Download - Center for Democracy in South East Europe

NASTAVA MODERNE ISTORIJE JUGOISTOČNE EVROPEDodatni nastavni materijalNacije i države u jugoistočnoj Evropi

Izdavači: Centar za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi, Solun i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, PodgoricaZa izdavače: Nenad Šebek i Marko JokićNaslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, Nations and States in Southeast Europe, Thessaloniki 2009.Adaptacija na crnogorski jezik: Jasmina RadunovićLektura: Nađa DurkovićKorektura: Sanja MarjanovićPriprema za štampu: Marko LipovinaKonsultantkinja: Zvezdana KovačŠtampa: štamparija „Obod” ad CetinjeTiraž: 400 primjerakaOvo izdanje finansirala je EUThe European Unions's Instrument forPre-accession Assistance (IPA)“The contents of this publication are the sole responsibility of the author and can in no way be taken to reflect the views of the European Union orthe publishers.”Stavovi ove publikacije isključiva su odgovornost autora i ni na koji način ne izražavaju stavove Evropske unije niti izdavača.Za CDRSEE:Izvjestilac upravnog odbora za projekat Nastava moderne istorije jugoistočne Evrope: Kosta Karasizvršni direktor: Nenad ŠebekDirektorka programa: Korina Noak AetopulosProjektni tim: Andonis Hadzijanakis, Dženi Demetriu, Suzan Nado Bustamante i Zvezdana KovačCopyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, GreeceTel.: +30 2310 960820-1; Fax: +30 2310 960822e-mail: info@cdrsee.org, njeb: www.cdrsee.orgISBN 978-86-303-1651-7

NASTAVA MODERNE ISTORIJE JUGOISTOČNE EVROPED o d a t n i n a s t a v n i m a t e r i j a listoriJska čitankA 2Nacije i državeu jugoistočnoj EvropiUrednica: Mirela luminica murgeskuUrednik izdanja na crnogorskom jeziku: Dragutin PapovićUrednica serije: Kristina KuluriUrednici serije izdanja na crnogorskom jeziku:Dragutin Papović i Zvezdan folićZavod za udžbenike i nastavna sredstvaZavod za udžbenike i nastavna sredstvaPODGORICAPODGORICA, 2011.Podgorica 2012.

SadržajUvod 13Hronologija 17Mapa 1: Prikaz novonastalih balkanskih država 1804−1862. 25Prvo poglavlje: Stvaranje nacionalnih država: ciljevi i uspjesi 27I-1. Odnos Grčke i Evrope, prema pisanju Josifa Mesiodaksa (1761) 27I-2. Istorijski temelji bugarske nacije, po riječima Pajsija Hilandarca (1762) 28I-3. Evgenije Vulgaris se zalaže za grčku državu (oko 1770) 29I-4. Konvencija koju su crnogorski predstavniciuputili austrijskoj carici Mariji Terezi u Beču 1779. godine 29I-5. Dimitrije Katarcis objašnjava zašto su Grci nacija iako nemaju državu (1783) 30I-6. Rumunska peticija za nacionalnu jednakost u Transilvaniji– Supplex Libellus Valachorum (1791) 30I-7. Turski dokument o Francuskoj revoluciji (1798) 31I-8.Uticaj Francuske revolucije na učene ljude jugoistočne Evrope– Ratna pjesma Adamantiosa Koraisa (1800) 31I-9. Manifest Aleksandra Ipsilantija, Borba za vjeru i otadžbinu (1821) 32I-10. Konzervativni zahtjevi bosanskih spahija (1826) 32I-11. Hatišerif od Gilhane 33I-12. Jon Kodru-Dragušanu o nacionalnoj državi (1844) 33I-13. Plan Ilije Garašanina za stvaranje srpsko-slovenskog carstva – Načertanije (1844) 34I-14. Nacionalni zahtjevi u revolucijama 1848. 35a. Slovenački zahtjevi 35B. Zahtjevanja naroda, usvojeno na velikoj narodnoj skupštini u Zagrebu 35c. Nacionalna peticija koju je prihvatila rumunskanarodna skupština u Blažu, Transilvanija 35I-15. Mitropolit Petar II Petrović Njegoš podržava jugoslovenstvo (Cetinje, 12. mart 1850) 36I-16.I-17.Nezadovoljstvo bosanskih hrišćana pod turskom vlašću,iz pera franjevačkog fratra Frane Jukića (1850) 36Turski carski dekret kojim se proglašava jednakostmeđu podanicima, bez obzira na vjeru (1856) 36I-18. Neka mišljenja o planu za osnivanje dvojne bugarsko-turske države (1867) 37a. Predstavka Centralnog tajnog bugarskog komiteta sultanu Abdulazizu 37B. Reakcija Fuad-paše, prema memoarima Hriste Stambolskog 38I-19. Projekat ujedinjenja Bugara i Srba u južnoslovenskocarstvo pod vlašću srpskog kneza Mihaila Obrenovića (1867) 39I-20. Ruski izveštaj o planovima za zajedničku rusko-bugarsku državu (1867) 39I-21.O odnosu političke slobode i nacije u XIX vijeku – urednički komentarljubena Karavelova u listu Svoboda (novembar 1869) 405

sadržajSl. 1. Slovenija: Tabori (1869) 40I-22. Ferman kojim je osnovana Bugarska egzarhija (1870) 41I-23. Rezultati ispitivanja o pripadnosti crkvi u Skopskoj i Ohridskoj episkopiji (1874) 41I-24. Hristo Botev: Zašto Bugari treba da se bore za nacionalno oslobođenje (1875) 41I-25.Politički program Centralnog bugarskogdobrotvornog društva (Bukurešt, novembar 1876) 42I-26. Albanska pjesma napisana u vrijeme Berlinskog kongresa (1878) 42I-27. Berlinski mirovni ugovor (1878) 42Mapa 2: Balkanske države poslije Berlinskog kongresa, jul 1878. 45Sl. 2. Grčka između Turske i Evrope. Karikatura iz lista Aristophanes (1882) 46I-28. Zašto Albanci žele zasebnu albansku državu (1886) 47I-29. Śećanja/Sjećanja Ivana Hadži-Nikolova na razgovore iz 1892. godine,koji su doveli do stvaranja VMRO (1893) 47I-30. Deklaracija kojom VMRO obavještava velike sileo odluci da započne oružani ustanak (1903) 48I-31. Političko rješenje makedonskog pitanja mora se tražitiu okviru Osmanskog carstva. Stav Krste Misirkova (1903) 48I-32. Plan Aurela C. Popovicija za pretvaranje Austrougarskogcarstva u federalnu državu pod imenom „Sjedinjene Države Velike Austrije“ (1906) 49I-33. Britanski ambasador u Osmanskom carstvu piše o pokušajimaalbanaca da dobiju vlastitu nacionalnu državu (1912) 50Sl. 3. Proglašenje albanske nezavisnosti u Valoni (1912) – gravura iz tog perioda 51I-34. Govor Kemal-paše u Damasku o odnosu Turaka i Arapa (1913) 52I-35. Projekat Dimitrija Čupovskog za stvaranje „savezne balkanskedemokratske republike” (Sankt Peterburg 1917) 52I-36. Krfska deklaracija (1917) o principima ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca 53I-37. Proglas Jugoslovenima crnogorskog kralja Nikole 20. oktobra 1918. 54I-38. Četrnaest tačaka iz govora američkog preśednika/predsjednikavudroa Vilsona (1918) – odredbe koje se tiču jugoistočne Evrope 54I-39. Rezolucija nacionalne skupštine u Alba Juliji, odlukao ujedinjenju Transilvanije sa Rumunijom (1918) 55I-40. Govor Juliju Manijua u rumunskoj narodnoj skupštini u Alba Juliji (1918) 55Mapa 3: Jugoistočna Evropa poslije Konferencije mira u Parizu i ugovora u Lozani, 1923. 57I-41. Prijedlog da se stvori makedonska država sa kantonalnomorganizacijom po uzoru na Švajcarsku (1919) 58I-42. Ciriški sporazum Grčke i Turske o Kipru (1959) 58I-43. Franjo Tuđman se zalaže za to da svaka nacija ima pravo na vlastitu državu (1982) 59I-44. Deklaracija o nezavisnosti Kosova 60a. Odluka Skupštine Kosova 60B. Odluka Narodne skupštine Republike Srbije 60Mapa 4: Evropa poslije Prvog svjetskog rata 62Drugo poglavlje: Uređenje nacionalne države 63IIa. Opšti aspekti državne organizacije 63II-1. Nacrt ustava iz pera Rige od Fere (1797) 63II-2. Govor Bože Grujevića na prvom zasijedanju Praviteljstvujuščeg sovjeta (1805) 646

nacije i države u jugoistočnoj evropiII-3. Pismo Vuka Karadžića knezu Milošu Obrenoviću (1832) 65II-4. Srpski ustav iz 1835. godine – struktura vlasti 66II-5. Rumunski ustav iz 1866. godine – opšte odredbe 66II-6. Proklamacija knjaza Nikole Hercegovcima juna 1876. godine 67II-7. Britanski ambasador u Istanbulu o stavu Turaka prema ustavu (1876) 67II-8. Turski ustav iz 1876. godine 67II-9. Prijestona besjeda knjaza Nikole povodom proglašenja ustava Crne Gore (1905) 68II-10. Mladoturska proklamacija (1908) 69Tabela 1: Ustavi zemalja jugoistočne Evrope 71Tabela 2: Uvođenje opšteg prava glasa u zemljama jugoistočne Evrope 71Sl. 4. Trg ustava u Atini (1863) 72IIb. Građansko društvo 72II-11 Definicija državljana u grčkom Ustavu iz Epidaurusa (1882) 72II-12. Definicija državljana u grčkom Ustavu iz Trezena (1827) 73II-13. Definicija državljana u srpskom Ustavu iz 1835. godine 73II-14. Zakonik Danila I, knjaza Crne Gore i Brda 74II-15. Promjena odredbe o državljanstvu u članu 7 rumunskog Ustava (1879) 74II-16. Sporazum o manjinama koji su potpisalesavezničke i pridružene države i Rumunija (1919) 75II-17. Redefinisanje kategorije državljana u rumunskom Ustavu iz 1923. 76IIc. Nacija i crkva 77II-18. Carigradska vaseljenska patrijaršija osuđuje običajda se đeci/djeci umjesto hrišćanskih daju starogrčka imena (1819) 77II-19. Neka mišljenja o autonomiji grčke crkve u odnosuna Carigradsku vaseljensku patrijaršiju (1833) 77a. Teoklet Farmakides, pristalica autonomije 77B. Konstantin Ekonomos, protivnik autonomije 77II-20. Dekret o uspostavljanju vlasti sinoda u Rumunskoj pravoslavnoj crkvi (1864) 77II-21. Komentar francuskog novinara Šarla Irijartea na stavove pravoslavnih i katoličkihsveštenika o odnosu između vjere i nacije u Bosni (1875–1876) 78II-22. Bugarski ustav iz 1879. o položaju Bugarske pravoslavne crkve 78II-23. Mišljenje Nikole Pašića o odnosu srpskog naroda i pravoslavne crkve (1890) 79II-24. Istočno-pravoslavna religija kao državna religija u Crnoj Gori 79II-24.a Odredbe o vjeroispovijesti iz Ustava Knjaževine Crne Gore 1905. 79IId. Infrastruktura nacionalne države 80II-25. Značaj razvoja zanata za malu naciju – primjer Grčke (1841) 80Sl. 5. Povezanost državne privrede s predstavama o naciji – prvanovčanica od 500 drahmi koju je izdala Nacionalna banka Grčke (1841) 80II-26. Uloga željeznice u jačanju nacionalne države – primjer Rumunije (1879) 81II-27. Mišljenje bugarskog kneza Aleksandra Batenberga (1879–1886)o značaju željeznice (1879–1881) 81II-28. Opis bugarske željeznice krajem XIX vijeka 81II-29. Bugarski zakon o mjerama (1889) 82Sl. 6. Nove tehnologije i nacionalni simboli – reklama za šivaće mašine (Grčka, kraj XIX vijeka) 827

sadržajIIe. Stvaranje nacije 83II-30. Zapostavljanje hrvatskog jezika, opaske Ivana Kukuljevića (1843) 83II-31. Značaj jezika za identifikaciju s nacijom – mišljenje Slovenaca (1861) 83II-32. O značaju jezika za identitet Rumuna, iz pera Titu Majoreskua (1866) 83II-33. Peticija hrvatskog Sabora Franji Josifu za osnivanjeJužnoslovenske akademije nauka i umjetnosti (1867) 84Sl. 7. Nacionalno pozorište u Bukureštu – razglednica (kraj XIX vijeka) 84II-34. Značaj jezika i književnosti u razvoju nacija – izvod iz statuta Društvaza objavljivanje djela albanske književnosti (1879) 84II-35. Pismo makedonskih studenata u Sankt Peterburguo makedonskom književnom jeziku (1902) 84II-36. Planovi da se pobude nacionalna ośećanja/osjećanjaII-37.rumuna u Transilvaniji – pismo dr Drageskua upućeno Emiliji Raciju (1874) 85Plan za konsolidovanje albanskog nacionalnog pokreta – pismo novinarafaika Konice baronu Goluhovskom (Brisel, 1897) 85II-38. Uputstva za predavanje istorije u Grčkoj (1881) 86Sl. 8. Đeca/Djeca odjevena u istorijske nošnje (Grčka, oko 1875) 86II-39. Pokušaj da Rumunija dobije svoj nacionalni sport (1898) 87Sl. 9.Diploma učesnika u sportskom takmičenju srednjoškolacau organizaciji lista Gazet Sporturilor (Rumunija između dva rata) 87II-40. Iz Raspisa Ministarstva prosvjete i crkvenih djela Crne Gore 1908. godine: 88II-41. Albanski kralj Zogu I o značaju vojne obaveze za stvaranje nacije (1928) 88Sl. 10. Rumunski dječačić odjeven kao vojnik (1916) 88II-42. Cilj obrazovanja u Turskoj, prema shvatanju Zije Gokalpa (1914) 88II-43. Protivnici kritikuju Ataturkovu politiku po pitanju istorije i jezika(privatni dnevnik, 1932. godina) 89II-44. Mahmud Esad Bozkurt o nacionalističkoj suštini „Ataturkove revolucije“ 90Treće poglavlje: Nacionalne ideologije 91IIIa. Šta je nacija? 91III-1. Prava i obaveze rumunske nacije, po shvatanju pjesnikai političara Dimitrija Bolintineanua (1869) 91III-2. Objašnjenje šta je narod prema jednom srpskom udžbeniku (1870) 92III-3. Određenje nacije po Ziji Gokalpu (1923) 93III-4. Poimanje nacije kod Mustafe Kemal-paše 93a. Značaj religije tokom rata (1920) 93B. Kultura (1922) 93v. Jedinstvo (1924) 93g. Uopštavanje i pojednostavljivanje (1929) 93IIIb. Samoodređenje 94III-5. Biti Bugarin − pjesma Bugarin sam, Ivana Vazova (1917) 94III-6. Biti Albanac – mišljenje Paška Vase (1879) 94Sl. 11. Nacija u slikama – slovenačka razglednica (početak XX vijeka) 94Sl. 12. Nacija u slikama – rumunska razglednica (početak XX vijeka) 95III-7. Biti Turčin – mišljenje dr Rize Nura (1932) 958

nacije i države u jugoistočnoj evropiIII-8. Biti Slovenac – Dimitrije Rupel o naravi Slovenaca (1987) 95III-9. śećanja/sjećanja Georga Jonesku-Giona (1889) – rumunski seljacise ne poistovjećuju sa svojom nacijom 95III-10. Doživljaj H. N. Breilsforda (1905) – u Makedoniji se ne poistovjećuju sa svojom nacijom 96Sl. 13. Bosanskohercegovački paviljon na Međunarodnoj izložbi u Parizu (1900) 96IIIc. Nacionalna znamenja 97III-11. Riga od Fere – prijedlog zastave i znamenja Grčke (1797) 97Sl. 14. Zastava grčkog ostrva Psare tokom Rata za nezavisnost,na kojoj stoji parola „Sloboda ili smrt“, krst i simboli tajnog društva „Filiki eterija“ 98Sl. 15. Rumunska zastava bukureštanske gradskegarde sa natpisom „Snaga izvire iz jedinstva“ (1867) 98Sl. 16. Zastava i grb Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevine Jugoslavije (od 1929) 99III-12. Značaj albanske zastave, govor episkopa Fan Stilijan Nolijana pogrebu Faika Konice (1942) 99Sl. 17. Današnje zastave zemalja jugoistočne Evrope 100III-13. Himne 100a. Grčka himna (1823) 100B. Hrvatska himna (1835) 101v. Albanska himna (1912) 101Sl. 18. Istorijat državnog grba Bugarske od 1741. godine do danas 102Sl. 19. Srpski grb prema nacrtu Pavla Ritera Vitezovića (1701) 102Sl. 20. Grb Kraljevine Srbije (osamdesete godine XIX vijeka) 102Sl. 21. Grb kraljevine Crne Gore 103Sl. 22. Monarhija i država – rumunska razglednica sa likom kralja Karola I (1866-1914) 103III-14. Pokušaj da se u Grčkoj uvede narodna nošnja (1843) 103Sl. 23. Srpska seljanka u tradicionalnoj nošnji (1865) 103Tabela 3: Državni praznici u sadašnjim državama jugoistočne Evrope 104IIId. Nacionalna mitologija 105Sl. 24. Slikovno predstavljanje nacije 105a. Slobodna Bugarska – litografija Georgi Dančova (1879) 105B. Francuske razglednice na kojima su predstavljene Srbija i Crna Gora 106III-15. Istorijski korijeni makedonske nacije – Đorđi Pulevski, Za Makedonce (1879) 106Sl. 25. Heroji istorije kao savremeni uzori 107a. Leonida, kralj u drevnoj Sparti, poručuje Persijancima da se neće predati:„Moë¬v ëáâÝ“ („Dođite i sami uzmite“), slika iz grčkog udžbenika (1901) 107B. Pogibija Vase Čarapića prilikom osvajanja beogradsketvrđave 1806. – slika Anastasa Jovanovića (1817-1899) 107III-16. śećanje/sjećanje dr Rize Nura o uticaju narodnih priča o junacima 107Sl. 26. Simboličko predstavljanje političkih događaja 108a. Crnogorski ustanak – slika Đure Jakšića (1832-1878) 108B. Ujedinjena Bugarska – slika Nikolaja Pavloviča (1885) 108III-17. Rumunski zakon o očuvanju uspomenena narodnu heroinu Ekaterinu Teodoroiju (1921) 109Sl. 27. Rumunski plakat povodom 70 godina od osnivanja moderne države (1929) 1099

SadržajSl. 28. Hrvatska poštanska marka sa likom slavnog košarkaša Dražena Petrovića (1994) 110III-18. Savremeni istoričar o istoriji albanskog grba (2000) 110Četvrto poglavlje: Sukob nacionalističkih ideologija 111IVa. Ideologije koje su doprinijele izazivanju sukoba 111IV-1. Nacionalne predrasude prema Njemcima u Hrvatskoj (1866) 111IV-2. Zašto je dr Riza Nur odbio da se oženi strankinjom (1910) 111IV-3.Neki pogledi na grčku „megale idea“ (ideja velike Grčke) – razgovorprofesora Nikolaosa Saripolosa i kralja Đorđa I (1877) 112IV-4. Istoričar Aleksandru D. Ksenopol o rumunskom nacionalnom prostoru (1888) 112IV-5. Nacionalne podjele u turskom parlamentu (1908–1914) 112IV-6. Proglasi antikolonijalne borbe kiparskih Grka (1955) 113IVb. Konkretni sukobi 114IV-7. Stjepan Radić, Hoćemo našu hrvatsku domovinuunutar jugoslovenske zajednice (1918) 114IV-8. Proglas Srba, Hrvata i Muslimana iz Bosne (1943) 115IV-8a. Odluka Velike narodne skupštine (Podgoričke skupštine), 13. novembar 1918. 115IV-8b. Iz ekspozea crnogorskog delegata Anta Gvozdenovićapred Vrhovnim vijećem Konferencija mira u Parizu 5. marta 1919. godine 115IV-9. Deklaracija Prvog zasijedanja Antifašističkogvijeća narodnog oslobođenja Makedonije (1944) 115IV-10. Teškoće antikolonijalne borbe na Kipru 1955–1959, analizageorgija Grivasa, vođe EOKA (Digenis) 116Sl. 29. Apel Kipra Ujedinjenim nacijama (sredina XX vijeka) 117IV-11. Perspektive ljevičarske partije kiparskih Grka (AKEL) (1955) 117IV-12. Kiparski Turci protiv EOKA, 1960. 118IV-13. Ciljevi „hrvatskog proljeća“, kako ih se śeća/sjeća pisac Vlado Gotovac 119IV-14. Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), 1986. 119IV-15. Stav Slovenaca o pitanju jezika u komunističkoj Jugoslaviji 1987. 121IV-16. Majska deklaracija Slovenačkog demokratskog saveza (1989) 122IV-17. Fudbal i nacionalizam – śećanja/sjećanje jednog hrvatskog navijačao putovanju na utakmicu Partizan – Dinamo (1989) 122IV-18. Spisateljica Dubravka Ugrešić osuđuje podjele i ratove devedesetih 123IV-19.Odnos hrvatskog i srpskog jezika – mišljenjehrvatskog lingviste Stjepana Babića (2003) 123IV-20. Reakcija na prikazivanje srpskog filma sa hrvatskim titlovima (1999) 124IV-21. Raspolućeni identitet jedne mlade Hrvatice 124IV-22. Mirko Kovač o nacionalizmu 2011. godine 124IVc. Prevazilaženje nacionalizma 125IV-22. Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (1995) 125IV-23. Sporazum Mađarske i Rumunije o razumijevanju,saradnji i dobrosuśedskim/dobrosusjedskim odnosima (1996) 126IV-24. Izjašnjavanje Rumuna i Mađara o međusobnimodnosima u područjima s mješovitim stanovništvom (2001) 12710

nacije i države u jugoistočnoj evropiIV-25. Okvirni Ohridski sporazum kojim je okončan oružani sukob u BJR Makedoniji (2001) 128IV-26. Sport kao način da se prevaziđe nacionalizam.kiparski Grci navijaju za lokalni tim kiparskih Turaka (2003) 128IV-27. Dva mišljenja o brisanju „zelene linije“ koja dijeligrčki od turskog dijela Kipra (23. april 2003) 128a. Mišljenje Nikosa Anastasijua, postavljeno na internetu 128B. Turski učitelj iz Famaguste opisuje pośetu/posjetu porodici kiparskih Grka (2003) 129Sl. 30. Linija razdvajanja („zelena linija“) u Nikoziji (2003) 129Bibliografija 13011

UVODModernu Evropu, kao i znatni dio neevropskog svijeta, čine nacije. Od XIX vijeka, nacionali s tičke ideologijesu toliko snažne da usmjeravaju djelanje velikih grupa ljudi i utiču na funkcionisanje država. U tom pogledujugoistočna Evropa nije izuzetak. Na tom području je tokom XIX vijeka nastalo pet nacionalnih država.Neke su bile nove, stvorene na terito ri ji koja je prethodno bila pod turskom vlašću – to su Srbija (đe/gdje jeborba za slobodu počela 1804. godine, državnost postepeno sticana od 1815. do 1830. godine, a formalnane zavisnost izvojevana 1878), Grčka (đe/gdje je oslobodilačka borba počela 1821, a nezavisnost stečena1830) i Bugarska (đe/gdje je do ustanka protiv Turaka došlo 1876. godine, država proglašena 1878, a nezavisnost1908). Druge su nastale od vazalskih hrišćanskih kne že vi na u okviru Osmanskog carstva − Rumunija(formirana ujedinjenjem Vlaške i Moldavije 1859, nezavisnost stekla 1877/1878) i Crna Gora (autonomnateritorija na čijem je čelu od XVIII vijeka vladika, a koja 1852. postaje nasljedna kneževina, a nezavisnoststiče 1878). Početkom XX vijeka su nastale još dvije nacionalne države: Albanija 1912/1913, poslije balkanskihratova, i Turska, raspadom Osmanskog carstva poslije Prvog svjetskog rata (od 1919. godine postojinacionalna vlada, ali je Republika Turska zvanično proglašena 1923. godine). Britanska kolonija Kipar jenezavisna država od 1960. godine, a kada se raspala Jugoslavija, 1991. godine, nastalo je nekoliko novihdržava: Slovenija, Hrvatska, BJR Makedonija i Bosna i Hercegovina. Srbija i Crna Gora 1992. formirale suSaveznu Re publiku Jugoslaviju, koja je 2002. godine redefinisana i promijenila naziv u Srbija i Crna Gora.Od 2006. Srbija i Crna Gora su nezavisne države.Naravno, nacionalne države nijesu bile ni ranije, kao što nijesu ni sad, jedini tip države u jugoistočnojEvropi. Postojale su i višenacionalne države i drugi vidovi multietnič kih država, a mnoge nacije dugo nijesuimale sopstvenu državu. Ipak, istoriju tog područja obli kovao je složeni odnos između nacije i države, a nacionalnedržave su postale jedno od osnovnih obilježja jugoistočne Evrope. Uprkos činjenici da su te državerelativ no mlade u poređenju s drugim evropskim državama kao što su Francuska, Španija i Bri ta nija (madasu, i to treba pomenuti, Srbija i Grčka formirane kao nacionalne države prije Italije ili Njemačke), njihovanestabilnost i neprestani sukobi na nacionalnoj osno vi od ključnog su značaja za cjelokupni istorijski razvojjugoistočne Evrope tokom posljednja dva vijeka.Većina stanovnika jugoistočne Evrope smatra da je etnički definisana nacionalna država „normalan“oblik državne organizacije. Ljudi s tog područja naučeni su da se poistovjećuju sa „svojom“ nacijom i dase bore za uspostavljanje i odbranu nacionalne države. Države jugoistočne Evrope nastale su vrlo kasno,te su stoga istoričari i poli ti čari pokušavali da osnaže svoj legitimitet, dokazujući da postoji neprekinutkontinuitet između savremene države i antičke i/ili srednjovjekovne države i da na taj način, u ideološkomnadmetanju s nacijama koje su stvarni ili potencijalni rivali, dokažu da su „stariji“, to jest, da su „bili prvi...“.U tom kontekstu istorija svakog naroda često je prikazivana kao borba za nacionalne ideale, borba s ciljemda se stvori nacionalna država; svi istorijski događaji i procesi, kao i sve istorijske ličnosti, procjenjivani sus obzirom na doprinos koji su dali ostvarenju nacionalnog ideala. Iskrivljene istorij ske činjenice korišćenesu za jačanje nacionalnog jedinstva i podsticanje modernizacije društva. Istorijat modernizacije pun jeznačajnih uspjeha i katastrofalnih promašaja, i nacionalne države jugoistočne Evrope moraju preuzeti odgovornostza sve stavke u isto rijskom bilansu. Ipak, evidentno je da je istorija i zloupotrebljavana kako bi sena rod okrenuo protiv raznih unutrašnjih i/ili spoljašnjih neprijatelja, bili oni stvarni ili izmišljeni. Skorašnjidogađaji u bivšoj Jugoslaviji pokazuju da je takva politička zloupotreba istorije doprinijela izbijanju rata iraspirivanju mržnje među pojedinim nacijama i etničkim grupama.Proučavanje nacionalizma je u posljednje vrijeme daleko odmaklo. Istoričari i sociolozi istražuju strukturnekomponente nacionalne države i njihov istorijski razvoj. Formulisano je nekoliko teorija o prirodi13

stvaranje nacionalnih državanacije i nacionalizma: od teorija koje nacije uzimaju kao date i nepromjenljive cjeline pa sve do konstruktivističkihteorija koje tvrde da su nacije samo mentalne, tek nedavno „zamišljene“ konstrukcije. Iako se i daljevode žučne rasprave, sve više stručnjaka se slaže s tvrdnjom da „nacije“ i nacionalni identiteti nijesu „vječnientiteti“, već istorijski promjenljivi fenomeni, vezani za određene istorijske okolnosti, fenomeni koji tokomvremena evoluiraju, koje odlikuje diskontinuitet i koji se u datom trenutku mogu konstruisati, dekonstruisatii rekonstruisati. Mo derne nacionalističke ideologije često posežu za drevnim etničkim ośećanjima/osjećanjima i simbolima i daju im novo značenje, kombinuju ih s novim elementima i sve to smještaju unove mentalne i ideološke sklopove. U tom pogledu moderne nacije su zaista, kao što je to re kao BenediktAnderson, „izmišljene zajednice“ (no, nemojte ispustiti iz vida da riječ izmiš ljene ovđe/ovdje ne znači fiktivne).To, međutim, nije specifičnost jugoistočne Evro pe, već obilježje čitavog modernog svijeta.Saglašavajući se u načelu s tezom da su moderne nacije „stvorene“, istoričari su do mnogih novihsaznanja došli raspravljajući o opštim formama i posebnim elementima koji su uticali na pojedine nacionalnedržave. U poređenju s drugim djelovima Evrope, nacionalne države jugoistočne Evrope nastale surelativno kasno. Dugotrajne i teške oslobodilačke borbe vođene su ili protiv postojećih višenacionalnihcarstava, ili pak protiv rivalskih nacionalnih država. Stoga se može reći da su neki oblici nacionalizma prethodilistvaranju nacionalnih država. Ipak, te hronološki starije nacionalne vrijednosti nijesu bile dovoljne zauspješno funkcionisanje novijih država, pa su se nove političke i kulturne elite trudile da građanima nametnu„nacionalističke vrijednosti“. Pokušaj da se pod kapom države izgradi nacija takođe nije specifičnostjugoi stočne Evrope. Naprotiv, u nekim djelovima zapadne Evrope još ranije je vođena takva, pa čak i okrutnijapolitika. Čuvena knjiga Eugena Vebera Kako su seljaci postali Francuzi poka zu je da je u Francuskojvećina seoskog stanovništva počela sebe da posmatra kroz na ci o nalnu prizmu tek tokom XIX vijeka, i topod uticajem osnovnog obrazovanja, obaveze služenja u vojsci i modernih sredstava komunikacije.Nema sumnje u to da je odnos između nacije i vjere izuzetno složen. Za veliki broj sta novnika jugoistočneEvrope vjerska pripadnost je bila i ostala pitanje od ključnog značaja − takav je slučaj, na primjer, sa pravoslavljemkod Grka i Srba, ili katoličanstvom kod Hrvata; za druge, recimo Albance, religija je manje značajna,a nacija bez nekih teškoća okuplja ljude različitih vjeroispovijesti. U ovoj istorijskog čitanci dodatno su osvijetljenii drugi specifični problemi, kao što je odnos između nacije i jezičkog identiteta.Osnovni cilj ovog priručnika jeste da nastavnicima i učenicima ponudi istorijska svjedočanstva koja immogu pomoći da bolje razumiju prirodu složenog odnosa između nacija i država u jugoistočnoj Evropi.Da bi po obimu ostao u razumnim okvirima i mogao da po slu ži nastavnicima, učenicima i naučnicima,morali smo da izdvojimo neke prioritete. Odlučili smo da se usredsredimo na nastanak nacionalnih država,na pitanja stvaranja nacije, na nacionalne ideologije i neke sukobe koje je nacionalizam podstakao. Takavizbor odredio je i hronološke granice u traganju za relevantnim izvorima. U centru pažnje je XIX vijek, alije dodato i nekoliko istorijskih izvora o prosvjećenosti prije 1800. godine i odjecima Francuske revolucije ujugoistočnoj Evropi, jer je to doprinijelo raz ma hu nacionalnih pokreta na tom području. Takođe smo uključilii jedan broj istorijskih izvora iz XX vijeka, s ciljem da dokumentujemo razmah novih nacionalnih država, noveobrte u odnosima između nacija i država, uticaj nacionalizma na tok nekih sukoba, ali i ponešto od onogašto svjedoči o težnji ka prevladavanju nacionalizma. Pritom smo se trudili da ne ponudimo materijal koji seveć može naći u drugim istorijskim čitankama koje se objavljuju u okviru ovog projekta i koje se temeljno idetaljno bave balkanskim ratovima i Drugim svjetskim ratom. Obrađujući period poslije Drugog svjetskograta, pažnju smo usmjerili prevashodno na bivšu Jugoslaviju i sukobe koji su tokom devedesetih doveli dopojave novih nacionalnih država. Svjesni smo činjenice da su neki aspekti naciona lizma u XX vijeku ostalizanemareni, ili čak nepomenuti. Od onoga što uopšte nije pomenuto, najznačajnija je kulminacija nacionalnihideologija i politike diskriminacije u me đu ratnom periodu, kao i specifični vidovi jugoslovenskog,albanskog, rumunskog i bugarskog nacional-komunizma. Naime, složenost tih tema zahtijeva uključivanjevelikog broja do dat nih izvora; ako se uzme u obzir da je priručnik u ovom obliku preobiman u poređenju saostala tri iz ovog projekta, pomenute teme morali smo ostaviti za neki drugi poseban poduhvat.14

nacije i države u jugoistočnoj evropiNadamo se da će istorijski materijal iz zemalja jugoistočne Evrope ispuniti prazninu u znanju koje narodiovog regiona imaju jedni o drugima. U stvari, većina stanovnika jugoistočne Evrope o sopstvenoj naciji i„glavnim“ nacijama (zapadnog) svijeta zna mnogo više nego o svojim suśedima/susjedima koje ili zapostavljaili pak o njima ima samo jednostrane predstave. Željeli smo da materijali koji čine ovaj priručnikpodstaknu profesore i đake da istoriju svoje zemlje uporede s istorijom drugih zemalja jugoistočne Evrope,da pronađu zajedničke elemente, kao i one koji su specifični za neke zemlje ili istorijske periode, i da proniknuu složenost istorijskih promjena. Naravno, nijesmo mogli da predstavimo gra divo iz svih zemalja u vezisa svim aspektima odnosa između nacija i država tokom po sljednja dva vijeka. Morali smo napraviti nekiizbor, dijelom uslovljeni raspoloživim re le vantnim izvorima, a dijelom težnjom da se uspostavi ravnotežai da u materijalima sve nacije ovog područja nađu svoje mjesto. Uprkos uloženom trudu, moramo se pomiritisa činjenicom da bi neki čitaoci ovog našeg priručnika bili skloni da naprave drugačiji izbor tekstova− no, ukoliko je tako, znači da je priručnik postigao jedan od svojih ciljeva, a to je da podstakne profesore,učenike i profesionalne istoričare da još jednom, iz nova razmotre složene istorijske odnose nacija i državana području jugoistočne Evrope.Uvjereni smo da će uravnotežen pristup istoriji nacionalnih država u jugoistočnoj Evropi, zasnovan nasvjedočanstvima, pomoći mlađim generacijama da budu tolerantne pre ma drugim nacijama i etničkimgrupama, i da s više otvorenosti posmatraju savremene događaje. Na njima je, kao i na nama, da odlukedonosimo na temelju poznavanja stvari, i da se prilagodimo izazovima istorijskih procesa koji su tek u povoju,a koji već određuju nove odnose između pojedinaca, zajednica, nacionalnih država i nadnacionalnihorganizacija i institucija.15

nacije i države u jugoistočnoj evropiHronologija1762. Pajsije Hilandarac piše istoriju Slovena i Bugara u kojoj poziva nanacionalno osvješćenje.1768–1774. rusko-turski rat; Grci podižu ustanak uz podršku Rusije(1770–1774).1796. crnogorska vojska predvođena mitropolitom Petrom I Petrovićempobijedila osmansku vojsku predvođenu Mahmut Pašom Bušatlijom ubitkama na Martinićima i Krusima. Otomansko carstvo napušta pokušajeosvajanja Crne gore, ali je i dalje smatra dijelom svoje teritorije.1797. riga od Fere piše ustav „helenske republike“.francuska osvaja Veneciju; Francuska i Habsburgovci između sebe dijeleteritoriju Venecije na osnovu sporazuma u Kampo Formiju: Habsburgovcidobijaju Dalmaciju, a Francuska ostrva u Jonskom moru (kojima vlada do1799).1800–1807. „Jonska republika“, vazalska država Osmanskog carstva; pod britanskomokupacijom do 1807, a potom dobija status britanskog protektorata svedo 1864.1804–1813. srbi pod vođstvom Karađorđa podižu Prvi srpski ustanak, koji Turci ubrzoguše.1808. U Beogradu osnovana Velika škola. Reorganizovana je 1838, a od 1905.nosi naziv Beogradski univerzitet.1805–1813. veliki djelovi Dalmacije, Hrvatske i Slovenije potpadaju pod Napoleonovuvlast (ilirske pokrajine); poslije Napoleonovog poraza, te teritorije ponovopostaju austrijske pokrajine.1806–1812. rusko-turski rat; na osnovu mirovnog sporazuma potpisanog uBukureštu, istočna Moldavija (Besarabija) pripojena Rusiji.1814. U Odesi se osniva tajno društvo „Filiki eterija“ (Društvo prijatelja) čiji je ciljoslobođenje Grčke od turske vlasti.1815. Drugi srpski ustanak pod vođstvom Miloša Obrenovića; decembra 1815.sultan priznaje Miloša za kneza Srbije (koja je tada obuhvatala samoBeogradski pašaluk).1821. tudor Vladimiresku predvodi revoluciju u Vlaškoj; revolucija u Grčkojpočinje tako što malobrojna grčka vojska, pod komandom AleksandraIpsilantija, osvaja Moldaviju; poslije ustanka na Peloponezu dolazi doustanaka i na okolnim područjima.1822. Grčka narodna skupština u Epidaurusu proglašava Grčku republiku idonosi prvi grčki ustav.1826. Sultan Mahmud II ukida janjičarski red i tako otvara put za reforme uOsmanskom carstvu.1827. velika Britanija, Francuska i Rusija otvoreno podržavaju Grke, njihovazdružena flota pobjeđuje tursko-egipatsku flotu kod Navarina.17

Hronologija1828–1929. rusko-turski rat; Rusi zauzimaju Moldaviju i Vlašku.1829. Jedrenski mir; Srbija je priznata za vazalsku kneževinu s MilošemObrenovićem koji stiče nasljedno kneževsko dostojanstvo; Vlaška iMoldavija ostaju pod turskom vlašću, ali su i pod zaštitom Rusije.1830. Londonski ugovor: Grčka je proglašena za nezavisnu monarhiju, čiji sugaranti Britanija, Francuska i Rusija.1830. osmanskim Hatišerifom Srbija dobila autonomiju; Miloš Obrenovićpriznat za nasljednog kneza.1831–1832. Organski statuti, doneseni u Vlaškoj i Moldaviji pod ruskim nadzorom;„konzervativna modernizacija“, moć knezova i bojara ostajenedirnuta.1832. na konferenciji u Londonu određene granice grčke države i donesenaodluka da Oton, drugi sin Ludviga I Bavarskog, postane kralj Grčke snasljednim dostojanstvom.1832. Osnovana Narodna biblioteka Srbije.1834. atina postaje glavni grad Grčke umjesto Nafpliona.1835. Srpski ustav (koji je sultan odobrio 1838) ograničava vlast kneza u koristizabrane skupštine.1837. U Atini osnovan univerzitet i Arheološko društvo.1839. Hatišerif od Gilhane; zvanični početak tanzimata u Osmanskom carstvu1841. osnivanje grčke narodne banke.1834–1844. grčka postaje ustavna monarhija, uvodi se gotovo potpuno glasačkopravo za muškarce.1830–1848. Period intenzivnih nacionalnih pokreta u Habsburškom carstvu,izražena borba da nacionalni jezici postanu zvanični; u tim okolnostimase hrvatski narodni preporod (ilirski pokret) bori za hrvatski jezik(ozvaničen 1847) i autonomnu Hrvatsku u Habsburškom carstvu, dok seu Transilvaniji Rumuni sukobljavaju sa Mađarima na nacionalnoj osnovi.1848–1849. Revolucije širom Evrope, i u Habsburškom carstvu i rumunskimkneževinama: revolucionari postavljaju političke, socijalne i nacionalnezahtjeve; mađarski, hrvatski, rumunski i srpski revolucionari sesukobljavaju na nacionalnoj osnovi; Turci i Austrijanci uz pomoć Rusijeugušuju revolucije.1850. vaseljenska patrijaršija u Carigradu priznaje autokefalnost grčke crkve,proglašenu još 1833. godine.1852. knjaz Danilo I Petrović (1851–1860) proglašava Crnu Goru knjaževinom izapočinje modernizaciju.1853–1856. 1856 – Krimski rat; Rusija trpi poraz od udruženih snaga Osmanskogcarstva, Velike Britanije, Francuske i Sardinije; Pariskim mirovnimsporazumom Moldavija, Vlaška i Srbija dolaze pod zaštitu Saveznika.1858. Pariska konvencija; Saveznici pretvaraju Moldaviju i Vlašku u dvijeodvojene države, ali pod zajedničkim imenom „Ujedinjene kneževine“.1859. Aleksandru Joan Kuza izabran za kneza Moldavije i Vlaške; institucije dvijukneževina postepeno se objedinjuju sve do 1862; nastanak modernerumunske države.1860. osnovan univerzitet u Jašiju (1864. i u Bukureštu).1861. Osnovano Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu; 1868. osnovanoNarodno pozorište u Beogradu.18

nacije i države u jugoistočnoj evropi1862. U Grčkoj izbija revolucija i princ Oton I je primoran da napusti zemlju.1863. Danski princ Georg od Holštajn-Sonderburg-Gluksburga izabran zakralja Grčke Đorđa I (1863–1913); prema novom ustavu (1864) narod jepodanik Krune i suverene države; Velika Britanija Grčkoj prepušta jonskaostrva.1866. Aleksandru Joan Kuza primoran da abdicira; njemački princ Karl odHoencolern-Sigmaringena postaje knez Rumunije (1866–1914, kralj od1881); ustavom iz 1866. uspostavljena ustavna monarhija i garantovanagrađanska prava i slobode, ali je glasačko pravo ograničeno imovinskimcenzusom.1867. na osnovu sporazuma dvije strane stvoreno Austrougarsko carstvo;Slovenija i Bukovina ostaju dio Austrije, a Transilvanija i Hrvatska postajudio mađarske kraljevine; posebnim sporazumom (1868) Hrvatskazadržava izvjestan stepen autonomije unutar Mađarske; ipak, mađarskicentralizam i politika asimilacije izazivaju veliko nezadovoljstvo međuRumunima i Hrvatima.1867. Povlačenje Osmanskog garnizona iz Beograda i drugih srpskih gradova.1866–1869, 1889. krićani zahtijevaju da se poštuju turske reforme, ali njihov krajnji cilj jeujedinjenje sa Grčkom.1869. U Rumuniji osnovan Bugarski revolucionarni komitet na čelu saLjubenom Karavelovim.1870. Turskim dekretom stvorena Bugarska egzarhija; iako nemaju zasebnudržavu, Bugari dobijaju crkvenu organizaciju koja je nezavisna odCarigradske patrijaršije.1872. Carigradska, Aleksandrijska i Antiohijska pravoslavna patrijaršija oglasileda će se smatrati za jeres svaka podjela crkvene nadležnosti zasnovanana naciji.1875. U BiH ustanak protiv Turaka; početak „istočne krize“ 1875–1878.1876. Turci ruše aprilski ustanak u Bugarskoj; Srbija i Crna Gora objavljuju ratOsmanskom carstvu; Srbija je poražena dok Crna Gora bilježi brojnepobjede.Zbog sve većeg međunarodnog pritiska i unutrašnjih previranja,turske vlasti su primorane da donesu prvi osmanski ustav kojim sedaju potpuna i jednaka prava svim podanicima Carstva, ali se Carstvoistovremeno proglašava za „nedjeljivu cjelinu“.1877. U Istanbulu osnovan Centralni komitet za odbranu prava albanskognaroda.1878. Mirovni ugovor u San Stefanu (3. mart); poslije intervencije VelikeBritanije i Austrougarske, Berlinski kongres završava s novimmirovnim ugovorom (1. jul); Rumunija, Srbija i Crna Gora su priznateza nezavisne države; Bugarska je podijeljena na vazalsku kneževinuBugarsku i autonomnu pokrajinu Istočnu Rumeliju; Rumunija dobijaDobrudžu u zamjenu za južnu Besarabiju, koju predaje Rusiji; Srbija iCrna Gora povećavaju teritorije; Bosna i Hercegovina je pod upravomAustrougarske; prema zasebnoj tursko-britanskoj konvenciji, Kipar dolazipod britansku vlast, ali ostaje pod turskom upravom (4. jun 1878)sultan Abdulhamid II (1876–1909) ukida ustav iz decembra 1876,raspušta skupštinu i autokratski vlada do 1908. godine.albanska liga u Prizrenu donosi nacionalni program.19

Hronologija1879. Prema ustavu iz Trnova Bugarska postaje ustavna monarhija; prvi knez jeAleksandar od Batenberga (1879–1886).1880. osniva se nacionalna banka Rumunije.1881. Tesaliju i područje Arte u Epiru Osmansko carstvo predaje Grčkoj, uskladu sa Berlinskim ugovorom.1885. Istočna Rumelija se ujedinjuje sa Bugarskom kneževinom; pokušaj Srbijeda dobije neku kompenzaciju za to propada u srpsko-bugarskom ratu.1886. Politička kriza u Bugarskoj; knez Aleksandar od Batenberga abdicira;Rusija prekida diplomatske odnose s Bugarskom.1887. U Bugarskoj Ferdinand od Saks-Koburg-Gote izabran za kneza(1887–1918).1893. osnovana VMRO (Vnatrešna makedono-odrinska revolucionernaorganizacija).1896. Prve međunarodne Olimpijske igre u Atini1897. grčko-turski rat, Grčka doživljava poraz.1898. krit postaje vazalna, djelimično autonomna država; za guvernera Kritapostavljen grčki princ Đorđe.1903. Vojni puč u Srbiji; ubijeni kralj Aleksandar I Obrenović i kraljica Draga;Petar I Karađorđević (1903–1921) postaje kralj; srpska politika dobijajasne nacionalističke crte.turci guše Ilindenski ustanak u Makedoniji.1905. crna Gora dobila ustav i postala ustavna monarhija.1907. velika seljačka buna u Rumuniji1908. Mladoturska revolucija u Osmanskom carstvu; vraćen ustav iz 1876.i organizovani izbori za skupštinu; Bugarska proglašava nezavisnost;Austrougarska anektira Bosnu i Hercegovinu („aneksiona kriza“ saSrbijom i Rusijom).1910. crna Gora proglašena za kraljevinu.1911–1912. Italijansko-turski rat; Italija osvaja Dodekaneska ostrva (i Libiju).1912. Albanski ustanak; oružani otpor su organizovali Ismail Kemal i Luiđ Guraki.1912–1913. Balkanski ratovi; većinu turskih teritorija u Evropi osvajaju Bugarska,Srbija, Grčka i Crna Gora; Albanija proglašava nezavisnost (28. novembra1912); teritorija Makedonije podijeljena između Bugarske, Srbije i Grčke;Rumunija osvaja śevernu/sjevernu Dobrudžu od Bugarske.1914. Princ Vilhelm od Vida prihvata prijesto kralja Albanije koji su mu ponudilevelike sile.1914–1918. Prvi svjetski rat; povod za izbijanje rata je atentat na nadvojvodu FrancaFerdinanda u Sarajevu, koji je izvršio jedan srpski nacionalista; u ratulaze sve države jugoistočne Evrope, izuzev Albanije, koja je okupirana;Austrougarska, Osmansko carstvo (1914) i Bugarska (od 1915) bore se nastrani Centralnih sila, a Srbija, Crna Gora (od 1914), Rumunija (od 1916) iGrčka (od 1917, uprkos protivljenju kralja Konstantina) na strani Antante.20

nacije i države u jugoistočnoj evropi1915. Početak nasilne deportacije svih Jermena iz Osmanskog carstva (april).Vinsent Bris je u govoru u Gornjem domu Britanskog parlamenta, 6.oktobra 1915. rekao da je „oko 800.000“ Jermena bilo masakriranotokom tih događanja. Od tada je pitanje genocida predmet kontroverzi,posebno u Turskoj.1917. Srpska vlada i predstavnici Jugoslovenskog odbora donose na KrfuDeklaraciju o osnivanju zajedničke jugoslovenske države.1917–1918. Dok u Rusiji traje revolucija, u Besarabiji je proglašena demokratskarepublika, a onda je u skupštini izglasano ujedinjenje sa Rumunijom (27.marta 1918).1918. slom Centralnih sila; Osmansko carstvo i Bugarska kapituliraju;Austrougarska se raspada; na jugu bivše Austrougarske proglašenaDržava Slovenaca, Hrvata i Srba; Vojvodina i Srem priključuju se Srbiji;Velika narodna skupština (Podgorička skupština) glasa za „ujedinjenjeu jednu državu” sa Srbijom; Božićni ustanak, koji je podstakao svrgnutikralj Nikola, protiv odluka Podgoričke skupštine – propada; Narodnovijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba donosi odluku o ujedinjenjusa Srbijom i formiranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca; Rumuni uBukovini i Transilvaniji pridružuju se Rumuniji.1919–1920. Mirovna konferencija u Parizu; sporazumima iz Sen-Žermena (saAustrijom), Neija (sa Bugarskom) i Trijanona (sa Mađarskom) postavljajuse nove granice u jugoistočnoj Evropi; teritoriju Banata među sobomdijele Rumunija i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; Bugarska predajeGrčkoj zapadnu Trakiju; Grčka, Rumunija i Jugoslavija, a kasnije i Bugarskai Turska, morale su da potpišu posebne ugovore kojima se garantujuprava nacionalnih manjina u okviru njihovih granica.1919. Uz pristanak Francuske, Velike Britanije i SAD, Grci osvajaju zapadni dioMale Azije (Smirnu), postavljajući tako branu italijanskoj ekspanziji u tomregionu; Kurdi i Jermeni pokušavaju da stvore vlastite nacionalne države;početak turskog narodnog otpora u Maloj Aziji, pod vođstvom MustafeKemal-paše (kasnije nazvan Ataturk).1920. Mirovni ugovor iz Sevra; sultan Mehmed VI prihvata raspad Osmanskogcarstva (gubitak arapskih zemalja, Jermenije i Trakije; poslije petgodina grčke uprave u Smirni će biti održan referendum; mogućnostnezavisnosti Kurdistana; uticaj Velike Britanije, Francuske i Italije u MalojAziji); turski nacionalisti odbijaju da prihvate sporazum i napadajuJermene i Kurde.1922. turska pobjeđuje grčku vojsku; turske snage preuzimaju kontrolu nadSmirnom/Izmirom, Carigradom/Istanbulom i istočnom Trakijom.1923. Mirovni ugovor u Lozani; prisilna razmjena stanovništva Grčke i Turske.kraj Osmanskog carstva i zvanično proglašenje Republike Turske.stambulijski i Agrarci masakrirani u Bugarskoj.1924. U Grčkoj ukinuta monarhija i stvorena Prva grčka republika.1928. Na zasijedanju skupštine srpski nacionalistički poslanik iz Crne Gore ubijahrvatskog političkog vođu Stjepana Radića.21

Hronologija1929. Slom berze u Njujorku. Globalna depresija i ekonomska kriza. Balkanskezemlje okreću se većem državnom intervencionizmu.1934. Jugoslovenski kralj Aleksandar Karađorđević i francuski ministar spoljnihposlova Luj Bartu ubijeni u Marseju. Atentat izvršio pripadnik VMRO, uzpomoć hrvatskih ustaša.1939. Italija okupira Albaniju.1939–1945. Drugi svjetski rat; 1940. godine Rumunija ostaje bez Besarabije i śeverne/sjeverne Bukovine, koje zauzima Sovjetski Savez, zatim bez južneDobrudže, koju osvaja Bugarska, i śeverne/sjeverne Transilvanije, kojapotpada pod mađarsku vlast (da bi 1944. opet postala dio Rumunije);Sile osovine 1941. godine okupiraju Jugoslaviju i Grčku; na teritorijiHrvatske i Bosne i Hercegovine formira se marionetska fašistička državapod imenom Nezavisna Država Hrvatska (postoji do 1945. godine);u Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji rađa se partizanski pokret; Bugarska iRumunija postaju saveznice Sila osovine i suprotstavljaju se saveznicima,a 1944. godine okupira ih Sovjetski Savez; po završetku rata, komunistidolaze na vlast u Albaniji, Bugarskoj, Rumuniji i Jugoslaviji, ali ne i uGrčkoj i Turskoj.1943–1946. Jugoslavija postaje federacija šest republika (Bosna i Hercegovina,Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Slovenija) i dvije autonomnepokrajine (Kosovo i Vojvodina, obje u sastavu Srbije); prema Ustavuiz 1946. godine savezno rukovodstvo ima ogromna ovlašćenja,čak i dodatno ojačana ključnom ulogom koju ima centralizovanaKomunistička partija Jugoslavije (od 1952. godine pod imenom Savezkomunista Jugoslavije).1946–1949. Građanski rat u Grčkoj.1950. neformalni referendum na Kipru, na kojem Grci traže ujedinjenje sGrčkom; Velika Britanija na to ne pristaje.1955. Početak oružanog sukoba sa Britancima na Kipru.1958. Teški etnički sukobi na Kipru.1959. Velika Britanija, Grčka i Turska dogovaraju se o stvaranju nezavisnekiparske države, u kojoj će živjeti Grci i Turci.1960. na Kipru stvorena nezavisna država.1963. U Jugoslaviji donesen novi savezni ustav; republike dobijaju novaovlašćenja, a partijske strukture se odvajaju od državnih; relativnaliberalizacija i jačanje pozicija republičkih funkcionera omogućavaju uzletnacionalizma, naročito na Kosovu i u Hrvatskoj („hrvatsko proljeće“), štoje Tito ugušio 1972. godine.1967. U Grčkoj vojna huntakiparski Turci izlaze iz vlade zbog rasplamsavanja etničkih sukoba.1974. U Jugoslaviji se donosi novi ustav, kojim jugoslovenske republikedobijaju veću autonomiju.grčki vojni puč na Kipru, čiji je cilj prisajedinjenje tog ostrva Grčkoj; tursketrupe zauzimaju śeverni/sjeverni dio Kipra.U Grčkoj ponovo uspostavljena demokratija.22

nacije i države u jugoistočnoj evropi1980. Umire Tito, privreda propada, a uprkos rotacionom sistemu vlasti savezneinstitucije u Jugoslaviji gube na legitimitetu.1981. grčka postaje članica Evropske zajednice.1983. Proglašena Turska Republika Śeverni/Sjeverni Kipar, koju priznaje samoTurska, a odbacuje Savjet bezbjednosti UN.1987. U Srbiji Slobodan Milošević dolazi na vlast.1989. Pad komunizma u istočnoj Evropi; u Bugarskoj Todor Živkov mirno silazis vlasti, dok u Rumuniji izbija revolucija; uspostavljaju se demokratskivišepartijski sistemi i prelazi se na tržišnu privredu.1991–1992. Raspad Jugoslavije i formiranje nezavisnih nacionalnih država:Slovenije, Hrvatske (1991), a potom (1992) i Bosne i Hercegovine, BivšeJugoslovenske Republike Makedonije, Savezne Republike Jugoslavije(Srbija i Crna Gora).1991. U Albaniji uveden višepartijski sistem.raspada se Sovjetski Savez; Besarabija postaje nezavisna (RepublikaMoldavija).1991–1995. Rat između Srba i Hrvata u Hrvatskoj, uz miješanje JNA.1991. Reorganizacija Evropske zajednice u Evropsku uniju (sporazum izMastrihta)1992–1995. rat u Bosni i Hercegovini, uz učešće Jugoslovenske narodne armije, akasnije i Srbije1994–1999. U EU donesena odluka o početku pregovora o pridruživanjupostkomunističkih zemalja istočne Evrope.1995. Dejtonski i Pariski sporazum, kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini1996. Sporazum Rumunije i Mađarske kojim se poboljšavaju međudržavni imeđuetnički odnosi1998. na Kosovu rat između albanske Oslobodilačke vojske Kosova i VojskeJugoslavije1999. nato vodi rat protiv Jugoslavije, predśednik/predsjednik SlobodanMilošević je prinuđen da Kosovo preda pod upravu Ujedinjenih nacija.2000. Uspješna revolucija u Jugoslaviji protiv režima Slobodana Miloševića;počinje tranzicija ka demokratskom političkom sistemu.2000–2001. Oružani sukob između bezbjednosnih snaga BJR Makedonije i ANA(Albanska nacionalna armija). Uz međunarodno posredovanje, okončanisukobi i promijenjen Ustav kojim se obezbjeđuju prava Albanaca i drugihmanjina Republike Makedonije.2002. Dogovor Srbije i Crne Gore o privremenom održanju zajednice, uzmogućnost razdvajanja poslije tri godine2003. Uklonjena „zelena linija“ koja dijeli Kipar; prvi put od 1974. godine grčki iturski Kiprani slobodno komuniciraju.23

Hronologija2004. Na Kipru se održava referendum o Ananovom planu za ujedinjenje; turskiKiprani plan prihvataju, ali ga grčki odbacuju.slovenija i Kipar (odnosno samo područja pod kontrolom kiparskih Grka)postaju članice Evropske unije.2005. Hrvatska i Turska započele pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji.2006. srbija i Crna Gora postale nezavisne države.BJR Makedonija postala država-kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.2007. Bugarska i Rumunija postale članice Evropske unije.2008. Kosovo proglasilo nezavisnost; Narodna skupština Srbije poništila odlukuo nezavisnosti Skupštine Kosova.24

Mapa 1: Prikaz novonastalih balkanskih država 1801–1862.25

PRVO POGLAVLJEStvaranje nacionalnih država: ciljevi i uspjesiNacionalne države nijesu vječne. One postoje tek odskora, uglavnom u posljednja dva vijeka. Devetnaesti sevijek u Evropi smatra vijekom nacija, jer je tada postojala jaka veza između rađanja nacija i političkih procesa.Ipak, ni u XIX vijeku nacionalne države nijesu bile niti jedini, niti dominantni oblik političkog organizovanja– značajna je bila i pripadnost grupama koje su manje od nacije, regionalnim/lokalnim ili nekim drugimdruštvenim grupama. Religija je, takođe, za većinu ljudi i dalje bila od ključnog značaja, iako je postepenopočela potiskivati zainteresovanost za materijalno blagostanje. Nijesu svi na isti način doživljavali svojupripadnost naciji, niti se smatralo „normalnim“ da svaka nacionalna grupa ima svoju državu. Različiti stavovi ipolitičke opcije uticale su na istoriju XIX vijeka u većoj mjeri nego što smo mi to danas spremni da priznamo.Ipak, na cio nalizam je s vremenom polako jačao, višenacionalna carstva su slabila i na kraju se raspala, a sveviše političkih entiteta dobijalo je obličje nacionalne države.Jugoistočna Evropa nije izuzetak u pogledu tog opšteg evropskog obrasca. Iako su naj ve ćim dijelom togpodručja od 1800. godine vladala nadnacionalna carstva, tokom XIX vijeka su se javili nacionalni pokreti,a po okončanju Prvog svjetskog rata preovlađivale su nacionalne države. Istorija se nezaustavljivo kretalaka konačnom trijumfu nacionalne države. No, ipak, istorijska evolucija je bila mnogo složenija nego što jeto prikazano u pojedinim verzijama istorije. Samo su neke nacionalne grupe uspjele da stvore vlastite nacionalnedržave. Druge u tome nijesu uspjele, čak i one uspješne kolebale su se između različitih političkihopcija, a za konačan ishod nijesu bili presudni samo potezi samih aktera već i miješanje velikih sila i uticajsvjetskih istorijskih procesa.U ovom poglavlju obrađuju se sljedeće teme: uzroci nezadovoljstva pojedinim carskim režimima; širenjenacionalističke ideologije; međunarodni odnosi i miješanje velikih sila; učesnici u borbi za nacionalnooslobođenje, njihovi motivi i programi: načini borbe za izgradnju nacije/države; ishodi te borbe, s posebnimnaglaskom na različite kompromise koji su uticali na konkretne rezultate. Pošto su ove teme u stvarnostiisprepletene, one su isprepletene i u istorijskim izvorima odabranim za ovaj priručnik. Stoga smo izvorenaveli hronološkim redom, ne nastojeći da se držimo nekog tematskog shematizma. Predlažemo vam, ipak,da tabelu na kraju ovog poglavlja popunite temama koje se tiču pojedinih istorijskih izvora.Ovim izborom tekstova ne možemo, naravno, da obuhvatimo sve elemente i doprinose u procesu stvaranjanacionalnih država u jugoistočnoj Evropi. Uvjereni smo da će nastavnici i učenici u svakoj zemlji i sami moćida dodaju značajne podatke o tom procesu, i mi ih ohrabrujemo da, uz pomoć ovog priručnika, raspravljajuo relevantnim izvorima. Cilj ovog poglavlja jeste da pokaže kako je u XIX i početkom XX vijeka bilo mnogorazličitih prijedloga za političko rješenje nacionalnog pitanja. Uvjereni smo da će uvid u tu raznolikost pomoćida se bolje pripremimo za političke odluke koje ćemo morati da donosimo u XXI vijeku.I-1. Odnos Grčke i Evrope, prema pisanjuJosifa Mesiodaksa (1761)Evropa je zaista potrebna Grčkoj 1 jer ona danasraspolaže mnogim važnim znanjima iz raznihoblasti koja Grčkoj nedostaju.[...] Nova Grčka mora s dostojanstvom prihvatiti onošto joj Evropa poklanja. Evropa je Grčkoj zahvalna,ona se ne odriče ni svjetlosti koju joj je Grčkadarivala, niti svog duga prema Grčkoj. Spremna jeda Grčkoj pruži razne vrste znanja.[...] Čitava Evropa sažaljeva Grčku i saośeća/sa-1Mesiodaks upotrebljava izraze Helada i Heleni, dok drugi učeni ljudi iz njegovog vremena koriste „G±áéêoß” Kada se misli namodernu grčku državu, u prevodu koristimo izraze Grci i Grčka.27

stvaranje nacionalnih državaosje ća s njom ne samo zato što robuje već i zbogtoga što joj nedostaje obrazovanja. Smije te li dazanemarite patnje svoje zem lje, vi koji ste iskreni istvarni potomci Grčke, one koja je bila uzor i mjeriloza či tav svijet? Đe/gdje vam je ośećaj/osjećaj častikoji su ima li vaši preci? Đe/gdje je domišljatost va šihočeva koji su umjeli da savladaju sva ku prepreku?Đe/gdje je taj grčki duh koji zbog svog istančanogukusa nije znao za dru gi cilj osim ljepote? Danassu sve evropske nacije učene i kulturne, a Grci iRimljani su mno ge od njih, ako ne i sve, nazivalivarvarskim.[...] Treba li da vi, potomci tih uzvišenih Grka, prvihučitelja ljepote i mudrosti, bu de te jedini koji ćepodnositi nepismenost, jedini koji će trpjeti neznanjei tamu umjesto svjetlosti znanja – to jest, ho će te li,kao što poslovica kaže, baciti zlato a zadržati bakar?Ne, ne. Grčka sad mora raspiriti svoj žar, povratitisvoju odlučnost da se usmjeri ka savršenstvu, śetiti/sjetiti se svoje slavne proš lo sti – drugim riječima,mora pokazati svije tu da, ako ništa drugo, u njojjoš uvijek žive Grci.Moesiodax, Filozofija morala (1761),u: Kitromilides, str. 331, 338−340Josif Mesiodaks (oko 1725−1800), jedanje od vodećih intelektualaca XVIII vijekau jugoistočnoj Evropi. „Mesi o daks“ nije pre zime,već oznaka etničkog porijekla („Dača nin izMezije“). Obrazovao se na grčkom, kao što je to ibilo uobičajeno za balkanske pra vo slav ce u XVIIIvijeku, iako je bio po rijeklom iz vlaške porodice, amaternji je zik mu je bio rumunski. Poslije studija uSolunu i Smirni, Mesiodaks je obrazovanje nastaviokod Evgenija Bul ga risa u Atonias ško li na Svetojgori (1754−1755). Napisao je udžbenik u kojem seośeća/osjeća uticaj ideja Džona Loka (1779), zatimTeoriju geografije (1781) i Apologiju (1780), a bioje i učitelj sinovima Alek san dra Ipsilantija, vla da raVlaške. U Mo ral noj filozofiji Me si o daks ističe „ba l kanskudimenziju“ grčke kulture u XVIII vijeku i zalažese za kosmo po litski humanizam prosvjetiteljstva.Svoje djelo on je posvetio širenju zapadnih ideja naBalkanu posredstvom grčkog obrazova nja, radio jena uzdi zanju obrazovanja među ostalim balkanskimnarodima, emotivno i intelektualno prihvatajućipojam „grčki“ kao označitelj šireg kulturnog kruga.Nje go vo djelo je na područje jugoistočne Evrope jošprije 1780. godine uve lo društvenu kritiku i političkiskepticizam tipičan za prosvjetiteljstvo.Kakav je odnos Evrope i Grčke u Mesiodaksovojviziji??Zašto Mesiodaks naglašava izuzet nost stareGrčke?I-2. Istorijski temelji bugarske nacije, poriječima Pajsija Hilandarca (1762)Slušajte pažljivo, čitaoci i slušaoci, bugarski narode,vi koji svoj narod i svoju otadžbinu volite i čuvateu srcu; vi, koji bi ste voljeli da naučite i znate štaje utvrđeno o vašem bugarskom porijeklu, va šimočevima, precima i carevima, patrijarsima i svecima,kako su oni živjeli i pro vodili dane. Potrebno je ikorisno imati u pameti šta se zna o djelima vašihočeva, kao što i narodi drugih plemena znaju svojeporijeklo i jezik, imaju istoriju i svako ko umije dačita zna tu istoriju, pre pri čava je i ponosan je nasvoje porijeklo i jezik.Ja sam vam, dakle, hronološki predstavio sve što jeotkriveno o vašem porijeklu i jeziku. Čitajte i učitekako vam se ne bi pod smijevala i zadirkivala vasdruga plemena i drugi narodi. Prepisujte ovu knjižicu ili platite onima koji umiju da pišu kako bi vamje prepisali, i nemojte dozvo liti da je nestane! Da,ima ljudi koji zanemaruju svoje bugarsko porijeklo,okreću se stra noj kulturi i stranom jeziku i ne bri nuo svom bugarskom jeziku. Oni uče da či taju i pišuna grčkom i stide se da priznaju da su Bugari. O, tismiješni izrodi! Za š to se stidite da kažete da steBugari i zašto ne pišete i ne govorite maternjimjezikom? Mislite li da Bugari nijesu imali svojecarstvo i svoju zemlju? Mnogo su go di na oni vladalii bili slavni, poznati u čitavom svijetu, i mnogo putasu im moćni Ro mani i mudri Grci plaćali danak. Acarevi i kraljevi su davali svoje kćeri našim carevimaza žene da bi živjeli u miru s bugarskim carevima.Bugari su bili prvi od slovenskih plemena koji su sebipostavili careve, prvi koji su imali patrijarhe, koji suprimili hrišćanstvo i osvojili najveće teritorije. Prvislovenski sveci su bili Bugari i bugarsko pleme jebilo najmoćnije i najuglednije od svih slovenskihplemena; tako je bilo i sa bu gar skim jezikom, kao štosam i opisao hro nološkim redom u ovoj istorijskoj28

nacije i države u jugoistočnoj evropiknji zi. U istoriji mnogih drugih naroda Bugari sepominju zato što je sve što sam o Bugarima rekaopotpuna istina.Paisiy, str. 19−20Pajsije Hilandarac (1722−1773), monahmanastira Hilandar na Svetoj gori. Prvi jeiznio ideju bugarskog nacio nal nog preporoda pišućiIstoriju slavja no bugarsku 1762. godine.Zašto je Pajsije napisao tu knjigu? Kako mi?danas možemo razumjeti njegove riječi?Kakva je bila uloga grčkog jezika u jugoistočnojEvropi XVIII vijeka? Da li je za nacionalni identitetvažnija vjera ili jezik?I-3. Evgenije Vulgaris se zalaže za grčku državu(oko 1770)Osmansko carstvo je trenutno slabo ne sa mo zbogtoga što je njegova vojska ne iskus na i nedovoljnouvježbana već i zbog neza do voljstva njegovih podanika.Ako ono prvo ishodi iz toga što se ne umijevojskom rukovoditi, ovo drugo je proizašlo iz plimeneza dovoljstva. U Carstvu žive Grci koji su kao tolikimnogi dugo tira ni sa ni, i koji, kad vide da stege ipatnje bi vaju veće, mogu na svoje tirane da gledajusamo sa još većom ogorčenošću.[...] A ako varvarska i tiranska turska vlast budemorala da dâ slobodu Ta tar s koj i Dakiji 2 tamo, iPeloponezu ili nekom drugom kutku Grčke ovđe/ovdje, i to postane uto čiš te i mjesto đe/gdje će seodmoriti podjarm ljeni Grci, onda će se, navodno,poremetiti ravnoteža moći u Evropi! Svaka nedaćaneprijatelja hrišćanstva biće na štetu hrišćanskogsvijeta!Voulgaris, str. 38, 41Evgenije Vulgaris rođen je na Krfu 1716.godine. dugo je živio kao uči telj lutajući odmjesta do mjesta, potom je bio episkop uRusiji, a umro je kao monah 1806. godine. Zalagaose za upotrebu starogrčkog jezika, bio je liberalnihnazora, pre vodio Voltera na grčki i objavio jedan esejo tole ranciji. Tokom rusko-turskog ra ta 1768−1774.zalagao se za oslobođenje Grč ke uz pomoć Rusije, a1772. godine ruska carica Kata ri na II pozvala ga je uSankt Peterburg.?Što autor misli o ulozi grčke države u Evropi?I-4. Konvencija koju su crnogorskipredstavnici 3 uputili austrijskoj carici MarijiTerezi u Beču 1779. godineDavno je, Sveto Veličanstvo, kako se Crnogorci soružjem u ruci otrgoše od svirepog otomanskogjarma, kome su Turci podvrgli Ilirik i Grčku... Ali, makoliko da našem narodu izgleda dragocjena ta slobodakad se uporedi s onim što je trpio pod turskimjarmom, opet on razumije da sama sloboda nevrijedi mnogo u ovom prosvijećenom vijeku, akota sloboda nije usmjeravana u isto vrijeme mudrimzakonodavstvom, koje reguliše građanske iprivredne radnje... U slučaju rata s Turskom, zahtijevamoda visoki dvor ugovorom o miru, koji bi sezaključio posle toga rata, izradi od Porte da onaformalno prizna našu slobodu i nezavisnost.Vladan Đorđević, str. 6−11.Petar I Petrović Njegoš (1748−1830), crnogorskimitropolit i vladar od 1784. do 1830. godine.U bitkama na Martinićima i Krusima 1796. godinepredvodio crnogorsku vojsku do pobjede protivMahmut-paše Bušatlije iz Skadra. Nakon ovih pobjedaproširio je teritoriju Crne Gore, i ona je stekla faktičkunezavisnost. Formirao je 1798. godine prve modernedržavne institucije: Praviteljstvo suda crnogorskog ibrdskog (Sud) i Zakonik.2Krimu u Rumuniji3Guvernadur Jovan Radonjić, serdar Ivan Petrović i arhimandrit Petar Petrović. Guvernadur – titula koja se u Crnoj Gori prvi putpouzdano pominje 1717. godine u jednom ugovoru s Mletačkom republikom. Guvernadur je u početku bio posrednik između CrneGore i Mletačke republike, a kasnije jedan od najmoćnijih političkih subjekata. Guvernadurstvo je ukinuto 1830. godine. Serdar −najviša vojnička titula u Crnoj Gori29

stvaranje nacionalnih državaI-5. Dimitrije Katarcis objašnjava zašto su Grcinacija iako nemaju državu (1783)Moram priznati da smo mi danas pot či nje ni moćnijojnaciji i da nijesmo nacija koja ima svoju državu; ondanas neki Franci, pre uzimajući od Aristotela definicijugra đanina, optužuju da nemamo otadžbinu; alinije tako: Aristotel koristi [pomenutu definiciju]da bi označio razliku izme đu građana i robova,helota i perijeka, koji su bili sluge Spartanaca i Krićana. Mi, međutim, Božjom voljom, nijesmo tak vi,jer iako možda ne učestvujemo na svaki način uupravljanju državom naših gospodara, ipak nijesmoni potpuno iz toga isklju če ni. Stoga jesmo nacija,međusobno pove zani i povezani sa višom upravompreko crkvenih poglavara koji su po mnogo čemu inaše političke vođe.[...] Dakle, možemo reći: kada Grk 4 pomisli da jepotomak Perikla, Temistokla i dru gih Grka njihovogranga, ili porodica Teodosija, Vejsarija, Narsasa,Vulgarok to no sa, Cimiskija i drugih znamenitih Vizantinaca, ili da potiče od nekog sveca ili iz porodicesveca, kako može da ne voli potomke tako velikihljudi? Kako mo že da mu ne bude mila patnja udruštvu takvih ljudi? Kako može da ne voli tle kojeje njih othranilo? A dok raskida oko ve ropstva, kakomože da ne natopi suzama mjesto na kojem su oniprolili svoju krv, neki slave radi, a drugi da bi sespasli?Katartzis, str. 44, 45Dimitrije Katarcis (1730−1807), učeni Fanariot,rođen u Carigradu, a živio u Bukureštu,đe/gdje je bio sudija na visokom po ložaju. Nadahnutprosvjetiteljskim idejema, zamišljao je grčki svijet uskladu sa zapadnim mjerilima iznesenim u DidroovojEnciklopediji. Predložio je obiman programobrazovnih reformi, čije je spro vo đe nje trebalo dabude „značajan nacionalni poduhvat“, a rezultatobrazovanje na narodnom jeziku.?Što autor misli o odnosu nacije i države?Zašto se poziva na isto rij ske ličnosti?I-6. Rumunska peticija za nacionalnujednakost u Transilvaniji − Supplex LibellusValachorum (1791)Blagosloveni care Avguste![...] Rumunski narod je najstariji od naroda kojidanas žive u Transilvaniji. Kao što je opšte poznato,istorija, neprekinuta tra dicija i srodnost jezika,navika i običaja svjedoče o tome da nju činepotomci rimskih doseljenika i mnogobrojnih veterana koje je početkom drugog vijeka car Trajanu više navrata slao ovđe/ovdje, u Dakiju, da čuvajuprovinciju.[...] Rumunski narod se najponiznije klanja predprijestolom Vašeg Veličanstva, i uz sve poštovanjei poniznost moli sljedeće:1. Da se uvredljivi i prezrivi izrazi kao što su morase trpjeti, mora se nekako prihvatiti, ali ne i ubrajatimeđu staleže, i drugi te vrste, koji su kao spoljašnjaogra ničenja nezakonito i nepravedno utisnuti načelo rumunskog naroda, potpuno uklone, opozovui javno zabrane kao nepravedni i sramni; tomezahvaljujući, milošću Vašeg sve tog Veličanstva,rumunska nacija će bi ti ponovo rođena i opetuživati u svim gra đanskim i civilizacijskim pravima.[...]2. Svi okruzi, sede 5 , oblasti i gradske za jed nice ukojima je broj Rumuna veći od broja ostalih trebada nose rumunske na zi ve, dok tamo đe/gdje sudrugi narodi u ve ći ni treba da bude njihov ili pakzajednički naziv, mađarsko-rumunski, saksonskorumun ski ili neki drugi, ili treba potpuno uklonitinaziv koji je došao iz ovog ili onog naroda i ti okruzi,sede i oblasti tre ba da sačuvaju nazive koje su imalii do sada, prema rijekama i tvrđavama, i tre ba učinitida svi njihovi stanovnici, bez obzira na naciju i vjeru,koriste i uživaju, u zavisnosti od imanja i uslova„svih“, iste slobode i pogodnosti, i da imaju isteobaveze, opet prema svojim mogućnostima.Sve što je rečeno u potpunosti dokazuje da su ovizahtjevi zasnovani na prirodnom pra vu i principimagrađanskog društva, kao i na zaključenim sporazumima.Prodan, str. 453−4664U originalu „Romios“5Administrativne jedinice u oblastima Transilvanije u kojima žive Saksonci i Sekelji30

nacije i države u jugoistočnoj evropiU XVIII vijeku Transilvanija je bila kneževinapod austrijskom vlašću. Njen politički sistem,naslijeđen s kraja sred njeg vijeka, predviđao je da uvlasti uče stvuju predstavnici tri političke grupacije(mađarskog plemstva, Sekelja i Sak so naca), aisključivao brojnije Rumune, kojima je priznatopravo „tolerancije“. Vodeći ru mun ski učenjaci su1791. godine, zajedno s predstavnicima unijatske ipravoslavne crkve, podnijeli peticiju u kojoj su odcara Leopolda II tražili ravnopravnost za transilvanskeRumune; kako bi se izbjegao sukob s političkimstaležima, car je peticiju poslao transilvanskomDijetu (skup š ti ni) da o njoj donese odluku. Dijet juje odbacio.Koje argumente iznose transilvanski Rumuni??Da li uočavaš uticaj Fran cuske revolucije naovaj tekst?I-7. Turski dokument o Francuskoj revoluciji(1798)Dobro je poznato da osnova reda i stabilnosti usvakoj državi leži u čvrstoj ve za nosti za korijene igrane svetog zakona, vjere i doktrine, a da političkasredstva nijesu dovoljna da bi se postigao mir uzemlji i vladalo podanicima, već je nu žan i strahpred Bogom [...]; i u davna vremena i sad, svakadržava i svaki narod imali su svoju vjeru, bila onaistinita ili lažna. Ipak, vođe pobune i zla, koje sepojavilo u Francuskoj, na način nikad viđen, kakobi što lakše ostvarili svoje zle namjere, i uz potpunozanemarivanje teš kih posljedica, lišili su običneljude straha od Boga i očekivanja zaslužene kazne,učinili su zakonitim svakovrsna gnusna djela,otvoreno odbacili svaki sram i pristojnost i takootvorili put da se čitav narod francuski spusti nanivo stoke. Ali ni to im nije bilo dovoljno, već sunašli sebi bliske saveznike svuda po svijetu kako bise druge zemlje zabavile odbra nom vlastitih režimai tako prestale s napadima na njih. Pobunjeničkude kla raciju koju nazivaju O pravima čovjeka prevelisu na sve jezike i svuda je obja vili, i hoće da običansvijet svih nacija i vjera podstaknu na pobunuprotiv vladara čiji su podanici.Lewis, str. 66−67Pismo je sastavio Ahmed Atif-efendi, glavnipisar (zadužen i za odnose sa inostranstvom),u ime Carskog savjeta (divana) u proljeće 1798.godine. Turska se za događaje u Francuskoj naročitozainte re so vala pošto je Francuska 1797. godineza uze la jonska ostrva koja su ranije pripa da laVeneciji, kao i zbog francuske propagan de u Grčkoj,Napoleonovih priprema za po hod na Egipat, i pozivaBritanije i Rusije da se pridruži koaliciji protivFrancuske.Zašto je došlo do uzbune u vrhu tur s ke vlasti??Misliš li da su ideje Francuske revolucijemogle da zaraze i podanike Osmanskog carstvau jugoistočnoj Evropi? Da li bi zvanična osudaCarstva mogla da stane na put takvoj ideološkojzarazi?I-8. Uticaj Francuske revolucije na učeneljude jugoistočne Evrope − Ratna pjesmaAdamantiosa Koraisa (1800)(a)Drugovi, zemljaci,Dokle ćemo mi robovatiTim muslimanima, hudimTiranima grčkim?Kucnuo je čas osvete,O prijatelji;Krik otadžbine sveteDoziva nas.Đeco/djeco moja, hrabri Grci,Požurite, i muškarci i dječaci;Kao jedan, zajednoU zagrljajDa vam čujem glas.Dosta tiranije!Živjela sloboda!(i)Čudotvorci, Francuzi hrabriNiko vam od Grka sličniji nijeJer i mi smo s patnjom srasli.Dok nam je FrancuzaŠto slobodu vole,Kao i Grka spas,Šta nam drugi znače?Francuz i Grk,31

stvaranje nacionalnih državaU prijateljstvu jedno,Više su no Francuz i Grk,Jer nacija jedna, francusko-grčka,Uzvikuje sada: prokleto ropstvo!Nestani s lica zemlje!Živjela sloboda!Dimaras, str. 88−91Adamantios Korais (1748−1833), obra zovaniGrk, inspirisan Francus kom revolucijom,vjerovao je da se do slobo de mo že doći krozobrazovanje. Priznat kao inte lek tualni vođa koji jesvojim knji žev nim radom dao doprinos grčkoj borbiza nezavisnost. Njegova Ratna pjesma poziva su narodni ke na borbu protiv tiranije (1800).Koje ideje, bliske idejama Fran cuske revolucije,možemo pronaći u ovoj pjesmi? Kako su?ideje Francuske re vo lucije uticale na nacionalnepo kre te u jugoistočnoj Evropi?I-9. Manifest AleksandraIpsilantija, Borba za vjeru i otadžbinu (1821)Grci, kucno je čas! Evropski narodi, koji su se boriliza prava i slobodu odavno nas po zivaju da činimošto i oni, koji, iako već slobodni, sve svoje moćikoriste da po ve ćaju svoju slobodu, a time i svojusreću.Naša braća i prijatelji, svuda, u Srbiji, narod iz Sulei čitavog Epira, naoružan je i čeka nas; pridružimomu se s odušev lje njem! Otadžbina nas zove!Evropa gleda i čudi se našoj tromosti, pa nekaonda grčke planine opet zatrepere od zvuka našihtruba, neka doline zabruje od zveketa našeg oružja.Evropa će se di vi ti našoj hrabrosti, a neprijatelji ćepred nama bježati, drhteći i preblijeđeli/preblijedjeliod straha.Prosvjećeni evropski narodi rade na obnav ljanjusvoje sreće; puni zahvalnosti za sve što su im dalinaši preci, oni žele slobodu i za Grčku.Dokazavši da smo dostojni vrlina naših predaka,kao i ovog vijeka, nadamo se nji ho voj podršci ipomoći; mnogi slobodnog duha među njima doćiće i pridružiti se našoj borbi. Pokrenite se, prijatelji,i viđećete/vidje će te kako uzvišena sila brani našaprava! Viđećete/vidjećete i kako mnogi međunašim neprijateljima, nadahnuti našom časnomstva ri, okreću leđa neprijatelju i pri dru žuju nam se;prepoznajući njihov iskren duh, naša otadžbina ćeih prigrliti. [...]Došlo je vrijeme da zbacimo taj jaram koji višenema za što da se drži, da oslobo dimo otadžbinu,da uklonimo polumjesec i uzdignemo znamenjekoje nas je uvijek vodilo u pobjedu – mislim na krst– i tako uzvratimo nevjernicima koji su se s bezbožnič kim prezirom odnosili prema našoj otadž bini ipravoslavnoj vjeri. [...]Oružje u ruke, prijatelji, otadžbina nas zove!Aleksandar Ipsilanti24. februar 1821. Glavni štab u JašijuIEE, vol. 12, str. 23Manifest je u Jašiju objavio Alek san darIpsilanti (1792−1828). Sin nekadašnjeggrčkog kneza Vlaške, inače vi so ki oficiru ruskoj vojsci i pripadnik grč ke revolucionarneorganizacije Filiki eterija, Aleksandar Ipsilanti jepoveo oslo bodilačku borbu protiv Turaka i fe bru ara1821. na čelu malobrojne grčke voj s ke pobjedničkiumarširao u rumunske kneževine.Kome se ovaj manifest direktno obraća??Analiziraj retorička sredstva koja se koriste dabi se sunarodnici pokrenuli i uvjerili da treba dase pri druže borbi. Što misliš, zašto autor pominjeEvropu?I-10. Konzervativni zahtjevi bosanskih spahija(1826)Od Omer-efendije smo dobili carski fer man u kojemse traži ukidanje jani ča ra. Od kada su Turci osvojiliBosnu, naši dedovi poštuju sveti muslimanskiBožji zakon [šerijat] i carski zakon [kanun]. Uveksmo slušali i poštovali carske fer mane. Nikada im senismo suprotstavljali, niti bili neposlušni. Nećemo nisada. U ratu smo četrdeset godina 6 žrtvovali živote i6Odnosi se na Tursko-austrijski rat 1787−1791, poslije kojeg su uslijedili brojni nemiri u Osmanskom carstvu, posebno ustanakSrba 1804.32

nacije i države u jugoistočnoj evropiimetak. U prethodnom ratu sa Srbijom, koji je trajao15 godina, upotrebili smo sve što imamo i da biosvo jili beogradsku tvrđavu platili smo s desethiljada života, a nekoliko hiljada nas je ranjeno. Uveksmo se molili za sul tanovo zdravlje i uvek se nadalinjegovoj milosti. I sada, kada se raspuš taju janičari,mi se nadamo da će sultan raširiti svoje milostiveruke i zaustaviti sve te promene, da će zadržati staripo redak u Bosni i sve stare vojne formacije i tako,još jednom, pokazati svoju do bro tu prema nama.Aličić, str. 166−167na vjeru i sektu; oni će u njima uživati bez izuzetka.Mi u našem Carstvu jamčimo potpunu sigurnostživota, časti i imetka, kao što su zajamčeni i svetimslo vom našeg Zakona [...]. Pošto svi služ be niciCarstva dobijaju odgovarajuću platu (a plate zate dužnosti sve do danas nijesu na zadovoljavajućinačin preračunate i to tre ba urediti), donijećese strogi zakon protiv podmićivanja i tajnihdogovaranja koje i sveti zakon osuđuje i koji jejedan od glavnih uzroka propadanja Carstva.Vucinich, str. 160−161Sultan Mahmud II (1808–1839) godine1826. ukinuo je janičarski red, uklo nivšitako i najveću prepreku na putu ka reformisanjuOsmanskog carstva. Zahva lju ju ći tome, mogao jeda ojača centralnu vlast i otvori put za tanzimat.Carsko naređenje izdato u paviljonu Gilhana,carskog saraja u Istanbulu u ime novog sultanaAbdulmedžida I (1839−1861) smatra se zvani čnimpočetkom unutrašnjih reformi koje su imale za ciljmodernizaciju Osmanskog carstva.?Prokomentariši stav bosanskih spa hija upogledu odnosa s Osman skim carstvom. Štomisliš, zašto je ras puštanje janjičara i pokret zareforme carstva kod njih izazvalo ne go d ovanje?I-11. Hatišerif od GilhaneOslanjajući se na pomoć Svevišnjega, po sre dovanunašim Prorokom, želimo da po boljšamo upravu nadpokrajinama Osman skog carstva uvođenjem novihmjera.Te mjere se moraju sprovoditi uz nužno po š to vanjetri principa: 1. da sigurni bu du ži vot, čast i imanjepodanika, 2. da je ure đen sistem prikupljanja iodređivanja po re za, 3. da je isto tako uređen sistempo pu njavanja vojske i trajanja vojne službe. [...]Odsad pa nadalje svakome ko je optužen sudićese javno prema našem Božjem za ko nu, poslijeispitivanja i utvrđivanja či nje nica, i sve dok se neizrekne presuda niko ne smije tajno ili javno dadrugoga otruje ili ubije na koji drugi način.Niko nema pravo da udari na čast drugog čovjekaiz bilo kog razloga.Svako može imati bilo koju vrstu pośeda/posjedai njime raspolagati slobodno i neće ga dru giprimoravati da ga otuđi ili ga u tome sprečavati [...].Ove carske naredbe se tiču svih podanika bez obziraKoje je probleme ovaj hatišerif tre balo da?riješi? Što misliš o ciljevima ovog akta? Da lije to bio na čin da se modernizuje država, ili jeu pitanju pokušaj da se ublaži nezado volj stvopodanika?I-12. Jon Kodru-Dragušanu o nacionalnojdržavi (1844)Jedino će nacionalna država stvoriti na ciju. Đe/gdjenema nacionalne države, tu ne ma ni nacije, a đe/gdjenema narodne vlasti, tu je država nacio nalna himera,a nacija tek zbir pojedinaca s nekim zajedničkimoso bi nama. Stvarna nacija može postojati sa motamo đe/gdje vlada dobro predstavlja svoj narod,ona može biti samo tamo đe/gdje sva ośećanja/osjećanja, sve moći i sva djela služe jed noj jedinojsvrsi, slavi i ugledu, poš to va nju i veličini naroda,kada se gleda spolja, i dobrobiti i zadovoljstvu svihdruštvenih slojeva, i duše svakog pojedinca [...].Codru-Dr¤gu¦anu, str. 253−254Jon Kodru-Dragušanu (1820−1884), rođenje u Faragašu, u Transilvaniji, koja je bila podaustrijskom vlašću. Mnogo je putovao po evropskimzemljama, od Engle s ke do Rusije, i bio aktivan upolitici i u kulturnom životu.33

stvaranje nacionalnih država? Prokomentariši tvrdnju da samo „na cionalnedržave mogu stvoriti na ciju“; da li ona imaveze s činjenicom da su Rumuni u to vrijemebili isključeni iz političkog sistema Transilvanije?I-13. Plan Ilije Garašanina za stva ra nje srpskoslovenskogcarstva – Na čer ta nije (1844)Dviženije i talasanje među Slavenima po če lo je veći zaista nikada prestati neće. [...] Iz ovog poznavanjaproističe čerta i te melj srp ske politike [da se ona neogra ni ča va na sa dašnje njene granice, no da težise bi pri lju biti sve narode srpske koji ju okru ža va ju.]Tursko carstvo (mora se) raspadati i to ra s pa danjemože se samo na dva načina dogoditi1. ili će carstvo to biti razdeljeno; ili2. biće ono na novo sazidano od svojih hristijanskihžitelja. [...]Srbska država koja je već srećno počela, no koja serasprostirati i jačati mora, ima svoj osnov i temeljtvrdi u carstvu srbskom 13-ga i 14-ga stoljetija iu bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji. [Po istoriji ovojzna se da] su srbski carevi počeli bi li grčkom car -stvu mah otimati i skoro bi mu konac uči ni li te bitako na mesto pro padšeg istočno-rimskog carstvasrbsko-slovensko carstvo postavili i ovo nak na di li.Car Dušan Sil ni primio je već grb carstva grčkog.Do la zak Turaka prekinuo je ovu promenu i pre prečioje ovaj posao za dugo vreme, no sad, pošto jesila turska slomljena i uništena tako reći, treba dapočne isti onaj duh dej stvovati, prava svo ja na novotražiti, i prekinuti posao na novo nastaviti.[...] Ako se novo preporođenje srbskog carstva sove tačke smatra, onda ćedu i ostali Južno Slaveniideju ovu vrlo lako razu me ti a i s radostiju primiti,jer valj da ni u jed noj evropejskoj zemlji ne živi takospo men istoričeske prošlosti kod naroda kao kodSlavena turskih. [...] I zato se može si gurno računatida će posao ovaj u narodu dra go voljno primljen bitii nisu potrebna desetoljetna dejstvovanja u naroduda bi on samo korist i polzu ovog samostalnogvladanja razumeti mogao.Srblji su se među svima Slavenima u Tur s koj prvisobstvenim sredstvima i snagom za svoju sloboduborili; sljedovatelno oni imaju prvi i puno pravo ktome da ovaj posao i dalje upravljaju [...].Nova srbska država na jugu odavala bi Evropi svegarancije da će ona biti vrsna i krijepka država ikoja će se moći među Austrij om i Rusijom održati.Geo gra fi čes ko je položenije zemlje, površina zemaljska, bogatstvo na prirodne proizvode i vojeni duhžitelja, dalje uzvišeno i vatreno čuvstvo narodnosti,jednako poreklo, jedan jezik – sve to pokazuje nanje nu stalnost i veliku budućnost.Da bi se opredjeliti moglo šta se učiniti može i kakose u poslu postupiti ima, mora praviteljstvo znati ukakvom se položeniju [svagdar nalaze narodi raznihprovincija Srbiju okružavajućih.] Ovo je glavnouslovije tačnog opredjelenija sredstva. Za ovu cjeltreba pre svega oštroumne, od predponjatija nezauzete i praviteljstvu verne ljude kao ispitateljestanja ovih naroda i zemalja poslati [i ovi bi morali]posle svog povratka tačno pismeno izvestije ostvari dati. [Naročito se treba izvestiti] o Bosni iHercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Albaniji. [Uisto vreme nužno je da se tačno poznaje i stanje]Slavonije, Hrvatske i Dalmacije [a razume se da uovo spadaju i narodi Srema, Banata i Bačke.]Ljušić 1993, str. 151−163Ilija Garašanin (1812−1874) bio je jedan odvodećih srpskih političara i državnika u XIXvijeku. Pod raznim uticajima, ali najviše pod uticajemsavjetovanja sa češkim političkim emigrantom FranjomZahom (koji je bio u kontaktu s poljskim po litičkimemigrantima u Parizu), Gara ša nin je 1844.godine napisao Načertanije, plan bu duće srpskespoljne i nacionalne po litike. U njemu je iznio glavneciljeve dugoročne srpske politike na Balkanu, zasnovanena ujedinjenju i oslobađanju terito rija na kojimažive Srbi, uključujući i suśedne/su sjedne balkanskezemlje koje su još pod tur s kom vlašću. Suśedni/susjedni narodi Načertanije vide kao srpski imperijalniprogram.? Što je svrha ovog teksta? Pronađi istorijskeargumente koje autor ko ri sti kako bi potkrijepiosvoje ideje i uvjerenja.34

nacije i države u jugoistočnoj evropiI-14. Nacionalni zahtjevi u revolucijama 1848.A. Slovenački zahtjevi1. Da se svi Slovenci okupe u jednu naciju i napravesopstvenu skupštinu [...]2. Da na slovenačkoj teritoriji slove nač ki jezik budeono što je njemački na nje mač koj a italijanski naitalijanskoj teritoriji [...]3. Da se omogući uvođenje slovenačkog jezika usvaku instituciju na slovenačkoj te ritoriji kada i akomi to želimo [...]4. Da svaki službenik zaposlen na slovenačkojteritoriji potpuno vlada slovenačkim jezikom [...]Prunk, str. 56B. Zahtjevanja naroda, usvojeno na velikojnarodnoj skupštini u ZagrebuBuduć da se u izvanrednom položaju na la zimoi za povratjenje zakonitog stanja po trebito je daimademo zakonitu verhovnu glavu: zato izabrasmojednodušno za bana trojedne kraljevine baronaJosipa Je la či ća Bužimskog, muža svega naroda povjere nje imajućega, kojemu banu ima se preda ti izapovjed nad vojskom granice i pravo raspisivanjasabora.Da se naš deržavni sabor sazove najkasni je do 1.svibnja ove godine u glavni grad Zagreb.Krepko i novo sjedinjenje u svakom smislu našepo zakonu i dogodovštini k nama pri padajućekraljevine Dalmacie s kra lje vinom hervatskom islavonskom, kao također naše vojničke granice.Vlastiti nezavisni, našemu saboru odgo vorni ministeriumkojega članovi imadu biti ljudi narodu povoljnii od noviega duha napretka i slobode.Uvedenje narodnog jezika u unutarnje i izvanjskoupravljanje kraljevina naših i zajedno sve višje imanje učionice.Utemeljenje sveučilišta u Zagrebu.Slobodu štampe, vjere, učenja i govora.Tako na prvom dojdućem kako i na svih bu du ćihderžavnih sabora naših zastupanje (representaciu)naroda na temelju jedna ko sti bez razlike stališa.Jednakost nošenja tereta ili plaćanja štibre i daćesviuh bez razlike stališa.Podignutje narodne banke.Ukinuće celibata i uvedenje narodnog je zi ka ucrkvu polag starinskoga hrvatskog prava i običaja.Horvat, tom I, str. 107−108C. Nacionalna peticija koju je prihva tilarumunska narodna skupština u Blažu,Transilvanija1. Rumunska nacija, utemeljena na princi pi maslobode, jednakosti i bratstva, zahtijeva da budenacionalno nezavisna u političkoj sferi kako bimogla da ostva ri svoja prava kao rumunska nacija,da srazmjerno broju svojih pripadnika ima i predstavnikeu Dijetu 7 , da ima svoje zva nič nike u svimorganima državne uprave, pravosuđa i vojske uistoj srazmjeri i da može koristiti svoj jezik u svimposlovima koji je se tiču, uključujući i pravosuđei javnu upravu. Rumunska nacija zahtijeva [pravoda saziva] godišnju opštenaci o nalnu skupštinu. [...]3. Rumunska nacija, postavši svjesna prava pojedinaca,zahtijeva momentalno ukidanje kmetskogsistema, bez obaveze kmetova da plate bilo kakvunadoknadu. [...]7. Rumunska nacija zahtijeva slobodu govora,pisanja i objavljivanja bez cenzure. [...]8. Rumunska nacija zahtijeva jemstvo slobodepojedinca; niko ne smije biti uhapšen iz političkihrazloga. Osim toga, zahtijeva slobodu okupljanja:nikome se ne smije nauditi zbog okupljanja irasprave koja mirno vodi do sporazuma. [...]10. Rumunska nacija zahtijeva naoružavanjenaroda, ili nacionalnu gardu koja će biti garant ispoljašnje i unutrašnje bezbjednosti zemlje. Urumunskoj miliciji treba da budu Rumuni.13. Rumunska nacija zahtijeva otvaranje ru munsk ihškola u svim selima i gradovima, otvaranje rumunskihgimnazija, vojnih i teh ničkih instituta, bogoslovija,kao i ru mun skog univerziteta koji će državafi nan sirati od poreza koji se ubira od naro da, kaoi potpunu slobodu u izboru direktora i profesora isistematizaciji nastavnih planova. [...]14. Rumunska nacija zahtijeva da se ukinu privilegijei da teret javnih troškova pad ne na sve, u zavisnostiod imanja i bogatstva pojedinca.7Narodna skupština Transilvanije35

stvaranje nacionalnih država15. Rumunska nacija zahtijeva da novi ustav Transilvanije donese ustavotvorna skup š tina [...]; taj ustavmora biti zasnovan na principima pravde, jednakostii brat stva, kojih se moraju držati i novi gra đan ski,krivični i trgovinski zakoni.Murgescu, str. 191−192Godine 1848. revolucije su izbile u višeevropskih zemalja, uključujući i Habsburškocarstvo i rumunske pokrajine, ali ne i u Srbiji, Grčkoji Osmanskom carstvu. U Habsburškom carstvu,poslije brze smjene apsolutističkog režima na čelusa Meternihom, svaka nacija je pokušala da definišei nametne vlastite interese; od marta do maja 1848.godine održano je nekoliko nacionalnih skupštinana kojima su usvojeni nacionalni politički programi.Ipak, borba za politička prava i ustavnu vladavinuubrzo je pala u zaśenak/zasjenak na cio nal nih sukobakoji su unijeli razdor među re vo lucionare i omogućilida Habsburgovci, uz pomoć Rusije, uguše revoluciju1849. godine.?Koji su glavni zahtjevi Slovenaca, Hrvata iRumuna? Kako objašnjavaš činjenicu da sumnogi zahtjevi međusobno slični?Izdvoj zahtjeve koji su u tvojoj zemlji danas ispunjeni.Koji su to zahtjevi i zašto su ispunjeni?I-15. Mitropolit Petar II Petrović Njegošpodržava jugoslovenstvo(Cetinje, 12. mart 1850)Počitajemi gospodine Fr. Miklošiću,Ne znam je li Vaš list jošt počeo izlaziti. Ako jepočeo ili kad počne, ja ću se željno na njem prenumerirati,a tako isto i g-n će Milaković Vam posilitipođekoji prilog za njem. Vi ste na mjesto temožete veliku polzu prinijeti silnome no kukavomei slijepome jugoslavenstvu.Zbogom, dragi Miklošiću, budi mi zdrav i veseo zadiku svoga roda. To ti želi tvojpočitatelj i slugaP. P. NjegošP. P. Njegoš, Izabrana pisma,Obod, Cetinje, Prosveta, Beograd 1984, str.147.Za vrijeme ustanka 1848. razvio se jak pokretza ujedinjenje i nezavisnost južnih Slovena.Mitropolit Petar II Petrovć (1813−1851)podržavao je ideju jugoslovenstva, smatrajući daje to opcija za oslobođenje od stranih sila, kao i zapolitičku i kulturnu emancipaciju Južnih Slovena.Njegoš je želio da pomogne Srbima i Hrvatima u borbiprotiv Ugara, koje je smatrao najvećim neprijateljemobiju nacija. U junu 1849. Njegoš je ponudio ruskomgeneralu Orlovu odred od 4000−5000 Crnogoraca dase bore u Ugarskoj. Njegoš je krenuo da razmjenjujepisma s njegovim prijateljem Francom Miklošićem,slovenskim lingvistom (1813−1891). Miklošić je imaodoktorat iz prava i slavenskih studija; bio je profesorna bečkom univerzitetu, kustos Kraljevske bibliotekeu Beču i nasljednik Jerneja Kopitara na mjestu cenzorau biblioteci.I-16. Nezadovoljstvo bosanskih hriš ća na podturskom vlašću, iz pera franjevačkog fratraFrane Jukića (1850)Ako se u Bosni hrišćanin sudi s Turčinom, to ne možebiti pravedno suđenje, a naro či to ukoliko je Turčinveć sede brade, jer svedočenje hrišćanina ništa neznači. Sudija uvek kaže: „Slušaj ti, Vlaše, je dan Turčinzna više od hiljadu Vlaha! Ovo je turska zemlja i viste njeni podanici, ovde se ne čuju crkvena zvona,već se pro po veda turska vera“, itd. Takve su i pre sudecarskog suda. Danas hrišćanin ne mo že dobitinikakvo nameštenje u državnoj službi jer je to samoza Turke. Ako hriš ća ni u Bosni hoće da podignuneku novu crkvu, ili da obnove staru, neće to moćii jadni ljudi će morati da se okupljaju pod vedrimnebom i da golih glava izgovaraju molitve!Jukić, str. 307−308Koje elemente nezadovoljstva autor naglašava?Misliš li da je pristrasan? Ako jeste, da li?ovaj odlomak možemo posmatrati kao istorijskosvjedočanstvo? Do koje mjere?I-17. Osmanski carski dekret kojim seproglašava jednakost među podanicima bezobzira na vjeru (1856)Neka bude kako je ovđe/ovdje određeno.Veliki Veziru, Mehmed Amin Ali-pašo, ko ji si odlikovan36

nacije i države u jugoistočnoj evropicarskim ordenom Međidije prvog reda i ordenomza lične zasluge, neka te Bog učini velikim i uvećatvoju moć! [...]Želja mi je da obnovim i proširim novouvedenemjere [...] uz ljubaznu i prijateljsku pomoć velikihsila, naših plemenitih sa vez nika. [...] Jemstva kojasmo dali Hati še ri fom od Gilhane, i u skladu satanzima tom [...], danas su potvrđena i ojačana, iprimijenićemo djelotvorne postupke da bi onaimala puni i stvarni učinak.Sve privilegije i jemstva nepovredivosti duhovnogživota koje su moji preci dali ab antiquo, i nekihkasnijih vremena, svim hriš ćanskim zajednicamai drugim nemuslimanskim grupama koje su podnašom zaš ti tom stvorene u Carstvu, biće potvrđenei zadržane.Sve hrišćanske i druge nemuslimanske za jedniceobavezne su da u roku koji će se odrediti, a zajednosa komisijom koju će sačinjavati njeni pripadnici,uz moje odobrenje i pod nadzorom Visoke porte,ispitaju koje privilegije i imunitete oni zapravouživaju, i da to onda razmotre i Porti podnesuzahtjev za reforme koje su potrebne s obziromna napredak civili za cije i novo doba. Vlast koju jehriš ćan skim patrijarsima i episkopima dao sultanMahmud II i njegovi nasljednici treba uskla diti sanovim položajem koje te zajednice sada imajuzahvaljujući našim velikodušnim i dobročiniteljskimnamje rama. [...] Pravila po kojima se patrijarhimenuje doživotno biće promijenjena i vrši će seupravo onako kako to odredi odgovarajući ferman.Crkvene takse, kakve god vrste i prirode bile,biće ukinute i zamijenjene unaprijed utvrđenimprihodom za patrijarha i ve li ko dostojnike. [...] Ugradovima, varošima i selima u kojima su svi stanovnicijedne vjere neće se postavljati nikakve pre pre ke zaponovno podizanje, prema prvobitnim planovima,građevina koje su namije nje ne bogosluženju, zatimškola, bolnica i grobalja...Svako nazivanje pogrdnim imenima ili pro zivanjekoje za cilj ima da bilo koju grupu podanika Carstvaproglasi manje vrijednom od neke druge, i tozbog vjere, jezika ili rase, zauvijek će biti izbrisanoiz upravnih protokola. Donijeće se zakon protivupotrebe uvredljivih riječi, i među privatnimsvijetom i od strane vlasti.Pošto se sve vjere mogu slobodno ispovijedati,nijedan podanik neće biti onemo gu ći van usluženju svojoj vjeri. [...] Niko neće biti primoravanda promijeni vjeru [...] i [...] svi podanici Carstva,bez obzira na naciju kojoj pripadaju, i bez ikakverazlike, biće primani u državne civilne i vojne škole...Štaviše, svaka zajednica ima pra vo da otvara javneškole za nauku, umjetnost i zanate. [...]Svi krivični, trgovinski i prekršajni po s tupci koji sevode između muslimanskih i hrišćanskih ili drugihnemuslimanskih podanika, ili između hrišćana idrugih nemuslimana koji pripadaju nekoj drugojgrupi, vodiće se na mješovitim sudovima. Suđenjana tim sudovima će biti javna: su protstavljenestrane će se suočiti i do ve s ti svoje svjedoke čije ćese svjedočenje prihvatati jednako ukoliko se zakunupre ma vjerskim zakonima svoje zajednice. [...]Porezi će se razrezivati isto za sve po da nike Carstva,bez obzira na to kom sta le žu i vjeri pripadaju. Zanadoknadu šte te u slučaju nepoštenog prikupljanjapo re za, a naročito desetka, koristiće se najbržai najenergičnija sredstva. Sistem di rektnogprikupljanja poreza će postepeno, i što je bržemoguće, što se tiče svih državnih prihoda, bitizamijenjen porezom prema zemljišnim planovima.Vucinich, str. 161−163? Što je bio cilj turskih vlasti kada su izdaleovaj dekret? Uporedi kon kretne mjereovog dekreta s primjedbama koje su iznijeteu prethodnom dokumentu (I-16). Misliš li da jedekret uspio da ojača lojalnost nemuslimanskihna ro da osmanskoj državi?I-18. Neka mišljenja o planu za osniva njedvojne bugarsko-turske države (1867)A. Predstavka Centralnog tajnog bugar s kogkomiteta sultanu Abdulazizu 8Dopis,Njegovom Visočanstvu sultanu Abdulaziz-hanu,našem uzvišenom gospodaru i ocu,Od Centralnog tajnog bugarskog komiteta8Sultan od 1861. do 1876. godine37

stvaranje nacionalnih državaVaše Visočanstvo!Sudbina pojedinca i svake nacije je u rukamasvemoćnog Boga koji upravlja svijetom. Priječetiri vijeka sudbina je nas, Bugare, i na šu draguotadžbinu stavila pod vlast slavnih osvajača koji suu Evropi stvorili Osmansko carstvo. [...]Od Vas molimo ljubaznu dozvolu da Vam iznesemorazloge zbog kojih bugarski narod od Vas poniznotraži da se objavi njegova nezavisnost.Politička nezavisnostČlan 1. Da se formira narodna, na ustavu zasnovanavlast.Član 2. Da se Bugarska, i sva područja na seljenaBugarima, proglase za nezavisne i nazovuBugarskim carstvom.Član 3. Da Bugarsko carstvo bude politič ki vezanoza Osmansko carstvo i da njime vlada car imperator,Njegovo Visočanstvo sultan Abdulaziz i njegovinasljednici, koji će tituli „osmanski sultan“ dodatii „bugarski car“. [...]Član 6. Da carev namjesnik bude drugi po s lijeNjegovog Visočanstva kao vladara države, poslijevlade i izvršne vlasti, vrhov nog komandantabugarske vojske i vrhovnog sudije.Član 7. Da carev namjesnik vlada uz pomoć Vijećasastavljenog samo od Bugara koje bi ra Narodnaskupština. Članovi tog Vijeća treba da među sobompodijele vlast tako da svaki ima svoj resor. Oni imajupravo da predlažu zakone i prave nacrte državnogbudžeta, koji će, pošto ih prihvati Narodna skupština,biti podnošeni carevom na mjes niku na usvajanje.Svi oni zajedno odgovaraju za svoja djela, tako danijedna odluka carevog namjesnika neće stupitina sna gu ukoliko je ne potpišu članovi Vijeća. [...]Član 9. Zvanična vjeroispovijest u zemlji je pravoslavlje.Član 10. Da se pravda sprovodi u skladu s posebnimbugarskim zakonima koje će donijeti Narodnaskupština. [...]Član 11. Da Bugarsko carstvo ima svoju voj sku, organizovanu po novom sistemu i prema posebnomzakonu. [...]Član 13. Da bugarski jezik bude zvanični jezik.Član 14. Da budu obezbijeđena sva građanska ipolitička prava, na primjer: sloboda štampe, pravona slobodan govor, pravo na održavanje javnihskupova i rasprava o političkim i društvenimpitanjima itd. a da bude obezbijeđena i ličnasloboda, pra vo da svako bude gospodar u svomdomu, i vjerska tolerancija.HristomatiÔ, str. 400−409Nekoliko tekstova dokazuje napore kojimase želi zasnovati nacionalna država.Međutim, nacionalna država nije je dini predviđenioblik političke organizacije − zbog specifičnihpolitičkih okolnosti iznijeti su i drugačiji prijedlozi,koji su zapravo bili alternativa nacionalnoj državi.? Analiziraj način na koji bi Bu gar ska trebalo dabude organizovana u okviru dvojne turskobugarskedržave. Kakav bi bio odnos premaosma nskoj državi? Pokušaj da razumiješ zaštočlanovi Tajnog komiteta iznose ovakav, a nenekakav drugačiji prijedlog. Da li znaš za nekudvojnu državu u Evropi?B. Reakcija Fuad-paše 9 , prema memoarimaHriste StambolskogPośeta/posjeta Fuad-paši. – Istog tog dana, 2.aprila 1867, drugog dana Bajrama, Hristo je otišaoFuad-paši, danas ministru spoljnih poslova, podizgovorom da želi da mu čestita praznike i predstavise [...]. To kom razgovora ministar je govorio o dopisu i rekao da se vlada „a fait sourde oreille“ [pravigluva] i niko od ministara to ni je ni pomenuo. „Akosu Bugari to zaista na pi sali“, dodao je Fuad-paša,„onda su vrlo sebični; da u Osmanskom carstvuži ve samo Turci i Bugari, to bi onda bila dru gastvar, ali tu su i Grci, Jermeni, Alban ci, Kurdi, Arapii mnoge druge nacije i svaka od tih nacija trebada ima ista po litička i nacionalna prava i privile gije...Ne mo gu samo Turci, Grci ili Bugari, ka o što sekaže u predstavci, da po dr ža vaju tur sku državu, većto moraju či ni ti svi ravnopravno; ali sve te nacijemo ra ju ima ti i ra zumne razloge da to čine. Za tovam ka žem“, zaključio je ministar, „sas tav lja či ovepredstavke su sebični i ne zreli.“Stambolski, str. 292−2939Fuad-paša (1817−1869), jedna od vodećih ličnosti tanzimata, u pet navrata ministar spoljnih poslova i dva puta veliki vezir38

nacije i države u jugoistočnoj evropiDr Hristo T. Stambolski (1843, Ka zan lik −1932, Sofija), ljekar i javna ličnost. Bio jeprofesor anatomije na Carskoj medicinskoj školi uIstanbulu, jedan od organizatora zdravstvene zaštiteu Bu gar s koj nakon 1878. godine. Bio je aktivan u pokretuza stvaranje zasebne bugarske crkve koja će bitinezavisna od grčke patri jaršije.Prokomentariši stav Fuad-paše. Iz kojih?razloga on kritikuje predstavku? Misliš li daje to bio i zva nič ni stav Osmanskog carstva?Organizujte raspravu:Podijelite se u dvije grupe − jedna neka pronađerazloge kojim bi se mogao bra ni ti prijedlog zastvaranje dvojne tursko-bugarske države, a druganeka razmotri stanovište koje zastupa Fuad-paša.Uzimajući u obzir specifične istorij ske uslove,možete pokušati da ras prav ljate o sličnomprijedlogu koji se tiče etničke grupe s kojom sevi identifikujete.I-19. Projekat ujedinjenja Bugara i Srba ujužnoslovensko carstvo pod vlašću srpskogkneza Mihaila Obrenovića (1867)ProtokolPošto u današnjim okolnostima narodi pod Turcimamoraju krenuti u oslobodilačku borbu, mi, Bugarikoji živimo u Bu gar skoj, Trakiji i Makedoniji, okupilismo se da razmislimo i nađemo način da oslobodimovoljenu otadžbinu kako bismo se pridružili porodicislobodnih zemalja i svijetu pokazali da postojimo.Da bismo uspjeli u tako važnom poduhvatu, moramoodabrati neki od suśednih/susjednih naroda s kojimbismo mogli doći do slobode na obo stranu korist inijesmo mogli odabrati dru gi narod do Srbe, s kojimasmo pove za ni na cionalno, po vjeri i geografskompoložaju.Srbi i Bugari treba da se bratski ujedine u Južno slovenskoKraljevstvo.Južnoslovensko Kraljevstvo će se sastoja ti odsrpskog i bugarskog kraljevstva (bu gar sko obuhvataBugarsku, Trakiju i Make do niju).Na čelu novoformirane vlade biće sa daš nji srpskiknez Mihailo Obrenović, s nasljednim pravom.To kraljevstvo treba da ima jednu zastavu, i na njojtreba da budu simboli oba naroda. Isto važi i zanovac.Obje zemlje će zadržati svoj jezik kao zva nični, azvaničnici će biti iz odgovarajućeg naroda i govorititim jezikom.Mi ćemo prihvatiti današnje srpske za ko ne i prevestiih na bugarski. Sve regulative JužnoslovenskogKraljevstva biće, bez izuzetka, objavljene na obajezika, to jest i na srpskom i na bugarskom.Dokumenti, 1, str. 434−435? Što misliš, zašto su Bugari oda bra li uniju saSrbijom, a nijesu tra ži li vlastitu nacionalnudržavu? Kako su planirali da sačuvaju svoj na cionalniidentitet?I-20. Ruski izvještaj o planovima za zajedničkurusko-bugarsku državu (1867)U pismu br. 1 od 15. aprila imao sam čast da obavijestimVašu ekselenciju da su u ta ko zvanom Tajnombugarskom komitetu uglavnom mladi ljudi, da je onosnovan s ciljem da pomogne stvaranju pozitivnognarodnog raspoloženja prema Bugarima u Evropii da istovremeno podstakne Bu ga re na pobunuprotiv turskog jarma.Podaci koje sam prikupio ukazuju da je Ko mi tetosnovan dogovorom rumunske stran ke Crvenih(liberala) i nekih Bugara. Osim toga, prema tomdogovoru, Rumuni su se obavezali da Bugarimapomognu da se oslobode turske vlasti i proglaseBu gar sku za zemlju nezavisnu od sultana.Nema sumnje da su Rumuni, dogovarajući se sBugarima, u potaji željeli da ponovo stvo re vlaškobugarskudržavu, što bi nji ma išlo u prilog, koristećito što će bugarski ustanak stvoriti probleme tur skimvlastima. Oni bi onda mogli da proglase nezavisnuRumuniju, a što se tiče Bugara – njih će ostaviti da sesami snađu. Ali zato su i Bugari imali na umu samokorist koju bi mogli da izvuku od svojih sunarodnikas one strane Dunava [...].Dokumenti, 1, str. 43639

stvaranje nacionalnih država?Koji su pravi ciljevi Bugara i Ru mu na, prematvrdnjama ruskog diplomate?Uporedi tekstove I -18, I -19 i I-20. Što misliš, kojibi projekat bio najbolji za Bugare?Uporedi tekstove I-13, I-18, I-19, I-20 iI-41. Koji su politički modeli u njima predloženi?je politički i intelektualno nezavisna, može da živii da prosperira. Svaka nacija koja nema političkuslobodu uvijek je, čak i kad ima najliberalniju vladu,izložena ne pri mjetnom uticaju centralizma i vladajućenacije, i rijetko kada taj uticaj pozitivno djeluje naporobljenu naciju.Karavelov, str. 165I-21. O odnosu političke slobode i nacije u XIXvijeku – urednički komentar Ljubena Karavelovau listu Svoboda (novembar 1869)Kao što je suvozemnim životinjama potrebanvazduh a ribama voda, tako je čovjeku najpotrebnijai najpreča sloboda. Bez slobode, čovjek ne može bitičovjek, već samo pola čovjeka; bez slobode, čovjekne može biti ono što je priroda od njega načinila,pa, dakle, ne može biti ni srećan.Sve što je potrebno pojedincu, potrebno je i čitavojnaciji. Jedino nacija koja ima svoj istorijski život, iunutrašnju i spo ljašnju slobodu, to jest ona kojaLjuben Karavelov (1834/1835−1879), pisac,novinar, organizator i ideo log bugarskognacionalnog oslobodilačkog pokreta. Osnovaoje najveću bugarsku revo lu cionarnu organizacijui bio urednik nje nih novina. Smatra se jednim odutemeljivača nove bugarske književnosti.Analiziraj tvrdnju da je „sve što je potrebno? pojedincu, potrebno je i čitavoj naciji“.Uporedi ovaj tekst sa tekstom III-1 koji je napisaoDimitrije Bolintineanu. Što ovi autori žele da namsaopšte? Što misliš, zašto oni ističu ideju nacije?► Sl. 1. Slovenija: Tabori (1869)Liberalno orijentisani Slo vencislijedili su primjer Čeha iorganizovali „tabore“, sastanke naotvorenom, u znak podrške programuza ujedinjenu Sloveniju. Tokom dvijegodine, sve dok Beč nije za bra nio tejavne forume, Slovenci su se okupljalina raznim mjestima, slu ša li govornike idonosili odluke o nacionalnim pitanjima.? Što je svrha čitave ove sli ke?Kakav je smisao foto gra fije ucentru?Kakva je veza između pejzaža inacionalnih vrijednosti?Slovenska, str. 23240

nacije i države u jugoistočnoj evropiI-22. Ferman kojim je osnovana Bugarskaegzarhija (1870)Svi naši poslušni podanici i građani našeg Carstvauživaju punu i stalnu slobodu vjeroispovijestii sva druga prava, žive u uzajamnom skladu iprijateljstvu, kao što i treba da bude sa sugrađanimai u obrazovanom narodu... Ipak, na našu ve li kužalost, viđeli/vidjeli smo neslogu i nespora zu medo kojih je, uprkos našoj dobroj volji, došlo izmeđubugarskih hrišćana i grčke patrijaršije...1. Osniva se „Bugarska egzarhija“, terito ri ja sazasebnom vjerskom vlašću. Ona će obuhvatiti doljenavedene episkopije i epar hije i neka druga mjesta.Egzarhija će imati pravo da se bavi svim crkvenimpitanjima u toj vjeroispovijesti.2. Najviši čin među sveštenicima nosiće zvanje„egzarh“ i biće kanonski predśedavajući/predsjedavajući bugarskog Svetog sinoda, čije će śedište/sjedište uvijek biti tamo đe/gdje je on. [...]3. Prema crkvenim kanonima, taj egzarh, postavljennašim beratom (ukazom), mora u liturgiji da pomeneime carigradskog patrijarha.Prije nego što se odabere osoba podobna dapostane egzarh prema crkvenim kanonima, trebatražiti mišljenje i pristanak moje vlade. [...][...]Ukoliko svi, ili barem dvije trećine hriš ća na koji živevan pomenutih mjesta, žele da pređu u nadležnostte egzarhije, i ako se to dokaže, njima će biti dopuštenoda to učine.HristomatiÔ, str. 268−271Bugarska egzarhija je bila zasebna organizacijau okviru pravoslavne crkve, osnovana februara1870. godine tur s kim fermanom (sultanovim ukazom).Po stojala je sve do 1953, kada je uzdignuta na stepenpatrijaršije.? Što misliš, zašto su turske vla sti prihvatilestvaranje autonomne Bugarske egzarhije? Izkog su razloga, prema tvom mišljenju, pravoslavniBugari željeli da imaju svoju autonomnu crkvenuorganizaciju, odvojenu od Cari grad skepatrijaršije?I-23. Rezultati ispitivanja o pripadnosti crkvi uSkopskoj i Ohridskoj episkopiji (1874)Poslije ispitivanja povodom postavljanja bugarskihepiskopa u Skopsku i Ohridsku eparhiju prematački 10 fermana o osnivanju Bugarske egzarhije,utvrđeno je da od 8.698 hrišćanskih porodica uSkopskoj eparhiji samo 567 želi da ostane u okvirugrčke patrijaršije, a preostalo 8.131 do maćinstvoopredijelilo se za Bugarsku egzarhiju.Prema podacima od 21. muharema 1291. (27.februara 1874) iz Solunskog vilajeta, re zultatiispitivanja u gradu Ohridu i okol nom područjupokazuju da je samo 139 muškaraca reklo da biostalo u grčkoj patrijaršiji, a 9.387 izjasnilo se zapre lazak pod nadležnost Bugarske egzarhije.HristomatiÔ, str. 280? Kako komentarišeš rezultate ispi tivanja? Kojisu nam podaci još potrebni da bismo boljerazumjeli te rezultate? Da li je u XIX vijeku biloneobično da se samo muškarci izjaš nja vaju? Dali je pravično to što je u Skopskoj eparhiji čitavodomaćinstvo imalo samo jedan glas?I-24. Hristo Botev: Zašto Bugari treba da sebore za nacionalno oslobođenje (1875)Istorija našeg naroda je tužna i mračna, a njegovasadašnja situacija teška i mučna.Drugim riječima, Bugari su robovi Turaka, ro bovisamih sebe, robovi oruđa kojim ra de, pa čak ivlastitog obrazovanja i kul ture. Ako pogledate kakorade, viđećete/vidje će te da rade kao tegleća marva,samo jedan po gled na njihove neprirodne patnje, inji ho va lica, i odmah ćete se uvjeriti da zaista „radekao konji, skupljaju kao pčele i žive kao svinje“.Istina je da su mnogi stranci pisali, i da još uvijekpišu mnogo o našoj vrednoći, našoj nadarenostii kulturnom napretku. No, gotovo svaki od tihspisatelja je do ka zao, ili matematički dokazujeda mi, kako bismo razvili svoje još neiskorišćenesposobnosti i postali „Prusi juga“ ili „Englezi istoka“,moramo zbaciti varvarski turski jaram, osloboditi setog ne ljud skog ropstva koje sputava sve naše mo ći, i41

stvaranje nacionalnih državaizgraditi bosforski bulevar slo bodne južnoslovenskekonfederacije.Botev, str. 85−86Hristo Botev (1847−1876), nacionalni heroj,pjesnik, novinar i revolucionar. Živio i radiouglavnom u Rumuniji. Bio vođa bugarskog nacionalnogoslobodilačkog pokreta 1874−1875. Maja1876. go di ne prešao Dunav s malobrojnim odredomusta nika i poginuo u sukobu sa turskom voj skom.Napisao je samo dvadeset pjesama, ali to je bilodovoljno da postane klasik bu gar ske književnosti.? Što je cilj ovog teksta? Kako je pi sac pokušaoda naglasi ponos Bugara?Što misliš, zašto pisac insistira na ideji da bi Bugarimogli biti „Prusi juga“, odnosno „Englezi istoka“?Na koga se u tvojoj zemlji najčešće misli kad sekaže „Evropljanin“?I-25. Politički program Centralnogbugarskog dobrotvornog društva(Bukurešt, novembar 1876)Da bi došlo do mira na istoku, da bi se zaustaviloneprestano nasilje Turaka ko ji ne poštuju nikakvoljudsko pravo, i da bi se ispunile pravične želje bugarskognaroda, Evropa mora pomoći u sprovođenjusljedećeg programa:1. Treba ponovo uspostaviti bugarsku drža vu kojaobuhvata Bugarsku, Make do niju i Trakiju i u kojojBugari preovlađuju.2. Bugarska država treba da ima nezavisnu vladu iustav koji će donijeti zakonodav no tijelo, izabranood strane naroda.3. Sve oblasti života treba urediti po sebnim zakonimakoji će biti u skladu s ustavom i potrebama naroda.4. Sve manjine koje žive među Bugarima tre ba daimaju ista politička i građanska prava.5. U bugarskoj državi treba da vlada potpunasloboda savjesti.6. Svi građani moraju biti obavezni da slu že vojskui pohađaju osnovno obrazovanje.HristomatiÔ, str. 609Pošto je u Bugarskoj avgusta 1876. ugušenAprilski ustanak, bugarske izbjeg lice u Rumunijiosnovale su Cen tral no bugarsko dobrotvorno društvo,po li tičku organizaciju čiji se glavni politički zah tjevtiče nacionalnog oslobođenja Bugara.? Kako objašnjavaš izraze koji su ovđe/ovdjeupotrijebljeni protiv Turaka i Osmanskogcarstva? Misliš li da oni imaju neke veze stim što su Turci ugu ši li Aprilski ustanak 1876.godine, ili su to jednostavno uopšteniji reto rič kiargumenti? Kako su autori ovog teksta planiralida stvore bugarsku državu? Kako su oni zamisliliorganizaciju te nove države?I-26. Albanska pjesma napisana u vrijemeBerlinskog kongresa (1878)Molim vas, oprezni buditeS Albanijom,Nemojte je poderatiKao da je siroče,Jer nijesmo mi ni Grci, ni Bugari,Pa ni CrnogorciMi smo samo AlbanciI želimo jedino slobodu...Brahimi, str. 62Kao ni druge balkanske nacije, tako ni Albancinijesu imali svog predstav nika na Berlinskomkongresu, ali su i alban s ke vođe pokušavale dadefinišu nacio nal ne ciljeve i pridobiju javno mnjenjeza te ciljeve.Kakva je svrha ove pjesme? Što pjesnik želi?da kaže time što nabraja nazive naroda kojižive na području đe/gdje i on?I-27. Berlinski mirovni ugovor (1878)Ugovor između V. Britanije, Austrougarske,Francuske, Njemačke, Italije, Rusije i Turske.Berlin, 13. jul 1878. godineČlan I Bugarska se konstituiše kao auto nomna izavisna kneževina pod vrhovnom vlaš ću njegovog42

nacije i države u jugoistočnoj evropicarskog veličanstva Sul tana. Kneževina će imatihrišćansku vladu i nacionalnu miliciju.Član XXIII Visoka porta preuzima obavezu da naostrvu Krit dosljedno primjenjuje Organ ski zakoniz 1868. godine uz modifikacije koje se mogusmatrati pravičnim. Sli čni zakoni prilagođenilokalnim potrebama, osim u pogledu oslobođenjaod plaćanja poreza koje je priznato Kritu, uve š će sei u drugim djelovima Turske u njenom evropskomdijelu, za koje ovim ugovorom nije predviđenaposebna organizacija. Visoka porta će uputitiposebne ko mi si je, u kojima će u znatnoj mjeri bitizastupljen domaći element, koje će razraditi detaljenovih zakona u svakoj pojedinoj provinciji. Planoviorganizacije koji proisteknu iz ovih aktivnostipodnijeće se Visokoj porti na razmatranje koja ćese, prije proglašavanja akata na osnovu kojih ćeoni stupiti na snagu, konsultovati sa Evropskomkomisijom ustanovljenom za Istočnu Rumeliju.Član XXV Provincije Bosnu i Hercegovinu će zapośesti/zaposjestii njima upravljati Austro-Ugarska.Budući da vlada Austro-Ugarske ne želi da preuzmeupravljanje u Novo pa zar skom sandžaku, koji seprostire između Srbije i Crne Gore u pravcu jugoistokana drugoj strani Mitrovice, osmanska administracijaće tamo i dalje obavljati svoje funkcije. Me đu tim, dabi se obezbijedili održavanje novog političkog stanja,kao i sloboda i bezbjednost komunikacija, Austro-Ugarska zadržava pravo da u cijelom ovom dijelunekadašnjeg vilajeta Bosne drži svoje garnizone i dakoristi vojne i trgovačke puteve. U tom cilju, vladeAustro-Ugarske i Turske zadržavaju za sebe pravoda se dogovore o detalj ima.Član XXVI Visoka porta, kao i sve one Vi so ke straneugovornice koje to do sada ni jesu učinile, priznajunezavisnost Crne Gore.ČLAN XXVII Visoke ugovorne strane saglasne su usljedećim odredbama: u Crnoj Gori razlike u vjerii vjeroispovijesti neće moći da budu smetnja daneko iz tog razloga bude isključen ili spriječen dauživa svoja građanska ili politička prava, da nebude primljen u javne službe, na položaje, i damu se ne ukazuju počasti ili da ne obavlja raznezanate ili zanimanja, ma u kome mjestu to bilo.Biće obezbijeđena sloboda vršenja vjerskih obredasvim državljanima Crne Gore i strancima; nećese moći činiti nikakve smetnje, bilo u hijerarhijskojorganizaciji raznih crkvenih zajednica bilo unjihovim odnosima sa svojim duhovnim starješinama.Član XXXIV Visoke strane ugovornice pri znajuneza visnost Kneževine Srbije, u zavisnosti od uslovaizlože nih u slje de ćem članu.Član XXXV Ni za jedno lice u Srbiji razlika u vjerskojopredijeljenosti ili konfesiji ne smije biti povod zaisključenost ili nemogućnost u pogledu uživanjagrađa n s kih ili političkih prava, rada u javnim službama, obavljanja javnih funkcija i uka zi va nja počasti,kao ni u pogledu obavljanja po je dinih profe sijai djelatnosti, u bilo kom mjestu. Sloboda i javnoprakti kovanje svih oblika ispovijedanja vjere obezbije diće se svim domaćim licima u Srbiji, kao istrancima, i neće biti nikakvih prepreka u pogleduhijera rhijske organizacije pojedinih zajednica nitiu pogledu njihovih odnosa s njihovim duhovnimpoglavarima.Član XLIII Visoke strane ugovornice priznaju nezavisnost Rumunije, pod uslovima izloženim u sljedećimčlanovima.Član XLIV Ni za jedno lice u Rumuniji razlika uvjerskoj opredijeljenosti ili konfesiji ne smije bitipovod za isključenost ili nemogućnost u pogleduuživanja gra đan s kih ili političkih prava, rada u javnimsluž ba ma, obavljanja javnih funkcija i ukazivanjapočasti, kao ni u pogledu obavljanja pojedinihprofesija i djelatnosti, u bilo kom mjestu. Sloboda ijavno praktikovanje svih oblika ispovijedanja vjereobezbijediće se svim domaćim licima u Rumu niji,kao i strancima, i neće biti nikakvih preprekau pogledu hijerarhijske organizacije raz li či tihzajednica niti u pogledu njihovih odno sa s njihovimvjerskim poglavarima. Podanici i državljani svih Sila,trgovci i druga lica, biće u Rumu ni ji ravnopravnotretirani bez obzira na vjeru, na temelju potpunejednakosti.Član XLV Kneževina Rumunija vraća nje go vomveličanstvu ruskom Caru onaj dio te ri torije Besarabijekoji je odvojen od Ru sije Pariskim ugovo rom iz1856. godine, koji je na zapadu ograničen srednjimtokom rijeke Prut a na jugu srednjim tokom rukavcaKilija i ušćem Stari Stambol [današnja državaMoldavija].43

stvaranje nacionalnih državaČlan LVIII Visoka porta ustupa Ruskoj ca re viniteritorije Ardahan, Kars i Batum [da našnje Jermenijai Gruzija, sa malim dije lom śeveroistočne/sjeveroistočne Turske] u Aziji, za jedno sa lukomove posljednje pomenute teritorije.Član LIX Njegovo veličanstvo Car Rusije izjavljujesvoju namjeru da Batum bude slobodna luka,uglavnom trgovačka.Član LXII Budući da je Visoka porta izrazila namjeruda održava načelo vjerske slo bode, kao i da muda najšire tumačenje, Strane ugovornice primajuk znanju ovu spo n tanu izjavu. Vjerska razlika nesmije ni u ko jem dijelu Osmanskog carstva bitipo vod za isključenost ili nemogućnost bilo kojegli ca u pogledu uživanja građanskih ili po li tičkihprava, rada u javnim služ bama, obavljanja javnihfunkcija i ukazivanja po časti, ili obavljanja pojedinihprofesija i dje lat nosti, u bilo kom mjestu. Slo bo da ijavno praktikovanje svih obli ka vjere obez bijedićese svima i neće biti nikakvih prepreka u pogleduhijerarhijske organizacije pojedinih zajednica nitiu pogledu nji ho vih odnosa s njihovim duhovnimpoglavarima.Duhovna lica, hodočasnici, kao i monasi svihnacionalnosti koji putuju u evropski dio Turske, iliu njen azijski dio, uži va će ista prava, povlastice, kaoi privilegije.Gore pomenutim licima i njihovim vjers kim, dobrotvornimi drugim ustanovama u svetim mjestimai drugđe/drugdje priznaje se pravo na služ benuzaštitu od strane diplomats kih ili konzularnihagenata Sila u Tur s koj. Izri čito se zadržavaju pravakoja ima Fran cuska, i u potpunosti se podrazumijevada se ne mogu vršiti nikakve izmjene kada je upitanju status kvo svetih mjesta. Mo na si na Svetojgori, bez obzira na to iz koje zem lje potiču, zadržaćesvoje ranije pośede/posjede i povlastice i uživaju,bez ikakvog izuzetka, potpuno jednaka prava iprerogative.www.fordham.edu/halsall/mod/1878berlin.html, prevod preuzetsa http://www.mfa.gov.yu/History/1878_s.html? Nacrtaj tri karte: jednu sa situacijom prije1878. godine, drugu koja će prikazati teritorijalnepretenzije svake od etničkih grupa i trećuna kojoj se vidi ishod sporazuma u Berlinu. Štoprimjećuješ?Igra: Zamisli da si na mjestu drugogaNapiši sastav od 400 riječi u kojem ćeš iznijetivlastite prijedloge za rješenje situacije naBalkanu. Izaberi jednu od sljedećih uloga – budiRus, Njemac, Fran cuz, Britanac, predstavnikAustrougarske, ili pak diplomata, predstav nikOsman s kog carstva, Albanac, Bu ga rin, Rumun,Srbin, Hrvat, Crnogorac, Slo venac, Grk, ali svakakoizaberi identitet koji nije tvoj. Obrazloži svoj izbor.44

Mapa 2: Balkanske države poslije Berlinskog kongresa, jul 1878.45

stvaranje nacionalnih država► Sl. 2. Grčka između Turske i Evrope.Karikatura iz lista Aristophanes (1882)Louvi, str. 230Turska: „Pusti me, poješću novo ro đenče“.Evropa: „Nazad, gospođo Turska, zahvaljuju ćimeni ti uopšte postojiš.“? Zašto je Grčka predstavljena kao novorođenče?Opiši ukratko kako su predsta vljeneove tri figure. Prema tvom mišljenju, što je autorkarikature htio da poruči čitaocima?46

nacije i države u jugoistočnoj evropiI-28. Zašto Albanci žele zasebnu albanskudržavu (1886)Mi želimo ono što želi svaka nacija: „zasebnu državuu kojoj će se svi ljudi iste krvi okupiti kao što seporodica okuplja u jednoj kući”.Kondo, str. 126Odlomak iz teksta koji je objavio Jero nim(Đirolamo) de Rada (1814–1903) u dvojezičnomčasopisu Fiamuri i Arbrit − La Bandiera dell’Albania(Albanska zastava). Jeronim je bio pjesnik i izda vačdru gog dvojezičnog časopisa L’Albanese d’Italia. Živioje u Italiji.? Zašto pisac upoređuje porodicu i naciju?Pokušaj da zaključiš kako takva vizija na dugirok utiče na odnos prema drugim narodima kojižive na istoj teritoriji.I-29. Śećanja/sjećanja Ivana Hadži-Nikolova 10na razgovore iz 1892. godine, koji su doveli dostvaranja VMRO (1893)Jula 1892. godine došao sam u Sofiju da po tražimKostu Sahova koji je izdavao ma ke donske novine,tražio sam uglednog Makedonca koji će u Solunustati na čelo revolucionarne organizacije čiji je ciljoslobođenje Makedonije.Pošto me je saslušao, Sahov je rekao: „Shva tam štahoćete, ali ovđe/ovdje nećete pro na ći prave ljude.Ovđe/ovdje samo pri ča ju, a ka da treba nešto uraditi,onda nema ni kog. Samo s jednim čovjekom možeteozbilj no razgovarati o makedonskom pi ta nju. To jeučenik vojne škole Goce Delčev.“ 11 Dogovorili smose da Kosta Sa hov poruči Goce Delčevu da želimda se sretnem s njim i da bismo mogli da se vidimou neđelju/nedjelju u dva po podne kod Sa ho va. Udogovo re no vrijeme stigao sam u štampariju i tamoih zatekao kako razgovaraju u jednom ćošku.Plan za stvaranje organizacije:1. Organizacija treba da bude osnovana u Makedo niji, a ne u Sofiji, jer ako bude osnovana u Sofiji,onda bi Grci i Srbi mogli da kažu da ju je stvorilabugarska vlada, a zatim i da sami stvore slične organizacijei na kraju ništa od svega ne bi bilo. Osimtoga, organizacija treba da bude tajna.2. Osnivači moraju biti iz Makedonije kako bineprestano bili u dodiru s makedonskim stanovništvom,izlagali se istim opasnostima kojima će bitiizlo že ni njihovi sljedbenici i tako lakše zadobilipovjerenje ljudi.3. Moto treba da bude: „Autonomija za Ma ke doniju“.Da bi bilo neke nade u uspjeh, na ši se zahtjevimoraju pozivati na član 23 Berlinskog ugovora. Dabi bila samo stal na, Makedonija se mora iščupati izruku ne samo Turaka, već i Srba i Grka. Ka da buduodređene granice autonomne Ma kedonije, tadaSrbi i Grci više neće biti u prilici da traže neke njenedjelove, ali ako budemo htjeli da se spojimo saBugar skom, onda će i Srbi i Grci željeti neki dio. Našzadatak treba da bude očuvanje Ma kedonije kaocjeline, a to će se ostvari ti jedino ako Makedonijabude samostalna.4. Organizacija treba da bude nezavisna i samosvojna,ne smije da ima bilo kakve veze ili daizvršava bilo kakve zadatke koje bi joj dale vladesuśednih/susjednih zemalja, jer bi tako potpala podnjihov uticaj. Ona takođe ne smije biti oruđe bilokoje vlade koja bi željela da izazove reakciju nekedruge suśedne/susjedne vlade.5. Od Makedonaca u Bugarskoj i bugarskog narodami tražimo samo materijalnu i mo ralnu podršku,bez uplitanja u naše poduhvate.Poslije četiri sata razgovora, Kosta Sahov i GoceDelčev prihvatili su plan. Goce je rekao: „Slušajte,gospodine Hadži-Ni ko lov, toliko je vremena prošlo,neka prođe još jedna godina. Za godinu dana ćuzavr ši ti vojnu školu i postati oficir. Na pustiću sve toi otići u Solun i tamo ćemo osnovati revolucionarnuorganizaciju“.Makedonium, str. 29−3010Ivan Hadži-Nikolov (1861−1934), jedan od osnivača VMRO11Goce Delčev (1872−1903), istaknuta ličnost makedonske oslobodilačke borbe47

stvaranje nacionalnih državaPoslije Berlinskog kongresa, Make do nija jeostala najvažnija turska teritorija u Evropi.Zbog etnički mješovitog stanovništva, u njoj suubrzo počeli da se nadmeću bugarski, grčki i srpskinaciona li zam. VMRO je osnovan 1893. godine. Ta organizacijaje stajala iza neuspješnog Ilin denskog ustanka1903. godine. Tokom balkanskih ratova Makedonijaje okupirana i na kraju su je među sobom podijelileBu gar s ka, Grčka i Srbija. Poslije Prvog svjetskog rataVMRO se od pokreta za nacionalno oslo bođenjepolako pretvorio u fa šis tič ku i terorističku organizacijukoja se djelimično finansirala i od trgovine drogom,vodila gerilski rat, prije svega protiv Srbije (Jugoslavije), i neformalno kontrolisala dio bu garskeMakedonije. Ta organizacija je zna čajno uticala napolitički život u Bu gar skoj sve do 1934. godine, kadasu je bugarske vlasti nasilno rasturile.? Procijeni, na osnovu ovog teksta, koji supraktični problemi stajali na putu stvaranjujedne političke organizacije u jugoistočnojEvropi krajem XIX vijeka. Što misliš, zašto jebilo važno uočiti razliku između samostalnostii nezavisnosti?I-30. Deklaracija kojom VMRO obavještavavelike sile o odluci da započne oružaniustanak (1903)Nekažnjeno nasilje muhamedanaca i sistematskipritisak vlasti prisilio je hriš ćane iz Makedonije ipodručja Jed re na da krenu u sveopštu oružanuborbu. Oni su pribjegli tom ekstremnom rješenjutek kada su se kao neuspješna pokazala sva drugasredstva u pokušaju da se Evropa pod stakne naintervenciju u duhu međuna rodnih sporazuma, kojibi trebalo da odre đuju uslove života. Intervencijaspolja je i dalje jedini način da se ukloni zlo i zaustavikrvoproliće.Dosadašnji jalovi pokušaji da se palijativnim mjeramapoboljša turska vlast samo su povećali muhamedanski fanatizam i državni pritisak – stranomiješanje će dati rezultate samo ukoliko se zahvaljujućinjemu uradi sljedeće:1. U dogovoru s velikim silama treba za glavnogupravitelja postaviti hriš ća ni na koji nikada nijeuzimao učešća u tur skoj upravi i koji bi bio nezavisanod Vi so ke porte u obavljanju svojih dužnosti;2. Treba omogućiti trajnu zajedničku me đu na rodnukontrolu, uz široka ovlašćenja za sankcionisanje.Objasnivši uzroke ovog očajničkog čina na rodnogotpora, kao i mjere koje bi mogle da stanu na putnjegovih posljedica, VMRO sa sebe skida svakuodgovornost i objav lju je da će voditi borbu sve doku potpu no sti ne ostvari svoje ciljeve, a energiju zato nalazi u uviđanju svojih dužnosti i ra zu mijevanjuna koje nailazi u čitavom svijetu.Odbrani, str. 484? Što je cilj ovog teksta? Što su nje govi autorihtjeli da postignu? Da li je oružani sukobu njemu predstav ljen kao željeni cilj ili kaonametnuto sredstvo za ostvarenje drugih ciljeva?I-31. Političko rješenje makedonskog pitanjamora se tražiti u okviru Osmanskog carstva.Stav Krste Misirkova (1903)[...] Ukoliko vjerskom propagandom treba onemogućitiujedinjavanje makedonskih intelektua lacai makedonskog naroda, onda, prije svega, trebastvoriti jedinstvenu crkvu u Makedoniji, to jestOhridsku arhiepiskopiju koja će biti „arhiepis kopijaza čitavu Makedoniju“.Vjerska propaganda možda ima nešto protiv ujedinjavanjamakedonske inteligencije i makedo nskognaroda samo iz nacio nal nih razloga. Ako je tako,onda je pri rodno da uz zahtjev za crkvenu reformuide i zahtjev za obrazovnu reformu, to jest da arhiepiskopijapreuzme kontrolu nad školo vanjem iprilagodi ga nacionalno sti svojih paro hijana: u grčkimeparhijama će se predavati na grčkom, u vlaškim navlaškom, a u slovenskim na make donskom.Tako će biti uklonjena svaka nacionalna i vjerskapropaganda koja je ljude do sada podvajala nazavađene grupe i biće mira među narodom, i zaMakedoniju i za Tursku i za Evropu. [...]Takav ishod je najbolji i za Tursku. [...] Uko liko se,s druge strane, kaže da u Ma ke doniji nema višeslovenskih grupacija, nego je samo jedna, koja nijeni bugarska niti srpska, i ukoliko se Makedonija48

nacije i države u jugoistočnoj evropiiz dvoji u autonomnu arhiepiskopiju, onda će seTurska jednim potezom riješiti upli ta nja triju suśednih/susjednihdržava u makedonska pitanja.Naši nacionalni interesi nalažu makedonskojinteligenciji i makedonskom na ro du da pomogneTurskoj da izađe iz teš kog položaja u koji su je stavilenacionalna i vjerska propaganda koje kolaju Makedoni jom, kao i države koje u Makedoniji imaju svojeinterese. Ne moramo se udru ži ti sa Bugarskom,Srbijom ili Grčkom. Inte gri tet turske teritorijeje važniji nama nego Rusiji ili zapadnoj Evropi.Turska ima najbolji geografski položaj. Pripadnostturskoj državi i očuvanje inte griteta te države nama,makedonskom narodu, omo gu ća va da uživamopuna gra đanska prava u či tavoj Turskoj. To pravonam omogućava i zna čajne materijalne do bitke.Zbog toga ma kedonska inteligencija, ukoliko seusred sredi najprije i najviše na vlastite interese,treba da upotrijebi sve svoje moralne snage u ciljuočuvanja integriteta Turske. Zauzvrat bismo mogliočekivati, i imali bismo se pravo tome nadati, daće nam naš velikodušni gospodar dati potpunuautonomiju u crkvenim i obrazovnim pitanjima,punu jednakost pred zakonom i samostalnu vlastu Makedoniji. [...]Ovakav miroljubivi plan makedonskog na ro da naićiće na podršku i priznanje ve li kih sila koje žele daočuvaju inte gri tet Turske.Odbrani, str. 551−552Krste Misirkov je, zajedno sa Dimi trijemČupovskim, član grupe aktiv nih makedonskihstudenata u Sankt Peter burgu prvih decenija XXvijeka. Njegova knjiga O makedonskom pitanju,objavljena 1903. godine u Sofiji, dala je veliki doprinosrazvijanju makedonskog identiteta kod mnogih žiteljatog područja.? Zašto je Krste Misirkov smatrao da je očuvanjeOsmanskog carstva naj bolje rješenje zaMakedonce? Kakva je uloga crkve u tom projektu?Da li bis mo mogli zaključiti da je pisac po ku šaoda predstavi Osmansko carstvo kao alternativunacionalnoj državi? Uporedi tekstove I-25 i I-26,uzimajući u obzir činjenicu da je ustanak Makedona ca ugušen 1903. godine.I-32. Plan Aurela C. Popovicija za pretvaranjeAustrougarskog carstva u fede rativnu državupod imenom „Sjedinjene Države VelikeAustrije“ (1906)Osnovni principi saveznog ustavaČitava sadašnja teritorija Austro ugar s kog carstva,izuzev Bosne i Hercegovine, podijeliće se, premanacijama koje u njoj ži ve, na sljedeće nacionalne ipolitičke je di nice: Njemačka Austrija, Njemačka Češka,Njemačka Moravska (Šlezija), Češka, Mađarska,Transilvanija, Hrvatska, Za pad na Galicija, Slovačka,Ukrajina, Voj vodina, Erdelj, Tirol i Trst.Ovih 15 nacionalnih država čine saveznu monarhijukoja se zove „Sjedinjene Države Velike Austrije“ podkrunom Njegovog Visočanstva Cara Franje Josifa I.Svi građani nacionalnih država isto vre meno sui austrijski građani. Svako može da koristi svojapolitička prava samo u jednoj državi.[...]Carska, to jest savezna vlada, sačinjena je odpredstavnika nacionalnih država.Kancelar, kog postavlja car, na čelu je carske, to jestsavezne vlade.Carski parlament čine:a) Poslanički domb) Senat[...]Vlade nacionalnih država šalju svoje predstavnikeu saveznu vladu u sljedećoj srazmjeri:Njemačka Austrija 7, Mađarska 7, Češka 5, Transi l-vanija 4, Hrvatska 3, Zapadna Galicija 3, NjemačkaČeška 2, Slovačka 2, Njemačka Moravska (Šleska) 2,Ukrajina 1, Vojvodina 1, Tirol 1, Trst 1, Erdelj 1, štoje u ukupno 42. [...]Svaka nacionalna država ima parlament, svojuvladu i pravosuđe.Car postavlja namjesnika koji vodi vladu svake odnacionalnih država. Namjesnik mora biti građanindate države.Članove vlade takođe postavlja car, ali uzimajući uobzir prijedloge namjesnika.Svaka država ima svoj ustav. Da bi ustav stupiona snagu, mora ga odobriti car. Od tog trenutkanacionalna država može samostalno da koristi svasvoja prava.Carstvo garantuje integritet teritorije nacionalne49

stvaranje nacionalnih državadržave, kao i njenu autonomiju, ukoliko ta autonomijanije ograničena ustavom Carevine i posebnimnacionalnim ustavom. [...]Svaka nacionalna država odlučuje koji će jezik bitiprihvaćen kao zvanični.Jezik za unutrašnju komunikaciju unutar Carstvaje njemački.U carskom parlamentu svaki poslanik mo že da seobraća skupštini na maternjem jeziku. [...]Svi zakoni, dekreti i objave carskih vla sti treba dabudu sastavljeni i objavljeni samo na zvaničnomjeziku nacionalne drža ve na koju se odnose.Svi dopisi carskih vlasti, uključujući i vojne, treba dabudu samo na odgovarajućem nacionalnom jeziku.Sve kovanice i papirni novac, kao i svi jezici državačlanica, takođe treba da budu u upotrebi.[...]Beč je glavni i prijestoni grad Carstva.Popovici, str. 288−297Aurel C. Popovici (1863−1917), ru mun skipublicista porijeklom iz Tran silvanije. Studiraomedici nu i političke nauke u Beču i Gracu, bio članRumuns kog na cionalnog komiteta u Transilvanijii borio se za prava Rumuna u okviru Austro ugarskogcarstva. Plan za proširenje austrougarske dvojnemonarhije i stvaranje pravog fede rativnog uređenjanastao je u okviru po ku šaja grupe intelektualaca,koju je okupio prijesto lonasljednik, nadvojvoda FrancFer di nand, da nekako ojačaju mo nar hiju ugro že nubujanjem raznih naciona li zama.? Kako je Aurel C. Popovici zamislio odnosnacionalnog i saveznog ni voa? Pokušaj darazumiješ zašto je on radije prihvatao federalnouređenje, nego stvaranje zasebnih nacionalnihdržava.I-33. Britanski ambasador u Osmanskomcarstvu piše o pokušajima Albanaca da dobijuvlastitu nacionalnu državu (1912)Lord Gošen, tada njegova ekscelencija amba sadoru Carigradu, u izvještaju o tom pitanju jezgrovitoje izrekao suštinu stva ri: „Ne može se poreći da jealbanski po kret sasvim prirodan. Albanci, stara i zasebnarasa, koliko i sve iz njenog okru že nja, uviđeli/uvidjeli su da se ti suśedni/susjedni narodi na la zepod zaštitom nekih evropskih si la i da se njihoveželje za samostalnijim životom ispunjavaju [...] dokprema njima ne postoji takav odnos. Njihova nacijase igno ri še, [...] predlaže se razmjena teritorija,jav ljaju se i druge poteškoće, ali stalno na štetuAlbanije, a Albanci bivaju ostav lje ni na milosti nemilost Slo ve na i Grka, ko ji se ne obaziru nanjihove na ci onalne zahtjeve.“Durham, str. 7250

nacije i države u jugoistočnoj evropi► Sl. 3. Proglašenje albanske nezavisnosti u Valoni (1912) − gravura iz tog periodaHudhri, str. 44Figura desno od zastave predsta vlja Skender -bega.Koji je glavni ele ment na ovoj gravuri? Što?mis liš, zašto je trenutak objavljivanja ne zavisnostipovezan sa nacionalnim simbolima?Kakva je ulo ga Skenderbega na ovoj slici?51

stvaranje nacionalnih državaI-34. Govor Kemal-pašeu Damasku o odnosuTuraka i Arapa (1913)[...] Želim da vam kažem sljedeće: turski pokretkoji sada vidite u Istanbulu, i islamskim zemljamau kojima žive Turci, ne gaji nikakvo neprijateljstvoprema Ara pima. Vi vrlo dobro znate da je već bilogrčkih, bugarskih, jermenskih pokreta u Osmanskomcarstvu. Danas im se pridru žio i arapski. Turci suzaboravili na se be. Njih je čak bilo sramota da kažukojoj naciji pripadaju. Moglo se dogoditi da tak voslabljenje nacionalne svijesti za vrši na očekivaninačin. Plašeći se to ga, turska mladost se pokrenula ipokazala hvale vrijednu samosvijest. Ona je objavilasveti nacionalni rat kako bi se Tur ci ma reklo dasu Turci i da tursku naciju odlikuje bezbroj vrlina.[...] Uvjeravam vas da turski pokret nije nimaloneprijateljski nastrojen prema arapskom. On jenjegov brat i nerazdvojni drug. Turska mladost biod sveg srca voljela da vidi napredak Ara pa i to daoni ostvare sva svoja nacio nalna prava. Sadašnjinapori turske mladosti usmjereni su na važne stvaripoput obrazovanja Turaka, sada kada su se kod Turakaprobudila nacionalna ośećanja/osjećanja, kadsu oni postali preduzimljivi, oslobodili se ropstva,okrijepili zdravlje, postali brojniji i bogatiji, sve usvemu, oni su posvećeni tome da Turci vide dasu poštovani i blagosloveni i da zaslužuju pravoda zauzmu mjesto među narodima dva de setogvijeka [...]. O vi, koji ste pred stav nič ka elita arapskemladosti, vi takođe ra di te na ostvarenju istih ideala.[...]?Cemal, str. 220Kemal-paša je bio profesionalni voj nik ijedan od vođa mladoturaka. Poslije državnogudara, januara 1913. godine, postao je vojni upravnikIstanbula, zatim ministar mornarice, a tokom Prvogsvjet skog rata komandant u Siriji, đe/gdje je po ku šaoda se odupre Britancima i očuva lojalnost arapskogstanovništva Osmanskom carstvu.Koji je cilj ovog govora?I-35. Projekat Dimitrija Čupovskog zastvaranje „savezne balkanske demo krat s kerepublike” (Sankt Peterburg 1917)Balkan balkanskim narodimaPuno samoopredjeljenje svake nacijeSvjetski rat koji se vodi donosi slobodu i mogućnostsamoopredjeljenja mnogim po rob lje nim narodima.Mnogo vjekova se Make do nija borila i prolivalapotoke krvi za svoju slobodu i nezavisnost, ali juje izdajnički raščerupao kriminalni šovinizam ipohlepa krvavih dinastija iz okruženja. Posljedice teneviđene pohare su ne samo uzajamno uništavanjebalkanskih naroda već i ovaj neviđeni rat. Sada,kada je ve li ki dio Balkanskog poluostrva u ruševina ma, a ostaci njegovog naroda pod tur skimjarmom, mi Makedonci, koji trpimo vi še od drugih,tražimo od vas, balkanskih naroda, da zaboravitesvađe u proš lo sti, da se ujedinite i pridružite našemsvebalkanskom revolucionarnom programuza zajedničku borbu i stvaranje Sa vezne BalkanskeDemokratske Republike.Program našeg Revolucionarnog komiteta sadržisljedeće:Svi balkanski narodi su obavezni da zbace svojevladajuće dinastije i da uvedu republikanske vlade.Svaka balkanska republika treba da bude potpunoautonomna u svom unutrašnjem političkom životu.Sve balkanske republike čine jednu Sa vez nuBalkansku Demokratsku Republiku.Savezna Balkanska Demokratska Repub li ka sačinjenaje od sljedećih republika: Ma kedonije, Albanije,Crne Gore, Grčke, Srbije, Bugarske, Hrvatske, Bosnei Her ce go vine, Slovenije i Trakije.Kao nezavisne republike priznate su ne sa mo drža veu kojima živi jedno pleme već i regioni sa mješo vitimstanov niš tvom čiji su životni interesi usko po ve zanisa njihovim geografskim, istorij skim, politi čkim,privrednim i kultur nim uslovima datog regiona.U republikama sa mješovitim stanov niš tvom,autonomna područja i opštine treba da se organizujutako da svaka nacionalnost ima punu sloboduupotrebe maternjeg jezika, svoje vjere i svoje tradicije.Jezik većine je zvanični jezik svake re publike.52

nacije i države u jugoistočnoj evropiSvaka republika šalje svoje ovlašćene predstavnikeu Saveznu skupštinu Sa vez ne BalkanskeDemokratske Republike.Od ovlašćenih predstavnika biće formirana Saveznavlada i Savjet koji će za mije niti predśednika/predsje dnika Savezne republike.Saveznu vladu i Savjet sačinjavaće jednak brojpredstavnika iz svake savezne republike.Savezna vlada i Savjet upravljaju svim unutrašnjimstvarima i spoljnim pita njima u Balkanskoj Republici.Makedonium, str. 75−76Dimitrije Čupovski (1878−1940), je dan odistaknutijih članova Make don skog saveza uSankt Peterburgu. Prvi svjetski rat i Ruska revolucija1917. go di ne ohra brili su ga da iznese smjele pla no veza re or ganizovanje jugoistočne Evrope nakon rata.? Pažljivo pročitaj prvi pasus i uporedi ga satekstovima I-30 i I-31. Pokušaj da razumiješzašto je Čupovski že lio da makedonska nacionalnadr ža va bude organizovana kao saveznarepublika.I-36. Krfska deklaracija (1917) o principimaujedinjenja Srba, Hrvata i SlovenacaNa Konferenciji članova prošlog koalicionog i sadašnjegkabineta Kraljevine Srbije i predstavnikaJugo slovenskog odbora sa sedištem u Londonu,koji su do sada paralelno radili, a u prisustvu i uzsara dnju predsednika Narodne skupštine, izmenjenesu misli o svim pitanjima, koja su skop čanasa budućim zajedničkim držav nim živo tom Srba,Hrvata i Slovenaca.[...] Pre svega, predstavnici Srba, Hrvata i Slovenacaponovo i najodlučnije na gla šavaju, da jeovaj naš troimeni narod je dan isti po krvi, pojeziku govornom i pisanom, po osećanjima svogjedinstva, po kontinuitetu i celini teritorije, nakojoj nepodvojeno živi, i po zajedničkim ži vot niminteresima svog nacionalnog opstanka, i svestranograzvitka svoga moralnog i materijalnog života [...].Naš troimeni narod, koji je najviše stra dao od grubesile i nepravde, koji je za svo je samoopredeljenjepodneo najveće žrtve, prihvatio je sa oduševljenjemtaj uzvišeni princip kao glavni cilj ove straš ne borbeu koju je gurnulo ceo svet nepoštovanje pravasamoopredeljenja naroda.I ovlašćeni predstavnici Srba, Hrva ta i Slovenaca,konstatujući da je jedini i neodstupni zahtevnašeg naroda, zahtev koji on postavlja na osnovunačela slobodnog samoopredeljenja naroda, dabude potpuno oslobođen svakog tuđinskog ropstvai ujedinjen u jednoj slobodnoj nacio nalnoji nezavisnoj državi, složili su se, da ta njihovazajednička država bude zasnovana na ovimmodernim i demokratskim principima.Naš narod ne traži ništa tuđe: on traži samo svoje iželi da se sav, kao jedna celina, oslobodi i ujedini. Izato on, svesno i odlučno, isključuje svako delimičnore še nje svoga narodnog oslobođenja i ujedinjenja.Naš narod postavlja kao jednu ne razdvojnu celinuproblem svoga oslo bo đe nja od Austro-Ugarske injegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom.Petranović, Zečević, str. 66−68Dramatični događaji 1917. godine (naročitorevolucionarni pokreti u Rusiji i ulazakAmerike u Prvi svjetski rat) naveli su srpsku vladu iJugoslovenski odbor – sačinjen od političara koji suprognani sa južnoslovenskih teritorija Austro ugarskogcarstva – da prevaziđu nesugla si ce i izađu sazajedničkim političkim programom. Deklaracijaje sastavljena juna 1917. godine na Krfu, đe/gdje sesrpska vlada po vukla nakon što je napustila Srbiju1915. godine. U Deklaraciji je bilo 13 glavnih ta ča ka,među kojima su i odredbe koje se tiču imena budućedržave (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja ćebiti parlamentarna, ustavna monarhija sa vladarskomdinastijom Karađorđevića, zatim odredbe o grbu,zastavi i jednakosti tri nacionalna imena, pisma,vjerskih obilježja, teritorije, jednakosti građana predzakonom itd. Ovaj dokument je imao velikog uticajana stavove jugoslovenskih političara u emigraciji i nastanovnike južnoslovenskih oblasti Austrougarske.Koji je glavni prijedlog Srba za bu dućnost?Srba, Hrvata i Slo ve na ca? Kojim je argumentimapodržan taj prijedlog? Što misliš, zašto jepredlo žena zajednička država, a ne tri odvojenedržave? Ako bi te neko sada pitao, ka kav biprijedlog za budućnost Srba, Hrva ta i Slovenaca1918. godine mogao da daš?53

stvaranje nacionalnih državaI-37. Proglas Jugoslovenima crnogorskogkralja Nikole 20. oktobra 1918.Braćo, s najvećim zanosom, radošću i oduše vlje -njem danas svečano izjavljujem da želim – a uvjerensam da istu želju ima i sav moj vjerni narodu Crnoj Gori – da i naša mila Crna Gora budesastavni dio Jugoslavije, da časno uđe u jugoslovenskuzajednicu, kao što je časno i do kraja za njuratovala i stradala. Želim, da se složimo i bratskiuredimo u jugoslovensku konfederaciju, u kojojće svak sačuvati svoja prava, svoju vjeru, uredbei običaje.Branko Petranović, Momčilo Zečević, str. 75.Nikola I Petrović Njegoš (1841−1921), crnogorskiknjaz (1860−1910) i kralj (1910−1921).Pod njegovom vlašću Crna Gora je značajno uvećalateritoriju i 1878. godine na Berlinskom kongresu jojje potvrđena nezavisnost. Modernizovao je državnuupravu, pravno uredio zemlju, donio prvi Ustav, uredioodnose s vjerskim institucijama (Crna Gora je bila prvadominantno pravoslavna zemlja koja je 1886. godinepotpisala konkordat sa Vatikanom). Unaprijedioje školstvo, privredu i saobraćajnu infrastrukturu.Povodom 50 godina vladavine 1910. godine krunisaose za kralja. Nakon što je Austrougarska u januaru1916. godine okupirala Crnu Goru, emigrirao je uFrancusku, gdje je i umro.I-38. Četrnaest tačaka iz govora američkogpredśednika/predsjednika Vudroa Vilsona(1918) − odredbe koje se tiču jugoistočneEvropeU rat smo ušli zato što su nas pogodile povredeljudskih prava; da bi našem naro du život uopšte biomoguć, te su se ne prav de morale ispraviti, i svijetse morao učiniti takvim da do njih više nikadane dođe. Mi, dakle, u ovom ratu ne želimo ni štaza sebe. Svijet treba učiniti pogodnim i sigurnimda se u njemu živi, a naročito da bude siguran zasvaku naciju koja, poput naše, poštuje mir i želi daživi svojim ži votom, da stvara vlastite institucije,bude sigurna u pravedno i fer postupanje drugihnaroda i bezbjedna od nasilja i sebične agresije. Toje, zapravo, interes svih naroda i što se nas tiče, mijasno vi di mo da ni za nas neće biti pravde ukoli koje nema za druge. Stoga je program svjetskog miranaš program; a taj program, jedini mogući, jeste,kako ga mi vidimo, ovakav:[...]X Narodi Austrougarske, za koje mi že li mo daimaju sigurno i bezbjedno mjesto među drugimnarodima, treba da dobiju najveću slobodu imogućnost autonomnog razvoja.XI Vojska treba da se povuče iz Rumunije, Srbijei Crne Gore, a okupirana područja treba obnoviti,Srbiji treba dati otvoren i siguran izlaz na more;međusobni odnosi balkanskih država treba dabudu uređeni prijateljskim sporazumima koji ćepratiti istorijski potvrđene linije pripadnosti i nacionalnosti;treba obezbijediti me đu narodne garancijeza političku i eko nomsku nezavisnost i teritorijalniinte gri tet nekoliko balkanskih država.XII Treba obezbijediti suverenitet turskim djelovimadanašnjeg Osmanskog carstva, ali i druge nacijekoje su sada pod turskom vlašću treba da imajubezbjedan život i da dobiju mogućnost autonomnograzvoja; Dar danele treba trajno otvoriti i uči ni tislobodnim prolazom za brodove i trgo vinu svihnaroda, sa međunarodnom garancijom.XIV Naročitim sporazumima treba stvo ri ti opštisavez nacija u cilju davanja uzajamnih garancijapolitičke nezavisnosti i teritorijalnog integriteta ivelikih i malih država. [...]www.fordham.edu/halsall/mod/1918wilson.htmlU govoru održanom 8. januara 1918. godine,američki predśednik/predsjednik VudroVilson iznio je svoj prijedlog od četrnaest ta čaka zaokončanje rata. Taj je prijedlog po stao osnova zamirovni ugovor i osnivanje Lige naroda.? Kakve je namjere imao Vudro Vilson saBalkanom? Kako bi ti okarakte risao/okarakterisala te namjere? Procijeni da li bi ovakvarješenja poboljšala situaciju na Balkanu na dugirok.54

nacije i države u jugoistočnoj evropiI-39. Rezolucija nacionalne skupštineu Alba Juliji, odluka o ujedinjenjuTransilvanije sa Rumunijom (1918)I Narodna skupština svih Rumuna u Tran silvaniji,Banatu i Mađarskom okrugu, sazvana u Alba Juliji18. novembra/1. decembra, objavljuje ujedinjenjetih Ru mu na, i svih teritorija koje oni naseljavaju, saRumunijom. Narodna skupština na gla ša va neotuđivopravo rumunskog naroda na čitav Banat, čijesu granice Moriš, Tisa i Dunav.II Narodna skupština pomenutim teritorijama dajeprivremenu autonomiju dok se ne sastanu njihovipredstavnici izabrani opštim pravom glasa.III U vezi s tim, Narodna skupština objav lju je da ćena sljedećim principima biti zasnovana budućarumunska država:1. Svi narodi koji žive zajedno uživaju potpununacionalnu slobodu. Svaki narod će se obrazovati,upravljati i voditi sud s ke procese na sopstvenomjeziku, a uči te lji, upravitelji i sudije biće pripadnicitog naroda; svaki narod će imati pravo da budepredstavljen u državnim tijelima i da upravljazemljom u skladu sa svojom brojnošću.2. Vladaće potpuna vjerska sloboda i sve ćevjeroispovijesti imati jednaka prava.3. U svim oblastima političkog života vla daćepotpuno demokratski sistem. Po stojaće opštepravo glasa, a glasaće se ne po sredno, tajno, usvim opštinama, po proporcionalnom sistemu;glasaće pripadnici oba pola, stariji od 21 godine,za predstavnike opštine, oblasti ili parlamenta.4. Vladaće potpuna sloboda štampe, udru ži vanjai okupljanja, sve ljudske ideje će moći slobodnoda se šire.5. Uvešće se radikalna agrarna reforma. Sva imanja,a najprije ona velika, biće po pi sana. Biće poništenitestamenti kojima nasljednik zemlju ostavlja trećemli cu; na osnovu prava da se imanja slobodno krče,seljak će moći da dođe do vlastitog imanja (obradivenjive, pašnjaka, šume), barem jednog koji će služitinjemu i nje go voj porodici. Cilj ove reforme je većadruštvena jednakost i jačanje proizvodnih snaga.6. Industrijski radnici će dobiti ista pra va i privilegijekoje imaju radnici u najrazvijenijim zemljama.IV Narodna skupština se zalaže da se na mirovnomkongresu stvori zajednica slobodnih nacija kakobi ubuduće bila osigurana pravda i sloboda i zamale i za ve li ke nacije, a rat ukinut kao sredstvo zakontrolisanje međunarodnih odnosa.V Rumuni okupljeni u Narodnoj skupštini pozdravljajubraću u Bukovini koja su se oslobodila odjarma Austrougarskog car stva i ujedinila s otadžbinomRumunijom.VI Narodna skupština s naklonošću i odu šev ljenjempozdravlja oslobođenje svih nacija koje su do sadabile podređene Austro ugarskom carstvu, a to su:čehoslovačka, austro-njemačka, jugoslovenska,poljska i karpatsko-ruska nacija, i pozdrave šalje isvim ostalim nacijama.VII Narodna skupština pamti hrabre Ru mu ne kojisu u ovom ratu prolili krv da bi se ostvarili naši snovi,jer oni su umrli za slobodu i jedinstvo rumu nskenacije.VIII Narodna skupština izražava zahvalnost idivljenje Saveznicima koji su se sjajno i istrajnoborili protiv neprijatelja koji se mnogo decenijapripremao za rat, i u toj borbi civilizaciju oslobodiliod terora varvarstva.IX Da bi i dalje upravljala rumunskom na cijom uTransilvaniji, Banatu i Mađar skom okrugu, Narodnaskupština je odlu či la da osnuje Veliki rumunskinacionalni savjet koji će svuda i u svako dobapredsta vljati rumunsku naciju u odnosima sadrugim nacijama i donositi sve potrebne odluke unjenom najboljem interesu.www.cimec.ro/istorie/unire/rezo_eng.htm? Što se predlaže u vezi sa manji nama uRumuniji? Što misliš, zašto su takve izjaveuključene u de kla raciju o ujedinjenju sa Rumunijom?I-40. Govor Julijua Manijua u rumunskojnarodnoj skupštini u Alba Juliji (1918)Kako bismo odagnali sve sumnje koje bi se kodstranaca mogle roditi povodom naših namjerau vezi s unijom i nacionalnom slo bodom, Veliki55

stvaranje nacionalnih državarumunski nacionalni savjet objavljuje da ne želiimperiju koja će tlačiti. Mi, koji smo bili potlačeni,ne želimo da sada postanemo tlačitelji. Želimo dasvi budu slobodni i da napreduju živjeći zajedno.Naš Veliki naci o nalni savjet drži se stare poslovice:„Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi“.U Velikoj Rumuniji mi želimo da na prijesto stavimoslobodu za sve. Že limo da svaka nacija na vlastitomjeziku razvija svoju kulturu, zahtijeva pravdu i da semoli vlastitim bogovima.Sa suzama u očima smo gledali kako se naš jezikizbacuje iz škola, crkava i pra vosudnog sistema,i to nećemo učiniti s dru gim jezicima. Nećemodrugima oduzimati ono od čega žive. Ne želimoda ži vi mo od tuđeg znoja jer smo u stanju da ži vimood vlastite privrede i vlastite sna ge, od vlastitograda [aplauz]. Ru mun ska zemlja može ojačati samoako se njome demokratski upravlja, naročito akose uzme u obzir šta sve moderna država zahtijeva.Samo ukoliko u našoj zemlji bude vladalo pravo isloboda, onda ćemo imati snage da za svoju stvartražimo i podršku od svijeta.Murgescu, str. 284Juliju Maniju (1873−1953), jedan od vođarumunskog nacionalnog pokreta u Transilvanijiza vrijeme austrougarske vla davine. Zalagaose za ujedinjenje sa Ru mu nijom, postao predśednik/predsjednik Velikog na cio nal nog savjeta koji jeupravljao Tran sil va nijom sve dok ona nije postaladio Velike Rumunije. U međuratnom periodu Manijuje bio predśednik/predsjednik Narodne seljačkestranke i premijer (1928−1930, 1932−1933). Branioje demokratske slobode suprotstavljajući se raznimdiktaturama koje su u Rumuniji postojale počev od1938. godine, a život je završio u komunističkomzatvoru.Manijuovo izlaganje svjedoči o entuzijazmu i širokogrudostipokreta za stvaranje pra ve nacionalnedržave pred kraj Prvog svjetskog rata. Ipak, duh tognjegovog govora, na kojem počiva rezolucija Velikenacio nal ne skupštine, nije bio blizak svim ru munskimpolitičarima. Konkretni politič ki potezi u međuratnojRumuniji u vezi sa nacionalnim manjinama bili su,nažalost, daleko ispod standarda koje je Manijupokušao da postavi 1918. godine.?Uporedi dokumente I-39 i I-40. Kakva jerazlika između govora i zvanične rezolucije?56

Mapa 3: Jugoistočna Evropa poslije Konferencije mira u Parizu i ugovora u Lozani, 1923.57

stvaranje nacionalnih državaI-41. Prijedlog da se stvori makedonska državasa kantonalnom organizacijom po uzoru naŠvajcarsku (1919)[...] Svako čiste savjesti i duha ko se brine za sudbinuljudskog roda traži da se poš tuje slobodna voljasvakog naroda. Mi, na rod makedonski, tražimo dase to pravilo poštuje i kada je Makedonija u pitanju.Na rod Makedonije ima ono što je potrebno da bisam sobom upravljao, on nije bezo b lična masaniti je zajednica koja nema svijest o sebi – kakosu neki skloni da tvr de. Naprotiv, ispod prividnoghaosa krije se duhovno jedinstvo koje počiva najakim psihološkim vezama kao što su: ne pre sta nei sveopšte revolucije, zajedničke pat nje i muka podistim jarmom. Jedno od glav nih vezivnih tkiva togduhovnog jedinstva upravo je taj uzvišeni napormakedonskog naroda da ostvari nezavisnost svojezemlje, napora koji je u Makedoniji uvijek stvaraoheroje, propovjednike i mučenike.Mi objavljujemo pravo na život, posljednji putpotvrđujući volju većine Makedonaca, koja seukratko može ovako izreći: neza visna Makedo nija skantonalnim uređe njem po uzoru na demokra tskuŠvajcarsku i pod protektoratom jedne nezainteresovanesile: Sjedinjenih Američkih Država.Svakome ko poznaje Makedoniju i apetite balkanskihdržava neće biti teško da razumije da miovime želimo da postignemo četiri stvari:Ako Makedonija postane nezavisna drža va, onda ćejednom zauvijek biti okončani sukobi balkanskihdržava, jer onda makedonski narod više neće bitipredmet trgo vine njenih suśeda/susjeda.Kantonalno uređenje nalik onome u švajcarskojdemokratiji, koje mi predlažemo, obezbijediće svimmanjinama, bez obzira na različite jezike i vjeru,potpunu jednakost u ekonomskom i duhovnomrazvoju.Protektorat velike sile nad Makedo nijom nužanje da bi se osujetile buduće intrige korumpiranihdiplomatija balkan skih zemalja.Jednom slobodna i nezavisna, Makedonija će,zahvaljujući prije svega svom odličnom geografskompoložaju, predstavljati vezivno tkivo zabalkanske države, omo gu ćiće im da se susretnune držeći oružje u rukama, i doprinijeće stvaranjubalkanske konfederacije.Lozana, jun 1919.Generalni savjet makedonskih udruženja u ŠvajcarskojOdbrani, str. 900−901Pronađi argumente koji se navode u prilog?stvaranja nezavisne makedonske države.Prokomentariši argumente u prilog tvrdnje damakedonsku državu treba napraviti po švajcar -skom modelu. Smatraš li da su oni pri mjerenivremenu pred kraj Prvog svjetskog rata? Da tipripadaš nekom makedonskom udruženju, štabi ti predlo žio/predložila?I-42. Ciriški sporazum Grčke i Turske o Kipru(1959)1. Država Kipar je republika s predśedničkim/predsje dničkim uređenjem, predśednik/predsjednikje Grk, a potpredśednik/potpredsjednik Turčin,i obojica će biti izabrani glasanjem grčke i turskezajednice.2. Zvanični jezici Republike Kipar su grčki i turski.Pravila zakonodavstva i uprave, kao i zvanični dokumenti,na pi sa ni su na oba zvanična jezika.3. Republika Kipar ima zastavu neutralnih boja irješenja koje će odabrati predśednik/pred sjedniki potpredśednik/potpredsjednik Republike.Grčka i turska zastava mogu se istaći zajedno sazastavom Kipra.Grčka i turska zajednica imaju pravo da sla ve grčkei turske državne praznike. [...]5. Izvršna vlast je u rukama predśednika/predsjednikai potpredśednika/potpredsjednika. Oni ćeimati Mini star ski savjet koji se sastoji od sedam grčkihi tri turska ministra. [...]6. Zakonodavnu vlast imaće Posla nič ki dom čijiće se poslanici na mandat od pet godina birati naosnovu opšteg prava glasa. Grčka i turska zajednicaće glasati zasebno i bez obzira na statistički odnosbroja stanovnika, 70 odsto poslanika će bitiizabrano glasovima iz grčke, a 30 odsto glasovimaiz turske zajednice. [...]11. U javnim službama 70 odsto zaposle nih će bitiGrci, a 30 odsto Turci.58

nacije i države u jugoistočnoj evropiPodrazumijeva se da će ovakva podjela biti poštovanana svim stepenima službe, ko li ko god je topraktično izvodljivo.U područjima i na mjestima na kojima pripadnicijedne nacije čine gotovo apsolutnu većinu uorganima lokalne vlasti biće samo pripadnici tezajednice. [...]18. Predśednik/predsjednik i potpredśednik/potpredsjedniksu ovlaš ćeni da opozovu smrtnu presuduosuđe ni cima koji pripadaju njihovoj zaje dnici. [...]19. U zemljišnoj reformi zemlja će pripasti samopripadnicima one zajednice kojoj pripada i bivšizemljopośednik/zemljoposjednik. [...]21. Sporazum koji jamči nezavisnost, teritorijalniintegritet i stvaranje nove ki parske države sklopićeRepublika Ki par, Grčka, Velika Britanija i Turska. Republika Kipar, Grčka i Turska će takođe sklopiti ivojni sporazum.Ta dva sporazuma imaće snagu ustava. (Posljednjatačka ovog sporazuma biće unijeta u Ustav kaojedan od osnovnih stavova.)22. Isključeno je potpuno ili djelimično ujedinjenjeKipra sa bilo kojom drugom državom, kao iseparatizam nekog dijela Kipra (to jest, podjelaKipra na dvije neza visne države). [...]24. Grčka i turska vlada imaju pravo da finansirajuobrazovne, kulturne, sport ske i dobrotvorneustanove koje pripadaju njihovim zajednicama.Isto tako, u slučaju da jedna od zajednica procijenida nema dovoljan broj učitelja, profesora ilisveštenika koji bi radili u takvim ustanovama, grčkai turska vlada imaju pravo da im pomognu, ali samou strogo utvrđenoj mjeri koja neće prevazilazitistvarne potrebe. [...]26. Nova država, koja će nastati potpisivanjemsporazuma, biće stvorena što je prije moguće, au periodu ne dužem od tri mje seca od trenutkapotpisivanja sporazuma.27. Sve navedene tačke ovog Sporazuma smatrajuse temeljnim odredbama Ustava Republike Kipar.http://www.kibris.gen.tr/english/photos/documents/zurich02.htmlSredinom prošlog vijeka ojačao je oslobodilačkipokret kiparskih Grka koji suželjeli da se oslobode britanske uprave nad ostrvom(uvedene još 1878. godine). Gerilska borba EOKA 12(uz nezvaničnu podršku Grčke) uspjela je da pod rijebritansku vlast. Ali, kiparski Tur ci (koje je podržavalaTurska) bili su protiv ujedinjenja s Grčkom i tražili supo dje lu ostrva. Na kraju su grčki i turski premijer,Konstantin Karamanlis i Adnan Men deres, 11. februara1959. godine u Cirihu, potpisali kompromisni ugovori tako po sta vili principe po kojima će funkcio ni satinezavisna država Kipar. Potom je do nijet ustavi potpisan niz međunarodnih ugo vora kojima jepredviđeno postojanje britanskih vojnih baza i pravoGrčke i Turske da vojno intervenišu (Sporazum oosnivanju i Sporazum o garancijama) i zahvaljujućikojima je Kipar 19. avgusta 1960. godine po staonezavisna država.Što misliš o odredbama koje se tiču političkog?predstavljanja ove dvije zajednice?Da li znaš za još neki primjer sličnog političkogsistema?I -43. Franjo Tuđman se zalaže za to da svakanacija ima pravo na vlastitu državu (1982)Nijedan narod ne može odustati od vlas ti toginteresa i ciljeva, jer bi to značilo odustati odživota. Narodima, pače, nije dopušteno ni izvršenjesamoubojstva, ni ti je nad njima moguće tajnoumorstvo; njihov krvnik ili izvršitelj zločina nad njimauvijek je poznat u povijesti. Narodi su nezamjenjivećelije ljudske zajednice ili bića cijeloga čovječanstva.Ta se či nje nica ne može ničim osporiti. Zbog to ga,borba za nacionalni opstanak, za samo o dre đenje islobodu naroda – nije i ne mo že biti zločin. [...] Svakinarod, bez obzira na to koliko on bio velik ili malen ima kakav on bio, ima prirodno i povijesno pravo nasvoje mjesto i suverenitet u ljudskoj zajednici, baškao i čovjek u ljudskom društvu, jer je dokazano,da je to bitna pretpostavka za optimalni razvitaksvih izvora njegovih materijalnih sila i svih njegovihduhovnih vrijednosti, na dobro i korist njegovu icijele ljudske zajednice.Za Hrvatsku, str. 21812Ethniki Organosis Kyprion Agoniston (Nacionalna organizacija kiparskih boraca) , vidi IV-6 i IV-13.59

stvaranje nacionalnih državaFranjo Tuđman (1922−1999), isto ri čar i političar,za vrijeme Drugog svjet skog rata pripadaokomunističkom po kre tu otpora, potom biokomu nistički funk cioner. Titov režim ga je osudiona vi šego dišnji zatvor zbog nacionalizma. Tuđ manje postao predśednik/predsjednik države Hrvatske(1990−1999).? Kako Tuđman brani pravo i potrebu svakenacije da ima „nacionalnu slo bodu“? Da libi, prema njegovom miš ljenju, čovječanstvomoglo da postoji i bez postojanja nacije? Što timisliš o toj stvari?Uporedi ovaj tekst sa tekstovima I-5, I-6, I-7, I-16,I-23. Pronađi na koje se argumen te pozivaju piscisvih ovih tekstova.I -44. Deklaracija o nezavisnosti KosovaA. Odluka Skupštine KosovaSkupština Kosova,UsvajaDEKLARACIJU O NEZAVISNOSTI KOSOVA1. Mi, demokratski izabrane vođe našegnaroda, ovim putem pro gla ša vamoKosovo nezavisnom i suve re nomdržavom. Ovo proglašenje odra žava voljunašeg naroda i u pot punoj je saglasnostisa prepo ru ka ma specijalnog izaslanikaUje di nje nih nacija, Martija Ahtisarija, i sanjegovim Sveobuhvatnim predlogom zarešavanje statusa Kosova.2. Mi proglašavamo Kosovo demokratskom,laičkom i multietničkom re pu blikom,kojom rukovode načela ne diskriminacijei podjednake za šti te pred zakonom. Mićemo šti ti ti i promovisati prava svih za jednicana Kosovu i stvoriti po treb ne usloveza njihovo de lo t vor no učešće u političkimprocesima i procesima odlučivanja. [...]10. Kosovo ističe svoju posvećenost miru istabilnosti u našem regionu jugoistočneEvrope. Naša nezavisnost privodi krajuproces nasilnog raspada Jugoslavije. Iakoje ovaj proces bio bolan, mi ćemo neumornoraditi kako bismo doprineli pomirenjukoje bi omogućilo jugoistočnoj Evropi daprevaziđe sukobe iz prošlosti i uspostavinove veze regionalne saradnje. Stogaćemo raditi zajedno sa našim susedimakako bismo napredovali ka zajedničkojevropskoj budućnosti.11. Naročito izražavamo želju za uspo stavljanjemdobrih odnosa sa svim našim susedima,uključujući Re publiku Srbiju, sa kojomimamo du boke istorijske, ekono mske idruš tvene veze, koje nasto jimo da lje darazvijamo u bliskoj bu duć no sti. Nastavićemoda se trudimo da doprinesemorazvoju prijateljskih veza i saradnje sa RepublikomSrbijom, promovišući pomi renjenaših naroda.B. Odluka Narodne skupštineRepublike SrbijeU Prištini, 17. februara 2008.Predsednik Skupštine KosovaJakup Krasnićihttp://www.assembly-kosova.org/preuzeto 10.10.2008.Narodna skupština Republike Srbije na sednici Prvogvanrednog zasedanja Na rod ne skupštine RepublikeSrbije u 2008. go di ni, održanoj 18. februara 2008.go dine, donela je Odluku o potvrđivanju Odluke VladeRepublike Srbije o „poništavanju protivpravnihakata privremenih organa samouprave na Kosovui Metohiji o pro gla še nju jednostrane nezavisnosti“.1. Poništavaju se akti i radnje pri vre menihorgana samouprave na Ko so vu i Metohijikojima se pro gla ša va jedno strananezavisnost, jer na ru šavaju suvereniteti teritori jal nu ce lo kupnost Republike60

nacije i države u jugoistočnoj evropiSr bi je zajemčenu Ustavom Re pu blikeSr bi je, Poveljom Ujedinjenih nacija,Re zolu cijom Saveta bezbednosti Ujedinjenihnacija 1244 od 1999. go dinei drugim rezolucijama Saveta bezbednostiUjedinjenih nacija, kao i važećimmeđunarodnim pra vom. Ovi akti i radnjepredstavljaju nasilno i jednostrano otceplje nje dela teritorije Re publike Sr bije,i zato su nevažeći i ni štav ni. Ovi aktii radnje ne proizvode ni kakvo pravnodejstvo u Re pu bli ci Srbiji, kao ni i u međuna rodnom prav nom poretku. Jed nostranootce p ljenje dela teritorije suverenedr žave predstavlja prav no nasilje nadRepublikom Srbijom i nasilje nad važećimmeđunarodnim pra vom.2. Vlada Republike Srbije i ovom odlukompotvrđuje da je Autonomna po krajinaKosovo i Metohija ne otu đi vi deo jedinstve nog i nedeljivog ustavnog i državnopravnogporetka Republike Srbije naosnovu Ustava Republike Srbije i PoveljeUjedinje nih nacija.U Beogradu, 18. februara 2008.Predsednik Narodne skupštine Republike Srbijedr Oliver Dulićhttp://www.parlament.gov.rs/preuzeto 5.12.2008.Na kraju rata na Kosovu 1999, Kosovo jeRezolucijom 1244 Sa vje ta bezbjednostiUjedinjenih nacija stav lje no pod privremenu upravuUN i do go vo reno je da se u političkom procesu uzpo moć UN odluči o budućem statusu Ko so va, tojest hoće li postati nezavisno ili će ostati dio Srbije.Nakon dugih pre govora, specijalni izaslanik UN MartiAhtisari predstavio je Savjetu bezbjednosti u aprilu2007. paket prijedloga koji je obuhvatao i odredbe zaza š ti tu manjina i jasnu preporuku da Ko so vo postanenezavisno pod nadzorom me đu narodne zajednice.Ovaj su prijedlog prihvatili predstavnici kosovskihAlba naca, Srbi su ga odbacili, i po sta ra li se da nebude usvojen u Savjetu bez bjednosti zahvaljujućiprotivljenju Ru si je, koja ima pravo veta. Još jednarun da pregovora, koju je zahtijevao generalni sekretara predvodila trojka Kontakt grupe, završila se 10.decembra 2007, i nije dovela do sporazuma o statusuKo so va. Kosovka Skupština, koju je bojko to valo 11srpskih poslanika, usvojila je 17. februara 2008, i toglasovima svih 109 prisutnih poslanika, jedno stra nuDeklaraciju o nezavisnosti Ko so va. Srpska vlada je14. februara 2008. već bila donijela odluku kojomse po ništava očekivana deklaracija o ko sov skojnezavisnosti, a tu je odluku potvrdila Skupština Srbije18. febru a ra 2008. U julu 2010. godine Međunarodnisud pravde u Hagu donio je savjetodavno mišljenjepo kome proglašenjem nezavisnosti Kosova nijepregaženo međunarodno pravo. Sjedinjene AmeričkeDržave, većina zemalja Evropske unije i 45 % državačlanica UN priznale su nezavisnost Kosova, dok sudruge države, uključujući i pet članica EU, odbileda to urade. Novi pregovori, o tehničkim pitanjima,između predstavnika srpskih i kosovskih institucijazapočeli su 2011. godine.? Pokušajte da navedete tri argumenta u koristnezavisnosti Kosova i tri argumenta u koriststava da Kosovo treba da ostane dio Srbije.Kakav je bio stav vaše zemlje prema nezavisnostiKosova? Koji su bili razlozi za to?Kakav je bio stav Evropske unije prema nezavisnostiKosova? Što znate o Međunarodnom civilnompredstavniku za Kosovo (ICR)?61

Mapa 4: Evropa poslije prvog svjetskog rata62

Drugo PoglavljeUređenje nacionalne državeVećina novonastalih nacionalnih država u jugoistočnoj Evropi suočavala se s istim, dosta ozbiljnimproblemima, od kojih je prvi svakako bilo pitanje definisanja nove državne strukture i njenih mehanizama.U tom su procesu , naravno, ustavi od ključnog značaja, ali pored pravnog okvira, komplikovano je i pitanjekonkretne izgradnje institucija. Nove političke elite su se trudile da na praktičan način kombinuju zapadnjačkemodele s lokalnim i nacionalnim tradicijama i interesima. Iako je bilo nastojanja da se stvore republike, tokomXIX vijeka sve nove države jugoistočne Evrope su bile monarhije, u nekima su vladali lokalni kneževi (CrnaGora, Srbija), u drugima kneževi sa Zapada (Grčka, Rumunija, Bugarska, Albanija). Stanje se promijenilotek po završetku Prvog svjetskog rata, kada su nove nacionalne države, kao i neke stare, odabrale − ili bileprimorane da odaberu − republikanski oblik vladavine. Pokazalo se da je put ka ustavnom, višepartijskom i uzadovoljavajućoj mjeri demokratskom političkom sistemu izuzetno težak i trnovit, da ga dodatno otežavajurigidnost društva, privredna i kulturna zaostalost, kao i autoritarna tradicija i običaji.Pitanje državljanstva bilo je izuzetno ośetljivo/osjetljivo. Nove nacionalne države nijesu bile ni etnički nivjerski homogene. Osim toga, u modernom svijetu mnogi značajni pokreti prekoračuju državne granice,a stanovništvo se sve više miješa. Zbog raznih predrasuda i različitih interesa, određeni ljudi i grupe ljudiintegrisani su u društvo ili isključivani iz njega; meha nizmi za to su različiti, a sežu od postavljanja pravnihograničenja do praktičnih oblika diskriminacije. U pitanju su veoma složeni procesi: davanje punih pravavjerskim i etničkim manjinama često je bilo rezultat pritiska stranih sila, poslije čega je umio da uslijedizamah ksenofobičnih ośećanja/osjećanja, pa i žestoki sukobi i stradanja u kriznim vremenima.Nove su nacionalne države bile slabe i nestabilne. Da bi opstale, morale su da izgrade čvrste institucijei da se modernizuju. To je podrazumijevalo i izgradnju djelotvorne administracije i pouzdanog vojnogsistema, opštih zakona i mjera, restrukturisanje crkve na nacionalnoj osnovi, pa i izgradnju željeznica.Stvaranje nacije nije ograničeno na institucije i infrastrukturu, već podrazumijeva i proces akulturacije.Pod uticajem opšteg obrazovanja, učenih društava i različitih oblika kulturnih medija, ljudi su promijenilinačin razmišljanja, legitimisali nove političke sisteme, naveli pojedince i društvene grupe da se identifikujus novom nacionalnom državom.IIa. Opšti aspekti državne organizacijeII-1. Nacrt ustava iz pera Rige od Fere(1797)O republiciČlan 1 Helenska 13 republika je jedinstvena cjelinakoja obuhvata različite rase i vjere; ona različitevjere ne posmatra s neprijateljstvom; ona jenedjeljiva, uprkos rijekama i morima koji razdvajajunjene čvrsto povezane zemlje.13Koristimo riječ helenski umjesto grčki zato što Riga ne misli na državu Grka, već na državu koja bi bila nadahnuta klasičnimpolitičkim idealima. Osim toga, sam Riga u svojim tekstovima koristi izraz Heleni i Helada, a ne Grci i Grčka ili Romeji, kao što je tobio slučaj kod učenih ljudi iz njegovog vremena (vidi, na primjer, tekstove I-5 i I-8).63

uređenje nacionalne državeO podjeli narodaČlan 2 Helenski narod, to jest svi sta nov nici ovedržave, bez obzira na vjeroispo vijest i jezik, podijeljenisu u jedinice u kojima postoji lokalna vlastkako bi sami mo gli sobom da upravljaju; znači, onise u sva koj pokrajini okupljaju da bi izrazili svojemišljenje o svakom problemu. [...]O pravu državljanstvaČlan 4 Državljanin je svaka osoba starija od 21godine koja se rodila i živi u ovoj suverenoj državi.− Svaki stranac stariji od 21 godine, koji je u zemljiživio više od godinu dana i sam se izdržava, takođeje državljanin. [...]− Svako ko se služi savremenim ili starogrčkimjezikom i pomaže Heladi, čak i ako živi na drugomkraju svijeta (jer helensko se śeme/sjeme prosulona obje hemisfere), jeste Helen i državljanin ovedržave.− Svaki hrišćanin, koji ne mora govoriti grčki ilistarogrčki, ali pomaže Heladi, jeste njen državljanin.− Konačno, svaki stranac za kojeg državna upravasmatra da je dostojan da bude sta nov nik našedomovine, na primjer neki do bar zanatlija, vrijedniučitelj ili zasluž ni patriota, smatra se dobrodošlimu našoj zemlji i uživa ista prava kao i svi njenidržavljani.Rigas, str. 45−47Ovo su odlomci iz ustava koji je 1797. godinenapisao Riga od Fere (1757−1798), jedan odnajznačajnijih predstavnika grčke prosvjećenosti.Pod uticajem francuskog revolucionarnog ustavaiz 1793. godine, on Grcima naziva sve one koji živeu republici, bez obzira na vjeru i jezik, i okupljaju seda bi donosili odluke o zajedničkim stvarima. Riguje uhapsila austrijska policija, optužen je za kovanjezavjere, i predat turskim vlastima, koje su ga juna1798. godine pogubile u Beogradu.Ko bi, prema mišljenju autora, trebalo da?budu državljani helenske republike? Kakav jestav u pogledu prava građanstva, prema Grcimakoji žive u Grčkoj i onima koji žive u inostran stvu?Koja su prava i obaveze pred vi đe ni za strance?Razgovarajte o odnosu izme đu državljanstvai vjere u ovom nacrtu ustava. Koji su njegovielementi inspirisani Francuskom revolucijom?Uporedite ovaj tekst sa događajima koji suuslijedili prema tekstovima II-11 i II-12.II-2. Govor Bože Grujevića na prvomzasijedanju Praviteljstvujuščeg sovjeta (1805)[...] Mi da podignemo i da dobro utvrdimo u Srbijiova dva rada (principa): razum i pravdu i da ih dobroukrepimo s celom na šom snagom, da se svakasila i snaga njima pokori. I ovaj mudri i pravednizakon, da nam prvi gospodar i zapovednik bude.On da zapoveda gospodarima, vojvodama, Sovjetu,sveštenstvu, vladikama, i sva ko me malomui velikomu. On će nas braniti, i svobodu i voljnostsačuvati.Gde je dobra konstitucija, tj. gdi je dobro ustanovljenjezakona, i gdi je dobro ure đe na vlast podzakonom, tu je svoboda, tu je voljnost, a gdi jedanili više po svojoj volji zapovedaju, zakon ne slušaju,no ono što hoće čine: tu je umreo vilajet i nemaslobode, nema sigurnosti, nema dobra, već jeonda pustailuk i ajdukluk (bezakonje i samovolja,razbojništvo), samo pod drugim imenom. [...]Sigurnost 1. života, 2. imanja, i 3. časti, sva ki, da, iono dete koje se još rodilo ni je, ište od zapovednika,i ako poglavar nji ma svima život, imanje i častsačuvati ne će, ili ne može, nije dostojan poglavarbiti.Druga dužnost poglavara jeste, osvoboditi neosvoboždene,i svobodu vilaetsku sa čuvati, jerbo nam jeu svobodi dvaput mio i sladak život. Svoboda nasraz lu ča va od zverova, i rob gori je od zvera, jerbočoveku robu ono se oduzima što ga čini čovekom.Bolje je ne živeti, nego u po ga nom ropstvu biti.Svoboda [...] nas ljudima čini, – svoboda i voljnostdaje vojniku jakost, vojvodama i poglavarimamudrost, i pravosudije (pravilno rasuđivanje)... U64

nacije i države u jugoistočnoj evropisvobodnoj zemlji u polju bolje rodi, i marva se boljeplodi, lep se hleb jede i dobro vino pije. Jednomrečju gdi nema svobode tu nema života.Memoari, str. 295−297Boža Grujević (Teodor Filipović), Srbin izMađarske, živio je u Rusiji đe/gdje je postaouniverzitetski profesor u Har kovu. U jesen 1804.godine pridružio se srpskoj delegaciji ustanika kojaje otišla u Sankt Peterburg da traži pomoć i podrškuod Rusije. Marta 1805. godine došao u Srbiju, đe/gdje je učestvovao u stvaranju vlade, prvih institucijanove države i bio član Praviteljstvujuščeg sovjeta(prve vlade).?Što je govornik htio da poruči? Što misliš oposljednjoj tvrdnji koju iznosi?II-3. Pismo Vuka Karadžića knezu MilošuObrenoviću (1832)Zemun, 24. april 1832.Vaša svetlosti,Premilostivi gospodaru! [...]Istina je ono što su naši stari kazali da niko nemože celom svetu kolača namesiti; ali s današnjimvladanjem Vaše Svet lo sti gotovo bi se u skupu mogloreći, da niko tamo nije zadovoljan; kad bi se to pakstalo dalje razgranjavati i razdeljivati, onda bi se našloda su najnezadovoljniji oni či nov nici koji su najbliže inajčešće oko vaše svetlosti i najzadovoljniji oni lju dikoje vaša svetlost ne poznaje te nikako.Svi uzroci ovoga nezadovoljstva gotovo bi se mogliu dva glavna reda razdeliti. Ili su ljudi nezadovoljnizato što ne samo što ne mogu prema svomemogućstvu po svojoj volji živeti, nego što niko nijesiguran ni sa svojim životom, ni s poštenjem (češću),niti je gospodar od svoga bogoda no ga i s pravdomi s trudom stečenoga ima nja; ili zato što se za opštupolzu ne sta ra i ne radi onako kao što bi (po njiovommnjeniju) trebalo i moguće bilo. [...]Opet na kratko da kažem: s vladanjem vaše svetlostiniko tamo nije zadovoljan, ama baš niko, osim vašadva sina, a i oni da su malo stariji, možebiti da bi bilineza do voljni, kao makar ko drugi; i što se god ko činizadovoljnijim i češće viče: „Da bog živi gospodara! Uzdravlju va še mu gospodaru!“ on je nezadovoljniji,pa se samo pre t vara da bi nezadovoljstvo svojepokrio. [...]Najpre ću da kažem, kao za pravilo, po ko me će mise o svemu ostalom suditi moći, da je za svakogavladaoca prava polza samo ono, što je polezno i zanjegov narod; a što je god njegovome narodu na štetu,ono ni njemu nikako ne može biti na pravu polzu. [...]1. Valjalo bi dati narodu pravicu, ili, kao što se danasu Evropi obično govori, kon šti tuciju. Ja ovde nemislim konšti tu ciju francusku, ili anglijsku, ili novugrčku; ne go, od prilike, da se odredi način pra viteljstvai praviteljstvo da se postavi... da se svakomčoveku osigura ži vot, imanje i čest, da svak svoj posaokoji nikog nije na štetu, može raditi po svojoj volji ipo svojoj volji živeti; da svaki čovek zna, šta mu valjačiniti, da se ne boji niti vas, niti ikoga drugoga; daniko nikoga ne može na silu naterati da ga služi; dase tvrdo zna koji je činovnik stariji, koji li je mlađi; dase bez pravog uzroka i bez suda ne može činovnik niiz službe isterati, ni ti na trag u manji čin povratiti; dase ni ko ne može naterati da se protiv svoje volje primikake službe i da svaki či novnik, kad mu bude volja,može službu ostaviti.[...]Ja mislim: teško onome vladaocu, koji za to držimomke i soldate i gardu, da ga ču vaju od njegovanaroda! Vladaocu treba da je najveća obrana unjegovoj zemlji na rod na ljubav, zadovoljnost snjegovim vla danjem i uverenje da mu (tj. narodu)po smrti nje go voj samo gore može biti, a boljenikako da ne može.A) Danas u Srbiji praviteljstva, u pravome smislu overeči, nema nikakvoga, nego ste celo praviteljstvovi sami: kad ste vi u Kragujevcu, i praviteljstvo jeu Kragujevcu; kad ste vi u Požarevcu, i ono je uPo ža rev cu; kad ste vi u Topčideru, i ono je u Topčideru; kad ste vi na putu, i ono je na putu; a davi sutra, sačuvaj bože, umrete (koje jednom morabiti), umrlo bi i praviteljstvo, pa onda, ko bi bio jači,onaj i stariji.B) Kad bi se u Srbiji praviteljstvo po sta vilo, ondabi Srbija dobila pristojno i nužno poverenje i koddržava i kod privatni ljudi, jer bi praviteljstvo najpredobro razmislilo šta će obreći ili uči ni ti, a kad bi što65

uređenje nacionalne državeobreklo ili učinilo, ono ga bi se tvrdo držalo, po onojnarodnoj pripovesti „carska se ne poriče“.V) Najmudriji vladalac, koji je makar sve vreme svojemladosti proveo učeći se vladati, opet ne može,kao što treba, sam dr ža vom upravljati, jedino zato,što je za jed nog čoveka teško i jednoga malog selasvim poslovima upravljati kao što treba, a kamoli čitavom zemljom i narodom; dru go, što „četirioka bolje vide nego dva!; a tre će, što je najmudrijii najučeniji vla da lac opet čovek, podložan svimstrastima i sla bostima ljudskim, pa bi mogao ulju ti ni ili u kakoj drugoj ovakoj strasti kome kri voučiniti. [...]3) Valjalo bi urediti škole. Po mome mnje niju Srbijadanas nema ni u čemu veći ne do statak, ni većunuždu i potrebu, nego u lju di ma sposobnim zanarodne službe. [...]Karadžić, str. 652−666? Što misliš, zašto je Vuk Karadžić poslaoovo pismo? Koje glavne probleme državnepolitike i vlade pisac naglašava?II-4. Srpski ustav iz 1835. godine − strukturavlasti29. Knjaz Srbski mora biti rođeni ili prirođeni Srbini pravoslavnoga vos toč no ga vjeroispovedanjia.Istog veroispo ve da njia moraju biti Knjaginja i ženečlenova familije Knjažeske.45. Državni Sovjet Srbski najviša je vlast u Serbijido Knjaza.46. Državni Sovjet čuva, da nikakav Srbin, kog mudrago čina, nepovredi i nenaruši ustava knjažestvaSrbije.47. Drž. Sovjet motri i čuva, da se ni najma njemSrbinu nečini kakva bud nepravda; a gdi god biopazio, da se čini, a on će pohitati i u dogovoru sKnjazom ukloniti istu nepravdu.79. Po svoj Serbiji rukovodiće se pravosudije jednakoi po jednom zakoniku Srb skom, koji će se kako zagrađanske parnice, tako i za krivice i zločinstva štoskorije javno izdati i sudovima predpisati.80. Sudija ne zavisi u izricanju svoje presude ni otkoga u Serbiji, do od zakonika Srb skog; nikakva, niveća ni manja, vlast [...] ne ima prava, otvratiti ga odtoga, ili zapovediti mu, da drugčije sudi [...]82. Skupština narodna sastoji se iz sto najodabranijih,najrazumnijih, najpoštenijih i poverenija narodnogu najvećem stepenu zaslužujući(h) deputata iz svihokružja i svega Knjažestva Srbije.Jovičić, str. 48−49II-5. Rumunski ustav iz 1866. godine − opšteodredbeČlan 1 Rumunska kraljevina sa svim svojim područjimana desnoj strani Dunava jedinstvena je inedjeljiva država.Član 2 Rumunska teritorija se ne može otu điti,državne granice se zakonom ne mogu mijenjatini pomjerati.Član 3 Rumunsku teritoriju ne mogu na se liti narodistranog porijekla [...].Član 5 Rumuni uživaju slobodu mišljenja, sloboduobrazovanja, slobodu štampe, slobodu okupljanja.Član 10 U državi nema klasnih razlika. Svi Rumunisu jednaki pred zakonom, moraju da plaćaju isteporeze i jednako obav lja ju svoje javne dužnosti.Na javnim, građanskim i vojnim polo ža ji ma mogubiti samo Rumuni. [...] Stranci ne mogu zauzimatijavne položaje, osim u izuzetnim slučajevima kojisu određeni zakonom [...].Član 12 Stoga su u Rumuniji ovim za bra nje ne sveprivilegije, izuzeci i klasni mono poli.Član 13 Garantovana je sloboda pojedinca. [...]Član 21 Sloboda mišljenja je potpuna. [...]Član 23 Obrazovanje je besplatno.Član 31 Sva vlast države potiče od naroda i državaje može vršiti samo preko predstavnika naroda i uskladu s princi pima i pravilima koje propisuje ovajUstav.Član 32 Zakonodavnu vlast imaju isklju či vo Kralj iNarodna poslanička skup ština.Narodna skupština je podijeljena na dva doma:Senat i Narodno predstavništvo.Oko svakog zakona moraju se usaglasiti sva triogranka zakonodavne vlasti.Član 35 Izvršnu vlast ima Kralj, i on raspolaže svimustavnim sredstvima.Član 36 Sudska vlast se vrši u sudovima i tribuna-66

nacije i države u jugoistočnoj evropilima. Njihove odluke i presude se izriču u skladu sazakonom i izvr ša va ju u ime Kralja.Član 38 Članovi obje Skupštine predstavljaju čitavunaciju, ne samo oblast ili grad u kojem su izabrani.[...]Član 92 Kralj je lišen svake odgovorno sti. Sva odgovornostje na ministrima.Kraljev dekret ne stupa na snagu prije nego što gapotpiše nadležni ministar, koji na taj način snosidalju odgovornost za taj dokument.Constituþiile, str. 33−41Tokom tridesetih godina XIX vijeka sve veći brojsrpskih intelektualaca i političara suprotstavljaose despotskoj vla davini Miloša Obrenovića (1780–1860,knjaz 1815−1839, 1858−1860). Jedan od najve ćihautoriteta među njima bio je Vuk Kara džić (1787−1864),istaknutija ličnost srpske nacionalne kulture u XIXvijeku. Jeziko slo vac, etnolog i istoričar, Vuk je objavioprvu gramatiku i rječnik modernog srpskog jezika,sakupljao je i objavljivao narodne lirske i epske pjesme,preveo Novi zavjet sa crkve no slo venskog na srpski. Uvrijeme pi sa nja ovog pisma bio je prvi predśednik/predsjednik Suda u Srbiji.?Kakva je uloga nacije u organizaciji rumunskedržave? Kako se u ustavu primjenjuje podjelai kontrola vlasti?II-6. Proklamacija knjaza NikoleHercegovcima juna 1876. godineMUHAMEDANCI! U Oslobođenoj Hercego vini viće te živjeti slobodno. Zakon će u njoj za svakogajedan i jednak biti, a za sve prave dan. U vjeru vašukao u svetinju niko neće ticati. Ja vam jemčim zato, a o pravičnosti i ljubavi mojoj prema vamasvjedoci su stotine jednovjernika vašijeh, koji su uzemlji mojoj i kod mene nalazili vazda bratskogadočeka, pomoći i odlikovanja. Ja vas pozivam dakle,Muhamedanci, da ne dižete oružja protiv svojejedno krvne braće Hrišćana.Knjaz NikolaBesjede i proglasi kralja Nikole, Centralna narodna biblioteka CrneGore „Đurđe Crnojević”, Cetinje, 2010, str. 31II-7. Britanski ambasador u Istanbulu o stavuTuraka prema ustavu (1876)Svi su govorili o „ustavu“ i tome da su softe [učeniciu muslimanskim vjerskim ško lama] onaj inteligentnijidio prijesto ničkog javnog mnjenja, kojizna da ga čitav na rod podržava. Ni hrišćani, kaoni muha me danci, čini mi se, neće posusta ti dokne do biju taj ustav, a ukoliko sultan odbije da gadonese, gotovo neizbježno će doći do po ku šajanjegovog svrgavanja, jer već sada kruže tekstoviiz Kurana koji za vjernike predstavljaju dokaz daKuran zahtijeva zaista de mo kratsku vlast. Današnja apsolutna vlast koja je data sultanu zapravoje uzurpacija prava naroda koju sveti zakoni nedozvolja vaju, i tekstovi i presedani su tu da po kažukako ne treba iskazivati poslušnost suverenu kojiza po stavlja interese države [...].Eliot, str. 231−232? Da li su muslimani u Osmanskom carstvusmatrali da je ideja ustava uvezena izhrišćanske Evrope? Što misliš, zašto su pristaliceustava tvr dile da je on u skladu sa svetimislamskim zakonima?II-8. Turski ustav iz 1876. godineOsmansko carstvoČlan 1 Osmansko carstvo obuhvata sa daš nju terito rijui pośede/posjede i djelimično neza vi s ne pokrajine.Ono je nedjeljiva cjelina od koje se nijedan dio nemože otcijepiti iz bilo kog razloga.Član 4 Njegovo Visočanstvo Sultan, s titu lom „Vrhovnogkalifa“, zaštitnik je islam ske vjere. On je suvereni car svih po da nika Osmanskog carstva.Član 5 Njegovo Visočanstvo Sultan ne može bitipozvan na odgovornost i njegova ličnost je sveta.Član 7 Među suverena prava Njegovog Vi so čanstvaSultana spada i sljedeće: on po stav lja i smjenjujeministre; na način odre đen privilegijama kojeima, on daje odlikovanja, titule i vrši imenovanja;on izdaje no vac; njegovo se ime izgovara tokommo litve u džamiji; on sklapa sporazume sa stra nimsilama; on objavljuje rat i proglašava mir; on upravljakopnenom vojskom i mor na ri com; on sprovodi67

uređenje nacionalne državešerijatsko pravo; on se stara o sprovođenju javnihmjera; on ubla ža va ili ukida kazne koje je izrekaosud; on saziva i odlaže skupštinsko zasijedanje; onraspušta, ukoliko to smatra neophodnim, poslaničkikabinet i poziva na direktno glasanje za novečlanove.Lične slobodeČlan 8 Svi podanici Carstva nazivaju se Osmani, bezobzira na vjeroispovijest; status Osmanina se dobijai gubi u skladu s uslo vima propisanim zakonom.Član 9 Svaki Osmanin uživa ličnu slobodu ukolikone ugrožava slobodu drugog.Član 10 Lična sloboda je nepovrediva. Ni ko ne možebiti kažnjen, iz bilo kog razloga, izuzev u slučaju kojije određen zakonom i na način zakonom predviđen.VjeraČlan 11 Državna vjera je islam. Ali, iako se drži togprincipa, država će braniti slo bodno ispovijedanjedrugih vjera i čuvati vjerske privilegije koje su datepojedinim zajednicama, ukoliko to ne remeti javnired i moral.Jednakost pred zakonom, javne službeČlan 17 Svi Osmani su jednaki pred za ko nom. Imajuista prava i dužnosti prema zemlji, bez obzira navjeroispovijest.Član 18 Turski je zvanični jezik i poznavanje turskogje preduslov za namještenje u državnoj službi.Član 19 Svi Osmani mogu dobiti državno namještenjeu skladu sa svojim zaslugama i sposobnostima.ImovinaČlan 21 Zajamčena je sva imovina, pokretna i nepokretna,koja po zakonu nekome pripada. Ne možebiti oduzeta, osim na osnovu valjanog razloga kojise javno dokaže i tiče se ranijih obaveza plaćanja,a prema zakonu o vrijednosti imovine koja je upitanju [...].Narodna skupštinaČlan 42 Narodnu skupštinu čine dva doma: Gornjidom, to jest Senat, i Poslanički dom.Član 43 Dva Doma će se sastajati 1. novembrasvake godine da bi se carskim dekretom (irade)otvorio rad skupštine, a zatva ra nje, koje je zakazanoza 1. mart naredne go di ne, takođe se održava pocarskom dekretu. Jedan Dom ne može da zasijedaukoliko ne zasijeda i drugi.Član 47 Članovi Narodne skupštine su slo bodni dakažu svoje mišljenje i da glasaju kako žele.Oni se ne mogu ucjenjivati ili mamiti obećanjima,niti se na njih smije uticati prijetnjama. Njima se nemože suditi zbog onoga što misle ili kako glasaju zavrijeme rasprave, osim ukoliko to nije u suprotno stis postojećim Poslovnikom skup š ti ne, kada im semože suditi na osnovu odredaba koje su na snazi.Upravljanje pokrajinamaČlan 108 Uprava nad provincijama zasnovana je naprincipu decentralizacije.Razne odredbeČlan 115 Nijedna odredba ovog Ustava ne mo že, ni izkog razloga, da bude suspen do vana ili zanemarena.www.ata.boun.tr/department20njebpages/ata_/constitutionoftheottomanempire1976.docUstav je donijet decembra 1876. go di ne, uvrijeme „istočne krize“ 1875−1878. Njegovimdonošenjem trebalo je predu prije diti miješanje velikihsila na strani nemuslimanskih podanika u Osmanskomcarstvu: nov i moderan ustav im obez bje đuje svaprava, dok, isto vre meno, potvrđuje nedjelji vost Carst va. U tom pogledu Ustav nije bio dje lo tvo ran jernije odvratio Ruse od objave ra ta 1877. godine. Poslijeporaza, Ustav je stavljen van snage i vraćen tek 1908.go di ne; po završetku Prvog svjetskog ra ta po stao jeizlišan, pošto se Carstvo raspalo.?U čemu je Osmanski ustav iz 1876. godinesličan ustavima u drugim nacionalnim državamana jugoistoku Evrope? Koji su bezbje dnosnielementi unijeti u tekst Ustava kako bi se spriječiopovratak autokratske vlasti?Pokušaj da razumiješ zašto u Ustavu iz 1876.godine islam ima privilegovan položaj.Koje su mjere uvedene da bi se Osmansko carstvosačuvalo od rasparčavanja? Da li su te mjere bilerealne s obzirom na situaciju 1876. godine?II-9. Prijestona beśeda/besjeda knjaza Nikolepovodom proglašenja Ustava Crne Gore(1905)Gospodo poslanici!Oblik Vrhovne Državne Uprave bio je do sad uovoj zemlji oblik Samodržavja. Vlast i vođenje teUprave naslijedio sam i Ja, po milosti Božjoj, sedmi68

nacije i države u jugoistočnoj evropiVladalac iz Moje Kuće. Ni moji slavni prethodnicini Ja, nijesmo se, kao drugi autokrati, smatralineodgovornima i nijesmo držali da je naša voljazakon. U mirno doba mi smo bili Crnogorcima pravabratska braća, u bojeve išli smo kao oni − ginuli smogdje i oni, rane smo dočekivali i zadavali gdje i oni,sve od Careva Laza do Vučijeg Dola. 14 [...]Naša se vlast začela na goloj poljani, na ništa bezništa, pod vedrim nebom i na očigled neprijatelja.Bila je zakonita, jer je narodom glasovana, a vršilase srcem, ljubavlju i energijom. [...] Krajem se damnae stog vijeka Moja Kuća zatekla (je) domo vinunašu bijednu i gotovo pop lav lje nu drugom vjerom,a naša lijepa Pra vo slav na vjera nalazila se u velikojopasnosti. [...]Danas u Otadžbini granice razmaknute i međunarodnoutvrđene od ušća Bojane u Jadransko More,do sastanka Tare i Pive, koje Drinu sačinjavaju, i odBijele Gore, do Čakora, više Peći i Dečana. [...]Ovijem danom Otadžbina naša postaje Ustavnamonarhija i mi sa srećom stupamo u nov političkiživot. Praštajući se sa onim starim, ne mogu da naovom raskršću iz dubine Mi srca ne odam dostojnublagodarnost i Sijenima Mojih i vaših Predaka zanjihovu svetu zajednicu i zavještanu nam od njihslobodu. [...]Moja odluka na izdavanje Ustava na dvije će straneradosno odjeknuti. Vi, i svi uop š te srpski rodoljubi,prihvatićete je sa onom istinskom vjerom, koja juje i nadahnula – vjerom da će ona biti uspješna isre ć na za razvitak i napredak Otadžbine.Crnogorski, IV, str. 34−46?Na koji način se monarhija legiti mi sala? Zaštoje knjaz odlučio da donese Ustav?II-10. Mladoturska proklamacija (1908)1. Osnova Ustava će biti poštovanje prvijenstvanarodne volje. Jedna od posljedica tog principa bićezahtjev da se bez odlaganja utvrdi pred Kabinetomodgovornost ministra i u skladu s tim će se smatratida je mi nistar u ostavci ukoliko ne dobije većinuglasova u Kabinetu.2. Ukoliko senatori ne budu činili jednu trećinuposlanika, onda će na sljedeći na čin biti imenovanSenat: jednu trećinu će imenovati sultan, a dvijetrećine narod; mandat senatora će biti ograničen.3. Zahtijevaće se da svi turski podanici koji su navršili20 godina, bez obzira na ime tak ili bogatstvo, dobijupravo glasa. Oni koji su izgubili svoja građanskaprava neće, naravno, imati ni pravo glasa.4. Kako bi se poštovao prvi član Ustava iz 1293. godine(po Hidžri), u ustavnu povelju se moraju unijetitačne odredbe o pravu na slobodno formiranjepolitičkih stranaka.7. Turski jezik će ostati zvanični jezik. Zvaničneprepiske i rasprave vodiće se na turskom.9. Svaki građanin će uživati potpunu slobodu ijednakost, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijesti imaće jednake duž no sti. Svi podanici,pošto su pred zakonom jednaki u pogledu prava idužnosti prema državi, mogu raditi u državnoj službiu skladu s vlastitim sposobnostima i obrazovanjem.Zakon o vojnoj službi jednako se tiče i onih kojinijesu muslimani.10. Već postojeće vjerske privilegije, date pojedinimnacijama, mogu se i dalje slobodno koristiti.14. Pošto se ne diraju imovinska prava zemljopośednika/zemljoposjednika (jer se ta prava morajupoš to vati, i po zakonu moraju ostati netaknuta),seljacima će biti omogućeno da kupuju zem lju ibiće određen način na koji će oni moći da uz niskekamate pozajmljuju novac. [...]16. Obrazovanje će biti besplatno. Svaki građanin,u granicama propisanim Ustavom, može da otvoriprivatnu školu u skladu sa posebnim zakonima.17. Sve škole će biti pod državnim nadzo rom.Kako bi svi građani dobili zajedničko i jednakoobrazovanje, biće otvorene državne škole, unjima će obrazovanje biti besplatno i primaće seđaci svih nacionalnosti. U javnim školama će bitiobavezna na stava na turskom. U državnim školamajavna nastava će biti besplatna. Srednje i visokoobrazovanje u javnim i državnim ško lama će bitikako je gore određeno; u upotrebi će biti turskijezik. Trgovačke, poljoprivredne i zanatske školebiće otvo rene sa ciljem da se razviju resursi zemlje.18. Radiće se na izgradnji puteva, že ljez nice i kanala,14Mjesta na kojima su se vodili bojevi s Turcima69

uređenje nacionalne državekako bi se olakšalo kre ta nje i povećalo bogatstvozemlje. Ukinuće se sve što može da šteti trgovini ipoljoprivredi.www.fordham.edu/halsall/mod/1908yougturk.htmlPoslije poraza u ratu 1877−1878. sultan Abdulhamid II (1886−1908) stavio je Ustav iz 1876.van snage i vladao auto kratski. Mladoturci, opozi cionaorganizacija koju su mahom činili oficiri i uče ni ljudi,tražila je vraćanje Ustava i re for me koje bi ojačalecarstvo. Na kraju su mla doturci 1908. godine izveliuspješnu revoluciju i preuzeli vlast, koju su držali svedo 1918. godine.?Glavni politički zahtjev mla do tu raka u vrijemedok su se suprotstav lja li Abdulhamidu II biloje vraćanje na snagu Ustava iz 1876. godine. Ipak,oni su prihvatili i neke izmjene Usta va: navedikoje su to izmjene i objasni zašto su mladoturcina njih pristali.Uporedi član 17 iz ovog teksta sa tekstovima izpoglavlja II-e. Kakvu ulogu ima škola u procesuizgradnje nacije? Analiziraj član 18 i uporedi gasa tekstovima iz poglavlja II-d. Što možeš reći oulozi političkih vođa u razvoju privrede?70

nacije i države u jugoistočnoj evropiTabela 1: Ustavi zemalja jugoistočne EvropeDržavaPrvi moderni ustavPrije prvogsvjetskog rataGlavne izmjeneMeđuratniperiodPoslije drugogsvjetskog rataDanašnji ustavAlbanija 15 1920. 1925; 1928; 1939. 14.3.1946; 1976. 21.10.1998.BRJ Makedonija 17.11.1991.Bosna i Hercegovina24.2.1993;14.12.1995.Bugarska 1879. (Ustav iz Trnova) 14.12.1947; 1971. 12.7.1991.Grčka 16 1844. 1864; 1911. 1927. 1952. 7.6.1975.Jugoslavija1921. (Vidovdanskiustav); 1931.31.1.1946; 1963; 1974. 27.4.1992.Kipar 1959 (1960)Osmansko carstvo 1876.Rumunija 17 1866. 1923; 1938. 13.4.1948; 1952; 1965. 8.12.1991.Slovenija 23.12.1991.Srbija 1835.1838; 1869;1888; 1901.28.9.1990.Turska 1924. 1961. 7.11.1982.Hrvatska 22.12.1990.Crna Gora 1905. 19.10.2007.Tabela 2: Uvođenje opšteg prava glasa u zemljama jugoistočne EvropeOpšte pravo glasa za muškarce Pravo glasa za ženeAlbanija 1920. Ograničeno – 1920; opšte – 1946.BRJ Makedonija 1913. (Srbija) 1945. (Jugoslavija)Bosna i Hercegovina 1920. (Jugoslavija) 1945. (Jugoslavija)Bugarska 1879. Udate žene – 1938; opšte – 1945.Grčka 1964. Ograničeno – 1929; opšte – 1952.Jugoslavija 1920. 1945.Kipar 1960. 1960.Rumunija 1918. Ograničeno – 1929; opšte – 1946.Srbija 1869. 1945. (Jugoslavija)Slovenija 1907. (Austrija) 1945. (Jugoslavija)Turska 1924. 1930.Hrvatska 1920. (Jugoslavija) 1945.Crna Gora 1905. 1945. (Jugoslavija)15Kvaziustavna regulativa: Statut Međunarodne komisije za Albaniju (1914).16Prije osnivanja države, prvi ustavi su se donosili tako što su za vrijeme rata za nezavisnost za njih glasale revolu cionarneskupštine: 1822. (Epidaurus), 1823. (Astros) i 1827. (Trezen).17Kvaziustavne regulative: Organski statuti (1831/1832) u Vlaškoj i Moldaviji, Pariska konvencija (1858) za Ujedi njene kneževineVlašku i Moldaviju (od 1859. Rumunija)71

uređenje nacionalne države► Sl. 4. Trg ustava u Atini (1863)Markezinis, str. 312−313Bukureštanska ulica, koja se u me đu ratno doba zvala Avenija kraljice Eli zabete,promijenila je ime u vrijeme komunističkog režimau Bulevar 6. marta, što je datum inaugurisanja prvevlade u kojoj su komunisti činili većinu, a zatim uBulevar Georgi Georgiu Deža (rumunski komunistič ki vođa 1945−1965); poslije 1989. ta ista uli ca jepreimenovana u Bulevar Mihaila Ko gal ničeanua (poznačajnom političaru, isto ričaru i piscu iz XIX vijeka),da bi jednom nje nom dijelu nekoliko godina kasnijebi lo vra ćeno staro ime (Bulevar kraljice Eli za bete). Nijeteško razumjeti da politički re žimi koriste imena ulicada bi legiti mi sali neka ideološka i istorijska śećanja/sjećanja. Možeš li da pronađeš takve pri mje re? Štomisliš o promjenama imena ulica?Objasni ime koje je dobio ovaj trg. Da li u?prijestonici tvoje zemlje ili u tvom gradupostoji trg ustava? Da li je ikada postojao,odnosno da li postoji „nacionalni“ trg?Igra: imena ulica kao lekcija iz istorije.? Podijelite se u četiri grupe. Uzmite turističke vodiče za četiri istorijska perioda tokom XIX i XX vijeka.Analizirajte imena ulica i trgova i pogledajte koliko se njih odnosi na istorijske događaje i ličnosti,nacionalne heroje i događaje. Analizirajte izbor imena i njihove promjene.Istu igru možete igrati i sa spo me nicima.IIb. Građansko društvoII-11 Definicija državljana u grčkom Ustavu izEpidaurusa (1882)U ime svetog i nedjeljivog trojstva, grčki narod, kojiviše nije u stanju da podnosi težak teret tiranijestrahovite osmanske vlasti, uz velike žrtve uspioje da je se otrese i danas, preko svojih ovlašćenihpredstavnika u Narodnoj skupštini, pred Bogomi ljudima, objavljuje svoje po li tič ko postojanje inezavisnost.U Epidaurusu 1. januara 1822. godine, prve godinenezavisnostiPrivremena politička zajednica grčkeDio AOdjeljak AO vjeria – Na teritoriji Grčke preovladava istočno pravoslavnohrišćanstvo, ali će Grčka tolerisati sve drugevjere; njihovi obredi i sveti činovi obavljaće se bezikakvih smetnji.Odjeljak BO opštim pravima stanovnika grčke teritorijeDomaće stanovništvo grčke teritorije, ko je vjerujeu Hrista, jeste grčko i uživa sva politička prava bezikakve diskriminacije.Svi Grci su jednaki pred zakonom bez izu ze takakoji bi se pravili na osnovu specijalnih prava, klaseili službe.Svako ko dođe iz inostranstva da se na se li ili boravina grčkoj teritoriji pred zakonom je jednak kao ipripadnik domaćeg stanovništva.Vakalopoulos, str. 39072

nacije i države u jugoistočnoj evropiTokom grčke revolucije prvi „parlament“ sesastao u Epidaurusu i donio prvi ustav koji jebio pod uticajem sličnih tekstova nastalih za vrijemeFrancuske re vo lucije. Iako je izmijenjen već tokomrevo lu cije, Ustav iz Epidaurusa je ostao glavna referencagrčke političke kulture i simbol ideala onihkoji su se borili za na cio nal nu nezavisnost.Ko su Grci prema Ustavu iz Epi da u ru sa? Kakav?je odnos između vjerskog i nacionalnogidentiteta? Da li je je zik preduslov nacionalnogidentiteta?Koje principe uočavaš u ovom ustavu?II-12. Definicija državljana u grčkom Ustavu izTrezena (1827)6. Grci su:a) starośedioci/starosjedioci grčke teritorije koji vjerujuu Hrista;b) oni koji su bili pod turskom vlašću a vjeruju uHrista, i došli su ili će doći na grčku teritoriju da sepridruže našoj borbi, ili već žive na našoj teritoriji;c) oni koji žive na tuđim teritorijama ali su rođeniod grčkog oca;d) starośedioci/starosjedeoci ili oni koji nijesustarośedioci/sta ro sje de oci, ili njihovi potomci, kojisu po sta li građani stranih država prije objavljivanjaovog Ustava, a koji su došli na grčku teritoriju ipoložili zakletvu Grčkoj;e) svi stranci koji dođu i postanu građani Grčke.?OEÄB, str. 107Uporedi tekstove II-11 i II-12 koji se tičudržavljanstva. Što primjeću ješ?II-13. Definicija državljana u srpskom Ustavuiz 1835. godine108) Svako dete rođeno u Serbiji ili izvan Serbije, aod Srbina iz Serbije; svaki u vreme obnarodovanijaovog ustava u Srbskoj služ bi u Serbiji i izvan Serbijenalazeći se či nov nik ili služitelj hristijanskog vjeroispovjedanija; svaki, komu je deset go di na proš lo otkako se u Ser bi ji nalazi, ili koji nepokretna dobra unjoj ima, smatra se za Srbina, i ima pravo, uživatisrbsko držav no građanstvo.109) Strani trgovci, fabrikanti, zanatlije, i zemljedjelcihristijanskog vjerois po vjedanija mogu pridobitiprava gra đa ni na srb skog, počem budu u Serbijisedam godina dana i čestno se uzvladaju, ili počemim Knjaz zvanije kakvo dade; a inostranci, za služenio Serbiji, kako ot Knja za pismo pri me, da suprirođeni Srbi.A kako će se pravo Srbskoga građanstva po lu čitiotrediće osobiti zakon.110) Građanin Srbski samo može biti či nov nikom,tutorom, členom opštestva, i nad zirateljem javni iobštinski zavedenija (ustanova).111) Svaki Srbin i bez svake razlike jednak je predzakonima Srbskim, kako u obra ni, tako i u kazni nasvim sudovima ot najmanjeg do većeg. [...]116) Svakomu građaninu Srbskomu otvoren jeput k svim činovima u Serbiji, kako se samo nađe,da je sposoban i dostojan k njima. Pri jednakojsposobnosti i predpostavlja se Srbin stranomu.117) Svaki Srbin ima pravo birati način življenjasvog po svojoj volji, samo koji nije na obštenarodnuštetu.118) Kako rob stupi na Srbsku zemlju, ot onoga časapostaje slobodnim, ili ga ko do veo u Serbiju, ili samu nju pobegao. Srbinu slobodno je roba kupiti, none prodati. [...]128) Sva zemlja, koju narod Srbski ima, prinadleži(pripada) svakom imaocu kao prirodno imanje,kojim može po svojoj volji raspolagati, i koje možedrugomu prodati; samo mora u tom slučaju javitise nadležnoj vlasti svoga Obštestva i Okružja, i prednjom prodati ju; a posle ne može naseljavati se natuđu nekupljenu.Jovičić, str. 48−64?Uporedi ovaj tekst sa tekstom II-15, ana li zirajodnos između vjere i građanstva na osnovuodlomaka ustava. Prouči prve usta ve u svojojzemlji i provjeri da li u nji ma ima nekih odredabakoje status gra đa nina vezuju za vjeroispovijest.Da li misliš da bi status državljana trebalo dazavisi od vjere? Nemoj odgovoriti samo sa da iline, već ponudi i neko obrazloženje u prilog svogstava i nađi primjere na osnovu iskustava u tvojojzemlji. Zašto u tvojoj zemlji po stoje (ili ne postoje)takve zakonske odredbe? Da li je vjeroispovijestpreduslov nacionalnog identiteta?73

uređenje nacionalne državeII-14. Zakonik Danila I, knjaza Crne Gore i BrdaDo sad je bila Crna Gora i Brda 18 , istina slo bodna,ali javnog zakonika, koji će Crno gorcu i Brđaninuslobodu ukrijepiti i braniti, imala nije, već je pravicai sudbina njihova samo u ustima vladaoca bila [...]PrvoSvaki Crnogorac i Brđanin jednak je pred sudom.DrugoSvakom Crnogorcu i Brđaninu po nasli je đe noj i dosad sačuvanoj slobodi ostaje i po da nas i unaprijed,čest, imuće, život i sloboda njegova obezbijeđena,niti može ni jedan Crnogorac niti Brđanin niti sudpravednome bratu Crnogorcu i Brđaninu u ovesvetinje dirati [...]Devedeset prvoUskok svaki dok stupi u našu slobodnu zemlju pozavjetu svetog Petra bivšeg Gos po dara crnogorskogbezbjedan je i ne smije mu niko ništa krivo činiti, kadse on po š teno i po našemu zemaljskome zakonikuvla da i upravlja, kojeg pravicu uživa isto kako i svakinaš brat Crnogorac i Brđa nin; za svaku pak sagrijehusudiće se i uskoku kako što ovaj zakonik izgovara.Devedeset drugoI ako u ovoj zemlji nema nikakve druge na rodnostido jedine srpske i nikakve druge vjere do jedinepravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik iinovjerac može slobodno živiti i onu slobodu i onunašu domaću pravicu uživati kako i svaki Crnogoraci Brđanin što uživa.Crnogorski, I, str. 167−184Danilo I Petrović Njegoš (1826-1860) naslijedioje svog strica Petra II Petrovića Njegošana mjestu crnogorskog vladara 1851. Pošto je odbiopoložaj vladike, dobio je zvanje knjaza i Crnu Gorupretvorio u sekularnu knjaževinu s nasljednimdostojanstvom. Obrazovan i energičan, Danilo seuspješno borio protiv Turaka. Crnogorska armija jepobijedila otomansku vojsku na Grahovcu 1858.Poslije intervencije Francuske i Austrije, granicaizmeđu Otomanskog carstva i Crne Gore je konačnoutvrđena. Danilo se upustio u proces centralizacije iubrzane modernizacije, donio zakonik 1855. Ubio gaje jedan pripadnik opozicije je u Kotoru, 1860. godine.Kako su Crnogorci definisani u Za koniku?knjaza Danila I? Da li su i pri došlice mogleda postanu Crnogorci?II-15. Redefinisanje kategorije držav lja na učlanu 7 rumunskog Ustava (1879)Član 7 U Rumuniji razlika u vjeroispo vijesti ne predsta vlja prepreku za uživanje i korišćenje građa nskihi političkih prava.§ 1. Stranac, bez obzira na vjeroispovijest, bio podstranom zaštitom ili ne, može da dobije pravo nauseljenje ako uradi sljedeće:a) Vladi podnese zahtjev da bude naturalizovan,navede kolikim imetkom raspo la že, koje je profesijeili zanata i izrazi volju da se doseli u Rumuniju.b) Nakon podnošenja zahtjeva živi 10 godina uzemlji i pokaže se kao koristan gra đanin.§ 2. Od ovog postupka mogu biti izuzete sljedećeosobe:a) Oni koji u zemlju donose industriju, ko risneizume ili izrazit talenat, ili oni koji su ovđe/ovdjezapočeli velike poslove ili pokrenuli industriju.b) Oni koji su rođeni i odrasli u Rumuniji od roditeljakoji su se doselili u ovu zem lju i koji nikada nijesubili pod zaštitom neke strane zemlje.v) Oni koji su služili ovoj zemlji za vrijeme rata zanezavisnost i koji su kolektivno naturalizovanijednim vladinim ukazom i bez daljih formalnosti.§ 3. Naturalizovanje je moguće samo po za ko nu ipojedinačno za svakoga.§ 4. Donijeće se poseban zakon koji će odre di ti nakoji način stranci mogu da se dosele na rumunskuteritoriju.§ 5. Samo Rumuni i oni koji su naturalizovani moguda postanu pośednici/posjednici seoskog dobra uRumuniji.Poštovaće se sva prava koja su do ovog tre nutkastečena.Sve tačke i odredbe trenutno postojećih međunarodnihkonvencije ostaju na snazi.Constituþiile, str. 34−3518Brda su stari naziv za dio današnje Crne Gore. Obuhvatala su teritoriju sedam plemena: Bjelopavlića, Pipera, Rovčana,Moračana, Bratonožića, Kuča i Vasojevića. U Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori Brdska nahija i Brdska oblast bile su administrativnejedinice.74

nacije i države u jugoistočnoj evropiRumunski ustav iz 1866. godine je državljanstvodavao samo hrišća ni ma (član 7), itako isključivao Jevreje i mus limane. Na Berlinskomkongresu (1878) velike sile su priznanje nezavisnostiRu mu nije uslovile promjenom tog člana. Ru mun skapolitička elita je to odbila, ali nije mo gla dugo da seopire, tako da je na kraju pronađena kompromisnaverzija za pro mjenu spornog člana.Da li je promjena člana 7 značila i stvarni kraj?vjerske diskriminacije, bar kad je priznavanjedržavljanstva u pitanju? Što je potrebno dabi stranac zatražio rumunsko državljanstvo?Kako bi ti odredio/odredila uslove za dobijanjedržavljanstva?II-16. Sporazum o manjinama koji su potpisalesavezničke i pridružene države i Rumunija(1919)Član 1Odredbe sadržane u članovima 2 do 8 ovogSporazuma Rumunija prihvata kao zakon s kojimne smije doći u sukob nijedan drugi za kon, propisili zvanični akt, niti pak neki drugi zakon, propis iliakt smije njemu biti nadređen.Član 2Rumunija na sebe preuzima da garantuje ži vot islobodu svim stanovnicima Rumunije bez obzirana porijeklo, nacionalnost, je zik, rasu i vjeru.Svi stanovnici Rumunije imaju pravo da slo bodnoizražavaju, i privatno i javno, sva ko vjerovanje, vjeruili vjeroispovijest koje nije u suprotnosti sa javnimporetkom i javnim moralom.Član 3U skladu s pomenutim odredbama Spora zu ma,Rumunija prihvata i obznanjuje da će, bez ikakvihdodatnih uslovljavanja, držav ljani Rumunije postatisvi koji u trenutku stupanja na snagu ovog Sporazumažive na teritoriji Rumunije, i na pod ruč jimadobijenim na osnovu Mirovnih sporazuma s Austrijomi Mađarskom, kao i ostalih područja koja Rumunijieventualno mogu pripasti, pod uslovom da teosobe ni jesu već državljani nekih drugih državaizuzev Austrije i Mađarske.Ipak, Austrijanci i Mađari stariji od 18 godina imaćepravo da se, prema uslovima navedenim u Sporazumima,opredijele čije će državljanstvo prihvatiti.Odluka koju do ne se muž odnosiće se i na suprugu,a odluka roditelja ticaće se i đece/djece ispod 18go di na starosti.Osobe koje koriste pomenuto pravo da se opredijelekojoj državi žele da pripadaju moraju da se unarednih 12 mjeseci presele u državu za koju su seopredijelili. Oni ima ju pravo da zadrže nekretninekoje pośeduju/posjeduju na rumunskoj teritoriji.Sa sobom mogu ponijeti pokretnu imovinu svakevrste. Pri prijenosu imovine neće biti obavezni daplate carinu.[...]Član 5Rumunija neće postavljati bilo kakve pre prekekorišćenju prava koje pomenute oso be imajuprema zaključenim Spo ra zu mima, ili sporazumimakoji će tek biti zaklju če ni između Saveznika i Austrijeili Ma đar s ke, a koji se tiču izbora da li će prihva ti tirumunsko državljanstvo.Član 6Svi koji su rođeni na teritoriji Rumunije, a nijesu porođenju državljani druge države, postaju rumunskidržavljani.Član 7Rumunija bez daljih formalnosti priznaje kao rumunskedržavljane sve Jevreje koji žive na rumu nskojteritoriji, a nemaju državljanstvo neke druge države.Član 8Svi rumunski državljani jednaki su pred zakonom iuživaju ista građanska i politička prava bez obzirana rasu, jezik ili vjeroispovijest.Razlika u vjeroispovijesti, vjeri ili pripadnosti nekojvjerskoj zajednici neće biti pre preka rumunskomdržavljaninu da uži va građanska i politička pravakao što su, na primjer, namještenje u državnojslužbi, sticanje javnih ili počasnih funkcija, obavljanje pojedinih profesija i tako dalje [...].Član 9Rumunski državljani koji pripadaju rasnoj, vjerskojili jezičkoj manjini biće tretira ni isto i imaće jednakusigurnost pred za ko nom i u svakodnevnom životu,kao i dru gi rumunski državljani. Oni će imati jednakopravo da o svom trošku osnivaju, vode i kontro li šu75

uređenje nacionalne državedobrotvorne, vjerske i druš t vene usta nove, škole idruge obrazovne usta nove, sa pravom da u njimakoriste vla s titi jezik i slobodno ispovijedaju svojuvjeru.Član 10U gradovima i na područjima đe/gdje živi zna tanbroj rumunskih građana koji ne govori rumunskimjezikom, Rumunija će obezbijediti da u okvirudržavnog obrazovnog sistema đeca/dje ca takvihrumunskih državljana u osnov noj školi pohađajunastavu na maternjem jeziku. Ova odredba neisključuje pravo ru mun ske vlade da u pomenutimškolama uvede obavezu učenja rumunskog jezika.[...]Član 12Rumunija je saglasna da odredbe u navede nimčlanovima Sporazuma, koje se tiču pripadnikarasnih, vjerskih ili jezičkih ma nji na, prihvata kaoobavezu čije se pošto va nje nadzire na međunarodnomplanu i koja je pod garancijom Lige naroda.[...]www.austlii.edu.au/au/other/dfat/treaties/1920/13.htmlPoslije završetka Prvog svjetskog rata raspalose Austrougarsko, Rusko i Osman sko carstvo,a nastalo je ne ko liko no vih nacionalnihdržava, dok su ne ke sta re do bile nove teritorije i brojnena ci o nalne manjine. Da bi se izbjegle na ci o nalnetenzije, na mirovnoj konferenciji u Parizu (1919−1920)te su manjine zaštićene poseb nim međunarodnimugovorima koje su odvoje no potpisale države istočnei jugoistočne Evrope.? Ugovori o manjinama često su smatranimiješa njem u unutrašnje stvari suverenihdržava od strane velikih sila. Što ti misliš o tome?Da li su ti ugo vo ri bili legitimni? Da li su imalidejstva?II-17. Redefinisanje kategorijedržavljana u rumunskom Ustavu iz 1923.Član 1 Kraljevina Rumunija je nacionalno jedinstvenai nedjeljiva država.Član 5 Rumuni, nezavisno od etničkog po rijekla,jezika kojim govore i vjeroispovijesti, uživajuslobodu savjesti, slobodu obrazovanja, sloboduštampe, slobodu okupljanja i sve druge slobode iprava ustanovljene zakonom.Član 6 Postojeći Ustav i svi drugi zakoni koji setiču političkih prava predstavljaju nužan uslov zauživanje tih prava (ukoliko je osoba Rumun).Posebnim zakonima, koji se donose dvo tre ćinskomvećinom glasova, odrediće se uslo vi pod kojimažene mogu da koriste svoja politička prava.Građanska prava žena biće određena na osnovupotpune jednakosti polova.Član 7 Različite vjeroispovijesti, etničke grupei jezici u Rumuniji ne predstavljaju prepreku zauživanje i korišćenje gra đan s kih i političkih prava.Što se tiče ko riš ćenja političkih prava, stranacmože imati prava koja ima Rumun jedino ako senaturalizuje. O naturalizaciji se odlučuje u svakomslučaju zasebno, a odluku donosi Ministarski savjetu skladu sa preporukom iz prijestoničkog Vrhovnogsuda i kaže da podnosilac zahtjeva za naturalizacijuispu njava potrebne uslove...Constituþiile, str. 71−72Da li su odredbe iz Ustava od 1923. godine?predstavljale neki napredak u poređenju saprethodnim ustavima?Što je predviđeno odredbama koje se tiču pravaglasa za žene? Pogledaj zakone tvoje zemlje uXIX i XX vijeku i pokušaj da pro na đeš odredbekoje se odnose na pravo žena da glasaju. Koje supolitičke posljedice toga što se ženama osporavapravo glasa?? Opšte pitanje:Razmotrite odnos između građanskih prava, nacionalnog i vjerskog identiteta, pola i rase. Pogledajsadašnji ustav svoje zemlje i pronađi uslove za dobijanje državljan stva. Razgovarajte o sadašnjoj situacijii uporedite je sa situacijama koje su iznesene u ovim ustavima, ili sa njihovim prikazima u knjigama oistoriji tvoje zemlje. Kako objaš njavaš mehanizme koji se koriste za isključivanje iz države?76

nacije i države u jugoistočnoj evropiIIe. Nacija i crkvaII-18. Carigradska vaseljenska patrijaršijaosuđuje običaj da se đeci/djeci umjestohrišćanskih daju starogrčka imena (1819)Odskora uveden običaj da se krštenoj đeci/djecidaju starogrčka imena [...] smatramo za potpunoneprikladan, i za način da se pokaže prezir premahrišćanskim imenima; dakle, postoji potreba da seuvedu vrlo stroga pravila [...]Dimaras, str. 364?Što misliš, zašto su ljudi počeli đeci/djecida daju starogrčka imena? Što mis liš ostavu patrijaršije? Da li je u redu da se vjerskestarješine miješaju u odluku ro di telja kakvo ćeime dati svom đetetu/djetetu? Da li bi u ovojstvari miješanje državnih vlasti bilo isto takoneprimjereno? Koja su imena preovladavala utvojoj zemlji tokom XIX vije ka? A danas? Štomisliš, da li su imena bi la i oznaka vjerskog,regionalnog ili na ci onalnog identiteta? Ko možeda odlučuje o identitetu?II-19. Neka mišljenja o autonomijigrčke crkve u odnosu na Carigradskuvaseljensku patrijaršiju (1833)A. Teoklet Farmakides, pristalica autonomijeCrkva Kraljevine je juna 1833. go di ne proglasilaautonomiju i nezavisnost. [...] Grčki narod, pošto jeproglasio svoju po litičku nezavisnost pred Bogom ilju di ma još od početka slavne revolucije [...], takođe jeobznanio da je njegova Crkva autonomna i nezavisna;kako je cilj nje go ve svete borbe i crkvena i političkanezavisnost [...], nije bila potrebna ni kakva posebnadozvola ili prista nak, pošto politička autonomija idepodruku s autono mijom Crkve, već po samom vjerovanju Pravoslavne crkve [...] bez ikakve po trebe zaposebnim aktom ili sporazumom; jer teritorija i Crkvasu jedna ista stvar [...].Matalas, str. 49Pošto je dobila nezavisnost, Grčka je moralariješiti i pitanje crkve. Većina Grka je pravoslavna,a patrijarh iz Carigrada je bio pod vlašćuTuraka. Da ne bi i dalje bila podređena Osmanskomcarstvu, Grčka pravoslavna crkva je preki nu la odnosesa Carigradskom pa tri jar šijom. Žučne rasprave o tompitanju ovđe/ovdje su ilustrovane tekstovima iz peraTeo kle ta Farmakidesa (1784−1860) i KonstantinaEkonomosa (1780−1857).B. Konstantin Ekonomos, protivnik autonomijeKoje su sve muke zbog slobodne Grčke zadesilenašu braću koja su se našla van državnih granica?A vi tražite da ih ne zovemo ni Grcima ni braćom,već sta nov ni cima Turske i podanicima onoga štonazivate crkvom koja je u ropstvu! Vi tako otki date(koliko god je to u vašoj moći) Grčku od Grčke i Grkejedne od drugih, dro be ći naciju i stvarajući vjerskiraskol ko ji će dovesti do unutrašnjih slabosti i te -š kih sukoba među braćom. Tako vi, na kra ju, državuGrka svodite na preuske gra ni ce i onemogućavatenapredak kra lje vi ne Grčke, koju podržava i sam Bog,činite to razarajući (opet onoliko koliko je u va šojmoći) nade i želje čitave jedne nacije, kao i mnogihvjekova i mnoštva he le no fil skih hrišćanskih naroda!O, ljudi, zar je moguće da ste takvi?Oikonomos, str. 336−337? Uporedi ova dva teksta. Koji se argumentiu njima iznose? Što misliš, zašto je za grčkudržavu važno da ima autonomnu crkvu?II-20. Dekret o uspostavljanju vlasti sinoda uRumunskoj pravoslavnoj crkvi (1864)Član 1 Rumunska pravoslavna crkva jeste i bićeneza visna od bilo koje strane crk ve ne vlasti upogledu svoje organizacije i reda.Član 2 Na čelu Rumunske crkve, čije je je dinstvooličeno u Svetom sinodu, nalaze se mitropoliti iepiskopi, a u upravljanju im pomažu episkopskisinodi.77

uređenje nacionalne državeČlan 3 Sveti sinod Rumunske crkve je u dogmatskomjedinstvu svete pravoslavne vjere s velikom istočnomcrkvom posredstvom savjetovanja sa Vaseljenskompatrijaršijom u Carigradu.Član 4 Sveti sinod Rumunske crkve čine:- mitropoliti- episkopi- rumunski arhijereji- tri predstavnika svake eparhije, iza bra na odstrane svjetovnog sveštenstva, i oni mogu biti ili izreda sveštenika u toj pa ro hiji ili laika koji poznajucrkveno učenje, dekani iz Jašija i Bukurešta.[...]Član 16 Nikada i ni iz kojih razloga Sveti sinod Rumunskepravoslavne crkve ne smije da umanji ili onemogući:slobodu sa vjesti i vjersku toleranciju. Zako nivjer s ke tolerancije su u svakom pogledu u nad ležnostizakonodavnih skupština.Jezik pravoslavne vjere u crkvama širom zemljezauvijek će biti rumunski.Murgescu, str. 255−256Dekret je izdao knez Aleksandar Joan Kuza(1859−1866) u vrijeme izbijanja sukoba saCarigradskom patrijaršijom zbog oduzimanjacrkvenih dobara (1863). Dekret je bio prvi korak ustvaranju naci o nalne pravoslavne crkve, nakončega je uslije dilo proglašenje autokefalnosti (1885) iproglašenje Rumunske pravoslavne crkve za posebnupatrijaršiju (1925).? Što misliš, zašto je za rumunsku drža vu bilotoliko važno da ima zasebnu i nezavisnucrkvu? Kako drža va obezbjeđuje kontrolu nadcrkvom? Kakve je odnose Rumunska crkva zadrža la sa Carigradskom patrijaršijom?Uporedi ovaj tekst sa tekstovima I-17 i I-26.II-21. Komentar francuskog novinara ŠarlaIrijartea na stavove pravoslavnih i katoličkihsveštenika o odnosu između vjere i nacije uBosni (1875−1876)Pravoslavni sveštenici su veoma bliski sa ljudimasvoje vjere i ne treba da se ču di mo što su vođepokreta [misli se na usta nak u Bosni 1875. godine]uglavnom bili ti grčko-pravoslavni sveštenici ko ji nesamo da su dali znak za početak bune već su i samiuzeli puške u ruke i poveli svoj narod u borbu. Za tesu ljude vjera i rasa ili nacija toliko slični da je riječ„Srbin“ počela da znači isto što i riječ „pra voslavac“.Katolici to vide dru ga či je: za katoličke sveštenike uBosni pojam vjere je iznad pojma nacije i katoličkisveštenici, koji slušaju naredbe iz Rima, odvraćajuljude od pobune. Najnapredniji među njima su seograničili na to da na la tinskom štampaju pozivesuśednoj/susjednoj ka to ličkoj sili [Austrougarskoj]da se pre sta ne s ugnjetavanjem. Ne treba se čuditišto i dalje postoji nesaglasje između te dvije vjere[pravoslavne i katoličke]. Osmansko carstvo ne brineo obrazovanju hrišćana, i to sa dobrim razlogom:ono ulogu pro svje ći vanja ostavlja crkvi što, prirodno,pod razumijeva da sveštenici u svom nauča va njupolaze od različitosti dviju crkava kao od osnove zasve dalje. Ishod takvog sistema je očigledan i koban:pravoslavna đeca/djeca od igumana, katoličkađeca/ djeca od fra ta ra i muslimanska đeca/djecaod uleme uče sa mo da mrze jedna drugu, i to jeono u čemu su, na kraju krajeva, jedino i uspješnakad odrastu.Yriarte?Analiziraj kako je opisan odnos izme đu vjerskogi nacionalnog identiteta u katoličkoj ipravoslavnoj crkvi u Bosni. Da li se slažeš s mi š ljenjemda đeca/djeca koja su odgajana isklju či vo usvojoj vjeri uče samo da mrze jedna dru gu? Kakobi se takve situacije mogle izbjeći?Kakva je bila uloga vjere u nacionalnom pokretuu tvojoj zemlji?II-22. Bugarski ustav iz 1879. o položajuBugarske pravoslavne crkveČlan 37 Državna vjeroispovijest u kne že vi ni Bugarskojje pravoslavlje.Član 38 Bugarski knez i njegovi nasljednici morajubiti pravoslavne vjere, ali prvi izabrani bugarski knezmože, izuzetno, da zadrži svoju prvobitnu vjeru.Član 39 Bugarska kneževina u pogledu crkve čininedjeljivu cjelinu sa Bugarskom crkvom koja je78

nacije i države u jugoistočnoj evropipodređena Svetom sinodu. Sveti sinod je najvišiduhovni autoritet u Bugarskoj crkvi, đe/gdje godon bio. U pita nji ma dogme i vjere kneževina iz istograz lo ga ostaje u jedinstvu sa Istočnom crkvom.KonstituciÔ, str. 6Nikola Pašić (1845−1926), jedan od vodećihsrpskih državnika od kraja XIX vijeka pa svedo dvadesetih godina XX vijeka. Poslije studija tehnikeušao je u politiku i 1881. godine osnovao Narodnura di kal nu stranku. U nekoliko navrata bio predśednik/pred sjednik vlade.?Zašto se u ovom ustavu uređuju i crk venaKakva je uloga crkve po mišljenju pisca ovog?pitanja? Ima li nekih odre da ba koje se tičuteksta? Kako on opravdava postojeće odnosevjere i crkve u usta vu koji je danas na snazi u između naroda i države? Što misliš, šta ga jetvojoj zemlji?navelo da napiše ove redove?II-23. Mišljenje Nikole Pašića o odnosusrpskog naroda i pravoslavne crkve (1890)O pravoslavnoj crkviPrema tome jasno je zašto je pravoslavna crkva inarodna crkva. Zašto je tešnje svezana i srasla sdušom kakvog naroda, koji je ispoveda, no što tomože biti kato lička crkva. [...] Otuda se [nazivaju]srpska crkva, bugarska crkva, grčka crkva, ruskacrkva. [...]Sve to ukupno uzevši slovenska pra vo slavna crkva,spojena je od početka sa na rodima slavenskim, kojisu joj ostali verni, sačuvala tim narodima svojstvaslavenska, karakterne crte i naravi koje su sad tekpodesne da prihvate rezultate da naš njeg napretka.[...]Suverenitet narodaŠ...] Narod srpski podigao je sam srpsku državu,podigao je krvlju, trudom i ume njem svojim i onanosi na sebi pečat njenog tvorca i potpuno jedemokratska [...]. U sve sti naroda da je sam kovačsvoje države počiva i narodni suverenitet, narodnanaj viša vlast [...], vlast nad vlastima, vrhovna vlastnad svima vlastima, jemstvo je da narodni život nemože daleko zastraniti, da ustrojstva nenarodna,iako se kad-kad provuku kad narod takoreći spava,opet ne mogu korena uhvatiti i ostati dugo u životu.Pašić, str. 128−129, 137, 139II-24. Istočno-pravoslavna religija kao državnareligija u Crnoj GoriIz ustava Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori, 30. XII1903. Član 1: Autokefalna pravoslavna Mitro po lija uKnjaževini Crnoj Gori, kao član jedine svete, katoli -čanske i apostolske crkve, kojoj je pasti r i glavaGospod i Bog naš Isus Hristos, čuva i održava jedinstvou dogmatima i u kano ničkim usta novama sasvima drugima pravo slavnim, auto kefa lnim crkvama,i ovo će jedi nstvo ona čuvati i održa vati do vijeka.Član 22: Odluke Svetog Sinoda o spoljašnjim poslovimada postanu izvršne i za svakog obave zne, potrebitoim je vrhovno Knjaževsko odobre nje.Živko Andrijašević, str. 363, 370.II-24.a Odredbe o vjeroispovijesti iz UstavaKnjaževine Crne Gore 1905.Član 40: Državna vjera u Crnoj Gori je istočnopravoslavna.Crnogorska je crkva autokefalna... Sveostale vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori.Član 128: Slobodno i javno izvršavanje vjerozakonskijehobreda imaju u Crnoj Gori sve priznate vjeroispovijesti...Član 136: Zabranjuje se svaka radnja, upravljenaprotiv istočnopravoslavne crkve u Crnoj Gori (prozelitizam).Živko Andrijašević, str. 431−43279

uređenje nacionalne državeIId. Infrastruktura nacionalne državeII-25. Značaj razvoja zanataza malu naciju − primjer Grčke (1841)Nema sumnje da raznovrsni zanati omogu ća vajunaciji da bude srećna. Bez industrije, nacija nikakone može da napreduje i poveća svoju moć nakopnu i moru; ako se ne uvedu raznovrsni načiniproizvodnje, nacija će morati da se osloni samo napri rodne resurse i neće moći da se razvija ni fizički nimoralno [...] Drugim riječima, nacija bez industrijezauvijek će biti siromašna, zauvijek će u zajednicinaroda osta ti pasivna i beznačajna, objekt volje oveili one moćnije nacije koja je ojačala ne zahvaljujućisvojoj prirodnoj ljepoti, umje re noj klimi ili plodnomtlu, ili pak svojoj brojnosti i priraštaju, već isključivozahvaljujući održavanju, širenju i usavr ša vanjutrgovine i pojedinih privrednih grana. Stoga su ipređašnje i današnje moćne nacije postale prvemeđu evropskim silama, i one su vrhunac svojeslave, ve li čajnosti i uzvišenosti dosegle zahvaljujućibogatstvu koje stiču kroz industriju i spoljnu trgovinu.S. B. „Aé âéoµçšávßáé“, dnevni list Aé¬v, 26. 2. 1841,br. 238 u: Psalidopoulos, str. 55Koji se nacionalni argumenti koriste kako?bi se ljudi ubijedili da mala zemlja mora darazvija industriju? Što misliš, zašto su ekonomskiargumenti povezani s nacionalnim?► Sl. 5. Povezanost državne privrede sa predstavama o naciji – prva novčanica od 500 drahmikoju je izdala Nacionalna banka Grčke (1841)Kathimerini, str. 480

nacije i države u jugoistočnoj evropi? Što sve vidiš na ovoj novčanici? Kak vo jeznačenje svega toga? Zašto država morada ima svoju valutu? Koji su crteži i simboli nanovčanicama u tvojoj zemlji? Što misliš, da likovani novac i papirne novčanice doprinoseuobličavanju nacije i predstava o naciji? Ako jetako, onda kako?II-26. Uloga željeznice u jačanju nacionalnedržave − primjer Rumunije (1879)U ovom poglavlju još treba da kažemo da je uticajželjeznice na običaje, prirodu odnosa među pokrajinamai uvećanje bogatstva mnogo veći; mnogi sepitaju hoće li uspjeti da razbiju dragocjeno nacionalnojedinstvo, da li je moguć preokret koji biželjeli, a nemaju dovoljno hrabrosti da to kažu, aneki su čak spremni da žrtvuju budućnost zemlje isuoče se sa prezirom zgro žene Evrope.Niko ne zanemaruje činjenicu da na obje straneMilčova, izuzev onih koji su iskre ni i prijateljskinaklonjeni rumunskoj naciji, onih koji, na sreću,čine većinu, ima i drugih koji žale zbog jedinstvenostiMoldavo-Rumunije, kao i onih koji svoje mračneprijetnje kriju pod velom nezavisnosti i liberalizma,pokušavajući da te svoje projekte ostvare zloupotrebomna rod nog raspoloženja. Ipak, možemopotvr di ti da će, kada smanji razdaljinu među članovimavelike rumunske po ro dice, ka da mudromkombinacijom že ljez ničkih tak si olakša kruženjerobe i lju di, že ljez nica postati jedno od naj važ nijihoru đa za slamanje pomenutih retrogradnihten dencija i efikasno doprinijeti ispu nje nju velikeželje rumunske nacije: ujedinjenju svih djelova stareDakije.Br¤tianu, str. 51−52Konstantin I. Bratijanu (1844−1910), vojnitopograf, oficir general štaba, kasnije generali član rumunske Akademije.Željeznica podstiče modernizaciju privrede,?ali je i značajno sredstvo u stvaranju nacije.Što je za Bratijanua važnije? Zašto? Kako se možeobjasniti potreba za izgradnjom željeznice?II-27. Mišljenje bugarskog kneza AleksandraBatenberga (1879−1886) o značaju željeznice(1879−1881)Knez: „Škole i zakoni nijesu toliko važni kolikoje važna željeznica.“ Odlučeno je da glavni gradbude Sofija zato što va žan međunarodni putBeograd – Istanbul prolazi kroz nju. Zimi je putpreko balkanskih planina kroz Berkovicu ponekadpotpuno neprohodan. Knez je pomenuo da se netreba bojati da će Austrijanci preko te željeznicepre uzeti od Bugara trgovinu. Knez: „Nije nam važnoko će da izgradi že ljez ničku prugu, važno je da jedobijemo što prije.“?Jirecek, str. 27? Uporedi ova dva teksta. Zašto je no vonastalojdržavi važno da razvije željezničku mrežu?Koji su rizici ve za ni za izgradnju željeznice?II-28. Opis bugarske željeznicekrajem XIX vjekaZa vrijeme turske vladavine izgrađena že ljez nica,koja je povezivala Jambol sa Jed re nom i Istanbulom,bila je u vlasništvu barona Hirša [austrijskog Jevrejai mi lio nera]. Vagoni su bili mali i podijeljeni nakabine; kabine su imale vrata na obje strane, aispred vrata su bile dugačke drvene stepenice kojesu koristili kondukteri. Oni su se uvijek iznenadapojavljivali na vratima kupea kao igračke kojeiskaču iz kutije; noću su nosili male lam pe na gasobješene oko vrata. Željeznički službenici su nosilistrane uniforme, većina su bili Jermeni ili Levantinci,i nijesu govorili bugarski. Oznake na željez nič kimstanicama bile su na francuskom, a vozovi su polazilinakon što bi se zvo no oglasilo tri puta. Svakoputovanje za Kremenli je bilo veseo doživljaj punne izvjesnosti i novih zanimljivih stvari. Željezničkastanica, vozovi, stranci, ne poznati jezici. Mogao seośetiti/osjetiti duh ve likog i nepoznatog svijeta, bioje to kratak susret sa svijetom snova. A putovanje zaSo fi ju je bilo prava ekspedicija koja se pri premaladanima...Konstantinov, str. 19−20Pronađi neke slike željezničkih sta nica. Pogledajnjihovu arhitekturu.81

uređenje nacionalne državeII-29. Bugarski zakon o mjerama (1889)Član 1 Od sada će osnovna jedinica mjere za dužinuu Kneževini Bugarskoj biti metar. [...]Član 6 Osnovna jedinica mjere za za pre minu bićelitar. [...]Član 7 Osnovna mjera težine biće gram, tj. težinajednog kubnog centimetra destilovane vode uvakuumu na temperaturi od 4 stepena celzijusa. [...]Pretvaranje starih mjera u nove i obrnutoA. Mjere za dužinuI. Pretvaranje starih mjera u noveČlan 9 Građevinski aršin dugačak je 758 mm (0,758 m)Jedan (krojački) aršin dugačak je 680 mm (0,680 m).Jedan lakat dugačak je 650 mm (0,650 m).[...]Opšte odredbeČlan 13 Za mjere koje se tiču hrane ovaj zakon stupana snagu 1. juna 1889, a za druge mjere 1. januara1892. [...]Član 16 Uvođenje novih mjera u državne institucijeje obavezno od 1. januara 1889.Svi su državni službenici obavezni da u zva ničnimdokumentima koriste nove mjere.Svi građani koji posluju sa državnim insti tucijamatakođe su obavezni da izvještaje i proračune kojepodnose institucijama izraze u novim mjerama.DÍræaven vestnik, br. 7 od 19. januara 1889.? Zašto među prve mjere koje uvodi državaspada i obaveza primjene novih mjernihjedinica? Pokušaj da pro nađeš ekonomske,socijalne i kulturne razloge za to. Misliš li da seradi o sredstvu državne kontrole?► Sl. 6. Nove tehnologijei nacionalni simboli − reklame za šivaćemašine (Grčka, kraj XIX vijeka)Štampana razglednica na kojoj se reklamirakompanija za proizvodnju šivaćih mašinaSinger. Šivaće mašine su se u grčkoj štampi reklamiralejoš od 1884. godine, a širom zemlje su počele dase ko riste oko 1900. godine. Tada su i do bi le ime„Olga“, u čast kraljice koja ih je poklanjala siromašnimđevojkama/djevojkama i nevjestama.Atina, zbirka Grčkog književnog i istorijskog arhiva, Fotopoulos,str. 480? Kratko prokomentariši ovu sliku. Analizirajfigure prikazane na njoj, njihovu odjeću iono što čine. Zašto su nacionalni simboli korišćeniu reklami?Na koji način reklamiranje može do pri nijeti jačemidentifikovanju sa vlas titom nacijom? Da li sepreko reklama mogu širiti stereotipi o etničkim ivjerskim grupama? Da li se na taj način povećavarazlika između „nas“ i „njih“? Da li se danas natelevizijskim i radio reklamama u tvojoj zemljiko riste istorijske ličnosti ili teme koje podstičunacionalnu identifikaciju? Da li su pripadnicidrugih nacionalnih, etničkih ili vjerskih grupaprikazani kao tipični predstavnici svoje grupeili kao neko s kim „mi“ treba da se po re dimo?82

nacije i države u jugoistočnoj evropiIIe. Stvaranje nacijeII-30. Zapostavljanje hrvatskog jezika, opaskeIvana Kukuljevića (1843)Znam ja da mi, koji smo ovdje sakupljeni, većinomne znamo dobro naš jezik i da se u cijelojnašoj domovini lako daju na prste izbrojiti osobeobadvojega spola ko je dobro znaju čitati, pisatii govoriti ma terinskim jezikom. A što je tomuuzrok nego to što ga mi u javnom životu i u poslovima nigdje ne upotrebljavamo i njime se samotoliko zabavljamo kao gizdavi gos podar sa svojimplaćenim slugom. Još ne zna većina našeg narodakakva je to slast i milina moći smjeti govoriti svojimprirođenim materinskim jezikom. To mo že iskrenoosjetiti samo onaj koji je du že vremena moraostanovati i živjeti među tuđim narodima u tuđimdržavama. Mi svoj jezik čuvamo još uvijek samo zadru žinu i za naše kmetove.Wein, str. 541Sve dok je tokom tridesetih godina XIXvijeka nije zapljusnuo talas na ci o na lizma,u Hrvatskoj (i Transilvaniji) la tinski je bio zvaničnijezik. Mađarska vla da je pokušala da u mađarskeškole i insti tucije uvede mađarski umjesto latinskog.Raširena je bila i upotreba njemačkog. Ipak, hrvatskireformatori su željeli da se za zvanični jezik proglasihrvatski, i to su uspjeli da izdejstvuju 1847. godine.U znaku te borbe Ivan Kukuljević (1816−1889),pisac, istoričar i političar, jedan od vodećih hrvatskihreformatora − obratio se hrvatskom Saboru, kaonjegov član, prvi put na hrvatskom jeziku1843.godine.? Na koji se način Kukuljević zalaže za širuupotrebu hrvatskog jezika? Kukuljević jebio plemić − da li se to vidi iz ovog teksta? ZaštoKukuljević tvrdi da samo mali broj ljudi govorimaternjim jezikom, ako tim jezikom go vo re svikmetovi (koji nijesu malobrojni)?II-31. Značaj jezika za identifikaciju s nacijom− mišljenje Slovenaca (1861)Idući kroz zamak, dječak je naišao na dvojicu, sličnoodjevenih, koji su se prepira li i gurali jedan drugog;jednog od njih nije razumio, dok je drugi govoriojezikom koji mu je bio poznat, a i lice tog drugogmu se uči nilo nekako blisko; stoga mu je pri te kao upomoć, jer on svakako jeste bio njegov sunarodnik.Dječak je sunarodnika i zem lja ka prepoznao pogovoru i po tome bi ga uvijek prepoznao i međustotinama ljudi ko ji su svi isto ili različito odjeveni.Jezik je najbolji znak po kom se može odre diti kopripada kojoj naciji; onaj ko još od djetinjstva govoritvojim jezikom, taj pripada tvojoj naciji.I šta je onda zapravo nacija? Poslije svega što jenaučio lutajući svijetom, dječak voli sve narode isvi su mu ljudi dragi, a voli da prilazi onima koji suiz njegove do mo vine: onima koji imaju iste običajei ma ni re kakvi su i u njegovom domu; čak i kadasu drugačije odjeveni, on ih može prepoznati pogovoru, po njihovom narečju. Svi koje ra zumije,čije su riječi bliske njegovom srcu, svi su oni dionjegove nacije.Članak Šta je nacija? A šta je slovenačka nacija?napisao je Ivan Macun, učitelj i istoričarknjiževnosti koji je u formi priče opisao doživljajedječaka koji putuje po svojoj zemlji i pokušava daotkrije ko su njegovi sunarodnici. Priča je objav ljena1861. godine u ljubljanskim novinama Novice(Novosti).Što misliš o tome kako pisac na gla šava značaj?jezika za naciona lni identitet? Mogu li ljudikoji govo re različitim jezicima pripadati istomnarodu? Navedi primjer.II-32. O značaju jezika za identitet Rumuna, izpera Titu Majoreskua (1866)Moderni narod mora živjeti u nacionalnoj državi imora imati nacionalni jezik i književnost.[...] Svaki Rumun zna da je Rumun, i što god ra dio,on se mora truditi da se na neki na čin nadoveže,posredno ili neposredno, na latinsku tradiciju, izkoje je iznikao njegov duhovni svijet.Do sada je ova istina, sasvim opravdano, praktičneposljedice imala prije svega na naš jezik i književnost.Jezik je Rumu ni ma najdragocjeniji podśetnik/podsjetnik na latinske pretke, a danas ih podśeća/83

uređenje nacionalne državepodsjeća na još jednu starinu, i uvijek ih je samo onvodio pravim putem, i jedino zahvaljujući njemunijesu lutali i utapali se u talasima doseljenika kojisu plavili Trajanovu Dakiju.Maiorescu, I, str. 277► Sl. 7. Nacionalno pozorišteu Bukureštu − razglednica (kraj XIX vijeka)Titu Majoresku (1840−1917), knji žev ni kritičar,esteta, univerzitetski profesor, političar (zamje -nik ministra, mi nistar, premijer), istaknu ti člandruš t va „Junimea“. Doktorirao filozofiju u Gi se nu, aprava diplomirao u Parizu. Kao ru munski premi jerbio predśe davajući/ predsjedavajući na Mirovnojkonfe renciji u Bukureštu (1913).?Kako pisac objašnjava odnos između jezikai identiteta? Što ti o tome misliš?II-33. Peticija hrvatskog Sabora Franji Josifu zaosnivanje Južno slo ven ske akademije nauka iumjetnosti (1867)Vaše c. kr. Apoštolsko Veličanstvo, kra lju i gospodarunaš premilostivi! Narod trojedne kraljevineDalmacije, Hrvatske i Slavonije [...] nikada nije sasvoje kriv nje zaostao ni u kojem obrazovanju duhačovječanskog. Povijest njegova kaže mnogogajunaka, to na koplju, to na peru, to na sva kom raduuma i srca. Nu ta povijest žalibože kaže i uzroke,s kojih se naš narod danas ne može takmiti sdrugim narodima, sretnijima u znanostima kojesu današnjeg vijeka – veća nego li ikada – glav napoluga svakoj državi. Sabor je ovaj osvjedočen, daje naš narod u svom znan stvenom i književnomrazvitku [...] dospio dotle, da mu nastaje dužnost:pobrinuti se za najviše književno i znanstvenosu dište: to je pak akademija, bez koje ne moguznanosti napredovati kritično, a po tom nitiuspješno.Laszowsky, str. 127? Na koji način Sabor obrazlaže po trebu da seosnuje akademija? Kako se u ovom pismuobjašnjava zadatak akademije? Da li današnjiakademici predstavljaju književnu i naučnuelitu, ili je njihov ugled opao, u poređenju saXIX vijekom?Kako objašnjavaš to što se glavne državne?institucije zovu „na cio nal ne“? Znaš li za jošneke institucije koje se nazivaju „nacionalnim“?II-34. Značaj jezika i književnosti u razvojunacija − izvod iz statuta Društva zaobjavljivanje djela albanske književnosti(1879)Nacija je prosvjećena i civilizovana zahvaljujućiazbuci svog jezika. A svaka nacija koja nema pismoi azbuku za svoj jezik jeste varvarska i još u mraku.Myzyri, str. 40?Zašto sastavljači ovog statuta misle da je zanaciju važno da ima svoj jezik i književnost?II-35. Pismo makedonskih studenata u SanktPeterburgu o makedonskom književnom jeziku(1902)Postavlja se pitanje: kada već postoje srpski ibugarski književni jezik, da li je potrebno stvaratii poseban makedonski književni jezik? Za topostoje dva razloga: 1. kada je početkom XIXvijeka stvoren srpski književni jezik, nije se obraćalapažnja na govor istočne Srbije, zapadne Bu garske iMakedonije, tako da progla še njem hercegovačkoggovora za književni je zik nijesu zadovoljene potrebe84

nacije i države u jugoistočnoj evropiistočne Srbije, zapadne Bugarske i Makedonije.Kada je nastao bugarski književni jezik, tako što je zanjegovu osnovu prihvaćen istočnobugarski dijalekt,dijalektima istočne Srbije, zapadne Bugarske i Makedonije takođe nije posvećeno dovoljno pažnje.Parcijalnost procesa stvaranja bugarskog i srpskogknjiževnog jezika, s jedne strane, samo je po mo glapodjeli balkanskih Slovena na dva tabora koja semeđusobno bore i takmiče upravo u vezi s onim štosu zajedničke ka rak teristike i srpskog i bugarskogjezika. S druge strane, da je u procesu stvaranja ovogili onog nacionalnog jezika jedan od balkanskihdijalekata uzdignut na rang za jedničkog književnogjezika, onda bi su kob Slovena sa različitih djelovaBal kanskog poluostrva bio izbjegnut i čitav biBalkan bio ujedinjen u jednu nacionalno-kulturnucjelinu. Mi smatramo da su makedonski dijalekti,koje Bugari smatraju bugarskim, a Srbi srpskim,zapravo neka sredina koja bi mogla poslužiti kaove zivno tkivo za danas međusobno neprija telj skinastrojene Bugarsku i Srbiju.Drugi razlog za uzdizanje jednog makedonskogdijalekta na nivo književnog jezika jeste nužnostda se uklone bugarske i srp ske pretenzije naMakedoniju, da se ukine nacionalna propagandakoja demorališe makedonski živalj, da u Makedonijidođe do ujedinjenja Slovena koji bi onda nadaljeimali ključnu ulogu u političkoj istoriji Makedonije.[...]Makedonium, str. 56? Koji je cilj ovog teksta? Što njegovi autorimisle o nužnosti stvaranja književnog makedonskogjezika? Što mis liš, šta zapravo značistvaranje književnog jezika?II-36. Planovi da se pobude nacionalnaośećanja/osjećanja Rumuna u Transilvaniji –pismo dr Drageskua upućeno Emiliji Raciju(1874)[...] Narodu kao što je rumunski ne pristaje ulogaprosjaka. Naši preci su davali i uzimali: mi ne možemoda prosimo!Treba više da mislite na seljake i žene. Preporodpočinje s njima. Od žena na pra vite majke, dobresupruge i dobre Rumunke, a seljake pretvorite uljude koji će imati svijest o sopstvenom dostojanstvu,svojim pravima i dužnostima – tek tada ćebiti učinjen najteži i najvažniji korak ka napretku ispasenju.Uz njihovu pomoć moći ćete da napravite sve: škole,prepisku, konferencije, jer oni su sredstvo. [...]Lungu, str. 141−142? Koji su, prema mišljenju pisca ovog teksta,načini da se u Transilvaniji oja čaju rumunskanacionalna ośećanja/osjećanja? Što misliš, zaštoje naglasak stavljen na žene i seljake? Kakva jeuloga na mijenjena ženama?II-37. Plan za konsolidovanje albanskognacionalnog pokreta – pismo novinara FaikaKonice baronu Goluhovskom (Brisel, 1897)A. Pod jedan. Ciljevi kojima treba težiti i koje trebaostvariti:1. Razvoj albanskog nacionalnog ośećanja/osjećanja,praćen jasnom sviješću o svemu što nas suštinskirazlikuje od Turaka. [...]3. Raditi tako da svi Albanci, u okviru za kona ipoštovanja vlasti, razumiju na koji način trebada usmjere želju za priv rednim i intelektualnimnapretkom koji će, kao dio pratećih okolnosti,ubrzati rješavanje „istočnog pitanja“.B. Pod dva. Sredstva koja treba koristiti:a. Novine koje će na toskijskom, gegijskom 19 ifrancu skom objavljivati narodne pjesme, istorijskehronike, patriotske poeme, tekstove o privrednimtemama i poli tič ke komentare u vidu vijesti, štosve neće ne kim neprijateljskim stavovima izazivatipodozrenje Porte, niti pak laskavim porukamapodsticati naklonost kod Albanaca...b. Dva ili tri puta godišnje štampati jednostavnemale dvojezične pamflete, na ko jima će kroz pitanjai odgovore koji na di laze tekuća politička pitanjabiti podsticana nacionalna ośećanja/osjećanja. [...]19Toskijski i gegijski glavni su dijalekti albanskog jezika.85

uređenje nacionalne državec. Škole: one moraju biti centar našeg interesovanja,tim prije što Albanci svim srcem žele da se oneotvore; međutim, ne ma ni prave inicijative dase to učini, a nema ni dovoljno učitelja. Stoga jeneop hodno da se iz svih mjesta đe/gdje su školepotrebne turskoj vlasti pošalju dopisi.d. Vjeroispovijest: prijateljski odnosi se mo rajuuspostaviti sa svim vjerama, na ro čito sa bektašijama[muslimanski vjerski red], čiji uticaj u ovom trenutkumože biti od koristi; s obzirom na mogući razvojstvari u budućnosti, treba se u potpunosti okre nutiuspostavljanju vjerske autonomije.C. Dozvolite da u zaključku ponovim kako sve našeaktivnosti i svi poduhvati mo raju biti prožeti ovimdvijema zamislima: ne treba stvarati partiju, većsvi mi tre ba da se založimo za jedan cilj; no vine(časopisi), udruženja, škole, propaganda – sve tomora nositi pečat spontanog po kreta u kojem nasranije veze, prijatelj stva i simpatije ni na koji načinne smiju obeshrabrivati.Konitza 2000, str. 14−15Cilj predmeta istorija Grčke u osnovnoj školi nijeda učenici zapamte istorijske događaje, datume iistorijske ličnosti, ili da prošire svoja opšta znanjao isto riji; cilj je, s jedne strane, moralno vas pi tanjeđece/djece, buđenje istorijske svijesti, kao istvaranje dostojnih pripadnika ove slav ne nacije,a, s druge strane, sistematizacija istorijskog znanjakoje se podučava u ok vi ru drugih školskih predmetai podsticanje da se to znanje usvoji. Kada shva te veličinu i slavu svojih predaka, koji su po sta li velikizbog toga što su se pri dr žavali zakona, istrajnoradili, bili hrabri i čiste duše, te stoga prezirali materi jal na dobra i prkosili smrti, bo reći se za slobodui vršeći svoju duž nost, duše mla dih Grka bićeispunjene divljenjem, že ljom da slijede njihov primjeri nastave slavni život svoje nacije.Koulouri, str. 263Analiziraj ovaj tekst i objasni koji su ciljevi?podučavanja istorije. Što misliš o svrsiprouča vanja isto rije danas?► Sl. 8. Đeca/djeca odjevena u istorijskenošnje (Grčka, oko 1875)Faik Konica (1875−1842), jedna od vodećihličnosti albanske kulture u prvoj polovini XXvijeka. Poslije studija u Dižonu i Parizu, odlazi 1897. uBrisel, đe/gdje je izdavao albanske novine Albania.Za te novine bila mu je potrebna finansijska podrškaAustrougarske, koju je i dobio n a kon molbe upućenetadašnjem austro ugarskom ministru spoljnih poslovagrofu Agenoru Goluhovskom.?Analiziraj sredstva koja su pred ložena zajačanje albanskog identiteta.II-38. Uputstva za predavanje istorije u Grčkoj(1881)Fotopoulos, str. 259? Da li školske svečanosti služe sa mo zarazonodu ili su sredstvo uče nja i sredstvokojim se jača nacionalni identitet?86

nacije i države u jugoistočnoj evropiII-39. Pokušaj da Rumunija dobije svojnacionalni sport (1898)Gospodin Haret 20 , ministar sporta, u želji da podstaknebavljenje fizičkim vjež ba ma u našoj zemljiinicirao je takmičenja bu ku re štanskih srednjihškola povodom 10. maja. Učenici su se takmičili u„oini“ 21 , a pobjednici su dobili počasni pe har kojipripada školi sve do naredne go di ne, kada će se,na isti dan, ponovo organizovati isto takmičenje.Sklonost gospodina ministra da propagira fizičkovjež ba nje kroz takmičenje u našim izvornim spor tovimapo svemu je dobrodošla: a) za to što će mladiljudi opet viđeti/vidjeti tak mi čenja, pa i sami unjima učestvovati – u na šim spor to vima kojima jedonedavno prijetio nesta nak; b) zato što će ti sportovi, u kombina ciji s usvajanjem dobrog sistemagimnastič kih vježbi, pružiti pravo tje les no vas pi tanje,nacionalno i patriotsko, vas pi tanje koje je zaistaneophodno zemlji ko ja želi da, zarad svojih sinova,bu de sna žna, ugle d na i da izaziva strahopoštovanje.Ionescu, str. 1106Znaš li da li se u tvojoj zemlji neki sport?smatrao, ili se još uvijek smatra, nacionalnimsportom? Što mis liš, zašto je krajem XIX vijekabilo onih koji su smatrali da je potreban „na ci o-nalni sport“? Čemu su ti ljudi težili?► Sl. 9. Diploma učesnikau sportskom takmičenju srednjoškolacau organiza ci ji lista Gazet Sporturilor(Rumunija između dva rata)Pobjednicima je lovorov vijenac na glavustavljala đevojka/djevojka obučena utradicionalnu narodnu nošnju, koja je trebalo dasimbolizuje Rumuniju.ACIME, 37/2000? Kako je ovđe/ovdje Rumunija predstavljena?Razgovarajte o tome kako je ona vi zuelno isimbolički povezana sa dječacima koji marširaju.Koji su simboli i kakva su grafička rje še njadiploma koje se danas dodjeljuju u tvojoj zemlji?A u vrijeme između dva rata?20Spiru C. Haret (1851−1912) doktorirao je matematiku u Parizu. Kad se vratio u Rumuniju, radio je kao univerzitetski profesor,zatim kao visoki službenik zadužen za obrazovanje i u tri navrata kao ministar vjera i obrazovanja. Predstavlja simbol nastojanja dase oko 1900. godine modernizuje obrazovanje u Rumuniji.21Oina se smatra rumunskom nacionalnom igrom. Slična je bejzbolu, igraju dva tima od po 12 igrača, svaki na polju od 80 sa50 metara. Lopta je prečnika 6−9 cm, a palica je dugačka do 95 cm. Iako se smatra nacionalnom igrom, veoma malo ljudi se njomeaktivno bavi i poznaje pravila.87

uređenje nacionalne državeII-40. Iz Raspisa Ministarstva prosvjete icrkvenih djela Crne Gore 1908. godine► Sl. 10. Rumunski dječačićodjeven kao vojnik (1916)Cilj je vaspitanja moralni karakter, čija je pojavauslovljena mnogostranim obrazovanjem. Te premaovome zadatak je nastave da da učenicima mnogostranoobrazovanje. Dakle, nužno je radi mnogostranogobrazovanja da se učenički duh udubi upojedine elemente narodne kulture i da sve štosaznaju ne ostane u njihovom duhu odvojeno,osamljeno i pocjepkano, već da se združi i spojipo jednakosti i srodnosti ideja. Ovu vezu zahtijevajedinstvo svijesti i jedinstvo duha.Pavićević, Raspopović, str. 650II-41. Albanski kralj Zogu I o značaju vojneobaveze za stvaranje nacije (1928)Smatram da vojska, kao obrazovni faktor, predstavljanajvišu vrijednost. Ovoj zemlji je iznad svegapotrebno obrazovanje, i muš karci koji su pozvanida služe vojsku vratiće se kući sa širim pogledimana svijet. Morate razumjeti da prosječan Alba nacne zna ništa o tome kojoj naciji pripada. Njemuje vrhovni autoritet uvijek bio vođa plemena, bej,i stoga ga treba postepeno učiti da svoju lokalnulojalnost, ina če po sebi hvale vrijednu, preusmjerina centralnu vlast. On zapravo treba da na uči daje ne samo pripadnik plemena nego isto tako igrađanin države.Fischer, str. 23Ahmed Zogu (1895−1961), najveći albanskidržavnik u međuratnom pe ri odu, predśednik/predsjednik države od 1925. do 1928, i albanski kraljZogu I od 1928. do 1939. godine.? Što je značajnije u viziji kralja Zogua: ulogaobaveznog vojnog roka u povećanju odbrambenemoći zemlje, ili pak njegova uloga uobrazovanju nacio nalnog identiteta mladihAlbanaca? Što misliš, da li je obaveza služenjavojnog roka podobno sredstvo za postizanje tihciljeva? Kakvi su stavovi pre ma služenju vojskeu društvu u kojem ti živiš??Kako objašnjavaš običaj da se dje čaci oblačeu vojničke uniforme? Što misliš, da li je upitanju samo mo da ili to ima neko društveno ipedagoš ko značenje?II-42. Cilj obrazovanja u Turskoj, premashvatanju Zije Gokalpa (1914)Ako pogledate nastavni program u turskim školama,viđećete/vidjećete da se đeca/djeca podučavajuiz tri oblasti: (1) uče jezik, književnost i istoriju,što su zapravo turski jezik, turska književnosti turska istorija; (2) uče Kuran, zatim čitanjetekstova Kurana u pravilnom ritmu i s pravilnimizgovorom, katehizam, istoriju islama i islamskihjezika (arapskog i persijskog); (3) uče i ma te matiku,88

nacije i države u jugoistočnoj evropiprirodne nauke i strane (evrop ske) jezike, koji će imbiti od pomoći u daljem proučavanju tih nauka, kaoi gimnastiku i zanatske vještine.To pokazuje da naše obrazovanje ima tri cilja:turkizam, islamizam i modernizam. Nijedan turskiroditelj neće dozvoliti da njegovo dijete ne naučiturski jezik, ili da ne upozna tursku istoriju. Ali onželi i da njegovo dijete bude moderno obrazovano,osim što je obrazovano kao Turčin i musliman. Stogase čini da za nas potpuno obrazovanje obuhvata tristvari: tursko obrazovanje, islamsko obrazovanje imo derno obrazovanje. [...] Ova tri aspekta obrazovanjatreba uzajamno da se podupiru i dopunjuju.Ali, ukoliko ne odredimo funkciju svakog od njih ine ograničimo njihove sfere na razuman način, neprena glašavajući nijedno, onda se može dogoditida oni jedni drugima protivrječe, pa čak i da budumeđusobno nespojivi.Vucinich, str. 157−159Zija Gokalp (1876−1924), vodeća lič nostmladoturskog pokreta i glavni ideologturskog nacionalizma.Što misliš o piščevoj želji da napravi ravnotežu?između tri tipa obrazovanja? Da li je bilopraktično da se sve te vrste obrazovanja uveduu osnovnu školu? Kakva je bila situacija u tvojojzemlji početkom XX vijeka? A kakva je danas?II-43. Protivnici kritikuju Ataturkovu politikupo pitanju istorije i jezika (privatni dnevnik,1932. godina)17. jul 1932.Mustafa Kemal je organizovao istorijski kongresu Ankari. [...] Govore gluposti, tvrde da je čitavsvijet turski. [...] Osam go di na je Mustafa Kemalpredstavljan kao genije za vojnu teoriju, kao genijeza po litiku, kao genije za poljoprivredu i tako dalje.Sada on želi da od sebe napravi velikog istoričara.[...] Svrha ovog kongresa je sljedeća: Mustafa Kemalotkri va do sada nepoznate stvari u isto rijskoj nauci,nudi novu teoriju istorije i postaje veliki istoričar,genije za isto riju. Čovjeka mora biti stid kada vidida ne ko pokušava da učini nešto tako smiješ no.[...] U knjizi koju je objavio, strelicama je obilježiosve zemlje koje je Turska osvojila. Nema ni ti jednogjedinog mjesta do kog Turci nijesu stigli. OnGrke proglašava za Turke zbog riječi „ege“, a Ircisu zapravo Turci zbog jednog sloga (Ir). Kakvaglupost, kakvo neznanje, kakva sramota! Za bo ravioje nesrećni Iran [...] Ako države po staju turske samozato što imaju „ir“, šta onda nije u redu sa Ira nom?I on ima „ir“. Da, nije moguće da je toliko glupo. [...]Tako je Gazi rekao Junus Nadiju da u rječ ni ku šejhSulejmana Čagataja postoji riječ „kilturmak“ i datreba samo ukloniti sufiks „mak“ i dobije se riječ„kiltur“ koja je izvor na franačka riječ za kulturu. Onisu od nas uzeli tu riječ. O, zemljo, otvori se i progutajme! Da li da plačem ili da se smijem? Kada čitamove izmišljotine, onda je sramota mene, koji samu Parizu. Taj „kilturmak“ je, naravno, ništa drugo do„getir mek“ (donijeti). Đe/gdje je tu kultura?[...]8. septembar 1932.U današnjem izdanju Milijeta 22 stoji da MustafaKemal ide na skup lingvista u dvorac Dolmabahče.Bože, smiluj se na naš jezik. [...] Ko zna šta će sadaizmisliti! [...] Pitanje jezika će postati još slo že nije.Biće teško napraviti novu čistku. Bilo bi mnogo boljeda to nije ni po ku ša vao. Zaista ne znam šta mu sveto treba. U roku od dvije godine je postao istoričar.Objavio je isto riju Turske koja je puna nje go vihizmiš ljo tina, i sada to mora da se uči u školama.Jadna turska đeca/djeca koja na to gube vrijeme!A sada je odjednom postao i filolog.Nur, III, str. 547Jezik i istorija su bili od ključnog značaja za?Ataturkovu politiku nje go vanja nacionalizma.Što misliš o prećerivanjima/pre tjerivanjima koje usvom privatnom dnevniku kritikuje jedan njegovinte lek tualni suparnik? Da li bi takva kri tika imalaefekta da je izrečena javno? Da li znaš za sličneslučajeve u tvojoj zemlji?22Misli se na novine pod tim nazivom89

uređenje nacionalne državeII-44. Mahmud Esad Bozkurt o nacionali s tičkojsuštini „Ataturkove revolucije“Državne poslove u novoj Republici Tur s koj vodićeisključivo Turci. Nemamo po vje re nja u one kojinijesu Turci. Ataturkovu re voluciju karakterišeponajprije turski na ci onalizam i prenaglašavanjeturskog porijekla. To je princip koji je izbrisaoprošlost. To je princip koji je uveo modernost. Čitavaturska revolucija i sve što je ona učinila zasnovanoje na tom princi pu. Svako, pa i najmanje odstupanjeod njega isto je što i nazadovanje i znači smrt.Bozkurt, str. 354−355Mahmud Esad Bozkurt je bio ministar unutrašnjihposlova u vrijeme Ata tur ka. Jedan jeod prvih ideologa koji je sistematično predstavio„kemalizam“ kao zao kru ženu doktrinu.Opšte pitanje:?Uporedi tekstove II-36, II-37, II-38, II-39, II-41 i II-42, kao i slike 8, 9 i 10; koja su se sredstva koristila zaformiranje i održavanje zajedničkog identiteta u novim nacionalnim državama u jugoistočnoj Evropi?90

TREĆE POGLAVLJENacionalne ideologijeKultura je od ključnog značaja za napredak i jačanje nacije. To su elite nacionalnih država jugoistočne Evropeshvatile i mnogo su truda uložile da na svaki kulturni proizvod utisnu naci o nalni pečat. Nacionalizacijakulture obuhvata ne samo sistematsko promišljanje o naciji, razvoju nacionalnih slika o sebi samima irazvoju stereotipa već i primjenu raznih nacionalnih simbola. U ovom poglavlju ćemo se baviti samo nekimaod njih. Zastava, grb i himna obilježja su držav nosti, a građani se uče da se s tim simbolima poistovjećuju.Tokom vremena, svaka je drža va počela da slavi jedan ili više nacionalnih praznika koji predstavljaju najvećenacionalne događaje. Istorija se pokazala kao nepresušni izvor simbola i heroja. Intelektualci i političariprisvojili su različite istorijske trenutke i ličnosti i iskoristili ih za to da prošlost predstave u skladu s vlastitimtrenutnim interesima i zamislima. Većina nacionalnih heroja dolazi iz daleke prošlosti, ali ima i onih kojipripadaju savremenosti. Njihova je uloga da u doba mira podstaknu ośećanje/osjećanje nacionalnog ponosa,a u vrijeme rata da jačaju koheziju i posvećenost nacionalnim ciljevima. Od kraja XIX vijeka svaka evropskanacija je imala makar jednog nacionalnog pjesnika, jednog nacionalnog slikara ili vajara i, naravno, nacionalnuna rodnu kulturu, koja obuhvata narodnu književnost i narodne nošnje. Kulinarstvo i sport takođe su korišćeniza jačanje nacionalnog jedinstva i ponosa kod građana. Odnosi među nacijama nijesu bili ograničeni samo nasimboličko nadmetanje. Politički sukobi često su izbijali u modernoj Evropi, kao i u jugoistočnoj Evropi koja,zbog svojih nestabilnih država i mnogobrojnih teri torijalnih pretenzija nije bila izuzetak. Stoga je pripremaza rat bila jedan od ključnih ciljeva nacionalne ideologije. Nacionalni panteoni bili su puni političkih vođa iratnih heroja. Pažnja nije posvećivana samo odraslim muškarcima, već i ženama i đeci/djeci koji su našli svojemjesto u borbi za nacionalne ciljeve. Žene i đeca/djeca su posmatrani kao nevini i nesebični, te je njihovouključivanje u borbu za ostvarenje nacionalnih ciljeva djelovalo kao ključni dokaz da ti ciljevi, kao i čitavanacionalna borba, jesu opravdani i vrijedni. Žene kao majke i vaspi ta či ce đece/djece, i đeca/djeca kao budućigrađani i vojnici, tako su dobili veliki značaj u širenju uvjerenja da je budućnost nacije svijetla i sigurna.IIIa. Što je nacija?III-1. Prava i obaveze rumunske nacije, poshvatanju pjesnika i političara DimitrijaBolintineanua (1869)Rumuni su nacija; nacija je narod i sve kla se koje gačine i zajedno žive po istim za ko nima i običajimai govore istim je zi kom. Svaka nacija ima karakterpo kojem se razlikuje od svih drugih. Kao što pojedi nac ima prava i dužnosti u društvu u kojemživi, tako i nacija ima prava i duž no sti prema samojsebi i drugim nacijama; njena prava su zapravonjene dužnosti. Najuzvišenije pravo nacije jestenjeno pravo da upravlja sobom na način koji samaodabere, i da se održi; nacija uvijek ima pra vo,oslanjajući se na vla sti te snage, da odbije svakuvrstu napada spolja; njeno treće pravo je pravo daslobodno i u potpunosti razvije svoje sposobnosti,sve dok njihova primjena ne šteti interesima dru gih91

nacionalne ideologijenacija. Prva dužnost nacija, to jest jed ne nacije uodnosu na sve ostale, duž nost u kojoj se sažimajusve ostale njene dužnosti, jeste dužnost da se njenipripadnici međusobno vole i pomažu...Bolintineanu, II, str. 501Dimitrije Bolintineanu (1819−1872), rumunskipjesnik, pisac i političar. Rođen u vlaškojporodici porijeklom iz Ma ke donije, učestvovao jeu vlaškom revolucionarnom pokretu četrdetesetihgodina XIX vijeka, bio član privremene vlade i pokrenuo novine Puporul Suveran (Suvereni narod). Unekoliko navrata 1863. i 1864. godine bio je ministarspoljnih poslova i ministar vjera i obrazovanja.? Koji elementi, prema mišljenju autora ovogteksta, određuju jednu naciju? Uporedi to sdefinicijom riječi „nacija“ koju ćeš naći u rječniku.Koja su, po miš lje nju autora, najvažnija pravajedne nacije?III-2. Objašnjenje šta je narod prema jednomsrpskom udžbeniku (1870)Svaki čas čitam u novinama, u knjigama, i svaki danse čuje u razgovoru ime narod, i svaki čas nam valjapomenuti, da smo i mi narod, i da se zovemo srpskinarod. Zato, kad su jednom prilikom u kući Radosavlje voj spomenute te reči srpski narod, upita ganje gov sin, šta je to narod, šta su to Srbi? I o tomesu se posle toga ovako razgovarali.Otac: Znaš li ti, sinko, kazati mi šta je to porodica?Sin: Znam, oče! Porodica zovu se deca sa svojimocem i materom.Otac: A kad otac ima braće, a mati sestara, pa oniopet imaju svoje dece – nije li i to porodica?Sin: Jeste, oče, i to. Sve je to zajedno porodica. [...]Otac: E, to je ono što mi treba, da ti ka žem šta je tonarod. Hiljadama i hiljada ma onakih porodica kaošto smo ih vi de li, ra sute su na daleko i na širokopo brdima i dolovima, oko reka i pokraj mora, podobrim i po lošim zemljama na celoj zem lji našoj.Sva ta grdna gomila ljudi ne go vori sve jednimjezikom da bi se razumela. S toga su svi ljudi ovogasveta podeljeni na gomilice koja se svaka svojimnačinom razumevaju, svaka svoj jezik govo re. Daklekoliko god ima tih gomila koje govore tako da se sdrugom gomilom ne mogu razumeti, one se zovunarodom. [...]Otac: Narodi se poznaju po jeziku. Koliko godhiljada porodica govore jedan jezik i razumeju se,one čine narod. Na primer, kad ti odavde pođeš,možeš znati lako dokle se prostire narod u komesmo i mi. Idi na sever, na zapad, na istok i jug, pakud god budeš putovao, dokle god čuješ da seovako govori kao kod nas, ili da ih ti možeš leporazumeti, to je sve jedan na rod. Ali ima još neštočime se odlikuje narod. Da ti, na primer, pođešdaleko odavde, video bi dosta ljudi koji ne samone govore naš jezik, nego i ne ponose se MilošemObilićem, ne pevaju Kraljevića Marka, ne slave našihslava, ne idu crkvama na sabore, ne žale za Kosovomna šim. Često i ne znaju nikako za to. Ljudi dak lekoji govore jedan jezik, koji veruju u jedan ponosnarodni i svud se jedan drugog sećaju, koji imajujedne iste običaje, zovu se narod.Sin: I takih naroda ima dosta na zemlji, je li, oče!Otac: Dosta, sinko! I svaki ima svoje ime. Čim narod– tim jezik; čim jezik – tim ime! Koji ovaj naš jezikgovore zovu se Srbi, a drugih ima nebrojeno. Blizusu nama: Bugari, Rumuni ili Vlasi, Madžari, Slo ven ci,Talijanci, Nemci i tako ih ima vrlo mnogo na ovojzemlji našoj.Sin: To, oče, svaki narod ima svoje ime ona ko kaosvaki čovek.[...]Otac: Pa posle, kad su više naroda ovako u srodstvupo jeziku i običajima, kao što ti govo rim za nas,Bugare, Slovence, Čehe, Po lja ke, Ruse i još dva tri,onda se oni smatraju kao jedna porodica, jednoveliko pleme. To pleme i srodstvo u kom smo mi,zove se pleme slovensko. A od toga plemenaslo ven skoga, mi (Srbi i Hrvati), Bugari i Slo ven ci,zovemo se južnim Slovenima ili Ju go slovenima,zato što mi živimo na jugu, a ostali su Sloveni nasever i istok od nas.Srpska, I, str. 9−17?Koje su glavne osobine nacije prema objašnjenjuu ovom udžbeniku? Koji su specifičnielementi srpskog nacio nal nog identiteta? Koji suglavni obrazovni ciljevi ovog teksta? Što mis liš oovđe/ovdje ponuđenom objašnjenju? Uporedito s današnjim definicijama koje se mogu naćiu nastavnim programima za građansko obrazovanje.92

nacije i države u jugoistočnoj evropiIII-3. Određenje nacije po Ziji Gokalpu (1923)Što je, dakle, nacija? Šta nas to povezuje jače odrasnih, etničkih, geografskih, po li tičkih sila, pa čaki same volje? So cio logija dokazuje da taj odnospočiva na obrazovanju, vaspitanju i kulturi –drugim riječima, ośećanju/osjećanju. [...] Jasno jeda nacija nije rezultat okupljanja na rasnoj, etničkoj,geografskoj, političkoj osnovi, ili pak na osnovupuke volje. Naciju čine lju di koji imaju jednakoobrazovanje, koji su prihvatili isti jezik, vjeru,moral i este tiku. [...] Stoga je uzalud tražiti ge ne a-lo gije u svojoj naciji. Mi tražimo samo na ci o nalnoobrazovanje, vaspitanje i ideale.Gökalp, str. 11−15Uporedi ovaj tekst sa II-42: koji element pisac?izdvaja kao karakterističan za nacionalnugrupu? Kakvu ulogu on daje obrazovanju?III-4. Poimanje nacijekod Mustafe Kemal-pašeA. Značaj religije tokom rata (1920)Opšti princip je sljedeći: različiti poklonici islama kojižive u područjima unu tar naših nacionalnih granicajesu zaista na ša braća koja međusobno poštujuetnič ka, re gionalna i etička prava. Stoga mi ne želimoda učinimo bilo šta protiv želja tih lju di. Ukolikosmo u nešto potpuno uvje reni, onda smo uvjereniu to da u okvi ri ma naših na cionalnih granica Kurdi,Turci, Lazi, Kir gizi i tako dalje, svi ti islamski elementi,imaju zajedničke interese i odlučni su da djelajuzajedno. I mi isto tako gledamo na stvari. Srčanose zalažemo za bratsko i vjer sko jedinstvo. Stoganikada nemojte sum nja ti [...] da Laz ili Kurd nećeglasati za na šu stvar kada se od njega to zatraži [...].Ozturk, str. 196−197B. Kultura (1922)Narodi Turske, rasno, vjerski i kulturno ujedinjeni,puni su međusobnog poštovanja, žrtvuju se jedanza drugoga, i čine druš t veno tijelo koje ima zajedničkusudbinu i zajedničke interese.C. Jedinstvo (1924)Atatürk’un, str. 52Kako smo uočili, sljedeći prirodni i isto rij ski fenomeniimaju ulogu u formiranju turske nacije:1 – jedinstvena politička organizacija2 – jedan jezik3 – jedna teritorija4 – jedna rasa i jedno porijeklo5 – istorijska srodnost6 – moralna i etnička srodnostSve ovo postoji u turskoj, ali ne u potpunosti i koddrugih nacija. Uopštenije govoreći, da bismo nekuzajednicu nazvali „nacijom“ potrebno je da svi, ilibarem neki od navedenih uslova budu ispunjeni.Atatürk’un, str. 70D. Uopštavanje i pojednostavljivanje (1929)Hajde da napravimo definiciju koja bi, ko liko godje to moguće, odgovarala svakoj na ciji. Oni kojipośeduju/posjeduju:1 – bogatu riznicu śećanja/sjećanja,2 – želju i saglasnost da žive za jedno,3 – zajedničku volju da se brani za jed ni čka baština.Oni čine zajednicu koja se naziva „nacija“. U skladus tim, ukoliko kažemo da zajednica koju čine pripadnicijedne kulture je ste „nacija“, onda samo navodimo naj kra ću definiciju „nacije“.Atatürk’un, str. 48? Što misliš, zašto postoji toliko mno go definicijai mogućnosti de fi nisanja nacija? Možešli pojedine Ata turkove definicije povezati s odre -đenim istorijskim situacijama koje su mogleuticati na njegovo poimanje na ci je?Možeš li ti sam/sama da ponudiš neku definiciju?93

nacionalne ideologijeIIIb. SamoodređenjeIII-5. Biti Bugarin − pjesma Bugarin sam,Ivana Vazova (1917)Bugarin sam i jakBugarska me majka rodilaZbog tolikih ljepota i dobaraVolim zavičaj svojBugarin sam i volimNaše planine tako zeleneI što me Bugarinom zovuNajveća radost je meniJa sam slobodan BugarinU zemlji slobode ja živimSve što je bugarskoJa slavim, gledam, čuvam i cijenimBugarin sam i sazrijevamU velikim danima u vremenu slavnomJa sin sam zemlje tako divneJa sin sam iz plemena hrabrihVazov, str. 7Bili oni muslimani, pravoslavci ili katolici, Albancisu, uvjereni smo, isto kao i prije trideset vjekova,najstariji evropski narod, rasa koja je najmanjeizmiješana s ostalim poznatim rasama; to jenevjerovatan i neobjašnjiv fenomen, ali ta se rasaoduprla vremenu koje sve uni štava i mijenja, uspjelaje da sačuva je zik, iako nije imala književnost ili razvijenucivilizaciju i, povrh toga, uspjela da sačuvasvoj izvorni i karakteristični profil, a da pritom nebude nedruže lju biva, i da u svom ponašanju neispoljava podozrenje prema vjerovanjima i ritualimareligija koje je primila tokom pobjedničkog hodakroz vjekove.Vasa, str. 22Paško Vasa (1825−1892), istaknuti albanskipisac i državnik XIX vijeka, rođen u Skadru.Poslije mladalačkih avantura (učestvovao je u revolucijiu Italiji 1848. godine), ušao u državnu službu Osmanskogcarstva i na kraju postao namjesnik Libana.Bio je lojalan službenik Carstva, ali je istovremenoosnovao nekoliko albanskih kulturnih društava i naalbanskom objavio mnoštvo tekstova o albanskomjeziku, istoriji i politici. Nje gov politički cilj nije biostvaranje neza visne Albanije, već okupljanje svih kojina teritoriji Osmanskog carstva govore alban skimjezikom u jednu administrativnu jedinicu (vilajet)koja će imati izvjesni ste pen autonomije.► Sl. 11. Nacija u slikama − slo ve nač karazglednica (početak XX vijeka)Ivan Vazov (1850−1921) bio je bugarskipisac, pjesnik i političar, poznat kao „patrijarhbugarske književnosti“. Ro đen je u Sopotu,u bugarskoj Dolini ruža, emi grirao je u Rumunijui Rusiju, i bio je uklju čen u bugarski oslobodilačkipokret. Nje gova prva poema bila je Borba, tokomra ta iz 1877−1878. objavio je knjigu Spasenje, a nakonformiranja bugarske države podśetio/podsjetio je navrijeme osmanske vladavine u pozna tom bugarskomromanu Pod jarmom. Tokom bal kanskih ratova i Prvogsvjetskog rata ob javio je veći broj nacionalističkihpje sa ma (vidi Čitanku 3. Balkanski ratovi, tekstove II-5i V-17). Pjesma Bugarin sam uči se u svim bugarskimosnovnim školama.III-6. Biti Albanac − mišljenje Paška Vase (1879)94

nacije i države u jugoistočnoj evropi► Sl. 12. Nacija u slikama − rumunskarazglednica (početak XX vijeka)România, str. 55Ovo je jedna od niza razglednica koje prikazujuRumune u tradicionalnoj nošnji i prisvakodnevnim poslovima.Uporedite ove dvije razglednice. Može li?motiv s razglednice da doprinese jačanjunacionalnog identi te ta? Ako može, objasni kako?III-7. Biti Turčin − mišljenje dr Rize Nura(1932)Turska nacija je jedna od Bogu najmilijih nacija.Mudrost, heroizam, znanje i umjetničke sposobnostinjoj su date više no ijednoj drugoj. I prije i poslijeHrista mi smo stvorili mnogo civilizacija na prostoruod Kineskog mora pa sve do Balkana, Egipta,Maroka. Stoga, zbog vrijednosti koju ima draguljsposobnosti u turskoj krvi [...].Nur, str. 523III-8. Biti Slovenac − Dimitrije Rupel o naraviSlovenaca (1987)U prošlosti je, čini se, vjersko pre obra ća nje biloglavno oruđe oslobođenja Slo ve na ca. Preobraćanjeznači promijeniti boga, sve ce, moral i kulturu. Onoje društveni prevrat koji mijenja vrijednosti, ideje,pra vi la i zakone. Preobraćanje iz jedne vjere u druguka rakteriše Slovence od samog početka. [...]Nijedno veliko preobraćanje nije gurnulo Slovenceunazad. Naprotiv, zahvaljujući nji ma mi smo opstali inapredovali. S dru ge strane, život pun preobraćanjazna či i stvaranje posebnog mentaliteta ili na cio nalnog duha. Taj bismo mentalitet provizorno moglinazvati duhom prila god lji vosti, kompromisa ipotiskivanja, ali i racionalnosti i otvorenosti. Slovencisu u po li tici često pravili samo male korake,neprijatna savezništva i bili fleksibilni, zbog čegasu povremeno trpje li oštra moralna prebacivanja.Zbog takvog menta liteta oni često pate od ośećaja/osje ćaja rezignacije, koja ih nagoni i da napustesvoju zemlju, a imaju i visoku stopu samoubistava.Stokes, str. 281Dimitrije Rupel, slovenački inte lek tualaci političar. Rođen 1946. godine, studiraoknjiževnost i sociologiju, bio vanredni profesorna Univerzitetu u Ljubljani. Tokom osamdesetihuređivao kri tički usmjerene časopise Problemi iNova revija, zalagao se za slovenačku nezavisnost ijanuara 1989. godine postao predśednik/pred sjednikSlovenačkog demokratskog saveza. SDU je bio dioopozicione koalicije DEMOS koja je u aprilu 1990.godine pobijedila na prvim višestranačkim izborimau Sloveniji. Poslije tih izbora on je postao jedan odvodećih slovenačkih političara i u dva navrata ministarspoljnih poslova.Pokušaj da u prethodna četiri teksta umjesto?zamjenice „mi“ umetneš odrednicu svognacionalnog identiteta. Da li pronalaziš nekezajedničke elemente? Napravi spisak zajedničkihelemenata i razlika.III-9. Śećanja/sjećanja Georga Jonesku-Giona(1889) − rumunski seljaci se ne poisto vjećujusa svojom nacijomKo se ne śeća/sjeća da si još prije nekoliko godinamogao da pitaš seljaka: „Šta si ti?“, a da ti on,češkajući se po glavi, odgovori uz po nizni smiješak:„Pa, gospodine, šta bi trebalo da budem? Ja sam,kao i svi hriš ćani, hriš ćanin koji stoji pred Bogom“. Aako ga pitaš, govoreći njegovim rječnikom: „Pobogu,rođače, zašto kažeš samo hriš ća nin? Hrišćanin!95

nacionalne ideologijePa i Bugarin je hriš ća nin... i Moskovljanin, i Grk... Tisi hriš ćanin, ali si i još nešto, zar ne? Zar ne ośećaš/osjećaš da si po svojim precima Rumun, Rumunzelen kao hrast, sa snažnim rukama koje će porazitineprijatelje.“ „Pa, gospodine“, odgovoriće ti seljak,„ne razumijem se ja u te stvari, vi govorite kao izneke knjige...“Ionescu-Gion, str. 16−17Georg Jonesku-Gion (1867−1904), dostaobjavljivao kao novinar i istoričar. Studiraou Briselu i Parizu, i radio kao srednjoškolski profesorfrancuskog jezika i istorije, da bi kasnije postaoglavni inspektor za srednjoškolsko obrazovanje.Ovo je odlomak iz govora na skupu održa nom ubukureštanskom Atenaumu.Kako je ovđe/ovdje predstavljena razlika?između vjerskog i nacionalnog identiteta?Što je Jonesku-Gionu važnije? Zašto je krajemXIX vijeka nacionalni identitet postao važniji odvjerskog? Možeš li da uočiš vezu između toga istvaranja nacionalne države?III-10. Doživljaj H. N. Breilsforda (1905) − uMakedoniji se ne poistovjećuju sa svojomnacijomŚećanje/sjećanje na prošlost je potpuno iščiljeloi seljanima je ostalo samo nejasno pre da nje kakosu njihovi preci nekada davno uži vali u slobodi.U jednom zabačenom seocetu u blizini Ohrida, ukome nema ni učitelja ni sveštenika i čiji nijedansta novnik ne umije da piše i čita, razgovarao sams nekoliko dječaka da bih vidio ko li ko oni znajuo svojoj prošlosti. Odveo sam ih na osamljeno ineobično zaobljeno brdo na čijem vrhu su ruševineutvrđenja bu gar s kog cara, koji se nadvijaju nadjezerom i dolinom. „Ko je ovo izgradio?“, pitao samih. Odgovor je zvučao upečatljivo: „Slo bod ni ljudi“.„A ko su oni bili?“. „Naši đedovi/dje dovi“. „Da, ali dali su oni bili Srbi, Bugari, Grci ili Turci?“ „Nijesu biliTurci, bili su hrišćani“. I to je, izgleda, bilo sve što suoni znali.Brailsford, str. 99−100Henri Noel Breilsford (1873−1958), britanskinovinar, proveo nekoliko godina na Balkanukao dobrovoljac u helenofilskoj legiji, zatim kaodopisnik i upravnik britanske dobrotvorne misijeu Makedoniji 1903. godine. S puno razu mije vanjaza makedonsku stvar, objavio rezultate svogkulturološko-istorijskog istraži va nja na tom području1905. godine.Što je glavni izvor identifikacije iz vizure ovih?dječaka? Zašto pisac naglašava kako u selunije bilo ni škole ni sveštenika, a da su seljaci bilinepismeni? Što misliš, da li bi se odgovori dječakarazlikovali da su odrasli u drugačijim uslovima?► Sl. 13. Bosanskohercegovački paviljon na Međunarodnoj izložbi u Parizu (1900)Bennett, str. 3096

nacije i države u jugoistočnoj evropiNa svjetskoj izložbi svaka država želi daistakne svoju posebnost.? Što je prikazano na ovom bosanskohe rcegovačkompaviljonu 1900. godine? Anali zirajpoza dinu slike, arhitektonske elemente, odjeću,na mješ taj, ponašanje i izgled ljudi. Prikupi podatkeo posljednjoj Svjetskoj izložbi i učesni cimaiz tvoje zemlje. Što je tvo ja zemlja odabrala dana njoj prikaže?IIIc. Nacionalna znamenjaIII-11. Riga od Fere − prijedlog zastave iznamenja Grčke (1797)Na zastavi i znamenjima Grčke treba da budeHeraklova palica s tri krsta; zastava i znamenja sutrobojne, crveno na vrhu, bijelo u sredini i crnodolje. 23Crveno predstavlja carsku purpurnu boju i samoodređenjegrčkog naroda; tu boju su koristili našipreci kada su kretali u boj kako se rane koje krvarene bi viđele/vidjele i demoralisale druge borce.Bijelo je simbol čistote naše borbe protiv tiranije.Crno je smrt na koju smo spremni u borbi zaslobodu i otadžbinu.Svi grčki vojnici nose šljemove.Svi grčki vojnici imaju bajonete koje kao mačevenose zađenute/zadjenute za pojas, ili, ako je potrebno,i za vrijeme vojne parade, stav lje ne na puške.Odjeća grčkog vojnika je junačka odjeća koja sesastoji od crnih kraćih pantalona, bijele košulje icrvenih čarapa ili doko ljenica.Svi Grci i Grkinje, kao i svi stanovnici ove republike,moraju na šljemovima i kapama imati oznaku poputove gore pri ka zane, nacrtanu ili izvezenu na bijelojtkanini ili utisnutu na bronzi: to je znak raspoznavanjameđu slobodnim demokratama i jednakombraćom.Ðá±è¨v¬v, str. 555−556? Poslije sticanja nezavisnosti, Grčka je prihvatilasamo nekoliko Rigi nih prijedloga. Pokušajda izneseš raz loge za i protiv prihvatanja čvrstihpra vila odijevanja za sve stanovnike jedne države.Uporedi zastavu koju je predložio Riga sasadašnjom grčkom zastavom (sl. 17).23Sličan raspored boja je bio i na zastavi Francuske, mada je umjesto crne bila svijetloplava.97

nacionalne ideologije► Sl. 14. Zastava grčkog ostrva Psare tokom Rata za nezavisnost, na kojoj se vidi parola „Slobodaili smrt“, krst i simboli tajnog društva „Filiki eterija“Simaies, str. 22► Sl. 15. Rumunska zastava bukureštanskegradske garde sa natpisom „Snaga izvire izjedinstva“ (1867)Dvije ženske figure predstavljaju dvijerumunske kneževine, Moldaviju i Vlašku, kojesu se 1859. godine ujedinile u jednu državu.? Što je bio cilj upotrebe likovnih elemenatakoji direktno aludiraju na naciju, na zastavikoja je napravljena za jednu lokalnu ustanovu?98

nacije i države u jugoistočnoj evropi► Sl. 16. Zastava i grb Kraljevine Srba, Hrvatai Slovenaca / Kraljevine Jugoslavije (od 1929)Zastava i grb su kombinacijasimbola tri vo de će nacije uprvoj Jugoslaviji.Dimić?Koja je svrha ove slike?III-12. Značaj albanske zastave, govorepiskopa Fan Stilijan Nolija na pogrebu FaikaKonice (1942)Dozvolite da kažem i nekoliko riječi o albanskojzastavi. Kao što znate, nijedna zastava iz našegsuśedstva/susjedstva nije starija od vijek i po,a neke nijesu stare ni čitav vijek. Na ša je zastavastara najmanje 500 godina, a možda čak i nekolikovjekova više. Ona je bila zastava Đerđa KastriotaSken der be ga, albanskog nacionalnog heroja kojise 25 godina borio protiv Turaka i bio pos ljed njihrišćanski borac koji je na Bal ka nu uspješno prkosionajvećim turskim sultanima. Poslije Skenderbegovesmrti, Alba niju su napustile evropske sile i ona je bilaosuđena da još četiri vijeka grca pod teškim turskimjarmom. Za to je vrijeme Skenderbegova zastavazaboravljena – ni ko nije znao za njeno postojanjesve dok je dan mladi naučnik nije u biblioteci našaoBarlecijevu biografiju Skender be ga, i u njoj sliku tezastave. Taj naučnik je bio Faik Konica i ta zastavasada prekriva njegov kovčeg – crvena zastava sacrnim dvo glavim orlom upravo je ona koju je Konica„ponovo otkrio“.Konitza 2000, str. 174Ovaj govor je održan u Sjedinjenim Državama,za vrijeme Drugog svjetskog rata,dok je Albanija bila pod italijanskom okupacijom.Fan Noli (1882−1965) bio je pravoslavni episkop išest mjeseci tokom 1924. albanski premijer i regent.Zbog protivljenja Ahmedu Zoguu morao je daode u izbjeglištvo, nastanio se u Sjedinjenim Državamađe/gdje je bio ključna osoba za odr ža vanjekomunikacije između Albanije i Ame rike. Objavio jenekoliko književnih i istorijskih radova, kao i raspravaposve će nih vjerskim pitanjima. Sa 63 godine (1945)stekao je titulu doktora na Univerzitetu u Bostonuđe/gdje je odbranio disertaciju o Sken der begu. Iakosu se njegovi odnosi sa Faikom Konicom (vidi II-37)pogoršali ka da je Konica postao albanski ambasadoru Vašingtonu dok je Zogu bio na vlasti, Noli i Zogusu intenzivno sarađivali poslije okupacije Albanije1939. godine.? Analiziraj tekstove III-11 i III-12. Znaš liznačenje zastave tvoje zemlje? Da li svojuzastavu povezuješ s nekim posebnim događajemili nečim drugim značajnim?99

nacionalne ideologije► Sl. 17. Današnje zastave zemaljajugoistočne Evrope članica UNAlbanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska,Kipar, Grčka, Bivša Jugo slo ven ska RepublikaMakedonija, Rumunija, Slovenija, Srbija, Turska,Crna GoraPokušaj da shvatiš značenje ovih zastava.?Uporedi boje i njihov raspored. Uporedi ovezastave sa zastavama ostalih evropskih zemalja.III-13. HimneA. Grčka himna (1823)Znam za sve vas stare,Božanski vaskrsle,U svjetlu vam oči zareDok se mačevi kale.Iz grobova našeg rodaDuh će vaš da sine pravoKad kliknemo vama − zdravo!Živjela, živjela sloboda!Dugo ste biliMeđu svijetom što žaliČekajući glasKoji će vas pozvatiAh, sporo stiže taj danJer nikog ne bješeDa se u sjenci tiranaNa tako nešto usudiA sad, sinovi, izdržiteI uzbuđeni dah zadržiteU boj kreniteTražeć slobodu il smrtIz predačkih grobovaUstaće duhoviJer mi ih zovemo:Živjela, živjela sloboda!Kapsomenos, str. 93−94100

nacije i države u jugoistočnoj evropiStihove grčke Himne slobodi na pi sao jeDionisije Solomos, jedan od naj ve ćih grčkihpjesnika (1798−1857). Tu pjes mu od 158 stihovanapisao je 1823. godine, to kom grč kog rata zanezavisnost, a muziku je komponovao Ni ko laos Mantacaros.Prve dvije stro fe proglašene su 1864. go di neza na ci o nalnu himnu Grčke, umjesto prevoda him neBavarske, koji je do tada bio u upotrebi.B. Hrvatska himna (1835)Lijepa naša domovino,Oj junačka zemljo mila,Stare slave djedovino,da bi vazda sretna bila!Mila kano si nam slavna,Mila si nam ti jedina.Mila kuda si nam ravna,Mila kuda si planina!Teci Dravo, Savo teci,Nit ti Dunav silu gubi,Sinje more svijetu reci,Da svoj narod Hrvat ljubi.Dok mu njive sunce grije,Dok mu hrašće bura vije,Dok mu mrtve grobak krije,Dok mu živo srce bije!Za Hrvatsku, str. 5C. Albanska himna (1912)Pod zastavom kao jedanS jednom željom i jednim ciljem,Zakletvu položismoU borbu za spas.Samo rođeni izdajnikBorbe se strašiDok hrabar mučeničkiPada i za domovinu strada.Puške u rukama čvrsto držimoI domovinu nikome ne damo.A ni svojih prava dati nećemoI svakog neprijatelja išćeraćemo/istjeraćemo.Sam Gospod rečeNarodi će nestajatiAli – Albanija će živjetiJer mi borimo se za nju, samo za nju.www.albanian.com/information/history/index.htmlStihove je napisao Aleks Stavre Dre nova alijasAsdreni (1872−1947). Drenova je dio životaproveo u Rumuniji i umro je u Bukureštu. Izvorninaslov pjesme je Betimi mi flamur (Zakletva zastavi),a prvi put je objavljena 1912. godine u Liri e Shljiperise(Sloboda za Albaniju), albanskim novi nama kojesu se izdavale u Sofiji. Prve dvije strofe, sa muzikomĆiprijana Porum bes kua (1853−1883) proglašene suza albansku himnu 1912. godine.Stihove hrvatske himne napisao je AntunMihanović (1796−1861) i obja vio u književnomčasopisu Danica 1835. go di ne. Mi hanović je rođen uZagrebu, bio je ofi cir u voj sci habsburgovaca i kasnijediplomata. Mu ziku za stihove, četrdesetih godina XIXvije ka, napisao je Josip Ru nja nin (1821−1878), ta kođehabsburški oficir. Hrva ti su tu pjesmu po četkomXX vijeka po če li da do živ lja vaju kao svoju himnu. Ukomunis tič koj federa tiv noj Jugoslaviji priznata je kaohimna ta daš nje republike Hrvat s ke i u zvaničnim prilika ma je izvođena tek poslije jugoslo ven ske him ne(Hej, Sloveni). Po Ustavu iz 1990, Hr vat ska domovina,opštepoznata kao Lijepa na ša (domovino), jestenacionalna himna Re publike Hrvatske. U prvoj verzijipje s me ne pominje se „sinje more“ − te dvije rije či sudo da te devedesetih godina prošlog vijeka.?Što znaš o himni svoje zemlje?101

nacionalne ideologije► Sl. 18. Istorijat državnog grba Bugarske od1741. godine do danas► Sl. 19. Srpski grb prema nacrtu Pavla RiteraVitezovića (1701)Davidov, str. 21► Sl. 20. Grb Kraljevine Srbije (osamdesetegodine XIX vijeka)Ljušić, 2001? Koji su elementi zajednički na svim ovim varijantamagrba?Što je predstavljeno na grbu tvoje zemlje? Odredisimbolički značaj elemenata koji čine grb.Na ovom grbu su kombinovani carski (vizantijski)dvoglavi orao i štit sa četiri „S“. Nacrtštita je uradio isto ri čar i političar Stojan Nova ković.?Uporedi ove dvije slike. Analiziraj sličnosti irazlike. Što misliš o njima?102

nacije i države u jugoistočnoj evropi► Sl. 21. Grb kraljevine Crne Gore, 1905.? Zašto je državi potreban grb i što bi grbtrebalo da izrazi? Da li grb treba smatratielementom nacionalnog identiteta, ili pakidentiteta države?► Sl. 22. Monarhija i država − rumunskarazglednica sa likom kralja Karola I(1866−1914)III-14. Pokušaj da se u Grčkoj uvede narodnanošnja (1843)U interesu privrede i nacionalnog ponosa, a da bise izbjegli strani luksuz i iskva re nost [što je Grčkui dovelo u si tu a ciju u ko joj se danas nalazi] valjalobi [...] uvesti narodnu nošnju: jeftinu, prikladnu,elegantnu, sašivenu od materijala koji se naj češ ćeupotrebljavaju i da ih mogu sašiti lokalni krojači[...] koja će odra žavati na šu nacionalnost, sve naspovezati u nacio nalno jedinstvo i pomoći u stvaranjunacije. Grci, koji su nacija za sebe, istovremeno idio Evrope i dio Azi je, slavljeni zbog svo jih velikihpredaka, svakako moraju ima ti nacionalnu nošnju,nacionalno obrazovanje, nacionalnu kuhinju [...].Politis, str. 124? Pokušaj da razumiješ zašto pisac že li da uvjeriljude kako je ne ophodno imati narodnunošnju. Da li se slažeš s njegovim tvrdnjama?Da li u tvojoj zemlji postoji narodna nošnja?► Sl. 23. Srpska seljanka u tradicionalnojnošnji (1865)? Zašto je napravljena razglednica sa likomkralja? Kako je vladar na njoj prikazan?Kakva ośećanja/osjećanja i stavove tre ba da namprenese ta razglednica?Todić, str. 132103

nacionalne ideologijeTabela 3: Državni praznici u sadašnjim državama jugoistočne EvropeZemlja Datum DogađajAlbanija 28. novembar Dan nezavisnosti (1912)BRJ Makedonija 8. septembar Dan nezavisnosti (1991)Bosna i Hercegovina 1. mart Dan nezavisnosti (1992)Bugarska 3. mart Dan oslobođenja (1878)Grčka 25. mart Dan nezavisnosti (1821)Kipar 1. oktobar Dan nezavisnosti (1960)Rumunija 1. decembar Dan ujedinjenja (1918)Srbija 15. februar Dan državnosti (1804)Crna Gora 13. jul Dan državnosti (1878)Slovenija 25. jun Dan državnosti (1991)Hrvatska 8. oktobar Dan nezavisnosti (1991)Turska 29. oktobar Dan republike (1923)www.seeeurope.net; http://eh.wikipedia.orgDržavni praznici služe za obilje ža vanje ključnihdogađaja u stvaranju nacionalne drža ve.Tokom istorije jedne države, a s obzirom na promijenjenepolitičke okolnosti, mogu se promijeniti i praznici, ali ima i država, kao što je recimo Albanija, kojekroz čitavu svoju istoriju sla ve iste praznike. Dobarprimjer države koja je mijenjala svoje praznike jesteRumu ni ja, koja je u drugoj polovini XIX vijeka i prvojpo lo vini XX vijeka kao svoje najvažnije drža v nepraznike obilježavala 24. januar, dan uje dinjenjaVlaške i Moldavije 1859. godine, i 10. maj, koji jeimao trostruku simboliku: tog dana je krunisan KarolI od Hoen colerna za kneza Rumunije (1866), za tim,proglašena je nezavisnost (1877) i kra ljevina (1881).Za nacionalne praznike proglašeni su i rođendanikralja i kraljice. Za vrijeme komunističkog režimaglavni na ci onalni praznik je bio 23. avgust (1944),kada je Rumunija prekinula savezništvo sa SilamaOsovine i priključila se Sa ve z ni ci ma, a ostali praznicisu bili od me đu narodnog značaja: Prvi maj i Sedminovembar. Poslije pada komunističkog režima zadržavni praz nik je izabran 1. novembar (1918), jer jetog dana, ujedinjavanjem Transilvanije sa KraljevinomRumunijom, nastala Velika Rumunija.? Koji se događaji obilježavaju u zemljamajugoistočne Evrope? Koji se još istorijskidatumi obilježavaju u tvojoj zemlji?Organizujte istraživanje:Saznaj nešto više o državnim praz ni cima u svojojzemlji i o tome kako ljudi razumiju i pamte tedatume. To može bi ti zanimljivo. Razgovaraj otome sa čla novima porodice ili poznanicimakoje odabereš da ti pomognu u istraživanju.Pitaj ih šta znaju o značaju državnih praznika,da li su nekada ranije slavi li nešto drugo, kakosu se državni praznici obilježavali dok su oni bilimladi i kako su provodili vrijeme tokom praznika.Pokušaj i da saznaš koliko su bili važni vjerski itradicionalni praznici u zajednici u kojoj živiš.104

nacije i države u jugoistočnoj evropiIIId. Nacionalna mitologija► Sl. 24. Slikovno predstavljanje nacijeA. Slobodna Bugarska – litografija Georgi Dančova (1879)?Kako je Bugarska ovđe/ovdje predstavljena? Mogu li se i u tvojoj zemlji naći slične slike?105

nacionalne ideologijeB. Francuske razglednice na kojima su predstavljene Srbija i Crna Gora? Analiziraj na koji su način predstavljeneove zemlje i njihova na ci o nalna obilježja.Obrati pažnju na to što su predstavljene ženskimlikovima.III-15. Istorijski korijeni makedonske nacije –Đorđi Pulevski, Za Makedonce (1879)Za MakedonceNaša otadžbina, Makedoncima dragaBila je kraljevina kralja FilipaI drevno carstvo Aleksandra cara.Naš makedonski car, u cijelom svijetu poznatKao Aleksandar VelikiOstavio je svoje balkansko carstvoSvim slovenskim brđanima.[...]Moramo voljeti otadžbinu,I činiti sve da je dobijemo,Jer to je naše staro makedonsko carstvo.Hajdemo svi zajednoUčinimo sve da sebe spasemo [...]I našu pravoslavnu makedonsku braću.Budimo kao jedan i borimo se hrabroKao naši preci uz cara Aleksandra.Neka naše pjesme čuvaju uspomenu na nas.Neka istorija oživi,A mi ćemo ostvariti ono što nam je ostavila uamanet.Lijepe su uspomene na naše stare makedonskepretke,Svojim djelima mi moramo posvetiti njihove kosti,I pretvoriti ih u zlatne vijence.Neka se zavijori stari makedonski barjakSa svetim Đorđem na jednoj106

nacije i države u jugoistočnoj evropiI svetim Dimitrijem na drugoj strani.Pa ćemo se boriti ispod tih svetih znaka [...]Pulevski, str. 57−58B. Pogibija Vase Čarapića 24 prilikom osvajanjabeogradske tvrđave 1806, slika AnastasaJovanovića (1817−1899)Đorđi Pulevski (1838−1895), objavio nekolikokomparativnih rječnika, gra matika makedonskogjezika i prijedloga pravopisa, kratkih istorija,genealogija i zbirki narodnih pjesama. Bio jetipični romantičar, želio je da pomogne stvaranjumakedonske nacije povezujući „zlatno doba“ drevneMakedonije s današnjim Make don ci ma koji govoreslovenskim jezikom. Iako nije bio pjesnik, objavio jeMakedonsku pjesmaricu u Sofiji 1879. godine.? Što misliš o ciljevima i poruci ove pjesme?Što je pjesnik htio da nam saopšti? Zašto jeodlučio da piše u stihovima?► Sl. 25. Heroji istorije kao savremeni uzoriA. Leonida, kralj u drevnoj Sparti, poručujePersijancima da se neće predati: „MolωnLabe“ („Dođite i sami uzmite“), slika iz grčkogudžbenika (1901)Koulouri, str. 72.Narodni muzej, Beograd?Kakva je uloga ove slike? Kakva ośećanja/osjećanja i stavove treba da nam preneseova slika?III-16 . Śećanje/sjećanje dr Rize Nura o uticajunarodnih priča o junacimaČitao sam ih sa zadovoljstvom i uzbu đe njem. Štosam više čitao, to sam više že lio da i sam budemheroj. Sada mi je tek jas no da su te knjige govorileo drevnim he rojstvima Turaka. Šteta što to danasvi še nema nikakvu vrijednost. Potrebno je po novopisati o tome i predstaviti na mo derniji način. [...]Koliko su važne te knji ge? Potpuno sam uvjerenda 90 odsto obra zovanja koje su Turci sticali u tokuđetinjstva/djetinjstva, i koje ih je podstaklo dai sa mi postanu heroji i osvoje toliko mno go,dolazi upravo iz takvih knjiga. One pri povijedaju oherojstvima Turaka od kada su primili islam. Trebato malo prila go di ti i ponovo napisati jer može dabude vrlo korisno za nacionalno obrazovanje.Nur, str. 90−91?Koje vrijednosti i stavove prenose ova slika iŠto misliš o ulozi književnosti u jačanju?propratni tekst? Kako je Leonida predstavljennacionalnog identiteta? Da li si čitaou odnosu na druge figure sa slike? Koje on mjesto književna djela koja su oblikovala ideju tvogzauzima u prostoru slike? Zašto?nacionalnog identiteta?24Vasa Čarapić je jedan od vođa Prvog srpskog ustanka (1804−1813).107

nacionalne ideologije► Sl. 26. Simboličko predstavljanje političkihdogađajaB. Ujedinjena Bugarska – slika NikolajaPavloviča (1885)A. Crnogorski ustanak – slika Đure Jakšića(1832−1878)Slika predstavlja trenutak ujedinjenja Bugarskei Rumelije 1885. godine. Bugarska semajči nski odnosi prema novoj zemlji. U pozadini,osoba koja pla če treba da sugeriše kako su i drugezemlje željele da se priključe Bugarskoj, ali nijesumogle.Narodni muzej, BeogradPostavi dva pitanja u vezi s ovom slikom.?Uporedi svoja pitanja s pitanjima drugihučenika.Opiši sliku. Pogledaj odjeću. Što možeš o tome?da kažeš?Koje su sličnosti, a koje razlike izme đu ove slikei Slobodne Bugarske? Kakva je uloga slika satematikom iz istorije?108

nacije i države u jugoistočnoj evropiIII-17. Rumunski zakon o očuvanju uspomenena narodnu heroinu Ekaterinu Teodoroiju(1921)Zakon o spomeniku, rodnoj kući i ženskom institutu„Ekatarina Teodoroiju“Član 1 – Za očuvanje uspomene na svetu djevicuheroinu Ekaterinu Teodoroiju, koja je hrabropoginula za svoju otadžbinu, u gradu Targu-Jiuubiće podignut spomenik kao dio komemorativnogcentra u slavu „pobjede na Jiuu“, na kojem će bitiupisana imena svih oficira koji su pali u pobje donosnojbici u dolini rijeke Jiu, a na prvom mjestu ćebiti ime Djevice potporučnika.Izgradnja, održavanje i nadzor nad spo me ni kom unadležnosti je „Društva za gro bo ve heroja palih uratu“, a pod nadlež noš ću Ministarstva rata.Ministarstvo će putem javnog konkursa odabratiodgovarajući projekat za izgradnju spomenika.Član 2 – Posmrtni ostaci Djevice će biti prenijetiiz Muncelula i sahranjeni u pod nožju spomenika.Pomen će se održavati sva ke godine na dan kadaje donesen speci jalni zakon o čuvanju uspomenena heroje.Osim toga, bogosluženje za upokojene i litija bićeodržavani u Vadeni (Gorj), rodnom mjestu heroine,na dan pobjede kod rijeke Jiu, i sve škole u zemljiće tada upri ličiti predavanja na tu temu.Član 3 – Kuća u selu Vadeni, oblast Gorj, u kojoj jeDjevica rođena, biće obnovljena i trajno sačuvana,kao i dvorište, i oboje će biti proglašeni za mjestood istorijskog značaja.[...] Jedna kuća biće sagrađena za poro di cu heroine,u istom mjestu, koja će na poklon dobiti šest arizemlje, stoku i oruđe neophodno za održavanjeskromnog seoskog domaćinstva.Odredbe ovog zakona ne isključuju porodičnupenziju koja se daje kao pomoć po ro di cipreminulog brata heroine. [...]Član 6 – Pod nadzorom Predśedništva/predsjedništvaVijeća, Vijeće ministara će ministarstvimaraspodijeliti novac prikupljen za spo me nik, kućui školu.„Monitorul...“, str. 3112Ekaterina Teodoroiju (pravo ime Toderoiju,1894−1917), ćerka seljaka, radila kao medicinskasestra 1916. godine. Njemci su je zarobili u bicikod Podul Jiua, ali je pobjegla i nastavila da se boriu Valea Jiui. Kada ju je granata ranila u obje noge,od kralja Ferdinanda I (1914−1927) dobila je ordenVirtutea militara (Vojnička vrlina) i čin potporučnika.Ponovo je radila u bolnici u Jašiju, da bi se poslijeopet vratila u borbenu jedinicu i vodila bataljon uborbi kod Marašeštija đe/gdje je u noći između 22.i 23. avgusta 1917. godine i poginula.Što misliš, zašto se smatralo važ nim da se?podigne spomenik Ekaterini Teodoroiju?Kakav je ona simbol? Kakva se ośećanja/osjećanjaprenose kroz śećanje/sjećanje na nju, i kome seona prenose? Što misliš, da li je veličanje herojausmjereno na śećanje/sjećanje samo radi njihsamih, ili je glavni cilj u sferi obrazovanja, ili čakpolitike? Nabroj tri ličnosti koje su najistaknutijinacio nalni simboli u tvojoj zemlji. Koliko je odnjih muškaraca, a koliko žena i đece/djece? Pokojim djelima su oni postali slavni?► Sl. 27. Rumunski plakat povodom 70godina od osnivanja moderne države (1929)109

nacionalne ideologijeNa plakatu je prikazana mapa Velike Rumunije,a po njoj su raštrkane sli ke istaknutih istorijskihličnosti i političkih vođa. U centru je slika mladogkra lja Mihaila I. Druge ličnosti su vezane ili za idejurumunskog ujedinjenja (Mihail Hrabri, vlaški knez1593−1601, koji je na krat ko vrijeme ujedinio Vlašku,Moldaviju i Transilvaniju; Aleksandar Joan Kuza,iza bran za kneza Moldavije i Vlaške 1859; MihailKogalničeanu, premijer za vrijeme vla davine Kuze),ili pak ideju monarhije (kraljevi Karol I i Ferdinand I).Sa strane se vide likovi rimskog cara Trajana i da čanskog kralja Dečebala, simbola plemenitog porijeklaRumuna. Datum odštampan na vrhu plakata, 10. maj,u to vrijeme je bio na ci o nalni praznik u Rumuniji zatošto je na taj dan Karol I proglašen za kneza Rumunije(1866), a zatim, na taj dan je proglašena ne za visnostRumunije (1877) i proglašeno Rumunsko Kraljevstvo(1881).? Znaš li za neke slične plakate u tvojoj zemlji?Znaš li za neke slične vrste propagandnihplakata?Uporedi ovaj plakat sa sl. 16. Kakva je svrha takvihmaterijala?► Sl. 28. Hrvatska poštanska marka sa likomslavnog košarkaša Dražena Petrovića (1994)Poslije uspješne karijere Dražen Petrovićje tragično izgubio ži vot u automobilskojnesreći 1993. godine. Bio je vjerovatno jedini Hrvatkoji je jednoglasno prihvaćen kao nacionalni herojmodernog doba.? Zašto se sportske zvijezde ponekad smatrajunacionalnim herojima? Kakvu vrstu heroizmaoni predstavljaju? Kakav je odnos tog heroizmai heroizma u ratu i pokretu otpora?Zašto je lik Dražena Petrovića na poštanskojmarki?III-18. Savremeni istoričar o istoriji albanskoggrba (2000)Nacionalni grb: dvoglavi crni orao ra širenih krilana crvenom štitu. Na prav ljen je na osnovu heraldičkogsimbola na cionalnog heroja Đerđa KastriotaSken der bega (1405−1468). Prvi put se kao he ra l dičkisimbol pojavio na Skender be go vom pečatu. Napečatu je dvoglavi orao ra ši renih krila i šesto krakazvijezda. Oti sak pečata je pronađen na dokumentimaiz 1459. godine, kada su papa Pikolo mini II i Kongresiz Mantove priznali simbole Skenderbega.Gjin Varfri, str. 19? Zašto istoričar tvrdi da je grb njegovenacionalne države star i slavan? Zašto je todanas značajno?Što ti misliš o ulozi nacionalnih simbola?110

ČETVRTO POGLAVLJESukob nacionalističkih ideologijaStara metafora predstavlja Balkan kao evropsko „bure baruta“ i sugeriše nam da taj re gion čini skupina sitnih igramzivih država. Ta je predstava nastala krajem XIX i po čet kom XX vijeka, a njenu primjerenost su „dokazali“balkanski ratovi i atentat u Sarajevu 1914. godine. Naravno, ona je u velikoj mjeri pogrešna. Prvi svjetski ratjeste počeo su ko bom Austrougarske i Srbije, ali nijesu ljudi s ovog područja odgovorni za to što se taj sukobpretvorio u masakr globalnih razmjera. Osim toga, zločini počinjeni u jugoistočnoj Evropi nalaze se veomanisko na ljestvici užasa u XX vijeku. Ipak, to ne znači da pojedini oblici nacionalizma u jugoistočnoj Evropinijesu odgovorni za to što su doveli do besmislenih sukoba i stravičnih zločina.U ovom nastavnom materijalu ne želimo da pružimo ilustraciju užasa koji su pro iza š li iz nacionalnih sukobau jugoistočnoj Evropi. Mi smo, zapravo, pokušali da to izbjegnemo i pažnju smo usmjerili na argumente iideologije koji na prvi pogled mogu djelovati legitimno, ali koji su ipak naveli ljude na nasilno postupanje.Vjerujemo da će kritički pristup ovim istorijskim svjedočanstvima pomoći mladim ljudima da postanu zrelii odgovorni građani.U ovom poglavlju naš cilj je bio da pokažemo da nacionalni sukobi ne traju vječno. U stva ri, istorijskoiskustvo jugoistočne Evrope, pa i drugih evropskih regiona, jasno pokazuje da svaki sukob prije ili kasnijemora i da se završi, da će mržnju zamijeniti neki pozitivniji stav, da je bolji i sigurniji svijet zaista moguć, ida on upravo nastaje. Stva ra nje Evropske unije i odnosi između Francuske i Njemačke tokom posljednjihpet decenija pred stavljaju ohrabrujuće primjere. Takav razvoj događaja, međutim, ne ukazuje na to da ćenacionalna država postati nevažna ili da će je nestati. Uprkos očekivanjima da će nacionalna država postepenoodumrijeti, sada je očigledno da će ona duže vrijeme biti glavni činilac i evropske i svjetske politike. Za današnjegeneracije i dalje je važno poistovjećivanje s vlastitom nacijom, a promjene kroz koje prolaze nacionalnedržave i te kako utiču na naš život. Zato moramo voditi računa o tome da naše nacionalne države budu dobarokvir za izgradnju zajedničke budućnosti.IVa. Ideologije koje su doprinijele izazivanju sukobaIV-1. Nacionalne predrasude prema Njemcimau Hrvatskoj (1866)Nikad ne bih volio plavu Njemicu. Jed nom, zlomsudbinom, sreo sam jednog takvog njemačkoganđela vječnog mira. Potvrdili smo uzajamnuljubav, i onda je ta njemačka dje vojka počela dami svira Les cloches du monastere – a ja počeh dazijevam. A onda mi je čitala Matesonovu Bergruin.A ja zaspah. I ta plavušanka je uzdisala po po la satadnevno, i tako sedam dana – a osmog dana je višenije bilo. Ja volim hrvat ske đavolice sa kojima sečovjek mo ra boriti više no s njemačkim Lujzamako je su mlake kao kakve slabo spravljene limunade.Šenoa, str. 164Što pisac misli o mladim Nje mi ca ma? Da li je?u pravu? Znaš li za još neke ovakve predrasude?O kome se priča najviše viceva u tvomokruženju? Što misliš, kakvu ulogu igraju stereoti pi i predrasude? Imaju li oni neku stvarnuosnovu?IV-2. Zašto je dr Riza Nur odbio da se oženistrankinjom (1910)Bili smo skupštinski poslanici. U to vrije me samdobijao mnogo bračnih ponuda. Jed na od đevojaka/djevojakaje bila vrlo bogata i lije pa. Veoma jebila zainteresovana i mnogo se trudila oko mene.Srce mi se polako okre ta lo njoj. Bila je Albanka.111

Sukob nacionalističkih ideologijaSamo zbog toga se nijesam njome oženio. Govorio sam: „Mora da bude Turkinja. Do sada unašoj porodici nije bilo tuđe krvi.“Nur, str. 318?Kako objašnjavaš stav pisca ovog tek sta? Štomisliš o njegovoj odluci?IV-3 Neki pogledi na grčku „megale idea“(ideja velike Grčke) – razgovor profesoraNikolaosa Saripolosa i kralja Đorđa I (1877)[...] Pod vlašću Vaše krune, Visočanstvo, jeste državas prijestonicom u Carigradu, koja vlada Kritom,Tesalijom i Epirom, Trakijom, Makedonijom, Crnimmorem sve do predjela blizu Trapezunta, Male Azijei egejskih ostrva, ne isključujući i moju zemlju,Kipar... „Previše ste raširili granice Grčke“, prekideme kralj.Politis, str. 63Te rijeke su Dunav na jugu, Dnjestar kao istočnagranica, i velika pritoka Dunava, rijeka Tisa, kaozapadna. Na gotovo čitavom tom području Rumunižive u homogenim za jednicama, smatrajući svojimai neke krajeve s one strane granice.Xenopol, I. str. 43Aleksandru D. Ksenopol (1847−1920), jedanod najistaknutijih rumunskih naučnika ihumanista krajem XIX vijeka. Obja vio mnoštvotekstova na različite teme, ali postao poznat i priznat,i u Rumuniji i u čitavoj Evropi, po radovima na temuru mun ske istorije i teorije istorije. Kse no pol je sastavioprvi višetomni pregled istorije Rumunije.Kako je u ovom tekstu predstavljen rumunski?identitet i rumunski na ci onalni prostor? Štomisliš, da li predstavljanje nacionalnog prostoramo že imati ideološke i političke ciljeve?Znaš li za slučajeve da je više nacija polagalopravo na istu teritoriju? Navedi neki primjer.Nikolaos Saripolos (1817−1887), stručnjak zapravo, profesor univer ziteta u Atini, u Memoarima opisuje razgovor s kraljem Đorđem I(1863−1913), vođen 1877. godine, kada je objasniona koje sve te ri torije, po njegovom mišljenju, Grčkapolaže pravo.?Što misliš, zašto je kralj preki nuo sagovornika?Što je pisac želio da objasni kralju?IV-4 Istoričar Aleksandru D. Ksenopol orumunskom nacionalnom prostoru (1888)U poređenju s drugim romanskim nacijama koječine zapadnu Evropu zasebnim kontinentom,najveća nepovoljnost geografskog položaja nasistočnih Latina jeste to što smo izgubljeno ostrvou okeanu tuđinskih naroda.Sudbina je htjela da rumunski narod živi śeverno/sjeverno od Dunava i on je sada na velikoj teritorijiod 300.000 kvadratnih kilometara, teritoriji ništamanjoj od italijanskog kopna, a većoj od polovineFran cu s ke, zatvorenoj trouglom od tri velike rijeke.IV-5. Nacionalne podjele u turskom parlamentu(1908−1914)Napadajući nas, unionisti (mladoturci) tvrdili su dasmo se ujedinili sa neturcima i stranim elementimakoji su izdajnici otadžbine. To je bila laž i nešto štonema ni kakve veze sa stvarnošću. Tačno je da je unašim opozicionim redovima bilo Turaka, Arapa,Albanaca, Grka i Jermena, ali njih je bilo i međuunionistima. U stvari, većina njih su bili unionisti [...]Unioniste je bilo moguće istisnuti na le ga lan način,uz pomoć dobre organizacije. U to vrijeme Arapisu namjeravali da osnuju sopstvenu stranku. Valjaloih je najprije nekako uvući u našu „Vavilonsku kulu“,pa ih tek onda savladati. To što mi imamo pravuVavilonsku kulu nije nešto loše – pa i unionisti su istitakvi. U stvari, či ta va zemlja je takva i šta se tu može?Na ravno da će i parlament biti takav. Arapi gajeveoma opasne nacionalističke ideje. Ukoliko nekonapravi presedan na tom planu, posljedice mogubiti veoma ozbilj ne. Kao u austrijskoj skupštini.Takve ide je podržavaju i Grci, ako ne otvoreno,onda barem u potaji. [...] Ja sam spreman da umremza Tursku, ali to krijem kao tajnu. O tome ni kom112

nacije i države u jugoistočnoj evropine govorim. Ukoliko bismo to ra di li [govorili oturskom nacionalizmu] otvo reno, onda bi i drugiimali do bar raz log da javno govore takve stvari. Ato onda znači podjelu u zemlji i njeno nestajanje.Otadžbina (vatan) prostire se od Skadra do Basre iJemena. Sastavljena je od 72 i po dijela. Ta situacijaje najslabija strana Tur s ke i izvor velike opasnosti.Za to ja drh tim na pomisao o stvaranju nacionalnihpartija. U to vrijeme je Husein Cahid, uprkos tomešto je Albanac, pisao o „dominantnoj naciji“ koja jeprotiv Grka u Taninu.Istina, nije imenom pomenuo Turke, ali ka da postojiustavno uređenje, onda nije dozvoljeno koristitiizraz „dominantna nacija“. Bio sam razgnjevljensuludim sta vom tog čovjeka i rekao sam: „On to činiili namjerno ili zato što mu je ambicija pre ko očijunabacila gusti crni veo ne znanja. On nije kadar davidi koliku štetu nanosi državi“. Nije bilo ispravnogovoriti o „dominantnoj naciji“ pošto zemlju činimnogo različitih nacija (mileta). U suprotnom, nebi moglo biti ustavnog ure đenja. Drugačije bi biloda Turska tim pod ručjima vlada kao kolonijamakoje imaju svoje zasebne zakone. Ali, onda ne bibilo poslanika odatle. Kako bilo, Turska nema takvumoć. [...] Grci su se zaista razjarili. Bili su protiv tedominantne na ci je. Te su zakonske odredbe bilekao iskre u buretu baruta. Volio bih da je rekaoTurci, a ne dominantna nacija. Ali on to nije rekao,nije mogao to da ka že. [...] Ipak, pokušao sam daokupim opo zi cione grupacije. Razgovarao sam sugled nim poslanicima. Arapi nijesu želje li da se pridružezajedničkoj stranci. Abdalha mid Zoravi je bionjihov vođa. On je bio u dobrim odnosima sa ŠukriAsalijem, pred stavnikom Damaska. [...] Priprijetiosam Arapima: „Ako napravite tu arapsku partiju,mi ćemo napraviti tursku partiju i ujedinićemo sesa unioni stima. A viđećete/vi dje će te onda ko ćeizvući deblji kraj.“ Upla šili su se i prihvatili moj plan.Narodna stranka nije htjela da se pridruži zato štoje imala podršku Gumulčinelija. Uči nio sam sve štosam mogao i na kraju sam i njih pridobio.Nur, str. 328−332Kako mi danas možemo razumjeti probleme?o kojima se govori u ovom odlomku? Štomisliš, zbog kojih je ideoloških promjena ipolitičkih stavova bio zabrinut pisac ovih redova?IV-6. Proglasi antikolonijalne borbe kiparskihGrka (1955)A. Uz Božju pomoć, s vjerom u našu časnu borbu iuz podršku svih Grka i pomoć Kiprana, krenuli smou bitku za oslo ba đa nje Kipra od britanskog jarma,uzimajući za svoj ratni poklič isti onaj koji su namnaši preci ostavili u amanet kao svetinju: POBJEDAILI SMRT.Braćo Kiprani,Iz dubina prošlosti gledaju nas svi oni koji suproslavili grčku istoriju time što su sačuvalinjenu slobodu: ratnici Maratona i Salamine; tristaLeonidinih Lake de mo nja na i boraca u junačkomalbanskom ratu. Gledaju nas borci iz 1821, isti onikoji su nam pokazali da se tuđinskog jarma možemo osloboditi samo ako stvorimo nacionalnudržavu. [...]Svi Grci nas gledaju i slijede, zabrinuti, ali i ispunjeninacionalnim ponosom.Odgovorimo im djelima i pokažimo da smo ihdostojni.Vrijeme je da svijet vidi kako je međunarodnadiplomatija nepravična i kukavička na riječima, dokje duh Kiprana krepak. Ako na ši ugnjetači odbiju danam vrate slobodu, mi smo spremni da je osvojimovlastitim rukama i vlastitom krvlju.Pokažimo svijetu još jednom da današnji Grci nećedozvoliti da im neko stavi ja ram. Naša borba bićeteška, naši ugnjeta či su moćni i mnogo ih je.Ali, mi imamo duh. Na našoj strani je i pravo. Zatoćemo pobijediti.Svjetske diplomate,Gledajte šta mi činimo. Sramno je da u XX vijekuljudi moraju da prolivaju krv za slobodu, taj božanskidar za koji se mi borimo na vašoj strani i za koji stese vi, barem kako sami tvrdite, borili kada ste sesuprotstavili nacizmu i fašizmu.Grci,Đe/gdje god da ste, čujte naš poziv: Naprijed! Svizajedno za slobodu Kipra. [...]VođaDigenisGrivas-Dighenis, str. 34113

Sukob nacionalističkih ideologijaPukovnik, a kasnije general Georgije Grivas(1898−1974), izdao je dva proglasa. Onse poslije službe u grčkoj vojsci vra tio na Kipar dapredvodi EOKA i za počne gerilsku borbu protivBritanaca s krajnjim ciljem oslobođenja Kipra odkolonijalne vlasti i ujedinjenja sa Grčkom. Za ishodove borbe vidi I-42.B.1. april„Ustajte đeco/djeco Grčkei oslobodite zemlju“Carstvo od 500 miliona podanika napada šačiculjudi čije je jedino oružje njihova duša, a jedinioslonac njihova vjera, no ovi moćnom Golijatu, kojiraspolaže materijalnom silom, uzvraćaju snažnimudarcima. Ova borba za pravdu rađa moralnu snagui budi najplemenitije ideale, upravljene protivnepravde i nasilja.[...]? Uporedi ovaj tekst sa I-9 i I-24. Koja je svrhaovog proglasa? Uzmi list papira i nacrtajtri kolone. Za svaki tekst odgovori na sljedećapitanja, uvijek ima ju ći na umu da je proglas prijesvega način obraćanja ljudima: Ko ga je napisao?Kome je upućen? Kada i u kojim okolnostimaje napisan?Ostvarili smo moralnu pobjedu. Carstvo je uzdrmanoi poniženo. Kipar, za koji niko nije znao, pa nidiplomate, danas je u centru međunarodnih odnosa,on je mora za Angloamerikance i kancer za Engleze.Na na šoj strani su svi ljudi kojima je sloboda na srcu.[...]Prošlo je vrijeme predaje. Prošlo je vrijeme životana račun malih i bespomoćnih. Da nas će nadvladatipravda i moral. Ne mogu nas poraziti ni zli angloameričkisa vez, niti anglo-turska zavjera – taj iznuđenipoduhvat dvoje lukavih oportunista.Papageorgiou, str. 138−139? Na koji način vođa kiparskog pokreta opravdavaborbu za slobodu? Znaš li neki drugiantiko lonijalni pokret iz sredine XX vijeka?Navedi argumente koji su korišćeni kao opravdanjeborbe za slobodu. Što pri mje ćuješ? Mislišli da proglas, da bi po slu žio svrsi, treba da poštujeodre đe na retorička pravila?IVb. Konkretni sukobiIV-7. Stjepan Radić, Hoćemo našu hrvatskudomovinu unutar jugoslovenske zajednice(1918)Mi s vama (Kraljevinom Srbijom i Kra lje vinom CrnomGorom) hoćemo jedinstvenu vanjsku međunarodnudržavnu granicu, [...] ali isto tako hoćemo i nadaljezadržati unutrašnju svoju državnu granicu hrvat sku,i to s ovih razloga.Prvo, mi Hrvati hoćemo svomu seljačkome naroduoživotvoriti potpuno njegovo se ljač ko pravo premaposebnim našim prilikama i potrebama [...].Drugo, mi Hrvati hoćemo svoju hrvatsku dr ža vuurediti ne samo na seljačkom nego i na slavenskomtemelju tako da, na primjer, nje mački jezik zamijenimočeškim i da na sto jimo k sebi prenijeti i presaditisve one češke uredbe i zakone koji su za nas; vi,naprotiv, prenašate uredbe i zakone iz tuđega, akoi naprednog svijeta, pa se mi zbog toga nećemo svama bezuspješno pre pi ra ti i biti u svim stvarimavječna manjina.Tre će, mi Hrvati kanimo sav svoj javni ži vot ureditina kršćanskom i na Vil so no vom čovječanskom temeljutako da se ugne mo svakoj mržnji i osveti, a vi ste,114

nacije i države u jugoistočnoj evropibraćo Srbi, naprotiv, zbog svojih prevelikih pat njakojima su krivi ne samo naši tu đin ski tlačitelji nego inaša braća Bugari, vi ste zbog toga i protiv te bu garske naše bra će tako ogorčeni da, eto, ne ćete ni ču tio tom da i Bugari idu u naše jugoslavensko kolo, azbog svoga junaštva držite se sad prvim narodomne samo me đu Sla ve ni ma nego na cijelom svijetu.Mi to junaštvo pri znajemo, ali taj vaš ponos bio bivelika smetnja tomu da učimo od svih, a napose odslavenskih naroda.Radić, str. 211Stjepan Radić (1871−1928), politič ki vođaHrvatske seljačke stranke, vo deći hrvatskipolitičar poslije Prvog svjet skog rata, ubijen uSkupštini, u Beo gra du, zbog protivljenja dominantnojsrpskoj po li tici. Ovaj članak je napisao neposrednopo slije raspada Austrougarske, na dan ujedi nje njajužnoslovenskih zemalja 1918. go di ne.?Zašto Radić traži da Hrvatska bu de samostalna(„unutar jugoslo ven ske zajed nice“)?Da li on zagovara nezavisnost po svaku cijenu?Što misliš o nje govoj ideologiji (seljačka republika,slavizam)? Da li su ove ideologije danaszanimljive?IV-8. Proglas Srba, Hrvata i Bošnjaka iz Bosne(1943)Danas narodi Bosne i Hercegovine preko svogjedinog političkog predstavnika, držav nog Antifašističkogveća Bosne i Hercegovine, traže da njihovazemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska niti muslimanska,bude slobodna i ujedinjena Bosna iHerce govina u kojoj će biti zagarantovana punajednakost i ravnopravnost. Narodi Bosne i Hercegovinežele da zajedno sa drugim narodima ravnopravnoučestvuju u izgradnji narodne demo kratskefederativne Jugoslavije.Čolaković, str. 17IV-8a. Odluka Velike narodne skupštine(Podgoričke skupštine),13. novembar 1918.Srpski narod u Crnoj Gori jedne je krvi, jezika i težnje,jedne vjere i običaja s narodom koji živi u Srbijii drugim srpskim krajevima... Na osnovu svega izloženogaSrpska Velika Narodna skupština u CrnojGori odlučuje:1. Da se kralj Nikola I Petrović – Njegoš i njegovadinastija zbaci sa crnogorskog prijestola;2. Da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednujedinu državu pod dinastijom Karađorđevića,te tako ujedinjene stupe u zajedničku Otadžbinunašeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenca.Dimitrije Dimo Vujović. str. 226−228.IV-8b. Iz ekspozea crnogorskog delegataAnta Gvozdenovića pred Vrhovnim vijećemKonferencija mira u Parizu 5. marta 1919.godineNe prihvatamo da Crna Gora postane srpska provincijapod vlašću vladara kojeg ona nije izabrala i kojinije njen. Mi smo za to da se naša zemlja snažnoodupre gruboj i ponižavajućoj aneksiji!... Ne protivimose konfederaciji južnoslovenskih zem a lja u kojoj bisvi koji u nju uđu zadržali svoju potpu nu i kompletnuautonomiju... Tražimo pravo koje se danas priznajesvim narodima: pravo da sami odlučujemo o svojojsudbini. Ali da bi se to pravo moglo ostvariti, moraprestati režim terora i samovolje pod kojim tako bolnostenje naša zemlja. Treba da pod vašom kontrolomSrbi smje sta napuste crnogorsku teritoriju... Tada ćeCrna Gora preko svog regularnog parlamenta najzadmoći slobodno da iskaže ono što traži.Šerbo Rastoder, str. 84.IV-9. Deklaracija Prvog zasijedanjaAntifašističkog vijeća narodnog oslobođenjaMakedonije (1944)?Kakvo je shvatanje o prirodi države iskazanou ovom tekstu?Deklaracija Prvog zasijedanja ASNOM-a (Anti fašističkosobranje narodnog oslo bo đenja Makedo-115

Sukob nacionalističkih ideologijanije) o osnovnim pravima građana demo kratskeMakedonije:1. Svi građani savezne demokratske makedonskedržave jednaki su pred zakonom, bez obzira nanacionalnost, pol, rasu i vjeru.2. Nacionalne manjine imaju pravo na slobodanživot svoje nacije.3. Svakom se građaninu garantuje bezbjedan život iimovina, pravo na pośedovanje/posjedovanje imovinei privatnu inicijativu.4. Svakom se građaninu garantuje sloboda vjeroispovijesti i savjesti.5. Svim građanima se garantuje sloboda go vora,štampe, okupljanja i udruživanja.6. Na osnovu opšteg, jednakog, neposrednog iličnog prava glasa svako u demokratskoj Makedonijiima pravo da tajno glasa.7. Svaki građanin i građanka stariji od 18 godina,koji nijesu pod sudskom istragom, ima ju pravoda budu birani u sva izborna tijela narodne vlasti.Dok traje narodnooslobodilačka borba, a po odluciVijeća, može se uki nuti princip tajnog i nepo srednogglasanja.Mentalno zaostale osobe, kao i osobe optu že ne darade protiv interesa narodnooslobodilačke borbe,ne uživaju prava iz 5. i 6. tačke ove Deklaracije.8. Svaki sposoban građanin ima dužnost i čast dase, bez obzira na nacionalnost i vje roispovijest,kao vojnik pridruži naro d no os lo bodilačkoj vojscii partizanskim jedinicama.9. Sve fašističke i profašističke aktivnosti zabranjenesu zato što su usmje rene protiv slobode inezavisnosti naše bratske zajednice jugoslovenskihnaroda.10. Svakom građaninu se garantuje pravo da se žalina odluke organa vlasti na način propisan zakonom.11. Svaki građanin ima pravo da se žali i iznosiprimjedbe svim organima državne vlasti.Državna vlast ulaže napore da iskorijeni nepismenost,da podigne nivo opšte kulture i obezbijedibesplatno školovanje.U manastiru Sveti Prohor Pčinjski, na Ilindan, 2.avgusta 1944.Makedonium, str. 119−120Deklaracija o osnovnim pravima gra đanademokratske Makedonije donesena je 2.avgu sta 1944, na prvom zasijedanju ASNOM-a (Antifašističkogvijeća narodnog oslobođenja Makedonije).Ovo vijeće, u kojem su dominirali komunisti, biloje politič ko tijelo oružanog partizanskog pokretakoji se borio protiv njemačkih i bugarskih snagau Ma kedoniji, a na njegovom prvom zasijedanjupostavljeni su temelji autonomne makedon s kefederalne jedinice u okviru za miš lje ne jugoslovenskezajednice ravnopravnih na roda. Zasijedanje je stogabilo od presudne važnosti za stvaranje budućenezavisne ma kedonske države. Partizanske vođe suna mjer no izabrale 2. avgust, Ilindan, za dan objavemakedonske državnosti, zato što je na taj dan počeoi Ilindenski ustanak 1903. godine. Tako je preko mitao „drugom Ilin denu“ naglašen kontinuitet oružaneborbe.Međutim, mnogi od ovih svečano proklamo vanihstavova ostali su puko slovo na pa pi ru pošto jeJugoslavija − i Narodna Re pub li ka Makedonijaunutar nje – na kraju prerasla u državu sa totalitarnimkomunističkim sistemom.IV-10. Teškoće antikolonijalne borbe na Kipru1955–1959, analiza Georgija Grivasa, vođeEOKA (Digenis)Mnogo moćnih aktera je postavljalo preprekena moj put. To su: a) Englezi, koji su zastrašivalii, kontrolišući osnovno obrazovanje, stajali naputu napretka na še omladine; b) roditelji, koji sustrahovali za živote svoje đece/djece; c) učitelji, ko jisu se starali o školskoj disciplini i obrazovanju svojihučenika; d) komunisti, koji su željeli da pridobijumlade za svoju stvar, isključivo u interesu partije;e) neki ljudi iz vlasti koji nijesu mogli da shvatekakvu će ulogu odigrati mladi, a po sebno školarci,u oslobodilačkoj bor bi koja je prerasla u oružanisukob.Grivas-Dighenis, str. 38−39Analiziraj sve argumente koje vođa antikolonijalneborbe navodi kao prepreke na putu?organizovanja borbe.Kakav stav ima društvo u kojem živiš premauključivanju mladih u politiku? (Razmisli o svojojporodici, profeso rima, prijateljima, a onda i odruštvu u cjelini.) Do kog stepena, prema tvommiš lje nju, mladi ljudi treba da budu uklju čeni upolitiku? A u oružane sukobe?116

nacije i države u jugoistočnoj evropi► Sl. 29. Apel Kipra Ujedinjenim nacijama(sredina XX vijeka)Tekst karikature: Vašington, lord Bajron iJovanka Orleanka: „Dakle, svi naši napori subili uzaludni?“Tokom antikolonijalne borbe, grčke vlasti, koje suzastupale zajednicu kiparskih Grka, četiri puta su seobraćale Uje di nje nim nacijama tražeći pravo Kiprana samoopredjeljenje. Zahtjev za samoopredjeljenjeje 1958. godine pretočen u zahtjev za nezavisnost.Zašto su izabrane ove tri ličnosti? Koje?nacije one predstavljaju? Na koje sukobeone upućuju?IV-11. Perspektive ljevičarske partije kiparskihGrka (AKEL) 25 (1955)S vremena na vrijeme EOKA i Digenis brbljajuo čudnim i uvrnutim stvarima, ako je vjerovatiameričkom dopisniku koji ga je „intervjuisao“.Dopisnik je sugerisao da su Englezi Digenisa obučiliKarikatura F. Demetrijadisa u Istoria tis Kyprou, str. 243za komandosa. U posljednjem proglasu EOKA, kojije prenijela jedna atinska radio-stanica, Digenis jerekao da će Kiprani, ako Ujedinjene nacije odbijuda se pozabave pitanjem Kipra, „dići u vazduhcijelo ostrvo, spaljujući i sebe i Britance“. Ovimsu proglasom Digenis i oni koji ga podr ža vajupriznali jednu značajnu činjenicu: pitanje Kipra jeu nadležnosti Ujedi nje nih nacija. Što onda značevatrene riječi i zbrka koje izazivaju u vezi sa timpi ta njem? To pitamo zato što oni priznaju da im ciljnije da razbiju nos Englezima.Pošto je kiparsko pitanje u nadležnosti Ujedinjenihnacija, zašto EOKA priznaje da je to što ju je napustilaAtina, koju su „podjarmili“ stranci, otvorena i gnusnaizdaja?U Ujedinjenim nacijama, kao i prošle go di ne,Amerikanci su nas napustili i izda li, dok je SovjetskiSavez glasao za nas. Nije li kriminal da mi ostajemokao školjke priljubljeni za one koji nas izdaju iprodaju nudeći nam vojne baze?Ako će, kako EOKA priznaje, pitanje Kipra bitiriješeno u Ujedinjenim nacijama, nije li onda25AKEL: Anorthotika Komma Ergazomenou Laou (Napredna radnička stranka)117

Sukob nacionalističkih ideologijaočigledno da ćemo se najbolje odbraniti ako sviKiprani nastupe zajedno – čemu se, međutim, EOKAprotivi?Sve dosad rečeno pokazuje da je EOKA u najboljemslučaju politički zavedena i da se zbog toga ponašaavanturistički. Vje ru je mo da rješenje kiparskogpitanja leži prije svega u jedinstvu i borbi kiparskognaroda i Grčke. To je prva i osnovna stvar, a sve ostaloće iz toga proisteći. Veliki politički udar 2. avgusta naKipru, koji je bio agresivna demonstracija narodnogje dinstva, dokazao je da su patriote na pra vomputu. Pustimo narod da još odlučnije nastavi borbuza ujedinjenje i nacionalna prava. On će pobijediti,uprkos otporima na koje nailazi, uprkos opozicijii poku ša jima podjele, suprotstavljajući se svemutome.The New Democrat Newspaper, 7. avgust 1995, u:Sp. Papageorgiou, AKELEOKA: Ethniki Enosis Kyprion Agoniston(Nacionalna organizacija kiparskih boraca),tajna desničarska organizacija koja je predvodilaantikolonijalnu borbu na Kipru od 1955. do 1959.godine. Njen cilj je bio ujedinjenje Kipra sa Grčkom,dok se vođ stvo kiparskih Turaka opredijelilo za saradnju sa Britancima. Tajna organizacija ki par skihTuraka, na čijem su čelu bili turski ofi ciri − nazvanaVolkan, a 1958. godine pre imenovana u TMT (Turskeodbrambene sna ge) − takođe je imala za cilj održanjepostoje ćeg stanja. Desničarska orijen ta ci jaEOKA do vela je do sukoba sa grko ki par s kim lje vičari ma, to jest pristalicama AKEL-a, stranke koja jeprethodnih decenija pobijedila na mnogim lokalnimizborima – jedinim izborima koje je britanska upravadozvoljavala.IV-12. Kiparski Turci protiv EOKA, 1960.Teroristička borba kiparskih Grka se nastavljaPetoro mrtvih za deset dana!Makarios to mora da osudi. Namjere EOKA sasvimsu jasne: ljude treba zaplašiti i te ror nastaviti svomžestinom. Ko god da stoji iza ovoga, na kraju će,nema sumnje, mo rati da se suoči s posljedicamasvojih djela.U prvim mjesecima Republike tero ris tič ka organizacijaEOKA je ponovo krenula u borbu. Sa terorizmomje prestala kada su potpisani Ciriški i Londonskisporazum.Akcije boraca EOKA, koji nastoje da ujedi ne Kiparsa Grčkom, najprije su bile usmje re ne na ubistvai zastrašivanje, a potom pritvorno, na stvaranjeenosisa („unije“). Da bi postigla svoje ciljeve, EOKAse upu stila u terorističku borbu, istovremeno tvrdećida su jedinstvo i saradnja ki par s kih Grka nužni. Bezizuzetka i bez kolebanja, svaki Grk koji se suprotstaviEOKA, izda njene ciljeve ili ne vjeruje u njene velikeambicije, biće izrešetan mecima ili, kao što se to većdogađalo, kidnapovan, mučen i spaljen.Turska zajednica nikada neće zaboraviti ono što jojje činjeno, kao ni terorističke na pade kojima je bilaizložena od strane ove organizacije, koja se na tajnačin borila za ostvarenje svojih velikih ambicija.Ki par ski Turci su stoga potpuno svjesni zna čaja istvarnih ciljeva ovih teroris tičkih akcija.Kiparski Turci će s gnušanjem odgovoriti na te akcijekoje nijesu dobar znak za buduć nost republikeKipar.Makarios 26 mora osuditi te poduhvate te ro rista kojisu odabrali smrt i strah. To je nužno zbog toga štosu oni sada zauzeli važne pozicije.Nacak 27 , br. 73, 7. oktobar 1960.26Makarios III (1913−1977), studirao na Kipru, u Atini i Bostonu, potom se 1948. godine vratio na Kipar. Poslije smrti MakariosaII, sa 37 godina postao najmlađi kiparski arhiepiskop (1950). Britanci su ga prognali na Sejšele 1956−1957. Izabran je za prvogpredśednika/predsjednika nezavisne Republike Kipar (na izborima održanim 13. decembra 1959), a 1961. godine mlada Republikaje zahvaljujući njemu pristupila Pokretu nesvrstanih. U državnom udaru 15. jula 1974. godine, koji je izvela grčka vojna hunta,Makarios III je svrgnut s vlasti. Uspio je da pobjegne u London. Nakon toga su uslijedile turske invazije 29. jula i 15. avgusta i ostrvoje podijeljeno. Makarios se vratio na Kipar decembra 1974, a umro je 3. avgusta 1977. godine.27Nacak (Śekira/sjekira) je bio neđeljnik/nedjeljnik koji je izlazio od 1959. do 1963. godine. Izdavao ga je Rauf Denktaš,ambiciozni nacionalistički političar koji je karijeru započeo pedesetih godina zalažući se za stvar kiparskih Turaka. Denktaš sesuprotstavljao umjerenoj politici Fazila Kučuka, prvog potpredśednika/potpre dsje dnika Republike Kipar. Izabran 1960. godine zapredśe dnika/predsjednika Turske privredne komore. Za vrijeme sukoba dvije zajednice na Kipru, odlazio je u Tursku (1963−1964i 1967). Predstavljao je turske Kiprane u pregovorima dvije zajednice koji su se od 1968. godine vodili pod pokroviteljstvom UN.Postao je vođa kiparskih Turaka i to bio i 2003. godine, kada je doprinio odbacivanju treće verzije Ananovog plana.118

nacije i države u jugoistočnoj evropiNakon prvog slučaja nasilja među za jed nicama,pod britanskom vladavinom 1958, koje jedovelo do neznatnog izmje šta nja kiparskih Grka, počelisu pregovori iz među Ankare i Atine koji su doveli doCi riš ko-londonskog sporazuma iz 1959. Prema tomspo razumu, 1960. je osnovana Republika Ki par kaonezavisna država, uz garanciju Ve like Bri tanije, Grčke iTurske. Bri tan ski stra teš ki interesi osigurani su dvijemavoj nim ba za ma na ostrvu, a prisustvo Grčke i Turskeobe zbijeđeno je raspoređivanjem kon tingenata od950 grčkih i 650 turskih voj nika. Kiparski Grci su bilipodijeljeni u sta vu prema sporazumu, dok su kiparskiTur ci podržavali Ustav, ko ji nije bio dat na referendume.Obje zajed ni ce su optu ži va le onu drugu za pravljenjezaliha oružja i formiranje nezvaničnih naoružanihbandi: u jednom trenutku, prije sticanja nezavisnosti,Britanci su zarobili brod „De niz“, ko ji je dovozio oružjena ostrvo.Nakon dvije godine rastućih tenzija, ozbiljna raspravaoko Ustava stvorila je u decembru 1963. atmosferu ukojoj su izbili nasilni su ko bi između kiparskih Grka iki par skih Tu ra ka. Linija podjele, poznata kao Ze le nalinija, ko ja je prolazila kroz Ni ko zi ju, povučena je ujanuaru 1964. Do znatnog premještanja stanovništva,pretežno ki par skih Turaka, došlo je 1963−64. No, i poredtoga, oko 50% kiparskih Tu raka nasta vi lo je da živimeđu kiparskim Grcima do ju la 1974, kada je, nakondržavnog uda ra u or ganizaciji grčke vojne hunteprotiv me đu na rodno priznate vlade, što je izazvalovoj nu intervenciju Turske, 165.000 ki par skih Grkanapustilo domove bježeći pred tur skom vojskom.I gubici u ljudskim ži vo ti ma bili su ve ći nego ranije.Britanska vla da je 1975. do zvo lila da se 8.000 ki parskihTuraka, koji su potražili utočište u nje nim vojnimbazama, preseli u oblasti pod turskom kontrolom.To je učvrstilo pro ces fizičkog razdvajanja za jed nicakoje su do 1958. živjele zajedno, u pri bli ž no istomprocentu, širom cijelog ostrva. Ki parski Grci i kiparskiTurci su se raz dvo ji li, a u obje zajednice ima mnogora se lje nih oso ba u sopstvenoj zemlji.Uporedi tekstove IV-10, IV-11 i IV-12 i?pokušaj da razumiješ pozicije koje su u njimaiznesene. Uzmi u obzir i tekstove I-42 i IV-6.IV-13. Ciljevi „hrvatskog proljeća“, kako ih seśeća/sjeća pisac Vlado GotovacKada neko nevin dospije u zatvor, taj nema šta daočekuje. On samo može da čeka. [...]I ja sam sanjao san o hrvatskoj državno sti; taj sanse mora ostvariti da bismo mogli krenuti dalje ipočeti da dijelimo sudbinu čitavog ostalog svijeta.Za mene je država samo neizbježno zlo. To važi i zahrvatsku državu. Ali taj se san mora ostvariti, i to kaounutrašnje pitanje! Tek tada će minuti ta vjekovnaželja [...] i tad ćemo početi da sanjamo jedan drugisan – san protiv države.Gotovac, str. 129, 159Krajem šezdesetih godina na čelu Hrvatske bilisu relativno mladi ko munistički funkcioneri,Savka Dabče vić-Kučar i Mika Tripalo. Oni su željeliveću samostalnost Hrvatske u okviru Jugo sla vije ipokušavali su da uvedu više de mo krat skih sloboda uokvirima postojeće komunis tič ke vladavine. Taj pokretje popu lar no naz van „hrvatsko proljeće“, a po ne kadi MASPOK. Imao je mnogo pristalica, nar o čito međustudentima. Okončan je po čet kom se damdesetih,kada je Tito s vlasti uklonio Savku Dabčević-Kučari Miku Tri pa la, a mno ge njihove pristalice, naročitointelektualce, poslao u zatvor. Jedan od osu đenika bioje i pisac Vlado Gotovac, ko ji je četiri godine proveou zatvoru Stara Gradiška.?Što je pisac htio da kaže tvrdnjom da za njega„država nije ništa drugo do neizbježno zlo“?Što misliš o paradoksu da je neko osuđen kaoneprijatelj države zato što se borio za hrvatskudržavu? Da li je stvaranje nacionalne države nužnikorak ka potpunom nestajanju države?IV-14. Memorandum Srpske akademije naukai umjetnosti (SANU), 1986.Zastoj u razvoju društva, ekonomske teš koće,narasle društvene napetosti i otvo reni međunarodnisukobi, izazivaju duboku zabrinutost u našoj zemlji.Teška kriza je zahvatila ne samo politički i privrednisistem već i celokupni javni poredak zemlje.Svakodnevne su pojave: ne rad i neodgovornostna poslu, korupcija i nepotizam, odsustvo pravnesigurnosti, biro krat ska samovolja, nepoštovanjeza ko na, rastuće nepoverenje među ljudima isve bezobzirniji individualni i grupni egoi zam.Raspadanje moralnih vrednosti i ugleda vodećihustanova društva, nepo ve renje u sposobnost onih koji119

Sukob nacionalističkih ideologijadonose odluke praćeni su apatijom i ogorčenjemnaroda, otuđenjem čoveka od svih nosilaca isimbola javnog poretka. Objektivno ispitiva njejugoslovenske stvarnosti dopušta moguć nost dase sadašnja kriza završi so ci jal nim potresima sanesagledivim pos le di ca ma, ne isključujući ni takokata stro falan ishod kao što je raspad jugo slo venskedržavne zajednice. Pred onim što se zbiva i što semože dogoditi niko nema pravo da zatvara oči.[...] U tome duhu je rešenje nacionalnog pi tanjaformulisao i teorijski razvio Spe rans (Kardelj 28 ) uknjizi Razvoj slovenskega narodnog vrprašanja, kojaje uglavnom po služila kao idejni obrazac razvojaJugo slavije ka konfederaciji suverenih re pub likai pokrajina, što je najzad i ostvareno Ustavom iz1974. godine.Dve najrazvijenije republike 29 , koje su ovim Usta -vom ostvarile svoje nacionalne programe, nastu -paju danas kao uporni branioci postojećeg sistema.Zahvaljujući politič kom položaju svojih lidera ucentrima po li tičke moći, oni su i pre i posle prelomnihšezdesetih godina imale inicijativu u svimpitanjima političkog i privrednog sistema. Po svojojmeri i potrebama one su krojile društveno i ekonomskouređenje Jugoslavije.[...] S obzirom na postojeće oblike nacio nalnediskriminacije, današnja Jugosla vi ja se ne možesmatrati modernom i demo kratskom državom.[...] U toj svetlosti Jugoslavija se ne pri kazuje kaozajednica ravnopravnih građana ili ravnopravnihnaroda i narodnosti, nego kao zajednica osamravnopravnih te ri torija. Ipak, ni ova ravnopravnostne va ži za Srbiju zbog njenog posebnog pravnopolitičkogpoložaja, koji odražava težnje da se srpskinarod drži pod stalnom kontrolom. Ideja vodiljatakve politike bila je „slaba Srbija, jaka Jugo slavija“,koja je napredovala u uticajno miš lje nje: akobi se Srbima kao najbrojnijoj naciji dozvolio brzekonomski razvoj, to bi predstavljalo opasnost zaostale nacije. Otuda koriš će nje svih mogućnostida se njenom privrednom razvoju i političkojkonsolidaciji po sta ve što veća ograni če nja. Jednood tak vih, veoma akutnih ograničenja jeste sadašnjinedefinisani i pun unutrašnjih kon flikata ustavnipo lo žaj Srbije.[...] Odnosi između Srbije i pokrajina 30 ne mogu sesvesti jedino, a ni pretežno, na formalno-pravnatumačenja dva ustava 31 . Reč je prvenstveno osrpskom narodu i nje go voj državi. Nacija koja jeposle duge i krvave borbe ponovo došla do svojedrža ve, koja se sama izborila i za građansku demokratiju, i koja je u poslednja dva rata 32 izgubila2,5 miliona sunarodnika, doži ve la je da joj jednaaparatski sastavljena partijska komisija utvrdi daposle četiri decenije u novoj Jugoslaviji jedino onanema svoju državu. Gori istorijski poraz u miru neda se zamisliti.[...] Bitnu težinu pitanja položaja srpskog narodadaje okolnost da izvan Srbije, a po gotovo izvan užeSrbije, živi veoma ve liki broj Srba, veći od ukupnogbroja pripadnika pojedinih drugih naroda. Premapopisu iz 1981. godine van teritorije SR Srbije živi24 odsto, odnosno 1.958.000 Srba, što je znatnoviše nego što je u Jugo slaviji Slovenaca, Albanaca,Makedonaca, uzetih pojedinačno, a skoro istokoliko i Muslimana.[...] Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnogintegriteta srpskog naroda, neza visno od toga ukojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo jeistorijsko i demo kratsko pravo.[...] Radi zadovoljenja legitimnih interesa Srbije,neizbežno se nameće revizija tog Ustava. Autonomnepokrajine bi mo ra le postati pravi sastavnidelovi Re pub like Srbije, tako što bi im se dao onajste pen autonomije koji ne narušava inte gri tet Republike i obezbeđuje ostvarivanje opštih interesašire zajednice.Nerešeno pitanje državnosti Srbije nije jedininedostatak koji bi trebalo otkloniti ustavnimpromenama. Jugoslavija je sa Ustavom iz 1974.godine postala veoma la ba va državna zajednicau kojoj se raz miš lja i o drugim alternativama, a ne28Edvard Kardelj (1910−1979) bio je slovenački učitelj koji je prišao komunističkom pokretu i postao jedan od najvišihrukovodilaca komunističke Jugoslavije. On je bio glavni ideolog titoizma koji se zalagao za jačanje federalizma.29Slovenija i Hrvatska30Kosovo i Vojvodina31Ustavi Jugoslavije i Republike Srbije32Broj srpskih žrtava u dva svjetska rata veoma je kontroverzan.120

nacije i države u jugoistočnoj evropisa mo jugoslovenskoj, kao što pokazuju sko raš njeizjave slovenačkih javnih poslenika i raniji stavovimakedonskih poli ti čara. Ovakva razmišljanja itemeljno izvr šena dezintegracija navode na pomisaoda Jugo sla viji preti opasnost od da ljeg rastočiva nja. Srpski narod ne mo že spokojno oče kivatibudućnost u takvoj neizvesnosti. Zbog toga se moraotvoriti mogućnost svim nacijama u Jugoslaviji dase izjasne o svojim težnjama i namerama.[...] Bez ravnopravnog učešća srpskog naroda iSrbije u čitavom procesu donošenja i realizacije svihvitalnih odluka Jugo sla vija ne može biti snažna; asam njen op stanak kao demokratske i socijalističkezajednice došao bi u pitanje.Jedna razvojna epoha jugoslovenske zajednice iSrbije očigledno se okončava sa istorijski istrošenomideologijom, opš tom stagnacijom i sveizraženijim regresijama u ekonomskoj, političkoj,moralnoj i kulutrno-civilizacijskoj sferi.Takvo stanje imperativno nalaže korenite, dubokopromi šljene, naučno zasnovane i odlučnosprovo đene reforme celokupne držav ne strukturei društvene organizacije jugoslovenske zajednicenaroda, a u sferi demokratskog socijalizma i bržeg iplodotvornijeg uključenja u savremenu ci vi lizaciju.[...]www.haverford.edu/relg/sells/reports/memorandumSANU.htmMemorandum SANU je bio objavljen u Večernjimnovostima 1986. Od tada je kritikovan kaopolitička platforma srpskog nacionalizma i kao programza stvaranje Velike Srbije i osnova politike SlobodanaMiloševića i ratova 90-ih. Autori Memorandumagovorili su da se radilo o nedovršenom dokumentukoji je objavljen da bi se omogućio napad na srpskuintelektualnu elitu. Oni se nijesu odrekli ideja koje suse nalazile u Memorandumu, što je omogućilo njegovuzloupotrebu u nacionalističkoj mobilizaciji.Pokušaj da razumiješ zašto se u tekstu tvrdi?da se Tito trudio da ograniči srpski uticaju Jugoslaviji. Da li je to činio zbog toga što jeu međuratnom periodu velikosrpska politikaizazivala napetosti? Da li je negodovanje članovaSANU bilo opravdano? Procijeni, na osnovuonoga što znaš, da li su takvog mišljenja bili ipredstavnici drugih jugoslovenskih republika?IV-15. Stav Slovenaca o pitanju jezika ukomunističkoj Jugoslaviji 1987.Odnosi u Jugoslaviji bili bi, bez sumnje, idealni daSlovenci znaju srpskohrvat ski, a možda čak i srpskii hrvatski kao posebne jezike, a po mogućstvu imakedonski; da Srbi i Hrvati govore slovenački imakedonski i da Makedonci znaju, pored svog, i jošneki jezik. Slovenci se trude da to ostvare u praksi.Na primjer, slo ve nač ka đeca/djeca u osnovnoj školimoraju da uče srpskohrvatski jezik. Srbi i Hrvati, međutim, obično ne uče slovenački u osnov noj školi.To znači da se mi nesvjesno za la že mo za jednostranipristup pi ta nju je zič ke ravnopravnosti. Slovenačkije je zik drugog reda u Jugoslaviji, to je činje ni cakoju potvrđuje i površno ispitivanje situacije, i okojoj svjedoče na hi lja de ša la i viceva. Srbi i Hrvatisu svjesni toga da im znanje slovenačkog nijeneophodno. U susretu sa Slovencima, viđeli/vidjeli su kako su oni u ve ći ni slučajeva spremni daim se obraćaju na njihovom je zi ku. Vjerujem da biHrvati i Srbi, kada biste im rekli da treba da naučeslovenački, sebi po sta vi li sasvim logično pi tanje:„Zašto da učim slove nač ki kada to vrijeme mogu daiskoristim za učenje jezika koji će mi biti potrebniji,jezika koji bih mogao da koristim u svako dnevnomživotu, i od koga će presudno za visiti moj boljitak inapredak u životu?“Mnogi Slovenci, naročito oni koji rade u saveznojadministraciji, doživljavaju znanje srpskohrvatskogkao svoju moralnu obavezu, sve u nadi da ćevlastitim pri mje rom podstaći i druge građaneJugosla vije da nauče slovenački. To je, međutim,pogrešno polazište, i Slovenci bi, kao i drugi, trebalosebi da postave sljedeće pitanje: „Zašto bih ja učiosrpskohrvatski ako to vrijeme mogu iskoristiti danaučim neki korisniji jezik? Zašto Slovenci, umje -sto srpskohrvatskog, ne bi učili engle s ki, njemačkiili ruski?“Odgovor leži u strahu koji prati Slo ven ce već hiljadamagodina. Zamislite Slo ven ca koji se nalazi uino stranstvu u ne koj diplomatskoj ili vojnoj delegaciji.Može se odjednom naći potpuno sam predskupom predstavnika svoje zemlje koji go vo re samosrpskohrvatski. On jedino može da zaključi da sezatekao s predstavnicima zemlje u kojoj se govorisrpskohrvat ski, a ne srpske ili hrvatske nacije. Tako121

Sukob nacionalističkih ideologijapitanje jezika postaje pitanje patrioti zma, pa čak ipitanje izdajstva. [...]A sada ono najvažnije: kako se uopšte mo žetedirektno obratiti nekome ko je predstavnik državeukoliko vas je obuzeo strah? Svako je imao takvoiskustvo. Sto jeći pred komandantom, pred nadređenim,pred strogim učiteljem – prije ili kasnije ćetepočeti da mucate. Slovenci mucaju jugoslovenskijezik. Samo kod kuće, u svojoj porodici i u domaćiminstitucijama, oni mogu da govore tečno.To potvrđuje neoborivi princip po kom ljudi usloženim državama mogu biti jednaki samoako znaju dva ili više jezika. Iz toga se možeizvući jednostran zaklju čak koji sam u sebi sadržiprotivrječnost, jer rekavši to, mi smo rekli da Jugoslavija nije zemlja jednakih nacija i jezika i da, sobzirom na to kakva je u praksi, ona to i ne možepostati.Problem jezika [...] ne upućuje na to da slo venačkonacionalno pitanje počinje sa pitanjem jezika.Stokes, str. 283−284? Što misliš o nezadovoljstvu Slo ve naca zbogasimetričnih odnosa u saveznoj Jugoslavijikoja je, spolja gle da no, bila zasnovana naravnopravno sti? Da li je bilo nekog praktičnogrješenja za to pitanje?IV-16. Majska deklaracija Slovenačkogdemokratskog saveza (1989)Potpisnici ove deklaracije izjavljuju sljedeće:1. Mi želimo da živimo u suverenoj drža vi slovenačkognaroda.2. Kao suverena država mi želimo da sami određujemou kakvim ćemo odnosima biti sa jugoslovenskimi drugim nacijama u reformisanoj Evropi.S obzirom na istorijske aspiracije Slovenaca dabudu politički nezavisni, slovenačka država će bitizasnovana na:− poštovanju ljudskih prava i sloboda− demokratiji koja podrazumijeva i poli tič ko višestranačje− društvenom poretku koji će garantovati materijalnoi duhovno blagostanje u skla du sa stvarnimuslovima i ljudskim potencijalima građana Slovenije.Repe, str. 198Prva opoziciona partija, Slovenska demokratičnazveza (Slovenački de mo kratski savez),izdala je 8. maja 1989. godine Majsku deklaraciju.Ujedinjen sa dru gim opozicionim partijama uDemos, Savez je pobijedio na izborima 1990. godine.Majsku deklaraciju je potpisao veliki broj drugihopozicionih partija i grupa.?Analiziraj tekst.IV-17. Fudbal i nacionalizam − śećanje/sjećanjejednog hrvatskog navijača o putovanju nautakmicu Partizan − Dinamo (1989)Priča se da su nam pripremili tople sen dviče uBeogradu. Nisu se trebali truditi. Atmosfera je svetoplija, kako je nestajao viski i konjak tako je raslo iraspo lo že nje. Vagon je bio izložen akustičkom te roru:„Iz Zagreba grupa cijela, i krv nam je plavo-bijela!“,a nisu izostale ni naci o nalno obojene pjesme, ipakse putuje u Beo grad, a u ovo uzavrelo vrijemeprisustvo dva prilično tolerantna milicionera nijerazlog da se ne otpjeva song, donedavno jošnezamisliv za javnu upotrebu: „Oj Di na mo poginutću za te, kao Stjepan Radić za Hrva te!“. U zraku seosjeća nacionalni na boj, sve se vrti oko Dinama,Zagreba, Hrvat ske, pa kad upitate 22-godišnjegstu denta eko no mije iz dobro situirane obitelji zaštoputuje u Beograd kad je to danas opasno, i kad imje rečeno da ostanu kod kuće, budući ekonomist ćereći: „Putujemo jer volimo jedini pravi zagrebačkiklub, jer nam to pričinja zadovolj stvo, a uz to –uživamo tući Cigane.“ Ako ih pitate da li im je tojedini sadržaj koji ih čini zadovoljnim, Bruno će senasmijati i reći da ne zna broja zanemarenih djevojakazbog Dinama. [...]Blizu smo stadiona, čuje se huk tribina, pre kovrhova Partizanovog kolosa blje š ti dominantnakupola svetosavskog hrama. I Jug je već pun grobara,undertakersa i kako se sve ne zovu, nakrcantransparentima, u emocionalnom bunilu. Za gosteiz Za greba očišćen je jedan separe bez moguć no sti122

nacije i države u jugoistočnoj evropido di ra. A Partizanov jug grmi: „Par ti zan, Par tizan, toje pravi tim, Slobodan Milo še vić ponosi se njim!“. Ali,uvrede ne le te u količinama na koje smo navikli posljednjih godina. Tu smo se rastali s BBB, jer povratakje uvijek opasniji dio puta. Naime, tada počinjuobračuni grobara i pur gera po tamnim ulicama, aepilog je obič no isti – vidimo se kod suca za prekršaje.Sve žešće, sve razuzdanije i bez kočnica.www.badblueboys.hrano nim no ljudsko meso u rukama gospodara ra ta?Jer oni, gospodari rata u moje ime, ne pitajući me,odlučuju u kojoj ću zemlji ži vjeti, kojim ću jezikompisati, kojoj ću kulturi pripadati, odlučuju hoće lipokloniti ili oduzeti život mojim bliž nji ma, mojimprijateljima, hoće li srušiti mo je gra dove, odlučujuo nazivu moje ulice, bri šu moju prošlost, određujumoju sadašnjost [...].Ugrešić, str. 121Identitet se često izražava kroz podršku nekomsportskom klubu. U društvima u kojima nijedozvoljeno javno iskazivanje nacionalnihośećanja/osjećanja, kakvo je bilo i komunističkaJugoslavija, navijanje za neki fudbalski klub bilo jenačin da se izrazi vlastiti nacionalni identitet. Od četirinajveća fudbalska kluba u Jugo sla viji, dva su bila izHrvatske, a dva iz Srbije. „Bad Blue Boys“ su navijačizagrebač kog Dinama, „torcida“ navijači splitskogHajduka, „delije“ navijači beogradske Crvene zvezde,a „grobari“ beogradskog Par tizana. Kako je raspadJugoslavije bi vao sve izvjesniji, tako su tuče fudbalskihnavijača postajale sve žešće, što je kulmi ni ralo nautakmici Dinamo – Crvena zvez da u Zagrebu 1990.godine.Dubravka Ugrešić, rođena 1949, poznataautorka romana, napustila je Hrvat sku1993. godine zbog neslaganja s odno som premaratu i nacionalnom jedinstvu koje je preovladavalou javnosti.?Koje ośećanje/osjećanje izražava spisateljica?Kako su političke promjene uticale na životobičnih ljudi? Da li po li tičari razmišljaju o tomekako će nji hove odluke uticati na živote lju di?Da li se u tom kontekstu politička propagandamože posmatrati kao način da političari uvjereobične ljude u ispravnost svoje politike?Što misliš, zašto je fudbal po stao tako?značajan za izražavanje na cionalnog identiteta?Zašto navijači pominju Stjepana Radićai Slo bo dana Miloševića? Opiši nacionalnesukobe na nedavnim fudbalskim takmi čenjima.Što misliš, može li podrška fudbalskomklubu da bude izraz i ne kog drugog, a ne samonacionalnog identiteta, recimo nekog lokalnogidenti teta koji je, kao i nacionalni, nepomir ljiv sdrugim lokalnim identitetom? Možeš li da nađešneke primjere za to u tvojoj zemlji?IV-18. Spisateljica Dubravka Ugrešić osuđujepodjele i ratove devedesetihJesam li se ikada zapitala koliko sam pro izvoddugogodišnjeg finog ručnog rada sistema u kojemsam živjela, a koliko vla stiti? I nisam li u ovomtrenutku NITKO, samo brojka bez identiteta, nisam liIV-19. Odnos hrvatskog i srpskog jezika −mišljenje hrvatskog lingviste Stjepana Babića(2003)Kad sada uzmemo u promatranje hrvatski i srp -ski književni jezik, tada je lako utvr di ti da međunjima postoje razlike. To nit ko ne niječe, niti možezanijekati, sa mo se mno gi ne slažu o značajkamatih raz li ka. Mo gli bismo o njima poprilično teo re tizira ti, no za ovu je priliku bolje da bu demo sas vimkonkretni. Uzmimo jedan očit primjer.Ako pomičemo birač na radiju, čujemo raz li či tejezike i znamo koji je koji ako ga po zna je mo. Takorazlikujemo talijanski, francuski, špa njolski, ruski...Jednako ta ko razlikujemo kad govori na hrvat skome,a kad na srpsko me. Kad na postaji A čujemo ovakavpočetak: [...] „Danas je 30. kolovoza. Meteorolozinajavljuju lijepo i vedro vrijeme“, znamo da je tohrvatski, a kad na postaji B čujemo: „[...] Danas je 30.avgust. Meteorolozi najavljuju lepo i vedro vreme“,znamo da je to srpski.www.fokus-tjednik.hr123

Sukob nacionalističkih ideologijaTokom XIX vijeka „nacionalni“ standar dnijezici nastali su od dijalekata koji se koristena različitim područ ji ma. U Hr vat skoj su lingvisti XIXvijeka od tri glavna narječja – što kav skog, kajkavskogi ča kav skog – izabrali što kavski za osnovu zajedni čkogknjižev nog jezika. Taj dijalekt je naj bli ži srpskom je ziku,i zapravo je osnova i srpskog knji žev nog jezika. Zavrijeme ko mu ni sti čke Jugo sla vije (1945–1991) jezikkojim su go vo ri li Srbi i Hrvati nazivan je srpsko hr vatski(odnosno hrvatskosrpski) i često su se mo gla čutitvrđenja da je u pitanju jedan je zik za koji se koristesamo različita pisma. To kom raspada Jugoslavije istvaranja no vih nacionalnih država, u prvi je plan izbilaideja da su hrvatski i srpski dva potpuno različitajezika, a bilo je i onih koji su i bosanski identifikovalikao zaseban jezik.? Što lingvista Babić misli o je zič kom sporuSrba i Hrvata? Pažljivo pogledaj dva citatakoje on navodi. Što misliš o razlikama izmeđute dvije re če nice? Da li su one dovoljne da bi setvr dilo kako je riječ o dva različita jezika?IV-20. Reakcija na prikazivanje srpskog filmasa hrvatskim titlovima (1999)„Vežite se, polećemo“, kaže lik s films kog platna, aispod piše: „Vežite se, po li je će mo“. Baš tako. Ondase na platnu pojavi la ti nični natpis „Beograd, jesen1991“, a is pod njega nam latinični titl objašnjava:„Beo grad, jesen 1991.“ ... U kinu ludilo. Smi jeh, suzeradosnice i odu šev lje no plje ska nje po koljenima, ajoš nije prošla ni prva mi nuta filma. Nema zbora,ovo je valjda naj lu đe filmsko ostvarenje u povijestifilma, usporedivo možda tek s ostvarenjima filmovaiz ame rič ke nijeme komedije. Naravno, ovo su „Ranei titlovi“, prvi srpski film u služ benoj i su verenojhrvatskoj filmskoj di stribuciji..., a sve ostalo već jelegenda.JurakŠto na osnovu ovoga možeš da za klju čiš o?srpsko-hrvatskom jezič kom sporu? Za što jeto važno za naci o nalni iden ti tet? Da li je pitanjejezika stvar is klju čivo lingvista, ili time mogu dase ba ve i oni koji nijesu struč nja ci? Zašto do lazido smiješnih situacija u sporovima o razlikamai sličnostima srpskog i hr vatskog jezika?IV-21. Raspolućeni identitet jedne mladeHrvaticeNe volim gubitnike. Autsajdere. Ljude koji semoraju smiješiti. I biti pristojni. Ja ne volim ni Srbeu Hrvatskoj. Oni kada kažu: „Babić“, uvijek dodaju:„Iz Korčule“, A nisu iz Korčule. Nego iz Dalmatinskeza gore. Iz vukojebine u kojoj je Babić ne š to drugo.OK. I tamo ima Babića Hrvata. Ali Babić Hrvat nikadne objašnjava. I ne dodaje „iz Korčule“. [...]A opet, neki ljudi su Srbi i osjećaju se kao Srbi. Misleda je to normalno, biti Srbin. Ono. Mama Srpkinja,djed leži na srpskom groblju u Benkovcu i neštomu pi še ćirilicom na kamenu, u visokoj travi, imajusvoje slave, popovi su im dlakavi i smiju se ženiti...A kad se mali Srbin rodi daju mu ime Alimpije iliSava ili Tanasije. I taj mali Srbin i Srpkinjica Leposavaznaju od malena da su to. Sve im je jasno. Oni moguponekad reći da su sa „Korčule“, ali znaju da nisu.Kužite? Ali ja. Moj slučaj. To je frka. Ja n i s a m Srpkinja.A moram dodati „Korčulu“. Ja n i s a m Srpkinja! Jabih sada, ovaj čas, najradije ustala i zaur lala u mrak:„Nisam Srpkinjaaaaa!“Rudan, str. 14−15Ovo je odlomak iz romana Uho, grlo, nožVedrane Rudan (rođene 1949. godine),spisateljice, novinarke i agentice za trgovinu nekretninama.Glavni junak ro mana je Tonka Babić, čija jemajka Hrvatica a otac Srbin.Opiši kakve probleme s identitetom ima?Tonka Babić. Kakva su njena nacionalnaośećanja/osjećanja? Kako objaš nja vaš njenuideju da „Babić Hrvat“ ne mo ra da daje nikakvadalja objašnjenja o svom porijeklu, dok „BabićSrbin“ to mo ra da učini? Da li si čuo za sličnesi tu acije raspolućenog nacionalnog identitetau svojoj zemlji?IV-22. Mirko Kovač o nacionalizmu 2011.godineMislim da sam postao svjestan nacije i pitanja okonacije tek onda kad sam je osjetio kao neku vrstu124

nacije i države u jugoistočnoj evropisramote. Da neko ubija, siluje, istrebljuje u imenacije, dovoljno je da se odrekneš te pripadnostiza koju nisi odgovoran, jer u naciju se ne ulazi kaou partiju, niti je tu tvoja volja odlučujuća, pa ako jetako, ja sam onda sve učinio da napravim otklonod te pripadnosti. Identitet je nešto drugo, on seprihvaća, može biti višestruk, ukršta se… Meni jemoralnost iznad nacije… Dvadeseto stoljeće biloje mentalno poremećeno. U tome ludilu ovi našimali narodi imali su istaknuto mjesto. Bojim se dase ta „patološka energija“ nije transformirala…Ona se mora kontrolirati, jest da je teško, ali zatopostoji politika, inteligencija, postoje neki programida se to svodi u podnošljive okvire.http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/32789-ovdje-josima-patoloske-energije-.htmlMirko Kovač (Petrovići kod Nikšića, CrnaGora, 1938. godine), književnik. Jedan jeod najči tanijih i najuticajnijih pisaca naprostoru bivše Jugo slavije. Poznat po antiratnim iantinacionalističkim istupima.IVc. Prevazilaženje nacionalizmaIV-22. Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni iHercegovini (1995)Republika Bosna i Hercegovina, Repub li ka Hrvatska iSavezna Republika Jugo slavija („Strane“), priznajućipotrebu za sveobuhvatnim sporazumom radiokon čanja tragičnog sukoba u regiji, želeći dapridonesu tom cilju i pomognu trajni mir i stabilnost,potvrđujući prihvatanje Dogovorenih temeljnih načela od 8. septembra 1995, Da ljih dogovorenihtemeljnih načela od 26. septembra 1995.i sporazuma o prekidu vatre od 14. septembra i5. oktobra 1995, primajući na znanje sporazumod 29. avgusta 1995. kojim je delegacija SavezneRepublike Ju goslavije ovlašćena da u ime RepublikeSrp ske potpiše delove mi rov nog plana koji seodnose na nju, uz obavezu strogog i do slednogsprovođenja postig nutog sporazuma, sporazumelesu se o sledećem:Član IStrane će regulisati svoje odnose u skla du s načelimaizloženim u Povelji ujedinjenih na cija, kao is Helsinškim zavr šnim do ku men tom i drugim dokumenti ma Organizacije za evropsku bezbednost isaradnju. One će pot puno poštovati međusobnusuverenu jed na kost, sporove će rešavati mirnimputem, i su zdržaće se od akcije, pretnjom ili upotrebom sile ili na drugi način, protiv te ri to ri jalnece lovitosti ili političke ne za vis no sti Bosne i Hercegovineili bilo koje druge države.Član IIStrane pozdravljaju i podržavaju postig nu te dogovoreo vojnim aspektima mi rov nog re še nja iaspektima regionalne sta bi lizacije, ka ko je izloženou Sporazumima u Aneksu 1-A i Aneksu 1-B. Straneće u pot punosti po što va ti i podržavati ispu nje njeobaveza pre uze tih u Aneksu 1-A, i u celini će sepri dr ža vati svojih obaveza izloženih u Aneksu 1-B.Član IIIStrane pozdravljaju i podržavaju postig nu te dogovoreo razgraničenju dvaju enti teta, FederacijeBosne i Hercegovine i Republike Srpske, kako jeizloženo u Spo razumu u Aneksu 2. Strane će ucelosti poštovati i pomagati ispunjenje obavezapreuzetih u njemu.Član IVStrane pozdravljaju i podržavaju program izboraza Bosnu i Hercegovinu izložen u Aneksu 3. Straneće u celosti poštovati i pomagati ispunjenje togprograma.Član VStrane pozdravljaju i podržavaju postig nu te dogovoreo Ustavu Bosne i Herce go vi ne, izložene uAneksu 4. Strane će u ce li ni poštovati i pomagatiispunjenje oba veza preuzetih u njemu.Član VIStrane pozdravljaju i podržavaju postig nute dogovoreo osnivanju arbitrarnog suda, Komisije zaljudska prava, Komisije za izbeglice i prognanike,Komi sije za očuvanje nacionalnih spomenika, kaoi javnih preduzeća Bosne i Hercegovine, izlo ženeu Aneksima 5-9. Strane će u ce lo sti poštovati ipomagati ispunjenje obaveza preuzetih u njima.125

Sukob nacionalističkih ideologijaČlan VIIPriznajući da su za postizanje trajnog mi ra odključnog značaja poštovanje ljudskih prava izaštita izbeglica i prognanika, Strane su saglasnes odredbama o ljud skim pravima izloženim uPoglavlju Jedan Sporazuma u Aneksu 6, kao i odredbama o izbeglicama i prognanicima, izlo že nim uPoglavlju Jedan Sporazuma u Aneksu 7, i u celostiće ih poštovati.Član VIIIStrane pozdravljaju i podržavaju postig nute dogovoreo sprovođenju ovog mirovnog pla na, uključujućiposebno civilne (ne voj ne) aspekte, izloženeu Aneksu 10 ovog Spo ra zuma, te na međunarodnepolicijske sna ge, kako je izloženo u Aneksu 11 Sporazuma.Stra ne će u potpunosti poštovati i po magati ispunjenje u njima preuzetih obaveza.Član IXStrane će u potpunosti sarađivati sa svim entitetimakoji su uključeni u spro vo đenje ovog mirovnogplana, kako je izlo že no u aneksima ovog Sporazuma,ili koje je ovlastio Savet bezbednosti Ujedi njenihnacija, u skladu sa obavezama svih Stranada sarađuju u istrazi i gonjenju u ve zi sa ratnimzločinima i drugim krše njima međunarodnoghumanitarnog prava.Član XSavezna Republika Jugoslavija i Repub li ka Bosnai Hercegovina priznaju jedna drugu kao suverenenezavisne države u okvi rima međunarodnih granica.Dalji aspekti njihovog uzajamnog priznanjabiće predmet naknadnih pregovora.Član XIOvaj Sporazum stupa na snagu kada se potpiše.Sačinjeno u Parizu, 14. decembra 1995. na bo sanskom,hrvatskom, engleskom i srps kom je ziku, stime da je svaki tekst jednako ve ro do sto jan.www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=379O mirovnom sporazumu kojim će se okončatirat u Bosni i Hercegovini 1992−1995. pregovaralose u Dejtonu, ali je sam sporazum potpisanu Parizu, đe/gdje su bili i predstavnici specijalnogpregovarača Evropske unije, kao i predstavnici Francuske, Njemačke, Rusije, Velike Britanije i SjedinjenihDržava. Većina konkretnih odre daba sporazumadetaljno je izložena u 12 aneksa.IV-23. Sporazum Mađarske i Rumunije orazumijevanju, saradnji i dobrosuśedskim/dobrosusjedskim odnosima (1996)Član 1Republike Mađarska i Rumunija (nadalje Ugovornestrane) zasnovaće svoje odnose na povjerenju,saradnji i uzajamnom poštovanju.[...]Član 3(1) Ugovorne strane potvrđuju da će se u svojimbudućim odnosima uzdržavati od upotrebe, iprijetnje upotrebe sile kojom bi ugrozile teritorijalniintegritet ili političku nezavisnost druge Ugovornestrane, kao i od svakog postupka koji nije u skladus ciljevima Ujedinjenih nacija i Helsinške povelje.Takođe će se uzdr ža va ti od podržavanja takvihpostupaka i neće dozvoliti trećoj strani da koristinjihovu teritoriju za sprovođenje sličnih akcijaprotiv druge Ugovorne strane.(2) Ugovorne strane će svaki spor koji se međunjima javi razriješiti međusobno i isključivo mirnimsredstvima.Član 4Ugovorne strane potvrđuju da će u skladu s principimai normama međunarodnog pra va i principimaHelsinške povelje poš to vati nepovredivostzajedničke granice i teritorijalni integritet drugeUgo vor ne strane. One dalje potvrđuju da nemajunikakvih teritorijalnih pretenzija jedna prema drugoji da u budućnosti neće imati takvih pretenzija.Član 5Ugovorne strane će, imajući u vidu ispu nja vanjeciljeva ovog Ugovora, stvoriti odgovarajući okvir zasaradnju na svim po ljima od zajedničkog interesa.[...]Član 7Ugovorne strane će proširiti svoje odnose i saradnjuu međunarodnim organizacijama, uključujućii regionalne i subregionalne orga nizacije.One će podržavati napore dru ge strane usmjerenena integraciju u EU, NATO i zapadnoevropsku zajednicu.[...]Član 14Ugovorne strane će doprinijeti stvaranju klimetolerancije i razumijevanja među svojim građanima126

nacije i države u jugoistočnoj evropirazličitog etničkog i vjerskog porijekla, to jestpripadnika raz li či tih kultura i jezika. One osuđujuksenofobiju i svaki oblik iskazivanja rasne, etničkeili vjerske mržnje, kao i diskri minaciju i predrasude,i upotrijebiće djelo tvorne mjere kako bi tome stalena put.Član 15(1) a) U određivanju prava i dužnosti pripad nikanacionalnih manjina koje žive na nji ho vimteritorijama, Ugovorne strane će pri mije niti Okvirnukonvenciju Savjeta Evrope o zaštiti nacionalnihmanjina, u slučaju da su odredbe te Konvencijepo volj nije za manjine u poređenju sa odredbamadomaćih zakona.b) Ne zadirući u važenje prethodne od redbe, Ugovornestrane će u cilju zaštite i razvoja etničkog,kultu rnog, jezičkog i vjer skog identiteta mađarskemanjine u Ru mu ni ji, i rumunske manjine u Mađarskoj,odredbe ko je definišu prava pripadnika tihmanji na u dokumentima Ujedinjenih nacija, Evropskeorganizacije za bezbjednost i saradnju i Sa vjetaEvrope, nabrojanih u aneksu ovog Spo razuma,sprovoditi kao pravno obavezu ju će.[...]Član 19(1) Ugovorne strane će podržati i olak ša ti direktankontakt svojih građana.(2) Ugovorne strane će proširiti svoje kon zu larneodnose i pojednostaviti procedure pre laska prekogranice i carinske kontro le, otvoriće nove graničneprelaze i pro ši ri ti već postojeće u najvećoj mo gućojmjeri ka ko bi se olakšao protok ljudi i robe. Utu svr hu će biti zaključeni odgovarajući spora zu mi.www.htmh.hu/dokumentumok/asz-ro-e.htm? Navedi glavne odredbe ovog spo ra zu mao pitanjima bezbjednosti i „vi so ke po li tike“.Da li se te odredbe ti ču života običnih ljudi?Što mis liš o po tonjim odredbama? Da li su oneoprav dane?IV-24. Izjašnjavanje Rumuna i Mađara o međusobnim odnosimau područjima s mješovitim stanovništvom (2001)PostojikonfliktPostojisaradnjaPitanje smatra nevažnimili ne daje nikakavodgovorRumuni (ukupno) 3% 20% 77%Rumuni u Transilvaniji 5% 46% 49%Mađari 6% 70% 24%wwwintercultural.ro/cart/interculturalitate_detaliu_capitol2-1.html#mirceakivu? Kakvi se zaključci mogu izvesti iz podataka do kojih se došlo u ovom istraživanju javnog mnjenja?Što misliš o činjenici da ljudi koji žive u etnički mješovitim djelovima Transil va nije u većem procentunego stanovnici dru gih područja ocjenjuju da su odnosi Rumuna i Mađara dobri?127

Sukob nacionalističkih ideologijaIV-25. Okvirni Ohridski sporazum kojim jeokončan oružani sukob u BJR Makedoniji(2001)Naredne tačke su dio dogovorenog okvira kojim seobezbjeđuje budućnost demokratije u Makedoniji iomogućuje razvoj čvršćih i bliskijih veza RepublikeMakedonije i evroatlantske zajednice. Ovaj Okvirće pro movisati miran i skladan razvoj gra đan skogdruštva uz poštovanje etničkog iden titeta i interesasvih građana Makedonije.Osnovna načela1.1 Upotreba nasilja radi ostvarivanja po litičkihciljeva odbacuje se potpuno i bezuslovno. Samomirna politička rje še nja mogu da obezbijedestabilnu i de mo kratsku budućnost za Makedoniju.1.2 Suverenitet i teritorijalni in te gritet Makedonije,kao i unitarni karakter države, nepovredivi su imoraju se očuvati. Ne postoje teritorijalna rješenjaza etnička pitanja.1.3 Multietnički karakter makedonskog društvamora se očuvati i odražavati na javni život.1.4 Moderna demokratska država na prirodnomputu razvoja i sazrijevanja mora neprekidno daobezbjeđuje da njen Ustav u potpunosti zadovoljavapotrebe svih njenih građana i da je u skladu sanajvišim međunarodnim standardima, koji se i samineprestano razvijaju.1.5 Razvoj lokalne samouprave ključan je u ohrabrivanjugrađana da učestvuju u de mo kratskomživotu, i u promovisanju poš to vanja identitetazajednica.http://fallj.macedonia.org/politics/framework_agreement.pdfOkvirni sporazum je, uz posredovanje međunarodnezajednice, okončao oru žani sukob uBJR Makedoniji. Potpisali su ga makedonski predśednik/predsjedniki lideri svih većih političkih partija,a predviđao je uvođenje niza ustavnih amandmana ipromjena zakona kako bi se zajamčila prava Albanacai drugih manjinskih zajednica.IV-26. Sport kao način da se prevaziđenacionalizam. Kiparski Grci navijajuza lokalni tim kiparskih Turaka (2003)Još nešto treba reći o Afaniji. 33 U tom mjestu postojifudbalski klub koji se tak miči u Prvoj ligi Śever/sjever, i trenutno se na la zi nisko na tabeli tako damu prijeti opas nost da naredne godine završi u Drugojligi. Kroz nekoliko dana se igra važna utakmica,na kojoj će pasti odluka da li on ostaje u Prvoj ligi.Grci iz Afanije, koji su izbjeglice već 28 godina,odlučili su da u velikim grupama krenu i zajednosa sadašnjim stanovnicima Afanije navijaju u tojvažnoj utakmici. Oni su čak objavili oglas u lokalnimgrčkim novinama pozivajući sve bivše stanovnikeAfanije da im se pridruže...Report, 46, str. 27?O kakvoj vrsti solidarnosti je ovđe/ovdje riječ?Uporedi ovaj tekst sa IV-17. Što zapažaš?IV-27. Dva mišljenja o brisanju „zelene linije“koja dijeli grčki od turskog dijela Kipra (23.april 2003)A. Mišljenje Nikosa Anastasijua, postavljenona internetuPoslije jučerašnjeg dana više ništa neće bi ti isto.Preko dvije hiljade kiparskih Tu ra ka i više od hiljadukiparskih Grka prešlo je s jedne na drugu stranu, amnogo poli ti čara je samo posmatralo, nesposobnoda u svojim uskim „univerzumima“ shva ti veli či nutog događaja. Prvi put od 1974. godine, isti oni kojisu postavili bari ka de sada ih uklanjaju. Grci i Turci supre lazili s jedne na drugu stranu i išli kuda im je volja,pośećivali/posjećivali su gradove i sela, pronalazilisvoje stare i drage davno izgub ljene prijatelje, a daih pri tom po li cija nije pratila i ispitivala. Svuda sudočekivani s ra došću, dobrodošlicom, osmje simai suzama radosnicama. Da, svu da! Građani zaistaidu naprijed, oni su ispred političara. Ovo, na ravno,nije trajno političko rješenje koje nam je potrebno,ali ipak jeste moćan kata li zator procesa koji vodirješenju.Report, 46, str. 2533Afanija je selo koje su kiparski Grci napustili 1974. godine; danas u njemu žive isključivo Turci.128

nacije i države u jugoistočnoj evropiB. Turski učitelj iz Famaguste opisuje pośetu/posjetu porodici kiparskih Grka (2003)Danas nam je došlo nekoliko gostiju „s one strane“.Oni, izgleda, kao i mnogi (kiparski) Turci i Grci, želeda iskoriste priliku i pośete/posjete mjesta đe/gdjesu rođeni i mjesta đe/gdje su proveli dio života.Željeli bi da ośete/osjete ra dost života na cjelovitomostrvu i da po dije le ośećanja/osjećanja koja još živeu njihovim srcima.Nijesu došli pred našu kuću, ali su automobilzaustavili odmah iza ugla, kao da žele da se raspitajuza ulicu koja već odavno no si novi naziv. Žitelji ovogkraja su odmah prepoznali staro ime. Mocartovaulica. Žena i ja smo se slučajno našli na kapiji. [...]Gospođa Eleni, čije smo ime tek naknadno saznali,rekla je: „Moja baka je živjela u kućici koja je bilaovđe/ovdje. Željela sam samo da dođem i vidim tukućicu. Još uvijek pamtim kako me je baka ovđe/ovdje dovodila da se igram ispod drveća. Ovđe/ovdje su bile dvije pal me.“ [...] Vrijeme je neumoljivo,i pošto niko nije brinuo o kućici, ona je potpunopropala. Ali palma je još uvijek tu. [...]Pozvali smo ih da uđu. [...] Pošto smo Kip ra ni, bilonam je potrebno tek nekoliko minuta da se zbližimo.A onda je Eleni počela da nam priča svoju priču.[...] „Slušala sam vijesti na radiju. Uklo niće barikade.Jako sam poželjela da dođem i vidim bakinu kućicu.Ostala mi je u tako lijepom śećanju/sjećanju. Tražilasam od doktora bolovanje da bih mogla da dođem.“[...]A on, Nikolas, objasnio nam je: „Gledao sam kakoste demonstrirali. Još uvijek mi u uši ma odzvanjaono što su ljudi tada uzvikivali: ‘Irini’, ‘Mir za sveKiprane’, ‘Kipar je dom i Turaka i Grka’.“ A onda jenastavio: „Vi še nijesam mogao da se suzdržim izapla kao sam. Plakao sam za sve nas. Plakao sam iproklinjao one koji su Kiprane razdvojili jedne oddrugih. Mi to nijesmo zaslužili.“Njegove posljednje riječi će zauvijek u mom srcuplamćeti/plamtjeti kao vatra.Report, 46, str. 25Koji se stavovi običnih ljudi o politici i političarimavide u ovom tekstu? Proko me ntarišite?Niko la sovu tvrdnju: „Mi ovo nijesmo zaslu žili.“Da li obični ljudi mogu imati neku ulogu uprevladavanju nacio nalizma? Kako?Znaš li još neku podijeljenu državu ili podijeljenigrad u Evropi XX vijeka?► Sl. 30. Linija razdvajanja („zelena linija“)u Nikoziji (2003)? Zaključno pitanje:Ako je obrazovanje u prošlosti doprinosilo jačanju nacionalizma, što misliš, šta bi u budućnosti moglodoprinijeti smanjivanju međunacionalnih napetosti?129

ibliografijaBibliografija■ Arhiva concursului ISTORIA MEA – EUSTORY (Arhivtakmičenja u istorijskom istraživanju MOJA ISTORIJA –EUSTORY).■ Živko Andrijašević, Crnogorska crkva 1852−1918.(Montenegrin Church 1852−1918), Nikšić, 2008.■ Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od1831. do 1832, Sarajevo, 1996.■ Atatük’un Soqlev Ve Dmemecleri (Sabrani govoriAtaturka), Istanbul 1945–1952.■ Besjede i proglasi kralja Nikole (Speeches and Proclamationsby King Nikola), Cetinje, 2010.■ Vladan Đorđević, Crna Gora i Austrija u XVIII veku(Montenegro and Austria in the 18th Century), Beograd,1912.■ Jim Bennett, Robert Brain, Simon Schaffer, HeinzOtto Sibum, Richar Staley, 1900: The New Age. AGuide to the Ewhibition (Novo doba. Izložbeni katalog)Cambridge, 1994.■ Dimitire Bolintineanu, Opere alese (Izabrana djela),Bucureşti, 1961.■ Hristo Botev, Complete Works (Sabrana djela), Sofia,1986.■ Mahmud Esad Bozkurt, Atatürk Ihtilali (Ataturkovarevolucija), Istanbul 1967.■ Razi Brahimi, Këga Popullore e Rilindjes Kombëtare(Narodne pjesme nacionalnog buđenja), ShtëpiaBotuese „Naim Frasheri“, Tiranë, 1979.■ H. N. Brilsford, Macedonia. Its Races and their Future(Makedonija. Njene rase i njihova budućnost), New York,1971.■ (C. I. Brătianu), Missiunea Căilor Ferate Române.Studii politice, economice, sociale şi tecnice, Paris,1870.■ Cemal Paş Hatiralar (Meomari Kemal paše), Istanbul,1959.■ Ion Codru-Drăguşanu, Peregrinul transilvan,Bucureşti, 1956.■ Rodoljub Čolaković, AVNOJ i narodnooslobodilačkaborba u Bosni i Hercegovini (1942–1943), Beograd1974.■ Христоматия по история на Бълагария.Българско Възраждане. Bтората и третатачетвъ на 19 век (Hrestomatija bugarske istorije.Bugarski preporod, druga i treća četvrtina 19. vijeka),Sofia, 1996.■ Crnogorski zakonici. Pravni izvori i politički akti odznačaja za istoriju državnosti Crne Gore (ed. dr BrankoPavićević, dr Radoslav Raspopović), Podgorica, 1996.■ Dinko Davidov, Stematografija. Izobraženije oružijiliričeskih. Izrezal u bakru Hristofor Žefarović i TomaMesemer, Novi Sad, 1972.■ Държавен вестник (Državne novine).■ K. Th. Dimaras, Koρaής ka η εποχή του (Korais injegovo vrijeme), Athens, 1953.■ Ljubodrag Dimić, Istorija srpske državnosti. Knjiga III.Srbija u Jugoslaviji, Novi Sad, 2001.■ Документи за бългрската история (Dokumenti obugarskoj istoriji), Sofia, 1931, t. 1.■ Edith M. Durham, Albanina and the Albanians,Selected articles and letter, 1903–1944 (Albanija iAlbanci, odabrani tekstovi i pisma 1903–1944), Centrefor Albanian Studies, London, 2001.■ Ser Henry Eliot, Some Revolutions and OtherDiplomatic Experiences (Neke revolucije i drugadiplomatska iskustva), London, 1922.■ Bernd J. Fischer, Albanian Nationalism in theTwentieth Century (Albanski nacionalizam u dvadesetomvijeku), in Peter F. Sugar (ed.), Eastern EuropeanNationalism in the Twentieth Century (Istočnoevropskinacionalizam u dvadesetom vijeku), Washington, 1995.130

nacije i države u jugoistočnoj evropi■ Dionyssis Fotopoulos, Athenian Fashions at the turnof the 19 th centuru (Moda u Atini krajem 19. vijeka),Athens, 1999.■ Ziya Gökalp, Turkculugun Esaslari (Principi turkizma),Ankara, 1923.■ Vlado Gotovac, Zvjezdana kuga, Zagreb, 1995.■ Στρaτηyoύ Гεωρίου Гρίβα-Δτγεη ΑπομνημονεύματαΑγώνος, EOKA 1955–1959 General Grivas Digenis,Sjećanja na borbu EOKA 1955–1959, Athens, 1961.■ Josip Horvat, Politička povijest Hrvatske, vol. I-II,Zagreb, 1990.■ Ferid Hudhri, Albania and Albanians in world art(Albanija i Albanci u svjetskoj umjetnosti), transl. by ZefSimoni and Pavli Qesku, Athens, 1990.■ θέματα Νεότρης και Σύγχρονς Ιοτορίας από υς πηγές(Teme moderne i savremene istorije, obrađene naosnovu primarnih izvora), Athens, 2003.■ IEE (Istorija grčkog naroda), vol. 12.■ D. Ionescu, Albania. Revistă populară, I, no. 35, May31, 1898.■ George Ionescu-Gion, Studiul istoriei naţionale ίnşcoalele noastre (Proučavanje nacionalne istorije unašim školama), Bucureşti, 1889.■ Gjin Varfi, Heraldika Shqiptare (Albanska heraldika),Tirana, 2000.■ Ιοτορία της Кύπρου Μεσαινιкή-Νεότερη (1192–1974)(Srednjovjekovna i moderna istorija Kipra), Nicosia,Ministry of Education and Culture, 2001.■ Konstatntin Jirecek, Български дневник (Bugarskidnevnik), vol. 1 (1879–1881), Sofia, 1995.■ Miodrag Jovičić (ed.), Ustavi Kneževine i KraljevineSrbije, Beograd, 1988.■ Ivan Frano Jukić, Putopisi i istorijsko-etnografskiradovi, Sarajevo, 1953.■ Dragan Jurak, kolumna Film & Video u Feral Tribune,No 707, April 5, 1999.■ E. Kapsomenos, Διονύσιος Σολωηός. Ανθολόγιοθεηάων της Σολωμικής Ποίηοης (Dionisios Solomos.Antologija tema u Solomonovoj poeziji), Athens, 1998;Egnlish translation: Prof. Nina Gatzoulis, A Portrait ofDionysios Solomons and Two of His Poems,Http://www. helleniccomserve.com/solomos.html.■ Vuk Stefanović Karadžić, Prepiska IV (1829–1932),Beograd, 1988.■ Lyuben Karavelov, Lюben Karavelov. Събранисъчинения (Sabrana dela), vol. 7, Sofia, 1985.■ Dimitrios katartzis, „Συμβουλή στους νέους πως ναωφσλιούωται και να μη βλάπτουμται απτά βιβλία ταφράγκικα και τα τούπκικα, και ποια ΄ναι η καθ’ αυτότους οπουδή“ (Savjet mladim ljudima kako da izvukukorist iz francuskih knjiga, a da se sačuvaju od njihovogštetnog uticaja, i o tome šta bi trebalo da bude glavnipredmet njihovih studija), Τα ευπισκόηενα, (ed. C. Th.Dimaras), Athens, 1970.■ Καθημερινή – Επτά ημέρες (Kathimerini – EptaImeres), 30/12/01, Αφ. Αποχαιρετώντας τη δραχμή(Posebno izdanje: zbogom drahmi), p. 4.■ Paschalis M. Kitromilides, Ιώσηπος Μοισιόδαξ Οισυντεταγμένες βαλκαμικής σκέψης τον 18 ο (JosipMesiodaks. Balkanske koordinate u 18. vijeku),Athens, 2004.■ Ahmed Kondo, Jeronim de Rada. Flamuri i Arbrit(Jeronim de Rada. Albanska zastava), Tiranё, 1967.■ Faik Konitza, Vepra tё Zgjedhura (Odabrana djela),Tirana „Naim Frasheri“, 1993.■ Faik Konitza, Izbor iz prepiske 1896–1942, London,2000.■ Конституция на Българското кнъжество (Ustavbugarske kneževine), Sofia, 1879.■ Konstentin Konstantinov (Put kroz vjekove), Sofia,1997.■ Christina Koulouri, Ιστορία και γεωγραφία σταελληνικά σχολεία (1834–1914). Γμςστικό αντικςίμενοκαι ιδεολογικές προεκτάσεις. Ανθολόγιο κειμένων.Βιβλιογραφία σχολικών εγχειριδίων (Istorija i geografijau grčkim školama (1834–1914). Sadržaj ideološkeimplikacije. Antologija tekstova. Biblografija udžbenika),Athens, 1988.131

ibliografija■ Emilij Laszowsky, Stari i novi Zagreb, Zagreb, 1994.■ Bernard Lewis, The emergence of modern Turkey,(Nastanak moderne Turske), Oxford, 1968.■ Radoš Ljušić, Knjiga o načertaniju, Beograd, 1993.■ Lina Louvi, Περιγέλωτος Βασίλειον, Οι σατυρικέςεφημερίδες και το εθνικό ζήτημα, (1875–1886),(Perigeolotos Vasilion; Satiričke novine i nacionalnopitanje (1875–1886)), Athens, Hestia, 2002.■ Corneliu Mihai Lungu (coord.), De la Pronunciamentla Memorandum 1868–1892. Mişcarea memorandistă,expresie a luptei naţionale a românilor (Od Objavedo Memoranduma. Memorandistički pokret, izraznacionalne borbe Rumuna), Bucureşti, 1993.■ Titu Maiorescu, Opere (Djela), (ed. GeorgetaRădulescu-Dulgheru, Domnica Filimon), Bucureşti,1978.■ Македониум, Антологија на македонскатанационално-политичка мисла (Makedonium,antologija makedonske nacionalno-političke misli),Skopje 2003.■ Sp. Markezinis, Πολιτική ιστορία της ΝςωτέραςΕλλάδος (Politička istorija moderne Grčke), Vol. B,Athens, 1966.■ p. Matalas, Έθνος και ορθδοξία. Οι περιπέτειες μιαςσχέσης. Από το „Ελλαδικό“ οτο Βουλγαρικό σχίσμα(Nacija i pravoslavlje. Avanture jednog odnosa. Od„grčke“ do bugarske šizme), Herakleion, 2002.■ Memoari prote Mateje Nenadovića, Beograd, 1867.■ Monitorul Oficial, 19 julie 1921.■ Bodan Murgescu (coord.), Istoria României în texte(Rumunska istorija u tekstovima), Bucureşti, 2001.■ Hysni Myzyri, Shkollat e Pera Kombёtare Shqipe(Prve albanske nacionalne škole), Tirana, 1978.■ Nacak, novine, 73, October 7 th 1960.■ Rýza Nur, Hayat ve Hatıratim I (Moj život i sjećanja I),Istanbul 1992.■ Одбрани текстови за историјата на македонскиотнарод, II дел (Odabrani tekstovi o istoriji makedonskognaroda), dio II, Skopje, 1976.■ Konstantinos Oikonomos, Επίκρισις εις την περίΝεοελληνικής Εκκλησίας σύντομον απάντησιν τουσοφού διδσκάλου Κ. Νεόφυτου Βάμβα (Komentarkratkog odgovora obrazovanog učitelja gospodinaNeofitusa Vamvasa o modernoj grčkoj crkvi), Athens,1839.■ Branko Pavićević, Radoslav Raspopović, Crnogorskizakonici, tom IV (Montenegrin Laws, Volume IV), Podgorica,1998.■ K.Ozturk, Atatürk, Istanbul, n.d.■ Paisiy Hilendarski, Slavonic-Bulgarian History[Slovensko-bugarska istorija], V. Turnovo, 1992.■ Spyros Papageorgiou (ed.), Á±÷¨ßoí ô¸í°á±áíüµ¸í ¨¦¦±Üö¸í ôo K°±éá·oý Á¦¬ío§1955-1959 [Arhivi tajne borbe Kiprana], Nicosia, 1984.■ Spyros papageorgiou, AKEL: Το άλλο ΚΚΕ (AKEL,druga grčka komunistička partija), Athens, 1984.■ Παρθενών (Pathenon) časopis, December 1871.■ Nikola Pašić, Sloga Srbo-Hrvata, Beograd, 1995.■ Branko Petranović, Momčilo Zečević (ed.),Jugoslavija 1918–1988. Zbirka dokumenata. Drugoizmenjeno izdanje, Beograd, 1988.■ A. Politis, Ρομαντικά χρόνια. Ιδεολογίες καιωοοτροπίες οτην Ελλάδα του 1830–1880 (Romantičnegodine. Ideologije i mentaliteti u Grčkoj, 1830–1880),Athens, 1993.■ Aurel C. Popovici, Stat şi Naţiune. Statele-Uniteale Austriei Mari. Studii politice în vederea rezolvăriiproblemei naţionale şi a crizelor constituţionale dinAustro-Ungaria (Država i nacija. Ujedinjene državevelike Austrije. Političke studije s ciljem da seriješi nacionalni problem i konstitucionalna kriza uAustrougarskoj), (ed. Petre Pandrea and ConstantinSchifirnet), Bucureşti, 1997.■ David Prodan, Supplex Libellus Valachorum or ThePolitical Struggle of the Romanians (politička borbaRumuna u Transilvaniji tokom 18. vijeka), Bucharest,1971.132

nacije i države u jugoistočnoj evropi■ Janko Prunk, Slovenski narodni vzpon (Uzletslovenčakog naroda), Ljubljana, 1992.■ M. Psalidopoulos (ed.), Κείμενα για την ελληνικήβιομηχαωία 19 ο αιώα. Φυσική εξέλιξη ή προστασία(Dokumenti o grčkoj industriji u 19. vijeku. Prirodni razvojili državna briga?), Athens, 1994.■ Gjorgji Pulevski, Izbrani tekstovi, Skopje, 1985.■ Stjepan Radić, Izabrani politički spisi, Opatija, 1995.■ Šerbo Rastoder, Crna Gora u egzilu, II (Montenegro inExile, II), Podgorica, 2004.■ Božo Repe, Viri o demokratizaciji in osamosvojitviSlovenije (I. del: Opozicija in oblast) (Izvori odemokratizaciji i nezavisnosti Slovenije (Prvi dio,Opozicija i vlast)), Ljubljana, 2002.■ „Report. Friends of Cyprus“, issue no. 46, autumn2003.■ Ρήγα Βςλςοτινλή Απαντα τα σςζόμενα (Sabrana djelaRige od Fere), vol. V (ed. Paschalis M. Kitromilides),Athens, 2000.■ România îchipuri şi vederi (Romania in images andpostcards), Bucureşti, 1926.■ Vedrana Rudan, Uho, grlo, nož, Zagreb 2002. AugustŠenoa, Zagrebulje, Zagreb 1980.■ Σημαίες ελευθερίας. Συλλογή του Εθνικού ΙοτορικούΜουσείου (Zastave slobode. Kolekcija nacionalnogistorijskog muzeja), uvodni tekst I. K. Mazarakis-Ainian,Athens, 1996.■ Slovenska kronika 19. stoletja (Slovenačka hronika19. vijeka 1861–1883), Nova revija, Ljubljana, 2003.■ Srpska čitanka za niže gimnazije i realke (StojanNovaković), Beograd, 1870.■ Христо Стамболски, Автобиография, дневници,спомени (Hristo Stambolski, Autobiografija. Dnevnici.Memoari), Sofia, 1927, t. 2.■ Gale Stokes (ed.), From Stalinism to Pluralism. ADocumentary history of Eastern Europe since 1945,second edition, New York, 1996.■ Dubravka Ugrešić, Američki fikcionar, Zagreb/Beograd, 2002.■ A. E. Vakalopoulos, Επίλεκτες βασικές ιοτορικέςπηγές της ελληνικής επαναστάσεως (Odabrani osnovniizvori o grčkoj revoluciji), Thessaloniki, Vanias, 1990.■ Pashko Vasa, The truth on Albania and the Albanians,historical and critical essays (Istina o Albaniji iAlbancima, istorijski i kritički eseji), London, 1999.■ P. P. Petrović Njegoš, Izabrana pisma (Selected letters),Beograd, 1984.■ Branko Petranović, Momčilo Zečević, Istorija Jugoslavije1918−1988 (History of Yugoslavia 1918−1988),Beograd, 1988.■ Иван Вазов, Аз съм българче. Стихотворенияза деца (I am Bulgarian. Poems for children). Plovdiv,2005.■ Evgenios Voulgaris, Στοχασμοί εις τους παρόνταςκρισίμους καιρύς του Οθωμανικού Κράτους(Razmišljanje o trenutnoj krizi u turskoj državi), Kerkyra,1851.■ Dimitrije-Dimo Vujović, Podgorička skupština 1918.(Podgorica Assembly 1918), Zagreb, 1989.■ Wayne S. Vucinich, The Otoman Empire: Its recordand legacy (Tursko carstvo: istorija i zavještanje) NewJersey, 1965.■ Martin Wein, Dođoh, vidjeh, zapisah, Zagreb, 1966.■ A. D. Xenopol, Istoria românilor din Dacia Trainâ(Istorija Rumuna od Trajanove Dakije), 4. izdanje (eds.V. Mihâescu-Bîrliba, Al. Zub), Bucureşti, 1985.■ Šarl Irljar, Putopis po Bosni 1875–1876, Sarajevo,1981.■ Za Hrvatsku, Zagreb, 1992.133

ibliografijaMapeMapa 1: Dennis P. Hupchick, Harold E. Cox,The Palgrave Concise Historical Atlas of the Balkans,New York, 2001, map 25. [The Palgrave,Mali isto rij ski atlas Balkana]Mapa 2: Ibid., map 28.Mapa 3: Ibid., map 35.Mapa 4: Patrick K. O’ Brien (ed.), Phillip’s Atlasof World History, London: George Philip, 1999,p. 220. [Phillip's atlas svjetske istorije]134

OCIJENITE OVU KnjIGU!Vaše mišljenje kao čitaoca/čitateljke ove knjige veoma nam je važno, i kao ocjena našeg rada i za planiranjenaših budućih poduhvata. Centar za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi (CDRSEE),zajedno sa brojnim kolegama i saradnicima, uložio je ogroman trud, vrijeme i dragocjene doku mente uprojekat „Nastava moderne istorije jugoistočne Evrope“, a rezultat je knjiga koju držite u rukama. Dabismo provjerili uspješnost našeg metoda, korisnost ovog poduhvata i vrijednost naše investicije, voljelibismo da date svoju ocjenu projekta.Molimo za vaše iskreno mišljenje za šta će vam biti potrebno izvjesno vrijeme i trud.Poslije čitanja ove knjige, ili čak njenog korišćenja u razredu, molimo vas da odete na naš veb sajt, nađeteHistory Workbooks section i popunite obrazac za ocjenjivanje.Formular za evaluaciju možete naći na veb sajtu: www.cdrsee.org/jhp/evaluate_eng.htmlAko hoćete da nam se direktno obratite, pišite nam na: info@cdrsee.org i vaš e-mail će biti direktnoupućen nekome od koordinatora JHP.Ukoliko želite, pišite nam na:Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece135

CIP - Каталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе, ЦетињеISBN 978-86-303-1651-7COBISS.CG-ID 19839504