuili prostosrdno čuđenjeili fascinaciju.Evo jednog malog primjera: roman Kakoje govorio Zaratustra događa se u budućnosti,globalizacija je rezultirala civilizacijomujedinjenja, sve je maksimalno kontroliranoi ljudima je na raspolaganju jedino izručivatisvoje programske role. Postoji i otpor, pružajuga odmetnici koji čine diverzije u neprekidnoemitirajuće programe koji glorificirajumodele i postignuća ujedinjenja. Za njimatragaju i uništavaju ih Lovci, udarni ratnikje Zenon. Najteže slučajeve rješavaju uz pomoćutamničenog odmetnika, fenomenalnonadarenog kompozitora Gulda, zarobljenogu najvećoj metropoli u staklenoj kupoli kojisredstvima hipnoze i sugestivne dekoracijeZenona dovodi u vezu sa životima i svijestimasedam velikih kompozitora iz prošlosti:Schönbergom, Straussom,Wagnerom,Schumannom, Beethovenom, Mozartom iBachom (svaka od ovih digresija spada unajljepše stranice novije srpske književnosti).Zenon u ovim sugestibilnim prikazimapronalazi nešto od realnih osobenosti nekogaod lovljenih odmetnika. Tragajući zaskrivenim odmetnicima i saznavajući njihovasvojstva, Zenon istovremeno napreduje usedmokrakoj inicijaciji. Sedam kompozitora:Schönberg je simbol pobune protivgrađanske obezličenosti; Strauss – seksualnirat spolova; Wagner – pogrešno pojmljen i uoperama stoga degenerirano prikazan mit;Schumann – pogrešno shvaćeno porijekloshizofrenog rascijepa; Beethoven – herojskidoživljaj eshilovskog fenomena predestiniranosti;Mozart – na koncu shvatio dapreetablirana harmonija broja i mjere počivana dinamici formule stalnog poklanjanjasadržaja u dijalogu sa cjelinom otjelotvorenomu drugom čovjeku; Bach – jedini uspioprogovoriti jezikom prirode, on je elementarnasila, njegova glazba je nezadrživi koriskupljenog svijeta.Zašto Zaratustra? Iranski je prorokstavljao znak jednakosti između Boga ičovjeka, čovjek je sukreator svijeta. Osimtoga, u romanu se pretresaju Nietzscheoveideje, nihilizam i natčovještvo. Dionizijskouživanje je, po Dobrivojeviću, ovo što smo,naravno u negativu, dobili kroz tehnologijuitd. Osim toga, inicijacijska sedmica je isedam grijeha, sedam tonova glazbene ljestvice,sedam mudraca, sedam suvremenihfilozofa ili teoretičara (Wittgenstein, Heidegger,Sartre, Lacan, Derrida, Baudrillard,Deleuze). Radnja se odvija po prašumamaAmazone, kroz interaktivni site Pornografskocarstvo Hjua VIII, kroz strukturu kafkijanskogParlamentarnog grada, na snimanjufilmskog spektakla o smaku svijeta, kroz“stvaranje” novog Mesije, kroz Zenonovezgode tijekom njegova puta oko svijeta,— Ovdje se radio svojevrsnomneoklasicizmu unutarspotovski razgrađene,diskontinuirane,na fragmenterazbijene svijestimodernog čovjeka,koji ima književnostposve sukladnusvome stanju —kroz putovanje podmornicom kapetanaNema dok je planet već u plamenu, itd. Sveu svemu, roman Kako je govorio Zaratustraje knjiga strave i pameti.Mimo oficijelnog koda Noslika lumpen-posjetitelja koji je pao iz Svemirai napisao guste knjige ne pokriva ambicijeovih opsežnih romana. To bi svimadalo alibi, i to u okolnostima gdje većiniuopće nije potreban. Situacija je umnogomeprostija: neke veće književnosti, poput engleskeili mađarske, poznaju u svojoj povijestiovakve slučajeve: Englezi kroz Powysai njegove romane, Mađari kroz Hamvasa injegov golemi, također inicijatički romanKarneval. Na koncu, Lowry, Pod vulkanom.To je uvijek literatura koja nastaje mimoizdirigiranog oficijelnog literarnog koda, ikoja u sebe ima uključenu i žestoku kritikupostojećeg stanja, održivu valjda jedino udistanciranoj izvedbi. Velika imaginacijskazaigranost u ovom je slučaju za suženu televizijskusvijest današnjeg konzumentapotrebovala igrališta čije su dimenzije popriličnogoleme, a tome treba dodati i nizdrugačijih pravila od dogovorenih po literarnimkružocima suvremenosti. No kakouglavnom nemamo iskustvo čitanja Powysa,ili Pynchona ili Karnevala, čak ni Joycea iliMusila, a o Brochu, tom razvučenom idiotuda ne govorimo, kako teško u svojoj gladiza informiranošću da išta i stižemo u posvemašnjojempetrizaciji svega i svačega,Dobrivojević će vrlo vjerojatno pored nasproći kao veličanstven komad namještajaza koji su nam sobe jednostavno premalene:veće nam zadnjih godina nisu trebale jersmo se i sami nekako smanjili, napravivšiod sebe mp3 ili mp4, sad svejedno. Ali kaofreak show, a to najviše čudi, zamislite čovjekakoji je jedva prebacio četrdesetu, itiska vrlo zahtjevna sabrana djela u petnaestknjiga napisanih negdje do tridesetsedme, trideset šeste godine života, i ondazamislite drugog čovjeka, nekog od ovihkoji nisu napravili ništa, ili skoro pa ništa,kako izgovara da je sve to prekompliciranoi bezveze. O ovom drugom čovjeku prvi jepisao knjige pune milosti. Koji vas od ovadva “stava” manje čudi?

Knjigezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 39Putovanje ludomradovanjeJedinstveni “putopis”, vrlo popularan krajem18. stoljeća, nadopunjen je prvim hrvatskimprijevodom nastavka Noćni pohod po mojoj sobiVIŠNJA PENTIĆPutovati je vrlo korisno, to potiče maštu.Sve ostalo su samo obmane i zamori.Ovo naše putovanje je potpuno izmišljeno.U tome je njegova snaga. Ono ideod života do smrti.– Louise-Ferdinand CélinePutovanje je možda ultimativna književnatema. Putovao je još Odisej,putovao je Dante, putovali su Chaucereovihodočasnici, Gogoljev Čičikov, putujemo idanas, možda više no ikad. Čemu putovanje?Često je tome tako da tek pošto namje neka stvar uskraćena možemo sagledatinjezinu bit. Tako je prije nekoliko stoljećafrancuski pustolov Xavier de Maistre svojuljubav prema lutanjima i putovanju stigaoistražiti tek pošto su ga zatočili u njegovojvlastitoj sobi. Iskoristio je vrijeme upritvoru za istraživanje granica vlastitemašte i duha. Rezultat te avanture bila jenjegova prva knjiga, fascinantan manifestznatiželjna duha, Putovanja po mojoj sobi,napisana i objavljena 1790., uz veliki uspjehkod publike. Šareni dućan uz Putovanjedonosi i prvi hrvatski prijevod svojevrsnognastavka tog djela nazvanog Noćni pohodpo mojoj sobi, a nastalog nakon uspjehaprvog djela. Izvrstan prijevod djelo je AneKolesarić, a izdanje prate klasične izvorneilustracije G. Staala.OTKRIĆE DOKOLICE Zbog sudjelovanjau dvoboju de Maistreu je 1790., unjegovoj dvadeset i sedmoj godini, određenkućni pritvor. Do tog je trenutka biopotpuno posvećen svom vojničkom pozivukoji je uključivao konstantna lutanjai avanture diljem Europe. Proputovao jetako Europu od Italije do Rusije, gdje je12. lipnja 1840. i umro, u Sankt Peterburgu,u dubokoj starosti od osamdeset i devetgodina. Naviknut na putovanja, de Maistrese u pritvoru prvi put našao u situacijiu kojoj mu je lutanje bilo onemogućeno.Zahvaljujući spletu okolnosti, pred njim seukazala ljepota dokolice i raskoš njezinihmogućnosti. Zavaljen u naslonjač prepustiose prijateljici mašti i krenuo na putovanjevlastitom sobom. U četrdeset i dvapoglavlja koja odgovaraju broju dana štoih je proveo zatočen, istražio je i preispitaoteme poput žena, slikarstva, svog vjernogsluge Joannettija, kreveta ili psa. Svoja jeputovanja opisao: “Zbog zanimljivih opažanja,a i zbog postojanog uživanja tijekomputovanja, poželio sam to objaviti; pritomsam bio duboko uvjeren da je to i korisno”.Naime, njegov naum bio je pokazati damjerilo putovanja nisu prijeđeni kilometri,— Arhetip putnika jeluda, vječna lutalica,tražitelj istine, duhbez boce. Luda jeuvijek negdje drugdje,nema obale kojaje veže ili duše koja bije znala pripitomiti —već širina duše onog tko putuje. U prostranstvimavlastita duha de Maistre je srećompronašao dovoljno tema za svoj jedinstveniputopis.Svoju je sobu dugu nekih trideset i šestkoraka de Maistre prošao uzduž i poprijeko,a potom čak i cik-cak. Pritom je pustio svojimmislima da slobodno lutaju od slika nazidovima, do kreveta, cvijeta ili neke knjigena polici. Povremeno bi se u taj posve slobodanasocijativni slijed svojim ulaskom uzatočeničku sobu ubacili njegov vjerni slugaili kujica Rosine. Nakon što krene od takosvakodnevna predmeta kao što je naslonjačili osušena ruža, de Maistre uvijek dolazido filozofije u njihovoj pozadini, a ljepotatog misaonog putovanja krije se u bogatomhumoru i nepretencioznoj dosjetljivosti.Izvanredno peto poglavlje, posvećeno autorovukrevetu, najbolje ilustrira izvanredanstil romana. Poglavlje otvara suptilan opissamog kreveta: “Postavljen je na najboljemjesto: prve sunčane zrake poigravaju se umojim zastorima. Za sunčanih ljetnih danagledam ih dok prolaze po bijelom zidu,onako kao se sunce uzdiže: brijestovi ispredprozora umnažaju ih na tisuće načina, takoda plešući treperi po ružičastom i bijelomkrevetu kojim se na sve strane širi dražesnaboja u njihovu odrazu”. U autorov se opispotom uvlači sve više refleksivnih digresija,da bi konačno poglavlje započeto partikularnimopisom zaključio razmatranjem bitikreveta kao takvog: “U krevetu se rađamoi u krevetu umiremo; to je raznoliko kazališteu kojem ljudski rod naizmjence igrazanimljive drame, smiješne farse i strašnetragedije. Tu nam je kolijevka urešena cvijećem,tu nam je prijestolje ljubavi; i, napokon,tu nam je odar”.DUŠA I ONA DRUGA U nekoliko poglavljaposvećenih metafizici de Maistreiznosi svoju filozofiju o duši i životinji kojupotom suptilno provlači kroz čitavu knjigu.Prema autoru, ljudsku narav karakteriziradualitet duše, to jest razuma, i životinje, tojest nagona. Ponekad su ta dva oprečna polausklađena, no često životinja osvaja prevlast,a umijeće je velikog čovjeka da svojuživotinju ukroti, odnosno pripitomi i takospriječi moguće nerazumne postupke. Ovajfilozofski okvir nije sam sebi svrhom, većga autor koristi za ironično komentiranjevlastitih postupaka, pri čemu se čitatelj neizbježnoveže uz neumorno nestašnu autorovuživotinju. Ona druga je ta koja šarmirai osvaja, te tako njezin vječni sukob s dušompostaje provodna nit romana. Genijalnostautora je u tome da ih učini punopravnimlikovima romana, dok je on u tekstu prisutankao pripovjedač. Oneimaju funkciju komičnog paranerazdvojnih suprotnosti kojise ponaša nepredvidljivo papripovjedač tek vjerno bilježinjihove luckaste pustolovine.Te dvije prevrtljivice noću seznaju i razdvojiti pa dok autor injegova duša spavaju dubokimsnom, pripovjedač i ona drugažive vlastitim životom: “Onaje bila budna, itekako budna,dok se moja duša tek oslobađala okovasna. Duša je već dosta dugo nesvjesno sudjelovalau uzbuđenjima ove druge; ali jejoš bila upletena u tkanje noći i sna; a to setkanje pretvaralo čas u gazu, čas u til, čas uindijsko platno”.De Maistreov je roman i kontemplacijao biti putovanja kao takvog. Putovati semože na razne načine i na različita mjesta.Ponekad najkraće destinacije ponude najvećaotkrića (Xavier de Maistre tako punihdvadeset poglavlja putuje od kreveta dopisaćeg stola), a nekada velike destinacijesamo prodube glad za povratkom. Ako bise trebalo podijeliti putovanja, prikladna biklasifikacija možda bila na ona koja imajukrajnje odredište i na ona koja su sama sebisvrhom. Ponekad ne želimo nigdje stići, želimosamo neprestano biti negdje drugdje.Sokrat nas uči: “Zašto se čudiš da ti putovanjene koristi, kad svugdje sa sobom vučešsebe? Natovaren si istim onim što te i odvelona put”. Ili, kako je ta misao uobličenau Putovanju: “Vječna je i nikad zadovoljenačežnja svakog čovjeka povećanje vlastitemoći i vlastitih sposobnosti, želja da budetamo gdje nije sada, da zaziva prošlost ida živi u budućnosti”. Tu apstraktnu istinuputnici oživotvoruju svojim neprekidnimmijenama mjesta koje preslikavaju neutaživuglad njihova duha. Arhetip putnika jeluda, vječna lutalica, nezasitan duh, tražiteljistine, duh bez boce. Luda (ili kako bi deMaistre rekao ona druga) putuje kako bioživotvorila putanju svoje unutrašnjosti(de Maistreove duše), onu vječnog traženja.Luda je uvijek negdje drugdje, nemaobale koja je veže ili duše koja bi je znalapripitomiti.— Ponekad najkraćedestinacije ponudenajveća otkrića. DeMaistre tako punihdvadeset poglavljaputuje od kreveta dopisaćeg stola —POSLJEDNJE PUTOVANJE Sva suputovanja vrste kružnog kretanja koje težiunutrašnjem središtu. No njihovu kružnuprirodu nekada je teško prepoznati kao irazaznati središte kojem teže. I najdužeputovanje završava povratkom nakon kojegpočinjemo sanjati o nekom novom odredištu.Možda je posljednje putovanje ononakon kojeg ćemo željeti biti baš tu, u tihomsredištu. Ili, kako na kraju svojih lutanjazaključuje de Maistre: “Ipak nikad nisamočitije spoznao to da sam udvostručen. Idok žalim za svojim zamišljenim zadovoljstvima,osjećam se na silu utješenim: zanosime neka tajna moć; govori mi da su mipotrebni i zrak i nebo, i da samoća nalikujesmrti. Evo me, spreman sam! Otvaraju sevrata, lutam ispod lukova prostranih portalau Ulici Po… Upravo tako unaprijed osjećamokiselkast okus i prije nego razrežemolimun koji ćemo pojesti”.Xavier de Maistre, Putovanja pomojoj sobi, prevela Ana Kolesarić;Šareni dućan, Koprivnica, 2008.

Knjigezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 40Disqueeretni šarmburžoazijeGotovo sve Mannove priče iz ove zbirke prvi su put prevedene nahrvatski, a govore o temama itekako kontroverznima za vrijemeu kojem su nastaleSrđan Sandić“Ona je živjela u sramoti, kao štoje on živio u patnji, ona je bilaobeščašćena, kao što je on bio prognan,i osveta – osveta neka sad bude njihovabratska ljubav.”Konačno je prevedena jedna od moždanajznačajnijih pripovijetki Thomasa Manna– Wälsunška krv. Mann je, dakako, jedna odnajznačajnijih konstanti njemačke književnostiprve polovice dvadesetog stoljeća: odBuddenbrookovih 1901. sve do Ispovijestivaralice Feliksa Krulla, 1954. godine. Romanopisacizuzetno velikog talenta, širokeerudicije i sposobnosti dubokog zahvata iuvida u problematiku čovjekove egzistencije,u čijim je proznim ostvarenjima (Čarobnibrijeg, Josip i njegova braća, DoktorFaustus i dr.) snažno došla do izražaja političkafilozofija europskoga građanskogdruštva onoga vremena.— Motiv rasapagrađanske ideologije,što zahvaća društvovilhelmovskograzdoblja, u tijesnojje vezi s ulogom kojuje Njemačka odigralau imperijalističkomratu —Priče o smrti Izbor pripovjedakao kojemu ovdje govorimo lišen je kronološkogpresjeka te ograničen na raniperiod Mannova stvaralaštva i njegovaprvog pripovjedačkog razdoblja. Namjeraje očita: predstavljanje nekolicine temeljnihumjetničkih preokupacija. Središnja iomiljena tema Thomasa Manna antagonizamje duha i života, zdravlja i bolesti,umjetničkog i (malo)građanskog, kao ifokus na položaj umjetnika u danom, građanskomdruštvu.Osamnaestogodišnji Mann piše svojuViziju (objavljenu pod pseudonimom PaulThomas 1893.); pitku i sanjivu naraciju, s minucioznimpreslicima visoke prijemčivostimladog uha i oka o boli, o vrijednosti kojuvoljenje poprima samo kada bol nastupi.Kao ni Vizija, niti Smrt nije do sada prevedena.U njoj autor ukazuje na sistemskepogreške želje za vlastitom smrću; smrt uepistolarnoj pripovjednoj formi prati dnevnikčovjeka koji je odlučio umrijeti, koji znadatum svoje smrti, koji se oprašta, vjerujućida je odluka o smrti “namjerna”. Ali nakraju, kada se ta namjera “obistini”, to značisamo da si umro zbog Drugog, tvog voljenogdrugog, jer je Smrt ušla u krivu sobu isa sobom ponijela njegovo tijelo.I Ormar ili Priča puna zagonetki, sumirućim Albrechtom van der Qualenom,tiha je oda smrti. Uvedeni put, vlak, sjenai ormar, starica, blatnjavi putovi... stoje uredu kao sinonimi za umiranje, sa željomda ublaže neizbježnost. Albrecht je čovjekkoji ne voli mjerenja niti znanja koja muova društva daju; ne želi znati gdje je, nitikoliko je sati, je li noć ili je jutro, “jer tajsumrak je uvijek isti”. Dobro je poznato daje Mann bio pod velikim utjecajem svojihsuvremenika, tada već renomiranih filozofai skladatelja (Nietzsche, Schopenhauer, Wagner),kao što su poznate i prepiske s HermannomHesseom. Glavni lik obrisno sliči“Stepskom vuku” ili stepskim vukovima;udaljen je, decentan, pun lijepih manira idobroga odgoja – ipak, snen. Ili je to bilapriča o umiranju u snu? Kako se nekolikoputa navodi u pripovijetci: “Sve treba bitineizvjesno…”.Zabranjena ljubav U LuischenuMann predstavlja Amru, karaktera obilježenognarcizmom i bovarizmom te njezinogamuža koji se stalno ispričava, kaje ižali. Narator daje vrlo precizne opise sadomazohističkogodnosa koji kulminirajavnim sramoćenjem, a kraj donosi jedino– smrt. U Gladnim ljudima nas pak upoznajes Detlefom, čovjekomkoji spoznaje vlastitu suvišnostkako kroz glazbeni motiv iz Tristana,tako i kroz naraciju kojasveobuhvatno govori o čežnji.Predstavlja nam ga kroz njegovuljubav, fascinaciju od kojeon priželjkuje da ga “spasi, zaustavi”.Pitanje koje se namećeu Gladnim ljudima pitanje jeustrajnosti, odustajanja od odlazakai ponovnih povrataka, pitanjelišavanja tuge i rezignacije,mogućnosti postavljanja onogaumjetničkog i strastvenog u harmoniju srealnim i normalnim.Za razliku od većine pripovijetki uovom izboru, Tristan je već postojao u hrvatskomeprijevodu, ali kako ističe urednicai prevoditeljica ove odlične zbirke ŠteficaMartić – bilo je sasvim na mjestu ponovnoga prevesti i objaviti. To je naime, još jednavagnerijanska tema u kojoj se autor bavisukobima života i umjetnosti: onog trivijalnogživota kao glavnog “neprijatelja”ljepoti, dok se radnja događa na mjestu gdjeće se dva desetljeća kasnije odvijati radnjaČarobne gore – u sanatoriju. PoznavateljiMannova opusa tvrde da je Tristan nekavrst predloška za kasniji roman, koji ćeznatnije i šire obraditi sličnu tematiku.Posljednja pripovijetka po kojoj ovazbirka i nosi naziv je Wälsunška krv, jošjedna u nizu onih s nazivnikom “vagnerijanizma”.Prvi put je objavljena 1906., aubrzo ju je Mann povukao te je u limitiranojnakladi objavio tek 1921. godine. Priča jeto o blizancima, bratu i sestri odgojenima u“kristalnoj kugli” roditeljskoga doma kojiim je pružio mogućnost egoističnog i nadasveluksuznog odmaka od sadašnjosti– i koji ih je odveo u incest. Bez velikihobjašnjenja, Mann osudu ili pohvalu togčina daje u trenutcima Siegmundove – ali nei sestrine – dvojbe. Opisujući “zabranjenuljubav”, ne ustručava se ukazati i na svubolesnu uzvišenost te odluke (ili namjere,ili neophodnosti); naprotiv, upravo kroztaj drski pothvat uspješno oslikava dvijenarcističke prispodobe koje štiti vrijeme imjesto u kojima su se našli, ali i nedostatakpažnje svijeta (obitelji) koji bi ih trebao“spasiti”.Humanistički protest Odabirovih pripovijetki nikako nije slučajan, jerbaš kroz vrlo fino protkanu nit Mann govorii oslikava već istaknutu bezvremenosttema koje su ga fascinirale, a koje bi u suvremenojinterpretaciji sigurno dobile nazivqueer; ne samo zbog spornih dnevnikaautora ili novele Smrt u Veneciji, već zbogopće izmaknutosti o kojoj progovara krozdruštvo u kojemu živi, kroz karaktere kojikoketiraju sa spornim (incestom, pedofilijom,homoseksualnošću, preljubom), štoje – poglavito za doba u kojemu je autorživio – više nego kontroverzno.Ove pripovijetke su na određeni načinelegični ep o propadanju građanstva. Odopćeg procesa propasti buržoazije, biološkei psihološke osobenosti, predstavnici pojedinihnasljeđa jesu karakteristični simptomii oblici u kojima to propadanje dolazi doizražaja. Gledano iz ove perspektive, navedenepripovijetke monumentalni su simbolgrađanske dekadencije. Kao povijestpropadanja, međutim, ova zbirka se možepromatrati i u drugom, neposrednijem ikonkretnijem smislu. Ona prikazuje odumiranjestare buržoazije u tijesnoj povezanostis izumiranjem “najboljih” građanskihtradicija. Thomas Mann, istina samo kaoskicu, prikazujući samo periferne pojave, aliipak potpuno jasno i očigledno iznosi kakonamjesto buržoazije staroga kova nadirupredstavnici suvremene buržoazije: nekulturni,samoživi, okrutni i bljutavi kapitalistidanašnjice.Thomas Mann, Wälsunška krv idruge pripovijetke, prevela ŠteficaMartić, Andrijići, Zagreb, 2008.Odabrane pripovijetke izgrađene su naovoj suprotnosti, a motiv rasapa njemačkegrađanske ideologije u doba svih onihuspjeha sedamdesetih godina, rasapa štozahvaća njemačko društvo vilhelmovskograzdoblja, u tijesnoj je vezi s ulogom kojuje Njemačka odigrala u imperijalističkomratu. Ova kulturno-kritička borba koja uizvanrednom umjetničkom obliku, gotovouvijek prikriveno pa ipak dovoljno odlučnodolazi do izraza dovodi Mannove pripovijestiu neposrednu vezu s najaktualnijimkulturnim pitanjima toga doba (samoubojstvo,incest, homoseksualizam, smrt...), alini danas nije ništa manje aktualna. Ona jesvojevrstan humanistički protest protiv barbarstvaimperijalističke buržoazije. Ovajublaženi oblik humanističkog protesta organskiizrasta iz razvoja cjelokupne njemačkegrađanske literature, a naročito izrazvoja samoga Thomasa Manna, čiji jeprivatni život predano tome svjedočio.— Ovaj izborpripovjedakaograničen jena rani periodautorovastvaralaštvai predstavljanekolicinunjegovihtemeljnihumjetničkihpreokupacija —

Knjigezarez, xi /267, 15. listopada 2009. 41Hermetično, morbidno,šarmantnoPrvi samostalni album autora iz kolektiva Komikaze donosi uglavnomvrlo kratke i uglavnom vrlo dobre stripove, stilski originalne,rudimentarne i “nedisciplinirane”Bojan KrištofićNakon dva broja vrlo zabavnog i duhovitogstrip serijala Lavanderman,realiziranih u suradnji sa scenaristom TonijemFaverom, Vančo Rebac dočekao je svojprvi samostalni album Persistant Stains. Utom albumu sabran je dio stripova koje jeRebac nacrtao kao član Komikaze stripkolektiva i objavio ih na njihovim web stranicama,www.komikaze.hr. Pojavom ovogalbuma Rebac se svrstao u red onih članovaKomikaza (poput Dunje Janković, IvaneArmanini, Vinka Barića i Irene Jukić-Pranjić)koji su već objavili samostalne albumete se takvom retrospektivom još jednompotvrdio kao samosvojan i autentičan autor.On sa svojim kolegama dijeli, doduše,sličan grafički senzibilitet, ali tematikom,duhom i atmosferom zastupa posve originalnupoetiku.MRAČNE DJEČJE SLIKOVNICEVećina Rebčevih stripova kratke su, jednudo dvije table duge zabilješke raspoloženja,emocija i psihičkih stanja, na prvi pogledšture i nedorečene. One posve odbacujuklasične narativne strukture te svoju upečatljivosttemelje na pomaknutom prikazuapsurdnosti svakodnevnih situacija koje dopromatranih raspoloženja dovode. Polazištetih stripova gotovo je uvijek verbalna iligrafička dosjetka, koja svojom prividnomjednostavnošću ili čak banalnošću autoruomogućava kreirati jedan vrlo osoban, hermetičan,ali i melankoličan i poetičan svijet.Svijet Rebčevih stripova nastanjen je izmučenim,otuđenim i deformiranim bićima,maštovitim čudovištima i niskim ljudskimstrastima, scenografija je gotovo nepostojećai većina likova egzistira u prostoruizgrađenom od beskrajne bjeline ili crninekadrova, od svjetla i tame. Unatoč prevladavajućojmorbidnosti i beznađu, najboljiRebčevi stripovi posjeduju određen djetinjišarm te na čitatelja ostavljaju dojam neobičnih,mračnih dječjih slikovnica, koje svojimsadržajem i likovnim ugođajem evocirajuneke manje idilične aspekte djetinjstva,razarajući mit o tom razdoblju života kao osvjetlucavoj, nikakvom brigom pomućenojutopiji. Dobar primjer takvog pristupa jedvostrani strip Šuma (The Forest), u kojemje bez riječi prikazan put tročlane obiteljikroz mračnu i opasnu šumu, gdje u sukobus monstruoznim, ogromnim mačkom njihovoidilično putovanje završava općim pomorom.Sadržajno gledano, ovaj strip namne govori ništa. Međutim, njegova snagaizvire iz vrlo stiliziranog, reduciranog prikazašume, čija je gustoća i neprohodnostsugestivno prikazana kaotičnim nanosomtuša i bijele tempere, a krošnje i debelodrveće pretvaraju se u apstraktan skup neprobojnihcrnih mrlja, koje kao da prostorkadra stišću oko malenih, nezaštićenih likova.Iz takvog okoliša izvire lik čudovišnogmačka, koji je bijelim linijama tek naznačente svojom potpunom uklopljenošću uprostor predstavlja sublimaciju svih onihstrahova, nedoumica i nesigurnosti što ih isami osjećamo kad se suočavamo s nepoznatimi neshvatljivim. Samotno putovanjekroz mračnu šumu jedna je od najčešćihmetafora takvog duševnog stanja, prisutnau povijesti književnosti još od DanteoveBožanstvene komedije pa do HawthorneovogSkrletnog slova i brojnih fantastičnihromana. Ovdje taj klasični simbol dobivaoriginalnu Rebčevu interpretaciju.SMRT ŽICA SOTONU Drugu krajnostpredstavljaju stripovi poput Šale (The Joke)i Sotone i smrti (The Devil & The Death),koji emociju prenose na posve drukčiji način.U njima je autor potpuno eliminiraoprostor, definirajući ga jedino okvirom kadra,i usredotočio se na figuru, visoko stiliziranute je upravo redukcijom tjelesnihatributa na ono najosnovnije istaknuo njezinuprimarnu ljudskost. Šala je primjetnonajoptimističniji strip u albumu, strip u čijemje fokusu veselje i smijeh; i na jednojtabli, ponovno bez riječi, u čitaoca potičetrenutačnu reakciju. Jedna osoba dolazi dodruge te joj gestom i mimikom lica ispričanešto duhovito, i u zadnjem kadru obje segrohotom nasmiju. I to je sve – haiku strip,moglo bi se reći, strip koji svojim sadržajemne sugerira nikakvo dublje značenje,ne predstavlja nikakvu metaforu, već jesamo ono što jest – naklon smijehu, iskrenosti,izravnoj komunikaciji dvije osobe.Groteskna lica svojim predimenzioniranimglavama podsjećaju na lica iz kakve lutkarskepredstave, i premda su takve asocijacijeprirodne, ovaj strip prekrasan je primjervještog korištenja dvodimenzionalnog prostora,i za njegove likove to je prirodnookruženje.Vančo Rebac, Persistant Stains,Autonomni Kulturni Centar –Attack!, Zagreb, 2009.Sotona i smrt nešto je složeniji slučaj.Strukturom table posve jednak Šali, stripje za jednu stranu duži, a razlog tome jepotreba za odgovarajućom ravnotežom kadrovakoji sadrže dijaloške scene i onih ukojima su likovi šutljivi i samotni. Radnjaje opet jednostavna, ali pomaknuta. Sotonapije na klupi, smrt dolazi i žica ga cigaretu.Sotona joj daje, smrt pripali cigaretu iodlazi. U zadnjem kadru, ostavšisam, sotona rezignirano povlačiiz boce. Umjesto riječi “kraj”,nakon zadnjeg kadra čekaju nastri debele točke, i takva intervencijanije slučajna. Ponavljali se ova radnja unedogled? Kolikoputa dnevno smrt sotonužica cigaretu? Rade li to njihdvoje iz zadovoljstva i navikeili, svjesni svoje vječne zadaćezastrašivanja i mučenja čovječanstva,imaju potrebu barem tui tamo sjesti te, uz dim i kapljicu,odagnati svoje brige, pustivši dase Zemlja za trenutak okrećebez njih? Sve su ove interpretacijemoguće, i svaki će čitateljzasigurno pronaći svoju. Jasnoje kako melankolična atmosferaovog stripa ostavlja dojam te nas tjera dapostavljamo ovakva pitanja, prepušteni raspoloženjukoje nam je autor vrlo uvjerljivouspio dočarati.KAMO IDU KOMIKAZE? Nisu, dakako,svi stripovi objavljeni u albumu ovakouspješni, ali opći prosjek kvalitete priličnoje visok. Neki se, za razliku od do sada analiziranih,doista iscrpljuju na razini dosjetkei ne ostavljaju trajniji dojam. Drugi, pak,predstavljaju efektne vizualne vježbe kojenisu toliko provokativne sadržajem, ali sulikovnim dometom vrlo snažne. U tu skupinuulaze stripovi Trenutak istine (MomentOf Truth), Strah (Fear) i Dani (Days), svatri među najboljima u albumu. Uvrštenaje i jedna šarmantna adaptacija DaniilaHarmsa, pisca koji fascinira većinu autoraKomikaza te predstavlja snažan opći utjecajna njihovu poetiku. I dok je kod nekihautora Komikaza, poput Vinka Barića, unatočneupitnoj originalnosti lako prepoznatiutjecaje i uzore (u njegovom slučaju to bibili Mataković, donekle rani Kunc, Crumbitd.), s Rebcom to nije toliko jednostavno,jer on svoje uzore drži skrivene, rijetkoodajući nekom izravni hommage. Na značenjskojrazini njegovi stripovi bliski supoetici Novog kvadrata, budući da je apsurdnjihova dominantna i vrlo snažna tema,a nedorečenosti, suptilne aluzije i snažnemetafore moćna i često korištena izražajnasredstva. No dok se vizualni identitet većineautora Novog kvadrata oblikovao na temeljimagrafičke čistoće i discipline Moebiusa,Druilleta i ostalih autora okupljenih okočasopisa Metal Hurlant u sedamdesetima,grafički izraz Vanče Rebca i Komikaza neobuzdanje, nediscipliniran i upečatljiv usvojoj brutalnosti i rudimentarnosti. Oblikovanje podjednako pod utjecajem modernihumjetničkih strujanja poput ekspresionizma,art bruta, djelomično i enformelate stilskih orijentacija međunarodnog stripundergrounda, utjelovljenog u časopisimakao što su Raw Arta Spiegelmana i slovenskiStripburger. Na sjecištu svih tih utjecajaVančo Rebac oblikovao je svoj individualnistil koji je prepoznatljiv i kad je prisiljenprilagoditi se konceptu stvorenom u suradnjisa scenaristom, kao što je to slučaj sLavandermanom.— Većina stripovakratke su zabilješkeraspoloženja iemocija, na prvipogled šturei nedorečene.Posve odbacujuklasične narativnestrukture te svojuupečatljivost temeljena pomaknutomprikazu apsurdnostisvakodnevnihsituacija —Premda Komikaze i dalje djeluju zajednički,kao skupina umjetničkih gerilaca,očito je kako njihovi najbolji autori pokazujuvrlo jasnu tendenciju transcendiranjatakvog kolektivnog načina rada, jer su njihoveosobnosti sada već dovoljno snažneda se teško mogu svesti pod neki zajedničkinazivnik, unatoč sličnostima u stilu, sadržajui slično. Njihovi stripovi danas više nisumanifesti jedne nove i neočekivane poetike,već autentični izrazi preokupacija i interesapojedinih autora. Unatoč povećem brojuautora koji svoje stripove objavljuju podetiketom Komikaza, u kolektivnim izdanjimagotovo uvijek ista imena izbijaju uprvi plan, i jasno je kako su samostalni albumi,promocije i nastupi sada već opravdani logičan način njihovog predstavljanjapublici.

Skupovizarez, xi /267, 15. listopada 2009. 42Nova pravila igreza “stare režime”mišljenja i djelovanjaSkup Filozofija i mediji, 18. dani Frane Petrića,Cres, od 20. do 23. rujna 2009.Slavica Jakobović FribecOni će se pojaviti u Državama, Oni ćepredočiti Prirodu, zakone, fiziologiju, isreću, Oni će razjasniti Demokraciju ikozmos, Oni će biti hranjivi, zaljubljivi,pronicavi, Oni će biti potpune žene imuškarci, njihovo držanje mišićavo ipodatno, njihovo piće voda, njihova krvčista i bistra, (...)Ličnosti, događaji, osvrtanja na prošlostbit će priopćeni u evanđeljima, stabla,životinje, vode bit će priopćeni, Smrt,budućnost, nevidljiva vjera, svi će bitipriopćeni.– Walt Whitman, Mediji,preveo Mario SuškoNakon prikazivanja filma SvemogućiBruce u kojem se pojavljujetelefonski broj Boga, mnoštvo je ljudizaista okrenulo taj broj kako bi se “sNjim osobno čulo”. Tijekom emitiranjaKlinike Schwarzwald u Njemačkoj, ljudisu na ulici od glumca (slavnog liječnika useriji) tražili da im prepiše lijek. Nakonepizode Prijatelja gdje Rachel rađa u bolnici,žene diljem Amerike pokušavale suotkriti tu bolnicu da bi u njoj rodile (iakoje porođaj snimljen u studiju). U Hrvatskojje devedestih objavljeno da je nekažena, potresena iznenadnom paralizomglavnog lika u sapunici Santa Barbara,“platila misu za Eden da bi prohodala”.Takve trivijalne zgode, spomenute nameđunarodnom filozofskom skupu naCresu, zorno ilustriraju moć današnjihmedija masovnih komunikacija u radikalnompreoblikovanju pojmova prostora(urbanog) i vremena (povijesti) u privid(virtualnu realnost), s trajnim implikacijamapo filozofsko mišljenje kao njegovanjerazlike Drugog (bića) i dijaloga.Još na početku tehnološke ere Whitmanje pjesmom Mediji (u Vlatima trave,1860.) proročanski objavio da će medijibudućnosti imati moć proizvodnje i kontrolesubjektiviteta, a u konačnici i samipostati “subjektom konstruiranja” cjelokupnogsvijeta života i humaniteta (ontologijei estetike, spoznaje i znanja). Sudećiprema diskusijama i referatima višeod sedamdesetak izlagača i izlagačicana Cresu (s različitim teorijskim i svjetonazorskimpristupom toj temi), doistase čini da su planetarne distopijske slikekomercijaliziranog “društva spektakla”(utopijskom mišljenju moderniteta unatoč– o slobodi i blagostanju čovječanstva),zarobile, i uspješno porobljavaju pojedinca,pretvarajući ga u bezlični brandindustrije zabave i celebrity kulture, kaoi u “slabi subjekt” socijabiliteta, bez kritičkesnage javnosti i političkog otpora.Takav speculum mundi novih medija,zauzimajući tradicionalno mjesto logosa,u analitičkoj perspektivi Mirka Jakićauzrokuje sunovrat svih filozofijski utemeljenihvrijednosti: ontologijske postavkeo biti čovjeka kao kreativnog i misaonogbića, epistemologijske o ljudskoj potrebiza istraživanjem istine, etičkeo odnosu prema drugim bićimai aksiologijske o sustavuvrijednosti u društvu.Upravo su spomenuti antropološkividovi i s njimapovezani teorijski i političkikoncepti o učincima medijskekulture na znanstvene i obrazovneinstitucije, kao i na sampristup znanju (pogotovo uodgoju mladih), bili u središtupozornosti istraživačica iistraživača, i samih izloženihistim učincima (nalazeći se) u višestrukimi promjenjivim (a često i tradicionalnonespojivim) relacijama izmeđusvojeg predmeta i metodologije, što posljedičnomijenja sam karakter istraživanja.Za takvu spregu, u kojoj se istovremeno“informiraju” i transformirajuspoznaja i znanje, teorijsko i praktičkomišljenja, Divna Vuksanović kaže da bije iznova trebalo razumjeti kao revolucionarnupraksu. Ta je praksa isto takoučinak suvremene medijske kulture ukojoj tehnološki definirana komunikacija,temeljena na višku (informatičke)vrijednosti, otvara prostor preispitivanjusamoga koncepta znanja, a s njim i pojmovafilozofije, znanosti, umjetnosti ikulture, u okružju koje postavlja novapravila igre “starim režimima” mišljenjai djelovanja. D. Vuksanović je autoricaknjige Filozofija medija: ontologija,— Teorijski i političkikoncepti o učincimamedijske kulturena znanstvene iobrazovne institucije,kao i na sam pristupznanju, bili su usredištu pozornostiistraživačica iistraživača —estetika, kritika (Čigoja štampa, Beograd,2007.), koja je, uz zbornike Hrvatskogafilozofskog društva (Zagreb, 2009.), Teorijurelativnosti i filozofiju (ur. T. Petković)i Filozofiju Mediterana (ur. M.Kukoč) te uz knjige Razumijevanje medijaM. McLuhana (Zagreb, 2008.) i Mediji– od zavođenja do manipuliranja S.Alića (Zagreb, 2009.), predstavljena prvevečeri skupa.Strip: Zlatousti PelhamOrdini project

Poezijazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 43Dušan Đurović,Neuništive čeljusti mehaničkog zlaŠakeNašla sam jedno pismo u sandučetu,vajarov krupni rukopis na kovertu. Unjemu se nalazi list papira i jedan isečakiz novina.Isečci iz novina, Hulio KortasarRuka se klati, otvara vrata kupatila,ruka podiže dasku, otkopčava šlic,vraća ud unutra.Zatvara vrata kupatila, opet se klati,otresa pepeo sa cigarete i primiče jeustima.U polumraku usijani žar osvetljava lice,na njemu par mladeža i masni nos.Ruka gasi cigaretu, vadi iz paklice novu,pripaljuje.Opet lice, par mladeža, nos.Ruka primiče telefon uvu,drži ga neko vrijeme tako i vraća na sto.Svakih par minuta ruka okreće stranicu.Vrh jezika ovlaži kažiprst, čuje se šamaranjepapira.Na najuzbudljivijim mjestimaruka munjevito primiče cigaretu ustima,zadržava se, vraća u pepeljaru.Ruka prebira rečenice. Mračne ulicepredgrađa;oštro odzvanjanje koraka u tišini; metronomvremena;zarobljene uspomene u krvavim sobamaPariza,Buenos Airesa; ubijeni i uhapšeni ljudipo argentinskim gradovima; urlici, infarkt,batinanje,smrt; zajednička grobnica izdrobljenih tijela;brat i sestra pred vratima zgrade;zgrada je više baraka sa olovnim i limenimzakrpama;uplakana djevojčica nosi svoju krpenulutku i gubi se iz vida;u dnevnoj sobi naga žena zavezana kanapimaza krevet;koža ispečena žarom od cigareta; osjećase miris paljevine; nag muškaraczavezan za krevet; pisaća mašina, slova,album sa skulpturama,tekst gurnut ispod vrata završen u jednomstanu.Ruka se klati; ruka otvara vrata odfrižidera;u frižideru tegla sa brojem 24;u tegli plivaju šake odsječene od tijela;šake su pripadale Aidi Bonaparte, učiteljicinestaloj sa radnog mjesta,u deset sati izjutra, dana 24. decembra1975. nedalekood glavnog grada Argentine.Neuništive čeljusti mehaničkogzlaDraganu RadulovićuMjesto je smješteno duboko u mračnojšumi,ili na moru, ili u hladnim utrobamasjevera.Ili na bilo kom mjestu i vremenu nasvijetu.To je mjesto na kojem minut ne traješezdeset sekundi, sat šezdeset minuta,i godina trista šezdeset pet dana.Niz pufičave zidove soba sliva se krvavamokraća,a u četiri ugla, u kojima se spajaju zidovi,stoje poluraspadnuta, sasušena govna.Teški zadah povraćanja pomiješan sa mirisomznojaoduzima vazduhu sve elemente koji gačine vazduhom.Prostor između mesa i nokta, na sasušenimrukama,ispunjen je mrakom. Vene, nalik na planinskevijence,izgledaju kao da će svakog časa pući,i kao da će iz njih, umjesto krvi, šiknutismradni gnoj.Rebra urezana u kožu, rebra koja muče igrebu kožu iznutra,podsjećaju na fosilne ostatke davno izumrlihsvjetova.Pored zgrade u kojoj su sobe nalazi se jošjedna zgrada.Unutrašnjost te zgrade je ustvari ogromnačeljust koja,periodično, krcka i guta tijela.Čeljust koja krlja ispijene ostatke ljudi.Radi to nečujno,pod savršenom izolacijom, bez ikakvihnaznakašta se dešava unutar zidina.Posmatrano spolja, te zgrade mogu bitibilo što.Od fabrike za proizvodnju čaja,do višenamjenske fabrike za proizvodnjuvještačkih vilicai perika.Samo oni čija je sudbina oivičenazidovimasmrdljivih soba znaju, i sa sobom u čeljustinose,tajnu o postojanju mehaničkog zla.Post ScriptumAli jednog dana u budućnosti,Arhipelag, njegov vazduh,kosti njegovih žitelja,smrznute u kristalu ledabiće otkrivene od naših potomakakao neki nevjerovatni salamandri.**A. Solženjicin, Arhipelag GulagOnaj iz čije sam tečnostiKao i svakog dana u ovo doba,dolazi s posla poguren.Crvenog lica i čela vuče se kroz stanpripremajući se za krevet.Četrdeset i osam mu je godina,i prilično je dobrog zdravlja.Dozvolio je novom poslu da ga ljušti,nagriza, umrtvljuje.Sklupčan ispod dekice izgleda žalosno.Kao da će ga svakog časakonzilijum ljekara skinuti sa aparata.Nakon nekoliko sati se budi,puši pridignut u krevetu, i opet poddekicu.Ovog mjeseca je bilo godinu ipo (i po? Ilije to tako htio?)od kad je počeo da radi.U početku sam mislio da će početi da seopija,da će izvršiti samoubistvo.I onda sam shvatio. Nema šta da ubije.Na momente nastupe i trenuci radosti.Ali više kao bljesak koji najavljuje oluju.I tako svakog dana.Poguren, crvenog lica i čela, vuče se krozstan.Oblači pidžamu i ulazi u krevet.Pod dekicu. Pod zemlju.VožnjaTvorac kaže:’’Vas dvojicase samo zajebavate.Ništa konkretno ne radite.’’Mali-debo-genijesa zadnjeg sjedišta ispaljuje:’’Mi gajimo sumnju.Prema svemu!’’Kola se tresu od smijeha.PogledPonekad ga razmijenim sa nekom damomkroz prljavo staklo autobusa,umazano masnim otiscima srednjoškolacai penzionera.Nema ništa čistije i jače od tog prljavogpogledašto se nepovratno gubi u besmislenompulsiranju grada.Mrtvo lice koje pjeva*Vraćanje kući posle posla u učmaluatmosferuiz koje nikako već godinama da iščili vonjkapele,toga lifta za mrce za onaj svijet, nije mise mililo.Svakodnevno bi’ išao u kafanu daalkoholom,što na svoj što na tuđ račun,sperem ljagu osmočasovnog rada.Oko ponoći, kad već zatvore kafanu,išao bi’ kući a talasi tupog umorapreplavljivali bi moje tijelo.I tako svaki dan.Nije da nisam razmišljao da prekratimsebi muke(ako se to može nazvati mukama, jer većgodinamaništa ne osjećam sem praznine koja seširi)al’ nekako bi’ uvijek zaboravljao to dauradim.Kad ne bi’ imao dovoljno novcada dostignem stanje alkoholne opijenostikoja me potpuno isključi iz svega, šetaobi’.Trudio bi’ se da što manje gledam u ljude.Ali se povremeno dešavalo da osjetimogromnu količinu zavisti, i to najčešćeu trenucima kad bi’ ugledao kakvog tipasa psom.Mrzio sam obojicu i zarivao nokte u svojemesodok ih gledam. Potpuno svjestan uzaludnostite mržnje,jer sam znao da sam nesposobanza nalaženje i malo smisla u ljubaviprema tojodvratnoj životinji.Čim bi’ zamislio sebe, srećnog,kako izvodim nekakvog džukcada izbaci grudvu govana iz čmara,ta mržnja bi kupila svoje prnjei napuštala moj oganizam.Jednom prilikom mi je neki tip zašankom,slikar, rekao da se i on često osjeća tako.I da u tim trenucima ode u svoj atelje(koji se, objašnjavao mi je pola sata,nalazi u toj i toj zgradi, na tom i tomspratu zbog svjetlosti koja je jako bitnaza rad) i slika.E, jebiga, ja ne znam da slikam, rekaosam.Otpio je gutljaj viskija i predložio:Pa ti napiši nešto. Možda ćeš se boljeosjećatkad već alkohol ne pomaže.Čitava ova ludorija nad kojom visimveć ko zna koliko je to:moj bijedni pokušaj da mi bude bolje.Nije da sam gajio neke nade da će takoi biti,ali čuo sam toliko priča o tome kakoumjetnostoplemenjuje, kako su pisci preporođeninakon stavljanja tačke, kako si dok pišešti u stvari neka vrsta alhemičara...Bez ikakvog gađenja (jer osoba kao štosam janema više nad čim, ili je preciznije reći,nema više sa čim da se zgadi)konstatujemda tačku, koja će biti stavljena na krajuove rečenice, stavlja obična utvara.Avet suva što bez ikakvog razloga tumaraovim životom.*Ovi redovi su pisani pod nesumnjivimuticajem Dragana Radulovića, jednogod najvećih pisaca koje sam čitao. A samnjihov naslov je konstruisan iz naslovajedne njegove priče koja nosi naziv Licekoje pjeva. Pisani su tokom čitanja romanaAuschwitz Café, od istog autora.Dušan Đurović rođen je22.10.1984. u Podgorici. Objavio knjigupjesama Bukovski, čujem da si prebioHemingveja.

Natječajzarez, xi /267, 15. listopada 2009. 44PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj ALGORITMA i ZAREZAza najbolji neobjavljeni prozni i pjesnički rukopis autora do 35 godina starostiIrenaDelišimunović,GosponObasjani(ulomak)“Svijetli ti mobitel”, rekao je.Ljut i crven poput najvatrenijegBad Blue Boysa dok Dinamo gubi.“Zanimljivo. Svijetli, a ne čuje se”, aludiraoje na moju namjeru sakrivanja pozivai poruka od onih deset ljubavnika za kojenekim čudom nalazim vremena.“Stavila sam na bešumno, jer želim daneometano uživamo jedno u drugom i, akobaš hoćeš, spašavamo što se spasiti da. Alibadava ja to radim kad je tebi jedno oko namom dupetu, a drugo na mom telefonu. Jebiga...”, rekla sam najljubaznijim tonom.Rekla sam istinu. Rekla sam previše.Kad spašavaš vezu, nikad to ne govoriš,pogotovo ne dok je spašavanje u tijeku.To ima otprilike jednak efekt kao dase sa 150 km/h zabijete u gradsku općinu.Katastrofalan.No, u ovom slučaju boljom mi se činilaideja zabijanja u gradsku općinu.Nema tu puno muljanja. Ili ideš ili ostaješ.Ne možeš očekivati da će se svijet zaustaviti,jer ti imaš ljubavnih problema. Idemna posao, stalno sam za volanom, ubacimneki CD od onih 80 koliko ih se kotrlja poautu poput kozjih govana.I o čemu razmišljam dok slušam HotelCalifornia? O boljim danima. Zar se sasvoje 24 godine nalazim u situaciji da sjetnočeprkam po onom “od nekad”?Pa trebala bih živjeti život, a ne “sjećatise života”.Ponekad se osjećam kao da sam u svojim60-ima i sad se vozim i serem kako suceste grozne i sjebat će mi amortizere papočne svirati neka stvar, a ja ušutim i slušam,kroz glavu se razvale slike i uspomene,klizne suza.Jebi ga, sad je ionako kasno za promjene,imaš 60 i kusur, plači kozo, jer ovaj s kojimsi dočekala starost nije ništa drugo negojarac.A ti si koza. Stara koza.Ja nemam 60 i kusur. Ali nemam višeni 17 godina pa da mi je jedina briga kojuću majicu obući za prijemni na fakultetuPolitičkih znanosti ili na Filozofskom, nakoji ionako neću upasti, ali ću barem okolomoći govoriti da sam bila na prijemnom zaFilozofski.Gluma. Čista gluma. Ali ljudi to puše.Nisu to neki pametni ljudi, kao ni oni kojise razmeću činjenicom da su “negdje išli nanešto”, ali, ono, svi iz srednje skočimo komladi jeleni, ajme, evo nama slobode, evomogućnosti, evo života!!! Nema više glupebabetine iz povijesti koja zapravo nije glupai nema više seronje iz latinskog koji je fakatseronja. Nema ih i kad dobiješ svoj papir,svoju diplomu, i sretneš ih za tjedan danau tramvaju, možeš komotno ostati sjediti,a ne ustati ko posrana ulizica. Baš si danastri sata bila u potrazi za novim cipelama ibole te noge.E, kad takvi, sirovi i nadobudni, izađemoiz mrske nam ustanove, svi idemo na nekevisoke ciljeve i mrcvarimo starce da namfinanciraju prijemne ispite i da nam dajuza kavu prije ispita i za kavu poslije ispita,za hiljadu postprijemnih kava na kojimarazmjenjujemo iskustva i uspjehe. Ja samhtjela novinarstvo, jebali su me u mozakpričama nek odem na ekonomiju, kakvanovinarka, jesi pukla, radit ćeš 100 godinako honorarac, jesi zgodna, ali ti ne želišbiti niti Sopek niti Pišek, ti želiš u borbu zapravdu, a takve dobiju metak u čelo. JebešEdgar Allan Poea, knjige čitaj doma kaddođeš s posla iz ureda u kojem ćeš raditikad završiš ekonomiju.Alo, ljudi, jesam pile, al nisam guska.Ekonomiju sam zaobišla, otišla na novinarstvo,prvi put, drugi put, treći put i jebosve, nisam upala pa sam digla ruke. Na krajuje ispalo da u državi nema posla ni za novinareni za ekonomiste pa mi to dođe naisto govno.Što htjedoh reći, al se uvijek nečeg novogsjetim...Taj filozofski.Kažu da je lakše upasti u svlačionicuDavida Beckhama nego na taj fakultet.Sjedili smo na kavi, onoj postprijemnoji svi su srali da su briljirali, i ja sam srala,neću valjda reći da nisam ništa znala.“Nema šanse da ne upadnem”, terasaje zvonila. Jebo te, ako svi koji to govorezbilja i prođu, imat ćemo predavanja nastadionu.I javi se neki tamo iz 4. C da je on išaona Filozofski. Naš stol je umuknuo. I još tristola oko nas. Svi su ga gledali kao Boga samog,kao da ga je obasjalo svjetlo nebesko isad ćemo mu svi redom poljubiti stopala.“I?” pitala sam ga.“Šta, i?” bahato se otresao. A mamiceti se sjetim, sad si ti neki manga, lumen,obični smutljivac koji želi da steknemo dojamkako je pametan pa ono, rekao sam vamda sam išao tamo na prijemni i tu je krajrasprave, nema potpitanja jer sam ja samimtime rekao sve o sebi. Ja sam najpametnijii najviše znam od svih vas tu, zato me sadimate pravo samo gledati.“I, kako si napisao?” pojasnila sam pitanjei odmah potom napunila usta kavom damu ne kažem da je moron. Više me ustvarinije niti zanimao odgovor, jer bilo je jasnošto će reći.“Nema šanse da ne prođem”, kaj samvam rekla. Moron.Ostatak terase nastavio je s razgovorom,ali mnogo, mnogo tiše da Gospon Obasjanine bi čuo na kakve su “smiješne” fakultetepokušali upasti, jer ni jedan, ali NI JEDAN,nije dosezao te visine kao što je njegov.Da spomenem – tip nije upao. Ali i dandanas, a ima tome već sedam godina, svispominju Peru Perića alias Gospon Obasjani,koji je išao na Filozofski.To što nije upao nikog ne sekira, kaoni to što trenutno krpa rupe u asfaltu dužKrapinsko–zagorske županije.Svaka čast svakom poslu. Ali čemuoduševljenje?Ah da. Pisao je prijemni za Filozofski...Irena Delišimunović(1983.) živi u malenom selu pokrajDugog Sela. Radi kao blagajnica nabenzinskoj postaji, za noćnih smjenapiše. Nije objavljivala, tek čeka objavuu zborniku priča Samo svoja kojiuskoro izdaju Grazia i Algoritam.MartinaKušljić,MrzimpočetaktjednaSavršenstvoUbija me njeno savršenstvo.Ne znam zašto mi toliko smeta.Danas sam cijeli dan provelana biciklu.Tražila sam ju ispod svakog kamenakoji sam pregazila na putu.Nije je bilo.A za to vrijeme...Obavijesti na oglasnoj ploči su zastarile,krvave metode postale neprimjenjive upraksi.Bombaši samoubojice raznijeli se posvijetu,kiša ljudskih udova nakapala mi se policu.Sad brišem kapljice noktiju i kože,da ne padnem sa bicikla.Izluđuju me ljudi-svaštare,umrijeti ću prije nego li jenađem.Mrzim početak tjednaMrzim ponedjeljke,ili mrzim barem ova zadnja tri.Povlačim se po gradu,mašem rukama ispodtrulog kestena.Sretniji ljudišeću pse,a ja stojim u kakicisvakog ponedjeljka.?Primila sam te u svojkrevetnamazala plahtelivadnim medom,otvorila sve prozore širom,htjela sam ti datisebe, agdje si ti sad??TijeloObojala sam kosu u nijansu ‘mrklimrak’crnu,crnke su navodno fatalne.Kapnula sam deset kapi A+ pozitivnekrvi na svoje nokte.Transfuzija više nije u modi.Dijaliza će, drage moje, biti uvijek ‘in’.Zrcalni sjaj zamastio se preko mojihusana,mogla sam pljuvati sedefne balonepune slatkiša i ušećerenog voća.Tanke listove pretvorila sam u još tanjelišće,obujam grudi smanjila samu 3 broja manja pileća prsa.Volim bijelo meso. Sa svježihvegetarijanaca.Nemoj mi pričati priče da ne jedešmrtve bebe. Vivisekcija.Zgažena kokoš maše krilima po momdvorištu.Mijenjala sam svoje tijelo, sve dok nijepostalokora od banane.SmisaoNijeme slike vrište priču,košarkaše ne mogu obujmitioko ramena.Danas sam si tako niska.Kopam po knjigama velikih pjesnika,njihove riječi odišuemocionalnom inteligencijom.Moje pršte dosadom.Pitam se ima li sve to smisla,ili da promijenim šampon?Skratim suknju, obujem potpetice,uvećam volumen trepavica sa XXLmaskarom.Umjesto toga, stanem na šank,naručim piće starih mornara ionda do zore podrigujemdomaće kolače.Martina Kušljić studiraekonomiju, živi i piše u SlavonskomBrodu. Osvojila je drugo mjesto nanovosadskom festivalu poezije ‘MihailBabinka’ i treće mjesto također uNovom Sadu za najbolju mladu nadu.Redovito objavljuje poeziju u zbirciKLD ‘Rešetari’. Objavljivala je i u TheSplit Mindu.

CMYCMMYCYCMYKoglaszarez,B1 ZFF PROGRAMSKIcr.ai 10/12/09 5:36:18 PMxi /267, 15. listopada 2009. 45

Kolumnazarez, xi /267, 15. listopada 2009. 46filologanoga.blogspot.comKako je tobilo bitiO knjizi koja je, izmeđuostalog, prozor u(neispripovijedanu)duhovnu povijesthrvatskih osamdesetihNeven JovanovićUpozorenje: autor ove knjige moj jekolega; na istoj ustanovi zarađujemokruh svagdašnji. Urednika ove knjige, opet,iznimno cijenim, i već sam pozitivno ocijenionekoliko naslova koje je on priredio.Ukratko, da ne smatram da je knjiga dobra ivažna, zbog pristojnosti bih (i kukavičluka)o njoj radije šutio.Napulj i druga imaginarna mjesta NenadaIvića okuplja njegove “kako smo tos podsmijehom nazvali, Kleine Schriften”(kaže sam u uvodu): sedamdesetak kraćihogleda, prikaza, tekstova s povodom, razgovora.Nastajali su u tridesetak godinaizmeđu 1980. i 2007; govore o društvu - vrločesto hrvatskom -, o knjigama, o pisanju.Najviše o pisanju povijesti.Funkcija pas “Čitam Marka Aurelija.Okrećem glavu od knjige. Pas sjedisklupčan na svojoj ponjavi i uporno mepromatra.” Prvi dio Napulja čine tekstovikoje pokreću motivi poput psa iz citata (dokonca ogleda on će postati “funkcija pas”),poput Konstantinova zlatnika, Dioklecijanai onoga što je on prigodno nama, moralističkihpouka kardinala Bozanića, sitnogsukoba na fakultetskoj porti, tekuće sveučilišnereforme. Ti motivi potiču na potraguza značenjem, katkad poetsku – Ivićevo sepjesničko zaklanja u implikacije, u točkezarezei kontrapunkt, enigmu i kruženjeoko centra koji se pažljivo ne kartografira– a katkad jetku do sarkazma: “Bolonjskareforma, onako kako se kod nas shvaća, ideu dva smjera: prvo, sužava prostor izgradnjeindividualnosti, pakirajući je u veličinu smsporuke.Drugo, u konačnici ne nudi mjestootvorenosti već repertoar (prilično bijedan)uloga za igranje života.”Slijedi dio “poteza kistom” o piscima,redom francuskim, ali s J. M. Coetzeeomna kraju. Dunavski peljar Julesa Verneabiva akrobatski preinterpretiran: pogovorknjizi iz omladinske biblioteke izažimlje izpriče o pustolovini na Dunavu “devetnaestostoljetnisan” o zajedništvu, maštanjeo davnini, o jeziku i prozirnosti (“Valjaznati čitati”). Victor Hugo, usred standardnebio-bibliografske crtice, izranja kaovinovnik senzualne, erotične uspomene:“bijaše ljeto, jedno od onih vrelih ljetnihpopodneva kad zatvoreni u sobi gledamokako zasljepljujuće zrake probijaju zasloneprozora a kamen pleše na suncu,kad smo previše tromi da siđemo na plažuali i previše uzbuđeni da zaspimo, kad selaćamo knjige i čitamo bez prestanka, zaboravljajućidisati, dok znoj ostavlja tragovena jastuku”; Marguerite Yourcenari Hadrijanove uspomene pokazuju se iznimnovažnima: to je razmišljanje o povijestikakvo Ivića zanima.Ružna vulgata Scripta volant trećegadijela prikazi su knjiga koje – sličnoHadrijanovim uspomenama – na razne načinespajaju književnost i povijest. Ivić prikazujeVillona u izdanju Vojmila Rabadana(1978), Kronologije o Krleži Stanka Lasića(1982), Ecovo Ime ruže (1980). Glumčevaratna zapamćenja (1987) Ljudevita Galica– koji se početkom Drugog svjetskog rataiz Valjeva vraća u NDH, potom odlazi upartizane – prepoznata su kao biser domaćegaumijeća sjećanja: dugo promišljanosvjedočanstvo čovjeka koji vidi onkraj crno-bijeloga,koji pobjede i ideje doživljavakroz druge ljude, nudi alternativu “ružnojvulgati” desetljećima brušenih subnorskihformula o Drugom svjetskom ratu i NOB-u(“sve je jednostavno: patili smo i pobijediliih, neprijatelji su zli i šta se sad tu ima punomisliti”). U umijeću sjećanja okušava se ivojvoda od Saint Simona, velikaš na dvoruLouisa XIV, “Kralja Sunca” (Ivić prikazujefrancusko kritičko izdanje u Bibliothèquede la Pléiade iz 1983, napominjući da “zasada u nas postoji samo djelomični prijevodMemoara”): vojvoda, patološki zainteresiranza svoj status na dvoru, prikupljeneglasine i tračeve iznosi vodopadom riječina kojem će Proust izgraditi osnove svogstila (bili bismo rado vidjeli primjer SaintSimonove rečenice). Trećije umjetnik sjećanja Elias Canetti– prikazan Spašenim jezikomu prijevodu Zlatka Crnkovića– umjetnik mnogostrukihidentiteta bez tragike i jadikovanja,žongler jezicima (u kućiCanettijeva djeda u Bukovinigovorilo se sefardski španjolski, bugarski,turski i armenski, njemački i engleski) i– pripazite na sve ove stupnjeve – tumačvlastitih sjećanja na djetinjstvo.Preko ogleda o povijesnoj fikciji romana-biografije-pastišaPetera Ackroyda oOscaru Wildeu i njegovu samooblikovanju(iz 1984) silazimo, međutim, u “donjisvijet” loše povijesno-dokumentarističkefikcije i fakcije: Kunderina Nepodnošljivalakoća postojanja (sarajevsko izdanje iz1985) za Ivića je već viđen kičasti filozofskiesej, no ipak počašćen parodičnim “kratkimsadržajem”; Wonderland Marinka Koščeca(2003), roman à clef o zagrebačkom Filozofskomfakultetu, dosadno je trivijalan, itako suprotstavljen zanimljivije trivijalnomForsiranju romana reke Dubravke Ugrešićo istome fakultetu; Povijest hrvatske književnosti(2003), izdanje s kioska SlobodanaProsperova Novaka, nepažljivo je sročenprivid erudicije usmjeren na vašarski vanjskiefekt, dok Dioklecijan Veljka Barbierija(2006) nije čak ni privid, već naprostone dovodi ništa u pitanje, ne osporava, nemijenja ni autora ni čitatelja, isporučujućiponovo uvijek poznati ishod – te nas takovraća “ružnoj vulgati”.Srednji vijek za narod hrvatskii srpski Posljednji je, najopsežniji,dio Napulja o historiografiji sensustricto. Ivić je vidi kao jednu humanističkuznanost koja bi mogla biti nešto drugonego što trenutačno jest. Prikazujući knjigeEmmanuela Le Roya Laduriea, GeorgesaDubyja, Marca Blocha, Jacquesa Le Goffa,Paula Veynea, Georgesa Dumézila, CarlaGinzburga, Bronisława Geremeka, PeteraBrowna, G. W. Bowersocka – prikazujući teknjige u trenutku kad su kod nas uglavnomneprevedene, kad je misao njihovih autorakod nas nerecipirana – Ivić skicira “drugu”historiografiju, onu koja ga zanima. Hvatajućije u uzbudljivom trenutku nastajanja,Ivić obavještava domaće čitateljstvo kakose može razmišljati o povijesti kao nizuslika i predodžbi, o povijesti kao smjenjivanjui postojanosti mentaliteta, o drugosti“malih” povijesnih stvari – onoga što nisuni ratovi ni političke promjene ni klasnisukobi, onoga što “prave” povjesnice redovnoguraju u privjeske rubrika “kulturei civilizacije”.Tri desetljeća koje Napulj obuhvaćauključuju, naravno, i uspon i ustoličenjeovako nagoviještenog “Novog historicizma”.Većina imena s kojima je Ivićupoznavao publiku danas su kanonskiautori, na usnama i peru mnogog povjesničarakoji odluči biti “moderniji”. Nopuka odluka nije dovoljna, kao što nije— Jedna školjkalagano otvara usta ifiltrira svijet oblažućiriječima ono što jesmeta ili veseli —Nenad Ivić, Napulj i drugaimaginarna mjesta, Zagreb: Udrugaza kulturu Gordogan, 2009.dovoljan ni sam odabir teme; ocjenjujućiknjige domaćih povjesničara koji su nudili“modernije” ili “drugačije” od “normalne”povijesti – književnost ili obične ljude (tosu Litterarum studia Radoslava Katičića,iz 1998; U gradu Svetoga Marka LovorkeČoralić, iz 2001) – Ivić ne nalazi laskavihriječi; ispit “hvatanja drugosti” polaže jedino– Natko Nodilo (Stara vjera Srba iHrvata, 1885-1890, pretisak iz 1981; nedovršenai nikad ponovo tiskana Historijasrednjeg vijeka za narod hrvatski i srpskiI-III, 1899-1905).Od meda ljepljivi prsti Ivićpiše asketski. Ne toliko u smislu “ustezanja”koliko u smislu “vježbanja”. Traži odčitatelja da ga pomno slijedi, da pristane naigru pod Ivićevim uvjetima. Poput svakogtrenera, i Ivić nas često ljuti, nervira: mene,recimo, onda kad je samodostatan do graniceoholosti (“ne volim svoje napisanetekstove: znam što sam napisao i oni mene iznenađuju”; “odbija me promatranjebilo čijeg života, psećeg ili ljudskog, subspecie aeternitatis” – ali iskupljuju ga prodoričulnosti: “poput školjke lagano otvaramusta i filtriram svijet oblažući riječimaono što me smeta ili veseli”). Slijedimo liIvića, međutim, preko svih kvrga i prepreka,odvest će nas do svijeta u kojem seznanošću – on bi možda rekao “tekstom”– vrijedi baviti, zato što se bavimo na jedinismislen način: potpuno pošteno i potpunoodano. Razmislivši o svemu, pročitavši sve,ne žureći, birajući u moru problema onekoje se jedino isplati birati: najozbiljnije,najteže, najmanje rješive. Napulj i drugaimaginarna mjesta svojevrsna su vježbenicahumanističke znanosti drugačije odone koju trenutačno imamo. (Takva jeznanost trenutačno u manjini – malo tkou Hrvatskoj piše poput Ivića, malo tkorazmišlja o onome što njega muči – none treba nad tim puno cmoljiti; mnogo ještošta u Hrvatskoj u manjini.)Napulj je važan po još dva momenta.Po knjigama i dilemama koje prikazuje,on je prozor u (neispripovijedanu) duhovnupovijest hrvatskih osamdesetih; pohistoriografskim problemima koje zadaje– “koliko su Rimljani zanimljivi kad seistražuje njihova egzotičnost a koliko sudosadni kad se ponavlja tradicija historiamagistra vitae”; “Mi jednostavno ne znamošto je, recimo u XVI. stoljeću, značilo bitiSplićanin, Zadranin, Hvaranin ili Dalmatinaci kakve je to lojalnosti, veze i neprijateljstvapodrazumijevalo”, “kako je tobilo biti doseljenik u Mlecima, raditi kaopostolar, veslati na galijama ili biti kalafatu Arsenalu” – Napulj je prizivanje užitkau (povijesnom) tekstu koji bi nam se još imogao desiti: da i na hrvatskom nađemo“dodirnu točku s tim ljudima koji su kaoi mi grickali masline, pili vino, imali odmeda ljepljive prste, borili se protiv oštrogvjetra i kiše koja zasljepljuje, ljeti tražilihlad pod platanama, uživali i mislili, starilii umirali.”

INFO zarez, xi /267, 15. listopada 2009. 47— nastavak sa stranice 2 njezinu ukorijenjenost u samuPitanja životasrž ontološkog samoodređenjaljudske vrste.i smrtiveć će predstaviti djela kojasvoju inspiraciju i razlog postojanjapronalaze u osviještenostii uvidu u metafizičku potkuzbilje koja upravo u područjuneinteresnog stvaralaštva pronalaziprirodni put realizacijeiskaza o egzistencijalnoj pozicijičovjeka i njegove stvarnostiunutar složene strukturekozmičkog poretka. Koliko suumjetničko stvaralaštvo i nazoro oduhovljenosti stvarnostibliski, potvrđuje to što sviinovativni umjetnički pravcii discipline koje su obilježilemodernu i postmodernu epohuoznačenu prevlašću empirijskeznanosti, sadržavaju vitalnuspiritualnu komponentu. Uapstraktnoj umjetnosti spiritualnoizbija u realizaciji arhetipskihformi, mandala ili zenomnadahnutih kompozicija teprikaza kozmoloških sustava.Prisutno je u mističnom itranscendentalnom konceptualizmu,tehnospiritualizmute ritualnim komponentamaumjetnosti performansa. Spiritualnastvarnost naročitose snažno manifestira u svimpravcima figurativnog umjetničkogstvaralaštva koji upravou ekspresiji, stupnju odmakaod realističkog prikaza, integracijilika u materijal ili drugeplanove kompozicije te uspostavljanjunovih strukturalnih,figuralnih, formalnih i/ili kulturološkihcjelina ukazuju naCircoolarDodjelu nagrade Circoolar pokrenulaje udruga Stomorica sciljem jačanja glazbene demoscene. To je nova hrvatska godišnjanagrada, koja će se poprvi puta dodijeliti ove godine,28. studenog, u zadarskomklubu Arsenal. Cilj Circoolaraje podići značaj hrvatskeglazbene demo scene, pojačatikvalitetu i produktivnost, poticatimedije, gradske uprave,koncertne promotore i glazbeneizdavače da se s većompredanošću skrbe za nju, kakobi se urbana glazba našla naeuropskoj glazbenoj i koncertnojmapi. Prvo izdanje dodjelenagrada podržat će nastup bendovaWe Come One, Sexymotherfuckers,Pankerfaust, SykeKamikaza (Hram), zatim nastuppobjednika u kategorijiNajbolji koncert i pobjednika ukategoriji Najbolja demo grupaili izvođač.Projekt pod nazivom Bioetika– pitanja života i smrti ciklus jepredavanja i radionica kojimase želi teorijska bioetička pitanjapribližiti najširem građanstvu,ali i bioetičke raspraveobogatiti neznanstvenim doprinosima.Ciklus predavanja iradionica kroz koje će se realiziratiovaj projekt koristit ćeinteraktivne i participativnemetode rada. Bioetika je relativnomlado, ali već etabliranopodručje interdisciplinarne ipluriperspektivne rasprave oetičkim problemima koji setiču života u širokom spektrupitanja objedinjenih tim pojmom.Radi se o problemima skojima se u znanstveno--tehnološkom dobu suočavačovjek (ljudski život, zdravlje itjelesnost), ali i o problemimakoji se tiču i drugih, neljudskihživih bića te prirode u cjelini.Iako je znanstvenoteorijskipristup ključni element bioetike,ona zahtijeva i institucionalno(pravno-političko) djelovanjete građanski angažman.Razlog tome je činjenica da sebioetička pitanja tiču svakogačovjeka pa u njihovom razmatranjubaš svatko može i trebadati svoj doprinos, bez obzirana stupanj obrazovanja, religijskui svjetonazorsku opredijeljenost,društveni status, itd.Cijeli projekt smješten je uCentar za kulturu Trešnjevka,a uvodno predavanje na temuBioetika – Život pod povećalomodržat će se 19. listopadau 20 sati.Na naslovnojstranici:BORIS LJUBIČIĆ,H,–ništa,–ništa,–smo,–ste,–še“Aorist je prošlo svršeno vrijeme idizajnira se samo od svršenih glagola.Koristi se za radnju svršenu u prošlosti,naročito upravo svršene radnje.Primjer za glagol reći: rekoH, reče,reče, rekoSMO, rekoSTE, reko ŠE.Toliko o slovu “H” kad se ono javljana kraju nekog glagola ili riječi. Štokad se javlja ili ne javlja na početku?Hrvatski, Hrvatska, Hrvatsko postaje:Rvatski, Rvatska, Rvatsko... Kraticaza Republiku je RR iliti Rolls Royce,zapravo SUPER! Poznati usklik: “Hrvatii Hrvatce” bio bi “rvati i ... “. Budimoozbiljni, “H, ništa, ništa, smo, ste,še” nije više prošlo i svršeno vrijeme;ono je tu, mi ga upravo živimo, pitanjeje do kad, jer ni Vlada RR ne zna ukojoj brzini vozi. Možda vozi i brzo,ali u krivom smjeru.Kao dizajner mogu odgovorno rećida su osnovni hrvatski vizuali: grb,zastava, državne institucije i sve pratećeaplikacije, kao i širi sadržaji ugospodarstvu i kulturi koji nose pridjevhrvatski, u dizajnerskom izričaju“niša, ništa, smo, ste, še... “. Popravimoto već u redizajnu Ustava RH! Jer, bitće “H” ništa, ništa sve dok ne usvojimonovu zastavu... ”BORIS LJUBIČIĆ,dizajner iz Zagreba sa zavidnommeđunarodnom reputacijom, najaktivnijiprotagonist hrvatske dizajnerskescene u Hrvatskoj, osobitoposvećen projektu vizualnog identitetaHrvatske. Prema vlastitim riječima,‘u potrazi za hrvatskim identitetom,žrtvovao je svoju inventivnost i osobnopodredio općem’.IMPRESSUMNadolazeća pobuna(L’insurrection qui vient)nova temeljna knjigaantikapitalističkog aktivizmaUSKOROu prosinačkom brojuLibre Libere“društveni suživot uskoro će okončati, odluka je blizu”zarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 12–15hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaAndrea Zlatarv.d. glavne uredniceKatarina Luketićzamjenici glavne uredniceNataša Govedić, SrećkoHorvat i Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Silva Kalčić,Suzana Marjanić,Trpimir Matasović, BorisPostnikov, Srećko Pulig,Zoran Roško iGioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu gradaZagreba

BORIS LJUBIČIĆ, H,–NIŠTA,–NIŠTA,–SMO,–STE,–ŠE