11.07.2015 Views

BUNJEVAČKE novine - Bunjevci.com - Bunjevci

BUNJEVAČKE novine - Bunjevci.com - Bunjevci

BUNJEVAČKE novine - Bunjevci.com - Bunjevci

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

BUNJEVAČKE <strong>novine</strong>ZANIMLJIVOSTIKULTURABUNJEVAČKE <strong>novine</strong>Sivetov dečiji prsluk - zlatovez na lionskoj svilii bilo. Nastupio sam u Buržinoj mijanina drvenoj bini u dvorištu. Sećamse da sam sa Ružom, Buržinomkćerkom, igrao parne igre, neki tango.Nas dvoje smo igrali iako samja bio petogodišnjak, a ona odraslažena koju sam, moram priznati, jedvadržao – seća se Sive.Da mu talenta nije nedostajalo vidise i iz članka objavljenog u časopisu«Zajednica», povodom gostovanjaBunjevaca u Beogradu 1936. godine,gde se kaže da je glavna senzacijacele priredbe bio «dečak-igrač»,koji je zadivio sve prisutne svojommuzikalnošću i svojom savršenomigrom, koja za njegove godine predstavljafenomen.- Nije to bio prvi put da mi gostujemou Beogradu. Išli smo organizovanoviše puta, ali sam tada prvi putigrao pred knezom Pavlom. Sećam seDA ME ŽELJA MINESivino detinjstvo proteklo jeu igri sve do, kako kaže, dolaskaMađara 1941. godine.-Tada sam prestao da igram,povukao se u anonimu, i nikadaviše nisam zaigrao ni pred kim.Ponekad bi, radeći noću u Pošti,da me želja mine, ujutru u četirisata kada je počinjala emisija RadioBeograda, pa su svirali srbijanskakola, zaključao sve prostorijeda me niko ne vidi, i igraodok je sviralo na radiju – seća seSive Francišković.tog dana da smovozom otišli zaBeograd gde su seodržavale Balkanskeigre. Nakonnastupa otišli smoIZNENAĐENJEautomobilima doDoma avijatičara uZemun. Uz mene jebio moj otac. Nekoje onda došao, nesećam se tačno ko,pa je kazao da jevidio kneza Pavlau Zemunu kodavijatičara. Povelisu mene da igram pred njim. Nijeto bilo u Belom dvoru, već u Domuavijatičara, u nekom separeu. Odigraosam tri, možda i četiri igre predknezom Pavlom, a on je samo gledao.Mislim da mu se dopalo, ali ništa nijerekao. Kada je on ustao, mi smo sesklonili – priča Sive Francišković.Igralo se tada, kaže Sive,Bunjevačko veliko kolo, Momačkokolo, Čarlama, pa igre udvoje.-Ta Čarlama je zaboravljena, aslična je Srbijanskom kolu. Gledaosam na beogradskom kvizu da neznaju ni šta je. Šteta – kaže Sive Francišković. T. D.Informaciju da je g-din Sive Francišković živ preneli smo odmah g-dinuStojadinoviću koji je bio malo je reći iznenađen. Steglo mu se u grlu kaoda bi zaplakao. Za njega je to, kako je sam rekao tako dobra vest kakvu jedavno mogao čuti. Od njega smo ujedno saznali i da nije u srodstvu sa predratnimpredsednikom vlade dr Milanom Stojadinovićem. Za mnoge odnas u redakciji kao i za neke naše čitaoce koji znaju g-dina Franciškovića,pravo je čudo da se tako nešto moglo dogoditi uz toliko zajedničkih poznanika.Da nije bilo odlaska bunjevačkih pesnika kod beogradskih a koji jeizazvao evociranje nekih zajedničkih uspomena, naši čitaoci kao i mi u redakcijibili bi uskraćeni za jednu ovako zanimljivu i vrlo poučnu životnupriču. Poučnu, može biti između ostalog čak i po tome, što na primer nekogatako lako može pokriti makar i tanka koprena anonime, ko zna zbogčega sve. Većina ljudi nekada vezanih za srpsku monarhiju nisu baš bilipodobni novom komunističkom režimu a naročito ako još pri tome nisu bilivoljni da postanu članovi partije. Po svemu što smo mogli čuti od g-dinaFranciškovića ni njemu tokom životnog odnosno radnog veka nije bilo bašlako. Ko zna da li je to samo obična sudbina.V. VidakovićIZAŠLA PRVA KNJIGA IZ BUDUĆE EDICIJEBUNJEVAČKE MATICEPRVA KNJIGA „PUT NADE“Promocija prveknjige IvanaBašića Palkovića Didana„Put nade“ otvorilaje 30. juna diorenoviranog prostorau Bunjevačkoj matici,na Korzi. U sali koja jenastala izbijanjem nikizidova, skupilo se okosto ljudi, poštivalacarada Bunjevačke matice,al i gostivi, medkojima su bili pridstavniciLokalne samouprave,Hrvatskobunjevačko šokačkestranke, Subotičke kasine,kulturno-umetničkidruštava i gostiviiz Novog Pazara. Kakoje otvarajuć svečanost reko Ivan Sedlak,podpridsidnik Bunjevačke matice,ova institucija je pokrenila ediciju„Savremeni bunjevački pisci“, a „PutAutor knjige Ivan B.P. (u sredini)korenima i sa ponosom o njima govori,pun ljubavi prema precima i premanaslednicima... Pisac je izrazitovezan za zemlju,nade“ je prva knjiga.podneblje,Najpre je pročitan odlomak iz romanaljude, običaje„Put nade“, a onda su recen-zenti Vesna Zlatanović i mr Nenadkoji su mu ukorenjenikroz godineDimitrijević govorili o romanu. Vesnaživljenja, osećaZlatanović je kazala da se u ro-manu „pisac vraća svojim dalekimpuls ovog naroda,te ga nepravdaprema njemuPOEZIJA UZizrazito pogađa,TAMBURICEte traume detinjstvapretače uProteklog četvrtka, 13. jula, uBunjevačkoj matici, veče je biloposvećeno muzici i poeziji. Publicisu se predstavili pesnici književnogodbora Matice, kao i tamburaškiorkestar «Sledbenici Tumbas PereHaje» sa solistkinjama TamaromBabić i Svetlanom Milodanović.Pored pesnika Gabrijele Diklić,Ane Popov, Ljubice Sič Vidovići Stipana Šarčevića, neke svojestihove i aforizme pročitao je i GezaBabijanović, predsednik Odbora zaknjiževnost Bunjevačke matice.M. M.pokretačku energijukojomobezbeđuje sebi isvojim naslednicimapristojan materijalnii duhovniživot“. Mr Dimitrijević kaže daje Bašić Palković „predstavio Bačkukakva je bila, kakva jeste i kakvu želenjeni stanovnici da izgrade u mirnom,zajedničkom životu svih njenihgrađana, bez obzira na etničku, konfesionalnupripadnost. Duh Bačvanaje ostao isti, neprome njen do danadanašnjeg. Autor to sve primećuje isa blagom ironijom nam saopštava.“Nakon toga su usledili komentaripublike koja je lipo primila roman, apofvale su dobijene i od postilaca kojisu kazali da knjigu još nisu pročitali,al da izdavanje ovake publikacijezaslužuje svaku pofalu. Najvišeriči bilo je o jeziku na kojemje roman napisan i pitanjazašto nije na bunjevačkom.Ivan Bašić Palković Didan jenajpre reko da je pisanje romanaza njeg bio zamašanposo jer je on iz građevinskestruke, a čitaoci nek procenekaki značaj ona ima za malubunjevačku zajednicu. O jezikukaže da je mnogo razmišljoprija neg je počo da piše, alje prisudio podatak da je naposlidnjem popisu bilo 17.000Bunjevaca, što nije tržište zajednu knjigu. Ekavica u knjigine bi tribalo nikog da vriđa,kazo je, naglašavajuć da je dijalogeu romanu koje vode <strong>Bunjevci</strong> piso na bunjevačkom.Odgovarajuć na pitanje positilacadal će slideću knjigu napisatna bunjevačkom odgovorioje da ne mož da obeća da oće,dovoljno je što piše o bunjevštini.Prepuna sala u renoviranoj Bunjevačkoj maticiIsprid lokalne samouprave promocijije prisustvovo i Branko Francišković,koji je med ostalim rekoda će Skupština opštine zajedno saOpštinskom upravom ubuduće datmalo više mista Bunjevačkoj matici,što znači da će obezbidit potrebneuslove za rad, za njen napridak i trajanje.V. M.12Godina IIJul 2006.Godina IIJul 2006.13

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!