struka i praksaOpasnosti od radioaktivne kontaminacije iutvrđivanje iste pomoću radioloških detektora iosobnih dozimetara (I)Tekst: Dario MajetićNa području Republike Hrvatske privremeno je uskladištenazanemariva količina istrošenih izvora ionizirajućegzračenja i drugih iskorištenih radioaktivnihtvari (52 m 3 ), čija ukupna aktivnost približnoiznosi 1.4 TBq (izvor MZOPU). Ovi se podaci neodnose na NE Krško. Nacionalna strategija zaštiteokoliša Republike Hrvatske kaže o tome sljedeće:“Republika Hrvatska nema nuklearnih postrojenja, nuklearnogprograma, nuklearnog materijala, a niti znatnijihkoličina radioaktivnog otpada na svojemu teritoriju.Radioaktivni se materijal i izvori zračenja koristeu medicini (nuklearna medicina i radioterapija), industrijite u istraživanjima. Nisko i srednjoradioaktivni otpadte iskorišteni izvori zračenja (ukupno nekoliko m3)skladište se na dva mjesta pri znanstvenim institutima u<strong>Zagreb</strong>u. Godišnje u Republici Hrvatskoj nastaje manjeod jednog m3 radioaktivnog otpada. Republika Hrvatskaspada u zemlje u kojima je riješen problem radijskihizvora koji su prikupljeni i adekvatno kondicionirani teuskladišteni. Buduće rješenje vlasničkih odnosa u NEKrško moglo bi promijeniti situaciju i dugoročno utjecatina sustav zbrinjavanja radioaktivnog otpada u RepubliciHrvatskoj.”Ipak u Republici Hrvatskoj je prisutno milijun tona radioaktivnešljake i pepela koji dolazi od povišene radioaktivnostiraškog ugljena i iz pepela u kaštelanskomzaljevu, zatim 4.5 milijuna tona fosfo- gipsa (Kutinaproizvodnjamineralnih gnojiva), istrošeni izvori ionizirajućihjavljača dima (2001. godine oko 60 000) i radioaktivnigromobrani (2001. godine u upotrebi je bilo 360,koji su do kraja 2005. trebali biti povućeni). Termo elektranana ugljen Kaštelanski zaljev je proizvodila energijuza potrebe nekadašnje tvornice InaVinil i vršila prikupljanjepepela i šljake u krugu tvornice kao i otpadnihmaterijala iz drugih termoelektrana koje su rabile ugljens povišenom prirodnom radioaktivnosti. Sedamdesetihgodina trajno je sanirano odlagalište unutar tvorničkogakruga (ispod suhozid, plastična folija na koju je nasutotpadni materijal, druga plastična folija od gore, rubovizavareni, cijelo odlagalište prekriveno je slojem gline inasuto humusom te zasijano travom, područje je označenoadekvatnim oznakama upozorenja i radiološkimpiktogramima. Nakon adekvatne sanacije odlagalište sejoš koristilo u sivom području zbrinjavanja radioaktivnogugljena. Na površini od 18.000 m2 odloženo je oko50.000 tona pepela i šljake.Osnovni ciljevi i načela zaštite od ionizirajućeg zračenja(opravdanost, optimalizacija, ograničenje) nisu shvaćenikao ozbiljni kada su se razmatrale lokacije za obuku vatrogasacaza spašavanje iz ruševina. Nedovoljno prikladnalokacija ruševina TE Kaštelanski zaljev, korištena jekao poligon za uvježbavanje.Koristi su u ovome slučaju sigurno bile manje negomoguće posljedice jer su se vatrogasci, u nekim slučajevima,samostalno i bez ograničenja kretali po površiniobjekta. Apostrofiranjem jednoga od njih može seplastično prenijeti atmosfera na poligonu: „Kretao samse kao da koračam po površini Mjeseca, prašina se podmojim nogama ravnomjerno dizala i sporo, kao snijeg,padala na tlo“ . Prema ovoj rečenici može se zaključitida je ovo bio veliki korak za čovjeka, a mali za organizatora!?Sve da prašina i nije radioaktivna ili ima nisku radioaktivnost,neotrovna je i ne agresivna ona je ipak finaprašina što zahtijeva korištenje minimum FFP-1 zaštitedišnih organa. Do utvrđivanja radioaktivnosti došlo je nanačin da je jedan polaznik tečaja imao osobni dozimetarzračenja koji mu je uključio alarm doze (nažalost nijeostalo zabilježen prag doze) pa je nakon konzultacija sinozemnim voditeljem tečaja rad na toj mikro lokacijiobustavljen i premješten u drugi prihvatljivi prostor unutarVinila.Ovo su neki od primjera radioaktivnih izvora alfa i betazračenja s kojima bi se vatrogasci mogli susresti pri radui vježbama. Postoji još veliki broj odlagališta ili zgarištana kojima bi se mogli naći drugi emiteri nekog oblikazračenja kao na primjer javljači dima koji sadrže Americij231 pronađeni na zagrebačkom otpadu u studenom2010. godine. No bilo pa prošlo, radioaktivnost ostaje idalje sve prisutna i neuništiva.Radioaktivnost - Radioaktivni atomi su atomi čija jejezgra (nukleus) nestabilna, tj. kad tad u budućnosti će sespontano raspasti pri čemu će emitirati energiju u oblikusamo zračenja ili u obliku emisije čestica. Pri raspaduće se polovica radioaktivnih jezgri raspasti i to zovemovrijeme poluraspada (t=T 1/2).Vrste radioaktivnog raspadaPrilikom radioaktivnog raspada obvezno se uz energijuemitiraju čestice. Čestice mogu imati masu, pa zračenjezovemo čestično zračenje. Čestice koje nastaju ne morajuimati masu, već mogu predstavljati samo male paketeenergije koje se u prostoru šire brzinom svjetlosti iimaju osobine elektromagnetskih valova: valnu duljinuili frekvenciju. Većina ionizirajućeg zračenja je prirodnapojava, a dio je proizvod ljudskih aktivnosti.20Vatrogasni vjesnik siječanj <strong>2011.</strong>
struka i praksaVrste ionizirajućeg su:α - alfa česticeβ - beta česticeγ - alfa zrakeX - zrakeAlfa i beta čestice su subatomske čestice velike brzinekoje radioaktivni materijali emitiraju pri raspadu. Gamazrake i X-zrake su vrste elektromagnetskog zračenja.Ove čestice i zrake imaju dovoljno energije da pri sudaruizbace elektron iz ljuske atoma. Taj se proces nazivaionizacija, a zračenje koja ga uzrokuje ionizirajuće zračenje.Alfa i beta čestice mogu biti zaustavljene listompapira ili tankom čeličnom pločom. Najviše oštećenjauzrokuju ako se emitiraju unutar ljudskog tijela. Gamazrake su slabije ionizirajuće od alfa i beta čestica, ali zahtijevajudeblju zaštitu (olovne ploče). Izvori ionizirajućegzračenja mogu se podijeliti na prirodne (pozadinske)i umjetne. Prirodno ionizirajuće zračenje dolazi iz triglavna izvora: kozmičko zračenje, prirodno zračenje radioaktivnihmaterijala i Radon. Radon često najviše pridonosipozadinskom zračenju i skuplja se više na nižimdijelovima na tlu (pećine, podrumi, rupe itd).Umjetni izvori su po svojoj prirodi i učinku identični prirodnimizvorima. Umjetni izvori su:Medicinske procedure (dijagnostičke X-zrake, nuklearnamedicina, terapija zračenjem), građevinski materijali,detektori dima, ciklus nuklearnog goriva (obuhvaća cijelislijed od rudnika urana, cijepanja atoma u nuklearnimreaktorima do odlaganja otpada). Glavnina radioaktivnogotpada u RH odložena je u skladištu Instituta RuđerBošković i u skladištu Instituta za medicinska istraživanjau <strong>Zagreb</strong>u.Ono što nas zanima, zbog zaštite od zračenja, jest kolikaje energija koja se prolazom zračenja kroz materiju predajetoj materiji. Energija u Jouleima (J) je glomaznajedinica za izražavanje u životu atoma.Koristimo:1 eV = 1 elektron Volt, tj. energija koju dobije jedan elektronubrzanjem u električnom polju kad pređe razliku naponaod 1 Volt.1 eV = 1.6 x 10-19 JIzvedene jedinice su :1 keV = 1 000 eV1 MeV = 1 000 000 eV1 GeV = 1 000 000 000 eV.Mjerenje doza ionizirajućegzračenjaDa bi mogli procijeniti štetni učinak zračenja i provoditimjere zaštite, doze se moraju izmjeriti. Mjeri se apsorbiranadoza zračenja u zraku, a iz dobivenih vrijednostiizračunavaju se ekvivalentna i efektivna doza. Postoječetiri u osnovi različita pristupa mjerenju ionizirajućegzračenja i najmanje i osam različitih mjernih jedinica ukojima se ta mjerenja mogu izraziti. Uređaji za mjerenjeradioaktivnosti rade na principu mjerenja učinka ionizacijekoje u njima proizvodi zračenje i dijele se na GeigerMueller brojače, ionizacijske komore i osobne dozimetrekoji služe za mjerenje osobnog ozračenja primljenog tijekomrada u polju zračenja od nekog izvora.Aktivnost izvora zračenja može se izraziti u broju raspadapo sekundi, kirijima ili bekerelima.Vatrogasni vjesniksiječanj <strong>2011.</strong> 21