BUNJEVAČKE n o v i n ePRIPOVITKE IZ ŽIVOTAI OVO SE KADGOD DESI: MLADI IZ VAROŠI ISELILI NA SALAŠOŽIVLJAVANJE SELAMišićevo je naselje udaljeno 6 kilometeri od Bajmaka, od Subatice 16, salaš iz naše pripovitkeudaljen je od Mišićeva 1 km. Znači, nalazi se ko na nikoj tromeđi, al tamo žive ljudi i to mladi teknikoliko miseci kako su doselili iz varoši di su bili podstanariLipota jezera „Skenderovo”No, krenimo iz početka: bračni parKosanović Veljko i Kata imali su kućuu varoši. Katu je vuklo srce na salaš dije odrasla i prija 23 godine pored salašastarog 80 godina Kosanovići su napravilinov salaš (kuću). Rado otvorestaru tarabu i odu na stari salaš. Odlučeda taj stari prodaju. Iz varoši dođui kupe salaš članovi porodice PeićTukuljac Pajo, žena Ibolja i dica Danijela(14), Danijel (10) i Alen (8,5).Ibolja je srićna, jel eto žive u svom,Pajo radi di ga pozovu a Ibolja brine okući i ispraća đake do Bajmaka i Mišićevai sačekiva ji.Salaš je baš lip velik, ima tri sobe,Kod litnje kujne, „stara” gazdarica Kata i „nova” IbikaVeljko i Kata Kosanović, Ibolja Peič Tukuljac i sinoviDaniel i Alengang, špajc, na drugom kraju će bitiuskoro kupatilo. U avliji košara, svinjaka u njemu puno lipi zecova. Danieli Alen kažu da brinu o njima. Tuje i čardak, litnja kujna a u njoj parasničkapeć, pravo salašarsko domaćinstvo.Na nikoliko meteri od salaša nalazise rovaš, ako ga možmo tako nazvat.Zarđan lanac, hajto, kabo, pokrivenlecama dubina vode 11 meteri. AkoPajo i Ibolja uvedu vodu biće od bunaraono što je u najviše slučajeva,septička jama.Familija Peić Tukuljac srićna je zbogsalaša, beton je blizo i nema blata jedinonam se Alen požalio da nema divozit rolere. U avliji stablo trišnje, or,višnja, lišnjak, dračovi. Po avliji trčkaranemirna kuca, ima naravno i mačakaṄa stotinak meteri od salaša nalazise lipo jezero „Skenderevo”. Kad smobili tamo doživili smo romantiku usrid oranica, digod se žito zelenilo, digodklupe kuružnje, al i neobrani kuruza.Sve to ne umanjiva lipotu plavogjezera u kojem osušena trska pravi zaklonza labudove i guske i njevo uživanjeu vodi koja je duboka i priko 4 metera.Jednom stranom ima betonskastaza koja je osvitljena, cigurno noćomdaje posibnu lipotu ovom raju.Priko lita puno nji dolazi tu na kupanje,voda kažu, dotiče iz Madžarskeima i brana a posli ko kanal teče dalje.Marija Horvat14Godina III, oktobar 2007, broj 28
REPORTAŽABUNJEVAČKE n o v i n eREMEK DILA OD SLAMESVETISAKRAMENTStipan Budimčević, stručni rukovodioc slamarske sekcije UG„Bunjevačko kolo”, završio svoje malo remek dilo od slameStipan Budimčević, stručni rukovodilacslamarske sekcije Udruženja građana„Bunjevačko kolo”, iz Sombora, već duginiz godina bavi se izradom raznorazni predmetaod slame, po kojima je posto poznatu vojvođanskim okvirima, al i šire. Osimčestitki i slika od slame, nadaleko su poznatei čuvene njegove lemeške krune, kojesu prava mala remek dila. Najnoviji izazovza njega je, svakako, izrada svetog sakramentakoji je upravo završen i koji jeradio neprikidno skoro misec dana.U stvari, to nije moja ideja. Ja sam tajsveti sakrament napravio po narudžbini. Ašto se tiče samog oblika i izrade, to je čistomoja vizija. Narudžbina je bila od MarijeBošnjak (rođaka Đure Bošnjaka, počasnogpridsidnika UG Bunjevačko kolo)iz Beograda. Na pitanje kome je naminjeno,Stipan Budimčević zagonetno je kazo:Ne znam, to je za sad tajna, a u tokudivana sa Marijom Bošnjak Stipan veli:Vidite, prilikom razgovora s njom zamolilame i pitala jel moguće da ja izradim svetisakrament. Ja sam pristo oma i kazo jojStipan Budimčević u svojoj „radionici”Kruna od slameSveti sakrament od slameda je moguće. Mislio sam da će to bit slikasakramenta. A ona je kazala: „Ne,ne, to nijeslika, to je predmet!” Tek sam onda svatiou kakom sam „belaju”, al privatio samjel to je vrlo, vrlo veliki izazov tako štogodnapravit. Oma sam imo viziju i pridstavukako bi to tribalo izgledat. Na pitanje dali je imo neki uzor i jel je ideja njegova odpočetka do kraja, na osnovu koje je radiosveti sakrament, Stipan Budimčević je izjavio:Naravno, gledo sam slike, razne fotografijesa sveti misa, a išo sam i u crkvuu Svetozar Miletiću kod gospodina župnikai zamolio ga da mi pokaže sveti sakrament,da bi nike detalje mogao vidit lakšei predmet napravit. Bio mi je problemšto sam ja, u stvari, želio napravit sveti sakramentkoji je, takoreć, za upotribu. Znači,ovaj, iako je od slame, tako je napravljenda se mož upotribljavat.O početku izrade svetog sakramenta Stipanje kazo: Počo sam radit digod oko,27. el 28. avgusta, i jevo završio sam upravou subotu, 22. septembra. Radio sam cilidan, ustajo sam ujutru u polak šest, skuvamkafu i sidnem radit, pa do ponoći. Itako misec dana.Zadovoljan radomVrlo sam zadovoljan svojim radom.Imao sam posibnu inspiraciju,niko sasvim specifično nadahnuće,neočekivano, što me zdravoraduje. Brez obzira u čije ruke ćedospit sveti sakrament, nadam seda će onaj ko ga dobije bit zadovoljan,jer virujem da sam napraviovirnu kopiju originala.Pitali smo Stipana kad bi eventualnonašo kakog kupca za to svoje malo remekdilo, koliko bi to koštalo, a Stipan je biozagonetan: Pa, to je teško kasti. O tom potom,vidićemo.Stipan Budimčević je svoje malo remekdilo, kako je prije bilo dogovoreno,prido Mariji Bošnjak, iz Beograda. Pitosam Mariju Bošnjak, kad sam joj pridavosakrament u čije će ruke dospit, a ona mije samo kazla nek to ostane tajna, ko putoviBožji, i sam Bog nek odluči di će toić.Milorad BlažićGodina III, oktobar 2007, broj 2815