18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska
18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska 18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska
Radovan Radonjićhroničara (ili bilo kog drugog) da se to desilo, kad već ni izdavač,ni bilo koja naučna institucija u zemlji nijesu organizovalenjenu promociju ili kakav okrugli sto njoj posvećen? Zašto se nikod jednog crnogorskog stvaraoca nije pojavila ideja da oKaterini Radonjić, vjerovatnoj autorki ovog spisa, progovorinekim „śećanjem“ makar na nivou onih posvećenih potonjimcrnogorskim princezama?Odgovori na ova i slična pitanja su utoliko interesantniji, štoih ni formalno ni faktički ne treba tražiti ni u pukoj aljkavosti(nemarnosti) crnogorske istorigrafije, iako joj se ta svojstvačesto ne mogu poreći, ni u njenoj pretjeranoj ośetljivosti na„velikosrpske“ implatante i falsifikate, kojima su je redovnohranili neki izvanjski saradnici, ni u bilo čemu drugome što bibio njen principijelan (jednak) kritički odnos prema svim izvorimai građi.Drugim riječima, kao razlog za ignorantstvo crnogorske istoriografijeprema „Kratkom opisu o Zeti i Crnoj Gori“ teško dabi se moglo uzeti to što je ovo djelo navodno rođeno u nekojodveć debeloj „srpskoj košuljici“ i kao takvo prvjenstvenonamijenjeno ili „posrbljavanju Crnogoraca“ ili makar unošenjuzbrke u njihovu „istorijsku svijest“. Ovo barem iz dva razloga,uprkos činjenici da se u njemu, osobito u uvodu, na više mjestane pravi razlika između Srba i Crnogoraca i istorijskih zadatakapred kojima se nalaze „naš“ i „srpski narod“, odnosnoCrnogorci i „srpsko opštestvo“. Prvi razlog je taj što crnogorskaistoriografija na pojave te vrste nikad nije odlučno, javno i argumentovanoreagovala (o čemu uostalom govori podatak da seprva ozbiljnija priča te vrste u Crnoj Gori povela tek u proljeće2011. godine, pa i tada ne među istoričarima i u nekoj njihovojasocijaciji i instituciji, već u krugovima naučnika okupljenihoko DANU, među kojima istoričari nijesu činili najbrojniju grupaciju).Drugi razlog je taj što, ako bi se „računalo“ koliko suputa više u nekom tekstu pomenuti Srbija, Srbi i srpstvo nego340 MATICA, ljeto/jesen 2011. www. maticacrnogorska.me
Sve dođe na viđeloCrna Gora, Crnogorci i crnogorstvo (što se ponekad i čini), knjigamitropolita Vasilija „Istorija o Crnoj Gori“ bi bila znatnoispred „Kratkog opisa o Zeti i Crnoj Gori“, jer je u njoj međusobniodnos tih brojki kudikamo „nepovoljniji“ po „crnogorskustranu“. Osim toga, tačno pola teksta Vasilijeve knjige posvećenoje srpskim kraljevima i carevima, uz jasnu konstataciju danakon što se „istraži (u smislu nestade - R. R.) onaj slavni despotskirod“ (čiji je posljednji izdanak bio Ognjeni Vuk) „ostade(samo) hercegstvo (vojvodstvo) crnogorsko“. 11 Takvih objašnjenjasrpsko-crnogorskih veza i „dinastičkih relacija“ u„Kratkom opisu o Zeti i Crnoj Gori“, nema.Kao razlog za ignorisanje „Kratkog opisa o Zeti i Crnoj Gori“od strane crnogorske istoriografije ne može se uzeti ni navodnaokrenutost njegovog autora protiv Vasilija Petrovića i uopštemitropolita Petrovića, pogotovo ne s ciljem da se podrije (ospori)neki njihov samostalni autohtoni politički kurs utemeljen nasekularizaciji izvan srpsko-ruskoga pravoslavnoga fundamentalizmai uopšte vanjskih interesnih sfera. Ovo iz više razloga,među kojima su dva ključna. Prvi takav razlog je činjenica da semitropoliti Petrovići nijesu odlikovali po tome što su slijedilipolitički kurs bilo koje sekularizacije koja bi izlazila iz okviranjihove ambicije da se zemlji nametnu kao njeni vansistemski inadsistemski vladari s pozicije duhovnog poglavara, pa ni„sekularizacije izvan srpsko-ruskog pravoslavnog fundamentalizmai uopšte vanjskih interesnih sfera“ (ili barem do sada nijesuobjavljeni podaci koji bi to potvrdili), već obrnuto. Drugi jerazlog to da se guvernaduri Radonjići, čijem se porodičnomkrugu pripisuje autorstvo „Kratkog opisa o Zeti i Crnoj Gori“,nikada nijesu borili protiv mitropolita Petrovića, ne bar na načinda su htjeli da im otmu funkciju, proćeraju ih iz zemlje i slično.Naprotiv, guvernadur Stano je, predvodeći crnogorsku vojsku,11 Mitropolit Vasilije Petrović: „Istorija o Crnoj Gori“, Cetinje-Titograd1985, str. 65.www. maticacrnogorska.meMATICA, ljeto/jesen 2011.341
- Page 1 and 2: SVE DOĐE NA VIĐELORadovan Radonji
- Page 3 and 4: Sve dođe na viđelomogao biti guve
- Page 5: Sve dođe na viđeloagenture koja r
- Page 9 and 10: Sve dođe na viđelo„Potpuno sam
- Page 11 and 12: Sve dođe na viđelota, da raznim
- Page 13 and 14: snage koja bi u bilo čemu mogla bi
- Page 15 and 16: Sve dođe na viđeloenciklopedijsko
- Page 17 and 18: Sve dođe na viđelopogotovo ne one
- Page 19 and 20: Sve dođe na viđeloteško prepozna
- Page 21 and 22: Prvi „aspekt“ te priče, crnogo
- Page 23: Sve dođe na viđeloonaj među njim
- Page 26 and 27: Radovan Radonjićo tome postoje mno
- Page 28 and 29: Radovan Radonjićvizionarstvu i tvo
- Page 30 and 31: Radovan Radonjićdok institucija gu
- Page 32 and 33: Radovan Radonjićistrajnost i takti
- Page 34 and 35: Radovan Radonjićod strane vladika,
- Page 36 and 37: Radovan RadonjićPrisustvo prvog i
- Page 38 and 39: Radovan Radonjićveličine kojoj se
- Page 40 and 41: Radovan Radonjićzbor, ni organizac
- Page 42 and 43: Radovan RadonjićRiječju, zaključ
- Page 44 and 45: Radovan Radonjićgrađanske, sudske
- Page 46 and 47: Radovan Radonjićodnosno da li je p
- Page 48 and 49: Radovan Radonjićčovjeku prepušta
- Page 50: - nesposobna da u ekonomskoj i svak
Radovan Radonjićhroničara (ili bilo kog drugog) da se to desilo, kad već ni izdavač,ni bilo koja naučna institucija u zemlji nijesu organizovalenjenu promociju ili kakav okrugli sto njoj posvećen? Zašto se nikod jednog crnogorskog stvaraoca nije pojavila ideja da oKaterini Radonjić, vjerovatnoj autorki ovog spisa, progovorinekim „śećanjem“ makar na nivou onih posvećenih potonjimcrnogorskim princezama?Odgovori na ova i slična pitanja su utoliko interesantniji, štoih ni formalno ni faktički ne treba tražiti ni u pukoj aljkavosti(nemarnosti) crnogorske istorigrafije, iako joj se ta svojstvačesto ne mogu poreći, ni u njenoj pretjeranoj ośetljivosti na„velikosrpske“ implatante i falsifikate, kojima su je redovnohranili neki izvanjski saradnici, ni u bilo čemu drugome što bibio njen principijelan (jednak) kritički odnos prema svim izvorimai građi.Drugim riječima, kao razlog za ignorantstvo crnogorske istoriografijeprema „Kratkom opisu o Zeti i Crnoj Gori“ teško dabi se moglo uzeti to što je ovo djelo navodno rođeno u nekojodveć debeloj „srpskoj košuljici“ i kao takvo prvjenstvenonamijenjeno ili „posrbljavanju Crnogoraca“ ili makar unošenjuzbrke u njihovu „istorijsku svijest“. Ovo barem iz dva razloga,uprkos činjenici da se u njemu, osobito u uvodu, na više mjestane pravi razlika između Srba i Crnogoraca i istorijskih zadatakapred kojima se nalaze „naš“ i „srpski narod“, odnosnoCrnogorci i „srpsko opštestvo“. Prvi razlog je taj što <strong>crnogorska</strong>istoriografija na pojave te vrste nikad nije odlučno, javno i argumentovanoreagovala (o čemu uostalom govori podatak da seprva ozbiljnija priča te vrste u Crnoj Gori povela tek u proljeće2011. godine, pa i tada ne među istoričarima i u nekoj njihovojasocijaciji i instituciji, već u krugovima naučnika okupljenihoko DANU, među kojima istoričari nijesu činili najbrojniju grupaciju).Drugi razlog je taj što, ako bi se „računalo“ koliko suputa više u nekom tekstu pomenuti Srbija, Srbi i srpstvo nego340 MATICA, ljeto/jesen 2011. www. matica<strong>crnogorska</strong>.me