18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska
18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska 18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska
Radovan Radonjićo tome postoje mnogi dokazi, autor ovog spisa, u najboljemretorskom maniru, postavlja seriju pitanja, koja uzeta kao cjelinapredstavljaju vjerovatno najljepšu apoteozu ikad izrečenucrnogorskom oružju i junaštvu, a pojedinačno glase: „Zbog čegaPorta određuje i utvrđuje granice s obije strane i dijeli svojeoblasti od Crne Gore kad su oni podanici? Radi čega Porta s vremenana vrijeme šalje svoju vojsku i traži toliku prolivenu krvradi pokoravanja ove kada je ona već i tako pokorena i plaćapodanstvo? Radi čega Porta s Crnogorcima mir zaključuje kadsu oni podanici? Zbog čega Porta nije podvrgla Crnogorce svompravu, sudijama i svome građanskom sudu, pošto i svi ostalipodanici posvuda potpadaju pod nju, kad su oni podanici? Zbogčega Porta šalje stroge ukaze pograničnim pašama i komandantimada neprestano motre i iz oči ne ispuštaju stanje Crnogoraca,kad su oni podanici? Zbog čega paše i drugi turski komandiri uCrnoj Gori ne žive i sultanske ukaze k njima ne šalju, kad su onipodanici? Suprotno svemu tome, s kakvim pravom Crnogorci,kad su podanici Porte, svakodnevno odredima, čas u Bosni, času Hercegovini, čas u Albaniji na turske oblasti napadaju, Turkesijeku, biju, zarobljavaju, vežu, u okove bacaju i na otkupestavljaju“? 37 Nakon toga, kao neka vrsta krunskog argumenta daCrna Gora nikada u turskom podanstvu nije bila, slijedi autorovapomalo sarkastična konstatacija: „Zaista je čudno kako Portau svojim ukazima nigdje ne spominje i ne priznaje Crnogorce zasvoje podanike kao one koji ovo tvrde i o tome svemu se trudeda druge ubijede“. 38Četvrtu grupu pokazatelja autor „Kratkog opisa o Zeti i CrnojGori“ vezuje za etička i psihološka svojstva Crnogoraca, kojasmatra nespojivim sa idejom ropstva ili podanstva bilo kome.Naprosto, tvrdi on, crnogorski odgovor na dilemu „umrijeti ili37 Isto, str. 109.38 Isto, str. 121.360 MATICA, ljeto/jesen 2011. www. maticacrnogorska.me
Sve dođe na viđelobiti u ropstvu“ unaprijed je poznat i glasi - umrijeti. Međutim,kod nastojanja da konkretnim primjerima pokaže kako oni što sunavikli da mru za slobodu ne pitaju za cijenu slave, on, za razli -ku od ostalih domicilnih istoričara i hroničara, ne poseže zaepskim tiradama u čijem se središtu nalaze kultni junaci „propalogcarstva“ s Obilićem na čelu, ili drugi „podvižnici“ iz doma -ćih mitova u službi „oslobodilačkih vizija“ ratobornih mitropo -lita kojima „prst sudbine“ sve do pred kraj XVIII vijeka „ne da“da budu u zemlji, sa svojim narodom, u vrijeme turskih najezdiili, ako su se u to vrijeme u njoj zatekli, ostanu na njenom tludok „otomanski talas“ ne mine. Naprotiv, on kao uzor koji trebaslijediti ističe najsjanije antičke uzore, pa zato i navodi riječi„jednog od hrabrih zapovjednika rimskih“, koji svojim vojnicimakaže: „Prijatelji moji, treba umrijeti ili biti u ropstvu. Bezsumnje, vi se nećete razmišljati. Ali sada nije dovoljno umrijeti,treba umrijeti kako dolikuje hrabrim ljudima... Slava može produžitigranice našega života, a priroda to ne može“. 39Kad bi tvorci i sljedbenici crnogorske istriografije uporedilisvoje nalaze o „prelomnim“ zbivanjima s kraja XVIII i početkaXIX vijeka sa ovim što impliciraju navedeni djelovi teksta„Kratkog opisa o Zeti i Crnoj Gori“, našli bi se pred izboromkoji im nudi samo dvije mogućnosti: da bitno koriguju ili moždasasvim napuste svoje „učenje“, ili da uvjerljivo pokažu da ovodrugo „nema veze“. Prvo bi značilo priznanje kraha kako istoriografske„škole“ kojoj pripadaju, tako i dijela njihove nauke opomenutim pitanjima - na što oni nijesu spremni. Drugo bi,opet, bilo veoma teško i podrazumijevalo bi mnogo više odpukog bagatelisanja „pisanije“ nekog „anonima“, ili pokušaja dase problem riješi tako što će se „Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori“proglasiti za emanat dijaboličnog eksternog ataka na pravo CrneGore da sama rješava svoje zadatke i probleme, saobrazno39 Isto, str. 129.www. maticacrnogorska.meMATICA, ljeto/jesen 2011.361
- Page 1 and 2: SVE DOĐE NA VIĐELORadovan Radonji
- Page 3 and 4: Sve dođe na viđelomogao biti guve
- Page 5 and 6: Sve dođe na viđeloagenture koja r
- Page 7 and 8: Sve dođe na viđeloCrna Gora, Crno
- Page 9 and 10: Sve dođe na viđelo„Potpuno sam
- Page 11 and 12: Sve dođe na viđelota, da raznim
- Page 13 and 14: snage koja bi u bilo čemu mogla bi
- Page 15 and 16: Sve dođe na viđeloenciklopedijsko
- Page 17 and 18: Sve dođe na viđelopogotovo ne one
- Page 19 and 20: Sve dođe na viđeloteško prepozna
- Page 21 and 22: Prvi „aspekt“ te priče, crnogo
- Page 23: Sve dođe na viđeloonaj među njim
- Page 28 and 29: Radovan Radonjićvizionarstvu i tvo
- Page 30 and 31: Radovan Radonjićdok institucija gu
- Page 32 and 33: Radovan Radonjićistrajnost i takti
- Page 34 and 35: Radovan Radonjićod strane vladika,
- Page 36 and 37: Radovan RadonjićPrisustvo prvog i
- Page 38 and 39: Radovan Radonjićveličine kojoj se
- Page 40 and 41: Radovan Radonjićzbor, ni organizac
- Page 42 and 43: Radovan RadonjićRiječju, zaključ
- Page 44 and 45: Radovan Radonjićgrađanske, sudske
- Page 46 and 47: Radovan Radonjićodnosno da li je p
- Page 48 and 49: Radovan Radonjićčovjeku prepušta
- Page 50: - nesposobna da u ekonomskoj i svak
Sve dođe na viđelobiti u ropstvu“ unaprijed je poznat i glasi - umrijeti. Međutim,kod nastojanja da konkretnim primjerima pokaže kako oni što sunavikli da mru za slobodu ne pitaju za cijenu slave, on, za razli -ku od ostalih domicilnih istoričara i hroničara, ne poseže zaepskim tiradama u čijem se središtu nalaze kultni junaci „propalogcarstva“ s Obilićem na čelu, ili drugi „podvižnici“ iz doma -ćih mitova u službi „oslobodilačkih vizija“ ratobornih mitropo -lita kojima „prst sudbine“ sve do pred kraj XVIII vijeka „ne da“da budu u zemlji, sa svojim narodom, u vrijeme turskih najezdiili, ako su se u to vrijeme u njoj zatekli, ostanu na njenom tludok „otomanski talas“ ne mine. Naprotiv, on kao uzor koji trebaslijediti ističe najsjanije antičke uzore, pa zato i navodi riječi„jednog od hrabrih zapovjednika rimskih“, koji svojim vojnicimakaže: „Prijatelji moji, treba umrijeti ili biti u ropstvu. Bezsumnje, vi se nećete razmišljati. Ali sada nije dovoljno umrijeti,treba umrijeti kako dolikuje hrabrim ljudima... Slava može produžitigranice našega života, a priroda to ne može“. 39Kad bi tvorci i sljedbenici crnogorske istriografije uporedilisvoje nalaze o „prelomnim“ zbivanjima s kraja XVIII i početkaXIX vijeka sa ovim što impliciraju navedeni djelovi teksta„Kratkog opisa o Zeti i Crnoj Gori“, našli bi se pred izboromkoji im nudi samo dvije mogućnosti: da bitno koriguju ili moždasasvim napuste svoje „učenje“, ili da uvjerljivo pokažu da ovodrugo „nema veze“. Prvo bi značilo priznanje kraha kako istoriografske„škole“ kojoj pripadaju, tako i dijela njihove nauke opomenutim pitanjima - na što oni nijesu spremni. Drugo bi,opet, bilo veoma teško i podrazumijevalo bi mnogo više odpukog bagatelisanja „pisanije“ nekog „anonima“, ili pokušaja dase problem riješi tako što će se „Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori“proglasiti za emanat dijaboličnog eksternog ataka na pravo CrneGore da sama rješava svoje zadatke i probleme, saobrazno39 Isto, str. 129.www. matica<strong>crnogorska</strong>.meMATICA, ljeto/jesen 2011.361
Change language