18 radovan radonjic.pdf - Matica crnogorska

Sve dođe na viđeloteško prepoznati u onome što se sada naziva procesom crnogorskihevropskih i inih integracija;- nijesu bili puka grupa krvnih srodnika koja izvjesnu moćsvog trgovačkog kapitala pokušava da konvertuje u pravo nagospodarenje sopstvenim narodom, već porodica koja političkuvlast u Crnoj Gori vrši duže (pojedinačno uzevši) i od dinastijeCrnojević i od dinastije Petrović, s tim što legitimaciju za tusvoju funkciju, osim iz osvjedočenih vojničkih i političkihzasluga za razvoj crnogorskog društva i države, crpi još i iz oficijelnoiskazanog pristanka svih najviših narodnih predstavnika,uključujući i čelnika domicilne pravoslavne crkve, potvrđenog idavanjem specijalne diplome, što kod prethodnih dviju dinastijanije bio slučaj.Nevolja je, međutim, u tome što bi prvo (mirenje s tim da jevrijeme važenja objašnjenja crnogorske prošlosti što ih nudiaktuelna istoriografija isteklo) bilo nešto mnogo teže od pukogpriznanja da je nauka „kojoj se vjeruje“ predugo istrajavala na„istinama“ koje to nijesu, dok bi drugo (preuzimanje obaveze dase argumentovano ospori naučna utemeljenost onog saznajnogfonda iz kojeg proizilazi da su guvernaduri Radonjići bili neštodrugo od onoga što im se pripisivalo) tražilo autore kadre da,kako bi Kipling rekao, uništeno djelo svog života počnu iznovada grade istrošenim alatkama. Kako za prvo nema spremnih, aza drugo sposobnih, proizilazi da najbolje rješenje „za sve“ jeste- ćutati o svemu.IIPotreba crnogorske istoriografije da validnost svog učenje omudrim, politički veoma sposobnim i intelektualno superiornimmitropolitima, pionirima crnogorske nove duhovnosti i državotvorcimabez presedana, ilustruje nekim primjerima koji topotvrđuju učiniće da se u tom pogledu opredijeli za prikaz dešavanjau Crnoj Gori koncem XVIII i počekom XIX vijeka kaowww. maticacrnogorska.meMATICA, ljeto/jesen 2011.353