5 - Bunjevci

BUNJEVAČKE n o v i n ePRIPOVITKE IZ ŽIVOTAKATICA MARGANIĆ ISPUNJAVA SVOJE PENZIONERSKE DANE ONIM ŠTO NAJVIŠE VOLI – GLUMOMAMATERIZAM – ZAMINAZA ŽIVOTNI POZIVVrlo ritko ljudi na radnom mistu rade poso koji vole, al se zato u slobodno vrime bave s onim što jiispunjava i za šta imaje darKatica Marganić (64), penzionerkaiz Bajmoka od male maloći nosilaje u sebi dvi ljubavi, slikarstvo i glumu.Diplomirala je, daleke 1962. godineu subotičkoj gimnaziji s temom„Ticijan i venecijansko slikarstvo”,al je život odvo na drugu stranui svoj radni vik odradila je koknjigovođa. Sklonost i želju da seposveti glumi i slikarstvu ostvarilaje kroz amatersko bavljenje. U mlađimgodinama bila je zaokupljenaslikarstvom, o čemu svidoče brojniradovi koje čuva za uspomenu i sićanje.Posibno je ponosna na oslikanauskršnja jaja s 12 postaja križnogputa. Glumom se bavi od svojesedme godine pa sve do današnjidana, a to je više od po vika.Kako je počeloKata Marganić u jednoj od svoji uloga di glumi snaš Katu– Dar za glumu naslidila sam odmame Marije, koja je bila glumacamater. Već sa sedam godina počelasam pivat, deklamovat i glumit naškulskim priredbama. Išla sam u drugirazred kad sam, obučena u paorskoruvo, u skeču „Pošto seko mleko”prodavala mliko na peci, cinkalase i pogađala oko cine, sve dok se nakraju mliko nije privrnilo i prolilo.Prid kraj osmogodišnje škule s komadom„U cara Trojana kozje uši”di je berber bio Josip Križak, igralasam njegovu ženu, obašli smo okolnasela i zaradili novce za maturu.Obično me pitaje koja mi je uloganajdraža. Teško se opridilit kad sumi sve drage, al izdvojila bi uloguprofesorice, matore divojke, koja mrzimlade i ljubav, u komadu „Matura”.Nisu mi bile strane ni uloge Ciganke,Ličanke i druge, al sam senajbolje osićala u bunjevačkom ruvu,koje i sad rado nosim, u pridstavljanjubunjevački običaja kojesmo priređivali u Gerontološkom klubuu Bajmoku – s puno nostalgijepripovida Katica.A danas?– U Bunjevačkoj matici upoznalasam Gabrijelu Diklić i nije potrajalodugo a poznanstvo se pritvorilo u vrloblisku saradnju. Moja sklonost idugogodišnje bavljenje glumom njojsu poslužili ko inspiracija da napišemonolog „Snaš-Kata u varoši”, čijeje izvođenje naminila meni. Dopo mise lik žene koja je vrlo razborita, iakoživi malko izmaknuta od tokovasavrimenog života i koju je ona pomeni nazvala snaš Katom. Žene naliknjoj dobro sam upoznala u životu,i nisam se morala paštrit proniknitu njevu dušu da bi oživila liksnaš-Kate. Tekst i stil kojim Gabrijelapiše mi je isto tako vrlo blizak.Na obostrano zadovoljstvo taj monologizvela sam već više od dvadestputi. Uslidila je monodrama „Snaš-Kata u svatovima” ko nastavak te saradnje.Eto, nisam mislila da ću i uovim godinama glumit, al to je jačeod mene. I kad bi se ponovo rodila,opet bi se bavila glumom – iskrenopriznaje naša sagovornica.Katica Marganić živi u Bajmokusa sinom Draganom i baćom Aleksandromi sa svim radostima i problemimakoje život nosi. Albumi punislika s pozorišni pridstava, plakati,iskrojeni tekstovi iz novina, svesu to tragovi jednog vrimena, ditinjstvai mladosti, koje Kaća često prolistava.Kaže da joj oni tušta znače,razvesele je i ispune joj dušu u nikimtužnim satima koji naiđu. – Istina,– kaže na kraju – kat-kad zasuzeoči, kane i po koja suza, al ne mari,lipo je živit od uspomena.Marija Horvat12Godina III, oktobar 2007, broj 28