(150)rod. I ko si uop {te ti da pre zi re{ na rod? Taj na rod je pu bli ka! A pu bli ka jeno vac! Ah, ah, ovo da mi pri re di{. Sad mo gu da za bo ra vim na bal kod sto -la ra Ti {le ra. Po sle ovo ga – si gur no. Pa ti si... Zna{ li {ta si ti? Ti si... umet ni -ca! Eto! I ono {to sam te gle dao da ra di{, to je za me ne jed na naj o bi~ ni jaumet nost! A ja sam po {ten, i ja ne vi rim iz voj vo di ne gu zi ce kao ti i tvo ji„pe sni ci”, ko ji mu pre pod ne pe va ju sti ho ve a uve ~e pod vo de svo je `e ne zapar ~e hle ba. Ah, ovo da mi pri re di{! Ja sam bio ce njen u ovom gra du! Pre -da mnom su ski da li {e {i re i go vo ri li: „Kla nja mo se, go spo di ne maj sto re Vaj -sen born!” Ne „do bar dan” – „kla nja mo se”! A sad... To da mi ura di{... Zi da -ru Ci gle ru je po zli lo ko li ko je bio uvre |en... (Sed ne na sto li cu, za di han. Ski -da se.)KA RO LI NA: Mo lim vas, obu ci te se!OTAC: A za {to? Ma la Ka ro li na se ga di svo ga oca?... Bo `an ska Ka ro li na pre -zi re i sa mog oca? Da li ona zna ko li ko je no }i njen ogav ni otac no sio bo -`an sku Ka ro li nu na ru ka ma? Da li ona zna ko li ko se njen otac `r tvo vao zanju, {ta fi na Ka ro li na du gu je svom pro stom ocu?KA RO LI NA: Obu ci te se.OTAC: A tvoj cr kve njak te ne sa bla `nja va? A ?... (Uno si joj se u li ce.) Haj de,re ci? (Ka ro li na ho }e da iza |e.)OTAC: Ku da? Ja sam ti otac. Mo ra{ da slu {a{. Vi {e ne }u da tr pim taj pre zir.Raz u me{? Ko si ti da mi su di{? Bu du }a na lo `ni ca ne kog o`e nje nog drip ca,ko ja }e ne kom maj mu nu iz ro di ti ~o por ko pila di. I on, i ta de ca, i de ca tvo -je de ce bi }e pro sta kao ja, po vra }a }e u kre vet i raz mi {lja ti ka ko je to Han -svurst... us peo da po va li i maj ku i }er ku od jed nom! A `i vot je kraj nje jed -no sta van: mu {kar ci je bu `e ne; na sve osta lo ja plju jem. A na ro ~i to plju jemna Stra {ni sud, na sve tog Pe tra i usta ja nje mr tvih iz gro bo va. A ti sa mo idikod onog tvog cr kve nja ka, da za jed no `de re te Hri sto vo te lo i lo ~e te Hri sto -vu krv! Znam ja do bro {ta ra di te ti i taj |a vo lov slu ga. ^uo sam vas ka kodah }e te u ol ta ru, kao ku ~i }i. Je ste, je ste, pa ri te se ko ze ~e vi. Pr vo se do broozno ji te, je l' da, a on da za jed no `de re te Hri sto vo te lo i lo ~e te Hri sto vu krv!Lju do `de ri! Ha ni ba li! Hri sta je de te hi lja du i se dam sto go di na, i jo{ ga ni stepo je li. Pa {ta je on? Gu {ter... pa se re ge ne ri {e?... Pi taj to onog tvog... A kadse na `de re te Hri sta i na lo ~e te nje go ve kr vi, on da ti on bla go si lja ono {toima{ is pod pup ka, ali ne ka di o ni com. Ne, ne, ne ka di o ni com.KA RO LI NA: Za {to mi to pri ~a te?OTAC: Za to {to u`i vam da te sa bla `nja vam... I za to da ti ka `em ka ko tvojotac upra vo do la zi iz zver skog blu da. De voj ~i ce su bi le tvo je vr {nja ki nje,iako mo `da ne ve {te kao ti! Bi lo ih je tri. I bi le su pi ja ne do lu di la. Ona naj -mla |a je pla ka la... ve ro vat no od sre }e. (Pa u za.) Mr zi{ me? (Pa u za.) Ako, mr -zi me. Ba{ me bri ga.
3. BEG OD KU ]EMrak. Jo han spa va. Na sce ni je sa mo kre vet i sve }a kraj uz gla vlja. Ula ziKa ro li na.KA RO LI NA: Jo ha ne! Jo ha ne, usta ni!JO HAN: [ta se de si lo?!KA RO LI NA: Po be gla sam od ku }e. Ti }e{ me uze ti za `e nu, osta vi }e{ po sao,na pu {ta mo ovo se lo i po ~i nje mo sve iz po ~et ka. Ro di }u ti tro je de ce: Pe te -ra, Ma ri ju i Jo ha na.JO HAN: Do bro.KA RO LI NA: „Do bro?” I to je sve? Ni {ta vi {e? Ne za ni ma te ku da, ka ko, za -{to?JO HAN: Ti zna{. To je do volj no.KA RO LI NA: Jo ha ne, me ni je do sta... Sve ga mi je do sta: i tog ra kij skog smra -da, tih `u tih zu ba, pi ja nih ukr {te nih o~i ju, se dih dla ka na gru di ma... Ne kami je po sto pu ta otac. Ja ni sam mo gla da bi ram oca... Mi sli{ da pra ved nopo stu pam?JO HAN: To mo ra{ sa ma da od lu ~i{. Bi }e mu te {ko bez te be.KA RO LI NA: I tre ba da mu bu de te {ko... da pa ti u sa mo }i... da se pi ta ka komi je. Ja, jed no stav no, vi {e ne mo gu da ga tr pim. A u ovom gra du svi sukao on: pro sti i pi ja ni. I jo{ se be zo vu „is prav ni gra |a ni”. Ne ka sa da sam u`i -va u Han svur stu i sli~ nim pred sta va ma. Jo ha ne, na{ na rod je stra {no prost.Pro sto ta je bo lest sr ca bez du bi ne i sna ge. Tre ba ga pro sve ti ti... na u ~i ti gada vo li.JO HAN: To bi Bo gu bi lo dra go. Sa mo, ja mi slim da je na rod prost uvek i za -u vek. Lju di naj ra |e psu ju ba{ ~o ve ka ko ji je ras pet zbog njih.KA RO LI NA: Ne vo li{ na rod?JO HAN: Vo lim te be i Bo ga. Od da nas – te be pa Bo ga.KA RO LI NA: Ja znam da je svet ve li ki, da se ne za vr {a va ta mo kod mli na. Ho -}u da ga vi dim. Da vi dim ~o ve ka ko ji ume da ka `e „iz vo li” i „hva la”. Na ro ~i to„iz vo li”. Da za bo ra vim ova se lja~ ka, pod mu kla li ca, i mog oca... za u vek.JO HAN: Sa mnom? Ali, ja ne mo gu....KA RO LI NA: Mo `e{!... Mi to mo `e mo!... Ti si za me ne – Atlas.JO HAN: Ja? Atlas?KA RO LI NA: Ne moj da me ner vi ra{, Jo ha ne. Bi }e{ to – i go to vo! Kad ja ka -`em.JO HAN: Do bro.Pa u za.KA RO LI NA: Obu ci se. Od la zi mo odav de. Za u vek!JO HAN: Ima{ li sna ge?KA RO LI NA: Ima{ li ti sna ge da me pra ti{?(151)