Olimp 45 - Hrvatski Olimpijski Odbor

Veliki dan hrvatskog športaŠportska dostignućaOlimp 8

obojena uzlatnoTekst: DENIS LUGARIĆFotografije: TOMISLAV PAVLEK (FaH)Kristalna dvoranazagrebačkog hotela„Westin“ zasjalaje zlatnim sjajem:slavodobitnicilondonskih Igara jošsu jednom zavrijedilipriznanja za svoje velikeuspjehe. Po tko zna kojiput se, eto, potvrdiloda su športaši najboljiposlanici hrvatskedržave9 Olimp

Veliki dan hrvatskog športaSandra Perković, naše prvo žensko olimpijsko zlatoSandra Perkovićhrvatska športskaheroina, prva ježena koja je zanašu zemljuosvojila olimpijskozlato na ljetnimigrama. I nasvečanostiproglašenjapokazala jeodlučnost koja jekrasi i na atletskomstadionuNišta nas ne možetoliko povezati kaošport i športska dostignuća.Hrvatska jeprepoznatljiva upravopo športašima i športašicama,na nama je da tako bude iu budućnosti - poručio je predsjednikHOO-a Zlatko Mateša u svečanomambijentu Kristalne dvorane hotelaWestin u Zagrebu, u kojoj je potkrajprosinca održan “Veliki dan hrvatskogšporta”, tradicionalna priredbana kojoj Hrvatski olimpijski odbordijeli nagrade najboljim športašima,trenerima, ekipama i športskim djelatnicima.Proglašenje najboljih športašaKristalna dvorana bila je gotovopremala da ugosti brojne vrhunskešportaše, visoke državne dužnosnikete uglednike iz hrvatskog gospodarskogi javnog života. Bila je to večerprepuna emocija na izmaku olimpijskegodine koja je hrvatskom športu donijelamnogo radosti i zadovoljstva.Većih iznenađenja nije bilo, a usredištu pozornosti očekivano su senašli olimpijci. Najboljim športašimaproglašeni su olimpijska pobjednicau bacanju diska Sandra Perković teosvajač zlatne olimpijske medalje utrapu Giovanni Cernogoraz. Za obojeje to bilo drugo veliko priznanje u posljednjihdesetak dana, budući da sunajboljim proglašeni i u tradicionalnomizboru dnevnika Sportskih novostiu kojem glasuju športski novinari.Puna torba medaljaHrvatska športska heroina i prvažena koja je za našu zemlju osvojilaolimpijsko zlato na ljetnim igrama, ina svečanosti proglašenja pokazalaje odlučnost koja je krasi na atletskomstadionu. Bez imalo kompleksas govornice je demantirala vijest oprekidu suradnje s trenerom IvanomIvančićem.- Iza mene je sjajna godina, nonisam ostala bez motiva. Ne posustajemi idem dalje s mojim treneromIvanom Ivančićem, ako to nekima nijejasno. Smetaju me neistine i nije mijasno kako netko može izmišljati vi-Olimp 10

Danira Nakić predaje priznanje HOO-a najboljem hrvatskom športašu Giovanniju CernogorazuSvi dobitniciNajuspješnija športašica - Sandra PerkovićNajuspješniji športaš - Giovanni CernogorazNajuspješnija momčad - vaterpolska reprezentacijaNajuspješnija ekipa - ženska streljačka reprezentacija(samostrel field)Najuspješniji športski par, štafeta ili posada:Četverac na pariće (Damir Martin, Valent Sinković,Martin Sinković, David Šain)Najuspješniji treneri: Ivan Ivančić (atletika), Stjepan Vučković(trap), Ratko Rudić (vaterpolo)Najuspješniji športski promicatelji Hrvatske u svijetu u 2012.:hrvatska ženska i muška olimpijska rukometna reprezentacijaTrofej Međunarodnog olimpijskog odbora 2012. “Sport i okoliš”:arhitektonski ured 3LHD (projektirao dvoranu Bale u Istri)Nagrada HOO-a Matija Ljubek za 2012.:Ivo Trumbić, Aleksandar Anzur, Marijana Pasarić, Hrvatskiatletski savez i Hrvatski šahovski savezNagrada za fair play ove godine nije dodijeljena jer po mišljenjuocjenjivačkog suda HOO-a nije stiglo dovoljno kvalitetnihprijedloga koji su zaslužili nagradu11 Olimp

Veliki dan hrvatskog športaVaterpolisti su se "prošetali" do zlata u Londonu (na slici izbornik Ratko Rudić i kapetan Samir Barač)Brojniuglednici„Veliki dan hrvatskog športa“okupio je niz visokih državnihdužnosnika, vrhunskih športašate brojnih uglednika iz hrvatskoggospodarskog i javnogživota. Svečanosti su prisustvovalii predsjednik Hrvatskogsabora Josip Leko te ministarznanosti, obrazovanja i sportaŽeljko Jovanović.Program su vodili Barbara Kolari Ivan Blažičko, a goste suzabavljali Žanamari Lalić i Giuliano.jesti o prekidu naše suradnje. Mi smopredobar par da bi se govorilo o razlazu.Nadam se kako ćemo „Ivanča“ i jasurađivati zajedno do idućih OI u Riode Janeiru i dalje - poručila je članicakluba Dinamo Zrinjevac.Ova 22-godišnja Zagrepčanka izDubrave tijekom protekle godine jeosim olimpijskog zlata osvojila i prvomjesto na europskom prvenstvu uHelsinkiju, Dijamantnu ligu, te postavilanovi hrvatski rekord od 69.11metara.- Zaista se ne mogu požaliti. Bilaje to sjajna godina. U idućoj ću lovitimedalju na svjetskom prvenstvu. Bitće teško, treba puno raditi, no vjerujemu sebe - kazala je Sandra dodavšisa smiješkom:- Sve novčane nagrade koje samdobila ove godine morala sam potrošitina odjeću kako bi pristojno izgledalana ovom proslavama...Nagrada na trideseti rođendanOsmijeh nije silazio niti sa usana„zlatnog konobara“ iz Novigrada. GiovanniCernogoraz junak je jedne odnajljepših hrvatskih olimpijskih priča.Malo je onih koji su prije Londonauopće znali za ovog skromnog mladića.Pet mjeseci nakon što se upisao uolimpijsku povijest i dalje mu zaiskri uočima na svaki spomen Londona.- Život mi se okrenuo naglavačke,no i dalje pokušavam ostati isti kao iranije - kazao je skromno.Cernogoraz je nagradu HOO-a primiona svoj trideseti rođendan (27.prosinca) zasluživši ovacije prisutnih.- Ovo mi je zaista lijep dar - dodaoje Cernogoraz koji je oduševio hrvatskujavnost i nakon povratka iz Londonavrativši se brže-bolje na posaou obiteljski restoran:- Bila je sezona i trebalo je pomoćiocu.Nakon osvojene medalje obećanmu je posao u Ministarstvu obrane nojoš uvijek čeka:- Obećali su mi posao do kraja godine,no još uvijek čekam - poručio je.Savršeni vaterpolistiNakon savršene predstave vaterpolistana OI u Londonu, previše dvojbiOlimp 12

Četverac je u Londonu osvojio treću olimpijsku medalju za hrvatsko veslanje(na slici David Šain, Damir Martin, Martin i Valent Sinković)nije bilo niti u izboru za najboljumomčad godine. Osam utakmica iosam pobjeda na olimpijskom turniruzadivili su svijet. Bila je to neviđenadominacija „barakuda“ i „doktorskirad“ Ratka Rudića.- Zlato u Londonu je bilo rezultatteškog rada i zalaganja svih nas.Imali smo veliki motiv i opravdali smoočekivanja svih građana RepublikeHrvatske - kazao je sada već bivšikapetan vaterpolske reprezentacijeSamir Barać.Nakon Londona najtrofejniji riječkivaterpolist i kapetan Primorja oprostiose od nacionalne vrste, a sredinomprosinca je postao predsjednikaZajednice sportskih udruga GradaRijeke poznatije pod nazivom Riječkisportski savez.Najbolje na svijetuNajboljom ekipom proglašena jehrvatska ženska streljačka reprezentacijau samostrelu field u sastavu SanjaKomar, Nikolina Krivanek i Branka Pereglinkoja je na svjetskom prvenstvuu Bratini osvojila zlatnu medalju.- Ova medalja dodatno je potaklainteres za naš šport - otkrila je BrankaPereglin najbolja samostrelašicasvijeta uopće po rezultatima i osvojenimmedaljama na najvećim natjecanjima.Treća veslačka medaljaOsvajači srebrnog olimpijskog odličjau četvercu na pariće Damir Martin,Valent Sinković, Martin Sinković i DavidŠain dobili su nagradu za najuspješnijišportski par, štafetu ili posadu. Četveracje u Londonu osvojio treću olimpijskumedalju za hrvatsko veslanje odneovisnosti (nakon brončanog osmercaiz Sydneyja i srebrnog dvojca na parićebraće Skelin iz Atene).- Imali smo odličnu sezonu. Dugosmo zajedno i odlično se slažemo, nadamse kako ćemo ostati zajedno i doRio de Janeira - kazao je David Šain.Četverac je na okupu od 2009. godinei do sada je odlično funkcionirao, štopotvrđuje i zlato sa svjetskog prvenstvana Novom Zelandu 2010. tetrijumf u Svjetskom kupu ove godine.- Nakon što je sezona završila radi-Giovanni Cernogorazjunak je jedne odnajljepših hrvatskiholimpijskih priča. Maloje onih koji su prijeLondona uopće znaliza ovog skromnogmladića...13 Olimp

Veliki dan hrvatskog športaU novoj godiniočekuje nas 700međunarodnihnatjecanja na kojimaće nastupiti našišportaši, uz ostaloi na Mediteranskimigrama. Bit će,uvjereni smo, novihuspjeha, novihodličja...mo individualno i odmaramo se jedniod drugih - dodao je Šain.Nagrada trojici treneraNajuspješniji treneri u protekloj godinibili su Ivan Ivančić, trener zlatneSandre Perković, Stjepan Vučković, trenerolimpijskog pobjednika GiovannijaCernogoraza te Ratko Rudić, trenerzlatnih vaterpolista. Tri trenera izakojih stoje tri zlatna olimpijska odličja.- Za jednu malu zemlju kao što jeHrvatska to je veliki uspjeh. Nadamse kako ćemo nastaviti tako uspješno- poručio je popularni „Ivanča“.Zanimljivo, Vučković nije bio u Londonusa Cernogorazom, no u Kristalnojdvorani imali su priliku zajednostajati među slavodobitnicima.- Giovanni je na OI bio odlično pripremljen,bio je psihološki vrlo jak, štose posebno vidjelo u finalu - kazao je„Štef“ kako od milja zovu najvećeg autoritetau hrvatskom “trapu” koji Cernogorzatrenira već punih 13 godina.HOO već tradicionalnu svake godinedodjeljuje i nagradu za osobitdoprinos razvoju hrvatskoga športa, akoja nosi ime proslavljenog kanuistaMatije Ljubeka. Ove godine nagraduza životno djelo dobili su bivši vaterpolistIvo Trumbić, bivši izbornikboćarske reprezentacije AleksandarAnzur, košarkaški djelatnik MarijanPasarić, Hrvatski atletski savez teHrvatski šahovski savez.Vrdoljaku posebno priznanjeNajuspješniji športski promicateljiHrvatske u svijetu u 2012. su hrvatskeženska i muška olimpijska rukometnareprezentacija, dok je trofejMeđunarodnog olimpijskog odbora“Sport i okoliš” dobio arhitektonskiured 3LHD koji je projektirao dvoranuBale u Istri.HOO je posebno priznanje uručio ipočasnom predsjedniku HOO-a i članuMOO-a Antunu Vrdoljaku koji je naOI u Londonu dobio orden Međunarodnogolimpijskog odbora, Pierre deCoubertin.- Nije to moj orden, da nije bilonaših sjajnih športaša i rezultata nebi bilo niti mene u MOO-u - poručio jeVrdoljak. Nagrada za fair play ove godinenije dodijeljena jer po mišljenjuocjenjivačkog suda HOO-a nije stiglodovoljno kvalitetnih prijedloga koji suzaslužili nagradu.

Dobitnici nagrade za životno djelo Matija Ljubek:Stipe Orešković (atletika), Aleksandar Anzur, Marijan Pasarić, Ivo Trumbić i Josip Leko (šah)15 OlimpŽenska reprezentacija u samostrelu field - zlato na svjetskom prvenstvu: Branka Pereglin, Sanja Komar i Nikolina Krivanek

Veliki dan hrvatskog športaHOO je posebnopriznanje uručioi počasnompredsjednikuHOO-a i članuMOO-a AntunuVrdoljaku koji jena OI u Londonudobio ordenMeđunarodnogolimpijskogodbora, Pierre deCoubertin700 natjecanja u 2013.U proteklom četverogodišnjemolimpijskom ciklusu hrvatski športašisu osvojili 353 medalje na svjetskimprvenstvima, 292 na europskim uzdevet na olimpijskim igrama.- Samo u Londonu smo osvojili šestodličja - tri zlatne, jednu srebrnu idvije brončane medalje... Na razinigodine HOO skrbi o oko 420 sportašai 75 trenera. Letvica je postavljenavrlo visoko, a nadamo se da ćemonastaviti takav trend i na sljedećimOlimpijskim igrama - poručio je glavnitajnik HOO-a Josip Čop. Nakon „lude“olimpijske godine stiže mirnija 2013.Međutim, to ne znači da neće bitišportskih uzbuđenja. U novoj godiniočekuje nas 700 međunarodnih natjecanjana kojima će nastupiti našišportaši, uz ostalo i na Mediteranskimigrama. Bit će, uvjereni smo, novihuspjeha, novih odličja... •→ Summary ←Nothing can connect us thatmuch like sports and sportsachievements.Croatia is recognizableexactly by its male andfemale athletes, and it is upto us to keep it this way inthe future as well – said theCOC president Zlatko Matesain the festive atmosphere ofthe Crystal ballroom of thehotel Westin where the “Greatday of Croatian sports”, thetraditional event duringwhich the Croatian OlympicCommittee awards the bestathletes, coaches, teams andsports professionals, was held.The best athletes in 2012 wereSandra Perkovic, Olympicchampion in discus throwingand Giovanni Cernogoraz,winner of gold medal in men’strap.In team’s competition, theaward went to the Olympicaward winners - Croatianwater polo team, andconcerning the teams, the mostsuccessful was the Croatiancrossbow field team that wonthe gold medal at the Worldchampionship.COC presented the HonoraryPresident of the COC andIOC member Antun Vrdoljak,who was also awarded atthe London Olympics aMedal of the InternationalOlympic Committee Pierrede Coubertin, with a specialaward.Antun Vrdoljak, Josip Čop i Zlatko MatešaOlimp 16

HOO izboriČetvrtimandatza Zlatka MatešuTekst: ROBERT ŠALINOVIĆFotografije: Lana Slivar Dominić (FaH)Izborna skupština Hrvatskog olimpijskog odbora bilaje jednodušna: dosadašnji predsjednik Zlatko Mateša isljedeće će četiri godine voditi hrvatske športaše na putudo novih uspjeha...Zlatko Mateša dobio je, sasvimočekivano, i četvrti uzastopnimandat za predsjednika Hrvatskogolimpijskog odboradobivši svih 113 glasova nazočnihna Skupštini održanoj 22. listopada uzagrebačkom hotelu Panorama. Neizvjesnostioko izbora čelnog čovjekahrvatskog športa nije bilo, a to semoglo dobro primijetiti među dobroraspoloženim i opuštenim izaslanicimaSkupštine, prve nakon londonskerekordne berbe olimpijskih medalja,što je svakako pridonijelo pozitivnomozračju u Velikoj dvorani hotela Panorama.Nije bilo traga stresui grozničavosti koje prate neke drugeizbore, a mnogima je iskreno laknulokada su se i osobno uvjerili u dobrozdrastveno stanje novog i starog čelnogčovjeka hrvatskog športa nakonteške operacije.Mateša je bio jedini kandidat zapredsjednika HOO-a, njegovu kandidaturuistaknuo je Hrvatski streljačkisavez, a podržalo ju je 35 nacionalnihšportskih saveza olimpijskih sportova,28 saveza neolimpijskih športova, 19županijskih športskih zajednica teHrvatski klub olimpijaca.- Činjenica da nisam imao protukandidatagovori o jedinstvu unutarnašeg nacionalnog odbora, no svatkose, naravno, mogao kandidirati. BiloEtički odborDarko Čuvurija (Hrvatski savez sinkroniziranogplivanja), Katica Ileš(Športska zajednica Osječko-baranjskežupanije), Mirna Rajle Brođanac(Hrvatski veslački savez), ŽeljkoDrakšić (Hrvatski košarkaški savez) iRenato Živković (Hrvatski vaterpolskisavez) - novoizabrani su članoviEtičkog odbora HOO-a.je dovoljno vremena za one koji misleda mogu ponuditi nešto drugo - kazaoje Mateša, kojemu je 28. rujnapozlilo tijekom sastanka Izvršnogodbora Europskih olimpijskih odborau Andori, a potom mu je u bolnici uBarceloni ugrađeno pet srčanih premosnica.- Vjerujem da moji problemisa srcem nisu samo završeno poglavlje,nego završena priča - osvrnuose kratko na svoju bolest Mateša i upotpunosti se okrenuo budućnosti,strateškim ciljevima HOO-a u sljedećečetiri godine te, prema vlastitome priznanju,doslovce svakodnevnoj borbiza sredstva potrebna da bi hrvatskišportaši zadržali sadašnju vrhunskurazinu.- Naš prvi i najvažniji strateški cilju dolazećem razdoblju jest zadržatifinancijsku stabilnost sustava i pobrinutise da svi oni koji ovise o sredstvimaHOO-a ta sredstva i dobiju u pravoOlimp 18

HOO izboriVijeće HOO-aU novi sastav Vijeća izabrani su: BorisMesarić (rukomet), Branimir Bašić(veslanje), Boško Lozica (vaterpolo),Franjo Prot (taekwondo), Sanda Čorak(judo), Marijan Hanžeković (jedrenje),Ivo Goran Munivrana (mačevanje),Marijan Klanac (Športska zajednicaZadarske županije), Zvjezdana TumaPavlov (Športska zajednica Osječkobaranjskežupanije), Miho Glavić (skijanje)i Anto Nobilo (Zagrebački športskisavez), dok bivši plivač Gordan Kožulj,predsjednik Komisije športaša HOO-a,postaje član Vijeća sukladno Olimpijskojpovelji, te Statutu HOO-a.najuspješnijih zemalja po odličjima. ULondonu smo bili na 25. mjestu, a jajoš ne mogu prežaliti nenastupanjeBlanke Vlašić jer bismo bili još bolji -osvrnuo se na zadnje OI čelni čovjekhrvatskog športa, inače posebnoponosan na standarde razvojnih programaHOO-a:- Razvojni programi HOOomogućavaju te silne medalje i odličnerezultate i ne mogu se sjetiti nijednogavrhunskog športaša koji u svojimpočecima nije bio u tim programima.Sada je tim programima obuhvaćenopreko 400 športaša i 78 trenera i tajsustav funkcionira izvrsno. Moramopoboljšati i športsku infrastrukturu,a već imamo projekte za koje ćemo,nadamo se, s ulaskom Hrvatske u Europskeuniju sljedeće godine, domoćise EU-sredstava iz razvojnih fondovaza gradnju borilišta. Možemo se ugledatina Sloveniju koja je nakon ulaskau EU dobila velike novce s kojima suizgradili mnogo dvorana, bazena iostalih športskih borilišta... U sljedećečetiri godine moramo riješiti i pitanjeprojekta centra za pripreme športašana Silbi.Kako smo izgubili centar na otokuBadiji, upravo je nedopustivo da nemamosvoj morski centar za pripremušportaša - nizao je Mateša strateškeciljeve, a najavio je i prijedlog Vladipo kojemu bi sva trgovačka društva uvećinskom vlasništvu države podržalenacionalne selekcije i pojedince, kaoi pokretanje inicijative o zakonskojizmjeni osnovica za obračun poreza,koja bi se umanjila za visinu ulaganjasponzora u šport.Također, u sljedećem razdoblju,HOO će uspostaviti suradnju s Ministarstvomunutarnjih poslova posličnom modelu kao što ga ima s Ministarstvomobrane gdje je zaposlen21 športaš, a ustrajat će se i u borbiza naknade za izvrsnost i obrazovanje‘Razvojni programi HOOomogućavaju te silnemedalje i odlične rezultatei ne mogu se sjetitinijednoga vrhunskogšportaša koji u svojimpočecima nije bio u timprogramima’Olimp 20

športaša kroz program "Karijera poslijekarijere".U borbu za ostvarenje tih ciljevaMateša se uzda u pomoć svoja četiridopredsjednika i novoga sastava Vijeća,koje je prema viđenju novinarskih stručnjaka- "najjače koje je HOO ikad imao".Nadzorni odborHOO-aZa članove Nadzornog odbora,Skupština je izabrala Ivana Jelenčića(Hrvatski streljački savez), GoranaKovačića (Zajednica športskihudruga i saveza Zagrebačke županije),Duška Krstulovića (Hrvatskiveslački savez), Stjepana Krznarića(Športska zajednica Osječko-baranjskežupanije) i Tomislava Paškvalina(Hrvatski vaterpolski savez iHrvatski klub olimpijaca).Na Matešin prijedlog potvrđena sučetiri dopredsjednika - Zoran Primoracu ime Hrvatskog kluba olimpijaca (zaduženza olimpijske športove), LucianoSušanj u ime Hrvatskog atletskogsaveza (zadužen za lokalni šport),Morana Paliković Gruden iz Hrvatskogklizačkog saveza (zadužena za zimskešportove) te Danko Radić iz Hrvatskogkošarkaškog saveza (zadužen za neolimpijskešportove).Svi dopredsjednici i članovi Vijeća,kao i članovi Etičkog odbora, potvrđenisu aklamacijom na Skupštini, aglasovalo se jedino kod novog sastavaNadzornog odbora jer se za pet mjestaprijavilo šest kandidata.- Ovi izbori potvrđujumonolitnost HOO-a, a ne bih rekaoda se radi o jednoumlju, budući da uHOO-u ima dosta ljudi koji mogu punonapraviti za hrvatski šport - kazao jepomoćnik ministra Petar Skansi, kojije kao gost nazočio Skupštini, dok jepo prvi put u svojstvu izaslanika naSkupštini HOO-a bio novi predsjednikHrvatskoga nogometnoga saveza DavorŠuker, koji je s Matešom dogovorioprojekt oko prvoga nastupa našihnogometaša na Olimpijskim igrama.- Postigli smo dogovor oko projektakoji bi se mogao ostvariti već u Rijuza četiri godine. Nogomet je jediniod svih Hrvatima omiljenih športovakoji nikad nije nastupio na Igrama, akako smo među deset najboljih reprezentacijasvijeta, krajnje je vrijemeda to ispravimo - zaključio je Mateša,svjestan koliko su radosti Hrvatskojdonijeli uspjesi športaša na Igrama uLondonu.A s nogometom u Riju 2016. to bisvakako bio spektakl... •→ Summary ←Zlatko Matesa won, quitepredictably, the fourth consecutivemandate as president of theCroatian Olympic Committeewith all 113 votes of the memberspresent at the Electoral Assemblyheld on October 22nd in Zagreb.There was no suspense aboutthe election of head of Croatiansports, what could have beenseen very clearly among thecheerful and relaxed delegates ofthe Assembly, the first one afterthe record harvest of Olympicmedals in London, which certainlycontributed to the positiveatmosphere in the Great hall of thehotel Panorama.“Our first and most importantstrategic objective in theforthcoming period is to maintainthe financial stability of thesystem and ensure that all thosewho depend on the COC fundsget these funds at the right time.It is known that times are toughand it is not easy to get money tohelp our athletes, and here I haveto commend the Governmentof Croatia for meeting all ourrequirements “- said Matesaafter the election, adding that heis convinced that the Croatiansports will continue with successesalso on the following majorcompetitions - the MediterraneanGames in Mersin 2013, the WinterOlympics in Sochi 2014 andOlympic Games in Rio 2016.21 Olimp

Olimpijske nadeLondonkao početna st(r)anicaTekst: TOMISLAV POLJAKFotografije: DAMIR SENČAR (FaH)Pet i pol godina dugobavljenje skokom smotkom promoviralo jemladog Slavonca IvanaHorvata u drugog juniorasvijeta i najmlađeghrvatskog olimpijca naIgrama u LondonuKoliko ste puta čuli “športsko-ljubavnu”priču u kojimašampioni i njihov predodređenišport kliknu na prvipogled? Put Ivana Horvata, jednog odnajperspektivnijih hrvatskih športašauopće, “slavonskog Sergeja Bubke”,priča je koja ima sve elemente poznateCezarove izreke. Njegov “dođoh,vidjeh, pobijedih” dogodio se prijegotovo šest godina…- Da, sve je krenulo na školskomnatjecanju. Došao sam se natjecati uskoku u dalj, a trener Josip Gašparacme pitao želim li probati motku. Biloje to u travnju 2007. Već sam sljedećidan bio na treningu i od tada se neodvajam od motke – prisjeća se 19-godišnjiHorvat.Pet i pol godina dugo bavljenjeskokom s motkom promoviralo je mladogSlavonca u drugog juniora svijeta inajmlađeg hrvatskog olimpijca na Igramau Londonu. Upravo ta dva rezultatastavlja na vrh intimne liste atletskihpostignuća, a garnira ih osmim mjestomna mlađejuniorskom Svjetskomprvenstvu 2009. u Bressanoneu, kojimse predstavio domaćoj javnosti.- Olimpijske igra bile su nešto posebno,doživljaj koji se pamti zauvijek.Išao sam u London s idejom da skupljamautograme najboljih športašasvijeta, ali na kraju sam shvatio dasu i oni samo ljudi, da mogu s njimapopričati, družiti se, zagrijavati, trenirati...Zbog toga sam odustao od autogramai uživao u natjecanju. Vjerujemda će mi to iskustvo jako pomoći udaljnjoj karijeri jer sada znam što meočekuje na nekim novim Igrama.Medalju sa juniorskog SP-a u Barceloni2012. čuva kao najvredniji testamentsvojeg talenta.- Rezultat od 5,55 metara iz Barcelonenije baš za pohvaliti se, jer s njimenisam nigdje na seniorskoj mapi, ato mi je krajnji cilj. No, bitno je da samosvojio tu medalju, da je ona u kolekcijii da sam dokazao da pripadamjuniorskom vrhu. Za dalje mi ne značipreviše, jer moram nastaviti raditi jošjače i žešće ako želim napredovati.Taj će rad nastaviti uz treneraGašparca i stručnjaka za fizičku pripremuMirka Krola.- Uz njih mogu napraviti čuda! Doista,ne bih mijenjao svoj tim ni za štona svijetu. Bezgranično im vjerujem;gospodin Krolo me fizički preporodioi više nisam, kako je to govorio trenerGašparac, mršav kao Pink Panther.Treninzi su nam brži, žustriji i efektniji.Dva dana u tjednu treniram i dvaputa dnevno, pa vjerujem da ćemo u2013. ispuniti najveće ciljeve: doći dogranice od 5,70 m, napraviti nešto namlađeseniorskom Europskom prvenstvuu Finskoj i preskočiti normu zaseniorsko Svjetsko prvenstvo u Moskvi,koja će iznositi oko 5,60 m.Za ispunjavanje tih ciljeva, Ivan ćenapraviti i neke preinake u vlastituodnosu prema treninzima i natjecanjima.Primjerice, ističe da se u 2012.prerano zadovoljio napravljenim, pa jecijele godine skakao u starim sprintericama.- Kada sam preskočio 5,60 m,bio sam sretan i nisam razmišljao odetaljima. S novim sprintericama sadana treningu preskačem 5,60 lakoćom,bez velikih poteškoća …Horvat se nada da će i aktualni,zimski mjeseci proći bez problema, alionih mnogo opasnijih - zdravstvenih.Naime, čim temperatura u Osijeku kreneprema minusu, uvjeti u Gradskomvrtu postaju opasni. Ivan za sada nijeimao većih problema s ozljedama, alipriznaje da ga je strah trenirati u takvimuvjetima.Olimp 22

23 Olimp

Olimpijske nade“Bubka je sjajan čovjek,zrači nekom energijomkoja puni sve oko njega.Ipak, kada gledamtehnički, ni po čemu sinismo slični. Meni je zbogelegancije uvijek bio dražinjegov najveći suparnikMaksim Tarasov”- Meni je Osijek sve! Tu mi je ekipa,tu se najbolje osjećam i nigdje drugdjene bih mogao trenirati s takvimguštom i entuzijazmom. Bilo je ponuda,imamo i mogućnosti otići negdjedrugdje trenirati, ali za sada ne želimni razmišljati o tome. Međutim, zaeksplozivce poput motkaša treninzina ovakvim temperaturama su smrt!Nadam se da se neće dogoditi ništaloše, bilo bi grozno da se ozljedimzbog takve stvari.Za zagrijavanje u polarnim uvjetimakoristi uobičajene rekvizite.- Produljimo taj dio aktivacije tijelada smanjimo rizik od bilo kakve nez-gode. Uvijek se zagrijavam u kapi irukavicama, a ni trenirku ne skidamtako lako.Ivan tvrdi kako u skoku s motkombaš ništa nije lako.- Motka je disciplina koja kombiniraviše vještina: sprint, skok u dalj, gimnastiku...Doista trebate biti akrobatza uspješno svladavanje motke.Ipak, na vrhu atletskih disciplinaOsječanin ne stavlja svoje oruđe. Motkuje podredio jedino atletskim kraljevima- desetobojcima.- To nisu ljudi, to su zvijeri! Skidamim kapu jer su nevjerojatni športaši.Nikada ne bih mogao paralelno razvijatideset disciplina i zato ih valjdatoliko poštujem. Jako mi je žao štona OI u Londonu nisam imao prilikuupoznati niti jednoga od najvećihdesetobojaca.Svaki onaj koji može postići više od9000 bodova za mene je veći športašod bilo kojeg pojedinačnog svjetskogili olimpijskog prvaka. Ma kakav UsainBolt, ni on se ne može uspoređivati snjima.Kada smo kod usporedbi, Ivan većnekoliko godina ne može pobjeći odkomparacija sa Sergejom Bubkom.Izvlači se podatak da ni veliki Ukrajinacu njegovim godinama nije skakaotako dobro.- Taj podatak ništa ne govori jernajboljih 15 skakača moje generacijeskače bolje nego Bubka u toj dobi.Gode mi te usporedbe, ali znam daza njih nema realnog uporišta. Zašto?Bubka je terijer, on jede visinu,letvicu, stazu... Upoznao sam ga jošna Olimpijskim igrama mladih u Singapuru2009., razgovarali smo sat i pol.Sjajan je čovjek, zrači nekom energijomkoja puni sve oko njega. Ipak,kada gledam tehnički, ni po čemu sinismo slični. Meni je zbog elegancijeuvijek bio draži njegov najveći suparnikMaksim Tarasov.U pet godina bavljenja ovomkompliciranom atletskom disciplinom,Osječanin je razvio osjećaj ponosa,ali i respekta prema svojem svakodnevnomoruđu. Kada mu se njegovemotke, zbog organizacijskog propusta,nisu na vrijeme vratile s Olimpijskihigara u Londonu, pa je propustio važanperiod treninga uoči prvog nastupana Memorijalu Borisa Hanžekovića,Ivan si je obećao da ih nikada nećeostavljati za sobom.→ Summary ←Pole vaulter Ivan Horvat is oneof the most promising Croatianathletes in general. This nineteenyears-oldathlete from Osijek wasthe youngest Croatian Olympian inLondon, and before going to the firstOlympics he won silver medal atthe World Junior Championship inBarcelona.His personal record is 5.60 meters,and he wishes to break it in 2013 forat least ten centimeters. With thishe would surely meet the standardsfor Senior World Championship inMoscow.Horvat trains in his hometownwith his first coach Josip Gasparacand physical preparation specialistMirko Krolo. He is very satisfiedwith this cooperation, and hopesthat the conditions of trainingin cold Osijek sports hall willbe improved. He says he likescomparisons with great SergeyBubka, but admits that in termsof style they are not at all similar.Therefore, he learns more fromthe jumps of Bubka’s biggest rivalMaxim Tarasov.- Nisu mogle u zrakoplov, pa su miljudi iz logistike obećali da će ih poslatinaknadno. S obzirom na to da jeod toga prošlo desetak dana, nisammogao trenirati kako treba. Zato višene idem nikamo bez motki; morat ćupočeti i spavati s njima - kroz smijehje zaključio Horvat. •Olimp 24

Društvo i športŠportaši– promotori HrvatskeKrizna su vremena, to ne trebaobrazlagati. Svaki državni trošakse pomno gleda, pa tako inovac kojega od Republike Hrvatske(neposredno od državnog proračunate posredno od države - sredstvaHrvatske lutrije) dobiva Hrvatski olimpijskiodbor. Po internetskim forumimase pita - tko, što, zašto i koliko. I zbogtakvih se pitanja nitko ne treba ljutiti;u demokratskom društvu građani imajupravo pitati i dobiti odgovor o svimjavnim financiranjima, bila to plaćadržavnog liječnika ili pomoć športašu.HOO svakako spada u organizacijekoje jasno i transparentno navodezašto koriste javne izvore financiranja.Tako je dovoljno doći na www.hoo.hrgdje ćemo naći, u doba pisanja ovogčlanka još uvijek aktualan „Programjavnih potreba športa državne razine iproračun Hrvatskog olimpijskog odboraza 2012. godinu“, jasan dokument kojina 15-ak stranica svakom građaninukaže - što je HOO, što radi i na što planirautrošiti sredstva koja dobiva odjavnog sektora za svoje zadaće. Toje pravi put i tako treba!No, uza ove neposredne ci-ljeve, koje uredno čitamo u Programu,mnogi će športski djelatnik reći kako ješport bitan za prepoznatljivost RepublikeHrvatske u svijetu.Čine li nas športaši poznatom zemljom?Kao prvo, možemo postaviti sasvimlegitimno pitanje – je li je uopće istinada naši športaši promiču znanje o RepubliciHrvatskoj u svijetu? Realno gledano,mala smo zemlja. Imamoniti jedan promil (ne postotak,promil!) svjetskog stanovništva.Nismo velika sila, niti svjetskeokolnosti idu u tom smjeru,niti nam to treba - akakve su nam zadnjihnekoliko stotina godinabile povijesneokolnosti, moramobiti ponosni što smouopće opstali kao narod i jošse izborili za vlastitu državu.Izvan europskih i američkihokvira (a ovi drugi su o Hrvatskoj višesaznali samo zbog rata) bili smo potpunonepoznati - barem do 1998. godine.O tome će ispričati svaki pomorac kojije plovio malo dalje od glavnih svjetskihluka - često bi po nekadašnjim „nesvrstanima“pomogla samo asocijacijatipa „president Tito country“. A zaštodo 1998.?Pa jednostavno: tada bise svi sjetili Svjetskognogometnogprvenstvau Francuskoj,fantastičnogtrećeg mjesta(1992. smo startalis FIFA-inog 125. mjesta!),i na spomen „Croatia“,odgovor bi u pravilu bio:„O, Šuker, Šuker!“ Naš nositeljZlatne kopačke je imehrvatsko po planetu prenioTekst: GORAN VOJKOVIĆŠportaši su naši jediniglobalno prepoznatljivipojedinci, a akospominjemo turizam -njega ćemo definitivnoviše morati vezati uzšportOlimp 26

više nego što su mnogi diplomati ipolitičari uspjeli! Davor Šuker je tu bioprvi, no nikako ne i jedini - pa sjetimose samo senzacije kada je Goran Ivaniševićosvojio Wimbledon, kao prviigrač u povijesti koji je došao na turnirs pozivnicom.Sjetimo se još i mnogih olimpijskihigara, pa i Janice Kostelić koja je pokazalada Hrvatska ima potencijala i uzimskim športovima. Generalno gledano- da, hrvatski športaši su neizostavnidio hrvatskog identiteta, oni promičunaše crveno-bijele kockice do svihmjesta na ovom planetu dokle dosežetelevizijski signal i gdje se šport gleda.Uvelike zahvaljujući njima, Hrvatskanije samo nepoznata točka na karti,nije pojam koji se veže uz rat, već jemala zemlja koja na brojnim športskimnatjecanjima pokazuje ono najbolje.Športaši kao promotori turizmaSasvim je drugo pitanje koristimo lidovoljno naše športaše kao naše promotore.Živimo u globalnom svijetu, ukojemu je jedna od odrednica, slagalise s time ili ne, da mjesta u medijimanajviše dobivaju zvijezde, ili kako se todanas kaže – celebrity. Teško je i boljistručni skup održati ako niste dovuklinekog poznatoga, a kamoli napravitipromidžbenu kampanju… A športašiu tom današnjem global-→ Summary ←Republic of Croatia is a relativelysmall country and the athletesare extremely important forits global recognition. Withoutany doubt, they are our bestpromoters. We need to understandthis and simply use them morein terms of promoting Croatia,particularly the tourism. This willbe especially important when itcomes to organizing the new majorEuropean and World competitions,because we will need to motivatea large number of tourists to comeand enjoy the sports and thus,at the same time, make the veryevent financially possible.And regarding all this, the meansinvested in sports will haveanother clear explanation whythey are invested.nom svijetu, sami htjeli ili ne - jesucelebrity. O njima se piše, njih se pita(i stvari nevezano za šport), oni su ukolektivnom pamćenju većine građana.I sada, pođite do nekog našeg konzulataili veleposlanstva, predstavništvaHrvatske turističke zajednice, ilikakvog sličnog mjesta – osim službenedržavne ikonografije i poneke slikedomaćih autora te kataloga koje prikazujuPlitvice, Dubrovnik, Split, Zadar(u boljem slučaju naći će se tu Zagrebi Đakovo), nećete naći gotovo ništa ošportu. Ni Šuker ni Ivanišević, ni Kostelići– neće biti na niti jedan način povezanis Hrvatskom!Mlada smo zemlja, većina našihšportskih zvijezda živa je i zdrava,makar mnogi već u drugim poslovima ine treba im spomenike dizati; no pokojiposter, pokoja športska publikacijas uspjesima, na zidu koja uvećanaprigodna poštanska marka sa našimšportašima (da, izdaju se i lijepe su!)- sve to bi bila lijepa poveznica premaHrvatskoj.Nadalje, neki športaši su profesionalci,no mnogi se za svoj rad oslanjaju napomoć države, neki su uostalom i u državnojslužbi - pa zašto se ponekad nebi pojavili naši jedriličari ili kajakaši nareklami za ljetovanje u Hrvatskoj? Ovimau državnoj službi ne bi bilo suvišnoni platiti dnevnicu i poslati ih nekolikodana na kakav veći turističkisajam (gdje će se političari,državni i lokalni, uredno pojaviti,makar često ni jezika ne znaju!). Ukratko- iskoristiti naše športske uspjeheu promociji Hrvatske i posebno našegturizma.Mi nekih globalnih filmskih ili književnihzvijezda nemamo. Ne zato štosmo loši, već zato što govorimo malim ina velike svjetske jezike teško prevodivimjezikom. Praktično su športaši našijedini globalno prepoznatljivi pojedinci,a kada spominjemo turizam – njegaćemo definitivno više morati vezati uzšport.Teško da će se za velika športskanatjecanja u sljedećim godinama nalazitisredstva, ako se ta ulaganja nećevratiti (od prava televizijskog prijenosa,do turističkih posjeta). Povezanost turizmai športskih natjecanja bit će sveveća - jednostavno sve je manje državakoje će utući stotine milijuna dolaraili eura bez da se pita kamo to ide. Akada govorimo o športskom turizmu,turisti primarno dolaze gledati nadmetanjei tko će bolje sve to promoviratiod samih športaša?Sveukupno gledano možemo reći:da, ulaganje države u šport, kadagledamo ovaj segment, promoviranjeRepublike Hrvatske i njenih potencijala- svakako ima svoje opravdanje.No, to ne znači da treba ostati samo naopćoj formulaciji, dapače, treba je kolikoje god moguće oživotvoriti! •27 Olimp

GODINA 44 • BROJ 163 • PROSINAC 2012.Povijesthrvatskog športaStoljeće RNK Split (Robert Kučić)-----------------------------------------------------------str. 2PRVE REGIONALNE SOKOLSKE UDRUGE U ISTOČNOJ HRVATSKOJ (Željko Iveljić)-------str. 8IN MEMORIAM: VLADIMIR ČONČ (Jurica Gizdić)-----------------------------------------------str. 11IN MEMORIAM: DAVOR GRČIĆ (Jurica Gizdić)--------------------------------------------------str. 11IN MEMORIAM: BRANKO KRALJ (Jurica Gizdić)-----------------------------------------------str. 12UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

OBLJETNICEStoljeće RNK SplitTekst: ROBERT KUČIĆPrema povijesnoj činjenici klub je utemeljen jedne travanjske večeri 1912. uPlinarskoj ulici broj 7, a domaćin je bio Šime Rosandić, sin građevinskog poduzetnikaTome RosandićaPri kraju smo stote obljetnice nogometnog klubaneobično burne i revolucionarne povijesti- RNK Split. Sve je počelo u Velom Varošu,splitskom predjelu podno samog Marjana.Ideja o osnivanju još jednog nogometnog kluba u Splitu,gdje već postoji registrirani HŠK Hajduk, potekla je odučenika Muške zanatske škole - odjel za drvodjelce. Premapovijesnoj činjenici klub je utemeljen jedne travanjskevečeri 1912. u Plinarskoj ulici broj 7, a domaćin jebio Šime Rosandić, sin građevinskog poduzetnika TomeRosandića.Okupljeno mlađahno društvo bili su školski prijatelji,svi iz istog razreda. To su bila djeca radničkih obiteljiiz predjela Varoša, Manuša, Lučca i Dobrog. Ova klapadonijela je čvrstu odluku - osnovati klub. Svoju nakanusu i ostvarili, na osnivačkoj skupštini utvrđeno je imekluba: zvat će se Hrvatsko radničko nogometno društvoAnarh. Za prvog predsjednika izabran je Šime Rosandić,a za odbornike Rikard Kolombatović, Franjo Vlak iAleksandar Kučić. Za tajnika je izabran Stipe Kragić, zablagajnika Franjo Vlak.Osim već spomenutih, prvi članovi su bili i StjepanJaman, Vicko Kazinoti, Ivan Mišadin, Savino Raimondi(dao ime klubu), Luka Škaričić, Jere Zlendić, Ante Jakulj,Toni Tripo, Jure Katavić, Josip Ružić, Andrija Katunarić,Paško Bego, Drago Stipica, Petar Dokonal te PetarLovrić-Štamparija. Ovaj zadnji pobrinuo se za klupskipečat, koji nisu ni koristili, budući se nisu ni uspjeliregistrirati kod tadašnjih vlasti, radi naziva kluba Anarh.Usprkos tim problemima, klub je aktivno djelovao, alikao neregistriran, što je potrajalo sve do propasti Austro-Ugarskemonarhije.Može se zaključiti da je Anarh bio najstarije radničkošportsko društvo u zemlji. Prvi igrači kluba koji su na-2

stupali sve do početka prvog svjetskog rata bili su: IvoKovačević-Kina, Ante Pilić-Medin, Alberto Delmeštre,Josip Piteša, Ivo Matošić-Tata, Kruno Kukoć, MijoKurir Borovčić, Toma Vuković Sibić, Petar Lovrić-Štamparija i Šime Rosandić (predsjednik, trener iigrač). U dvogodišnjem djelovanju do Prvog svjetskograta, klub je odigrao dosta utakmica. Mladi klub čestomijenja sjedište: tako je do I. svjetskog rata djelovao ukući obitelji Kučić, kod sv. Mande na Marjanu, kadaje i raspušten. Igralo se i treniralo svugdje. Oprema ilopte nabavljani su u Pragu novcem prikupljenim odvaroških težaka, čiji su bili ponos.Prvi Svjetski rat je završenPrvi svjetski rat je završen, stvorena je nova državaSHS, i početkom siječnja 1919. splitski listovi Novodoba i Radničke novine, upućuju «poziv radnicimabivšim igračima footballa, da dođu 15. ovog mjeseca udrvodjelsku (stolarsku) radionicu Kolombatović radiustanovljenja jednog radničkog kluba». Ustvari, to jebio poziv za obnavljanje Anarha. Svoju novu, starudjelatnost, Anarh je počeo 16. ožujka 1919.Zaredale su utakmice s više ili manje uspjeha. ZaUskršnji turnir na kojemu su sudjelovali mjesni kluboviHajduk, Uskok i Anarh, za pobjednika je bio predviđensrebrni pehar. Na jednoj od utakmica došlo jedo nereda te je redarstvo moralo uredovati. Redarstvoje poslije utakmice pozvalo predstavnika Anarha, neda mu priopći potvrdu klupskih pravila koju su čekalimjesecima, već da se Anarhu zabranjuje djelovanjeradi imena.Ništa se nije promijenilo ni u novoj državi: pod pritiskompolicijskih vlasti, na njihov prijedlog pristaju napromjenu imena u Jugoslavenski socijalistički nogometniklub Jug. Ovim činom nastavio se težak i trnovitput sljedbenika Anarha. Jug postaje miljenik radničkeklase, uživa potporu čitavog članstva uključujući i pomoćSocijalističke partije. Osim nogometa, Jug je imaotamburašku, lakoatletsku i nešto kasnije bejzbol sekciju.U ožujku 1920. osnovan je u Splitu nogometni podsavezte je Jug jedan od prvih članova. Prvo prvenstvosplitskog podsaveza započelo je 22. ožujka iste godine izavršilo je početkom srpnja. U tom natjecanju sudjelovaloje pet splitskih klubova - Borac, Hajduk, Jug, Spliti Uskok. To prvo prvenstvo osvojio je JSNK Jug pobijedivšisve protivnike.Teška sudbina radničkogkluba nastavila se, 21.srpnja 1921.godine. Monarhističkielementi savsvoj bijes uperili su premaklubu zbog njegovognaprednog djelovanja.Šime Rosandić, prvipredsjednik “Anarha”Napali su prostorije Jugaiza Kazališta te uništilisvu imovinu kluba. Opustošenozgarište kluba nije predstavljalo kraj obračuna.Sutra je pala policijska odluka: pozivom na odredbuObznane raspušten je i Jug.Ono što te ne uništi to te ojača, važilo je za ovaj radničkiklub. Raspuštanje nije obeshrabrilo njegove članove,dapače stvaraju odmah uvjete za rađanje novogkluba. U kolovozu 1921. osnovan je novi klub - JŠKSlavija. Ni ovaj put uredno podnesena pravila vlastimana odobrenje nisu prošla, uz obrazloženje da je klubproturežimske djelatnosti. U interesu reda i mira, vlastiu studenom donose odluku o ukinuću i Slavije.Uporno članstvo tad odlučuje nastaviti djelatnost uMomčad “Anarha”, gornji red: Kragić Stipe, RosandićŠime, Pilić Ante, Kovačević Ivo. Srednji red: VlakFrane, Lovrić Petar, Delmeštre Umberto i Piteša Josip.Donji red: Matošić Ive, Kukoć-Pitraello Kruno i Kurir-Borovčić Mijo.već postojećem klubu JNK Split koji je imao potrebnuregistraciju u splitskom nogometnom podsavezu. Kakoje pristupanjem novog članstva ovaj klub poprimioobilježja radničkog, policija je počela budno motritii pratiti rad kluba (inače, ovaj klub bio je u samompočetku djelovanja isključivo učenički klub). Split jedobro igrao i redovito bio odmah iza mjesnog rivalaHajduka, no ponovo se našao u krizi, odnosno predraspuštanjem. Jednu od zadnjih utakmica odigrao je stalijanskim klubom A.C. Hellas iz Verone. Utakmicaje odigrana koncem travnja 1924. Policija obilježavadjelovanje JNK Split štetnim i nepoželjnim za javni redi mir te mu zabranjuje djelovanje. Uloženi prosvjednije imao efekta.Borbeno članstvo tako po peti put traži novu prilikui mogućnost okupljanja. Prilika se ukazala poslijevišemjesečnog upornog traganja, a pronađena je utadašnjem JŠK Borac. Porijeklo ovog kluba imalo jetakođer radnički predznak, osnovali su ga učeniciObrtno-trgovačke škole 20. prosinca 1919.godine.Udarnički radPočetkom 1926. vrijedne ruke splitskih težaka i radnikamotikama i mašklinima (krampovima) izgradile3

OBLJETNICEMomčad RNK Split koja je ušla prvi put u I. ligu (1957./58.) Momčad RNK Split po drugi put u I. ligi (1960./61.)su igralište na Bačvicama. Njih 500 i 150 težačkih kolaprevozilo je zemlju. Ovo je bio prvi pravi udarnički rad.Igralište je svečano otvoreno 1. svibnja, za Praznik rada,nalazilo se u blizini današnjeg hotela Park.Izgradnjom ovog igrališta prionulo se marljivom i redovitomtreningu. Međutim, ni u to vrijeme sudbina nijebila naklonjena radničkim klubovima. U splitskom tisku16. studenog 1928. osvanula je kratka vijest: «Borac,kako je poznato, raspušten je odlukom vlasti, kao i sviostali radnički klubovi u državi.»Uz podršku starijeg brata Hajduka i Nogometnog podsavezaklub se žalio, ali opet bez uspjeha. Članstvo nakratko seli u klub Dalmacija, koji se uspijeva održati do23. siječnja 1929. odnosno do Šestojanuarske diktature.Ni ovo nije značilo kraj uporno hrabrom članstvu iigračima već naviklim na stav režima prema radničkimklubovima. Odmah nastavljaju svoju djelatnost u Hrvatskomamaterskom športskom klubu (HAŠK) da bi se početkom1930. na skupštini donijela jednoglasna odlukuo izmjeni naziva HAŠK u JŠK Split. Vjerojatno niti jedannogometni klub nije imao ovako trnovit put...Na krabuljnom plesu početkom 1930., u kavani na Novojobali, konačno su se okupili u velikom broju članoviovog kluba. Šestojanuarska diktatura ostavila je traga,športske aktivnosti su pale, ukinut je Radnički sportskisavez, a Jugoslavenski nogometni savez iz Zagrebapreseljen je u Beograd. Izostankom Hajduka koji je biona turneji po Južnoj Americi 1931. Split postiže svoj prviveliki uspjeh osvojivši prvenstvo Splitskog nogometnogpodsaveza.Dvodnevnim turnirom 1932. Split je proslavio dvadesetogodišnjicu.Na turniru su sudjelovali Hajduk, Aurora,Dalmatinac, Orijent, Slaven (Trogir), Zmaj (Makarska)i slavljenik Split. Početkom 1933. Skupština je proširiladjelatnost na biciklističku i lakoatletsku sekciju te ustrojavaklupsku knjižnicu i priređuje predavanja.Godine 1934. Splitu pristupaju neki igrači JSK Orijent.Ovim pristupanjem došlo je nekoliko mladih i perspektivnihigrača, a razmišljalo se i o angažiranju trenera čakiz Beča. Sljedeće godine Split sudjeluje u juniorskomprvenstvu SNP i osvaja prvo mjesto. Na sjednici Skupštine1936. utvrđeno je da klub ima 400 članova, 84registrirana igrača od kojih 32 u prvoj i drugoj momčadite 52 juniora. Iz gornjih podataka dalo bi se zaključiti daje NK Split bio dobro organiziran, u tako malom gradukakav je tada bio Split.Godina 1937. klubu je donijela nove društveno klupskeprostorije u Zoranićevoj ulici. Nove prostorije donijelesu i nove sadržaje, popularne čajanke kao oblik druženjauz ples. Pridružuju se i dvije nove sekcije, stolnoteniskai šahovska. Uspjesima svih sekcija i otvaranjem noveplaninarske - «Prijatelji prirode» - obilježava se i 1938.godina. Tijekom te godine osim na tjelesnom, mnogo jeučinjeno i na kulturnom planu. Održavana su predavanjapoučne naravi i opće naobrazbe.Još jedan ratNova godina 1939. započela je nesuglasicama s Jugoslavenskimnogometnim savezom u Beogradu. Nogometnipodsavezi u Hrvatskoj zatražili su reorganizacijuSaveza. U travnju te godine na sastanku ligaških klubovaodlučeno je istupanje iz Nacionalne lige. Sve sezavršilo osnivanjem triju nacionalnih saveza Hrvatske,Slovenije i Srbije. U Hrvatskoj ligi, Split je osvojio petomjesto. Koncem godine u NK Split dolazi za treneraigrač Slavije iz Praga, Ignac Chodor. Na prvomajskomturniru kojega je organizirao Split nastupili su Nada,AŠK, Majstor s mora i Split. Pobijedio je Split. Krajemsrpnja 1940. nogometni klubovi Split i Majstor s mora,donose odluku o ujedinjenju pod nazivom - Radničkišportski klub Split. Majstor s mora donosi u mirazigralište, klupske prostorije, vrlo dobru mladu momčadi trenera Luku Kaliternu (Hajdukova vratara iz 1911.).RŠK Split je tako stekao sve uvjete za napredovanje.Sredinom mjeseca rujna čak je dobio i boksačku sekciju...Međutim, samo nekoliko mjeseci poslije zakucao je i nanaša vrata Drugi svjetski rat. Split je bombardiran, usli-4

Dobitnici priznanja Zlatni grb grada Splitajedila je okupacija 1941. i RSK Split sa svim sekcijamaprestao je djelovati. Talijanski okupator svoju politikuhtio je primijeniti i na športska društva i klubove uSplitu, međutim nailazi na odlučan otpor te u znakodgovora na nesuradnju krajem srpnja raspušta športskadruštva. Športski život zamire, ali se razbuktaorevolucionarni. Veliki broj športaša sudjeluje u raznimakcijama protiv okupatora, a početkom kolovoza 1941.među prvima stupaju u partizanske odrede i športašiRSK Split, koji ujedno padaju među prvim žrtvama.Njih trinaestorica u cvijetu mladosti strijeljani su nakonzarobljavanja u borbama oko Sinja u Ruduši.Po okončanju II. svjetskog rata i oslobođenja grada, namjestu pogibije podignut je spomenik kojega redovitoposjećuju športski djelatnici i športaši RNK Split. Urujnu 1945. RSK Split obnavlja svoju ratom prekinutudjelatnost, formiranjem FD Split.Gradnja stadionaPrvo poslijeratno prvenstvo Splita počelo je 20. siječnja1946, a Split je izborio sudjelovanje u Hrvatskoj ligi.Pred kraj 1947. uslijedila je reorganizacija modelašporta po uzoru na sovjetski model. To je značilo pripajanjeSplita sa svim svojim sekcijama u jedinstvenoFiskulturno društvo Hajduk. Iako uz veliko protivljenjesplitskih političkih i športskih djelatnika, politika jepobijedila. «Crveni» opet nemaju ime za koje su setako zdušno borili niz godina. Ovakvo stanje ostaje dokraja 1949. kada se raspušta FD Hajduk i 7. studenogosniva se Sportsko društvo «Vicko Krstulović».Promjeni imena nikad kraja, u siječnju 1952. nestajeime kluba «Vicko Krstulović», a zamjenjuje ga Sportskodruštvo Arsenal. Ni ovaj naziv ne ostaje dugo - većnakon godinu dana, u siječnju 1953. SD Arsenal sepretvara u Radničko sportsko društvo Split.Prema projektu splitskog arhitekta Vuke Bombardelija1952. godine započela je izgradnja stadionaoko već postojećeg nogometnog igrališta, sa svimpratećim objektima po tadašnjim standardima. PrvaStvaranjem Hrvatskog nogometnogsaveza i osnivanjemnatjecateljskih liga, odlukomHNS-a Split je oštećen jer umjestoda kao bolje rangiran uđe u prvuligu, umjesto Splita ulazi drugiklub. Politika je opet umiješalaprste, svaka regija trebala jeimati prvoligaša...faza završena je 1955. - Split je dobio pomoćni tereni klupski dom. U razdoblju od 1953. do 1957. Split jeod natjecanja na lokalnoj razini došao do prve saveznelige. Iako su koncem 1954. počeli igrati podno Turskekule na svom igralištu, zbog loših uvjeta, još niz godinau prvenstvenim utakmicama koriste staro Hajdukovoigralište.Godine 1953. prvaci su splitskog nogometnog podsaveza,što im donosi plasman u Hrvatsko-slovenskuligu. Sezona 1954./55. donosi ulazak u drugu nogometnuligu. Osvajanjem prvog mjesta u sezoni 1956./57.stječu pravo nastupa po prvi put u prvoj saveznoj ligi usezoni 1957/58. Imena igrača koji su igrali u to vrijemevelikim slovima upisana su u klupsku knjigu: Mrduljaš,Granić, Pletikosić, Duplančić, B. Krstulović, Alfirević,Alujević, Mladinić, Ninčević, Ivić i Dumanić. Još suigrali: Franulović, Vidović, Viđak, Grubić, Berković,Benčić, Sisgoreo, Baranović, Borović, Meštrović, Čelan,Poklepović, Gulin, Banić. Ovu momčad trenirao jelegendarni barba Luka Kaliterna, počasnik Kuće slavesplitskog športa, a na čelu kluba bio je predsjednikJordan Prkušić.Još jednom je Split zaigrao u prvoj saveznoj ligi, biloje to u sezoni 1960/61. Ovu momčad «crvenih» činilisu Vukasović, Sisgoreo, Boban, Duplančić, Pletikosić,Ivić, Dadić, S. Krstulović, Gulin, Kraljević, Županov.A još su igrali: Franulović, Poklepović, B. Krstulović,Čelan, Bubić, Ferić, Pleško. Trener ove momčadi bio jejoš jedan legendarni Hajdukov igrač, nositelj olimpijskesrebrne medalje iz Londona 1948. Frane Matošić,također počasnik Kuće slave splitskog športa. Predsjednikkluba bio je Paško Mijan.Klub razvija i izdavačku djelatnost: 1959.počeo je izlazitiklupski list «Split», tiskano je ukupno 45 brojeva,a posljednji je tiskan 1988. Sezona 1962./63. nije bilanaklonjena klubu gotovo nestvarne prošlosti - ispali sui vratili se u niži rang natjecanja. U drugoj ligi igrajujoš dvije sezone te se vraćaju u dalmatinsku zonu. Udruštvo drugoligaša vraćaju se već godine 1967./68.5

ća: Nikola Gazdić, Leo Lemešić (počasnik Kuće slavesplitskog športa), Luka Kaliterna (počasnik Kuće slavesplitskog športa), Franjo Glaser, Jozo Matošić, FraneMatošić (počasnik Kuće slave splitskog športa), TomislavIvić (počasnik Kuće slave splitskog športa), LjuboKokeza, Stanko Poklepović, Zlatko Papec, VladimirBeara (počasnik Kuće slave splitskog športa), BrankoKraljević, Ivan Katalinić.U ovom kratkom vremeplovu jednog zaista neobičnogkluba, burne i turbulentne prošlosti bilo bi nekorektnone prisjetiti se predsjednika RNK Split sa najdužimstažem - profesora Milivoja Lalina, moralne vertikale.Prošao je logore u Italiji, Dachauu i Buchenwaldu uNjemačkoj. Vodio je Split od 1965. do 1975. godine.RNK Split imao je i ima svoje počasne predsjednikeljude koji su kroz dugu i bremenitu povijest svojimradom posebno zadužili a to su: Vicko Krstulović, AnteZorislav Roso i Žarko Mihaljević.RNK Split ima i dvije vrlo sadržajno objavljene knjige.«Crveni Split», autora Marija Garbera i «Split je prvaliga», autora Milorada Bibića-Mosora jednog od najvećih,najvatrenijih i najvjernijih navijača.Danas je RNK Split suvremeno ustrojen, čvrste organizacijskei stručne strukture, velikim dijelom oslonjenna vlastitu nogometnu školu, a prva momčad povjerenaje Zoranu Vuliću. RNK Split njeguje slavnu borbenuradničku tradiciju i zato je omiljen u gradu čije ime sponosom nosi.Velika feštaI došao je taj trenutak! Službeni početak svečanostiproslave stotog rođendana RNK Split započeo je utravnju, otvaranjem izložbe fotografija, temom «Sto fotografijaza sto godina Splita». Izložbu je otvorio TonćiBaranović, najstariji živi igrač RNK Split. Stogodišnjakuje stigla i čestitka predsjednika Republike HrvatskeIve Josipovića. Najvatreniji navijači izvjesili su velikucrvenu zastavu s klupskim obilježjima na zvonik patronaSplita, Sv. Duje.Odigrana je i prvenstvena utakmica Split - Rijeka, odkoje je sav prihod namijenjen u humanitarne svrhe.Položeni su vijenci na Lovrincu za sve one koji su svojimdjelovanjem zadužili klub kroz njegovu povijest.Grad Split na svojoj sjednici od 27. ožujka 2012. donioje odluku o skupnoj nagradi RNK Split. Središnja svečanost15. travnja, održana je u HNK Split, svečanomakademijom prepunom emocija.Malo se klubova može podičiti takvom poviješćuispunjenom padovima i usponima, a koji je cijelo tovrijeme uspio zadržati dostojanstvo koje imponira.Uspjeli su svojim prkosom i hrabrošću pokazati svimakako se voli svoj klub kroz niz generacija.Dvorana je bila pretijesna za sve one koji su željelisudjelovati u svečanom činu. Veliki broj uglednikauveličao je feštu. Tusu bili bivši hrvatskipredsjednik StjepanMesić, bivši predsjednikSabora LukaBebić, ministar upraveArsen Bauk, glavnitajnik HNS-a ZorislavSrebrić. Izveden jeglazbeni program ukojem su sudjelovalizbor «Brodosplit»kojim je ravnao maestro Vladimir Sunko, a pjevali suValentina Fjačko, Zorica Kondža, klape Filip Dević iCambi, sudjelovao je i Joško Banov. Za odlično osmišljenprogram zaslužni su producent Jerko Trogrlić irežiser Goran Golovko. Grad Split bio je pokroviteljjubileja kluba koji s ponosom nosi njegovo ime.Kako priliči u ovako velikim obljetnicama odana supriznanja najzaslužnijim od kojih pet postumno. Zlatnimgrbom grada Splita postumno su nagrađeni ŠimeRosandić - osnivač, prvi predsjednik i igrač, MladenHrstić - tajnik i tehniko, Tomislav Ivić - igrač i trener,Milorad Bibić-Mosor - veliki prijatelj, navijač, autorbrojnih tekstova o voljenom klubu (pripremao je i monografijuza ovaj trenutak koji nije nažalost dočekao) iAndrija Križević - igrač i trener.Nagrađeni su i Stanko Poklepović, igrač 20 godina (10godina i kapetan momčadi) i trener, Milan Viđak, igrači trener, Milivoj Lalin, predsjednik od 1965. do 1975.(u trenutku pisanja ovog teksta ni on nije više nažalostmeđu nama), Žarko Mihaljević, igrač, trener, rukovoditelji predsjednik.Na završetku svečanosti počasni predsjednik ŽarkoMihaljević u ime nagrađenih obratio se nazočnimaprigodnim govorom a završio je riječima MiloradaBibića-Mosora: «Idemo naprid!»!LITERATURA:Andrija Križević-Drina, Sportaši Splita u revoluciji, Logos Split, 1982.Duško Marović, Povijest sporta u Splitu knjiga prva Od antičkih igara doprvog svjetskog rata, Savez za fizičku kulturu općine Split i Samoupravnainteresna zajednica fizičke kulture općine Split, Split, 1990.Duško Marović-Mihovil Radja, Povijest športa u Splitu knjiga druga 1918.-1941., Splitski savez športova Komisija za povijest športa Split, 2006.7

SOKOLSKE UDRUGEPRVE REGIONALNESOKOLSKE UDRUGEU ISTOČNOJ HRVATSKOJTekst: ŽELJKO IVELJIĆPrvi župski slet s natjecanjem održanje 19. i 20. rujna u Osijeku. Na njemusu sudjelovali Hrvatski sokoli iz BabineGrede, Dalja, Donjeg Miholjca, Đakova,Harkanovaca, gornjeg i donjeg Osijeka,Valpova, Vinkovaca i VukovaraNaglim razvojem Hrvatskog sokolskog savezakrajem 1906. godine i velikim brojem društava,došlo je do nove reorganizacije. SkupštinaSaveza donijela je zaključak po kojemsu se sva sokolska društva trebala udružiti u sokolskežupe. Promijenjena su savezna pravila i uređena pravilažupa, koja su se trebala formirati u većim mjestimagdje su bila najrazvijenija sokolska društva. Sva društvasu razdijeljena u župe, koje su nazvane po povijesnimimenima.U Pravilima se navodi: «Svrha je župe gojiti i promicatitjelovježbu, da se time podigne tjelesna i moralna snagahrvatskog naroda i da se zbliže i uzajamno podupirusokolska društva, koja su uŽupu spojena.»Prema pravilima Saveza,rad u župama svodio se nanjegovanje i širenje tjelesnihvježbi, priređivanje sastanaka,predavanja i javnih vježbi,unapređivanje uzajamne vezedruštava udruženih u župu,pomoć društvima prekoprednjaka i nadzornika,pomoć slabijim društvima,osnivanje novih društavai ostale poslove. DužnostAnte Pinterović izOsijeka, starješina izžupe Strossmayerovesvakog društva koje pripada župi bila je izabrati svojepredstavnike za skupštinu župe, sudjelovati kod javnihvježbi župe i priređivati svake godine barem jednu javnuvježbu, slati prednjake na obučavanje na župske prednjačketečajeve, slati središnjem odboru izvještaj o svojemgodišnjem djelovanju i plaćanje godišnje članarine.Organizaciju župe vodila je glavna skupština župe, uzsredišnji odbor. Glavnoj skupštini pripadalo je rješavanjeizvještaja prednjačkog zbora i revizora, određivanjegodišnje članarine, izbor Središnjeg odbora, revizoraračuna, te donošenje pravila i tumačenje istih.Župske poslove vodio je središnji odbor u koji ulazestarješinstva župe te starješine, tajnici i vođe župskihdruštava i njihovi zamjenici. Starješinstvo župe bilo jeizvršni organ župe i sastojalo se od starješine, tajnika,blagajnika, vođe i njihovih zamjenika.Tehničku stranu vodio je Župski prednjački zbor iPredsjedništvo. Prednjački zbor se sastojao od župskogvođe, njegovih zamjenika i svih članova prednjačkihzborova društava udruženih u župu. Zbor je odlučivaoo načinu i opsegu javnih vježbi župe i župskih natjecanja,vježbama župskih i prednjačkih zborova, župskimprednjačkim tečajevima, te birao predsjedništvo zbora iodlučivao o drugim pitanjima tehničke naravi. Predsjedništvose sastojalo od župskog vođe, njegovih zamjenikai četvorice izabranih članova. Vodilo je brigu o arhivu,prednjačkim tečajevima,predlagalo način i opseg župskihjavnih nastupa, te vodilo drugeposlove iz područja prednjačkogzbora.Prema starosnoj dobi članoviHrvatskog sokola dijelili su se napomladak (do 14 godina), muškii ženski naraštaj (od 15 do 18godina) i članove i članice.Sredinom 1907. godineMiroslav Strižić,starješina župe PreradovićeveizBjelovaraosnovane su tri župe u istočnojHrvatskoj - Jelačićeva, Preradovićevai Strossmayerova - koje8

Sokolski pomladak (Valpovo 1908. g.)Hrvatski sokoli (Vinkovci 1907. g.)Hrvatski seljački sokoli u Babinoj Gredisu najprije provele svoju unutarnju organizaciju, te podjedinstvenom upravom i tehničkim vodstvom promicaleinterese društava udruženih u župe.Hrvatska sokolska župa PreradovićevaOsnivanjem Hrvatske sokolske župe (HSŽ) Preradovićeve19. lipnja 1907. sa sjedištem u Bjelovaru,dolazi do sve veće koncentracije i povezivanja društavaunutar ove župe. O tome nam govori i svrha osnivanja:gojenje i promicanje tjelovježbe, zbliženje i uzajamnopodupiranje sokolskih društava koje su u župu spojenate posredovanje između pojedinih društava i saveza.U ovu župu bila su udružena društva iz Bjelovara,Daruvara, Đurđevca, Koprivnice, Križevaca, Pitomače,Sv. Ivana Žabno, Virovitice i Vrbovca. Za starješinužupe izabran je Miroslav Stržić, podstarješinu Javand,prvi tajnik postao je Gjipulo, blagajnik Kolesarić, avođa Janko Janković, da bi ga naslijedio Ervin pl. Koroskenyi,te Vilko Mohorić.Vukovarske vježbačiceHrvatska sokolska župa StrossmayerovaOsnivanjem društava Hrvatskog sokola u sjeveroistočnojHrvatskoj stvoreni su uvjeti i potreba zaosnivanjem krovne organizacije koja bi u ovom dijeluHrvatske obavljala zajedničke poslove i predstavljanjeu saveznom Hrvatskom sokolu.Osnivačka skupština Hrvatske sokolske župe Strossmayeroveodržana je 28. srpnja 1907. u Osijeku gdjesu bila prisutna društva iz gornjeg i donjeg Osijeka,Vukovara, Vinkovaca, Đakova i Harkanovaca. Novakrovna organizacija nazvana je Hrvatska sokolska župaStrossmayerova. Prvi starješina župe je Ante Pinterovićiz Osijeka, zamjenik starješine Levin Plemić iz Vinkovaca,vođa Ivan Krsto Dončević iz Osijeka te blagajnikVrbljančević. U revizorski odbor izabrani su: StjepanFabijančević iz Vukovara, Aurel Deszathy iz Valpova,Lujo Šimat iz Đakova, Antun Hržić iz donjeg Osijekate Müller iz Harkanovaca. Sva primljena društva bilasu dužna u župsku blagajnu uplaćivati dva puta godišnjepo 10 filira.Nedugo nakon konstituiranja Hrvatske sokolskežupe Strossmayerove, stupaju u ovu župu i drugaosnovana društva. Ubrzo je, 18. kolovoza, u DonjemMiholjcu održana javna vježba, na kojoj su nastupiladruštva Hrvatskog sokola iz Harkanovaca, Valpovai Osijeka I. i II. Vježbale su se skupne vježbe, praškeproste vježbe i sa štapovima te vježbe na preči. Tjedandana nakon predstavljanja vježbača osnovano je idruštvo Hrvatski sokol, čiji je prvi starješina postaoLabovsky.Hrvatska sokolska župa JelačićevaRazvojem većeg broja društava u Srijemu došlo jedo pokretanja župe. Hrvatska sokolska župa Jelačićeva9

SOKOLSKE UDRUGEPremda su razgovori o osnivanju župe započeti 1907.godine, nova Hrvatska sokolska župa „Ibrišimovićeva“utemeljena je tek 29. prosinca 1907. u Požegi. Počinjedjelovati 1908. godine, a pravila su odobrena 23. srpnja.Od osnutka u župu se udružuju sokolska društva izBroda, Pakraca, Požege, Sibinja te kasnije društva izKošutarice, Pleternice i Nove Gradiške. U župi se odpočetka djelovanja pojavljuju mnogi problemi. Uslijedzastoja u radu župe iz nje je istupilo društvo iz Broda ipristupilo Strossmayerovoj župi.Vježbačka trojka Hrvatskog sokola ĐakovoSredinom 1907. godine osnovane su trižupe u istočnoj Hrvatskoj Jelačićeva,Preradovićeva i Strossmayerova, kojesu najprije provele svoju unutarnjuorganizaciju, te pod jedinstvenom upravomi tehničkim vodstvom promicaleinterese društava udruženih u župeosnovana je 22. rujna 1907. u Mitrovici radi gojenja ipromicanja tjelovježbe, zbliženja i uzajamnog podupiranjasokolskih društava koja su u župu spojena. Zastarješinu župe bio je izabran Nikola Gamiršek, podstarješinuJosip Fuchs, tajnika Rudolf Gasparides blagajnikaJulio Pajer, te vođu Franjo Čeliković i zamjenika vođeVilim Vanek. Za sjedište župe izabrana je Mitrovica.Isti dan poslije podne je održana javna vježba na kojojsu nastupile mitrovačke sokolice u prostim vježbama isa zastavicama. Nakon njih nastupili su odjeli rumskogi mitrovačkog društva na preči i ručama te u prostimvježbama.Župa je obuhvaćala okružje donjega Srijema. U župusu od početka bila uključena društva iz Mitrovice, Rumei Iloka, te naknadno društvo iz Petrovaradina i Zemuna.Hrvatska sokolska župa IbrišimovićevaU Požegi je društvo Hrvatski sokol priređivalo javnevježbe u Grabiku. Svojim radom, zalaganjem i postignutimuspjesima potakli su i druga mjesta u okruženju dapo uzoru na njih osnivaju sokolska društva.Svojom kvalitetom isticao se i Hrvatski sokol u NovojGradiški, koji je 2. kolovoza održao svoju javnu vježbu,na vježbalištu uz staru pivaru. Izvođene su proste vježbeIII. praškog svesokolskog sleta, vježbe na preči, ručama,kozliću, a završna vježba bila je vježba skupine naljestvama, u izvođenju svih vježbača.I. slet župe Strossmayer u OsijekuHrvatska sokolska župa Strossmayer brojila je usiječnju devet društava: 59 utemeljitelja, 495 izvršnih i847 podupirućih članova, što znači ukupno 1401 član.Župski porez za ovu godinu bio je određen godišnje 50filira za svakog člana, a ne kao u prošloj godini kad jeiznosio 20 filira za svakog izvršnog člana.Prvi „Hrvatski seljački sokol“ u Babinoj Gredi osnovanje 19. travnja, a 14. lipnja osnovan je „Hrvatski sokol“ uDalju. Oba su, uz Srpski soko iz Osijeka, primljena u župu.Prvi župski slet s natjecanjem održan je 19. i 20. rujnau Osijeku. Na njemu su sudjelovali Hrvatski sokoli izBabine Grede, Dalja, Donjeg Miholjca, Đakova, Harkanovaca,gornjeg i donjeg Osijeka, Valpova, Vinkovaca iVukovara.Cijeli je grad bio ovjenčan trobojnicama, izlozi urešenislikama Strossmayera i sokolskim znamenjem. Znajućida su sokoli čestiti i pošteni rodoljubi, pozdravilo ih jeosječko građanstvo kao pionire predstavnike hrvatskognaroda. Sazvana prijateljska večer prvog dana, razvila seu sokolski komers (svečana zabava).Natjecanje se održavalo u odjelima i pojedinačno uodjelima (natjecatelj pojedinac). Natjecalo se u višem inižem razdjelu (razredu): na preči, ručama, konju u šir shvataljkama, konju u duž bez hvataljki, skoku u vis, prostimvježbama i ponašanju. Odvijalo se i natjecanje slobodnograzdjela u skoku u vis i daljinu, bijegu, prostimvježbama, bacanju kocke, dizanju utega i ponašanju.Drugoga dana održavale su se sletske vježbe i natjecanja.U nižem razdjelu natjecalo se 7 odjela i 54 pojedinca,dok se u slobodnom razdjelu natjecalo 9 odjela. Prostevježbe izvodilo je oko 170 vježbača. Poslije prostih vježbivježbalo je 20 odjela na spravama. Istakli su se i ženskiodjeli iz Osijeka i Vukovara u vježbama s vrlo tankimobručima i čunjevima. Tribina za gledatelje je bila jednostavna,ukrašena zelenilom i zastavama.Literatura:Hrvatski sokol glasilo Hrvatskog sokolskog saveza, Zagreb, 1907. i 1908Hrvatski Sokolski Kolendar za god. 1911., Savez Hrvatskih sokolskih društava,Zagreb, 1907.Prof. mr. Živko Radan, Zbirka pravila gimnastičkih i sportskih organizacija od 1861do 1914. u Arhivu Hrvatske, Povijest sporta 16/1973.Željko Iveljić, Sto godina gimnastike u Vinkovcima, Vinkovci, 2007.Željko Iveljić, Tjelovježbene udruge istočne Hrvatske do 1929. godine, Vinkovci 1912.Izvještaj o radu Hrvatske sokolske župe Strossmayer 1907.-1908., Osijek, 1909.10

IN MEMORIAMVLADIMIR ČONČ(Zagreb, 13. siječnja 1928. - Zagreb, 15. listopada 2012.)Vladimir Čonč rođen je u Zagrebu, 13. siječnja 1928. godine, a nogomet jepočeo igrati u juniorima Građanskog 1942. Evo kako je počela njegovanogometna karijera... Kada bi na igralištu kraj Nove ceste na Trešnjevci dječaciigrali nogomet, poznati nogometni trener Martin Bukovy odabirao bi povremenopionire u selekciju koja je mogla igrati u Građanskom. Čonča je zaobišao, pa sutada dečki iz njegove škole došli tražiti da ga provjeri. Bukovy im je tvrdio da gaje „isprobao“, ali mali Čona nije se dao: „Niste me probali“ - uporno je govoriovelikom treneru. Trenerski mag Bukovy je popustio, pozvao ga na probu i Čonč jei formalno ušao u svijet nogometa...Poslije Drugog svjetskog rata Čonč je nastupao za zagrebačke klubove i to od1945. do 1946. za momčad Poštara, od 1947. do 1952. za Lokomotivu, a jednokratko vrijeme nastupao je za Mornar iz Splita i Naša krila iz Zemuna.U Dinamo je došao 1953. godine i igrao do 1961. U tom je razdoblju osvojioprvenstvo Jugoslavije u sezonama 1953/54 i 1957/58, te nogometni kup u sezoni1959/60. Nakon odlaska iz Dinama, Čonč je igrao u SR Njemačkoj- najprije je od 1961. do 1962. godine bio nogometaš«Kickers Offenbacha», a potom od 1962. do 1963. EintrachtBad Kreuznacha, kada je prestao sa aktivnim igranjem.Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu.Nastupio je 29. studenog 1956. godine u Londonu u prijateljskojutakmici u kojoj je Engleska pobijedila Jugoslaviju sa 3-0.Vladimir Čonč nastupio je na Olimpijskim igrama 1952.godine u Helsinkiju i nositelj je srebrne olimpijske medalje.Mnogo puta bio je rezerva Rajku Mitiću, recimo baš na OI.Ovaj vrsni nogometaš bio je odličan dribler, izvrsna pregledaigre i velikog smisla za organizaciju igre. Bio je graditeljigre i pravodobni dodavač. Najčešće je nastupao na pozicijidesne spojke u tandemu sa Željkom Čajkovskim i ŽeljkomMatušom.Za Dinamo je Čonč odigrao 413 utakmica i postigao 119zgoditaka.U jednom razgovoru neposredno pred smrt, pokojni DražanJerković, posebno je istakao Čonu, kako su ga prijatelji zvali, kao nogometašakoji je s loptom mogao sve. Njegove su lopte imale oči, bio je besprijekoran tehničar,pogađao je suigrače tako preciznim dodavanjima da su jednostavno moralipostići gol, istakao je tad Draža.Vladimir Čonč bio je veoma skroman čovjek. Takav je bio i kao igrač. Govorioje da njemu nikada nije bilo važno tko će postići zgoditak, on ili netko drugi...Malo je poznato kako je Čonč postao nogometaš Dinama. Bio je 1952. godine sDinamom kao pojačanje na jednoj turneji u Montevideu, gdje su ga nagovorili dase preseli u Maksimir,Vladimir Čonč, prije Olimpijskih igara 1952. godine, nastupao je i za splitskiMornar i Naša krila iz Zemuna. Naime, morao je u vojsku pa je služio u mornariciu Splitu, te su ga registrirali za Mornar, klub Jugoslavenske ratne mornarice.Igrali su dobro pa su se plasirali u Prvu ligu. Međutim stigla je naredba s vrhada tri vojna kluba ne mogu igrati u prvoj ligi. Tako su ostali Partizan i zemunskaNaša krila za koje je igrao drugu godinu vojnog staža...Na ulicama Zagreba, na Trešnjevci, Čonč je krenuo u svijet nogometa, a tu jepočeo igrati i godinu dana od njega stariji Bernard Vukas. Čonč se sjećao kakoje Bajdo imao kožne hlače jer mu je otac bio lovac, a on nije imao ništa jer mu jeotac (koji je bio stolar) umro kada mu je bilo tek 10 godina. Sam se borio krozživot u nogometu i izborio svoj veliki status. Nositelj je olimpijske medalje, igraoje u reprezentaciji, osvajao prvenstva i kupove… Čona nogometni znalac i legenda,preminuo je u Zagrebu, 15. listopada 2012. godine i sahranjen je na grobljuMirogoj.Jurica GizdićDAVORGRČIĆ(Split, 1. svibnja 1930.- Split, 12. rujna 2012.)Još je jedan Hajdukov velikanotišao u povijest.Davor Grčić rođen je u Splitu1. svibnja 1930. godine. Igračkukarijeru započeo je u splitskomHajduku, gdje je debitirao zaprvu momčad, 27. travnja 1952.godine (Hajduk – Sarajevo 4:0).Od tada pa do odlaska iz Hajdukai zadnje utakmice u bijelomdresu, 2. listopada 1960. (CrvenaZvezda – Hajduk 2:1), DavorGrčić za Hajduk je odigrao 354utakmice i postigao 2 zgoditka.Bio je dio momčadi Hajdukakoja je u 1952. godine i u sezoni1954/55, osvojila naslov prvakaJugoslavije u nogometu.- Bio sam i ostao jedan odonih koji nisu podnosili poraze.Kada bismo izgubili, bio bi savizvan sebe, nisam mogao spavaticijelu noć. Bilo je slučajeva dasam u svlačionici hvatao pojedineigrače za vrat, bio sam sespreman i potući kada bih uočioda se netko od suigrača ne zalaže- govorio je pokojni Davor Grčićili Gaga kako su ga zvali Hajdukovinavijači.11

IN MEMORIAMDavor Grčić, posebnoje rado isticao Hajdukovugeneraciju iz sezone1954./55., kada su “bijeli”postali superiorni prvaciJugoslavije.Bile je to doista velikamomčad: Beara, Kokeza,Broketa, L. Grčić, D. Grčić,Luštica, Rebac, Vukas,F. Matošić, Vidošević,Šenauer.Gaga je u momčadiHajduka igrao na mjestucentarhalfa, a u početkukarijere i braniča. Zajedno snjim, u momčadi Hajdukajedno vrijeme je igrao injegov stariji brat Lenko, pasu braća Grčić uz Lušticutvorili Hajdukovu halfliniju.Davor Grčić je poslijeHajduka igrao još u Austrijiza Sturm, u Njemačkoj zaWolfsburg i Radenthal, aspremao se i za odlazak uJužnu Afriku, ali nije dobiodozvolu.Potom je otvorio kafić,bar Balun iz Lože na splitskojPjaci, koji je godinamabio kultno mjesto sastanakai beskrajnih ćakula o balunu,ali i drugim splitskimdogodovštinama.Posebno je volio i hvalioHajdukove legende Bearu,Franu Matošića i Vukasa.Za legendarnog vrataraje tvrdio kako je bio boljiod slavnog Rusa Jašina iliGianluigija Buffona, a da jeVukas bio u rangu Maradonei Messija. Od treneraposebno je cijenio LukuKaliternu...Kao legendarni kapetanmomčadi, dobitnik je ZlatneHajdukove kapetansketrake, jednog od najvećihklupskih priznanja. Ove,2012. godine dobio jeOsobnu nagradu GradaSplita.Davor Grčić, preminuoje u Splitu, 12. rujna 2012.godine i sahranjen je nasplitskom groblju Lovrinac.(jg)BRANKO KRALJ(Zagreb, 10.. ožujka 1924. - Zagreb, 18. prosinca 2012.)Zagrebu, je 18. prosinca 2012. umro proslavljeni vratar Dinama i reprezentacije Jugoslavije,Branko Kralj. Bio je vrhunski vratar, koji zbog pojave velikog Vladimira BeareUnikada nije dobio pravu šansu na golu državne reprezentacije.Rođen je u Zagrebu, 10. ožujka 1924. godine. S nogometnom loptom se družio od dječačkihdana. Za njom je jurio po poljanama Trešnjevke, zajedno sa svojimvršnjacima, kada god su imali slobodnog vremena. Kasnije, usrednjoj školi, postao je rukometni vratar. Na jednoj od učeničkihutakmica zapazio ga je Bogdan Cuvaj, poznati nogometni trener ičlan uprave Concordije i pozvao ga da pristupi juniorskoj selekcijiove momčadi. On je prihvatio poziv i 1937. godine postao njihovčlan.Prvi trener u Concordiji bila mu je Zdenka Kunšten, tadaistaknuta igračica hazene. Kao rukometni vratar branio je Kralju Građanskom, a zatim i u Concordiji gdje je istovremeno biorezerva Zvonimiru Monsideru. Samo povremeno i rijetko je branioza seniorsku momčad Concordije.Rukomet je sasvim napustio 1950. godine i potpuno se posvetionogometu. Prije nego je otišao iz rukometa, bio je i rukometnireprezentativac Jugoslavije... Ona veća, nogometna vrata, isprvaje branio u zagrebačkim klubovima Amater i Milicioner. Kada jedošlo do spajanja Amatera, Slobode i Tekstilca, nastao je novi klub pod imenom Borac. Kraljje uspješno nastupao za Borac koji je 1950. godine postao drugoligaš. Uskoro Borac postajeprvoligaš, a Branko Kralj siguran je čuvar mreže. Borac kasnije mijenja ime u Zagreb.U ljeto 1952. godine Branko Kralj pristupa Dinamu. U to vrijeme Dinamo je imao već triodlična vratara: Branka Stinčića, Vladimira Majerovića i Slavka Arnerija. Dolaskom Kralja uDinamo, Arneri napušta plave, pa su u konkurenciji za dres s brojem jedan ostali Majerović,Stinčić i Kralj, koji se u sezoni 1952./53 često mijenjaju na golu.U prvenstvenoj sezoni 1953./54., Branko Kralj preuzima primat, postaje prvi vratar i brani uvrhunskoj formi, a Dinamo po drugi put osvaja naslov prvaka Jugoslavije. Od 1954. do 1955.godine Branko Kralj tri puta nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je u prijateljskojutakmici protiv reprezentacije Turske u Sarajevu, 17. listopada 1954. godine kada je Jugoslavijapobijedila sa 5:1., a Kralj je u 66. minuti na golu zamijenio Bearu. Posljednji put dres reprezentacijenosio je također u prijateljskoj utakmici, ovog puta u Dublinu, 19. listopada 1955. protivdomaćina Republike Irske u utakmici u kojoj je Jugoslavija pobijedila domaćina sa 4:1 (tad jeumjesto Beare, ušao u igru u 85. minuti). Vrijedno je spomena da je i u drugoj od ukupno triutakmice koliko je Branko Kralj branio za reprezentaciju Jugoslavije na golu zamijenio Bearu.Dakle, tri nastupa za reprezentaciju, tri ulaska u igru umjesto Beare.Sudionik je Svjetskog nogometnog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj.Branko Kralj je u tandemu sa Bearom bio standardan član reprezentacije. Beara je tad biozasigurno jedan od najboljih vratara svijeta, pa je Kralj bio vječita rezerva. Ostat će zapamćenoda je Kralj bio rezerva Beari čak 33 puta!Kada je imao svoj dan i bio u punoj formi, popularni King (kako su ga zvali) bio je gotovonesavladiv. Zbog jedne teže ozljede, nakon 165 utakmica za Dinamo povukao se s nogometnogterena 1957. godine i prepustio gol Dinama tada mladom Gordanu Iroviću, koji jenastavio tradiciju odličnih čuvara mreže Dinamova gola.Kralj se potom posvetio poslu u privredi, jer je po struci bio diplomirani ekonomist. Istovremeno,nastavio je i s nogometnim aktivnostima i u Dinamu je obnašao razne dužnosti.Bavio se i športskim novinarstvom i publicistikom te objavio knjige: „Vratari koji se pamte“ i„Sa Dinamom na četiri kontinenta“.Mnogi ljubitelji nogometa ne znaju da je Kralj bio veliki ljubitelj glazbe. Bavio se jazzomsvirajući na usnoj harmonici. Imao je i svoj orkestar u kojem je maestralno svirao. Snimio jepreko deset ploča, kao i CD s poznatim zagrebačkim solistima. Snimao je i glazbu za razneigrane i crtane filmove. Uz to, gajio je i ljubav prema tehničkoj kulturi. Bio je organizator i članNarodne tehnike Hrvatske preko 60 godina. Kao inovator, proglašen je počasnim predsjednikomHrvatske zajednice tehničke kulture. Dobio je i naziv viteza Belgijskog kraljevstva zainovacije.Branko Kralj, sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. (jg)12

Zdravlje i športProšlo je nešto više od stogodina kad je bilo automobilakoliko danas ima konja. Tkoje tada mogao zamisliti granicedosezanja športskih rezultata?Napokon, pothvat što ga je izveo FelixBaumgartner skokom, kako slikovitomediji prikazuju, s ruba svemira (oko39.000 metara) da bi se nakon slobodnogpada i probijanja zvučnog zida, uzgolemu tehničku logistiku prizemljiopadobranom, traži odgovor na pitanje:je li to i športski pothvat? Mislim daje! Ako ni zbog čega drugog, ondazbog činjenice da je padobran, inačeizum našeg zemljaka Fausta Vrnačića(1551. Zadar - 1617. Venecija), športskirekvizit koji je od tada puno putatehnički usavršavan i dotjerivan gotovodo letjelice kojom čovjek upravljavlastitim sposobnostima.Od početka druge polovice XX. stoljećaili od vremena kad sam studirao(u to vrijeme na jedinoj visokoškolskojustanovi za šport), puno toga što samučio valjalo je zaboraviti već nakondesetak godina. Danas bih rekao: „Znanostje nepouzdana, a znanje je krhko“.Nažalost, većini ljudi diplomapostaje zadnji akt školovanja kojimje sankcioniran stručni status do mirovine.Samim tim, u mnogim djelatnostima,diplomirani stručnjaci praksiprkose umjesto da joj pridonose spoznajom.Riječ je o činjenici da je tehnološkirazvoj ili brzina tehnoloških izazova uzadnjih pedesetak godina mnoge, doskorana znanosti utemeljene stručnemisli i modalitete, doslovce pretvorilau - znanstveno smeće.Što može čovjek? Koje granice visinei dubine može dosegnuti nije pitanjesamo športa, već i svih izazova u kojimase javljaju pothvati ekstremnihzahtjeva što ih kreiraju osobe kojima,nakon izvedbe, nije cilj pobjeda nego- ostati živ! Dovoljno je, u tom smislu,pogledati špice Eurosporta i uvjeriti seda su, primjerice, jahanje valova, vratolomijena biciklima ili općenito „daskarenje“u svim agregatnim stanjima(u vodi, na zraku, na tlu) individualnostvaralaštvo u kojem je trening izvanokvira pedagoško-stručnog procesa.Zato svojim osvrtima pokušavamući u prostor što demistificira pojam„stručne misli“, odnosno, usmjeritirazmišljanja u pravcu genetičkihčinjenica koje svjedoče da športovine čine ljude, nego da ljudi, ovisno osvojim sposobnostima, ne samo dabiraju športove kojima će se baviti,nego kreiraju športove u kojima moguizraziti stvaralaštvo. Drugim riječima,čovjek je jednako nepoznat u svojojbiološkoj naravi, kao i svemir u svojojbeskonačnosti.Ovim tekstom zaokružio bih svojedvogodišnje sudjelovanje prilozima učasopisu „Olimp“ koji prkose pojmovimašto se u životu, a samim tim iu športu, krivo interpretiraju. Naime,poimanje športa još nije prevladalo ni„antički sindrom“ o skladnosti tijelakojem svjedoči Mironov «Diskobol»(Bacač diska), a Juvenalova sintagma„Zdrav duh u zdravom tijelu“ ne dajeprednost ni tijelu, niti duhu jer im jeutjecaj najvjerojatnije uzajaman.Dakle, želim reći da se praksateško odvaja od još do jučer usvojenihpoimanja športa ili naputaka javnihaspekata zdravstva kojima se športnudi kao „lijek“ za zdravlje. Šport,međutim, valja gledati u svjetlu činjenicakojima je nužno odreći se obrazaca,recepata, shema i naputaka kojepraksa demantira, baš kao i poimanjenjegove svrsishodnosti kroz prohujalastoljeća.U prošlogodišnjim sam prilozima(četiri priloga iz 2011.) dao osvrt natrenersku ulogu proglasivši trenereumjetnicima posla kojim se bave ipokušao dati do znanja da strukatraži sustav, a trenerski posao improvizacijuprilagođenu trenucima koji suizmjenjivi poput dana i noći, boljih ililošijih godina, toplijih ili hladnijih dana.Ne podcjenjujući trenersku ulogu iliderske sposobnosti, uvijek će ostatibrojni upitnici o kojima ovise uspjesiMoćtehnološkograzvojaTekst: ŽELJKO MATAJAOd početka druge polovice XX. stoljeća ili odvremena kad sam studirao, u to vrijeme na jedinojvisokoškolskoj ustanovi za šport, puno toga što samučio valjalo je zaboraviti već nakon desetak godina.Danas bih rekao: „Znanost je nepouzdana, a znanje jekrhko“pojedinaca ili momčadi. Jedino će ostatineupitna ostvarenja koja su uvijekstvaralački domet.U ovogodišnjim pak prilozima u„Olimpu“ (prva tri broja 2012.), prvisam prilog posvetio pojmu zdravlja.Ono doista ne korespondira s javnimaspektima zdravstva iz jednostavnograzloga što su istine poput konzervikojima je istekao rok trajanja. Još uvijekse, naravno krivo, misli da bavljenješportom automatski pridonosi zdravlju.Dakle, da bi se netko bavio bilo kojimšportom ili tjelesnim aktivnostimamora raspolagati zdravljem za stanovitišport ili za aktivnosti kojima se bavi.Sve ostalo je zdravlju u inat!Prilog u drugom broju odnosio sena primjenu stimulirajućih sredstavaOlimp 42

→ Summary ←Since the very beginningof the second half of thetwentieth century orsince the time when Iwas studying at the oneand only educationalsports institution, a lotof what I learned wasto be forgotten alreadyafter ten years. TodayI would say: „Scienceis unreliable, andknowledge is fragile.”The fact that inthe last fifty yearsthe technologicaldevelopment or speed oftechnological challengesturned many, almostscience-based expertthoughts and modalitiesliterally into - scientificgarbage. All thisconsiderably reflects onthe sports.The limits of humans areeven today difficult tofathom; the coaches mustfirst “read” their proteges,discover their capacitiesand then try to draw themaximum out of them.Of course, provided thatthey followi the gallopingtechnological progressthat, in different ways,significantly helps on theway to success.ili farmacijske proteze kojom se postižeodgađanje umora, otupljivanjebola i stimuliranje bioloških resursa sosvrtom na moralne dileme u kojimaje odlučujući športaš koji je dužan samodlučiti: je li uspjeh u životu vrednijiod života? Riječ je o činjenici da je pojamstimulirajućih sredstava, ma kakoih zvali, neizbježna pojava kojoj ljudipribjegavaju, radi zdravlja, uspjeha,opstanka ili, što je najtragičnije, zbogosobnog zadovoljstva.Treći je prilog bio posvećen pojmudarovitosti kao posljedici jednakojpojmu zdravlja. Naime, u genima je„zapisano“ naše zdravlje, ali i sposobnostikojima raspolažemo. Drugimriječima zdravlje, kao i darovitost, nisunikakvi socijalni ciljevi. To su jednostavnočovjekova od prirode ili odBoga raspoloživa sredstva za ostvarivanjerazličitih socijalnih ili osobnihciljeva, ako postoje uvjeti u kojim seoni mogu ostvariti.Sudeći po dometima što ih ostvarujušportaši, a osobito pojedinci iz tzv.ekstremnih športova, oni s pravomupućuju na zaključak da je suvremenitrening postao vrst artističkih zahtjevaza one koji ih mogu ispuniti, da biih ta sigurnost i silno samopouzdanjedoveli do stupnja izvedbe artista natrapezu, hodača na žici ili žonglerarazličitim predmetima.Drugim riječima, dosezanje tehničkogsavršenstva iliti ekonomiziranjaenergijom, manje je u trenerovimzamislima ili usmjeravanjima, a više jeu individualnim izazovima i mogućnostimakoji, od športa do športa, tražerazličite sposobnosti. Trening postajeproces u kojem je smisao pedagoškihprincipa u nekom smislu zamijenjentrenerovom ulogom koja športašaodgoneta kao zagonetku u kojoj sene krije ono što trener traži, negose otkriva ono čime športaš zapravoraspolaže.Mislim da je pojam treninga neštošto visoko korespondira s uvjetima životau kojem tehnologija postaje bržaod onih koji ju teorijski mogu pratiti. Usvakom slučaju, tko želi uspjeti u onomečime se bavi mora biti sposobanna svojem „radnom mjestu“ biti dužeod svojih konkurenata... •43 Olimp

Znanost i športTekst: MIROSLAV HRŽENJAKBrojnost športaša iz čitavog svijeta, njihovo zajedništvo u smislu pozitivnihdruštvenih vrijednosti, ispravnih stavova, optimizma i humanih životnihopredjeljenja čini ogromnu snagu u smislu djelovanja na globalnu društvenu svijestGlobalizacijai športska politikaGotovo da je nemoguće povestiraspravu o znanosti,ekonomiji, športu, politici,ekologiji ili komunikaciji, a dase pritom ne spomene riječ globalizacija.Postepeno ukidanje ograničenjaprotoka roba, usluga, ljudi i idejameđu različitim državama i dijelovimasvijeta ubrzalo je razvoj znanosti,tehnologije, tržišta, između ostalogi onog športskog, ali je na određennačin i uzrokovalo nerede i prosvjedeprotiv politike djelovanja institucijakoje vode globalizaciju. Neredi izazvaninametnutim i strogim programimaštednje sve češća su pojava čak i urazvijenim zapadnim zemljama.Kao i ona športska medaljakoja ima dvije strane, tako i globalizacijumožemo promatrati kroz različiteperspektive. S jedne strane nalazi seideja konkurencije i razvoja kroz stvaranjejedinstvenog svjetskog tržišta,a s druge strane visoka stopa nezaposlenosti,siromaštva, te nesigurnaegzistencija. Mjesto donošenja odlukapostepeno se seli s državne razinena razinu međunarodnih institucija,što utječe na bržu implementacijumeđunarodnih iskustva, ali i smanjujemogućnost ljudi da direktnim izborimapredstavnika vlasti utječu na vlastitirazvoj.Slično je i kod kulturne globalizacije.Neki smatraju utjecaj nove kulturepozitivnim razvojem koji obogaćujepostojeću kulturu, dok drugi u novojkulturi vide prijetnju utvrđenim vrijednostima,pravilima i identitetu. Razvojglobalnog športskog tržišta šport jepretvorio u - big business. Kupovinakvalitetnih igrača iz inozemstva sciljem osvajanja plasmana u jakimmeđunarodnim klupskim natjecanjimai ostvarivanja zarade na međunarodnomšportskom tržištu omogućilaje atraktivnost športskih izvedba,nekima i zaradu, ali mnogi kluboviostali su bez svoje publike. Suvremeniglobalni trendovi športskog tržištaodrazili su se na svaki aspekt športa- od izgradnje i održavanja športskihobjekata, do politike poticanja mladihda se uključe u šport.U kojoj je mjeri globalizacija dobra,a u kojoj nije, teško je reći, ali, ljepotaje ionako u očima onog koji promatra.Od Orwelove „1984.“ i Huxleyevog„Vrlog novog svijeta“, pa sve do DavidaIckea i njegovih zanimljivih predviđanjao stvaranju globalnog društva sglobalnom policijom i valutom te mikročipiranimstanovništvom, povijest isadašnjost puna je onih koji ne vjerujuda globalizacija donosi nešto dobro.Međutim, upravo je globalizacija,prvenstveno u komunikaciji i znanostiutjecala na razvoj globalne društvenesvijesti, otklanjanje rasnih, kulturnih,vjerskih, nacionalnih i drugih predrasuda.Zahvaljujući, primjerice, internetui društvenim mrežama, mnoštvoljudi iz čitavog svijeta uključilo se urazličite diskusije, rekonstruirani suneki kolektivni identiteti, a brojne teorijei različiti pogrešni i kruti stavovipostali su predmet kritike ljudi iz cijelogasvijeta. Zahvaljujući tome, rasvijetljenesu brojne tajne i otklonjenebrojne iluzije, a otvorio se prostor zarazvoj pozitivne društvene svijesti.Nadalje, globalizacija je umanjilaznačaj i moć odlučivanja nekih državnihinstitucija. Međutim, upravoiz tog razloga, ljudi i institucije civilnogdruštva svoje zahtjeve i kritikeupućuju na one razine koje smatrajuodgovornima, a to su one globalne.Takav direktan utjecaj daje velikumogućnost u brzom provođenju kvalitetnihi društveno korisnih ideja.Upravo na tom tragu krije se gotovonevjerojatna mogućnost s kojom športraspolaže, mogućnost radi koje sešport našao u čitavoj ovoj diskusiji.Globalizacija je na određennačin pogodovala interesima raznihrasnih, nacionalnih i drugih identiteta,uspjela je locirati, ocijeniti i usmjeritirazne političke ideologije, založiti seza ravnopravnost spolova ili za pravaraznih udruga. Za razliku od poklonikarazličitih ideologija koji su međusobnoekipirani kroz neku građansku udrugu,šport prvenstveno raspolaže ogromnimljudskim potencijalom, velikimbrojem športaša, športskih rekreativacai ljubitelja športa. Pozitivna svijesti sustav vrijednosti, kao i mnoge45 Olimp

Znanost i športdruge vrline koje su zajedničke, baremvećem broju športaša čitavog svijeta,ne ostavlja puno mogućnosti za kritikena račun športa, a od strane globalnihinstitucija.Ideje olimpizma, športskog fairplaya, tolerancije u športu i drugešportu svojstvene ideje, mogle bi itrebale postati globalne ideje, a samimtime i mijenjati globalnu svijest.Hrabrost, nesebičnost, samoinicijativnost,športska kreativnost i nekonformizambliski su športašima, a najvišeonima koji su najviše postigli za vrijemešportske karijere, ali i nakon nje.Promoviranjem tih ideja, prvenstvenokroz vlastiti primjer, ali i kroz ciljanodjelovanje prema globalnim institucijamapreko zajedničkih inicijativa,vladinih i nevladinih čportskih udrugai sl., moglo bi se značajno utjecati nakorekciju globalnih društvenih trendova,ali i trendova u ekonomiji, politici,zaštiti okoliša, kulturi itd.Globalizacija je ušla u svaku porusuvremenog čovjeka i uvelike utječena njegov svakodnevni život. Postojećitrendovi u suvremenom globalnomsvijetu možda su posljedica činjeniceda su na razvoj globalne svijesti uvelikoj mjeri utjecale multinacionalnekorporacije koje za osnovni cilj imajumonopolizaciju tržišta. Međutim, baremako govorimo o onom segmentuglobalizacije koji bi mogli nazvatiglobalna društvena svijest, matematičkigledano, takvu svijest možemozamisliti kao vektorski zbroj svih svijestiljudi na ovom planetu.Sve vidljivija šteta koju su na globalnompolju napravile institucije kojesu bile prve u utrci na kojoj su, športskimrječnikom, same sebi štopalevrijeme i upisivale rezultat, najviše seočituje kroz samog čovjeka, njegovuzabrinutost i mutan pogled premaneizvjesnoj budućnosti. Međutim, naučenabespomoćnost nije svojstvenašportašima, kao ni sebičnost, pohlepai potreba za kontrolom drugih ljudi.Ako je mjerilo uspjeha u športušportska medalja, tada je šport uHrvatskoj, gledano kroz naočale ekonomije,jedna od najplodonosnijihdjelatnosti. U odnosu na uloženafinancijska sredstva, izgrađenostšportske infrastrukture i društvenistandard, Hrvatska se nalazi na samomvrhu europskih zemalja po brojuosvojenih medalja na velikim međunarodnimnatjecanjima. Jednako tako,potencijal športa kao djelatnosti odiznimne snage za promoviranje društvenihi etičkih vrijednosti, mogaobi i mora djelovati prema globalniminstitucijama. Ako športaši i instituciješporta u sebi prepoznaju snaguputem koje mogu mijenjati i formiratiglobalne trendove, zahvaljujućifenomenu globalizacije moguće jepredvidjeti globalnu evoluciju svijesti.Takva „športska politika“ u suradnji sinstitucijama obrazovanja, zdravstva igrađanskim udrugama mogla bi doistaučiniti mnogo.O nama ovisi hoćemo li znati iskoristititu priliku. •Literatura:Castells, M. (2000). Uspon umreženog društva.Zagreb, Golden MarketingGellner, E. (2000). Postmodernizam, razum i religija.Zagreb, Jesenski i TurkHuxley, A. (1998). Vrli novi svijet. Zagreb, IzvoriStigliz, J. (2004). Globalizacija i dvojbe koje izaziva.Zagreb, Algoritam→ Summary ←Globalization, as one of thephenomena of the modern worldwe live in today, has shaped toa large extent the economics,science, culture, sports, way ofcommunication, media, etc. Therapid development of science,gradual elimination of the flowof goods, services, people andideas, having more sensitivitytowards various racial, national,cultural and other identities,are some of the advantages ofglobalization. However, themonopolization of the marketby multinational corporationsor strict saving measuresimposed by global institutionscould be counted into the badsides of globalization. Thanksto the global communicationsome collective identities havebeen reconstructed, numerousinhumane ideologies havebeen criticized, and collectiveconsciousness has been created.The number of athletes fromaround the world, theircollectiveness in terms of positivesocial values,right attitudes,optimism andhuman lifecommitmentsrepresentsa hugestrength interms of impacton global socialconsciousness.The problems that today’s worldabounds in speak in favor of thefact that the policy that impactstoday most strongly the creationof a global collective identity isnot the policy of sports fair playand positive social principles. Itis obvious that head advantagein the battle for impact on globalinstitutions and media belongsto some other institutions andinterests. However, it is not toolate for the sports to recognizeits actual strength and to give itscontribution to the formation ofa different and better collectivesocial consciousness.Olimp 46

Športska terminologijaOd nogometnogaRembrandtado JIT principaTekst: DARIJA OMRČENU novinskim športskimtekstovima čestose susreću stilskefigure - od poredba dometafora - koje doprinoseslikovitome izričaju i kojetekst čine dojmljivim. Sdruge strane, nerijetkose prečesto rabe riječi izstranoga jezika, obično izengleskoga...Novinarsko-publicistički stil(Silić, 2006:75) jedan jeod nekoliko funkcionalnihstilova. Taj stil ima svojaobilježja koja ga razlikuju od npr.znanstvenoga stila. On, s jednestrane, nastoji biti precizan, a s drugega strane obilježavaju, među inim,figurativnost i ekspresivnost. Silićza njega kaže da je to najsloženijifunkcionalni stil. U novinskimtekstovima koji se bave temamavezanima za šport često se susrećustilske figure – na primjer, poredbe,metafore itd. (Silić, 1997), kojedoprinose slikovitome izričaju i kojetekst čine dojmljivim.Tako npr. Predrag Jurišić citiratrenera Tomislava Bašića koji je zaLuku Modrića rekao da je «nogometniRembrandt», aludirajući time nausporedbu njegova nogometnogumijeća koje uspoređuje sRembrandtovom slikarskomgenijalnošću. Igračko majstorstvoLuke Modrića predmetom je brojnihnapisa, pa tako Dražen Krušelj(2012a:37) kaže da se “s Modrićemočekuje gradnja nove nogometnedinastije”. Metaforom nogometnadinastija impliciraju se ili kraljevskaloza ili oni koji nasljeđuju ili prenosesvoje privilegije (Anić, 1991:107).U oba se slučaja radi o moćnimosobama, bilo po statusu, bilo pomaterijalnim dobrima ili oboje.Vladimir Zrinjski (2012a)argentinskoga nogometaša EzequielaLavezzija naziva jednim od Napolijeva«tri tenora» (druga su dvojicaEdison Cavani i Marek Hamsik).Naime, njihova je igra vrhunskiusklađena, poput glasova trojicesvjetski poznatih opernih tenoraPlácida Dominga, José Carrerasa iLuciana Pavarottija. Izrazom se tritenora aludira na visoku igračkurazinu trojice nogometaša, ali ina njihovu međusobnu uigranost.Tekst koji u Juranjem listu od1. prosinca 2012. potpisuje istinovinar (Zrinjski, 2012b:76) nosinaslov 100 veličanstvenih. Naslovnastaje zamjenom broja sedam iznaziva jednoga od najpoznatijihklasičnih vesterna, Sedmorica/Sedamveličanstvenih, u režiji Johna Sturgesa(remake filma Sedam samuraja AkiraKurosawe) iz 1960. brojem 100.Osim u tekstovima o nogometuzanimljivi se primjeri mogu pronaćii u tekstovima vezanima za temeiz drugih športova. U atletici nijerijetkost da se npr. Marie-José Perecnaziva ženski Michael Johnson - onaje, naime, poput Michaela Johnsonau muškoj konkurenciji, osvojilaolimpijsko zlato u trčanju na 200 i400 metara.Za razumijevanje stilske figureuvijek je potrebno poznavanjesadržaja na koji se ona odnosi. Naprimjer, kada se govori o klubu 30tisuća (Novi član "kluba 30 tisuća"predvodi ligu s 28,0 poena, aliLakersi su na 1-7 omjeru kada zabijebarem 30. – OKLAHOMA – LAKERS:Mogu li Lakersi iznenaditi Durantului društvo iz OKC-a?, 2012), misli sena 30 tisuća (i više) postignutihkoševa u košarkaškoj karijeri. Jedanod košarkaša koji su ušli u taj «klub»je Kobe Bryant - on je i najmlađikošarkaš kojemu je to uspjelo, apreostala imena u «klubu 30 tisuća»,a do sada ih je ukupno pet, su Abdul-Jabbar, Karl Malone, Michael Jordan iWilt Chamberlain (Kobe Bryant postaonajmlađi igrač koji je zabio više od30.000 koševa, 2012).Tekstovi športskih novinara sučesto odraz subjektivnoga stavanjihovih autora, a subjektivnostje jedno od obilježja novinarstva,pa tako Dražen Krušelj (2012b)ne štedeći Igora Štimca u prvimmjesecima njegova vođenja, u uloziizbornika, hrvatske nogometnereprezentacije piše, rabeći poredbukao stilsko sredstvo: «Trenerski CVIgora Štimca knjižica je tanka poputzbirke talijanskih vojnih pobjeda.»Jezičnu virtuoznost u kontekstustilskih figura pokazao je Tom Novakiz američke konzultantske tvrtke XSports Worldwide koji je mogućnostdovođenja Lea Messija na utakmicuu Hrvatsku, što smatra marketinškimi PR potezom od izuzetne važnosti,Olimp 48

Luka Modrić

Športska terminologijaprocijenio na sljedeći način: «U svijetumarketinga kažu da je Bog na prvommjestu, potom ide Leo Messi, a tekonda Lady Gaga» (Lesički, 2012).Roger Federer & Andy MurrayZa razumijevanje nekih izrazapotrebno je dobro poznavanjesituacija i događanja u nekome športu...Često se u novinskim tekstovimakoji se bave športskom tematikomkoriste i izrazi koji nisu dijelomstandardnoga hrvatskog jezika, alipripadaju književnom hrvatskom.Komentirajući transfer Luke Modrićaiz Tottenhama u Real Madrid u ljeto2012. Tomislav Poljak (2012a:63) jenapisao: “Zato se čini da će 'penezi'biti jedina valuta kojom će se moćiotkupiti Modrićeve usluge”. Riječpenezi znači novac, a podrijetlom jeiz staronjemačkoga. Rabe je govornicihrvatskoga jezika u sjevernome dijeluHrvatske.Riječi posuđene iz drugih jezikanisu rijetke. Lov na scudetto je sintagmakoju se može pročitati na športskimstranicama u raznim novinama ičasopisima. Scudetto je riječ podrijetlomiz talijanskoga jezika i označavatalijansko nogometno prvenstvo, odnosnonaslov nogometnoga prvaka utalijanskoj Serie A.Sljedeći primjer dolazi iz tenisa.Break (također se naziva i breakpoint) je riječ podrijetlom izengleskoga jezika (eng. break =slomiti; point = točka) koja u tenisuoznačava situaciju u kojoj igrač imapriliku osvojiti igru na protivnikovservis. S obzirom na to da se smatrada je biti na servisu prednost (jerigrači dobrom izvedbom početnogaudarca kojega protivnik nije u stanjuvratiti imaju priliku osvojiti bod), doćido prilike osvojiti igru na protivnikovservis smatra se prijelomnom točkom.Nije rijetko vidjeti u tekstovima iglagol breaknuti, koji se, dakle, odnosina prethodno opisanu situaciju.Osim navedenih primjera, postojei drugi koji ukazuju na činjenicu da ušportsko novinarstvo u hrvatskomejeziku ulaze i neki drugi elementikoji nisu specifični za hrvatski.Tako, na primjer, Tomislav Poljak(2012b:66-67) piše: “U velikomfinalu Wimbledona sastaju se dvasvijeta, Roger sve-što-dotaknempretvaram-u-zlatoFederer protivAndyja dajte-mi-više-taj-Grand-SlamMurraya.” Takav načinpredmodifikacijeimenice – sve-štodotaknem-pretvaramu-zlatoFederer idajte-mi-više-taj-Grand-Slam Murray,tipičan je za engleskijezik.Ponekad se,međutim, riječi izdrugih jezika, običnoiz engleskoga, ipakpreviše često rabe.U već spomenutomtekstu Krušelj(2012a:37) kaže:“zaigrale su mu slikecelebrity deathmatchapred očima”.U jednoj su rečeniciupotrijebljene čaktri engleske riječi– celebrity, death imatch, te se s pravommože postaviti pitanjekoliko je takva rečenica razumljivaprosječnome čitatelju.Dok je značenje riječi out, npr. urečenici: “Od ranije 'out' je /ime osobe,op.a./ .” (VALLADOLID - REAL MADRID:Može li Luka Modrić opet izrežiratipobjedu «kraljeva»?, 2012) jasno (taosoba više nije u igri), i to zbog togašto ta riječ ulazi u hrvatski jezik i unjemu se zadržava kao anglizam (aut),upitno je razumijevanje sintagme JITprincip. Tek će mali broj čitatelja znatida je JIT kratica za just in time (točnona vrijeme).→ Summary ←The language in sports journalismhas its characteristics thatdifferentiate it from e.g. the type ofdiscourse used in science. Figuresof speech belong to this set offeatures. To be able to understanda figure of speech used by a sportsreporter one has to understandhow the message in this figure ofspeech is coded.Opisani su primjeri tek manjidio vrlo bogatoga rječnika koji serabi u športskome novinarstvu. Zarazumijevanje nekih izraza potrebnoje dobro poznavanje situacija idogađanja u nekome športu... •Izvori i literatura:Anić, V. (1991). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb:Lovi Liber.Jurišić, P. (2012). Sad će CR7 vidjeti što su praveasistencije. Večernji list, 27. kolovoza 2012., str.52.Kobe Bryant postao najmlađi igrač koji je zabioviše od 30.000 koševa. (2012). Večernji list,http://www.vecernji.hr/sport/kosarka/kobe-bryant-postao-najmladi-igrac-koji-je-zabio-vise-30-000-koseva-clanak-483694; 6.12.2012.Krušelj, D. (2012a). Pomozimo Luki Modriću daizabere: Madrid ili Pariz, katarski novac ili slava uRealu? Jutarnji list, 13. srpnja 2012.Krušelj, D. (2012b). Štimac će obuzdati i navijačei bunt senatora, ali smije li izostaviti Sammira spopisa? Sportske novosti, http://sportske.jutarnji.hr/stimac-ce-obuzdati-i-navijace-i-bunt-senatoraali-smije-li-izostaviti-sammira-s-popisa-/1039754;7. srpnja 2012.Lesički, A. (2012). POVIJESNI SPEKTAKL U MAKSI-MIRU: 'Messi dolazi u Hrvatsku uveličati naš ulazaku EU'. Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/hns-dovodi-argentinu-sukeru-pozuri-messi-bi-rado-dosao-u-hrvatsku-ali-to-se-treba-i-platiti-/1070012;3.12.2012.OKLAHOMA – LAKERS: Mogu li Lakersi iznenaditiDurantulu i društvo iz OKC-a?, Sportske novosti,http://sportske.jutarnji.hr/oklahoma-lakers-mogu-li-lakersi-iznenaditi-durantulu-i-drustvo-izokc-a-/1070918;7.12.2012.Poljak, T. (2012a). Nedjeljni jutarnji. 8. srpnja2012.Poljak, T. (2012b). Sampras: Dugo gledam kakomi Roger Federer redom uzima rekorde. Nedjeljnijutarnji, 8. srpnja 2012.Silić, J. (1997). Novinarski stil hrvatskoga standardnogjezika. Kolo, 3, 495-513.Silić, J. (2006). Funkcionalni stilovi hrvatskogajezika. Zagreb: Disput.VALLADOLID - REAL MADRID: Može li Luka Modrićopet izrežirati pobjedu 'kraljeva'? Sportske novosti,http://sportske.jutarnji.hr/valladolid-real-madridmoze-li-luka-modric-opet-izrezirati-pobjedu-kraljeva-/1071193;8.1.2012.Zrinjski, V. (2012a). Morattijevi izazovi. Jutarnji list,http://www.jutarnji.hr/template/article/articleprint.jsp?id=1049713;25.8.2012.Zrinjski, V. (2012b). 100 veličanstvenih. Jutarnjilist, 1. prosinca 2012.Olimp 50

Žene i športNagli porast popularnostiistočnjačkih borilačkihvještina kod nas se nekakopreklapa s vremenomrazvoja „potrošačkoga socijalizma“,dakle s razdobljem na prijelazu šezdesetihu sedamdesete godine, kada seu našem športu pojavljuju i prve medijskezvijezde u današnjem smislu.Nesumnjivo, velik zamah toj borilačkojepidemiji daje globalna popularnostBrucea Leeja, vjerojatno najveće borilačkeikone sedme umjetnosti, čijifilmovi tih godina pune periferijskekino-dvorane diljem Hrvatske i čitavetadašnje Jugoslavije.Ubrzo stižu i prve domaće zvijezde- poput karataša Vjekoslava Šafranića,judaša Gorana Žuvele - koji u domaćišportski panteon staju rame uz rame spredstavnicima tradicionalnih borilačkihšportova poput boksača Prebegai Parlova ili hrvača Čorka. Boksačkitrener Ivan Sertić ima zanimljivo - i poNova gardau kimonuTekst: RATKO CVETNIĆKaratašica Ana-Marija Čelan jedna je od djevojaka iz nove garde u kimonu. Kaosugovornica zahvalan je izbor jer pokriva nekoliko perspektiva koje ova tema uključuje:reprezentativka je i kapetanica reprezentacije, trenerica u Zagrebačkom karate savezu,poznaje i dvoranu i kancelarijuLucija i Ana ZaninovićMartina ZubčićAna-Marija ČelanOlimp 52

svoj prilici točno - objašnjenje za najednomotkrivenu privlačnost premašportovima u kimonu: naime karate,judo, kasnije taekwondo, i druge srodnevještine kino-gledateljima s periferijedjeluju kao da će ih naučiti šori,a da u tom školovanju neće dobitibatina. Zgodna podvala, ali zar to nijejedna od tajni marketinga?Utoliko je uočljiviji fenomen dase današnja športska i medijska linijafronte tih istih športova sastojigotovo isključivo od djevojaka. Pogledajmo:taekwondo, s već serijomolimpijki i olimpijskih medalja, judo seuropskom doprvakinjom BarbaromMatić, karatašice koje s još vrućimekipnim srebrom sa Svjetskog prvenstvau Parizu nastavljaju impresivanniz svjetskih rezultata... U vrijemedok su naslovnice bile rezerviraneza turopoljskog fajtera Šafranića,ženama je bilo dopušteno tek da seogledaju u katama, ali danas nemaspora oko toga da su Martina Zubčićili sestre Zaninović, da Lanu Banelyi ne spominjemo, kao česte gošćeLana BanelyBarbara Matićnaslovnih stranica u javnoj percepcijisvoga športa puno vidljivije od muškihkolega.Karatašica Ana-Marija Čelan jednaje od djevojaka iz nove garde u kimonu.Kao sugovornica zahvalan je izborjer pokriva nekoliko perspektiva kojeova tema uključuje: reprezentativkaje i kapetanica nacionalne vrste,trenerica u Zagrebačkom karate savezu,poznaje i dvoranu i kancelariju.Obiteljska anamneza lako objašnjavaAna-Marijinu pojavu u ovom športuotac, i prvi trener, Stjepan, pripadnikje slavnoga naraštaja iz sedamdesetih,danas obnašatelj visokih dužnostiu domaćim i međunarodnim forumimakaratea. Njegova kći - s blizu četiristotine odličja što ih je poosvajalaod prvih natjecateljskih koraka u VelikojGorici, preko medalja s najvećihsvjetskih i europskih natjecanja, pa donaslova trostruke osvajačice Top Tena- u natjecateljskom smislu nesumnjivoje već ostvarila mnoge osobne i obiteljskeplanove. U toj priči reprezentacijaje ipak najsvježija tema.- Stalna ženska ekipa formiranaje 2010. godine. Te godine na Svjetskomprvenstvu u Beogradu nakondugog vremena izborila je medalju- treće mjesto - i od tada samo rastemou kvaliteti. U svibnju ove godine,naša ekipa koju vodi izbornik DragutinGalin, a u kojoj su još Azra Saleš, MašaMartinović te Ivona Tubić, plasirala seu seniorsko finale Europskog prvenstvana Tenerifama što predstavljanajbolji plasman u povijesti hrvatskogkaratea. Isti plasman smo postigle i nanetom završenom Svjetskom prvenstvuu Parizu. Mlada smo ekipa i datćemo sve od sebe da pokažemo kakoje ovo tek početak.Razlika u percepciji ženskoga sudjelovanjau ovom športu očito jepretrpjela dosta promjena u odnosuna vrijeme dok je Bruce Lee spašavaokrhke i lomne hongkonške starlete izdubine zmajevih gnijezda. Ana-Marijato potvrđuje:- U karateu ne postoji nikakva razlikaizmeđu žena i muškaraca. Ženeu karateu su i sutkinje na natjecanjimai trenerice u klubovima te imajupodjednaka prava kao i muškarci. Uživotu nikad nisam osjetila nikakvudiskriminaciju kao žena; odnos dolazikroz rezultate, a ne prema spolu.Spavamo u istim hotelima, dobivamojednake dnevnice kao muškarci... A→ Summary ←Karate and other related martialarts owe their sudden popularityfrom the beginning of the seventiesof past century primarily to men. Inthe meantime, women obtained theright to compete in these sports aswell, and today in Croatia femaleathletes in kimono are usually morepopular than their male colleagues.The reason for this lies in theresults, but also in the fundamentalchange of attitude towards womenin martial arts.sitne prepreke neće spriječiti onogatko ima stvarnu želju doći do vrha.Ono što još uvijek stoji pred današnjimšportašicama - ne samo uborilačkim sportovima - jest izboriti simjesto u managementu športskih sustava.Zajedničkom akcijom s muškimkolegama iz međunarodne karataškeadministracije, žene bi nesumnjivomogle pomoći da sustav što prijedođe do odgovora na staro pitanje:kad će karate postati olimpijski šport?- Da, to se svi mi pitamo. Kaošportašica nisam upućena u političkupozadinu priče, ali znam da su sljedećegodine izbori i nadam se da ćemonapokon proći. Karate je u svjetskimrazmjerima masovan šport, što se vidjeloi na ovom Svjetskom prvenstvuu Parizu na kojem je nastupilo 1200natjecatelja iz 116 zemalja. Dvoranau Bercyju bila je ispunjena svih danatrajanja natjecanja, a posebno u finalukoje je popratilo više od 12.000gledatelja. U karijeri nikad nisam doživjelasličnu atmosferu i takvu popularnostkaratea kao što je to slučaju Francuskoj. Zato se nadam da će2013. karateu biti sretna godina... •53 Olimp

Šport i umjetnostPlakati & crtežiBojana StranićaInteres za šport i sklonost likovnom izražavanjuBojan Stranić je iskazivao još u ranoj mladosti,kada je počeo crtati i baviti se atletikom. Kasnijeje postao vrhunski športaš (sa AOK Mladosttri puta prvak Jugoslavije), odbojkaški reprezentativac(u više navrata bio je izbornik odbojkaške reprezentacijeJugoslavije) i izniman trener (s Mladosti jebio 10 puta prvak Jugoslavije, a 1964. drugi u Kupueuropskih prvaka).Usporedo sa športskom karijerom, nakonzavršenog studija slikarstva u klasi profesora MarinaTartaglie 1948. godine, Stranić se bavi slikarstvom icrtežom i prihvaća različite poslove vezane uz grafičkidizajn. Početkom pedesetih godina započinjunjegovi angažmani u oblikovanju športskih plakata.Već ti prvi plakati iz pedesetih godina djeluju nevjerojatnomoderno i suvremeno. Karakterizira ihuspravni format i stilizirani likovni prikaz koji dominirakadrom, često dinamiziran kretanjem prikazanimu simultanim sekvencama i znalačkim korištenjemoptičkih efekata koji ukazuju na analogiju sasuvremenim tendencijama u umjetnosti.No, osim što prati svjetske umjetničke tokove,Stranića karakterizira i dubinsko razumijevanje,čak - osjećanje športa. Na njegovim djelima športje početak i kraj. On nije metafora, on nije polazišnatočka za nešto drugo, inspiracija ili medij kroz koji biumjetnik možda odao počast ljudskom tijelu ili duhu- Stranić sve posvećuje športu samom. Igra, susret,mikrokozmos jednog športskog događaja je sve onošto njega kao umjetnika interesira.Takav pristup vjerojatno ne bi bio moguć bez Stranićevogšportskog backgrounda. Iako je na plakatimaiz pedesetih konvencionalniji u likovnom pristu-Tekst: ANA POPOVČIĆU Kabinetu grafike HAZU u studenom je održana izložba“Umjetnost i sport” kustosice Vesne Kedmenc Križić, koja prikazujepresjek likovnog stvaralaštva poznatog odbojkaša, atletičara,odbojkaškog trenera, športskog djelatnika, ali i akademskog slikaraBojana Stranića (Medvode, 1921. - Zagreb, 1993.)55 Olimp

Šport i umjetnostBojan Stranić bio jei vrhunski sportaš iveliki umjetnik. Bio jepravi renesansni čovjekkoji je u svoje crteže,slike, plakate i športskaodličja utkao vlastitanačela bavljenjašportom - snagu, radosti ritampu nego u kasnijim plakatnim ostvarenjima,jak kolorizam, stilizirana formai jednostavan tekst, odlike su koje ćeStranić, uz morfološke modifikacije,razvijati dalje na svom likovnom putu.Na jednom od plakata iz tograzdoblja, snažno upada u oči i duhvremena u kojem je umjetnik stvarao.Plakat iz 1955. koji je naručen povodom10 godina športa u Hrvatskoj(tako se i zove), govori zaista više odtisuću riječi. Naravno da je šport uHrvatskoj imao 1955. već puno dužupovijest od 10 godina, ali kao štoznamo, 1945. su ukinuti svi postojećiklubovi i odmah osnovani novi.Nitko to nije bolje znao od Stranićakoji se športom počeo baviti 1930. uSokolu, 1939. je bio drugi na prvenstvuJugoslavije u atletskom petobojuza omladince, a od 1941. do 1944.član HŠK Concordia iz Zagreba, a uprosincu 1946. Stranić je jedan odosnivača Akademskog odbojkaškogkluba Mladost.Plakati nastali šezdesetih godinanekoliko sljedećih desetljeća spadajuu sam vrh Stranićeva stvaralaštva.Cijeli niz radova iz ovog plodnogperioda obuhvaća važne domaćešportske manifestacije i međunarodnanatjecanja. Njihovi su naručiocirazličiti športski savezi koji angažirajuStranića kao kvalitetnog dizajnera idobrog poznavaoca tematike koji će,uz plakat natjecanja, često oblikovati išportska odličja.Na ovoj izložbi je tako predstavljenoi nekoliko najzanimljivijih odličja kojaje umjetnik oblikovao, ali i niz crteža -likovnih zapisa sa športskih terena iliOlimp 56

polemičkih ostvarenja na temu suvremenogšporta.Crteži su posebna „snaga“ izložbe,budući da su dio bogate autoroveostavštine u privatnom vlasništvuumjetnikove supruge, gospođe LidijeKašpar Stranić, te nisu inače dostupnijavnosti. Promatrajući te crteže nakojima je direktan trag umjetnikoveruke i trenutno zabilježena impresijas nekog športskog događaja, veličinatalenta dolazi do izražaja na sasvimjedan novi način.U zbirci Kabineta grafike čuvase Stranićev cjelovit plakatni opus,koji ga ističe kao jednog od rijetkihgrafičkih dizajnera posvećenog isključivotemi športa. Uistinu, kada se govorio hrvatskom športskom plakatu,ime Bojana Stranića je ono koje prvopada na pamet. Kada je 2004. godine,također u Kabinetu grafike HAZU,postavljena izložba Hrvatski sportskiplakat, Stranićevo stvaralaštvo zauzeloje značajan dio, a njegov plakatizabran je - ne slučajno - i za naslovnicukataloga izložbe. Na spomenutojizložbi bila su i djela drugih velikihumjetnika kao što su Menci ClementCrnčić, Ljubo Babić, Boris Bućan i BorisLjubičić.No, stvaralaštvo Bojana Stranića postaloje sinonim za hrvatski športskiplakat, i to je sasvim prirodno. Stranićje umjetnik koji dolazi iz športa, ilimožda športaš koji je „ušao“ u umjetnost.Kod jedne takve osobnosti kodkoje su i šport i umjetnost bili njegovavokacija, teško je odrediti što je (akoje nešto) bilo primarno. Činjenica je,Bojan Stranić je iznimna ličnost po tojsvojoj dvojnosti.Danas, u naše suvremenovrijemespecijalizacije, nepostoji mogućnost dase netko formira kao vrhunski športaši, paralelno sa tim, kao vrhunski profesionalacu bilo kojem drugom području.To je jednostavno duh vremena,duh športa danas ne samo u Hrvatskojveć u cijelom svijetu. U prošlostito nije bio slučaj (sjetimo se splitskogzlatnog olimpijskog četverca iz 1952.koji su sačinjavali građevinski inženjer,veterinar, inženjer brodogradnjei profesor, i svi su oni, osim u svomšportu, bili uspješni i cijenjeni i u svojimprofesijama).No, čak i u prošlosti je kombinacijašportaš i umjetnik bila iznimka. Kaoda ta dva područja ljudskog djelovanjanekako posebno nisu kompatibilna,što naravno nije istina. Ipak, činjenicada je Bojan Stranić uistinu bio i vrhunskisportaš i veliki umjetnik, činiga zaista posebnim. Mogli bismo reći,bio je pravi renesansni čovjek koji je usvoje crteže, slike, plakate i športskaodličja utkao vlastita načela bavljenjašportom - snagu, radost i ritam. To suuostalom i riječi koje je sam Stranićzabilježio na rubu lista jednog svojegcrteža... •LITERATURA:AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenskileksikografski zavod, Zagreb, 1977.Bojan Stranić: Umjetnost i sport, katalog izložbe(Uvod Vesna Kedmenc Križić), Hrvatska akademijaznanosti i umjetnosti Kabinet grafike, 2004.Hrvatski sportski plakat, katalog izložbe (UvodVesna Kedmenc Križić), Hrvatska akademija znanostii umjetnosti Kabinet grafike, 2004.→ Summary ←In November the Cabinet of Graphicsof the HAZU (Croatian Academy ofSciences and Arts) hosted the exhibitionArt and Sports, which presented thesection of artistic creativity of volleyballplayers, athletes, volleyball coach, sportsprofessional, but also the academic artist– Bojan Stranic (Medvode, 1921 - Zagreb,1993).Stranic showed interest in sports andartistic expression already in his earlyyouth, when he began drawing andengaging in athletics. Later on he becamea top athlete, member of the nationalvolleyball team and an outstandingcoach (in 1964 second in the EuropeanChampions Cup).In 1948 he finished the Faculty of artsand in early fifties began his involvementin making the sports posters. The posterscreated in the sixties and over the nextfew decades are at the very top of Stranic’screation. The whole series of works(drawings, paintings, posters, medals)from this fertile period includes theimportant domestic and internationalsports competitions. The collection of inthe Cabinet of Graphics keeps Stranic’s fulloutput in terms of posters, distinguishinghim as one of the few graphic designersdedicated exclusively to the sports topic.Stranic was obviously both a top athleteand a great artist, the true renaissanceman who inwoved into his works his ownprinciples of engaging in sports – strenght,joy and rhythm.57 Olimp

Šport i međunarodne integracijeVažnostobrazovanjašportašaSlijedom Durbanske inicijative(7. Svjetska konferencija ošportu, obrazovanju i kulturi- Durban, Južna Afrika 2010.)koja je na poseban način naglasilapotrebu uključivanja mladih u programskudjelatnost olimpijskog pokreta,Međunarodni olimpijski odbor organiziraoje 8. Svjetsku konferenciju ošportu, obrazovanju i kulturi s glavnomtemom Olympism powered by YOUthand Education. Konferencija je održanaod 25. do 27. studenoga 2012. godineu Amsterdamu u suradnji s Ujedinjenimnarodima, Unescom, Nizozemskimolimpijskim odborom i gradom Amsterdamom,a prisustvovalo je preko 500delegata iz 110 zemalja uključujući iHrvatsku koju su zastupali predstavnikHrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskeolimpijske akademije.Uz Zimske olimpijske igre mladih uInnsbrucku, UN-ovu konferenciji o održivomrazvoju te XXX. olimpijske igreodržane u Londonu, 8. Svjetska konferencijao športu, obrazovanju i kulturipredstavlja završetak vrlo dinamičneolimpijske godine. Konferenciju jeotvorio predsjednik MOO-a, dr. JacquesRogge posebno naglasivši vrijednostišporta koji predstavlja puno više odšportske aktivnosti, a što je posebnovidljivo u olimpijskom obrazovanju.U tom smislu, Međunarodniolimpijski odbor posebno se zalaže zaprovedbu obrazovanja te je potpisaosporazume s 18 od ukupno 22 agencijeTekst: SAŠA CERAJMOO potiče uvođenje iunaprjeđenje obrazovnihprograma za športašekako bi po završetkušportske karijere moglinastaviti raditi. Pritomposebno apelira na cijeliolimpijski pokret, UN iinstitucije civilnog društvana suradnju s državnimvlastima kako bi osiguralezaštitu športašaUNESCO-a čime je otvorena mogućnostsuradnje s državama članicama i vladama,posebice na području znanostii obrazovanja. Također, kao strateškaodrednica za dodatno uključivanjemladih na polju športa, obrazovanja ikulture, MOO je razvio obrazovni programo olimpijskim vrijednostima podnazivom The Olympic Values EducationProgramme - OVEP, putem kojeg potičemlade na sudjelovanje u športu i promicanjeolimpijskih vrijednosti.Navedeni program potrebno jepromatrati u sinergiji s ostalim inicijativama,posebice olimpijskim obrazovanjemte programima koje provodiOlimp 58

Međunarodna olimpijska akademija i144 nacionalne olimpijske akademijediljem svijeta.Poveznicu s obrazovanjem čine iprogrami koji su posebno naglašenina Konferenciji, a tiču se inicijativeobrazovanja športaša odnosno paralelnogstvaranja dvostruke karijere pozavršetku one športske. Iz tog razlogaposebno je istaknut značaj športaševepratnje koja mora razumjeti i promicatiolimpijske vrijednosti te podržati športašau njegovoj želji da uz športskukarijeru paralelno stječe i obrazovanje.U skladu s tim, MOO ulažedodatne napore kako bi svi oni kojičine pratnju športaša i povezani su sašportom shvatili da je šport puno višeod društveno-zabavnog događaja te dapredstavlja obrazovno-odgojni sadržajputem kojeg je moguće utjecati namlade. Iz navedenog razloga posebnoje naglašena uloga provoditelja olimpijskogobrazovanja, a Međunarodniolimpijski odbor potiče uvođenje iunaprjeđenje obrazovnih programa zašportaše kako bi po završetku športskekarijere mogli nastaviti raditi. Pritomposebno apelira na cijeli olimpijskipokret, UN i institucije civilnog društvana suradnju s državnim vlastima kakobi osigurale zaštitu športaša putemnavedenih akcija.U tu svrhu određen je i proračunEuropske unije koji će u sljedećih šestgodina športskim programima donijeti35 milijuna eura što predstavlja jedanod elemenata razvoja Europe temeljenena obrazovanju i inovativnimrješenjima, ali i aktualizira nove pristupeprovođenja životnog obrazovanja,vrijednosti koje šport prenosi u društvu- s posebnim naglaskom na obitelj,multikulturalnost, identitet te sociološko-ekonomskevrijednosti športa.Temeljem zaključaka Unescove međunarodnekonferencije MINEPS IV (InternationalConfernce of Minister andsenior officailas resposible for physicaleducation and sport) održanog u Ateni2004. godine i Amsterdamska je konferencijauputila sugestije MINEPS-u V(koji će se održati u Berlinu u mjesecusvibnju 2013. godine) posebno apelirajućina vlade zemalja članica u rješavanjuproblema koji opterećuju šport,poput nešportskog ponašanja, dopingai ilegalnog klađenja.Međutim, uz suzbijanje negativnostitraži se i pružanje podrške vrijednostimašporta, posebice olimpijskog obrazovanjakao doprinosa razvoja civilnogdruštva te se iz tog razloga predlaževladama zemalja članica uvođenjeolimpijskog obrazovanja u nacionalneškolske programe. Slijedom navedenihpreporuka i provođenja Milenijskihrazvojnih ciljeva (Millennium DevelopmentGoals), vidljiva je sve snažnijaprisutnost Međunarodnog olimpijskogodbora na međunarodnom planu - očemu govori i status promatrača uUjedinjenim narodima, ali i partnerskasuradnja s Unescom - što je od velikogznačaja za šport koji predstavljasredstvo poštivanja temeljnih ljudskihprava i uključivanja marginaliziranihskupina u društvu, poput osoba s invaliditetomte osiguranja ravnopravnostimeđu spolovima.Kako olimpijski pokret zahvaća gotovosva društvena gibanja, naglašenaje uloga medija i posebno društvenihmreža, koje uz pružanje povezivanjai interakcije, trebaju biti korištene nanačin da ne podržavaju sjedilački načinživota i time dovode do povećanjapretilosti te manjka razvoja i komunikacijemeđu mladima. Socijalni medijitrebaju se koristiti kao pozitivni alatkoji potiče mlade na bavljenje športomte promiče olimpijske vrijednosti, obrazovanjei zdrav način života kako je toMOO u svojim odrednicama za mlade inaglasio.U skladu s tim, predsjednik Roggeje istaknuo kako je dužnost Međunarodnogolimpijskog odbora tražiti novei bolje načine za promoviranje olimpijskihvrijednosti kod mladih i na jezikumladih - onom materijalnom, ali i onomvirtualnom - putem društvenih mreža,medija i novih tehnologija.Amsterdamska deklaracijadonijela je niz preporuka koje se odnosena široki raspon tema, uključujućivažnu ulogu obrazovanja športaša iprovođenja olimpijskog obrazovanja štose može tumačiti kao jačanje temeljnihodrednica olimpijskog pokreta i filozofijenjezina modernog začetnika Pierrade Coubertina, čija će se 150. godišnjicarođenja obilježiti 2013. godine. Uzintenzivnu aktivnost Međunarodnogodbora Pierre de Coubertin, i Francuskaje odlučila obilježiti navedenu obljetnicuputem izrade novčića od dva eura slikom de Coubertina čime će i Europskaunija odati počast ocu modernih olimpijskihigara.Kuriozitet Konferencije u Amsterdamupredstavlja pronalazak tobolca s→ Summary ←The International Olympic Committeeorganized the eighth World Conferenceon Sports, Education and Culture,with the Conference motto “Olympismpowered by Youth and Education”,held on 25th-27th November 2012 inAmsterdam in collaboration with theUnited Nations, UNESCO, the DutchOlympic Committee and the city ofAmsterdam, which was attended byover 500 delegates from 110 countries,including Croatia.The Conference was opened by theIOC President Dr. Jacques Rogge,emphasizing the values ​of sports thatrepresents much more than a meresporting activity, which is especiallyevident in the Olympic education. Thelink to education is also made throughthe programs on education of athletesduring their careers.It was concluded that the mediashould be used as a positive tool thatencourages young people to engage insports and promote the Olympic values​, education and a healthy lifestyle as theIOC emphasized in its guidelines foryoung people.The Amsterdam Declaration adopted anumber of recommendations relating tothe broad range of topics, with emphasison the important role of education ofathletes which can be interpreted asan advancement of main guidelinesof the Olympic Movement and itsmodern pioneer Pierre de Coubertin,whose 150th birth anniversary will becelebrated in 2013.papirima i ispisanom porukom koja jeprilikom Olimpijskih igara u Amsterdamu1928. godine zazidana u zid tornjai prekrivena kamenom spomen-pločom.Kako se poruka ne bi oštetila, daljnjeotvaranje povjereno je restauratorimakoji će na siguran način otvoritiovaj povijesni dokument i predstavitiga javnosti. Hoće li pronađeni spisipredstavljati dodatnu podršku kandidaturigrada Amsterdama za ponovnodobivanje organizacije olimpijskih igara2028. godine i koje će poruke uputitidanašnjem modernom društvu, ostajenam vidjeti... •Literatura:Olympism powered by YOUth & Education, NederlandOlympisch Comité, Amsterdam, 2012.The Amsterdam Declaration (http://www.olympic.org/amsterdam2012)59 Olimp

Šport na internetuSportskoj HrvatskojTekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆNacionalni olimpijskiservis vijesti članstvaHOO-a, Sportska Hrvatska,omogućuje da svaki savez,njegove članice, svakašportska udruga, imazajedničku platformu zaobjavu vijesti koje, budimoiskreni, na današnjojmedijskoj sceni imaju jakomalo mjesta. Ako nije afera,šteta je prostora…Internet otvara olimpijski pokretsvijetu… To je najbrže rastući medij,idealan za pokrivanje športskihdogađaja, dakle i za pronošenjeolimpijskog duha - rekao jeprije 15 godina tadašnji predsjednikMeđunarodnog olimpijskog odboraJuan Antonio Samaranch, predstavljajućiobnovljene web-stranice MOO-a.Hrvatski je olimpijski odbor tadaveć dvije godine imao svoje internetskestranice, među prvima umeđunarodnoj olimpijskoj obitelji.U travnju 2011., kao prvi nacionalniodbor, pokrenuo je Sportsku televiziju(SPTV). U veljači 2012., vijestičlanstva prerasle su u novi projekt- Sportska Hrvatska, nacionalni olimpijskiservis članstva HOO-a u kojemmjesto treba naći svih 80 nacionalnihšportskih saveza, 20 županijskihšportskih zajednica uz Grad Zagrebte devet udruga.Ideja je jednostavna i na tragupreporuka XIII. olimpijskog kongresaodržanog u listopadu 2009. u Kopen-hagenu, koji je kao posebnu temuobradio digitalnu revoluciju - ujedinjavanjeminternetskih izvora članicau servisu Sportska Hrvatska stvorenje informativni prostor bez uređivačkihfiltara, a oblik i brojnost informacijaovisi samo o aktivnostima članicaHOO-a na vlastitim internetskimizvorima. S nekoliko klikova moglabi se obići cijela športska Hrvatska idobiti uvid u ono što radi.Što to znači za šport? Znači dasvaki savez i njegove članice, svakašportska zajednica, od županijskihnaniže, ima platformu za objavu vijestikoje, budimo iskreni, na današnjojmedijskoj sceni imaju jako malo mjesta.Ako nije afera, šteta je prostora…Idejni začetnik Sportske Hrvatskeje Željko Erceg, dipl. inž. i marketinškistručnjak iz Splita, programer i uredniknacionalnog servisa vijesti lokalnesamouprave, Lokalna Hrvatska.O tome kako je nadošao na ideju oSportskoj Hrvatskoj Erceg kaže:- James Webb rekao je da ideja nijeništa totalno novo, nego novi spojpoznatih elemenata. Godine 2009.pokrenuo sam izradu micro feedservisa koji bi, koristeći RSS kanaleweba, grupirao, pojednostavio, ubrzaoprijem i povećao broj informacijaiz određenog područja. Isprobali smoto na projektu Lokalna Hrvatska,zatim Sport Dalmacija koji nije dobiopotporu u lokalnim okvirima, no važnoje bilo pokušati. Srećom, potencijalprojekta uočila je Radica Jurkin,voditeljica Odjela za informiranje iizdavaštvo HOO-a i autorica konceptaVijesti članstva na portalu HOO-a.Tada smo dogovorili da se servisprilagodi HOO-u.- Sportska Hrvatska mnogim jesavezima dragocjeno, ako ne i jedinomedijsko mjesto koje će sigurno prenijetiinformaciju. Ono što pišu, najavljujui o čemu izvješćuju na svojimweb-stranicama, a preuzima SportskaHrvatska, znak je spremnosti i HOO-a iOlimp 60

palac gore!dijela njegovih članica da odgovorno ijavno komuniciraju sa športskom, ali iširom javnošću - tumači Radica Jurkin.Na HOO-u je pak da im u tomepomogne investirajući u zajedničkuplatformu koju je pokrenuo na svojimstranicama kao vijesti članstva 2010.godine, ubrzo nakon spomenutogXIII. olimpijskog kongresa. Današnjeglobalno društvo, rečeno je tada uKopenhagenu, društvo je trenutačnekomunikacije, pa olimpijski pokret injegovi članovi moraju biti svjesniutjecaja tog razvoja na sve aktivnosti,planirajući strategije i pristupenovim mogućnostima i promjenamakoje je donijela digitalna revolucija.Kako se nove tehnologije usvajajurazličitom brzinom, kao dio obvezeda se dopre do što više ljudi, važnoje pozabaviti se tim pitanjem da bisvi imali pristup olimpijskim igrama iolimpizmu na zakonit i jednak način.Sportska Hrvatska, upravo slijedećinačela olimpizma, daje jednaku prilikusvim članicama HOO-a da svoj rad 24sata dnevno prezentiraju na jednommjestu. Aplikaciju na svom webu zasadpreuzimaju SPTV, Hrvatski zborsportskih novinara, Hrvatski savezsinkroniziranog plivanja i Športska zajednicakrapinsko-zagorske županije,a u planu su još neki savezi i udruge.Sve što savezi, zajednice,institucije i/ili ustanove ili športaši uovom sustavu trebaju je vlastiti, aliažurni internetski izvor, web ili blog,s kanalom RSS. Preuzimanje i obradasu stvar aplikacije i minimalnognadzora. Zbog unikatnosti i niskihtroškova održavanja, Erceg vjerujeda ovaj sustav može biti realiziranbilo gdje unutar međunarodne športskezajednice. Izvoz tog proizvoda,zaključuje, bio bi još jedan doprinosHrvatske razvoju međunarodnešportske obitelji.Kakva su iskustva Športske zajednicekrapinsko-zagorske županije,koja se prva priključila projektu? Premariječima tajnika Branka Piljeka,njihov je motiv bio jednostavan: kvalitetnijeinformiranje udruga i športašačlanova Zajednice.- Od priključenja projektu znatno sepovećao broj posjetitelja naše internetskestranice, koji se sad kreće oko3500 mjesečno. Naše udruge još nisu,međutim, u dovoljnoj mjeri prepoznalemogućnost objava informacija o svojimaktivnostima - priznaje Piljek.„Sportskoj Hrvatskoj palac gore!“,komentar je Jure Ozmeca, od 2005.predsjednika Komisije za informiranjei izdavaštvo HOO-a, ujedno predsjednikaHrvatskog zbora sportskihnovinara te glavnog urednika SPTVa.Ercegovu ideju - mrežni medij kojibi okupljao sve športske udruge uHrvatskoj, da jedni druge na jednommjestu obavještavaju o svim bitnimdogađajima - odmah je ocijenio odličnom,jer i Komisija i HZSN godinamapokušavaju objediniti športskeinformacije tako da budu dostupnešportašima, športskim djelatnicima,lokalnim športskim djelatnicima, medijima,a u konačnici i sponzorima.Šport u Hrvatskoj, smatra Ozmec,umire u svojem sadašnjem izgledu ikoncepciji (pre)mnogih klubova:- Lokalne bitke za proračunedonijele su, zahvaljujući katastrofalnomZakonu o udrugama, nagluekspanziju klubova, a time i dijeljenjekvalitete u stručnome radu i – novca.Umreženost koju nudi Sportska Hrvatskabrzo bi HOO-u, ali i gradskim ižupanijskim savezima, samo uključivanjemkompjutera, mogla dati prviuvid u stanje «na terenu». Naime,tjednim čitanjem postaje jasno kojisu savez ili zajednica spremni ući unovo razdoblje praćenja hrvatskogašporta i novi sustav njegova financiranja.Pomnijom analizom samoaktivnosti, rezultata i vijesti s mreželakše možete doznati što se u hrvatskomešportu zaista događa - kažeOzmec.Zato, Sportskoj Hrvatskoj palacgore! •→ Summary ←Croatian Olympic Committeeintroduced in February 2012 theinternet National Olympic Serviceof HOO members - Sports Croatia,where in the future 80 nationalsports federations, 20 county sportscommunities along with the City ofZagreb and nine associations willfind place.The idea, following therecommendations from the XIIIOlympic Congress in 2009 inCopenhagen, is very simple: byunifying the Internet resourcesof the members of Sports CroatiaService, an information spacewithout editorial filters is created,and the form and quantity ofinformation depends only on theactivities of the COC membersin terms of their own Internetresources.This means that federations,communities, institutions and/or authorities and athletes have acommon platform for publishingnews, accessible in one place bothto them, media and sponsors.All this system needs is an own,updated internet resource, web orblog, with RSS channel.In accordance with the principlesof Olympism, guaranteeing theequality of all the participantsCroatian sports, this project isvaluable to many federations, if noteven the only media place that willsend the information and a signof readiness of the COC and partof its members to communicateresponsibly and openly with thesports, but also general public.61 Olimp

Od Olimpa do OlimpaHrvatski top kandidatiza OI Rio 2016.HOO i Ured za olimpijski program startao je u predolimpijsku2013. godinu s preciznim ciljevima nastupa i kriterijimarazvrstavanja olimpijskih kandidata za Igre XXXI.Olimpijade koje će se održati u Riju od 5. do 21. kolovoza2016.Od četiri kategorije kandidata (top, evidentni, potencijalniA i B), razvidni su oni top kandidati. To su osvajačiolimpijskih odličja sa OI u Pekingu 2008. koji su imalikvalifikacijsku normu za Igre u Londonu 2012. te uz njih,osvajači olimpijskih odličja iz Londona.Tako su na listi srebrni iz Pekinga 2008. Blanka Vlašić(skok u vis) i Filip Ude (konj s hvataljkama) te brončanaSnježana Pejčić (streljaštvo) koji su imali i kvalifikacijskeuvjete za Igre u Londonu, te nositelji odličja iz Londona -Sandra Perković (disk), Giovanni Cernogoraz (leteće mete),Lucija Zaninović (taekwondo, do 49kg), kao i David Šain,Martin Sinković, Damir Martin i Valent Sinković (četveracna pariće).Momčadski top kandidati su muška vaterpolska i rukometnareprezentacija.HOO prvi put bez redovnihprihoda DPHrvatski olimpijski odbor 2013. godine poslovat ćebez kune redovnih sredstava Državnog proračuna. I toje prvi put u 21 godini njegove opstojnosti! Manje za11.352.649 kn prihoda imat će također od igara na sreću,iako se računa na dodatnih otprilike 6 milijuna kao višakprihoda od igara. U predolimpijskoj godini, ključnoj za temeljnupripremu nastupa hrvatske olimpijske delegacije uSočiju na 22. zimskim olimpijskim igrama, za program javnihpotreba športa koji je obvezan provesti u 2013., HOOće raspolagati sa 123.664.354 kn što je za 9.767.575 knmanje nego 2012.Unatoč tomu, rashodi od 61.475.852 kn za programenacionalnih športskih saveza (kojih je 80 u članstvu HOOa),za 1.649.393 kn su veći no prethodne godine. O proračunuHOO-a 2013. konačnu odluku donijela je SkupštinaHOO-a u novom sazivu (2012.- 2016.) na drugoj redovnojsjednici 27. prosinca 2012., kada je i održana svečanaproslava Velikog dana hrvatskog športa.Biserka Vrbek u IO Europskogfair play pokretaBiserka Vrbek, olimpijka (OI LosAngeles 1984.) i športska dužnosnica,od 2007. pomoćnica glavnogtajnika Hrvatskog olimpijskogodbora, izabrana je 27. listopada2012. na Izbornoj skupštini EFPM-au Veroni za članicu izvršnog odboraEuropskog fair play pokreta (EFPM).Tim je izborom potvrđen njezinosobni ugled u međunarodnim fairplay krugovima, ali i utjecaj HOO-a upromišljanju razvoja fair play pokretau Europi čiji je suosnivač bio 1994. godine.Biserka Vrbek, ugledna je članica i koordinatorica Hrvatskogfair play odbora od 2006. godine, a 2012. bila jevodeća suorganizatorica Fair play kongresa čiji je domaćinbio HFPO i grad Poreč. Od 2009. godine, Vrbek je i članicaIzvršnog odbora Europske streljačke federacije (ESC).Deset stipendija solidarnostiza Soči 2014.Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora(MOO) dodijelila je stipendije desetorici hrvatskih kandidataza XXII. zimske olimpijske igre u Sočiju 2014.Stipendisti su:Jurica Veverac (biatlon), Darija Obratov (sanjkanje), AndrejaKomšić, Saša Tršinski, Istok Rodeš, Sofija Novoselić iFilip Zubčić (alpsko skijanje), Edi Dadić i Andrej Burić (skijaškotrčanje) te Anja Štefan (snowboard).Stipendije u iznosu od 1500 USD mjesečno dobivat će odstudenoga 2012. do veljače 2014. godine.Saša TršinskiMeđunarodni transfer znanjao športskoj infrastrukturiSeminarom „Održive javne sportske građevine na otvorenom“održanome uz financijsku potporu Olimpijske solidarnostiMeđunarodnog olimpijskog odbora, 8. prosinca usjedištu Udruženja hrvatskih arhitekata u Zagrebu, završenaje serija međunarodnih seminara na temu - Transferznanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim zemljama.Prethodili su mu seminari „Održiva plivališta i klizališta“2007. te „Održivi stadioni i sportske dvorane“ 2009. takođerodržani u Hrvatskoj u nadležnosti Hrvatskog olimpijskogodbora.Olimp 62

Tekst: RADICA JURKINDomaćin, Hrvatski olimpijski odbor s Komisijom zašportsko graditeljstvo i okoliš, a pod vodstvom predsjednikaKomisije, arhitekte Krešimira Ivaniša, ugostio je i ovajput brojne međunarodne i domaće eksperte s dugogodišnjimiskustvom i rezultatima u području kompleksnostipitanja građenja športske infrastrukture. Među njima jebio Geraint John, koji je govorio o održivom konceptu IgaraXXX. olimpijade i post-olimpijskom nasljeđu, te Bill Stonoro planiranju na primjeru Olimpijskog Centra Lea Valley uLondonu 2012.Nove stare članice HOO-aNakon odluke Međunarodnogolimpijskog odbora na121. zasjedanju o uvrštenjuragbija i golfa u programOlimpijskih igara 2016. i2020. godine, nacionalnišportski savezi tog športastekli su status nacionalnogšportskog saveza olimpijskogšporta.Aplicirajući ove promjene u olimpijskoj obitelji, SkupštinaHrvatskog olimpijskog odbora 27. prosinca redefiniralaje status članstva Hrvatskog ragbi saveza koji je sad punopravničlan HOO-a (iz skupine neolimpijskih svrstan jeu skupinu olimpijskih športova), a Hrvatska golf udruga jedobila status saveza olimpijskog športa, ali je ostala pridruženičlan HOO-a dok se ne riješi spor o statusu Hrvatskoggolf saveza koji je 2010. isključen iz članstva HOO-a,no punopravni je član Europskog golf saveza (EUROPEANGOLF ASSOCIATION- EGA).Inače golf i ragbi su već bili na programu Igara - golf1900., 1908., 1920. i 1924., a ragbi 1900. i 1904.Hrvatski baseball savez i Hrvatskisoftball savez čiji su športovibili na programu Igara doPekinga 2008. izgubili su statussaveza olimpijskih športova tesu uvršteni u skupinu savezapunopravnih članova HOO-aneolimpijskih športova. Baseball,uz prekid od 20-ak godina, bioje na programu Igara gotovo kontinuirano od 1936., dokje softball doživio tek četiri izdanja od 1996. kada je uvedenprvi put, pa do posljednjeg olimpijskog natjecanja uPekingu 2008.Hrvatska odbojkaška udruga koja je nastala nakon stečajaHrvatskog odbojkaškog saveza, nakon statusa pridruženogčlana HOO-a 2010. stekla je uvjete za punopravnočlanstvo saveza olimpijskih športova. Inače, Hrvatskiodbojkaški savez brisan je iz Registra udruga RH u travnju2012. godine.Veliko DA Europskim igrama!Europa je konačno dobila svoje Europske igre, veliku multišportskukontinentalnu priredbu utemeljenu po uzoru naostale kontinentalne kao što su Panameričke, Igre Oceanijei Australije, Azijske i Afričke igre. Utemeljila ih je Opća skupštinaEuropskih olimpijskih odbora (www.eurolympic.org)Athletes' Commission for future generationsUpon accepting the IOC's recommendations on the role of top athletesin Olympic movement and society, the Croatian Olympic Committeefounded on July 9th, 2012 the Athletes’ Commission as a separate COCbody.With three votes in the Assembly the Athletes’ Commissionrepresents, besides the Croatian Olympians Club which also has threerepresentatives and three votes, a strong message that the athletes canand should be, in many ways, bearers of the Olympic standard forfuture generations. Among other things, the Commission would dealwith athletes’ education issues during their active career but also afterretirement, ethical issues concerning competitions, judging decisions,fair play relations, discrimination and violence in sports, doping andnumerous other interdisciplinary activities and impacts of the COC inthe Croatian society.At the constituent meeting held on October 11th in Zagreb the swimmerGordan Kozulj, four-times Croatian Olympian (Beijing Olympics 2008,Athens Olympics 2004, Sydney Olympics 2000 and Atlanta Olympics1996) and member of the European Athletes’ Commission, was electedfor its president.The Athletes’ Commission has 11 members, of which, besides thePresident Kozulj, six athletes are representatives for summer Olympicsports - Sandra Mandir (basketball), Mirjana Miskovic (judo), SnjezanaPejcic (archery), Marin Cilic (tennis), Zlatko Horvat (handball) andJosip Pavic (water polo; two for winter Olympic sports - Natko ZrncicDim (skiing) and Andrijana Stipanicic Mrvelj (biathlon), and tworepresentatives for non-Olympic sports - Ana Maria Celan (karate) andIstvan Varga (dance sport).Besides Kozulj, by function member of the Assembly and the COCCouncil, the Assembly members are Andrijana Stipanicic Mrvelj andIstvan Varga.TEN SOLIDARITY SCHOLARSHIPS FOR SOCHI 2014IOC’s Olympic Solidarity awarded scholarships to ten Croatiancandidates for the XXII Olympic Winter Games in Sochi 2012.Scholarship recipients are:Jurica Veverac (biathlon), Darija Obratov (sledding), Andreja Komic,Sasa Trsinski, Istok Rodes, Sofija Novoselic and Filip Zubcic (alpineskiing), Edi Dadic and Andrej Buric (crosscountry skiing) and AnjaStefan (snowboard).Scholarships in the amount of 1500 USD per month will be providedfrom November 2012 until February 2014.BISERKA VRBEK IN EXECUTIVE BOARD OF THE EUROPEANFAIR PLAY MOVEMENTThe Olympian Biserka Vrbek (Los Angeles Olympics 1984) and sportsofficial, since 2007 Assistant to the Secretary General of the CroatianOlympic Committee, was elected member of the Executive Board of theEuropean Fair Play Movement (EFPM) on EFPM's Electoral Assemblyheld on October 27th 2012 in Verona. By this election her personalreputation in international fair play circles was confirmed, as well as theimpact of COC in planning the development of fair play movement inEurope, whose co-founder in 1994 is exactly the COC.Biserka Vrbek is a respected member and coordinator of the CroatianFair Play Committee since 2006, and in 2012 she was the leading coorganizerof the Fair Play Congress hosted by the HFPO (Croatian FairPlay Committee) and the City of Porec. Since 2009 Biserka Vrbek is alsoa member of the Executive Board of the European Shooting Federation(ESC).Olimp 63

Od Olimpa do Olimpapod predsjedavanjem predsjednika EOC-a Patricka Hickeyana sjednici u Rimu, 8. prosinca 2012., a nakon pomne analizeuvjeta i mogućih benefita koje bi mogle polučiti.Po ocjeni najvišeg tijela EOC-a, Igre će pozitivno utjecatina razvoj športa na Starom kontintentu, prihodovatiza zajedničke projekte, ali i nacionalne olimpijske odbore,njih 49, koji pripadaju europskoj olimpijskoj obiteljiEOC-a.Europske igre održavale bi se svake četvrte godine upredolimpijskoj godini i za vjerovati je da će imati udjela uizboru kandidata za Olimpijske igre. Prve EI sa oko osamtisuća športaša u petnaestak olimpijskih ( i možda dvaneolimpijska športa) održat će se 2015. u Bakuu (Azerbajdžan).Komisija športašaza buduće generacijeGordan KožuljJosip PavićPrihvativši preporuke MOO-a o ulozi vrhunskih športašau olimpijskom pokretu i društvu, HOO je utemeljio 9. srpnja2012. Komisiju športaša kao zasebno tijelo HOO-a.Komisija športaša s tri glasa u Skupštini, uz Hrvatskiklub olimpijaca (koji također ima tri predstavnika i tri glasa),snažna je poruka da športaši mogu i trebaju biti, umnogočemu, nositelji olimpijskog standarda za buduće generacije.Među ostalim, Komisija športaša bavila bi se pitanjimaobrazovanja športaša (tijekom, ali i nakon aktivnogbavljenja športom), etičkim pitanjima natjecanja, suđenja,treniranja, fair play odnosima, diskriminacije i nasilja ušportu, antidopinga i brojnim drugim interdisciplinarnimaktivnostima i utjecajima HOO-a u hrvatskome društvu.Na konstituirajućoj sjednici 11. listopada u Zagrebu, zapredsjednika je izrabran četverostruki hrvatski olimpijac,plivač Gordan Kožulj (OI Peking 2008, OI Atena 2004., OISydney 2000. te OI Atlanta 1996.), a koji je ujedno i članEuropske komisije športaša.Komisija športaša broji 11 članova od kojih je, uzpredsjednika Kožulja, šest športaša predstavnika ljetniholimpijskih športova - Sandra Mandir (košarka), MirjanaMišković (judo), Snježana Pejčić (streljaštvo), Marin Čilić(tenis), Zlatko Horvat (rukomet), Josip Pavić (vaterpolo);dva predstavnika zimskih olimpijskih športova - NatkoZrnčić Dim (skijanje) i Andrijana Stipaničić Mrvelj (biatlon)te dva predstavnika neolimpijskih športova - Ana MarijaČelan (karate) i Ištvan Varga (športski ples).Uz Kožulja koji je po funkciji član Skupštine i VijećaHOO-a, u Skupštini su još Andrijana Stipaničić Mrvelj iIštvan Varga.BakuBig YES to the European Games!Europe has finally received its European Games, a bigmulti-sports continental event based on the model of othercontinental games, such as Pan American Games, Australiaand Oceania Games, Asian and African Games. TheEuropean Games were founded by the General Assemblyof the European Olympic Committees (www.eurolympic.org) under the chairmanship of the EOC President PatrickHickey at the meeting in Rome, held on December 8th 2012,after a careful analysis of conditions and possible benefitsthat could achieve.In the opinion of the highest EOC body, the Games willhave a positive impact on the development of sports on theOld continent, contribute to the joint projects but also to theNational Olympic Committees, 49 of them that belong tothe EOC’s European Olympic family.European Games would be held every four years in pre-Olympic year and it is to believe that the Games would takepart in the selection of candidates for the Olympic Games.The first EG with about eight thousand athletes in fifteenOlympic (and maybe two non-Olympic sports) will be heldin 2015 in Baku (Azerbaijan).International transfer of knowledgeon sports infrastructureThe Seminar on "Sustainable Outdoor Sports Facilities",held with the financial support of the Olympic Solidarityof the International Olympic Committee on December 8thin the headquarters of the Croatian Architect’s Associationin Zagreb, represented the last one in the series ofinternational seminars on the topic - Transfer of knowledgeon sports infrastructure in transition countries. Precededby the Seminars on "Sustainable Public Swimming Poolsand Ice Rinks" held in 2007 and "Sustainable Sports Hallsand Stadiums" held in 2009, also held in Croatia in thecompetence of the Croatian Olympic Committee.The host, Croatian Olympic Committee and CroatianAssociation of Sport and Leisure InfrastructureManagement (CASLIM), under the guidance of thePresident of the Commission, the architect Kresimir Ivanis,hosted again a number of international and local expertswith years of experience and results in the issues concerningcomplexity of building sports infrastructure.Among them was John Geraint, who spoke about thesustainable concept of XXX Olympics and post-Olympicslegacy) and Bill Stonor (who spoke about planning on theexample of the Olympic Centre Lea Valley in London)Olimp 64