18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska

Sve dođe na viđelodobrim dijelom i sloja „imućnijih glavara, zainteresovanih ‘uime svih‘ za stvaranje institucija države“; 50- da je „u odnosima sa drugim zemljama“ bio potpuno samostalan,te da je „težnju za samostalnošću i nezavisnošću u odlučivanju“izražavao „i u prilikama kada je zemlji prijetilo da budelišena pokroviteljstva Rusije, bez čije pomoći, ma kakava i kolikaona bila i ma kad dobijena, nije mogla opstati“; 51- da se, i pored toga što se „morao služiti i ulogom crkvenogpoglavara“, znao služiti i kaznama, koje je vješto pravdao božjomvoljom, 52 „nikad ne zaboravljajući istinu, koje je još uavgustu 1796. bio svjestan, da se nešto društveno i istorijskinovo ne može, i pored svih drugih puteva i sredstava djelovanja,stvoriti bez nasilja“; 53- da je „jedno od sredstava kojim se mitropolit često i radoslužio bila i kletva“, koja „nije predstavljala vid nemoći mitropolitai državnika, koji bi se njome kao ’svetitelj’ služio (u nedostatkudrugih puteva uticanja na narod), već je nju, u tradicijiCrne Gore odavno poznatu kao način upozorenja neposlušnih50 Isto, str. 445-446.51 Isto, str. 445.52 Kazne su bile, kažu neki istoričari, sredstvo koje je mitropolit savim lijepoumio da obrazloži voljom božjom, kao u slučaju kad je njegova „’straža’tajno ubila dva najsamovoljnija plemenska glavara, jednog Komanina i jednogČevljanina, a da to nije izazvalo u tim plemenima nikakve teže posljedice, jerje Vladika vješto proširio vijest ,da ih je bog kaznio što su grdno prestupilibožju volju i nijesu slušali vladičine savjete i molbe, zbog čega je stigla kletvasa božjeg oltara“ (Jagoš Jovanović: „Stvaranje crnogorske države i razvojcrnogorske nacionalnosti“, Cetinje, 1947, str.167).53 „Tada je on pisao kotorskom providuru Sorancu da je njegov narod neposlušani da se ,bez sablje i konopca ne može nagnati na dobri put‘. Kao predvodniku zasnivanju organa javne vlasti, ,on nije prezao ni pred najdrakonskijomkaznom, đe joj je bilo mjesta i đe je bila zaslužena‘, kad god je njomemogao biti postignut željeni efekat“. (Đoko D. Pejović: Op. cit., str. 445).www. maticacrnogorska.meMATICA, ljeto/jesen 2011.367