komentar zakona o zabrani diskriminacije - Centar za ljudska prava ...

KOMENTAR ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJEsa objašnjenjima i pregledom prakse u uporednom pravuAutoriFaris VehabovićMidhat IzmirlijaAdnan KadribašićFotografija na naslovniciAmer KapetanovićLektoricaBeba E. RašidovićIzdavačCentar za ljudska pravaUniverziteta u SarajevuZa izdavačaSaša MadackiPriprema rukopisa za DTPAdnan KadribašićSaša MadackiDTP i štampaŠtamparija FojnicaCIP Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i HercegovineZapis dostupan pod brojemCOBISS BIH ID= 17936134ISBN 978-9958-541-04-9Ovaj tekst ne mora nužno sadržavati stavove Centra za ljudska prava. Mišljenja iznesena uizvještaju predstavljaju stavove autoraSlobodno smijete:dijeliti — umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo, te remiksirati — prerađivati djelo2

potrebno veći broj primjera iz prakse kako bi se u potpunosti stvorila slika označaju ovog Zakona.Cilj komentara je stoga prvenstveno da se objasne odredbe ovog Zakonakako bi se omogućilo efikasnije zagovaranje i promoviranje ravnopravnostiu društvu odnosno da ukaže na sve prednosti ovog Zakona u sudskoj zaštitiod diskriminacije. U nedostatku prakse u oblasti diskriminacije u Bosni iHercegovini ovaj Komentar također nudi pregled prakse međunarodnih tijelaa prije svega Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Evropskog suda zaljudska prava Vijeća Evrope i konačno Evropskog suda pravde, s ciljem pregledatumačenja koncepta i pojmova koji su također sastavni ovog Zakona.Prilikom izrade autori su se vodili da Komentar bude primjenjiv od strane svihinstrumenta za zaštitu od diskriminacije u skladu sa odredbama ovog Zakonai to:• Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine – kao centralneinstitucije za zaštitu od diskriminacije;• Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine – koje jezaduženo za praćenje provođenja ovog Zakona;• Pravosudnih organa i nevladinih i drugih organizacija civilnogdruštva kada je u pitanju sudska zaštita odnosno kolektivna zaštita oddiskriminacije; i konačno• Žrtava diskriminacije kao pojedinca i grupa osoba koje će zahtijevatizaštitu od diskriminacije.Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu je uvjeren da će izradomKomentara Zakona o zabrani diskriminacije dati svoj doprinos potpunomrazumijevanju i dosljednoj primjeni ovog Zakona u praksi, jer će primjena ovogZakona trebala da doprinese smanjenju broja diskriminacijskih praksi i doosiguranja postizanja ciljeva ravnopravnosti u društvu.6

UVODZabrana diskriminacije definirana je u brojnim međunarodnim dokumentimatako da Povelja Ujedinjenih nacija 1 obavezuje sve članice na “poštovanje ljudskihprava i osnovnih sloboda za sve, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere”.Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 2 (UDHR) garantuje svim ljudimaslobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na “bilo kakvu razlikukao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo uvjerenje,nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili neki drugi status”. Takođeu članu 7. Deklaracija utvrđuje da su „svi pred zakonom jednaki i svi imajupravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo najednaku zaštitu od bilo kojeg oblika diskriminacije kojim se krši ova Deklaracija,kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.”Pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) u članu 2. ponavlja formulacijuiz Univerzalne deklaracije, dok u članovima 14., i 19. garantuje jednakost svimosobama u sudskom postupku odnosno prava na učešće u javnom životu. Paktu članu 26., po uzoru na član 7. Univerzalne deklaracije, utvrđuje da su:«Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije,na jednaku zakonsku zaštitu. Zakon treba da zabrani svaku diskriminaciju ida garantuje svim licima jednaku i djelotvornu zaštitu protiv diskriminacijebilo na osnovu rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog i drugogmišljenja, nacionalnog i društvenog porijekla, imovine, roda ili bilo kojedruge okolnosti».Pored općih dokumenata Ujedinjeni narodi su usvojili i brojne instrumente kojise bave specifičnim ispoljavanjima diskriminacije. Tako Konvencija o ukidanjusvih oblika rasne diskriminacije (CERD) utvrđuje da su države obavezne dasvim odgovarajućim sredstvima i bez odgode provode politiku koja teži da ukinesvaki oblik rasne diskriminacije, te se obavezuju da ne počine nikakvo djelorasne diskriminacije ili ne vrše rasnu diskriminaciju protiv osoba, grupa osobaili ustanova kao i da postupaju tako da se sve javne vlasti i javne, nacionalnei lokalne ustanove pridržavaju ove obaveze. Svaka država članica obavezujese da ne podstiče, brani ili podržava rasnu diskriminaciju koju provodi bilokakva osoba ili organizacija, te da svim odgovarajućim sredstvima, uključujući,1Član 55.(c) Povelje Ujedinjenih naroda.2Član 1. i 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.7

ukoliko to okolnosti zahtijevaju, zakonske mjere, zabrani rasnu diskriminacijukoju provode osobe, grupe ili organizacije. 3Takođe u članu 3. Konvencija poziva države da osude «posebno rasnu segregacijui apartheid i obavezuju se da sprječavaju, zabranjuju i ukidaju na teritorijimapod njihovom jurisdikcijom svaku praksu ove prirode».U ovom kontekstu treba napomenuti i Konvenciju o suzbijanju i kažnjavanjuzločina apartheida, Konvenciju protiv apartheida u sportu, zatim Konvencijuo ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) koja u članu 2. definiradiskriminaciju žena kao svaku razliku, isključenje ili ograničenje u pogleduspola, što ima za posljedicu ili cilj da ženama ugrozi ili onemogući priznanje,ostvarenje ili vršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom,ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bezobzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena,zatim Konvenciju o političkim pravima žena, Konvenciju koja se odnosi nadiskriminaciju u pogledu zapošljavanja i zanimanja (ILO-C-111), Konvencijuo zaštiti prava radnika migranata i članova njihovih porodica, Konvencija opravu djeteta (CRC) Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, KonvencijuUNESCO-a protiv diskriminacije u oblasti obrazovanja kao i brojnim drugimdokumentima usvojenim od strane Ujedinjenih naroda.Međunarodni ugovori o promoviranju i zaštiti ljudskih prava su uspostavili iposebna tijela (komitete) koji imaju zadatak nadgledanja provedbe sporazumai razmatranja periodičnih izvještaja država, pa su tako osnovana sljedeća tijela:1. Komitet za ljudska prava osnovan po odredbama ICCPR2. Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava osnovan po odredbamaICESCR3. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije osnovan po odredbama CERD4. Komitet za prava djeteta osnovan po odredbama CRC5. Komitet za ukidanje diskriminacije žena osnovan po odredbama CEDAWUgovorna tijela mogu izdati i opće komentare o načinima provedbe ugovora,odnosno o zaštiti prava. Opći komentari nisu pravno obavezujući za državu,mada mogu predstavljati korisnu pomoć u vezi primjene pojedinih odredbimeđunarodnih ugovora. Neki od ugovora predviđaju i mogućnost podnošenjaindividualnih predstavki tijelima za nadgledanje mada se države rjeđe3Član 2. Konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije8

„Član 14.“Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbijeđujese bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, bojakože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalnoili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovnostanje, rođenje ili drugi status. „Član 14. Europske konvencije o ljudskim pravima predstavlja centralnu odredbuEvropske konvencije koja zabranjuje diskriminaciju. Ovaj član predstavlja jedanod najšire postavljenih instrumenata za zaštitu od diskriminacije, međutim nenudi mogućnost zaštite svih prava i sloboda, nego samo onih zagarantiranihu drugim članovima Konvencije. Zbog toga je bitno analizirati ovu odredbu,analizirajući uz nju i praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP).Osnovi za diskriminacijua odredba u svojoj osnovi zabranjuje diskriminaciju prema otvorenoj listizabranjenih osnova budući da su korištene riječi „na bilo kojoj osnovi kao štoje“ odnosno riječi “drugi status”. Na ovaj način definirana odredba upućuje namogućnost pozivanja na bilo koji osnov koji je mogao dovesti do diskriminacijeali ESLJP je u svojoj praksi postavio određena ograničenja. U predmetu Kjeldsen,Busk Madsen and Pedersen protiv Danske 9 , Sud je rekao da se ova otvorena listaodnosi samo na lične osobine aplikanata koje kao takve čine te osobe različitimod ostalih osoba. Iz istog razloga je Sud odbio aplikanta u predmetu Mageeprotiv Velike Britanije 10 odbijajući da prihvati geografsku lokaciju u kojoj jeaplikant uhapšen, kao ličnu osobinu.Sadržaj diskriminacijeAnalizom odredbe člana 14. dolazi se do zaključka da se ovdje radi o općojzabrani diskriminacije koja ne nudi pojam samog djela diskriminacije. Evropskisud za ljudska prava je prvo tijelo koje je ponudilo tumačenje generalne odredbezabrane u prvoj presudi po članu 14. 11 Evropske konvencije o ljudskim pravimau predmetu belgijskih jezičkih manjina 12 :9Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v Denmark (Nos. 5095/71, 5920/72, 07/12/1976)10Magee v the United Kingdom (No. 28135/95, 06/06/2000)11Zabrana diskriminacije12Belgian Linguistics (Nos. 1474/62, etc., 23/07/1968)10

„Podnosioci zahtjeva u ovom predmetu, stanovnici Belgije kojigovore Francuski jezik, su zahtijevali pristup obrazovanju za djecuna francuskom jeziku. Belgijska vlada je dozvoljavala samo dodatnunastavu na jeziku u regijama koje su smatrane jednojezičnim, dok jepravo na obrazovanje na maternjem jeziku postojalo u dvojezičnimregijama i u regijama koje su male “poseban status”. Podnosiocizahtjeva su tvrdili da ovo razlikovanja potpada pod pojamdiskriminacije u smislu člana 14. Konvencije.“Ovo je bio prvi predmet u kojem su podnosioca zahtijevali ispitivanje povredečlana 14. te je Sud morao da postavi opće odrednice samog pojma diskriminacije.Ove odrednice su tokom godina donekle dorađene dovodeći do toga da je upraksi Evropski sud za ljudska prava uspostavio metodologiju, odnosno testkojim se utvrđuje diskriminatorno postupanje. Najjasniji primjer primjene ovogtesta se može pronaći u primjeru Rasmussen protiv Danske 13 prema kojem sepostavljaju sljedeća pitanja:1. Da li činjenice u slučaju padaju u domašaj jedne ili više drugihmaterijalnih odredbi Konvencije?2. Da li postoji razlika u postupanju?3. Da li se podnositelj zahtjeva nalazi u analognim situacijama u odnosuna drugu grupu?4. Da li razlika u postupanju ima objektivno i razumno opravdanje?Da li činjenice u slučaju padaju u domašaj jedne ili više drugih materijalnihodredbi Konvencije?Ovo je glavni ograničavajući faktor člana 14. budući da se zaštita od diskriminacijegarantuje samo u odnosu na „prava i slobode priznate u Konvenciji“. Drugimriječima, zaštita iz člana 14. se nudi samo ako je došlo do diskriminacije uuživanju drugih prava iz Konvencije kao što su npr. pravo na privatnost iporodični život, pravo na slobodu vjeroispovijesti i slično. Zbog toga je Sudimao obavezu da odbaci i one slučajeve diskriminacije u uživanju prava koja suzagarantovana domaćim pravom ali ne i Konvencijom kao što su npr. prava izoblasti zapošljavanja ili recimo socijalne zaštite (vidi npr. Botta protiv Italije 14 ).Zato je često ova odredba prozivana „parazitskom“ jer nije nudila punu zaštituod diskriminacije.13Rasmussen v Denmark (No. 8777/79, 28/11/1984)14Botta v Italy (No. 21439/93, 24/02/1998)11

koja je potencijalno u suprotnosti sa Konvencijom ne mora samo biti posljedicazakonodavnih mjera već i de facto situacije.“ Što se tiče upotrebe statističkihpodataka, Sud je u predmetu Hoogendijk protiv Nizozemske 17 u svojoj odlucinaglasio: “Gdje je aplikant u mogućnosti da dokaže, na bazi nespornih zvaničnihstatističkih podataka, postojanje prima facie diskriminacije…“ na državi jeobaveza da to nije slučaj diskriminacije.”Da li se podnositelj zahtjeva nalazi u analognim situacijama u odnosu nadrugu grupu?Da bi se dokazala diskriminacija, Sud je zaključio da aplikant mora biti uanalognoj situaciji sa drugom osobom, odnosno grupom koja nesmetanouživa svoja prava. Sud je za dokazivanje analogne situacije prihvatio i blažioblik koji se odnosi na značajno slične situacije sa situacijama u kojoj se drugagrupa nalazi.Da li razlika u postupanju ima objektivno i razumno opravdanje?Sud je zaključio da objektivno i razumno opravdanje postoji ako postoji legitimancilj i postoji proporcionalan odnos između cilja koji se želio postići i sredstava kojasu upotrijebljena 18 . Utvrđivanje postojanja legitimnog cilja i proporcionalnostidaje određen nivou diskrecije odnosno „slobodne procjene“ (eng. Margin ofAppreciation“) državama članicama da uređuju određene oblasti samostalno.Pojam „slobodne procjene“ je termin koji se koristi u međunarodnom javnompravu i odnosi se na pravo država da procijene činjenično stanje i prema njemuutvrde način na koji će primijeniti međunarodno pravo ljudskih prava. Ovonajviše zbog toga što je većina međunarodnih dokumenata rezultat pregovoravećeg broja država članica koje u ovim dokumentima postižu suglasnost okoonoga što će činiti minimum standarda u oblasti ljudskih prava. Iz istog razloga iSud prihvata posebnu procjenu u odstupanju od instituta zabrane diskriminacijeposebno u onim predmetima u kojima ne postoji zajednički stav država članica 19 “po nekom pitanju. U utvrđivanju konsenzusa među državama članicama, Sudje u zadnje vrijeme sve više skloniji da obraća pažnju i na druge dokumente17Hoogendijk v. the Netherlands (no. 58641/00, 6/01/2005).18Na ispunjenost ovig uslova Sud je ukazao u slučaju Litgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva:”[U]smislu člana 14, razlika u postupanju je diskriminatorna ukoliko “nema objektivnog i razumnogopravdanja”, odnosno, ukoliko ne služi postizanju “legitimnog cilja” ili ukoliko nema srazmere izmeđucilja i načina na koji se on želi postići”.19Fretté v France (No. 36515/97, 26/02/2002)13

kojima su države članice pristupile tako da je u predmetu Opuz protiv Turske 20podveo pojam nasilja nad ženama pod oblik diskriminacije iz člana 14. tumačećiodredbe Konvencije o zabrani svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Općepreporuke broj 19. UN CEDAW komiteta.Ova slobodna procjena je ograničena institutom preduzimanja „posebne pažnje“za određene „sumnjive kategorije“. U slučajevima kao što je rasa, državljanstvo,spol i dr., Sud postavlja „naročito izražene razloge“ zbog kojeg je država članicarazličito postupala prema tim kategorijama.Neki legitimni ciljevi koji su do sada bili korišteni su: „u najboljem interesudjeteta 21 “, radi očuvanja jedinstva države 22 “, zaštita sigurnosti i funkcioniranjaobrazovnih i finansijskih sistema 23 “, „zaštita prava drugih 24 “, „zaštita javnogreda 25 “ i sl.Iako se uslov proporcionalnosti uvijek spominje kada je u pitanju utvrđivanjeobjektivnog i razumnog opravdanja, statistički gledano ovaj uslov je korištensamo u manje od pola predmeta povodom povrede člana 14. Čak i kada seovaj uslov uzme u razmatranje, obično se koristi standardizirana formulacijakoja se odnosi na potrebu „primjenu onih mjera koje su proporcionalne ciljukoji se želi postići“. U predmetu Camp i Bourmi protiv Nizozemske 26 Sudje, nakon što je analizirao činjenice predmeta, zaključio da se veoma teškomože zaključiti da postoji indikacija o proporcionalnosti zaštite koja jepružena roditeljima i srodnicima preminulog gospodina Bourimi u odnosuna njegovog vanbračnog sina.20Opuz v Turkey (no. 33401/02, 09/09/2009)21Fretté v France (No. 36515/97, 26/02/2002)22Belgijske jezičke manjine23Zickus v Lithuania, (No. 26652/02, 07/04/09)24Lejla Sahin v Turkey (No. 44774/98, 10/11.2005)25ibid26Camp and Bourimi v. The Netherlands (No. 28369/95, 03/10/2000)14

PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU ZA ZAŠTITU LJUDSKIHPRAVA I OSNOVNIH SLOBODAČlan 1. Opća zabrana diskriminacije„Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bezdiskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože,jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalnoporijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ilidrugi status.“Protokol br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jestupio na snagu 1. aprila 2005. godine, nakon što ga je i deseta zemlja prihvatilau skladu sa procedurom iz člana 5. Bosna i Hercegovina je bila među prvimdržavama članicama koja je deponirala svoj potpis na Protokol br. 12.Usvajanjem Protokola ostvaren je značajan napredak u ljudskim pravimau Evropi s obzirom da se ovim osnažuje mehanizam za pojačanu akciju napodručju ravnopravnosti i diskriminacije. Presudom u predmetu Sejdić i Finciprotiv BiH, prvi put je Sud utvrdio povredu odredaba člana 1. Protokola br. 12 iona u ovom trenutku predstavlja jedini primjer iz kojeg će biti moguće tumačitibuduću primjenu ovog člana od strane Suda.Jasno je iz formulacije člana 1. da se zaštita protiv diskriminacije proteže nasva prava i slobode utvrđene u Konvenciji ali se sada proširuje i na „sva pravaodređena zakonom“. Primjena koncepta diskriminacije koji je utvrđen zaprimjenu člana 14. je potvrđen i u presudi Sejdić i Finci protiv BiH 27 , kojaujedno predstavlja i prvu presudu po Protokolu broj 12. Tako je Sud u paragrafu55.zaključio da„ Bez obzira na razlike u širini opsega između ovih odredbi,značenje ovog pojma u članu 1. Protokola br. 12. trebalo jebiti identično tumačenju iz člana 14. (vidjeti Obrazloženje(Explanatory Report) uz Protokol br. 12., tačka 18). Sud,prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrđenog tumačenja„diskriminacije“, navedenog gore u tekstu, u primjeni istog pojmaprema članu 1. Protokola br. 12. (u vezi sa sudskom praksom UNKomiteta za ljudska prava u pogledu člana 26. Međunarodnog27Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina (nos. 27996/06 and 34836/06, 22/12/2009)15

pakta o građanskim i političkim pravima, odredbe koja je slična,ali ne i identična – članu 1. Protokola br. 12. uz Konvenciju,vidjeti Nowak, Komentari CCPR, Izdavači N.P. Engel, 2005,strana 597-634).“Kada je u pitanju opseg zaštite koje nudi Protokol br. 12 u Obrazloženju uzProtokol je naglašeno da se član 1. odnosi na diskriminaciju ua) u uživanju prava izričito određeno prema domaćem zakonu;b) u uživanje prava prema kojem se može izvesti zaključak o jasnoj obaveziinstitucija vlasti u skladu s domaćim zakonom, tj. gdje postoje obavezevlasti da se ponašaju na određeni način;c) ponašanju od strane institucija vlasti u vršenju diskrecijskih ovlasti (naprimjer, davanje određene subvencije);d) svaki drugi čin ili propust od strane javne vlasti (na primjer, ponašanjeslužbenika koji provodi zakon, pri kontroliranju nereda).Tako je i Sud u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH smatrao da nije potrebnoulaziti u sadržaj prava kandidovanja na izborima za Predsjedništvo, na kojese inače, zbog svoje sadržine, ne bi primjenjivala odredba člana 3. Protokola 1.kada je zaključio16„Slijedi da se ustavne odredbe koje čine aplikante nepodobnimda se kandiduju na izborima za Predsjedništvo također morajusmatrati diskriminatornim i kao takve predstavljaju povredučlana 1. Protokola br. 12., a Sud ne smatra da u tom smislu postojibilo kakva bitna razlika između Doma naroda i PredsjedništvaBosne i Hercegovine.“Na ovaj način, Sud je u ovom predmetu odlučio da ne ulazi u dublje razmatranje šta jesadržina prava kandidiranja na izbore za Predsjedništvo, iako je sadržinski funkcijadelegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i člana PredsjedništvaBiH bitno različita. Ovim je Sud samo potvrdio opredjeljenje iz Obrazloženjauz Protokol br. 12, a koje se odnosi na odsustvo diskriminacije u uživanju pravaizričito određenih prema domaćem zakonu, dajući Protokolu br. 12 puni potencijalza ostvarivanje zaštite od diskriminacije bez ograničenja koja postoje u članu 14.Ipak, budući da je presuda u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH veoma značajnaza praksu Suda, još uvijek je teško predvidjeti sve mogućnosti Protokola 12. zaostvarivanje jednakih prava pred zakonom i jednakih mogućnosti, jer će vjerovatnobuduće presude dodatno postaviti nove pravne standarde u ovoj oblasti.

Evropska unijaSve do 2000. godine zakonodavne aktivnosti na nivou Evropske unije nisu biliposebno zanimljive. Osim na polju ravnopravnosti spolova u zapošljavanju izabrane diskriminacije državljana drugih članica Unije, nije postojala pravnoregulirana zaštita od diskriminacije na drugim osnovima. Ovakva situacija jenajviše bila uslovljena ciljem Zajednice koji se ogledao u kreiranju zajedničkogtržišta. Promjene postaju vidljive tek usvajanjem Povelje o osnovnim pravima iusvajanjem člana 13. Amsterdamskog ugovora, koji je stvorio osnov za budućedirektive za jednak tretman i borbe protiv diskriminacije zasnovane na razlikamana osnovu spola, rase ili etničkog porijekla, religije ili vjerovanja, invaliditeta,starosti ili seksualne orijentacije.Jedna od najvažnijih karakteristika sistema EU je da pravo Zajednice, u oblastimau kojim Zajednica ima nadležnost, ima prednost nad domaćim zakonodavstvom.Ova „supremacija“ prava EU nalaže da domaći sudovi moraju primijeniti pravoEU ukoliko su domaći zakoni neusklađeni sa odgovarajućim pravom Zajednice.Na nivou Unije se donose propisi koji u pravom smislu daju „direktive“ kojimase daju osnovni principi i rokovi za ugradbu ovih pravnih principa u domaćemzakonodavstvu. Države također imaju pravo slobodne procjene kako će ugraditiove pravne principe u svoje zakonodavstvo. Pored toga, prema principima izpresude Evropskog suda pravde u Predmetu 26/62 VanGend en Loos (1963)ECR 1 pod određenim pretpostavkama moguće je i da direktive imaju „direktanefekt“ i mogu ih koristiti pojedinci u postupcima pred sudovima u državamačlanicama.Potpisivanjem Lisabonskog sporazuma na snagu je stupila Povelja o osnovnimpravima Evropske unije, koja ima snagu drugih sporazuma Unije. Na ovaj načinosnovna prava i slobode koje su sadržane u ovoj Povelji prelaze u nadležnostZajednice. Prava i slobode koje su zagarantirane u ovoj Povelji su mnogo širai jača od prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ova povelja sadržiposebno poglavlje broj IV koje se odnosi na ravnopravnost, i koje sadrži zabranudiskriminacije. Garantuje se jednakost svih pred zakonom (II-20), te općazabrana diskriminacije (II-21).Član II-22 Povelje predviđa da će Unija „poštovati kulturnu, vjersku i jezičkurazličitost“, dok član II-23 da će ’jednakost muškaraca i žena biti obezbjeđenau svim oblastima, uključujući rad, zaposlenje i zaradu’. Povelja posebnu pažnjuposvećuje promoviranju ravnopravnosti ranjivih grupa, kao što su djeca, starije17

osobe i invalidi (članovi II-24, 25 i 26). Iako je još uvijek rano raspravljati outjecaju ove Povelje na pravo Zajednice koje definira zabranu diskriminacije,ipak se može očekivati da će doći do proširivanja dometa direktiva na sva pravazagarantirana u ovom dokumentu.Direktive Evropske unije služile su našem zakonodavcu za donošenje odredbiovog zakona. To je i posebno naglašeno u obrazloženju Zakona:„Prijedlog Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: Zakon) usklađujese sa direktivama Europske unije i to .- Direktivom Vijeća 2000/43/EZ o primjeni načela ravnopravnosti osoba, bezobzira na njihovo rasno ili etničko porijeklo i- Direktivom Vijeća 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman napodručju zapošljavanja i odabira zvanja.“Domet i osnovi za zabranu diskriminacijeU odnosu na zaštitu od diskriminacije prema članu 14. EKLJPS direktive EUsadrže zabranu diskriminacije na zatvorenoj listi osnova i njihov domet jeograničen.Direktiva o rasnoj jednakosti, regulira diskriminaciju na osnovu etničke ilinacionalne pripadnosti, a primjenjuje se u obrazovanju, socijalnom osiguranju,ostvarivanju stanarskih prava i prometu roba i usluga.Direktiva o jednakosti u zapošljavanju, usvojena u decembru 2003.godine,regulira diskriminaciju na osnovu religije ili vjerovanja, seksualne orijentacije,invaliditeta i starosti.Jednak tretman je u ovim direktivama definiran kao odsustvo direktne iindirektne diskriminacije. Uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju takođersu definirani kao oblici diskriminacije.Pod pojmom direktne diskriminacije„se smatraju one situacije gdje se jedna osoba tretira manje povoljno nego što setretira, ili se tretiralo, ili bi se tretiralo drugo lice u sličnoj situaciji“18

U predmetu Frans Gschwind 28 ESP je pojasnio da „diskriminacija u skladu sapravom Evropske unije postoji, ukoliko se u odnosu na cilj i sadržaj odredbekoja se dovodi u pitanju, dvije grupe u sličnim situacijama trpe različit tretman.“Isto tako pod pojmom indirektne diskriminacije„smatraće se da je došlo do indirektne diskriminacije gdje bi jedna naizgledneutralna odredba, kriterijum ili praksa stavila lica u posebno nepovoljanpoložaj u poređenju sa drugim licima, osim ako ta odredba, kriterijum ili praksa• nije objektivno opravdana legitimnim ciljem• a sredstva za postizanje tog cilja su odgovarajuća i neophodna.“Zaštita od diskriminacijeNa nivou Zajednice je prepoznata potreba da se pojedincima koji smatraju da sužrtve diskriminacije ponude mehanizmi za efektivnu zaštitu od diskriminacije.Zbog toga su direktive prepoznale neke mehanizme koji teže da otklonepravne prepreke koje bi mogle da onemoguće dokazivanje diskriminacije. Ovimehanizmi uključujuPodjela tereta dokazivanja Ovaj mehanizam omogućava osobi koja se žali, daukoliko ponudi dovoljnu količinu dokaza, iz kojih se može pretpostaviti da jedošlo do diskriminacije, da će teret dokazivanja bit na strani za koju postojipretpostavka da je činila diskriminaciju.Korištenje statističkih podataka Prepoznavajući ulogu statističkih podataka,direktive pozivaju ali ne zahtijevaju da države članice uvedu pravila koja biomogućila da se diskriminacija dokazuje „na osnovu statističkih dokaza“.Uspostava centralnog tijela Direktive su predvidjele obavezu da se uspostavecentralna tijela koja bi pružala nezavisnu pomoć žrtvama diskriminacije pripodnošenju žalbe na diskriminaciju, obavljala nezavisne preglede situacijeu vezi diskriminacije i pripremala nazavisne izvještaje i davala preporuke oproblemima koji se tiču takve diskriminacije.Uloga organizacija Direktive su postavile zahtjeve da se udruženja ili drugepravne osobe uključe u pravne postupke na strani ili kao podrška žrtvi.28C-391/97, Frans Gschwind v Finanzamt Aachen-Aussenstadt [1999] ECR I-545119

Izuzeci od diskriminacijeDirektive predviđaju određene izuzetke od diskriminacije. Oni uključujurazumno prilagođavanje za osobe sa invaliditetom, posebne mjere, stvarniodređujući kriterij za zaposlenje i izuzetke na osnovu starosti. Svi ovi izuzecimoraju biti tako uspostavljeni da ne dovode do indirektne diskriminacije,odnosno da se mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, te da su sredstvaza postizanje tog cilja odgovarajuća i neophodna.Razumno prilagođavanje za osobe sa invaliditetomDirektiva o jednakosti u zapošljavanju zahtijeva od poslodavaca da u određenimslučajevima preuzmu odgovarajuće mjere kako bi se omogućilo osobama daučestvuju u radu, odnosno da se prekvalificiraju za posao koj je više prilagođenpotrebama tih osoba.Stvarni određujući kriterij za zaposlenjeU odnosu na sve zabranjene osnove, direktive dopuštaju da poslodavci uspostavestvarne kriterije koje oni smatraju određujućim za određeno zaposlenje. Ovikriteriji su takvi da omogućuju samo osobama npr. određene rase, spola ilistarosti da obavljaju određene poslove. Npr. ukoliko u predstavi režiser odluči dazaposli osobu muškog spola da glumi ulogu Hamleta, smatrat će se da je muškispol osobe stvarni određujući kriterij za to zaposlenje. Isto tako ukoliko je ovoprihvatljiv izuzetak za ovo zaposlenje to ne opravdava diskriminaciju po nekomdrugom osnovu, recimo spolnoj orijentaciji. Za ostvarenje ovog izuzetka nisuprihvatljive ustaljene pretpostavke recimo da je za posao recepcionera potrebnoprimiti „mladu osobu ženskog spola“.Izuzetak na osnovu starostiDirektiva o jednakosti u zapošljavanju omogućava poslodavcima da uspostaveizuzetke koje se odnose na uslove za zapošljavanje i druga prava koja proističuiz radnog odnosa a koja se odnose na starost osobe. Stoga je moguće utvrditidonju granicu za zapošljavanje osoba, uslove za penzionisanje radnika, te usloveza napredovanje.20

Posebne mjereDirektive su u svrhu osiguranja pune ravnopravnosti u praksi, principravnopravnog tretmana, propisale mogućnost da države članice zadrže ilidonesu posebne mjere radi sprečavanja ili kompenzacije zbog nepogodnostivezanih za neki zabranjeni osnov.U predmetu Kalanke a poslije toga Marschall, Evropski sud je razmatrao posebnemjere koje su se odnosile na preferencijalni tretman žena prilikom zapošljavanja.Tako je u predmetu Kalanke 29 ESP razmatrao Bremenski propis o ravnopravnostiprema kojem se davala prednost ženama državnim službenicama u zapošljavanjui unapređenju, ukoliko su jednako kvalificirane kao muški kandidati i ukolikosu na tom stepenu složenosti poslova žene zastupljene manje od 50%. Ovakavstav ESP je bio veoma kritiziran, te je u predmetu Marschall 30 , Evropski sudpravde potvrdio da automatizam u preferencijalnom tretmanu nije dozvoljen,ali je ipak dozvolio davanje prednosti da se, ukoliko su dva kandidata jednakihkvalifikacija, može dati prednost kandidatu manje zastupljenog spola. Poredtoga, ESP je predvidio i dodatnu klauzulu koja omogućuje osobi koja jedobila prednost da ukaže na neki kriterij koji bi dao prevagu kvalifikacijamatog kandidata. Na ovaj način je ESP odbio da potvrdi bilo koji sistem kvota,odnosno sistem koji je orijentiran ka rezultatima, već je naglasio da se posebnemjere mogu primjenjivati ukoliko se analizira svaki predmet pojedinačno.Slično ovim presudama u predmetu Abrahamasson 31 ,ESP je odbio da prihvatikvote kao način postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova na radnimmjestima u visokom obrazovanju. Naime, Švedska je zaključila da je radi ferraspodjele radnih mjesta u visokom obrazovanju između žena i muškaracadavati prednost kandidatima manje zastupljenog spola, ukoliko ti kandidatizadovoljavaju minimum kriterija, čak i u onim situacijama kada postojekandidati drugog spola koji su bolje kvalificirani. ESP je zaključio da se ovdjeradi o diskriminaciji budući da se ovom mjerom prednost daje „samo zbogspola kandidata“. ESP je obrazlažući ovu presudu zaključio da mjera koja jeprimijenjena nije proporcionalna cilju koji se htio postići.29C-450/93, Kalanke v Freie Hansestadt Bremen [1995] ECR I-305130C-409/95, Marschall v Land Nordrhein-Westfalen [1997] ECR I-636331C-407/98, Abrahamsson v Fogelqvist [2000] ECR I-553921

Član 1.(Predmet Zakona)(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnostisvim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardimakoji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđujuse odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosnii Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja(u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojimdjelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednakopostupanje.Član 1. Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa Jedinstvenim pravilima oizradi pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine 32 nosi naziv (PredmetZakona) i sadrži informacije o cilju Zakona. Prilikom formuliranja predmetazakona zakonodavac je dužan da „spomene osnovni sadržaj propisa koji važi zacijeli sadržaj pravnog propisa“ 33 .Stav 1. člana 1. naglašava da se ovim Zakonom uspostavlja okvir za ostvarivanjejednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini ali i da se uređujesistem za zaštitu od diskriminacije. Dok ćemo u komentarima sljedećih članovavidjeti šta se podrazumijeva pojmom diskriminacija i koji sistem za zaštitu oddiskriminacije se uspostavlja ovim zakonom, bitno je pojasniti pojam jednakihprava i mogućnosti odnosno pokušati razriješiti pitanje ko su sva lica u Bosni iHercegovini.Jednaka prava i mogućnostiBudući da se pojam jednakih mogućnosti ne spominje nigdje drugo u zakonuosim u članu 1. stav 1. veoma je bitno pojasniti šta se podrazumijeva pod ovimpojmom.Postoje različita tumačenja pojma jednakih mogućnosti. Tradicionalno liberalnorazumijevanje ovog pojma podrazumijeva da jednake mogućnosti omogućavajubilo kojem pojedincu, bez obzira na njegov socijalni status ili poziciju, jednakestartne pozicije u utakmici za ograničene resurse koji postoje u društvu, bez damu se postavljaju bilo kakve pravne prepreke. Prema istom shvatanju, nikomese ne može uskratiti ulazak ili takmičenje u utakmici života, samo zbog nekih32Član 8. stav 1. („Službeni glasnik BiH“, broj 11/05)33Član 8. stav 2.22

arbitrarnih faktora kao što su društveni položaj ili rasa 34 . Ova definicija sečesto naziva i definicijom „formalne jednakosti mogućnosti“, jer se odnosisamo na zabranu formalnih prepreka koje se postavljaju ispred pojedinačnihtakmičara od strane države i u principu zahtijeva samo jednak tretman predzakonom. Kao posljedicu ovog tumačenja država ima samo negativne obavezeda se ne miješa u utrku, ali ne i obavezu da poduzima mjere kako bi osiguralajednake mogućnosti. Ovako posmatrajući jednake mogućnosti zagarantiranoje jedino odsustvo diskriminacije. Ovaj formalni koncept je veoma čestokritiziran jer ignorira postojeće stvarne nejednakosti između ljudi i koje čineda ovo takmičenje u stvarnosti nije fer zbog različitih startnih pozicija kojeljudi imaju u životu.Kako bi se smanjile komparativne prednosti koje zbog određenih okolnostiposjeduju neki pojedinci, razvio se ideal supstantivnih jednakih mogućnosti.Prema ovom idealu, pojedinci koji imaju iste talente i iste ambicije će imatijednake šanse za uspjeh u takmičenju u kojima se određuje ko u društvu zauzimakoje pozicije. Primjenjujući ovaj princip, značilo bi da zakoni mogu da osigurajuda svi pojedinci imaju jednake mogućnosti, uzimajući u obzir njihove različitestartne pozicije, kako bi im se osigurao pristup željenim dobrima. Ovaj principteži ka tome da se omoguće jednake šanse ali ne i rezultati. Koncept supstantivnihjednakih mogućnosti se najčešće koristi u modernom zakonodavstvu, zato jer jeovaj koncept najkompatibilniji sa modernim ekonomijama slobodnog tržišta.Primjenom ovog koncepta zakonima se osigurava otvaranje „vrata tržišta“ (ilivrata društva) za podzastupljene ili ranjive grupe koje do tog trenutka nisu bileu mogućnosti da učestvuju na tržištu, odnosno u društvenom životu.Uzimajući u obzir cjelokupnu strukturu ovog zakona dolazi se do zaključka daje zakonodavac uzeo u obzir oba tumačenja pojma jednakih mogućnosti. Sajedne strane, zabranjuje se svaki oblik diskriminacije (članovi 3. i 4.), posebnoobraćajući pažnju na stvarni, de facto, uticaj na pojedince i grupe, dok se u članu5. definiraju izuzeci od diskriminacije koji u principu predstavljaju mogućnostda se uzimaju u obzir različite startne pozicije, odnosno da se tamo gdje je topotrebno primjenjuju privremene posebne mjere ili mjere općeg karaktera (poduslovima predviđenim u članu 5. stav 1.).Ipak, ostvarivanje jednakih mogućnosti za sve je izazov za čitav pravni sistemBosne i Hercegovine, dok ovaj zakon može da bude idealan mehanizamza postizanje ovog ideala. Ostali zakonski tekstovi koji su na snazi u Bosni iHercegovini imaju zadaću da u svojoj oblasti omoguće uživanje prava i sloboda34Rossenfeld, Affirmativna akcija i pravda, strana 71.23

uzimajući u obzir i efekte koje ti zakoni imaju na sve članove društva, dok sekorištenjem ovog zakona može postići korigiranje pravnog sistema ukoliko jeto neophodno.Jednako postupanjeJednako postupanje predstavlja ideal sudske jednakosti koji se bazira naosnovnoj postavci da se prema svim pojedincima u sličnim situacijama trebapostupati slično ili jednako. Jednako postupanje se bazira na formalnoj sličnostine uzimajući u obzir širi kontekst. Zakoni ili prakse koji dovode do različitogpostupanja stoga predstavljaju oblik direktne diskriminacije. Ipak, praksa jepokazala da, ukoliko se zanemare razlike koje postoje među pojedincima, apolitike se baziraju samo na otklanjanje diskriminacije među „sličnima„ udruštvu, ovaj koncept ne nudi pravi odgovor za postizanje ciljeva ravnopravnostiu društvu, ali osigurava osnovne preduslove za sve članove društva da na jednaknačin zaštite svoja prava.…sva lica u Bosni i Hercegovini…Korištenjem pojma „sva lica u Bosni i Hercegovini“ prilikom definiranjapredmeta ovog zakona naš zakonodavac je jasno naglasio da sva lica bezobzira na njihovo državljanstvo imaju pravo na ostvarivanje jednakih prava imogućnosti. Ovime je u potpunosti ispoštovana odredba člana II/4 Ustava BiH,koji također koristi isti pojam za subjekte zaštite od diskriminacije.U skladu sa principima međunarodnog javnog prava svaka država ima pravoda odluči ko su njeni državljani i ima slobodu da definira koja prava pripadajunjenim državljanima. U ovom kontekstu državljanstvo predstavlja statusgrađanina određene države 35 odnosno odnosi se na pravnu vezu izmeđuodređene osobe i države čije državljnstvo ta osoba ima. Ova veza ne upućuje naetničku pripadnost niti na vezu sa nacionalnom manjinom jer osoba može daima državljanstvo Bosne i Hercegovine a da je po etničkoj pripadnosti pripadnikneke druge etničke skupine, odnosno pripadnik određene nacionalne manjine.Budući da država ima pravo da definira prava koja pripadaju njenim državljanimau članu 5. stav 1. tačka e) kao jedan od izuzetka predviđen je izuzetak kojise odnosi na ostvarivanje prava koja su zasnovana na državljanstvu na načinpredviđen zakonom. Ipak ukoliko je neko pravo zagarantirano svim licima uBosni i Hercegovini, bez obzira na njihovo državljanstvo pristup tim pravimamora biti nediskriminatoran.35Vidi: pojam „nationality“ u Oxford, Dictionary of Law, peto izdanje24

Ovaj izuzetak je predviđen i u Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblikarasne disriminacije (CERD)- („Sl. list R BiH“ br. 25/93, sukcesija 16.7.1993.godine“) u članu 1. stav 2. gdje je ovaj izuzetak jasno naglašen, odnosnopropisano je da „ova konvencija ne primjenjuje se na razlikovanja, isključivanja,ograničavanja ili davanja prvenstva koje provodi država članica Konvencijeizmeđu njenih državljana i osoba koje nisu njeni državljani.”Iako u članu 2. ovog zakona „državljanstvo“ nije izričito predviđeno kaozabranjeni osnov za diskriminaciju, svaki oblik diskriminacije u pristupuzagarntiranim pravima koji je baziran isključivo na državljanstvu osobe trebaobi potpasti pod „druge okolnosti“. Ovaj stav je zauzelo i Vijeće za ljudska pravaUjedinjenih naroda u predmetu Gueye i dr. protiv Franckuske, br. 196/1985 kadje zaključilo da „državljanstvo“ pada pod pojam „drugi status“ iz drugog stavačlana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima 36 .Osnovno je pravilo međunarodnog prava ljudskih prava da su ljudska pravauniverzalna i da države članice svim osobama pod njenom jurisdikcijim morajugarantirati ostvarenje istih bez diskriminacije. Ipak postoje određena prava kojapripadaju samo državljanima određene države.Prvo ograničenje se odnosi da države u ostvarivanju prava ne smiju dadiskriminiraju osobe ne-državljane nekog posebnog državljanstva u odnosnona osobe ne-državljane nekog drugog državljanstva, odnosno da prave razlikeizmeđu ne-državljana različitih državljanstava.Ova zabrana je posebno propisana u Konvenciji o eliminaciji rasne diskriminacijei zabranjuje razlikavanja koja su propisana zakonskim odredbama koje se odnosena narodnost, državljanstvo ili prijema u državljanstvo (naturalizaciju) “poduslovom da ove odredbe ne prave razliku u odnosu na neku posebnu državljanstvo”.Komitet o eliminaciji rasne diskriminacije je u Općoj preporuci broj XI „O nedržavljanima“pojasnio ovu odredbu potvrđujući da „u grupi ne-državljana 37države članice ne smiju diskriminirati osobe nekog posebnog državljanstva“.Tako je npr. Komitet o eliminaciji rasne diskriminacije u predmetu gospodinaD. protiv Francuske 38 zaključio da se ne radi o slučaju diskriminacije pri tome36Odluka Vijeća, paragraf 9.4.37Komitet koristi pojam „non-citizens“38Communication No. 2/1989 : France. 10/05/91. CERD/C/39/D/2/1989. http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/dba49c7a14032085c125693b0037d039?Opendocument25

vodeći računa o stavu koji je isti Komitet zauzeo u Općoj preporuci broj XI.Naime, gospodin D. se žalio da mu francuski zakoni, kao državljaninu Sengalakoji boravi u Monaku, ne dozvoljavaju da bude primljen u Advokatsku komoruNice, budući da nije državljanin Francuske.Neka prava države imaju obavezu osigurati samo svojim državljanima. Osnovnopravilo iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je da su: „Svi su predzakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zaštitu zakona”.Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima je zauzeo pravilo da svaprava iz ove konvencije jednako ostvaruju i državljani i ne-državljani 39 . Izuzetakod ovog pravila su samo član 25. koji se odnosi samo na prava državljana 40odnosno član 13. koji se primjenjuje samo na ne-državljane.Međunarodni pakt o ekonmskim, socijalnim i kulturnim pravima (CESCR)– („Sl. list R BiH“ 25/93, sukcesija 1.9.1993. godine,) nakon što je zabraniodiskriminaciju u pristupu prava iz oblasti ekonmskih, socijalnih i kulturnih prava(član 2. stav 2.) u stavu 3. istog člana predvidio je izuzetak od ovog pravila da„zemlje u razvoju, uz dužnu pažnju prema ljudskim pravima i svojoj nacionalnojprivredi, mogu odrediti u kome će obimu garantovati ekonomska prava priznatau ovom Paktu licima koja nisu njihovi državljani“, dok pristup garantiranimpravima iz oblasti socijalnih i kulturnih prava mora ostati nediskiminatoran,odnosno obim prava i mogućnosti mora biti jednak za državljane i nedržavljane.Pored toga, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije 41 garantira u članu9. ženama jednaka prava kao i muškarcima da steknu, promijene ili zadrže svojedržavljanstvo. Posebno se ovo pravo garantira u situacijama kada žene sklapajubrak sa osobom drugog državljanstva i utjecaj bračnog statusa na državljanstvo.Tako je na primjer u Mauricijusu na snazi bio zakon, koji je predviđao da ukolikose žena državljanka Mauricijusa uda za muškaraca državljana neke druge države,da taj muškarac mora da podnese zahtjev za prebivalište u Mauricijusu, dokukoliko bi muškarac državljanin Mauricijusa oženio ženu drugog državljanstvaona bi automatski dobijala pravo na prebivalište u Mauricijusu.39Opća preporuka broj 15: „Pozicija ne-državljana prema Paktu“, usvojena na 27. sjednici, 198640Član 25. Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i beznerazumnih ograničenja: a) suđenje u vođenju javnih poslova, direktno ili preko slobodno izabranihpredstavnika; b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa općim i jednakimpravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača; c) ima pristupjavnim službama svoje zemlje uz opće uslove jednakosti.41http://arsbih.gov.ba/download.aspx?id=31526

Stav 2. obavezuje sve nadležne institucije da svojim djelovanjem omogućezaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. Zakon o zabranidiskriminacije reguliše oblast koja je u isključivoj nadležnosti institucija Bosnei Hercegovine ali su odgovornost i obaveze za jednako postupanje jednakopodijeljene i u nadležnosti su svih zakonodavnih, sudskih i izvršnih vlastiu Bosni i Hercegovini, te pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja.Ovdje je zakonodavac namjerno pokušao da pobrajanjem grana vlasti naglasida obaveza jednakog postupanja iz ovog zakona proističe za sve ove „nadležneinstitucije Bosne i Hercegovine“, time izbjegavajući mogućnost da se ovaj zakonprimjenjuje samo od strane institucija koje postoje na državnom nivou.Ipak, sam pojam „nadležne institucije Bosne i Hercegovine“ se prvi put uvodiu zakonima kada se govori o obavezama i odgovornostima grana vlasti u Bosnii Hercegovini, jer se obično pod pojmom „institucije Bosne i Hercegovine“podrazumijevaju institucije na nivou Bosne i Hercegovine 42 . Ovdje senajvjerovatnije radi o nedosljednosti zakonodavca jer bi vjerovatno ispravnijerješenje, koje bi pratilo tekst za koji se uvodi ova skraćenica, bio pojam „nadležneinstitucije u Bosni i Hercegovini“. Ova nedosljednost je posebno vidljiva akose primijeti korištenje ove skraćenice u ostatku teksta Zakona gdje se koristiispravno „nadležne institucije u Bosni i Hercegovini“.Uvodom u stav 2. člana 1. zakonodavac naglašava da Zakon razrađuje pitanjakoja su definirana Ustavom Bosne i Herecegovine, a prije svega član II, a posebnozabranu diskriminacije iz člana II/4, listu pobrojanih prava iz člana II/3, AneksI (Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni iHercegovini).Ustav Bosne i Hercegovine, kao i ustavi entiteta, sadrže posebne odredbe kojenavode sve međunarodne dokumente za zaštitu ljudskih prava, a koji se imajuprimjenjivati u Bosni i Hercegovini. Pored već pomenute Evropske konvencije zazaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tu je i čitav niz drugih međunarodnihdokumenata - Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.);Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949.) i Dopunski protokoli I-II(1977.); Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.) i Protokol (1966.);Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957.); Konvencija o smanjenjubroja lica bez državljanstva (1961.); Međunarodna konvencija o uklanjanjusvih oblika rasne diskriminacije (1965.); Međunarodni pakt o građanskim ipolitičkim pravima (1966.) i Opcioni protokoli (1966. i 1989.); Međunarodni42Vidi npr. Ustav BiH, član IV. stav 4. tačka c.27

pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.); Konvencija ouklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene (1979.); Konvencijaprotiv mučenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajućih tretmana ilikažnjavanja (1987.); Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanogili ponižavajućeg tretmana ili kažnjavanja (1987.); Konvencija o pravima djeteta(1989.); Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika-migranata ičlanova njihovih porodica (1990.); Evropska povelja za regionalne jezike i jezikemanjina (1992.); Okvirna Konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994.).Član 2.(Diskriminacija)(1) Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različitopostupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednostiutemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu iligrupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti,nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkogili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju,obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije,kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licuonemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnojosnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života.(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizičkaili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito:zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke,stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnostii javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.Član 3.(Oblici diskriminacije)(1) Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovamaodređenim članom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanjedjelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla bitidovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica usličnim situacijama.(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgledneutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja nekoglica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.28

Opća razmatranjaZakon o zabrani diskriminacije je odvojio pojam diskriminacije od pojmovaneposrednog, posrednog i ostalih oblika diskriminacije u kojima je definiransadržaj različitog postupanja. U odnosu na neke međunarodne dokumenteovime je napravljena razlika u definiranju pojma diskriminacije koja nepredstavlja nužno loše rješenje ali ipak zahtijeva od osoba koje primjenjuju ovajzakon čitanje članova 2. i 3. u njihovoj ukupnosti. Jer da bi se dokazalo da jedošlo do diskriminacije nije dovoljno dokazati da je došlo do povrede nekogprava i slobode isključivanjem, ograničavanjem ili davanjem prednosti zbognekog stvarnog ili pretpostavljenog osnova kako je to definirano u članu 2. stav1. Zakona, već je potrebno uputiti na jedan od oblika diskriminacije iz člana 3.odnosno člana 4.Razdvajanjem pojma diskriminacije od oblika različitog postupanja, priređivačZakona je vjerovatno nastojao da pomiri zahtjeve koje pred BiH postavlja acquisi definiranje pojma na način kako je to elaborirano u praksi Evropskog suda zaljudska prava u pogledu tumačenja člana 14. EKLJPS.To je također vidljivo i iz definiranja obuhvatnosti zabranjenih osnova jer jeviše nego očigledno da je lista zabranjenih osnova mnogo šira od one koja jepredviđena u direktivama koje su ugrađene u naš pravni sistem, jer uključujei mnoge druge zabranjene osnove predviđene drugim dokumentima koje jepotpisala i ratificirala Bosna i Hercegovina, ali i ostavlja listu otvorenom što jezasigurno utjecaj definicije Zabrane diskriminacije člana 14. EKLJPS.Subjekti diskriminacijeDiskriminacija zahtjeva postojanje dva subjekta diskriminacije. Budući dase diskriminacijom krše ljudska prava pojedinaca ili grupa, prvi subjektdiskriminacije je žrtva odnosno žrtve diskrimincije. Sa druge strane se nalazeadresati obaveze, odnosni osobe koje se trebaju uzdržati od ponašanja koje možedovesti do diskriminacije.Adresati obavezeZakonom je naglašeno da svi javni organi kao i sva fizička ili pravna lica, u javnomi u privatnom sektoru imaju obavezu da se uzdrže od diskriminacije. Adresatiobaveze u klasičnom smislu prema međunarodnom pravu ljudskih prava suuglavnom države članice, koje su imale obavezu da ne donose propise, odnosnoda se uzdrže od radnji kojima bi se vršila diskriminacija, odnosno obavezuda spriječe i sankcioniraju diskriminatorna ponašanja pojedinaca ili grupa.29

Donošenjem zakona koji uspostavljaju zabranu diskriminacije u domaćemzakonodavstvu stvoren je okvir za zabranu diskriminatornog ponašanja odstrane fizičkih osoba, čime je ova zabrana iz javne prešla u privatnu sferu, budućida sada osoba koja smatra da je žrtva diskriminacije može da pokrene postupakza zaštitu svog prava i bez učešća institucija vlasti.Žrtva diskriminacijeU većini slučajeva žrtve diskriminacije su pojedinci koji zbog nekih stvarnih ilipretpostavljenih karakteristika uglavnom samovoljom drugih osoba ili grupaosoba dolaze u manje povoljan položaj. Tako zabrana pristupa javnom mjestu osobičisto zato što je pripadnik nacionalne manjine od strane osobe koja je ovlaštena zaosiguravanje tog javnog mjesta predstavlja jedan od najtipičnijih primjera.Postavlja se pitanje da li i pravne osobe mogu da budu žrtve diskriminacije?Naime nije isključena mogućnost da bi određeno pravno lice zbog strukturevlasnika (koji su recimo pripadnici određene grupe prema nekim zajedničkimkarakteristikama npr. spol, vjera, etnicitet, seksualna orijentacija) ali ZoZDizričito ne spominje pravne osobe kao žrtve diskriminacije. Iz pojma »osobaili grupa osoba« nije vidljivo da li se ovaj pojam odnosi i na pravna lica, ali ovamogućnosti nije ni isključena jer se izričito ne navodi da se ovaj pojam odnosisamo na fizičke osobe, kao što se to npr. čini kod adresata zabrane diskriminacijeu članu 2. stav 2.Ipak, ono što se postavlja kao osnovno pitanje je u pristupu kojim pravimapravne osobe mogu da trpe drugačiji tretman jer prava i slobode se uglavnomodnose na prava pojedinaca (fizičkih osoba) ili grupa (fizičkih) osoba. Kaoprimjer se mogu navesti krivični zakoni u Bosni i Hercegovini koji predviđajukrivična djela Povrede ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti 43 .Ova se djela odnose na dovođenje u neravnopravan položaj prema drugimpravnim osobama u pogledu:• uvjeta za rad ili za vršenje prometa robe i usluga,• ili ograniči slobodnu razmjenu robe i usluga.Zbog toga postoji pretpostavka da bi se mogao pokrenuti i određeni postupakzbog diskriminacije u slučaju da određena pravna osoba smatra da jediskriminirana u pristupu ovim pravima, a koristeći mehanizme ovog zakona.43Vidi Krivični zakon BiH član 204., Krivični zakon FBIH član 241. Ili Krivični zakon Republike Srpske član260.30

Grupe osoba su vrlo često žrtve diskriminacije i to u najvećem broju slučajevaposrednog oblika diskriminacije. Za postojanje diskriminacije grupe osobanije bitna njena veličina ali je pretpostavka da je ta grupa osoba dovedena unepovoljniji položaj zbog nekog osnova članova te grupe. Tako, na npr. javnomjesto nije na jednak način pristupačno osobama sa invaliditetom koje zbogsvog invaliditeta koriste invalidska kolica u odnosu na druge osobe ili grupeosoba koje ne koriste invalidska kolica.Sadržaj diskriminacije…došlo do različitog postupanja, uključujući svako isključivanje, ograničavanjeili davanje prednosti, na način da je neka osoba ili grupa osoba…Zakon predviđa tri oblika različitog postupanja koje se ogleda u isključivanju,ograničavanju ili davanju prednosti. Bitno je naglasiti da je u članu 2. korištenaotvorena lista načina vršenja različitog postupanja koji upućuju na oblikediskriminacije u narednim članovima.Isključivanje se ogleda u onemogućavanju uživanja određenih prava i slobodakoja pripadaju drugim osobama ili grupama. Npr. isključivanje postoji kada jepristup određenim javnim mjestima ograničen samovoljom osobe ili određenimpropisom koji se nalazi na ulazu na to javno mjesto određenoj osobi ili grupiosoba (npr. isključivanje pripadnika nacionalnih manjina, mladih i slično).Ograničavanje se odnosi na situacije kada je uživanje određenih prava isloboda omogućeno ali ne na isti način i u istom obimu kao i drugim osobamaili grupama. Npr. ukoliko su prava i usluge iz oblasti zdravstvene ili socijalnezaštite dostupne određenim kategorijama stanovništva samo u ograničenimvremenskim intervalima dok su drugima dostupne cijelo vrijeme.Davanje prednosti se ogleda u zabranjenoj vrsti davanja prednosti iako nisuispunjeni zakonski uslovi da se takva prednost daje. Npr. davanje prednostiodređenim kategorijama stanovništva pri zapošljavanju zbog njihovog spola,etničke pripadnosti ili političkog uvjerenja i slično.Posljedica diskriminacijeDefiniranjem dometa zabrane diskriminacije, odnosno posljedice nepovoljnogpoložaja kao povrede jednakog tretman u pristupu svim pravima i slobodamakoja su zagarantovana u našem pravnom sistemu, zakonodavac je pokazao svojeopredjeljenje da se ovim zakonom uspostavi opća zabrana diskriminacije.31

Ipak ako pogledamo odredbu člana 6. (Oblast primjene) primijetiti ćemo daje i ovdje naš zakonodavac pokušao da u što većoj mjeri udovolji i odredbamaacquisa a posebno direktiva koje se odnose na zabranu diskriminacije. Naime, udirektivama u poređenju sa našim zakonom, a zbog ograničenosti nadležnostikoje su na nivou Unije, oblasti koje su pokrivene zabranom diskriminacije sumnogo uže od onih koje su zagarantirane ovim zakonom. Zbog toga je u članu 6.navedena otvorena lista oblasti primjene ovog zakona 44 , ali budući da je u članu2. zagarantirana zabrana diskriminacije u pristupu svim pravima i slobodamau svim oblastima javnog života, za dokazivanje različitog postupanja biti ćevjerovatno jednostavnije dokazati povredu jednakog postupanja u pristupunekom zagarantiranom pravu ili slobodi.Stoga se na osnovu ove odredbe može pozvati na različito postupanje• U uživanju određenog prava ili slobode koja je zagarantirana pojedincimaili grupama u zakonima u BiH• Uživanju prava koje po svojoj sadržini zahtijeva određene obaveze organavlasti, u situacijama kada nosioci obaveze svoju obavezu ne ispunjavaju(npr. prilagodba prilaza javnom mjestu za osobe u invalidskim kolicima)• Prilikom korištenja diskrecione ocjene od strane organa koji ima zakonskuosnovu za donošenje takve odluke (npr. prilikom davanja određenihpovlastica ili koncesija)• Djelovanjem ili propuštanjem djelovanja od strane organa vlasti (npr.korištenje pretjerane sile kod kontroliranja nereda)Izvori prava i sloboda u našem pravnom sistemu su mnogostruki. Cjelovit pregledprava i sloboda 45 zagarantiranih u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine se možepronaći u izvještaju „Ljudska Prava u Bosni i Hercegovini 2008 - Pravo, praksa imeđunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja”. Jedan odglavnih zaključaka tog izvještaja je da “postaje jasno da bosanskohercegovačkevlasti, u periodu od potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora do danas, nisuiskoristile potencijal koji je stvoren specifičnim pozicioniranjem odredbi oljudskim pravima u pomenutom Daytonskom sporazumu, kao i Ustavu Bosnei Hercegovine. 46 ” Zbog toga se predviđa da bi ovaj zakon mogao da predstavlja44O oblastima u kojima se primjenjuje ovaj Zakon više u dijelu koji se odnosi na komentar člana 6.45Ovim Izvještajem je pokrivena oblast građanskih i političkih prava, dok Centar za ljudska prava planiraizdavanje i Izvještaja koji pokriva oblast ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u 2010. godini46„LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i međunarodni standardi ljudskih pravasa ispitivanjem javnog mnenja”,gl.urednik M. Živanović, strana 3., Centar za ljudska prava Univerziteta uSarajevu, Sarajevo 2009.32

jedan od osnovnih mehanizama za ostvarivanje prava i sloboda garantiranih unašem pravnom sistemu.Pitanje namjereKada se utvrđuje različito postupanje pitanje namjere nije bitno. To je jasnonaglašeno u članu 2. stav 1. korištenjem alternacije „svrha ili posljedica“.Osnovna je obaveza svih onih koji na bilo koji način mogu da utiču na načinkako se ostvaruju prava ili slobode da to čine na jednak odnosno ravnopravannačin bez obzira na bilo koju stvarnu ili pretpostavljenu osobinu pojedinaca iligrupa o čijem pravu ili slobodi se odlučuje.Nepostojanje potrebe da se dokaže namjera je posebno značajan kada seradi o dokazivanju postojanja različitog postupanja u slučajevima posrednediskriminacije. Budući da se radi o slučaju u kojem „neutralna odredba, kriterijili praksa” dovodi osobu ili grupu osoba u nepovoljan ili manje povoljan položajveoma bi bilo teško dokazivati namjeru donosioca takve jedne odredbe (običnozakonodavno tijelo) ili kriterija odnosno svih onih osoba koji su utjecali nauspostavljanje takve jedne prakse.U predmetu Broeks protiv Nizozemske 47 pred Komitetom zaljudska prava (No. 172/1984, ICCPR) podnositeljica aplikacijeje tvrdila da je žrtva kršenja člana 26. Međunarodne Povelje ograđanskim i političkim pravima te da je došlo do neprihvatljivograzlikovanja zbog spola. Nizozemski zakon o doprinosima u tovrijeme nije predviđao naknadu za vrijeme nezaposlenosti zaudate žene, dok je ta naknada bila zagarantovana muškarcimabez obzira bili oni oženjeni ili ne. Komitet za ljudska prava jezaključio da je došlo do kršenja člana 26. zbog diskriminacije naosnovu spola i to bez obzira na nedostatak umišljaja da državačlanica diskriminira žene.Kao i u ovom zakonu, ovim predmetom je potvrđeno da se može utvrditidiskriminacija čak i kada je do nje došlo bez namjere.S druge strane ovo postavlja nove izazove pred donosioce svih novih odredbi,kriterija i praksi da analiziraju utjecaj istih na sve grupe uzimajući u obzir njihovedrugačije položaje u društvu kako bi se izbjeglo različito postupanje.47Broeks v the Netherlands (No. 172/1984, ICCPR)33

Oblici diskriminacijeNaš zakon predviđa dva osnovna oblika diskriminacije kao neposredni (direktni)i posredni (indirektni) oblik kojima je definiran pojam različitog postupanjakoji, kako je to već navedeno, nije definiran u članu 2. Ono što je različito zaova dva oblika jeste sama radnja različitog postupanja, dok je pitanje pronalaskaupoređivača i vremenske odrednice različitog postupanja identično u oba oblika.Neposredni oblik diskriminacijeNeposredni oblik diskriminacije predstavlja osnovni formalni oblik kršenjaprincipa ravnopravnosti. Po samoj definiciji radi se o „namjernoj“ diskriminacijikoja ima za cilj da na direktan način povrijedi nečije pravo na jednako postupanje.Vrlo često osobe koje vrše direktnu diskriminaciju, jer ne žele da osobe koje sužrtve diskriminacije zbog nekog stvarnog ili pretpostavljenog osnova, uživajujednaka prava kao drugi članovi društva. U ekstremnim slučajevima svrha direktnediskriminacije je segregacija ili udaljavanje osoba s tim osobinama iz društva.Neposredni (direktni) oblik po svojoj prirodi može da se sastoji u djelovanju ilipropuštanju djelovanja, odnosno u činjenju ili nečinjenju.Neposredni oblik različitog postupanja činjenjem može se vršiti dakle nekomradnjom ili može nastati donošenjem nekog propisa.Primjer neposrednog oblika različitog postupanja koji je nastao kao posljedicadonošenja određenog propisa može se vidjeti u slučaju Lovelace protivKanade 48 . Naime, u Kanadi je na snazi bio zakon koji je kao posljedicu udaježene indijanskog porijekla određivao gubitak tog statusa, dok muškarac kojise oženi ne gubi ovaj status. Komitet za ljudska prava je zaključio da u ovomslučaju grupa žena koja se nalazi u identičnom položaju kao grupa muškaracatrpi različito postupanje.Neposredni oblik činjenjem izvršen nekom radnjom može se navesti primjer izpredmeta Salgueiro Da Silva Mouta protiv Portugala 49 kada je ESLJP zaključioda je povjeravanje roditeljskog staranja majci djeteta samo zbog seksualneorijentacije oca, različito postupanje i u ovom slučaju je zaključio da se radi odiskriminaciji.48Lovelace v Canada (No. 24/1977, ICCPR),49Salgueiro Da Silva Mouta v Portugal (No. 33290/96, 21/12/1999),34

Neposredni oblik različitog postupanja nečinjenjem se obično odnosi naradnju propuštanja a posebno u slučajevima u kojima je neki organ ili institucijanadležna omogućavanju uživanja određenih prava ili sloboda. Tako u trenutkukada Bosna i Hercegovina ratifikuje UN Konvenciju o pravima osoba sinvaliditetom nastaje obaveza iz člana 9. stav 1. a koja se odnosi na obavezu svihdržava članica da“Kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo nezavisno življenjei potpuno sudjelovanje u svim područjima života, poduzimajuodgovarajuće mjere kako bi im osigurale pristup, na ravnopravnojosnovi s drugim osobama,..koje uključuju identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijerapristupačnosti, odnose se, između ostalog na:(a) građevine, puteve, prijevoz i druge zatvorene i otvoreneprostore, uključujući škole, stambene objekte, zdravstveneustanove i radna mjesta;”Ukoliko određeni organ vlasti ili vlasnik objekta koji po svojoj prirodi predstavljajavno mjesto (kinodvorana, koncertna sala i sl.) koji je obavezan da postupaprema ovoj obavezi, a ne poduzme odgovarajuće mjere (npr. ne donese planza realizaciju ove obaveze ili jednostavno prilikom obnove prilaza ustanovi neprilagodi ivičnjak) kako bi omogućio pristup svim osobama (uključujući osobesa invaliditetom) toj ustanovi, dolazi do različitog postupanja prema osobamasa invaliditetom.Posredni oblik diskriminacijePosredni oblik diskriminacije u međunarodnom pravu je pojam koji je prviput reguliran UN Konvencijom o eliminaciji rasne diskriminacije koja jeusvojena 1965. godine, i nakon toga je ova definicija korištena i u drugimdokumentima UN-a. Evropska konvencija o ljudskim pravima iz 1950.godine, kako je već naglašeno, nije definirala sadržaj pojma diskriminacije, alije praksom Evropskog suda za ljudska prava prvo definiran pojam direktnediskriminacije. Iako je još u svojim prvim presudama Sud razmatrao de factoutjecaj diskriminacije, tek je nedavno u predmetima Thlimmenos protivGrčke 50 , Hoogendijk protiv Nizozemske 51 i D.H. protiv Češke 52 počeo da koristi50thlimmenos v. Greece ( no. 34369/97), 06/04/2000)51Hoogendijk v. the Netherlands (no. 58641/00, 6/01/2005).52D.H. v Czech Republic (No. 73907/01)35

pojam indirektne diskriminacije. I u pravnom sistemu Evropske unije pojamindirektne diskriminacije je utvrđen praksom Evropskog suda pravde, dok jeovaj pojam prvi put reguliran direktivama, počevši od Rasne direktive.Zakon o zabrani diskriminacije je definirao da posredni oblik različitogpostupanja po svojoj prirodi nastaje kroz usvajanje naizgled neutralne odredbe,kriterij ili prakse (čl.3.st 2.). Ovaj posredni oblik različitog postupanja se čestonaziva i „prikrivenim“ jer se često smatra da je donosilac ove odredbe imaonamjeru da kroz ovu naizgled neutralnu odredbu isključi određene osobe iligrupe osoba iz mogućnosti da uživaju određeno pravo. Ipak, ova namjera nijenužno potrebna i u većini slučajeva se radi o odredbama, kriterijima ili praksamakoje su željele postići određeni društveno prihvatljiv cilj, ali jednostavno nisuuzele u obzir različit položaj u kojima se određene kategorije lica nalaze.Kao jedan od najpoznatijih primjera za ovaj „nenamjerni oblik posrednograzličitog tretmana“ je slučaj Bhinder Singh protiv Kanade 53 .Podnosilac pritužbe gdin Singh, pripadnik vjerske zajedniceSikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne željeznicezato što je odbio da nosi radničku tvrdu kapu za vrijemeradnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na raduje zahtijevao od svih uposlenika željeznice da nose radničketvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivnamogućnost ozljede glave. U isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdinSingh pripada zahtijeva od svih muških članova da u javnostina svojoj glavi nose isključivo turban. Ovim pravilnikom svipripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe različit tretman.UN Komitet za ljudska prava je u ovom slučaju zaključio da seradi o slučaju posrednog različitog tretmana, ali je zaključio dase radi i o dopuštenom različitom postupanju jer ima legitimancilj i ispunjava uslov proporcionalnosti.Kao primjer posrednog oblika kroz naizgled neutralni kriterija može se navestiprimjer koji se odnosi na napredak policijskih službenika u službi 54 . Naime, UZakonu o policijskim službenicama u odredbi člana 70. predviđeni su kriterijiza unapređenje policijskih službenika u naredni viši čin. Kriteriji i uslovi koji sezahtijevaju od policijskog službenika za unapređenje u naredni viši cilj su izmeđuostalog da pribavi preporuku komisije za unapređenje. Komisija za unapređenje53Bhinder Singh v Canada (No. 208/1986, ICCPR).54Primjer je baziran na Zakonu i Pravilniku u primjeni u Bosni i Hercegovini36

prilikom davanja preporuke između ostalog cijeni „da li je policijski službenikbio ocijenjen ocjenom “dobar” ili višom ocjenom za svoj rad tijekom posljednjetri godine“. Pravilnik o ocjenjivanju rada policijskih službenika propisuje dapolicijski službenici koji su u periodu procjene efektivno radili manje od šestmjeseci ne mogu biti ocjenjivani.Jasno je da je cilj ovog kriterija da se u naredni viši čin unaprijede policijskislužbenici koji su imali najmanje ocjenu dobar, ipak grupa koja se nalazi urazličitom položaju su žene, policijske službenice koje u određenom vremenskomintervalu koriste pravo na porodiljsko odsustvo, odnosno da zbog korištenja togprava trpe različito postupanje zbog svog spola. U identičnoj slučaju Thibault 55Evropski sud pravde je zaključio da se radi o posrednom obliku diskriminacije.„Gospođa Thibault je, koristeći se zakonom datim pravima,koristeći bolovanje i porodiljsko odsustvo, odsustvovala saposla više od šest mjeseci 1983. godine. Poslodavac je odbio daizvrši ocjenu njenoga rada, koja je bila neophodan uslova zanjen napredak u karijeri, jer nije ispunila ugovorom predviđenminimum od šest mjeseci rada u toj godini. sud je ocijenio dase ovakvim postupanjem poslodavca zaposlenica stavlja unepovoljan položaj jer je bila trudna i jer se koristila zakonomdatim pravima koja ima u takvom stanju, te se stoga ovakavpostupak ocjenjuje diskriminatorskim.“Kao primjer posrednog oblika kroz naizgled neutralne prakse može se naćiu značajnoj presudi ESLJP u slučaju Nachova v Bugarske (Br. 43577/98 and43579/98, 28/02/2004).„Naime, iako je postojao značajan broj slučajeva i podatakada su članovi policije vrijeđali i zlostavljali na rasnoj osnovipritvorenike Romske nacionalnosti, vlasti su postupke, koji su seodnosili na ove navode, vodili kao i sve druge postupke unutrašnjekontrole. Sud je zaključio da je postojala obaveza vlasti da svenavode koji se odnose na rasno motivirane zločine ispita bržejer se u neproporcionalno velikom broju odnose na pripadnikeRomske zajednice.“55C-136/95, Thibault [1998] ECR I-201137

Potreba pronalaska upoređivačaPostojanje upoređivača (komparator) je bitan segment dokazivanja različitogtretmana. Ipak ovaj postupak nije uvijek jednostavan. Za uspjeh postupkadokazivanja različitog postupanja veoma bitno je pronaći osobu ili grupu osobau sličnim situacijama jer samo u takvoj situaciji će se moći upoređivati pristupodređenim pravima pokretača postupka i upoređivača. Ukoliko organ kojipostupa po zahtjevu pokretača postupka zaključi da upoređivač nije ispravan,on može zaključiti da nije ispunjen dio definicije različitog postupanja. Veomaje bitno povezati povoljniji položaj upoređivača zbog njegovih osobina koje suuporedive sa osobinama podnositelja zahtjeva. Primjer koji dokazuje značajpronalaska upoređivača sa uporedivim osobinama je predmet Burden i Burdenprotiv Velike Britanije 56 .U ovom se predmetu podnositeljica koja je veći dio svog životaprovela u porodičnoj zajednici sa svojom sestrom žalila daje zbog obaveze plaćanja takse na nasljedstvo iza svoje sestreu nepovoljnom položaju u odnosu na osobe u vanbračnimzajednicama ili homoseksualnim građanskim partnerima.ESLJP je zaključio da odnos osoba koje žive u porodičnimzajednicama kvalitativno drugačije prirode od one u kojima senalaze vanbračni i homoseksualni građanski partneri. Zajednicavanbračnih i homoseksualnih građanskih partnera, naveo jesud, dok je osnovna veza između sestara njihovo srodstvo a nečinjenica da su živjeli u porodičnoj zajednici.U nekim situacijama kada je veoma teško pronaći stvarnu osobu ili grupuupoređivača, prema međunarodnim praksama je moguće koristiti hipotetičkeupoređivače. Ipak, prilikom navođenja hipotetičkog upoređivača, veoma jebitno voditi računa da se navede primjer osobe ili grupe osoba koje nemajuosobine pokretača postupka (npr. pripadnik/ci konstitutivnih naroda u odnosuna nacionalne manjine i sl.). Ovaj problem je posebno naglašen kada se npr. radio ženama koje trpe različit tretman zbog trudnoće, jer u takvom slučaju nijemoguće naći odgovarajućeg upoređivača.Također je veoma bitno da je upoređivač u sličnoj situaciji, odnosno da se dvijesituacije one u kojoj se nalazi pokretač postupka i upoređivač mogu smatratisličnim.56Burden and Burden v. The United Kingdom (no. 13378/05, 12/12/2006)38

Tako je npr. u predmetu Angestelltenbetriebsrat der WienerGebietskrankenkasse57 Evropski sud pravde zaključio da razlikau platama psihoterapeuta (u kojima su uglavnom zastupljenežene i koje su manje plaćene) i doktora opće prakse (u kojimadominiraju muškarci i koji za svoj rad primaju značajno većaprimanja) nije nastala zbog spola osoba nego zbog drugačijihkvalifikacija doktora, odnosno zaključio je da se ove dvije grupeosoba ne nalaze u sličnim situacijama.Posebne poteškoće nastaju prilikom pronalaska upoređivača kod dokazivanjadiskriminacije u predmetima posredne diskriminacije. Ovdje je, također,veoma bitno pokušati pronaći hipotetičkog upoređivača vodeći računa o gorenavedenim primjerima u vezi sa osobinama druge grupe i sličnosti situacije ukojoj se nalazi ta druga grupa.U predmetu C- 220/22 Angestelltenbetriebsrat der WienerGebietskrankenkasse, Evropski sud pravde je zaključio da jepoređenje dužine trajanje dobrovoljnog neplaćenog odsustva zapotrebe korištenje porodiljskog odsustva (koje statistički koristeuglavnom žene) i dužine trajanja dobrovoljnog neplaćenogodsustva kojeg koriste pripadnici oružanih snaga (uglavnommuškarci) nije ispravno budući da se u prvom slučaju radi okorištenju prava iz radnog odnosa dok se u drugom slučaju radio korištenju prava koja su nastala zbog ispunjavanja građanskihobaveza pripadnika oružanih snaga.Vremenska odrednica različitog postupanjaZakon je predvidio da različit tretman može da rezultira nepovoljnijim položajemu sva tri vremenska načina izvršenja. Tako različit tretman koji je nastao uprošlosti može da dovede do diskriminacije i da bude predmet razmatranja ovogzakona čak iako su posljedice takvog djelovanja prestale da postoje. Znači da zapokretanje postupka za zaštitu od diskriminacije nije potrebno da posljedice jošuvijek traju.Različit tretman koji diskriminira osobe u trenutku pokretanja postupka zazaštitu od diskriminacije i za koji se pretpostavlja da će trajati sve do okončanjapostupka (sa pretpostavkom da je pitanje diskriminacije glavni razlog spora)57Case 309/97, Angestelltenbetriebsrat der Wiener Gebietskrankenkasse [1999] ECR I-286539

predstavlja vremenski način izvršenja koji se dešava u sadašnjosti. Mogućnostpodnošenja zahtjeva za određivanje privremenih mjera osiguranja (član 14.Zakona) stoje na raspolaganju pokretaču postupka. Ovaj zahtjev se pokreće uskladu sa zakonima o parničnim postupcima u BiH i uglavnom se odnosi naone predmete u kojima zbog diskriminatorskog djelovanja pokretaču postupkanastaje šteta.Različit tretman koji bi mogao dovesti (neposredni oblik) ili bi imao učinakdovođenja (posredni oblik) osobe ili grupe osoba u nepovoljan položaj predstavljajedan kompleksniji oblik dokazivanja diskriminacije. Naime, pokretač postupkau ovom slučaju mora da dokaže da će djelovanje ili propuštanje djelovanjakoje se nije još desilo ali za koji postoji pretpostavka da će se desiti u skorijojbudućnosti dovesti osobe ili grupu osoba u nepovoljniji položaj. Tako bi npr.najava za postavljanjem plakata po gradovima kojim se zagovara nacionalna,rasna ili vjerska mržnja mogla da bude povod za pokretanje odgovarajućegpostupka kako bi se takvo postavljanje onemogućilo jer bi moglo da dovede dozakonom prepoznatog oblika diskriminacije iz člana 4. Zakona.Drugi primjer bi se mogao odnositi na donošenje urbanističkog planaodređene općine koja i pored toga što postoji obaveza osiguravanja pristupajavnim mjestima ne predvidi obavezu izgradnje pristupne rampe za osobe sainvaliditetom. Ukoliko nadležni organ za pripremu i donošenje urbanističkogplana i pored upozorenja ne uspostavi planom ovu obavezu, postoji osnov zapokretanje postupka za zaštitu od diskriminacije.Osnovi za diskriminacijuDimitrijević razlikuje osobine pojedinca koje se ne stiču vlastitom voljom i kojega čine pripadnikom šire grupe, protiv koje je diskriminacija usmjerena, kaošto su pored rase i spol, rođenje, porijeklo i jezik, te stečene osobine kao što supolitička i druga uvjerenja ili imovina. Stečene osobine nisu objektivno date, alise unose u spisak zabranjenih osnova diskriminacije iz dva razloga – jedan kojiproizlazi iz čovjekovog prava da se slobodno opredjeljuje, a drugi zato što su teosobine u mnogim sredinama česti i opasni osnovi diskriminacije. 5858Dimitrijević V. i drugi, «Međunarodno pravo ljudskih prava», Beogradski centar za ljudska prava,Beograd, 2007. str. 114.40

Diskriminacija na osnovu rase,boje kože, etničke pripadnosti i nacionalnog porijeklaRasna diskriminacija prema odredbi Konvencije o ukidanju svih oblika rasnediskriminacije podrazumijeva «svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanjeili davanje prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnomili etničkom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da naruše ili dakompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, pravačovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnompolju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života». 59Takođe, član 4. pomenute Konvencije traži da države poduzmu mjere kojima će:1. osuditi propagandu i organizacije koje se rukovode idejama ili teorijamazasnovanim na superiornosti neke rase ili grupe lica određene boje kože iliizvjesnog etničkog porijekla, te da poduzmu pozitivne mjere koje imaju zacilj ukidanje poticanja na takvu, ili svako drugo djelo diskriminacije;2. utvrditi kao krivično djelo širenje i poticanje ideja zasnovanih na superiornostiili rasnoj mržnji, kao i svaka djela nasilja i njihovog izazivanja protiv svihrasa ili druge grupe lica druge boje kože ili etničkog porijekla, kao i pružanjepomoći rasističkim aktivnostima što uključuje i njihovo finansiranje;3. zabraniti organizacije i organiziranu, kao i svaku drugu vrstu propagandekoje potiču rasnu diskriminaciju, te propisati kažnjivim djelom angažman uovim organizacijama i njihovim aktivnostima;4. ne dozvoliti javnim vlastima i lokalnim institucijama da potiču ili pomažurasnu diskriminaciju.ECRI 60 u Općoj političkoj preporuci broj 7 definira rasizam kao “uvjerenje dase po osnovu rase, boje kože, jezika, religije, državljanstva/nacionalnosti (eng.nationality), nacionalnog i etničkog porijekla opravdava nipodaštavajućepostupanje prema osobi ili grupi osoba ili kao osjećaj o postojanju superiornostosobe ili grupe osoba.” 61Prema Općoj preporuci broj 24, CERD 62 definira “porijeklo” kao “diskriminacijumeđu članovima zajednice po osnovu društvenog položaja kao što je kasta59Član 1. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije UN60ECRI - Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije61ECRI odbacuje teorije koje se baziraju na rasama, ali koristi izraz „rasa“ za one osobe koje su općenito ipogrešno percipirane kao pripadnici druge rase čime nisu isključene iz zakonom predviđene zaštite.62CERD - komitet41

ili sličnog sistema nasljeđenog statusa” dok nacionalno i etničko porijeklopodrazumijeva “jezične, kulturne i historijske različitosti.” U Općoj preporucibroj 8 CERD je utvrdio da će identifikacija određene osobe kao pripadnikaodređene rasne ili etničke grupe “ukoliko ne postoji opravdanje” ovisitiod samoodređenja osobe o kojoj se radi.. Rasa, u smislu zabrane rasnediskriminacije, može biti definirana i kao vjerovanje određene grupe u njihovposeban identitet. Takođe, CERD u Općoj preporuci broj 14 ukazuje da državene mogu odlučivati “na osnovu vlastite diskrecione ocjene koje grupe čineetničke, a koje domorodačke.” 63U najširoj definiciji rasna diskriminacija uključuje i svaki oblik diskriminacijemanjinskih grupa čiji se identitet zasniva na jeziku, kulturi, vjeri, nacionalnomili etničkom porijeklu. Pojedinac može biti diskriminiran po više osnova uistom trenutku, odnosno da diskriminacija po jednom osnovu može utjecati ina diskriminaciju po nekom drugom osnovu. 64CERD u Općem komentaru 31 o sprečavanju rasne diskriminacije i upravljanjusistemom krivične pravde uvodi dva indikatora, faktični i pravni, u pogleduutvrđivanja postojanja rasne diskriminacije. Faktični indikator može predstavljatimali broj zahtjeva, postupaka i osuda slučajeva rasne diskriminacije. Navedenone treba uvijek shvatiti kao uspjeh pojedinih zemalja, nego kao i mogućipokazatelj da žrtve nemaju dovoljno informacija koje se tiču njihovih prava,odnosno da se boje pogoršanja svoga položaja, te da nemaju dovoljno sredstavaza kompleksne sudske postupke.Pravni indikator polazi od posrednih diskriminatornih posljedica pojedinihzakona kao što može biti zakonodavstvo o sprečavanju terorizma, odnosnozakoni iz oblasti imigracije, državljanstva ili kažnjavanje pojedinih grupa bezzakonskog osnova. 6563Takođe je UN Potkomitet za ljudska prava u Rezoluciji 2001/11 obuhvatio i druge osnove diskriminacijekao što su novi oblici ropstva (a koje su utemeljni između ostaloga i na rasi, boji kože, socijalnomstatusu, manjinskom statusu, porijeklu, nacionalnom i etničkom porijeklu ili rodu) te ostale grupekoje posebno mogu biti žrtvama rasne i etničke diskriminacije (migranti, domorodačke skupine, žrtvetrgovine ljudima, izbjeglice i azilanti). Vidi: Konvencija o zaštiti prava radnika migranata i članovanjihovih porodica.64U pogledu definiranja rase postoje različita teoretska razmatranja koja polaze od definicije rasekao biološki utvrđenih karakteristika osoba koje pripadaju određenoj grupi do definicija koje rasu irasizam smatraju političkim konstruktom odnosno ideologijom za reguliranje sistema moći. Primjer jefašistička konstrukcija Jevreja kao „niže rase” (antisemitizam kao rasizam) koji pokazuje «rasizam kaoideologiju koja proizvodi pojam ‚rase’ a ne ‚rasa’ koji proizvodi rasizam» vidi više u Savić O. «Zeničkesveske», Zenica 2006.65Vidi: Opći Komentar 31 CERD-a.42

U presudi Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosnei Hercegovine, Sud je utvrdio korelaciju između rase i etničke pripadnosti,smatrajući da je definicija rase u ideji biološke razlike osoba u fiziološkomsmislu kao što je boja kože ili facijalnih karakteristika, dok etnička pripadnostima ideju pripadnosti pojedinim zajednicama koje imaju istu nacionalnost,religijsko uvjerenje, zajednički jezik ili zajedničke kulturne i tradicijske izvore.Diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti osobe smatra se oblikom rasnediskriminacije. 66U slučaju Nachova i drugi protiv Bugarske 67 , Evropski sud za ljudska prava je prviput utvrdio postojanje rasne diskriminacije po članu 14. u vezi člana 2. Podnosiciaplikacije su bili srodnici dva Roma koji su ubijeni od strane bugarske vojnepolicije prilikom njihovog hapšenja. Osim zahtjeva za utvrđenje povrede pravana život, tvrdili su da su ubistva rezultirala zbog postojanja rasne diskriminacije.Sud je utvrdio pozivajući se i na predmet Menson i drugi protiv UjedinjenogKraljevstva 68 da države moraju «poduzeti mjere kako bi se razotkrili eventualnirasistički motivi i utvrdilo da li su u navedenim događajima bilo kakvu uloguigrali etnički motivirana mržnja ili predrasude. Ukoliko se to ne učini i ukoliko serasno podstaknuto nasilje i brutalnost tretira podjednako kao i slučajevi u kojimanema rasističkih elemenata, to bi značilo da se zatvaraju oči pred specifičnimodlikama akata koji posebno destruktivno djeluju na temeljna prava. Ukolikose ne pravi razlika između načina na koji se tretiraju situacije koje se u osnovirazlikuju to se može podvesti pod ponašanje koje se ne može opravdati i koje jeu suprotnosti sa članom 14 Konvencije. 69 Visoke strane ugovornice moraju radipovjerenja u sistem sprovođenja zakona osigurati da postoji razlikovanje istrageincidenata koji uključuju primjenu sile, kako u pravnom sistemu, tako i u praksi,kada je u pitanju upotreba prekomjerne sile i rasistički motivirano ubistvo.Tačno je da će u praksi često biti izuzetno teško dokazati postojanje rasističkihmotiva. Obaveza tužene države u smislu istrage mogućih rasističkih elemenatakod djela nasilja podrazumijeva obavezu ulaganja maksimalnih napora, ane apsolutnu obavezu. 70 Od nadležnih organa se očekuje da urade sve što seu datoj situaciji može razumno očekivati kako bi prikupili i osigurali dokaze,upotrijebili sve što se u praksi može uraditi da bi se utvrdila istina i donijela66Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina (nos. 27996/06 and 34836/06, 22/12/2009)67Nachova v Bulgaria (Nos. 43577/98 and 43579/98, 28/02/2004)68Menson v. the United Kingdom (dec.), no. 47916/99, ECHR 2003-V)69Vidi Thlimmenos v. Greece (No. 34369/97, 06/04/2000)70Vidi Shanaghan v. the United Kingdom (no. 37715/97).43

potpuno obrazložena, nepristrasna i objektivna odluka, bez izostavljanjasumnjivih činjenica koje mogu da ukazuju na rasistički potaknuto nasilje.”U slučaju Šečić protiv Hrvatske 71 , Sud je proširio proceduralnu obvezuispitivanja rasističkog nasilja, na rasistički motivirane napade koje su počiniliprivatni pojedinci. Podnositelj zahtjeva (Rom), brutalno je pretučen odskupine neidentificiranih skinheada. Istraga tog slučaja bila je površna i nijeuspjela identificirati počinitelje. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je prekršenčlanak 3. i članak 14. u vezi s člankom 3. Sud je utvrdio kršenje proceduralnogelementa članka 3. s obzirom na znatne nedostatke istrage. U odnosuna članak 14. Sud je istaknuo da je načelo koje je po prvi puta utvrđeno upresudi u slučaju Nachova, da države „imaju dodatnu obvezu poduzimanjasvih opravdanih mjera kako bi razotkrile rasističke motive i utvrdile jesu li udogađajima ulogu igrale etnička mržnja i predrasude“, jednako mjerodavna zanapade koje počine privatni pojedinci.Takođe određene manjinske i etničke grupe su identificirane kao zajednicekojima je potrebna posebna zaštita, što je naglašeno u ECRI Općoj političkojpreporuci broj 3 koja poziva države da se bore protiv rasizma prema romskimzajednicama, Općoj političkoj preporuci broj 5 koja se odnosi na specifičneslučajeve muslimanskih zajednica i Općoj političkoj preporuci broj 9 koja seodnosi na borbu protiv antisemitizma.Na primjeru Bosne i Hercegovine, CERD je u Zaključnim komentarimapo izvještaju pozvao državu da ukloni pravne prepreke i osigura da Romiimaju pravo na dokumente kojima mogu osigurati ostvarenje ekonomskih,socijalnih i kulturnih prava kao što su rad, stanovanje, zdravstvena zaštita,socijalno osiguranje i obrazovanje, 72 izražavajući i zabrinutost u pogleduefikasne implementacije odredbi krivičnih zakona u slučajevima rasnediskriminacije tražeći da zemlja dostavi podatke o broju i vrsti slučajeva,broju osuda i određenih kazni, te obeštećenja koje su date žrtvama. 73 TakođeKomitet traži od Bosne i Hercegovine da prekine sa segregacijom u školama,odnosno da ukine jednonacionalne škole kao i “dvije škole pod jednimkrovom” što je prije moguće, uključujući i etničku diskriminaciju prisutnuu udžbenicima.71Šečić v. Croatia (no. 40116/02, 31/05/07)72Vidi Opću preporuku 27 CERD-a o Romima.73Vidi Opći komentar CERD-a po Izvještaju Bosne i Hercegovine (2006).44

U pogledu nacionalnosti treba imati na umu da se nacionalnost kao pojammože povezati sa državljanstvom prema odredbi CERD 1(2) i (3) 74 , odnosnoda do razlikovanja ove vrste često dolazi zbog sklonosti da se nacija i državakao pojmovi izjednačuju. U nekim jezicima termin državljanstvo se označavaterminima koji dolaze od latinskog nation (eng. nationality, franc. nationalite).Državljanstvo je veza sa državom, a ne sa nacijama ili nacijom unutar nje.Nacionalno porijeklo, time bi, pripadalo dijelu definicije rasne diskriminacije.U ovom smislu Evropski sud je utvrdio u slučaju Abdulaziz, Cabales i Balkandaliprotiv Ujedinjenog Kraljevstvo 75 da je država povrijedila zabranu diskriminacijepo osnovu spola time što zakonodavstvo pravi razliku između stranih državljana,žena i muškaraca, koji već legalno borave u zemlji i žele da koriste prava vezanaza porodicu. Da su bile muškarci, trima tužiteljicama bi bilo mnogo lakše da uBritaniju dovedu osobe s kojima su u braku ili vjerene. Britanska vlada je ovorazlikovanje opravdavala time što je riječ o strancima i što štiti tržište rada odnezaposlenosti, koju bi izazvali strani useljenici muškarci. Navedene argumentedržave, Sud nije prihvatio.U pogledu zabrane diskriminacije po osnovu državljanstva, Evropski sudje u nizu odluka utvrđivao kršenje člana 14. kao u slučaju Gaygusuz protivAustrije 76 . Podnositelj zahtjeva je bio turski državljanin koji je živio i radiou Austriji, a bio mu je uskraćen oblik naknade za nezaposlene zato što nijeaustrijski državljanin. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da nema objektivnog ivaljanog opravdanja za diferencijalno postupanje. Vlada je podnijela argumentda posebna odgovornost koju država ima za svoje državljane opravdavadiferencijalno postupanje. Također je navedeno da relevantni zakoni definirajuodređene izuzetke uvjeta nacionalnosti. Sud je istaknuo da je podnositeljzahtjeva bio zakoniti rezident u Austriji i dok je bio zaposlen plaćao doprinoseu fond osiguranja za nezaposlene. Nije dokazano da nije ispunio neke drugeuvjete za pomoć, stoga je bio u sličnoj situaciji kao i Austrijanac u odnosu nanjegovo pravo na ovaj određeni doprinos. Diferencijalno postupanje nije biloutemeljeno na bilo kojem osnovanom ili objektivnom opravdanju. Prilikomutvrđivanja kršenja prava, Sud je zaključio da “vrlo snažni razlozi” moraju biti74Konvencija se ne primjenjuje na razlikovanja, isključivanja, ograničavanja ili davanja prvenstva kojesprovodi država kada su u pitanju njeni državljani ili lica koja nisu njeni državljani, odnosno da senijedna odredba konvencije ne može tumačiti kao da na bilo koji način narušava zakonske odredbedržava u pogledu nacionalnosti, državljanstva ili prijema u državljanstvo, pod uslovom da ove zakonskeodredbe ne prave razliku u odnosu na posebnu nacionalnost.75Abdulaziz, Cabales and Balkandali v the United Kingdom (Nos. 9214/80; 9473/81; 9474/81, 28/05/1985)76Gaygusuz v Austria (No. 17371/90, 16/09/1996),45

podneseni prije nego se može razmatrati da je diferencijalno postupanje zbognacionalnosti u skladu s Konvencijom.U slučaju Koua Poirrez protiv Francuske 77 , podnositelju zahtjeva, koji je odsedme godine života patio od jake fizičke invalidnosti, uskraćena je pomoć zaodrasle invalide na osnovu toga što nije francuski državljanin i jer ne postojirecipročni sporazum između Francuske i Obale Bjelokosti u odnosu na ovupomoć. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je povrijeđeno pravo iz člana 14. u vezis članom 1. Protokola 1. Također je tvrdio da je diskriminiran na osnovi svojeinvalidnosti, ali Sud je smatrao da mu je zahtjev za pomoć odbijen isključivo zbogtoga što nije ni francuski državljanin niti državljanin države koja je potpisalarecipročni sporazum. Sud je smatrao da nije bilo ni utemeljenog ni objektivnogopravdanja za razliku u postupanju između francuskih državljana ili državljanadržava koje su potpisale recipročni sporazum i drugih stranaca. U skladu s tim,Sud je zaključio da je prekršen članak 14. u vezi s člankom 1. Protokola 1.U slučaju Moustaquim protiv Belgije 78 podnositelj zahtjeva, marokanskidržavljanin, deportiran je iz Belgije zbog svojih kriminalnih djelatnosti. Živio je uBelgiji od djetinjstva i sva njegova bliža obitelj je živjela ondje. Tvrdio je da je žrtvadiskriminacije na osnovi njegove nacionalnosti. Tvrdio je da se s njim postupalodrukčije u usporedbi s maloljetnim delikventima dvije kategorije: onima koji suimali belgijsko državljanstvo, budući da se oni nisu mogli deportirati; i onimakoji su bili državljani neke druge države članice Europske zajednice, budući dakaznena presuda nije bila dovoljna da bi podlijegali deportiranju. Sud je smatraoda se podnositelj zahtjeva ne može uspoređivati s maloljetnim delikventimajer su oni imali pravo prebivati u vlastitoj državi i ne mogu biti deportirani iznje. Sud je smatrao da postoji objektivno i valjano opravdanje za povlaštenopostupanje s državljanima drugih država članica Europske zajednice jer Belgijapripada, zajedno s drugim državama, posebnom pravnom poretku. U skladu stim, nije bilo kršenja člana 14.Potrebno je napomenuti da se rasna diskriminacija može manifestirati uonemogućavanju jednakog učešća u društvenom životu, a postoje i očiglednemanifestacije rasizma kao što su govor mržnje, postojanje rasističkih organizacija,te nasilja na rasnim osnovama.77Koua Poirrez v France (No. 40892/98, 30/09/2003)78Moustaquim v Belgium (No. 12313/86, 18/02/1991)46

Diskriminacija po osnovu socijalnog porijekla i društvenog položajaUtvrđenje diskriminacije na osnovu socijalnog porijekla može predstavljatipoteškoću što proizlazi iz nepostojanja opće definicije. Zbog navedenograzloga i utvrđivanje diskriminacije po navedenom osnovu nije se čestopojavljivalo pred sudskim tijelima. Međunarodna organizacija rada definiralaje diskriminaciju na osnovu socijalnog porijekla kao situaciju kada pojedincudruštveni položaj, zanimanje ili kasta određuje njegovo ili njeno budućezanimanje, bilo da je njemu ili njoj uskraćen određeni posao ili zato što moguobavljati samo određene poslove.U slučaju Olsson protiv Švedske 79 podnositelji zahtjeva, muž i žena, bili sušvedski državljani. Vlasti u Švedskoj odlučili su da njihova djeca morajudoći pod državnu skrb. Ova odluka bila je utemeljena na izvještaju kojim seutvrdilo da je ugrožen razvoj djece, budući da su živjela u okruženju koje jenezadovoljavajuće, zbog roditeljske nesposobnosti da ispune njihovu potrebu zabrigom. Podnositelji zahtjeva su osporili odluku i način njenog provođenja. Sudje naveo da je odluka o stavljanju djece pod skrb države i odbijanje poništenjatakve odluke utemeljena na društvenim izvještajima koja su bila potkrijepljenaizjavama osoba koje su bile dobro upoznate s pozadinom slučaja. Međutim,mjere korištene u provedbi, koje su bile djelomično potaknute administrativnimpoteškoćama, nisu bile poduprte dostatnim razlozima koje bi ih opravdale kaorazmjerne opravdanom cilju koji se slijedio i bile su, stoga, „nepotrebne“. Sudnije prihvatio da utvrđivanje uplitanja u prava podnositelja zahtjeva nije biloutemeljeno na njihovom „društvenom porijeklu“ i stoga nije diskriminacijsko.Diskriminacija po osnovu vjereKao i u slučajevima diskriminacije po drugim osnovama i diskriminacija poosnovu vjere povezana je sa kršenjima prava na slobodno ispovijedanje vjere,slobode izražavanja i udruživanja odnosno kršenja prava na privatnost i porodičniživot. Lična uvjerenja koja spadaju pod zaštitu člana 9. moraju „dosegnutiizvjestan nivo svijesti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti“ i moraju biti takva dase smatraju kompatibilnima sa poštovanjem ljudskog dostojanstva. Drugačijerečeno, uvjerenje se mora odnositi na neki „važan i suštinski aspekt ljudskogživota i ponašanja“ i isto tako moraju biti takva da se smatraju dostojnima zaštiteu evropskom demokratskom društvu. Uvjerenje u pogledu potpomognutogsamoubistva ili jezičkih sklonosti ili u pogledu odlaganja posmrtnih ostataka79Olsson v. Sweden (no. 10465/83, 24/03/1988)47

poslije smrti ne obuhvataju «uvjerenje» u smislu navedene odredbe. S drugestrane, pacifizam, ateizam i veganizam su vrijednosno orijentirani sistemi kojeočigledno obuhvata član 9., baš kao što obuhvata i političku ideologiju kao što jekomunizam. 80 (18 Prema članu 9., sloboda ispoljavanja vjere nije ostvarljiva samou zajednici sa drugima, „javno“, i u krugu onih sa kojima se dijeli vjeroispovijest,već se vjera može ispovijedati i „nasamo“, i „privatno“, odnosno to obuhvatai pravo da se za svoju vjeru pokuša privoljeti bližnji, recimo „učenjem“, jer bi,kada tog načela ne bi bilo, „sloboda promjene vjere ili uvjerenja“, vjerovatnoostala mrtvo slovo na papiru. 81U slučaju Cha’are Shalom Ve Tsedek 82 vjerska organizacija nastojala je da osporiodluku kojom su vlasti odbile da izdaju neophodnu dozvolu tom vjerskom tijeluza obavljanje ritualnog klanja životinja shodno ultraortodoksnim uvjerenjimatog udruženja. Jedna druga jevrejska organizacija dobila je dozvolu za klanježivotinja u skladu sa njenim obredom koji se samo marginalno razlikovao odobreda udruženja koje je podnijelo predstavku. To udruženje je tvrdilo da jeodbijanje vlasti da im izda dozvolu predstavljalokako kršenje člana 9., tako i kršenje člana 14. u vezi sa članom 9. Bilo je nespornoda ritualno klanje predstavlja vjerski obred čija je svrha snabdijevanje Jevrejamesom životinja zaklanih u skladu sa vjerskim propisima, a što je jedan odbitnih aspekata običaja te vjere:„Udruženje koje je podnijelo predstavku može se pozivati na član 9. Konvencijekada je riječ o odbijanju francuskih vlasti da mu izdaju dozvolu, zato štoritualno klanje mora biti shvaćeno kao nešto što ne samo da je obuhvaćenopravom garantiranim Konvencijom konkretno, pravom na ispoljavanje vjere ivjerskih običaja, u smislu člana 9.Prije svega, Sud primjećuje da je, utvrđivanjem izuzetka u odnosu na načeloda životinje moraju biti omamljene prije klanja, francuski zakon praktičnorealizirao pozitivnu mjeru države, čiji je cilj bio osiguranje djelotvornogpoštovanja slobode vjeroispovijesti. [Nacionalno pravo], daleko od toga daograničava ostvarivanje te slobode, koncipirano je – nasuprot tome – tako da80Vidi Campbell and Cosans v. the United Kingdom (no.7511/76; 7743/76, 25/02/1982); Pretty v theUnited Kingdom (No. 2346/02, 29/04/2002); Belgian Linguistics case; Vogt v. Germany (no. 17851/91,02/09/1996); X v Germany (no.5935/72 30/09/1975) Arrowsmith v. the United Kingdom (no.7050/75,1978); Angelini v Sweden (no. 10491/83, 1986); W v the United Kingdom (no.11095/84 07/03/1989);Hazar, Hazar and Acik v. Turkey (no. 16311/90, 16312/90, 16313/90, 11/10/1991).81Kokkinakis v Greece (no. 14307/88, 25/05/1993)82Cha’are Shalom Ve Tsedek v France (No. 27417/95, 07/04/1997),48

osigura i organizira ostvarivanje i uživanje te slobode. Sud, pored toga, smatrada činjenica, da je tim pravilima koja se odnose na izuzetke čiji je cilj uređenjeobičaja ritualnog klanja dopušteno da taj obred vrše samo klanice koje za toovlaste nadležni vjerski organi, sama po sebi ne navodi na zaključak da je došlodo miješanja u slobodu ispovijedanja vjere. Kao i država, i Sud smatra da jeu općem interesu da se izbjegne neregulirano klanje, koje bi se obavljalo usumnjivim higijenskim uslovima, te da je stoga bolje, ako već mora da postojiritualno klanje, da se ono obavlja u klanicama koje su pod nadzorom javnihvlasti... Međutim, kada drugi vjerski organ koji propovijeda istu vjeru docnijeuloži zahtjev za dozvolu za obavljanje ritualnog klanja, onda se mora utvrditida li metod klanja koji taj vjerski organ želi da sprovodi predstavlja ostvarivanjeslobode vjeroispovijesti garantirane članom 9. Konvencije. Po mišljenju Suda,do miješanja u slobodu vjeroispovijesti došlo bi samo ako bi nezakonitostobavljanja ritualnog klanja onemogućila ultraortodoksnim Jevrejima da jedumeso životinja zaklanih u skladu sa vjerskim propisima koje oni smatrajuprimjenjivima. Ovdje, međutim, nije tako.U slučaju Alujer Fernandez i Kabaljero protiv Španije 83 , poreski obveznicisu se žalili zbog toga što nisu mogli da izdvoje jedan dio svojih poreskihplaćanja za podršku svojim vjerskim zajednicama, smatrajući da to predstavljadiskriminatorni tretman. Sud je utvrdio da „sloboda vjeroispovijesti nepodrazumijeva da će crkva ili njihovi pripadnici dobiti drugačiji poreski statusu odnosu na ostale poreske obveznike“. Međutim, ako takvi sporazumi iliaranžmani postoje, oni „u načelu, nisu u suprotnosti sa zahtjevima članova 9 i 14Konvencije, pod uslovom da postoji objektivno i razumno opravdanje za razlikuu postupanju i da i druge crkve koje to žele mogu sklopiti slične sporazume“.U ovom slučaju, budući da crkve o kojima je riječ nikada nisu izrazile želju dastupe u tu vrstu sporazuma ili da teže sklapanju takvih aranžmana, predstavkamora biti odbačena kao izrazito neosnovana.U predmetu Hofman protiv Austrije 84 podnositeljici zahtjeva oduzeto jestarateljstvo nad djetetom zbog toga što je bila povezana sa Jehovinimsvjedocima. Evropski sud je zauzeo stav da je neprihvatljivo da jedan domaćisud svoju odluku temelji na razlici u vjeroispovijesti, i pri tom je svoju odluku okršenju Konvencije donio prema članovima 8. i 14., budući da se ona odnosilana staranje nad djetetom, što je jedan od aspekata porodičnog života.83Alujer Fernandez and Caballero Garcia v. Spain (no 53072/99, 14/06/2001)84Hoffmann v Austria (No. 12875/87, 23/06/1993)49

U slučaju Palau-Martinez protiv Francuske 85 na sličan način je utvrđeno da jeprekršen član 8. u vezi sa članom 14. prilikom donošenja odluke domaćeg sudao brizi za djecu poslije raspada braka. Odluka domaćeg suda bila je donijeta naosnovu uopćene i „stroge analize načela podizanja djece koje navodno nameće“pripadništvo Jehovinim svjedocima. Iako je to mogao biti relevantan činilac,on nije mogao biti dovoljan činilac u odsustvu „neposrednih, konkretnihdokaza koji bi pokazali kako vjeroispovijest podnositeljice zahtjeva utiče navaspitanje i svakodnevni život njeno dvoje djece“ s obzirom na to da je odbačenpodnositeljičin zahtjev da se podnese izvještaj koji bi bio rezultat jednogsocijalnog istraživanja.U slučajevima da je nacionalnim pravom ograničena legitimacija crkve, odnosnonjena mogućnost da povede pravni postupak radi zaštite svojih interesa, takođese može otvoriti pitanje i u vezi sa garancijom pristupa Sudu iz člana 6., posebnoako za druge vjerske organizacije takva ograničenja ne važe. U predmetuKatolička crkva iz Kane protiv Grčke 86 , crkva koja je podnosilac predstavke nijemogla da povede pravni postupak radi zaštite svojih imovinskih prava, dok suto u isto vrijeme mogle da učine Pravoslavna crkva i jevrejska zajednica. Budućida se ova situacija u suštini odnosila na pristup Sudu radi rješavanja građanskihprava, i budući da nije bilo objektivnog i razumnog opravdanja za ovakavdiskriminatorni tretman, Sud je utvrdio da je došlo do kršenja člana 6., stav 1. uvezi sa članom 14.Diskriminacija po osnovu političkog uvjerenja i članstva usindikatu ili udruženjuKao i u slučaju vjere ne postoji opća definicija uvjerenja u međunarodnom pravu.Zato najznačajniji međunarodni dokumenti štite katalog prava koji je u vezi sapolitičkim uvjerenjem kroz povezana prava kao što je sloboda misli, izražavanja,udruživanja i učešća u javnim poslovima zajedno sa zabranom diskriminacijena osnovu uvjerenja. Zabrana diskriminacije po osnovu političkog ili drugoguvjerenja sugerira da će zaštita biti data i aktivnostima ispoljavanja ili izražavanjaopozicionih stavova ustaljenim političkim principima ili pravilima odnosnojednostavnije rečeno u slučajevima iznošenja suprotnog stava ili ideologije, štonaravno ne uključuje i zaštitu eventualnih nasilnih metoda kojima se izražavajuova mišljenja.85Palau-Martinez v France (No. 64927/01, 16/12/03)86Canea Catholic Church v Greece (Nos. 25528/94, 16/12/1997)50

Diskriminacija po osnovu uvjerenja javlja se i u slučajevima zaposlenja uoružanim snagama, javnoj službi i to kada odluka o zaposlenju ili bilo kojimuslovima angažmana zavisi od političkog uvjerenja određene osobe, odnosnood njenog članstva u sindikatu. Političko uvjerenje i članstvo u sindikatu moguse javiti kao osnovi diskriminacije kroz neposrednu akciju (kao što je odbijanjezaposlenja zbog uvjerenja određene osobe) ili posredne akcije (kao favoriziranjeneformalne mreže radnika koji su povezani sa određenom političkom opcijom iliaktivnostima u sindikatu). Međunarodna organizacija rada 87 je različit tretmanna osnovu političkog uvjerenja opravdala kada «zahtjevi političke prirode mogubiti određeni za određeni posao, ali da nisu u suprotnosti sa Konvencijom i dasu strogo ograničeni karakteristikama pozicije (tačno određenim i definiranim),te da su u proprociji, u slučajevima viših pozicija koje su direktno vezane zavladine politike.»U slučaju Feldek protiv Slovačke 88 , podnositelj zahtjeva, češki državljanin, dao jeizjavu objavljenu u nekoliko slovačkih novina, u kojima se pozivao na „fašističkuprošlost“ ministra slovačke vlade. Državni sudovi okarakterizirali su izjavu kaoklevetu. Podnositelj zahtjeva se žalio da su slovački sudovi prekršili njegovopravo na slobodu izražavanja te da objava teksta, u kojem se njegova izjavaproglašava klevetničkom, krši njegovo pravo na slobodu mišljenja. Također sežalio da je diskriminiran na osnovi svog političkog uvjerenja. Sud je utvrdioda je jasno i nedvojbeno utvrdio da je bilo uplitanja s pravom podnositeljazahtjeva na slobodu izražavanja. Odlučujući o tome jesu li mjere bile „potrebneu demokratskom društvu“, Sud je istaknuo da je podnositelj zahtjeva dao izjavukao dio političke rasprave o pitanjima općeg i javnog mišljenja i Sud je naglasioda je promocija slobodne političke rasprave važan element demokratskogdruštva. U skladu s tim, Sud je utvrdio da je prekršen člana 10. Sud, međutim,nije utvrdio nikakve naznake da je mjera na koju se tužilo pridonijela razlici upostupanju na temelju tužiteljeva političkog mišljenja ili na bilo kojoj drugojrelevantnoj osnovi pa u skladu sa ovim nije bilo povrede člana 14.U slučaju Devenney protiv Ujedinjenog Kraljevstva 89 , podnositelj zahtjeva je biobez objašnjenja otpušten. Podnositelj je tvrdio da je jedini katolik među stalnozaposlenim osobljem hotelskog restorana i podnio je tužbu Tribunalu nadležnomza pravično zaposlenje zbog neopravdanog otkaza na osnovu vjerskog uvjerenjaili političkog mišljenja. Sudu za pravedno zaposlenje podnesena je potvrda koju87Vidi ILO General Survey (1996)88Feldek v Slovakia (No. 29032/95, 12/07/2001)89Devenney v. The United Kingdom (no. 24265/94, 19/03/2002)51

je potpisao Ministar vanjskih poslova za Sjevernu Irsku u odnosu na to da jeugovor o radu podnositelja zahtjeva bio raskinut kako bi se štitila javna sigurnosti javni poredak. Iako je Sud jednoglasno smatrao da je prekršen članak 6. (1.)Konvencije naveo je da nije potrebno dalje ispitati pritužbe iznesene temeljemčlanka 14. U mnogim slučajevima Sud nije utvrđivao povredu po članu 14. akoje već utvrdio da postoji ili ne postoji povreda drugog prava poput slobodeizražavanja ili prava na život. 90Diskriminacija po osnovu jezikaPravo osoba koje pripadaju jezičnim manjinama prepoznato je u brojnimmeđunarodnim dokumentima 91 koje je istovremeno i pojedinačno i kolektivnoljudsko pravo. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima 92 predviđada pojedinci koji pripadaju manjini neće biti «uskraćeni od prava da imaju,zajedno sa drugim članovima svoje grupe, svoj posebni kulturni život daispoljavaju i upražnjavaju svoju sopstvenu vjeru ili da se služe svojim jezikom.»U slučaju Guesdon protiv Francuske (slučaj «Breton») 93 , Komitet za ljudskaprava je smatrao da pravo na pravično suđenje sadržano u članu 14. Paktane implicira da optuženi treba imati mogućnost da se izražava na jeziku kojiuobičajeno govori ili govori sa najmanjim poteškoćama ukoliko je sud siguranda optuženik dovoljno poznaje jezik suda, pa time i nije obavezan da utvrđujeda li bi optuženik koristio drugi jezik. U ovom slučaju podnosilac nije dokazaoda nije bio u stanju obratiti se sudu na jednostavnom ali dovoljnom francuskom,tako da nije bilo kršenja člana 14.U slučaju belgijske lingvistike 94 , Evropski sud smatrao je da Konvencija negarantuje pravo roditelja da svoju djecu odgajaju na jeziku po svom izboru.Naveo je da bi takvo tumačenje člana 14. dovelo do apsurdnih posljedica, jer90Vidi presude o zabrani turskih opzicionih partija Communist Party v. Turkey (no.1932/92,30/01/1998); Incal v. Turkey (no.22678/63, 09/061998); Freedom and Democracy Party (ÖZDEP)v. Turkey (no.23885/94, 08/12/1999); te odluke Yasa v. Turkey (no. 22495/93, 02/09/1998); Avsar v.Turkey (no.25657/94, 10/07/2001); Kilic v. Turkey (no.22492/93, 28/03/2000); Sidiropoulos v. Greece(no.26695/95, 10/07/1998)91Vidi Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionlanim, etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama,Međunarodnu konvencija o zaštiti radnika migranata i njihovih porodica i Evropsku povelju oregionalnim i manjinskim jezicima.92Član 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.93Guesdon v France (No. 219/1986, ICCPR)94Belgian Linguistics case (Nos. 1474/62, etc., 23/07/1968)52

i svako mogao zahtijevati bilo koji jezik obrazovanja na bilo kojem teritorijuugovornih strana. Sud je, međutim,smatraoda pravo na obrazovanje i pravo na poštovanje porodičnog života koja garantujukako član 2. Protokola tako i član 8. Konvencije, trebaju biti osigurana bezdiskriminacije na osnovu jezika.Slučaj Udruženje Ekin protiv Francuske 95 se ticao knjige koja je objavljena uFrancuskoj koja je obrađivala historijske, kulturološke, lingvističke i društvenopolitičkevidove baskijskog pokreta. Francuske vlasti su zabranile knjigu tvrdećida promovira separatizam i opravdava korištenje nasilja, te je stoga predstavljalaprijetnju javnom poretku. Podnositelj zahtjeva se žalio da mjere koje zabranjujuknjigu krše član 10. i predstavlja diskriminaciju u odnosu na slobodu izražavanjana osnovu jezika ili nacionalnog porijekla kršeći član 14. u vezi s članom 10. Sudje smatrao da zabrana ne ispunjava hitnu društvenu potrebu i nije razmjernazakonitom cilju koji se slijedi, i stoga nije bila „potrebna u demokratskomdruštvu“ i stoga krši članak 10. Sud nije smatrao potrebnim ispitati zahtjev naosnovu člana 14.U slučaju Kamasinski protiv Austrije 96 radilo se o suđenju osobi koja ne govorinjemački jezik i koja je tvrdila da su sredstva tumačenja i prevođenja koja sumu stavljena na raspolaganje bila neadekvatna i da je to kršilo njegovo pravo napravično suđenje i člana 14. na osnovi činjenice da su mu uskraćene prednostikoje su bile dostupne optuženim koji govore njemački jezik. Sud je smatrao„suvišnim također ispitati osporene činjenice temeljem članka 14…. budući daje u sadašnjem kontekstu pravilo nediskriminacije definirano u toj odredbi većsadržano u članku 6.“ Na temelju činjenica, Sud nije utvrdio kršenje članka 6.U slučaju Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije 97 , stanovnici koji govorefrancuski jezik u flamanskom dijelu Belgije tvrdili su da zakonodavstvo oizboru lokalnih vladinih vijeća ne dopušta korištenje francuskog jezika, te dasu im time prekršena prava iz člana 14. u vezi sa članom 3. Protokola 1. Sud jeutvrdio da imajući u vidu sveukupnu strukturu belgijske države nije došlo dopovrede člana 14.95Association Ekin v France (No. 39288/98, 17/07/200196Kamasinski v Austria (No. 9782/82, 19/12/1989)97Mathieu-Mohin and Clerfayt v Belgium (No. 9267/81, 2/03/1987)53

Diskriminacija po osnovu spola, spolnog izražavanja i orijentacijeSpolna (rodna) diskriminacija zabranjena je kako međunarodnim i regionalniminstrumentima tako i unutar nacionalnog pravnog sistema. 98 U teorijskomshvaćanju pojam spol podrazumijeva biološke karakteristike za razliku odpojma rod (gender) koji predstavlja društveno uvjetovanu kategoriju, mada se upraksi ova dva pojma često upotrebljavaju u istom značenju.Pored spomenutog slučaja Abdulaziz i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva,Evropski sud je u nizu slučajeva utvrđivao i diskriminaciju po osnovu spola.U slučaju Unal Tekeli protiv Turske, podnositeljica zahtjeva smatrala je daodbijanje državnih vlasti da joj dopuste korištenje samo djevojačkog prezimenanakon udaje predstavlja kršenje člana 8. Konvencije, samog po sebi i u vezi sčlanom 14. Sud se nije složio s tvrdnjom države da izbor imena nije obuhvaćenopsegom člana 8. Smatrao je da, iako se član 8. izričito ne odnosi na imena,ime osobe predstavlja sredstvo lične identifikacije i porodične veze i da se stogaodnosi na privatni i porodični život. Sud je istaknuo da postojanje opravdanjamora biti procijenjeno u vezi s načelima koja inače prevladavaju u demokratskimdruštvima. Utvrdio je da činjenične razlike između oženjenih muškaraca iudanih žena u Turskoj, njihova društvena situacija i ekonomska nezavisnost negarantuju različito postupanje. Sud je istaknuo polje slobodne procjene državeu odnosu na mjere koje se moraju poduzeti u svrhu zaštite porodice. Ponovioje, međutim, da član 14. zahtijeva da se svaka takva mjera, u načelu, jednakoprimjenjuje kako na muškarce tako i na žene, osim ako se navedu snažni razlozikojima bi se opravdala razlika u postupanju. Sud je istaknuo važnost jednakostispolova u sustavu Vijeća Europe, kako općenito u međunarodnom pravu, takoi među državama članicama. Također je istaknuo da je Turska jedina državakoja zakonito nameće muževo prezime kao prezime bračnog para. Sud jesmatrao da opravdani cilj porodičnog jedinstva također može biti postignutženinim prezimenom. Zaključio je da cilj odražavanja porodičnog jedinstvazajedničkim porodičnim prezimenom ne može opravdati spolno utemeljenurazliku u postupanju koja je istaknuta i utvrdio postojanje povrede člana 14. uvezi s članom 8.Rasmussen protiv Danske 99 bio je prvi slučaj Suda u vezi sa spolnomdiskriminacijom. Odnosio se na danski zakon koji je propisivao određenivremenski rok za muževe za pokretanje postupaka kojima traže proglašavanje ne-98Vidi Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BIH“ broj 16/03 i 102/09)99Rasmussen v Denmark (No. 8777/79, 28/11/1984)54

očinstva nad ženinim djetetom dok takav vremenski rok za pokretanje postupkanije postojao za ženu i majku. Sud je pretpostavio da se muž i žena nalaze uanalognim situacijama i nastavio ispitivati postoji li objektivan i opravdan razlogza takvo različito postupanje. Smatrao je da su vremenski rokovi za pokretanjepostupaka za utvrđivanje očinstva zakoniti kako bi se osigurala pravna izvjesnosti zaštitili interesi djeteta. Napomenuo je značaj polja slobodne procjene države sobzirom na nedostatak zajedničkog mišljenja država ugovarateljica o tom pitanjui pomnom ispitivanju i ocjeni situacije države u vrijeme donošenja osporenogzakona. Uzimajući u obzir njezino polje procjene, Sud je utvrdio da država nijeprekoračila načelo razmjernosti iz člana 14. i utvrdio da ne postoji kršenje člana14. u vezi s članovima 6. i 8.U slučaju Burghartz protiv Švicarske 100 podnositelji zahtjeva su bili par koji jetvrdio da odbijanje švicarskih vlasti da im dopusti prijavu ženina prezimenakao njihova obiteljskog prezimena predstavlja diskriminaciju na osnovi spola.Razmatrajući opravdanje, Sud je odbacio vladine argumente o tradiciji, te daporodično jedinstvo zahtijeva jedno zajedničko prezime. Utvrđenjem kršenjačlana 14. pozvao se na sve šire tumačenje Konvencije u odnosu na izmijenjeneuvjete u državama članicama (posebice sve veći značaj načela nediskriminacije)i odbacio sva pozivanja na porodično jedinstvo i tradiciju.U Petrovic protiv Austrije 101 Sud je smatrao da dostupnost naknade za porodiljnidopust za majke ali ne i za očeve ne krši član 14. u vezi s članom 8. Sud je smatraoda, iako je postojala razlika u postupanju u zakonu na osnovi spola, različitopostupanje može biti opravdano. Država nije prekoračila svoje polje slobodneprocjene i imala je pravo procijeniti „opravdavaju li i do koje mjere razlike uinače sličnim situacijama različito postupanje u pravu“. U skladu s tim, razlika upostupanju koja je istaknuta nije diskriminacijska u smislu člana 14.U slučaju Van Raalte protiv Nizozemske 102 , podnositelj zahtjeva je tvrdioda uskraćivanje izuzeća od obaveze plaćanja doprinosa za dječji doplatakmuškarcu, kada je takvo izuzeće dano ženi u sličnim okolnostima predstavljadiskriminaciju na osnovu spola. Sud je utvrdio da ubiranje doprinosa odneoženjenih muškaraca bez djece u dobi od 45 godina i više ali ne od neudanihžena bez djece nesumnjivo predstavlja razliku u postupanju s osobama u sličnimsituacijama na temelju spola. Sud nije pronašao uvjerljive razloge kojima bi100Burghartz v Switzerland (No. 16213/90, 22/02/1994)101Petrovic v Austria (No. 20458/92, 27/03/1998)102Van Raalte v the Netherlands (No. 20060/92, 21/02/1997)55

opravdao takvu razliku u postupanju i utvrdio postojanje kršenja člana 14.Konvencije u vezi s članom 1. Protokola 1.U Zarb Adami protiv Malte 103 podnositelj zahtjeva se žalio na diskriminacijskuprirodu porotničke dužnosti koja u praksi pravi iznimke za žene ali ne i zamuškarce. Sud je držao da se zahtjev ne odnosi na tekst domaćih odredaba, sobzirom da sam zakon u tom trenutku nije pravio razliku između spolova, većna situaciju u praksi, primjerice način na koji se sastavljaju popisi porotnika ikriteriji za izuzeće iz porotničke dužnosti. To je rezultiralo time da je samo malipostotak žena bio pozvan na porotničku dužnost. Pozivajući se na prethodnenalaze u Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva 104 gdje je smatrao dastatistike same po sebi nisu dostatne za dokazivanje diskriminacijske prakse,Sud je utvrdio da se u skladu sa statističkim dokazima građanska dužnostporotničke dužnosti pretežno nameće muškarcima. U skladu s tim, postojaloje različito postupanje s muškarcima i ženama. Naglašavajući da su potrebniznačajni razlozi za opravdavanje razlike na osnovi spola i budući da nije našaotakve, Sud je utvrdio postojanje diskriminacije.U nedavnom slučaju Opuz protiv Turske 105 , Sud je našao da države imaju pozitivnuobavezu da sprečavaju privatno nasilje u porodici, te da obrazac nasilja premaženama predstavlja dovoljan dokaz za postojanje diskriminacije utvrđujući dapropuštanje države da zaštiti žene od nasilja u porodici krši njihovo pravo najednaku zakonsku zaštitu, i ovo propuštanje ne mora biti učinjeno s namjerom.Sud smatra da je podnositeljica predstavke bila u stanju da dokaže, uz podrškunespornih statističkih podataka, postojanje prima facie indicija da se nasilje uporodici vrši prije svega protiv žena, i da je opća i diskriminatorna pasivnostturskih sudova stvorila klimu koja je poticala takvo nasilje.Seksualna orijentacija se može promatrati odvojeno od drugih vidova seksualnostiuključujući spol u biološkom određenju, rodni identitet ili rodno izražavanje.Spolna (seksualna) orijentacija uključuje homoseksualne, heteroseksualne ibiseksualne osobe i razlikuje se od spolnog izražavanja jer obuhvata shvatanje isamoodređenje osobe. Određena osoba ne mora nužno izražavati svoju spolnuorijentaciju svojim ponašanjem.O prvim slučajevima seksualne orijentacije odlučivalo se isključivo na temeljučlana 8., a Sud nije smatrao potrebnim utvrđivati i povredu člana 14.103Zarb Adami v. Malta (no. 17209/02, 24/05/2005)104Hugh Jordan v the United Kingdom (No. 24746/94, 04/05/2001105Opuz v Turkey (no. 33401/02, 09/09/2009)56

U slučaju Dudgeon protiv Ujedinjenog Kraljevstva 106 i kasnije u slučajevimaNorris protiv Irske 107 i Modinos protiv Cipra 108 , Sud je utvrdio da domaći zakonikoji kriminaliziraju privatne spolne odnose s privolom između odraslih osobaistog spola su u suprotnosti sa pravom na poštovanje privatnog života definiranogu članu 8. Konvencije. U slučaju Dudgeon, Sud nije smatrao potrebnim ispitatičlan 14. u vezi s članom 8., s obzirom na svoje rezultate na temelju člana 8.Kasniji slučajevi slijedili su ovu metodu analize. Pravo na privatnost temeljemčlana 8. odnosi se na sve aktivnosti koje su izvorno privatne i primjenjuje sejednako usko polje slobodne procjene.U slučaju A.D.T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva 109 , podnositelj zahtjeva jetvrdio da njegova osuda za grubu nepriličnost predstavlja kršenje prava napoštovanje njegova privatnog života temeljem samog člana 8. i u vezi s članom14. Primjenjujući ispitivanje, koje je Sud koristio u zahtjevima na temelju člana8., ključno pitanje bilo je jesu li poduzete mjere bile „potrebne u demokratskomdruštvu“. Sud je smatrao da su aktivnosti podnositelja zahtjeva istinski „privatne“.Stoga je bilo garantirano isto usko polje slobodne procjene koje je mjerodavnou drugim slučajevima koji uključuju intimne vidove privatnog života (npr.Dudgeon). Argumenti koje je navela država nisu bili dovoljni da bi opravdaliosporavane mjere. Sud je utvrdio postojanje kršenja člana 8. i stoga nije smatraopotrebnim ispitati slučaj i u odnosu na član 14., u vezi s članom 8. 110Nakon slučaja Dudgeon, uslijedili su brojne uspješni zahtjevi na temeljuKonvencije da veća dobna granica privole za muška homoseksualna djelanego za heteroseksualna djela predstavlja diskriminacijsko postupanje koje jeu suprotnosti s članom 14. u vezi s članom 8. U ovom području, čini se, da jepolje slobodne procjene države usko. U slučaju Sutherland protiv UjedinjenogKraljevstva, Evropska komisija za ljudska prava smatrala je da postojanjezakona, koji muške homoseksualne aktivnosti smatraju kaznenim djelom osimako su obje strane dale privolu i imaju 18. godina, dok dobna granica privole zaheteroseksualne aktivnosti, određena na 16. godina, predstavlja povredu člana14. Konvencije u vezi s članom 8. 111106Dudgeon v the United Kingdom (No. 7275/76, 22/10/1981),107Norris v Ireland (No. 10581/83, 26/10/1988108Modinos v Cyprus (No. 15070/89, 22/04/1993)109A.D.T. v the United Kingdom (No. 35765/97, 31/07/2000)110vidi Laskey, Jaggard and Brown v. the United Kingdom (no.21627/93, 21826/93, 19/02/1997)111vidi slučajeve S.L. v. Austria (no.45330/99 09/01/2003); L. and V. v Austria (no.39392/98, 39829/98,09/01/2003); Woditschka and Wilfling v. Austria (no.69756/01 6306/02 21/10/2004); Wolfmeyer vAustria (no. 5263/03, 26/05/2005); H.G. i G.B. v. Austria (no. 11084/02, 15306/02, 02/07/1995); Ladner v.Austria (no. 18297/03, 03/02/2005); B.B v. the United Kingdom (no. 53760/00, 10/10/2004).57

člana 3. i u skladu s tim utvrdio da nema kršenja člana 3. u vezi s članom 4.Postojalo je, međutim, kršenje člana 8. budući da niti istraga provedena oseksualnoj orijentaciji podnositelja zahtjeva niti njihovo otpuštanje na osnovinjihove homoseksualnosti u skladu s pravilom Ministarstva obrane nisu biliopravdani. 114Sud je naveo da država ne smije diskriminirati na osnovi seksualne orijentacije uslučajevima koji se odnose na djecu. Međutim, također je priznao da države jošimaju znatnu marginu procjene u slučajevima koji se odnose na homoseksualnoposvajanje zbog nedostatka konsenzusa država na ovom području.U slučaju Da Silva Mouta protiv Portugala 115 , podnositelj zahtjeva je tvrdio daje portugalski apelacioni sud utemeljio svoju odluku da dodijeli roditeljskuskrb nad njegovom kćeri njegovoj bivšoj ženi radije nego njemu na osnovinjegove seksualne orijentacije kršeći član 8. sam po sebi i u vezi s članom 14.Sud je utvrdio činjenicu da apelacioni sud, razmatrajući seksualnu orijentacijupodnositelja zahtjeva kao činjenicu u donošenju svoje odluke o skrbništvu naddjetetom, predstavlja razliku u postupanju između podnositelja zahtjeva i njegovebivše žene na osnovi seksualne orijentacije podnositelja zahtjeva. Državni sudje naveo da „je nepotrebno ispitati je li homoseksualnost bolest ili seksualnaorijentacija prema ljudima istog spola. Bilo kako bilo, ona je odstupanje i djecane smiju odrasti u sjeni abnormalnih situacija.“ Sud je bio mišljenja da ti odlomcipresude lisabonskog apelacioniog suda upućuju na to da je homoseksualnostpodnositelja zahtjeva bila odlučujući faktor u konačnoj odluci i time predstavljarazliku u odnosu na seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva koja se nijesmjela praviti temeljem Konvencije. Prihvaćajući da je odluka apelacionogsuda slijedila zakoniti cilj, zaštitu zdravlja i prava djeteta, razlika koju je praviou razmatranjima u odnosu na seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva nijebila prihvatljiva temeljem Konvencije. Nije postojao nikakav opravdani odnosizmeđu korištenih sredstava i cilja kojeg se slijedilo. U skladu s tim utvrđeno jekršenje člana 8. u vezi s članom 14.U slučaju Frette protiv Francuske 116 , zahtjev za prethodno odobrenje posvajanjadjeteta odbijen na osnovi njegova „izbora načina života“ ne pruža dostatnojamstvo da djetetu može pružiti prikladan dom. Podnositelj zahtjeva je tvrdio114Vidi slučajeve Lustig-Prean and Beckett v. the United Kingdom (no. 31417/96, 32377/96, 27/09/1999);Beck, Copp and Bazeley v the United Kingdom (no. 48535/99, 48536/99, 48537/99, 22/10/2002); Perkinsand R. v. the United Kingdom (no. 43208/98, 44875/98 22/10/2002.)115Salgueiro Da Silva Mouta v Portugal (No. 33290/96, 21/12/1999)116Fretté v France (No. 36515/97, 26/02/2002)59

da je odbijanje njegova zahtjeva za odobrenje posvajanja bilo indirektnoutemeljeno isključivo na njegovoj seksualnoj orijentaciji. Tvrdio je da je odluka,donesena u zakonitom sustavu koji odobrava posvajanje djeteta samcima,nevjenčanim posvojiteljima, učinkovito isključuje svaku mogućnost posvajanjakategoriji osoba koje su definirane po svojoj seksualnoj orijentaciji, naimehomoseksualcima i biseksualcima, ne uzimajući u obzir njihove pojedinačneosobine ili sposobnost odgajanja djeteta. Naveo je da je žrtva diskriminacije naosnovi njegove seksualne orijentacije, kršeći time član 14. u vezi s članom 8. Sudse složio da je odluka koju je osporavao podnositelj zahtjeva bila utemeljena nanjegovoj homoseksualnosti. Smatrao je, međutim, da zbog izostanka konsenzusau državama ugovarateljicama i znanstvenoj zajednici o pitanju homoseksualnogposvajanja, država u ovom slučaju ima polje slobodne procjene širokog opsega.Sud je odlučio da odbijanje odobrenja posvajanja ne krši načelo razmjernostii da je opravdanje koje je dala država objektivno i valjano tako da razlika upostupanju na koju se žalio nije diskriminacijska u smislu člana 14. Međutim,presuda je bila kontroverzna i imala snažno različito mišljenje. Suci koji suimali različito mišljenje prigovorili su širokom polju slobodne procjene kojaje dana vladi u odnosu na ozbiljnost razlike na temelju seksualne orijentacije,navodeći da „pozivanje u ovom slučaju na nedostatak „zajedničkog stajališta“među državama ugovarateljicama ili „jedinstvenog načela“ o posvajanju odstrane homoseksualaca…. koji bi omogućio državama potpunu diskreciju činise u suprotnosti sa sudskom praksom Suda u odnosu na član 14. Konvencije, tekada je skriveno u ovako općim pojmovima, naginje tome da unazadi zaštitutemeljnih prava (različito mišljenje sudaca Bratza, Fuhrmanna i Tulkensa).U slučaju E.B. protiv Francuske Sud je promijenio mišljenje izneseno uprethodno navedenom slučaju. Slučaj E.B protiv Francuske odnosio se na ženuu istospolnoj zajednici koja je htjela usvojiti dijete, a čiji zahtjev je odbijen zbognjene seksualne orijentacije. Nadležni francuski organi, između ostalih, navelisu kao razlog i nedostatak očinske figure za usvojeno dijete. Sud je razmatrajućislučaj, kao implicitan razlog za odbijanje prava na usvojenje, naveo seksualnuorijentaciju osobe. S obzirom da nije dokazana opravdanost različitog tretiranjaSud je utvrdio kršenje člana 14. 117Evropski sud je donio odluke i u pogledu zaštite prava partnera istog spola. Uslučaju Karner protiv Austrije 118 , podnositelj zahtjeva je tvrdio da je bio žrtvadiskriminacije na osnovu svoje seksualne orijentacije, tako što mu je austrijskiVrhovni sud uskratio status „životnog partnera“ njegova pokojnog partnera,117E.B. v. France (no. 43546/02, 22/01/2008)118Karner v Austria (No. 40016/98, 24/07/2003)60

u smislu relevantnih austrijskih zakona i time mu onemogućio nasljeđivanjepartnerova stanarskog prava. Tvrdio je da je prekršen član 14. u vezi s članom 8.Sud je prihvatio argument države da je zaštita porodice u tradicionalnom smisluznačajan i opravdan razlog koji može opravdati razliku u postupanju. Međutim,bio je to poprilično apstraktan cilj i mogla se koristiti velika raznolikostkonkretnih mjera kako bi se proveo. U slučajevima razlike u postupanju naosnovi spola ili seksualne orijentacije, polje slobodne procjene dano državamačlanicama, usko je. Stoga načelo proporcionalnosti između korištenih sredstava icilja koji se želi ostvariti nije samo zahtijevalo da izabrane mjere budu prikladneza ostvarivanje cilja; također je trebalo prikazati da je bilo potrebno isključitihomoseksualne parove iz opsega zakona kako bi se ostvario taj cilj. Država nijepodnijela nikakve argumente koji bi potkrijepili takav zaključak i stoga nijedostavila uvjerljive i značajne razloge koji bi opravdali usko tumačenje sporneodredbe. Time je postojalo kršenje člana 14. Konvencije u vezi s članom 8. 119Diskriminacija na osnovu imovinePravna praksa Evropskog suda temeljem upućuje na to da države imaju širokopolje slobodne procjene u pravljenju razlike na osnovi imovine. U slučajuLarkos protiv Cipra 120 dotične različite mjere odnosile su se na situaciju različitihvrsta stanara kao osnovu za takvo postupanje. Međutim, mjere su definiralerazličite vrste stanara u skladu s vrstom najmodavca vlasnika imovine od kojegsu unajmljivali stan. Sud je odredio da je osnova diskriminacije bila imovinau smislu vrste najmodavca vlasnika imovine. Iako je naveo da država imaširoko polje slobodne procjene, Sud je utvrdio da je država propustila dostaviti„objektivno i valjano opravdanje za razlike koje ispunjava uslove člana 14.Konvencije, čak uzimajući u obzir njihovo polje slobodne procjene na područjunadzora imovine.“Slučaj Chassagnou i drugi protiv Francuske 121 odnosio se na podnositeljezahtjeva vlasnike zemljišta koji su se protivili lovu na osnovi etike, ali su u skladusa zakonom bili obvezni postati članovi odgovarajućih regionalnih udrugalovaca. Osim toga, u skladu s istim zakonom, bili su obvezni prenijeti prava lovana njihovoj zemlji udruzi tako da bi svi lovci na tom području mogli loviti nanjihovoj zemlji. Budući da su bili maloposjednici, nisu mogli izbjeći te obveze119Vidi Simpson protiv Ujedinjenog Kraljevstva; .J. i D.P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva; C. i L.M. protivUjedinjenog Kraljevstva ; Z.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva; Kerhoven i Hinke protiv Nizozemske; iMata Estevez protiv Španjolske.120Larkos v. Cyprus (No 29515/95, 18/02/1999)121Chassagnou and others v France (Nos. 25088/94, 28331/95 and 28443/95, 29/04/1999)61

u skladu sa zakonom, dok su vlasnici većih posjeda to mogli. Diskriminacija jeutvrđena na osnovi razlike u postupanju između vlasnika velikih i malih posjeda:maloposjednici nisu mogli koristiti zemljište u skladu sa svojom savjesti (uovom slučaju zaštita životinja). Utvrđeno je kršenje člana 1. Protokola 1. u vezi sčlanom 14. kao i člana 11. u vezi s članom 14.U slučaju Darby protiv Švedske 122 , podnositelj zahtjeva, finski državljaninbritanskog porijekla, koji je radio u Švedskoj morao je kao dio općinskogporeza, plaćati crkveni porez švedskim vlastima i nije imao pravo na smanjenjeiznosa njihovog poreza budući da nije imao prijavljeno prebivalište u Švedskoj.Istaknuo je kršenje člana 9. i 14. Konvencije. Sud je utvrdio da je prirodnijeispitati slučaj u skladu s članom 14. u vezi s članom 1. Protokola 1. koji seodnosi na mirno uživanje imovine. U odnosu na pravo smanjenja tog poreza,situacija podnositelja zahtjeva smatrala se sličnom onoj drugih osoba, koje nepripadaju švedskoj crkvi. Sud je utvrdio da razlika u odnosu na uživanje togprava između osoba koje imaju formalno prijavljeno prebivalište i osoba kojenemaju prijavljeno prebivalište nema zakonitu osnovu temeljem Konvencije.U slučaju Kjartan Asmundsson protiv Islanda 123 , podnositelj zahtjeva se žalioda je obustavom njegove invalidske mirovine prekršen člana 1. Protokola 1.Konvencije, samostalno i u vezi s članom 14. Konvencije. Vlada je osporilatvrdnju podnositelja zahtjeva da je primjena novih invalidskih kriterija na njeganezakonita, diskriminacijska i nesrazmjerna interesima zajednice kojima setežilo. Sud je prihvatio da je pitanje razmjera koje je srž slučaja: „je li ostvarenapravedna ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštitetemeljnih prava pojedinca.“ Iako je Sud razmatrao slučaj na osnovu člana 1.Protokola 1., ključna činjenica u razmatranju bila je da li je mjera razmjernaili je došlo do neopravdanog različitog postupanja. Sud je prihvatio da jeuvođenje novih mirovinskih pravila bilo popraćeno opravdanom zabrinutošćuo potrebi rješavanja financijskih poteškoća fonda i da su provedene promjenebile utemeljene na objektivnim kriterijima. Podnositelj zahtjeva je, međutim,bio jedan od malobrojnih umirovljenika čije su mirovine obustavljene; velikavećina umirovljenika nije bila uopće zahvaćena. Sud je to teško mogao pomiritis financijskim poteškoćama fonda. Sud je smatrao da, iako uvedene promjeneprava na mirovinu mogu opravdano uzeti u obzir potrebe primatelja mirovine,to različito postupanje samo po sebi ukazuje na to da su osporene mjere bileneopravdane u smislu člana 14. Sud je istaknuo da ovo razmatranje člana 14. ima122Darby v. Sweden (no. 11581/85, 23/10/1990)123Kjartan áSmundsson v. Iceland (60669/00, 30/03/2005)62

veliku težinu u procjeni pitanja razmjernosti na osnovu člana 1. Protokola 1.Diskriminacijska osobina uplitanja bila je pogoršana činjenicom da je zahvatilapodnositelja zahtjeva na posebno oštar način budući da ga je u potpunostilišila njegove mirovine. U odnosu na ovu pozadinu, Sud je utvrdio da je kaopojedinac podnositelj zahtjeva morao snositi pretjerani i nerazmjerni teret koji,unatoč širokom polju slobodne procjene države na području socijalnih zakona,nije mogao biti opravdan zakonitim interesima zajednice na kojima su seoslanjale vlasti. Bilo bi drukčije da je podnositelj zahtjeva bio obvezan pretrpjetiopravdano i razmjerno smanjenje a ne potpuno lišenje svojih prava. Sud jeutvrdio da je prekršen član 1. Protokola 1.Diskriminacija na osnovu veze sa nacionalnom manjinomSud je također razmatrao slučajeve diskriminacije na osnovi povezanostis nacionalnom manjinom. U Magee protiv Ujedinjenog Kraljevstva 124 ,podnositeljica zahtjeva je prigovorila da je bila diskriminirana na osnovinacionalnog porijekla i povezanosti s nacionalnom manjinom jer, izmeđuostalog, nije imala pravo na advokata neposredno nakon uhićenja u SjevernojIrskoj temeljem važećeg zakona o sprečavanju terorizma, za razliku odosumnjičenih uhićenih i pritvorenih u Engleskoj i Walesu temeljem sličnihzakona. Sud je smatrao da se razlika u postupanju ne može objasniti na temeljuosobnih obilježja, poput nacionalnog porijekla, već na zemljopisnom područjuna kojem je pojedinac uhapšen i pritvoren. Zakoni mogu uzeti u obzir regionalnerazlike i obilježja objektivne i opravdane prirode. Takve razlike ne predstavljajudiskriminacijsko postupanje u smislu člana 14. 125Slučaj Ozgur Gundem protiv Turske 126 odnosio se na kurdske dnevne novine kojesu se bile prisiljene zatvoriti zbog napada i uznemiravanja za koja su navodnobile odgovorne turske vlasti. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da mjere koje sunametnute Ozgur Gundem predstavljaju diskriminaciju na osnovi nacionalnogporijekla i povezanosti s nacionalnom manjinom u skladu s člankom 14. Tvrdilisu da su vlasti svako izražavanje kurdskog identiteta smatrale zagovaranjemseparatizma i propagandom Kurdske radničke stranke (PKK). Stoga, zbognedostatka bilo kakvog opravdanja za nametnute restriktivne mjere, mjere semogu smatrati diskriminacijom. Turska vlada, s druge strane, tvrdila je da OzgurGundem djeluje kao oruđe propagande za PKK. Sud je utvrdio da je prekršen124Magee v the United Kingdom (No. 28135/95, 06/06/2000)125John Murray v. the United Kingdom (no.18731/91. 08/02/1996)126Özgür Gündem v Turkey (No. 23144/93, 16/03/2000)63

član 10. Međutim, smatrao je da nije bilo razloga vjerovati da ograničavanjeslobode izražavanja može potaknuti razliku u postupanju na temelju nacionalnogporijekla podnositelja zahtjeva ili povezanosti s nacionalnom manjinom. Uskladu s tim, Sud je zaključio da član 14. nije prekršen.U Arslan protiv Turske 127 , Okcuoglu protiv Turske 128 i Ceylan protiv Turska 129svaki je podnositelj zahtjeva tvrdio da je proganjan na temelju svog pisanjajer su bila djela osobe kurdskog porijekla i odnosila su se na kurdska političkapitanja. Svaki je tvrdio da je zbog toga bio žrtva diskriminacije u suprotnosti sčlanom 14. Konvencije u vezi s članom 10. Vlada je tvrdila da je svako uvjerenjebilo utemeljeno isključivo na separatističkom sadržaju i nasilnom tonu spornihpisanja. Utvrdivši zasebno kršenje člana 10, Sud nije smatrao potrebnim ispitatitužbu u skladu s članom 14. U brojnim slučajevima navodnog kršenja pravana život i zabrane mučenja u skladu s Konvencijom, podnositelji zahtjeva supokušali tvrditi da nerazmjerni učinak tih zlostavljanja na određenu zajednicuupućuje na diskriminacijsku politiku. Ponovno su poteškoće u dokazivanjuosujetile uspješnost zahtjeva.U Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva 130 , podnositelj zahtjeva jetvrdio da su okolnosti ubojstva njegova sina predstavljale diskriminaciju.Tvrdio je da su snage sigurnosti u razdoblju od 1969. do 1994. godine ubile357 osoba u Sjevernoj Irskoj, a velika većina tih osoba su bili mladići katoličkeili nacionalističke zajednice. Tvrdio je da mali broj ubijenih protestanata imali broj progona i presuda pokazuje da je bilo diskriminacijskog korištenjasmrtonosne sile i nedostatak zaštite nacionalističke ili katoličke zajednice naosnovi nacionalnog porijekla ili povezanosti s nacionalnom manjinom. Vladaje odgovorila da nema dokaza da je bilo koja od tih smrti u Sjevernoj Irskoj bilaslična ili da su pokazivale ikakve razlike u postupanju. Puke statistike nisu biledostatne kako bi se utvrdili opsežni navodi diskriminacije katolika ili nacionalista.Sud je u odluci naveo da „kada opće pravilo ili mjera ima neproporcionalnoškodljive učinke na određenu skupinu, nije isključeno da se to može smatratidiskriminacijskim bez obzira na to što nije tačno usmjereno na tu skupinu.Međutim, iako se statistički čini da su većinu ubile snage sigurnosti, Sud nesmatra da sama statistika može otkriti praksu koja bi se mogla klasificiratikao diskriminacijska u smislu značenja člana 14. Sudu nisu podneseni nikakvi127Arslan v Turkey (No. 23462/94, 08/07/1999)128Okçuoglu v Turkey (No. 24246/94, 08/07/1999)129Ceylan v Turkey (No. 23556/94, 08/07/1999)130Hugh Jordan v the United Kingdom (No. 24746/94, 04/05/2001)64

dokazi koji bi ga ovlastili da zaključi da je bilo koje od tih ubojstava, osim četirikoja su rezultirala presudama, uključivalo nezakonito ili pretjerano korištenjesile članova snaga sigurnosti. 131Diskriminacija po osnovu svake druge okolnostiOva kategorija u suštini obuhvaća sve ono što nije navedeno u članu 1 Zakona.Evropski sud je utvrdio da ova kategorija, između ostaloga, obuhvaća bračnistatus, profesionalni status, vojni čin i invaliditet.Slučaj McMichael protiv Ujedinjenog Kraljevstva 132 odnosio se na biološkog ocadjeteta koje je stavljeno u skrb države i dano na posvajanje. Tvrdio je da je škotskizakon po kojem zakonsko pravo na skrbništvo ili sudjelovanje u postupku brigeza dijete prije nego što se vjenča s majkom djeteta, diskriminatoran. Vlada jetvrdila da zakon dopušta ocu da zatraži odluku koja mu jamči roditeljska prava.Zbog te činjenice, Sud je istaknuo izjavu Evropske komisije da je svrha dotičnihzakona identifikacija zaslužnih očeva kojima mogu biti dodijeljena roditeljskaprava štiteći time interese djeteta i majke. S obzirom da je cilj dotičnih zakonabio opravdan i da su nametnuti uvjeti razmjerni, Sud je smatrao da razlika upostupanju ima utemeljeno i objektivno opravdanje. U skladu s tim nije utvrđenokršenje člana 14.U slučaju Sahin protiv Njemačke 133 , podnositelj zahtjeva je tvrdio da odlukenjemačkog suda kojima je njegov zahtjev za pravom posjeta njegovom djetetu,rođenom u vanbračnoj zajednici, osporen, predstavljaju kršenje njegova pravana poštovanje njegova porodičnog života i da je bio žrtva diskriminacije u vezis članom 8. Njemački zakoni (po tumačenju sudova) očeve djece rođene uvanbračnoj zajednice stavljaju u drukčiji odnosno manje povoljan položaj odrastavljenih očeva. Za razliku od potonjih, biološki očevi nemaju pravo posjeta131Vidi McKerr v. the United Kingdom (no.28883/95, 04/05/2001); ee v. the United Kingdom; Kelly andothers v. The United Kingdom (no.30054/96 04/05/2001); McShane v. the United Kingdom (no.43290/98,e20/08/2002), kao i presude Kurt v. Turkey (no.24276/94, 25/05/1998); Tanli v. Tureky (no.26129/9510/04/2001); Tanrikulu v. Turkey (no. 23763/94 08/07/1999); Bilgin v. Turkey (no. 23819/94, 16/11/2000);eOnen v. Turkey (no. 22876/93, 14/05/2002); Ergi v. Turkey (no. 23818/94, 28/07/1998); Cakici v . Turkey(1999); e v. Turkey (no.22496/93, 09/05/1998); Mahmut Kaya v. Turkey (no.22535/93, 28/03/2000);Akdivar and others. v Turkey (no. 21893/93, 16/09/1996); Mentes and others v. Turkey (no.23186/94,28/11/1997); Selcuk and Asker v Turkey (no.23184/94, 24/04/1998).132McMichael v the United Kingdom (No. 16424/90, 24/02/1995)133Sahin v Germany (No. 30943/96, 11/10/2001)65

svojoj djeci. Nadalje, sud može poništiti majčino odbijanje prava posjeta kada jepravo posjeta “u interesu djeteta”. Sud nisu uvjerili argumenti države da očevimadjece rođene u vanbračnoj zajednici nedostaje interes za kontakt s njihovomdjecom i da u bilo kojem trenutku mogu napustiti ne-bračnu zajednicu. Sud je,stoga, zaključio da je prekršen član 14. u vezi s članom 8.U pogledu zaštite prava osoba sa invaliditetom Evropski sud je u slučajuZehnalova i Zehnal protiv Češke 134 (2002.) odlučio da podnositelji zahtjeva,koji su bili u kolicima i koji su tvrdili da se krši pravo poštovanja njihovihprivatnih života, bez diskriminacije jer mnoge javne zgrade nisu bile opremljenepristupnim uređajima za osobe s invaliditetom (iako je to bilo propisano češkimzakonima). Sud je smatrao da se člana 8. ne može primijeniti, te se stoga nijemogao primijeniti ni član 14.U slučaju Botta protiv Italije 135 , podnositelj zahtjeva, korisnik invalidskih kolica,nije mogao dobiti pristup plaži i moru na privatnom kupalištu zbog propustakupališta da osigura uređaje za osobe s invaliditetom (toalete i rampe) kakopropisuje talijanski zakon. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da propust talijanskedržave da poduzme korake da ispravi propuste privatnog kupališta kršinjegovo pravo na privatan život i razvoj njegove osobnosti po osnovu člana 8.i predstavlja diskriminaciju suprotnu članu 14. Sud je ispitao jesu li prava kojaje istaknuo podnositelj zahtjeva unutar opsega pojma „poštovanja privatnogživota.“ Sud je smatrao da se istaknuto pravo, naime pravo na pristup plaži imoru na mjestu udaljenom od njegovog uobičajenog prebivališta tokom njegovagodišnjeg odmora, odnosi na “međuljudske odnose tako širokog i neodređenogopsega da ne može postojati uvjerljiva izravna veza između mjera koje je državamorala poduzeti kako bi ispravila propuste privatnog kupališta i privatnogživota podnositelja zahtjeva.” Sud je zaključio da član 8. nije mjerodavan i stoganije razmatrao član 14.Slučaj Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva 136 odnosio se na domaće zakoneu skladu sa kojima samoubojstvo nije predstavljalo kazneno djelo, ali je bilokazneno djelo nekomu pomoći u tome. Podnositeljica zahtjeva je tvrdila datakvi zakoni diskriminiraju one koji, kao i ona, sebi ne mogu oduzeti život beztuđe pomoći. Srž njezine tvrdnje diskriminacije bio je utemeljena na činjenicida se s njom postupalo kao i s onima koji su se nalazili u znatno drukčijim134Zehnalová and Zehnal v Czech Republic (No. 3862/97, 14/05/2002)135Botta v Italy (No. 21439/93, 24/02/1998).136Pretty v the United Kingdom (No. 2346/02, 29/04/2002)66

slučajeva, jednoj osobi koja je na taj način dovedena u bespomoćnu pozicijukoja joj onemogućuje odbranu, te se u toj poziciji drži ponavljanjem mobbingaduži vremenski period. Kasnije definicije mobbinga naglašavaju neetičnost igrupnu dimenziju mobbinga za razliku od bullyinga koji predstavlja pojedinačniakt ponašanja ili bossinga koji uz individualnu komponentu naglašava i smjeraktivnosti mobbinga.U teoriji postoje dva osnovna vida mobbinga: vertikalni i horizontalni mobbing.Kod vertikalnog mobbinga hijerarhijski viši pozicionirani zaposlenici (moberi)izlažu mobbingu niže pozicioniranog zaposlenika. Horizontalni mobbingpodrazumijeva mobiranje osobe unutar istog pozicijskog ili hijerarhijskog reda.Ciljevi mobbniga su destrukcija i uništenje ličnog, profesionalnog i društvenogdigniteta i integriteta mobirane osobe. 142U slučaju Hagan protv Australije podnsilac zahtjeva, Australijanacdomorodačkog etničkog porijekla, tvrdio je da je uznemiren zbog nazivasportskog objekta iz 60-ih godina «E.S. ‘Nigger’ Brown Stand» koji je nazvanpo imenu slavnog sportiste i javne ličnosti. Termin ‘nigger’ predstavljao jenjegov nadimak, dat najvjerovatnije po nazivu kreme za cipele, a što nije bilousmjereno protiv Browna, jer nije bio pripadnik ni crnačke ni aboridžinskezajednice. Nakon što Hagan nije uspio sa zahtjevom kod nadležnih australskihtijela da se iz naziva ukloni termin «nigger», u svom zahtjevu je utvrdio dasu prekršeni članovi 2., 3., 4., 5., 6. i 7. CERD i da se radi o rasno uvredljivomterminu i uopće jednim od najuvredljivijih termina u engleskom jeziku.Komitet je našao, bez obzira što se radilo o 60-im godinama, da se korištenjenavedenog termina danas može smatrati uvredljivim, naročito za aboridžinskuzajednicu i preporučio da se više ne koristi.U američkom slučaju Robinson protiv Jacksonville Shipyards Inc., zaposlenicakompanije bila je kontinuirano izložena slikama golotinje od strane kolegamuškaraca. Pored toga, kolege muškarci obraćali su joj se terminima«bebo», «šećeru» i «draga». Uz to postavljali su opscene napise usmjereneprotiv zaposlenice na radnom mjestu, te činili brojne uvredljive primjedbeprema žrtvi. Iako se žrtva žalila na spomenutu atmosferu uznemiravanja,nadređeno kompanijsko osoblje nije joj pomoglo. Domaći sud je utvrdio da jeuznemiravanje bilo utemeljeno na spolu, te da je poslodovac znao ili trebao znatiza uznemiravanje, te da je shodno tome propustio poduzeti odgovarajuće mjere.142Vidi više Simonoć A. i drugi, «Mobbing u suvremenom društvu» u Bodiroga – Vukobrat N. i drugi (ur.)«Mobbing», Društvo psihologa Primorsko – goranske županije, Rijeka, 2006. str.60.69

Član 5.(Izuzeci od principa jednakog postupanja)Zakonske mjere i radnje neće se smatrati diskriminacijskim kada se svodena nepovoljno razlikovanje ili različito postupanje ako su zasnovane naobjektivnoj i razumnoj opravdanosti. Sljedeće mjere neće se smatratidiskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postojirazuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i ciljakoji se nastoji realizirati i kada:a) proizilaze iz provođenja ili donošenja privremenih posebnih mjeraosmišljenih bilo da se spriječe ili nadoknade štete koje lica trpe a kojesu određene osnovama navedenim u članu 2. ovog zakona i to naročitoza pripadnike ugroženih grupa, kao što su: invalidna lica, pripadnicinacionalnih manjina, žene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i drugadruštveno isključena lica, civilne žrtve rata, žrtve u krivičnim postupcima,raseljena lica, izbjeglice i azilanti; odnosno da se omogući njihovo punoučešće u svim oblastima života;b) su zasnovane na obilježju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenihu članu 2. ovog zakona kada, u ograničenim okolnostima, zbog prirodekonkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili kontekstau kojem se izvršavaju, takvo obilježje predstavlja stvarni i određujućiuslov u pogledu izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit će predmet povremenihpreispitivanja;c) su zasnovane na razlikovanju, isključivanju ili davanju prednosti uvezi sa zapošljavanjem kao člana osoblja institucije koje se obavlja uskladu s doktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjimaili učenjima konkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da jerazlikovanje, isključenje ili davanje prednosti izvršeno savjesno kako nebi došlo do povrede vjerskih osjećanja pripadnika te vjeroispovijesti ilite vjere;d) određuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnogodnosa i određuju starosnu dob kao uslov za penzionisanje;e) su zasnovane na državljanstvu na način predviđen zakonom;f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagođavanja s ciljem osiguravanjaprincipa jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci suzato prema potrebi u konkretnom slučaju dužni preduzeti odgovarajućemjere, radi omogućavanja da invalidno lice ostvari pristup, učestvuje ili71

72napreduje u zaposlenju, odnosno da učestvuje u obuci, ako takve mjere nenameću nesrazmjeran teret poslodavcu;g) stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obaveza izporodičnog odnosa kada je to određeno zakonom, a posebno s ciljemzaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom,zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbamaporodičnih zakona;h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, uključuju u članstvo, te u djelovanjukoje je u skladu s naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskihzajednica u BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koje djelujuu skladu sa ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine,uvjerenja ili ciljevi.U nastojanju ostvarivanja stvarne jednakost u društvu, državni organi mogupoduzeti i određene mjere koje se neće smatrati diskriminacijom ako su usmjerenena ispravljanje već postojećih nejednakosti. Takve mjere se nazivaju pozitivnimili afirmativnim. U pogledu terminološkog određenja, pojam afirmativnaakcija/radnje se često izjednačuje sa terminom pozitivna diskriminacija. Sveviše se u teoriji i praksi napušta korištenje termina pozitivna diskriminacijakao kontradiktornog samog po sebi. Diskriminacija podrazumijeva arbitrarno,nepravedno i nelegitimno razlikovanje i takvo postupanje nikada ne možebiti pozitivno. U slučaju da je razlikovanje opravdano i legitimno, onda takvopostupanje ne može biti nazvano diskriminacijom. S druge strane terminpozitivna akcija/radnja/mjera ekvivalentan je terminu afirmativne akcije odnosnomjera. Kao što se vidi iz prethodne odredbe naš zakonodavac se opredijelio zatermin zakonske mjere i radnje koje se neće smatrati diskriminacijom ako suutemeljene na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Afirmativne radnje/mjeremogu se definirati kao «konzistetan paket mjera, privremenog karaktera, saciljem ispravljanja pozicije članova određenih grupa u jednom ili više aspekatanjihovog društvenog života, a radi osiguranja stvarne jednakosti». 143Međunarodni instrumenti poznaju pozitivne ili afirmativne mjere pa se npr.u članu 2. CERD države pozivaju da, ako okolnosti to zahtijevaju, poduzmupozitivne mjere, dok CEDAW obavezuje države da poduzmu posebne privremenemjere kako bi se ubrzano ostvarila de facto ravnopravnost muškaraca i žena.Navedene mjere ne mogu za posljedicu imati održavanje nejednakih ili različitihprava, kada se ostvare ciljevi zbog kojih su mjere i poduzete. Pozitivnim/afirmativnim radnjama i mjerama nastoji se osigurati jednakost grupa koje143Izvještaj Ekonomskog i socijalnog vijeća UN E/CN.4/Sub.2/2002/21. od 17.06.2002

su historijski bile obespravljene, ispraviti društvena odnosno strukturalnadiskriminacija, osigurati različito i proporcionalno predstavljanje različitihgrupa, društvena uključenost i poboljšanje standarda pripadnika pojedinihgrupa, prevencija društvenih nemira itd. U slučaju uvođenja pozitivnih mjera,mora se napraviti balans u zaštiti grupnih i individualnih prava, pa su nacionalnii međunarodni sudovi jasno utvrdili da pozitivne mjere moraju biti razumne iobjektivno opravdane, te da postoji odnos proporcionalnosti između korištenihsredstava i cilja koji se želi postići, te su često ograničene vremenom.Praksa pokazuje da diskriminacija može postojati u slučajevima kada se sarazličitim pojedincima ili grupama postupa drugačije. U slučaju Thlimmenosprotiv Grčke podnositelj zahtjeva, Jehovin svjedok, bio je osuđen zbog odbijanjaizvršenja naredbe koja se ogledala u tome da je odbio obući vojnu odoru utrenutku opće mobilizacije. Podnositelj zahtjeva se žalio da ga je zbog osudeIzvršni odbor grčkog Instituta ovlaštenih knjigovođa odbio imenovati ovlaštenimknjigovođom, te da je zakon propustio napraviti razlikovanje između osoba kojesu osuđene zbog svojih vjerskih uvjerenja i onih koji su osuđeni po drugimosnovama. Podnositelj zahtjeva pozivao se na povredu člana 14. u vezi s članom9. što je Evropski sud i usvojio. Sud je ovim proširio svoju raniju sudsku praksuna situacije u kojima država bez objektivnog i valjanog opravdanja propustipostupati drugačije s osobama čije su situacije značajno drugačije. 144U praksi se pitanje da li se pojedinci nalaze u različitim situacijama nekadaocjenjuje u odnosu na opravdanje koje odredi država. Države pokušavaju„neutralizirati“ razliku koju navodi podnositelj zahtjeva tvrdeći da se grupe mogurazličito kategorizirati, naročito kada podnositelj zahtjeva utemelji svoj zahtjevna kategorijama poput rase, spola ili vjere. Navedene osnove diskriminacije, Sudpodvrgava većem stepenu ispitivanja od drugih klasifikacija tražeći čvršće razlogekako bi eventualno opravdao drugačije postupanje. Na primjer, podnositeljzahtjeva može tvrditi da je bilo drukčijeg postupanja na osnovu spola; državamože odgovoriti da je s pojedincima postupala drugačije na temelju drugihmanje sumnjivih kriterija, poput staža na poslu koji nije vezan za spol.Diskriminacijom se neće smatrati ono postupanje koje ima objektivno irazumno opravdanje i to u slučajevima kada se takvim postupanjem slijedizakoniti cilj i kada su korištena sredstva opravdano proporcionalna cilju kojise nastoji ostvariti.144Vidi DH and others v Czech Republic (no. 57325/00, 07/02/2006)73

U belgijskom lingvističkom slučaju, Evropski sud utvrdio je ispitivanjeopravdanosti za drugačije postupanje, te naglasio važnost kako objektivnihciljeva tako i odnosa proporcionalnosti: „O tom pitanju Sud… smatra da jeprekršeno načelo jednakosti postupanja ako razlika nema objektivno i razumnoopravdanje. Postojanje takvog [objektivnog i razumnog] opravdanja mora bitiprocijenjeno u odnosu na cilj i učinke određene mjere uzimajući u obzir načelakoja inače prevladavaju u demokratskim društvima. Razlike u postupanju ukorištenju nekog prava navedena u Konvenciji ne moraju samo težiti zakonitomcilju: član 14…se jednako krši kada se jasno utvrdi da ne postoji opravdan odnosproporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojemu se teži”. 145U posljednjim slučajevima, Sud je ograničio pristup opravdanju u slučajevimadiskriminacije. U slučaju Timishev protiv Rusije, Sud je utvrdio da nijednarazlika u postupanju, koja je isključivo ili do značajne mjere utemeljena naetničkom porijeklu osobe, ne može biti objektivno opravdana u savremenomdemokratskom društvu, koje je izgrađeno na načelu pluralizma i poštovanjarazličitih kultura, a prema principima Direktive Europske unije o rasnojjednakosti i Okvirne direktivi o jednakosti, koje ne dopuštaju objektivnoopravdanje diskriminacije.U DH i drugi protiv Republike Češke, Sud je smatrao da kada je „razlika u postupanjuutemeljena na rasi, boji kože ili etničkom podrijetlu, pojam objektivnog ilirazumnog opravdanja mora se tumačiti što je moguće preciznije.” Nadalje je naveoda opravdanje koje nudi vlada – da su učenici smješteni u posebne škole nakontestova koji su pokazali da imaju nižu intelektualnu sposobnost – nepouzdani sobzirom na kulturološku pristranu prirodu testova. Utvrdio je da “postoji opasnostda su testovi bili pristrani i da rezultati nisu analizirani u odnosu na posebnosti iposebne osobine romske djece koja su ih polagala. U tim okolnostima ti testovi nemogu služiti kao opravdanje za pobijane razlike u postupanju.” Navedene presudesu citirane i u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine.Malo se slučajeva bavi pitanjem zakonitog cilja, jer većina država priznaje dakada se jednom utvrdi razlika u postupanju, ona mora biti razumno opravdana.Pokazalo se, međutim, da država jednostavno može dokazati da razlika upostupanju ima zakoniti cilj.145Vidi Marckx v. Belgium (no.6833/74, 13/06/1979); Rasmussen v. Denmark (no.8777/79, 28/11/1984);Abdulaziz v. UK (no. 9214/80, 9473/81, 9474/81, 28/05/1985); Inze v. Austria (8695/79, 28/10/1987);Thlimmenos v. Greece (no.34369/97, 06/04/2000).74

U belgijskom lingvističkom slučaju, zakoniti cilj bila je efikasna provedbapolitike razvoja lingvističkog jedinstva dvaju velikih lingvističkih područja. UMarckx protiv Belgije cilj je bio poduprijeti i potaknuti tradicionalnu porodicu.U Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva cilj je biozaštiti tržište rada i javni red.Dokazujući zakoniti cilj za drukčije postupanje, država ne mora dokazati samoprirodu zakonitog cilja kojeg slijedi, nego uvjerljivim dokazima, mora dokazatii vezu između zakonitog cilja kojeg slijedi i drugačijeg postupanja koje osporavapodnositelj zahtjeva. U slučaju Darby protiv Švedske, švedska vlada nijepokušavala opravdati diskriminacijsku poreznu politiku jer je ona u stvarnostibila utemeljena samo na administrativnoj pogodnosti. U tom slučaju, podnositeljzahtjeva radio je mnogo godina u Švedskoj a da nije formalno prijavio svojeprebivalište. Trebao je platiti crkveni porez za crkvu kojoj nije pripadao, dok suosobe u sličnim situacijama, koje su prijavile svoje prebivalište, bile izuzete odtog poreza. Sud nije utvrdio nikakav zakoniti cilj za tako različito postupanje i uskladu s tim utvrdio je kršenje člana 14.Utvrđenje proporcionalnosti zahtijeva procjenu postoji li opravdani odnosproporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Unavedenom belgijskom lingvističkom slučaju, Sud je istaknuo da Konvencija“ne brani razlike u postupanju koje su utemeljene na objektivnoj procjeniznatno različitih činjeničnih okolnosti i koje, budući da su utemeljene najavnom interesu, postižu pravednu ravnotežu između zaštite interesa zajednice ipoštovanja prava i sloboda koje Konvencija osigurava.”Ispitivanje proporcionalnosti podrazumijeva i pitanje da li je šteta, kojuje podnositelj zahtjeva pretrpio u svrhu zakonitog cilja, pretjerana. Ubelgijskom lingvističkom slučaju Sud je utvrdio da propisi koje je Belgijausvojila u svrhu promicanja jezičnih regija mogu biti opravdani i ne utječuznačajno na prava pojedinaca.U slučaju Paulik protiv Slovačke, Sud je prihvatio da zakoniti interes zaštiteporodičnih veza i interesa djece može opravdati razlike u postupanju, mada sukorištena sredstva u konkretnom slučaju, naime branjenje podnositelju zahtjevada ospori očinstvo, neproporcionalna cilju koji se slijedio, pa je iz tog razlogautvrđeno kršenje člana 8. u vezi s članom 14.75

Član 6.(Područje primjene) 146(1) Ovaj zakon se primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivoudržave, entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine,općinskih institucija i tijela, te pravnih osoba s javnim ovlaštenjima, kaoi na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, u svim područjima života aposebno u sljedećim područjima:a) Zapošljavanja, rada i radnih uvjeta, uključujući pristup zaposlenju,zanimanju i samozapošljavanju kao i radne uvjete, naknade, napredovanjau službi i otpuštanja s posla.b) Obrazovanja, nauke i sporta, uključujući predškolsko, osnovno, srednje ivisoko obrazovanje, i javno i privatno. Nadalje, dostupnost obrazovanjane bi trebala zavisiti od useljeničkog statusa djece ili njihovih roditelja.c) Socijalne zaštite uključujući socijalno osiguranje, socijalne naknade,socijalnu pomoć (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i načinpostupanja prema korisnicima socijalne zaštite.146Relevantni dokumenti koji reguliraju oblasti osim onih navedenih u komentaru ovog člana:- Direktiva Vijeća EU 2000/43/EZ o primjeni načela ravnopravnosti osoba, bez obzira na njihovo rasnoili etničko porijeklo;- Direktiva Vijeća EU 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na području zapošljavanja iodabira zvanja;- Direktiva Vijeća EU 75/117/EEC od 10.02.1975. o usklađivanju prava država članica u vezi s primjenomnačela jednake plaće za muškarce i žene;- Direktiva Vijeća EU 76/207/EEC od 9. 02.1976. o primjeni načela jednakog postupanja za muškarce ižene pri zapošljavanju, profesionalnom usavršavanju, napredovanju i uslovima rada;- Direktiva 2002/73/EC Evropskog parlamenta i Vijeća EU o izmjenama Direktive 76/207/EEC Vijećao primjeni načela jednakog postupanja za muškarce i žene pri zapošljavanju, profesionalnomusavršavanju, napredovanju i usloviam rada;- Direktiva Vijeća EU 86/378/EEC od 24. jula 1986. o primjeni načela jednakog postupanja za muškarce ižene u profesionalnim sistemima socijalne sigurnosti;- Direktiva Vijeća EU 96/97/EC od 20.12.1996. o izmjenama Direktive 86/378/EEC o primjeni načelajednakog postupanja za muškarce i žene u profesionalnim sistemima socijalne sigurnosti;- Direktiva Vijeća EU 92/85/EEC od 19. oktobra 1992. o uvođenju poticajnih mjera za unapređenje zaštitena radu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili doje;- Direktiva Vijeća EU 97/80/EC od 15. decembra 1997. o teretu dokazivanja u slučajevima diskriminacijena osnovu spola,- Direktiva Vijeća EU 2000/78/EC od 27. novembra 2000. koja ustanovljuje opći okvir za jednakopostupanje pri zapošljavanju i izboru zvanja;- Direktiva Vijeća EU 2000/43/EZ o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ilietničko porijeklo;- Konvencija o zaštiti ljudskih prava i digniteta ljudskih bića u primjeni biologije i medicine - Oviedo,04. april 1997. godine – Vijeće Evrope, Bosne i Hercegovine je zemlja potpisnica (Genetsko nasljeđe);- Evorpska Socijalna Povelja (bračno stanje), te su prošireni sa narednim osnovima: zdravstvenog stanja,obrazovanja, društvenog položaja, rodni identitet i izražavanje.76

d) Zdravstvene zaštite uključujući dostupnost skrbi i liječenja, i u odnosu nanačin na koji se pruža skrb i liječe pacijenti.e) Obuke uključujući početno osposobljavanje i stalno stručno usavršavanje,sve vrste i sve nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog stručnogusavršavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, uključujući i stjecanjepraktičnog radno iskustva.f) Pravosuđa i uprave uključujući aktivnosti policije i drugih službenikaza provedbu zakona, službenika pogranične kontrole, vojno i zatvorskoosoblje. Konkretno, sve osobe će biti jednake pred sudovima i tribunalima.g) Stanovanja uključujući pristup stanovanju, uvjete stanovanja i raskidugovora o najmu.h) Javnog informiranja i medija.i) Članstva u profesionalnim organizacijama, uključujući članstvo uorganizaciji radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji čiji članoviobavljaju neko određeno zanimanje; uključenost u takve organizacije ipogodnosti koje pružaju takve organizacije.j) Roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, uključujući,na primjer, prilikom kupovine robe u trgovini, prilikom podnošenjamolbe za zajam u banci i u odnosu na pristup diskotekama, kafićima irestoranima.k) Obavljanja privredne djelatnosti, uključujući pravo o tržišnojkonkurenciji, odnose između preduzeća i odnose između poduzeća idržave.l) Učešća u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.m) Jednakom učešću u javnom životu svih građana.n) Porodice, pri čemu će bračni drugovi uživati potpunu jednakost pravakao i odgovornosti u pogledu bračne zajednice, tokom trajanja bračnezajednice i njene rastave uključujući i prava i odgovornosti u pogledupodizanja djece.o) Prava djeteta uključujući one mjere zaštite koje su potrebne shodnonjihovom statusu maloljetnika, od strane njihove porodice, društva idržave.77

Bosna i Hercegovina se, nakon rata 1992.-1995. našla u vrlo delikatnoj situacijiu pogledu poštivanja ljudskih prava. Rat, kao najdrastičniji oblik kršenjanajvrednijih ljudskih vrijednosti života i slobode i drugih ljudskih prava, u Bosnii Hercegovini je bio dodatno opterećen elementima evidentne diskriminacijena nacionalnoj osnovi uz teška kršenja ratnog i humanitarnog prava, što jepotvrđeno i nizom presuda Tribunala za ratne zločine počinjene na područjubivše Jugoslavije, Presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu ali i OdlukomUstavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/98 u kojima je, između ostalog,potvrđen počinjeni genocid u području Srebrenice, široko rasprostranjeno“etničko čišćenje”, preseljavanje stanovništva, teški ratni zločini i drugi, najtežioblici kršenja ljudskih prava. Rat u BiH je okončan potpisivanjem Općegokvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Daytonskisporazum) čiji Anex 4. je predstavljao novi Ustav BiH.Anex 4. dakle Ustav BiH u svom članu II/6. utvrđuje:„ImplementacijaBosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojimaposredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosnoprimjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.“Dakle, samim Ustavom BiH je utvrđena obaveza da sva javna tijela,počevši od sudova, organa uprave na svim nivoima vlasti, od državnog donajnižeg – jedinica lokalne samouprave, poštuju prava iz člana II/2. UstavaBiH. Podsjećanja radi, član II/2. Ustava BiH navodi ljudska prava koja seštite ustavnim tekstom, ali posebno upućuju na direktnu primjenu Evropskekonvencije za zaštitu osnovnih ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropskakonvencija), a čiji sastavni dio je član 14. koji utvrđuje zabranu diskriminacijeu vezi sa ostvarenjem prava iz Evropske konvencije i Protokol broj 12. uzEvropsku konvenciju koji pruža dodatne garancije u pogledu zabranediskriminacije na taj način da zabranu diskriminacije ne vezuje za ostvarenjeprava zaštićenih Evropskom konvencijom, već daje jednu širu osnovu zazabranu diskriminacije, koja uključuje svako postupanje javnih vlasti bezobzira na oblast društvenog života iz kojega je takvo ponašanje proisteklo. Usuštini, može se postaviti pitanje svrhe donošenja posebnog Zakona o zabranidiskriminacije, obzirom da već postoji ustavni princip zabrane diskriminacijepo bilo kojoj osnovi, osim onih pobrojanih u članu 14. Evropske konvencijei ratifikacijom Protokola broj 12. Međutim, imajući u vidu da stav 1. člana78

1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju navodi “uživanje svih pravaodređenih zakonom”, onda se može pronaći opravdanje za donošenje posebnogZakona o zabrani diskriminacije. 147U stavu 1. ovog člana se izričito ukazuje da pobrojane oblasti, u kojima sezabranjuju diskriminacije, ne uključuje samo one nabrojane već se koristiformulacija “u svim područjima života” što praktično znači da svaka osobamože procijeniti da li je u bilo kojom oblasti došlo do diskriminatorskog odnosaspram nje od strane javnih vlasti, kako bi se odlučila za eventualno pokretanjepostupka u cilju svoje zaštite, odnosno sankcioniranja zabranjenog ponašanja.Zato ovaj član i ne treba posmatrati kao limitirajući u smislu samo onih oblastinabrojanih u ovom članu, već samo kao primjer oblasti u kojima najčešće dolazido diskriminatorskog odnosa javnih vlasti. Iako je važno istaći da svaka odpobrojanih oblasti ima svoje specifičnosti, može se izvesti opća ocjena da svakodrugačije postupanje, u bilo kojoj oblasti života, ukoliko ne postoji razumnoopravdanje, predstavlja diskriminaciju pa zbog toga i nije neophodno svaku odpobrojanih oblasti posebno definirati i isticati jer sam tekst stava 1. ovog članaupućuje na sva područja života, a ne samo pobrojane. Ono što također predstavljaobavezu, jeste korekcija cjelokupnog zakonodavstva, koje u sebi sadrži odredbe,koje mogu dovesti do diskriminacije, a takvih propisa je na teritoriji Bosne iHercegovine jako puno usvojeno u proteklom periodu.Apsurdna ustavna situacija u Bosni i Hercegovini je tim veća jer isti ustavni tekst,pored stavljanja zaštite ljudskih prava i zabrane diskriminacije na najviši mogućidemokratski nivo, drugim svojim odredbama direktno uvodi diskriminaciju uorganizaciju vlasti, izborni sistem i druge oblasti javnog života, favorizirajućiisključivo nacionalnu pripadnost konstitutivnih naroda, a zanemarujući pravapojedinaca, odnosno grupa koje ne pripadaju konstitutivnim narodima. U stvari,u sam tekst Ustava BiH je ugrađena diskriminacija čime se vrši konfrontacijaunutar pojedinih odredbi Ustava što dodatno komplicira primjenu ovoga zakona.Posebnu otežavajuću okolnost za primjenu ovog zakona predstavlja i činjenicada ovakva, ustavom uspostavljena diskriminacija, traje od 14. decembra 1995.godine, kada je Ustav BiH stupio na snagu, i da je čitav niz zakona, podzakonskih147Jedan od osnovnih ciljeva direktiva o antidiskriminaciji je obezbijediti žrtvama diskriminacije višeinstrumenata koje će koristiti za pokretanje aktivnosti protiv diskriminacije na osnovu rase ili etničkogporijekla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, seksualne orjentacije i dobi. Kao što je Evropski sud pravde(ECJ) naveo vezano za diskriminaciju između muškaraca i žena da je borba protiv diskriminacije „diodruštvenih ciljeva zajednice“. Princip da je nediskriminacija ključna za vrijednosti EU ojačan je Poveljomo osnovnim pravima koja u članu 21 (1) izjavljuje da je diskriminacija na brojnim osnovama „zabranjena“.Konkretnije, Direktiva o rasnoj jednakosti (2000/43/EC) potvrđuje da su rasizam i diskriminacija kamenspoticanja za društvenu i ekonomsku integraciju.79

akata, poslovnika, pravilnika i drugih općih akata, donesen na različitim nivoimavlasti, počevši od općina, preko kantona, entiteta do nivoa države i potreban jeveliki napor da se stave van snage svi propisi koji se temelje na diskriminatornimodredbama Ustava BiH.Kao samo jedan mali, ali ne i jedini primjer o neusklađenosti Ustava BiH iEvropske konvencije, uzeti su čl. IV/1. i V/1. Ustava BiH koji utvrđuju način izboračlanova Predsjedništva i delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne iHercegovine i dati razlozi za njihovu neusklađenost na osnovu prakse Evropskogsuda za ljudska prava. O potvrdi ovakvih stavova u vezi sa postojanjem diskriminacijeu samom ustavnom tekstu kao i pratećem, Izbornom zakonu BiH, izjasnila se iVenecijanska komisija u svom Mišljenju, 148 koje je i potvrđeno presudom Evropskogsuda za ljudska prava u predmetu Finci i Sejdić protiv Bosne i Hercegovine.Član 7.(Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije)(1) Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmenza ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OmbudsmenBosne i Hercegovine).(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadležnosti:a) zaprima pojedinačne i grupne žalbe u vezi s diskriminacijom;b) fizičkim i pravnim licima koja su podnijela žalbu zbog diskriminacijedaje potrebna obavještenja o njihovim pravima i obavezama, temogućnostima sudske i druge zaštite;c) povodom žalbe Ombudsmen Bosne i Hercegovine može odlučiti dane prihvati žalbu ili da pokrene postupak istraživanja;d) predlaže pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbamaZakona o medijaciji;e) prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije;f) podnosi godišnji, a prema potrebi i vanredne izvještaje o pojavamadiskriminacije Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine,Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skupštiniRepublike Srpske i Skupštini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;148Mišljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlaštenjima Visokog predstavnika, Venecijanskakomisija, Mišljenje broj CDL-AD (2005) 004, Venecija, od 11. marta 2005. godine,“»80

g) informira javnost o pojavama diskriminacije;h) na vlastitu inicijativu, provodi istraživanja u oblasti diskriminacije;i) daje mišljenja i preporuke s ciljem sprečavanja i suzbijanjadiskriminacije, te predlaže odgovarajuća zakonska i druga rješenjanadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini;j) ima pravo da pokreće i učestvuje u postupku za zaštitu oddiskriminacije za prekršaje propisane ovim zakonom;k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvršnim organima;l) podiže svijest o pitanjima vezanim za rasizam i rasnu diskriminacijuu društvu;m) unapređuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednakopostupanje.(3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvještaja, mišljenjai preporuka o pojavama diskriminacije sarađuje s organizacijamacivilnog društva koje se bave zaštitom i promoviranjem ljudskih pravai organizacijama koje se bave zaštitom prava grupa izloženih visokomriziku diskriminacije.(4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pruža pomoć licima ili grupama licakoja se obraćaju međunarodnim tijelima za zaštitu od diskriminacije udavanju uputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga ipreporuka.(5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine će u svrhuostvarivanja svoje nadležnosti uspostaviti poseban odjel koji bi isključivorazmatrao predmete navodne diskriminacije u pogledu postupanjajavnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosnei Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnimovlaštenjima, kao i postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svimoblastima života.U budžet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovinebit će uvrštena posebna budžetska stavka neophodna za funkcioniranjespecijalnog odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije.(6) Sve državne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brčko Distrikta Bosnei Hercegovine, općinske, institucije i pravna lica s javnim ovlaštenjima,te ostala pravna i fizička lica dužna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i81

Hercegovine, najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva,dostaviti tražene podatke i dokumente.(7) Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su sarađivati sOmbudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore iobavještenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i oefektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.Uspostavljanje tijela za borbu protiv diskriminacije je preporuka Evropskekomisije i nekih specijaliziranih agencija iz člana 13. Rasne 149 i člana 20. Direktiveo provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakoga tretiranja muškaraca i ženau pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja (preuređena verzija) 150 .Ulogu ovog tijela u skladu sa odredbama člana 7. u Bosni i Hercegovini obavljaOmbudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Bitno je naglasiti da jepostojanje institucije Ombudsmana uveliko olakšalo posao pri izradi tekstaZakona jer je prateći dobre prakse u zemljama Evropske unije priređivačZakona ulogu centralnog tijela mogao da povjeri upravo ovoj instituciji. Premaobrazloženju prijedloga Zakona „Ovu funkciju je 14 od 25 zemalja Evropskeunije povjerilo instituciji Ombudsmana, dok je 5/25 većinu funkcija povjeriloparlamentarnim komisijama. Irska i Bugarska imaju posebna tijela za borbuprotiv diskriminacije koje imaju kvazi-sudske ovlasti budući da mogu izricatiprekršajne kazne u kvazi-sudskom postupku.„Budući da je donesen nakon višedecenijskog razvoja relevantnih međunarodnihstandarda, te nakon jednako dugog perioda djelovanja ove institucije u mnogimdržavama svijeta, najveći dio Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH (Sl.Glasnik BiH br. 32/00). iz 2001. godine predstavlja najviši izraz dostignuća istandarda vezanih za rad ove institucije 151 . Stoga je i jasno da je priređivačZakona mogao da prepozna nadležnosti koje direktive zahtijevaju od ovog tijelau odredbama Zakon o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine„Funkcije koje su nabrojane u ovom članu su urađene prema preporukama EC, te149„Države članice će odrediti tijelo ili tijela za promovisanje ravnopravnog tretmana svih lica bezdiskriminacije na osnovu rasnog ili etničkog porekla. Ova tijela mogu činiti dijelovi agencija određenihna nacionalnom nivou za odbranu ljudskih prava ili za zaštitu prava pojedinaca.150Države članice će imenovati tijelo ili tijela za promicanje, analiziranje, praćenje i pružanje potporejednakom tretiranju svih osoba, bez diskriminacije na temelju spola, i provesti potrebna rješenja. Tatijela mogu biti dio nadležne agencije za zaštitu ljudskih prava i prava pojedinaca na nacionalnoj razini.151„LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i međunarodni standardi ljudskih pravasa ispitivanjem javnog mnenja”,gl.urednik M. Živanović, strana 39., Centar za ljudska prava Univerzitetau Sarajevu, Sarajevo 2009.82

se poklapaju sa nadležnosti institucija Ombudsmana u Bosne i Hercegovine.“ 152Gore navedene direktive zahtijevaju da nadležnosti ovog tijela obuhvataju :• bez prejudiciranja prava žrtava i udruženja, organizacija i drugih pravnihentiteta iz člana 7(2)., pružanje nezavisne pomoći žrtvama diskriminacijepri podnošenju žalbe na diskriminaciju,• obavljanje nezavisnih pregleda situacije u vezi diskriminacije,• objavljivanje nazavisnih izveštaja i davanje preporuka o problemima kojise tiču takve diskriminacije.Nadležnosti Ombudsmana BiH su mnogo šire od zahtjeva postavljenih udirektivama jer su definisane prema odredbama Generalne preporuke broj2. ”Posebna tijela za borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma inetolerancije na državnom nivou” 153 i Pariških principa o državnim institucijamaza ljudska prava 154 . Tako prema Principu broj 3. Generalne preporuka broj2. Ključne nadležnosti tijela za suzbijanje diskriminacije uključuju pravnupomoć osobama koje smatraju da su trpile diskriminaciju odnosno procesispitivanja prijave koji će na pravi način usmjeriti zahtjev osobe koja se žali.Ako se utvrdi da postoje elementi diskriminatornog postupanja, tijelo treba daprovede nezavisnu istragu, odnosno mora imati dovoljno ovlasti da zahtijevapristup informacijama koje posjeduju organi vlasti. Ukoliko dođe do pokretanjasudskog ili upravnog postupka, ova tijela trebaju da imaju mogućnost da buduna zahtjev i odobrenje stranke prisutna tokom ovog postupka. Pozitivne obavezeovih tijela uključuju obavezu da prikupljaju informacije o oblicima i pojavamadiskriminacije, upozoravaju javnost o učestalosti i oblicima diskriminacijei na osnovu prikupljenih informacija imaju pozitivnu obavezu da predlažuzakonodavnim i/ili izvršnim tijelima izmjene ili dopune postojeće legislativekako bi se onemogućile buduće diskriminatorne prakse.Stav (5) člana 7. predviđa uspostavljanje posebnog odjela koji bi isključivorazmatrao predmete navodne diskriminacije. U okviru institucije OmbudsmanaBiH već je uspostavljen Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije kojimrukovodi šef Odjela koji je ujedno i pomoćnik Ombudsmana, i koji imanadležnosti u skladu sa odredbama člana 7.152Obrazloženje prijedloga Zakona153Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije, 13. juni 1997. godine154Usvojeni od strane Generalne skupštine UN (85. Plenarna sjednica, od 20. 12.1 1993. godine)83

Ovaj odjel prima žalbe i ex officio pokreće istrage u slučajevima kada utvrdikršenje i probleme u ostvarivanju prava proisteklih iz Evropske konvencijeza zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodne konvencije ouklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencije o uklanjanju svih oblikadiskriminacije u odnosu na žene, Okvirne Konvencija za zaštitu nacionalnihmanjina, a posebno u slučajevima kada utvrdi bilo kakav oblik diskriminacijezasnovan na rasi, boji, spolu, jeziku, političkom ili kakvom drugom mišljenju,nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovinskom stanju.Prema Zakonu o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine (“Službeniglasnik BiH”, broj 19/02, 32/06) ova institucija razmatra predmete koji seodnose na povredu ljudskih prava, počinjenu od strane bilo koje institucije uBosni i Hercegovini 155 . Iako se nadležnost Ombudsmana uglavnom odnosi nazaštitu pojedinaca od organa vlasti, član 5. je proširio ovu nadležnost na načinda će Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije moći da postupa i popojedinačnim žalbama koje se odnose na „navodne diskriminacije u pogledupostupanja… svih pravnih i fizičkih lica, u svim oblastima života.“Instituciji Ombudsmena/Ombudsmana za ljudska prava BiH može se obratitisvako fizičko i pravno lice. Žalba se izjavljuje pismeno, putem pošte, fax-a,e-mail-a ili ličnim dostavljanjem. Institucija Ombudsmena/Ombudsmana zaljudska prava BiH, ukoliko utvrdi diskriminaciju, izdaje preporuke sa mjeramakako bi se ispravile povrede principa jednakog postupanja. Iako preporukeOmbudsmana nisu obavezujuće one mogu svojom snagom argumenta da poslužekao dobra osnova za korištenje drugih mehanizma za zaštitu od diskriminacije.Pored toga, u skladu sa stavom (7), nadležne institucije u Bosni i Hercegovinisu obavezne sarađivati s Ombudsmanom Bosne i Hercegovine i davati pismenoodgovore i obavještenja u roku koji je Ombudsman Bosne i Hercegovineodredio o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije. Obavezasarađivanja je dodatno naglašena i kroz mogućnost kažnjavanja za prekršajnovčanom kaznom iz člana 20. za one institucije koje odbiju da sarađuju sainstitucijom Ombudsmana, što je također jedna od novina koja se odnosi nadosadašnju obavezu saradnje sa ovom institucijom, jer Zakon o ombudsmanune sadrži prekršajne odredbe.155Član 2. Institucija će razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcioniranje ili povrede ljudskihprava i sloboda počinjene od bilo kojeg organa vlade.84

Obavještenja o pravima i obavezamaIako institucija Ombudsmana nije nadležna da piše podneske ili žalbe u imepojedinaca Odjel je nadležan da fizičkim i pravnim licima, koja su podnijelažalbu zbog diskriminacije, daje potrebna obavještenja o njihovim pravima iobavezama, te mogućnostima sudske i druge zaštite. Pored toga, Ombdusman jenadležan da pruža pomoć licima ili grupama lica koja se obraćaju međunarodnimtijelima za zaštitu od diskriminacije u davanju uputstava, savjeta, konsultacija utoku postupka, prijedloga i preporuka. Ako je to moguće, Ombudsman možeda predloži pojedincima i grupama da pokrenu postupak medijacije u skladu sodredbama Zakona o medijaciji.Na ovaj način će uloga Ombudsmana omogućiti pojedincima i grupama daispravno formulišu svoje zahtjeve vezane za diskriminaciju, prije nego štopodnesu zahtjev u postupku za zaštitu od diskriminacije. Do uspostavljanjaodređene sudske prakse, u postupanju u slučajevima diskriminacije, podrškapojedincima i grupama od strane Ombudsmana će biti veoma značajna.Član 8.(Vođenje evidencije i koordinacija nadležnih institucija)(1) Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini dužne su voditi redovnuevidenciju svih slučajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljenepodatke obavezno dostavljati Ministarstvu za ljudska prava i izbjegliceBosne i Hercegovine.(2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviruzakonom utvrđenih nadležnosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenihpodataka o pojavama i obimu diskriminacije, najmanje jednom godišnjepripremati Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj, a premapotrebi i posebne izvještaje koji sadrže prijedlog mjera za sprečavanje isuzbijanje pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini.(3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dužno je jednomgodišnje izvještavati, posredstvom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, iParlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije iu vezi s tim predlagati konkretne zakonodavne ili druge mjere.(4) U skladu s odredbama ovog člana, ustanovit će se posebne evidencije uzakonodavnim, izvršnim i sudskim organima radi evidencije slučajevadiskriminacije utvrđene u krivičnim, parničnim, vanparničnim iizvršnim postupcima.85

(5) Centralna baza podataka za počinjena djela diskriminacije bit ćeuspostavljena u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne iHercegovine.(6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine će, u rokuod 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilniko načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni iHercegovini kojim se definira sadržaj i izgled upitnika za prikupljanjepodataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana zapostupak prukupljanja potrebnih podataka.Značaj podataka o predmetima diskriminacijeMnogo puta je Bosni i Hercegovini skrenuta pažnja od strane tijela koje prateprovedbu međunarodnih ugovora na potrebu prikupljanja i razvrstavanjapodataka. Tako su npr. tijela Ujedinjenih naroda, nakon razmatranja izvještajaBosne i Hercegovine, u svojim zaključnim komentarima izrazile svojuzabrinutost o nedostupnosti podataka razvrstanih po različitim kriterijima.Posebno je naglašena zabrinutost što je „zadnji popis urađen 1991. godine, štoje prije oružanog sukoba koji je uzrokovao značajne demografske promjene nateritoriji države članice 156 .“Posebno je naglašena i zabrinutost posljedica zastarjelosti ovih podataka uocjeni „obim etničke diskriminacije na teritoriji države članice 157 .“I drugi komiteti 158 su u svojim zaključnim komentarima pozvali Bosnu iHercegovinu da prikuplja podatke, kako bi prepoznala posebne potrebe svihpojedinaca i ugroženih grupa, kreirala politike, da se omogući uživanje prava zasve, odnosno razvila metode za procjenu uticaja politika.Zakon o zabrani diskriminacije, uspostavljenjem okvira za ostvarivanje jednakihprava i mogućnosti, stvorio je preduslove ali i obavezu svih onih koji utiču naostvarivanje prava i sloboda, da prilikom postupanja vode računa o posebniminteresima pojedinaca i grupa osoba.156Zaključna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, CERD/C/BIH/CO/6, 11. april 2006.Godine, paragraf 8.157Ibid158Komitet o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Komitet o pravima djeteta, Komitet zaeliminaciju diskriminacije žena86

S druge strane, kod posrednog oblika diskriminacije koji predviđa postojanje„naizgled neutralnih“ odredbi, kriterija ili praksi, koje imaju „učinak dovođenjanekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj”, ovim zakonomje propisana obaveza razmatranja različitih položaja koje korisnici prava iztakvog propisa imaju u trenutku donošenja tog propisa.Na ovaj način je naglašena potreba prikupljanja podataka, kako bi nosiociobaveza u skladu sa ovim zakonom, pri definiranju novih zakona, politika i mjeraza otklanjanje diskriminacije koristili podatke koji su relevantni za tu politiku,a posebno kako bi se izbjegla mogućnost da tim djelovanjem nastanu situacijeposredne diskriminacije. Podaci o pojavama i slučajevima diskriminacije imajumnogostruki značaj za primjenu ovog zakona.Prije svega, podaci o pojavama i slučajevima diskriminacije su neophodnikako bi vodili i podržali razvoj novih politika. Dostupnost podataka je bitnakako bi se prepoznale različite potrebe grupa koje postoje u društvu, kako bise postiglo ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svih tih grupa u društvu.Nemogućnost ostvarivanja jednakih prava i mogućnosti u društvu, dovodi doneiskorištavanja ljudskih resursa koji postoje u društvu, utiče na kvalitet životai često vodi ka dezintegraciji društva, te vrlo često dovodi do situacija posrednediskriminacije. Naime, ukoliko donosilac određene odredbe ili kriterija,odnosno uspostavljanjem određene prakse zanemari različit položaj u kojem senalaze, recimo, žene koje koriste porodiljsko odsustvo prilikom napredovanja 159u službi, ili prilikom izgradnje zdravstvene ustanove radi ostvarivanja prava nasocijalnu zaštitu prihvati pristup, kojim sve građane tretira kao grupu građana,koji čine većinu u toj teritorijalnoj jedinici, a zanemari različit položaj u kojem senalaze osobe u invalidskim kolicima i ne predvidi obavezu izgradnje pristupnerampe, nastat će situacija posredne diskriminacije.Podaci o pojavama i slučajevima diskriminacije su također neophodni u sudskimpostupcima, kada osobe koje pokreću postupak za zaštitu od diskriminacije, apogotovo kada žele da koriste statističke podatke, kako bi se ispunili uslovi izčlana 15. stav 1. kako bi teret dokazivanja prešao na stranu navodnog prekršioca“da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije upredmetu rasprave“, ali mogu da budu i značajne, kako bi se podržao zahtjev zautvrđivanje diskriminacije.159Vidi primjer - Gospođa Thibault iznad87

U vršenju svojih obaveza, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH iOmbudsman za ljudska prava BiH morat će koristiti ove podatke kako i moglida nadziru primjenu ovog zakona i da izvještavaju zakonodavna i izvršna tijela,odnosno javnosti.Konačno, podaci su nezamjenjivi, prilikom provođenja istraživanja, koja služeza bolje razumijevanje pojava i slučajeva diskriminacije u društvu.Prikupljanje podatakaU članu 8. je propisana obaveza prikupljanja podataka o slučajevima prijavljenediskriminacije (stav 1.), prikupljanja podataka o pojavama i obimu diskriminacije(stav 3.) i vođenja evidencija o slučajevima diskriminacije (stav 4.).Stav 5. je predvidio i kreiranje centralne baze podataka, koja će biti uspostavljenau Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.S ciljem usklađivanja metodologije prikupljanja podataka, Zakonom je propisanaobaveza donošenja pravilnika o načinu prikupljanja podataka o predmetimadiskriminacije u Bosni i Hercegovini od strane MInistarstva za ljudska prava iizbjeglice BiH.Ovim pravilnikom bi se trebao definirati sadržaj i izgled upitnika za prikupljanjepodataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupakprikupljanja potrebnih podataka.Kako bi podaci koji se prikupljaju postigli značaj koji bi mogli imati za ostvarivanjejednakih prava i mogućnosti, neophodno je da sadrže informacije o:88• grupama osoba koje posjeduju osobine predviđene u članu 2..• sva prava i slobode i sve oblasti primjene iz člana 6.• informacije o pojavama, uzrocima i posljedicama predmetadiskriminacijePodaci o slučajevima diskriminacije treba da uključuju osnovne informacije obroju i vrsti pritužbi koji se podnose određenoj instituciji vlasti ili organizaciji.Ovi podaci mogu da sadrže i dodatne informacije koje se odnose na različiteprofile osoba koje se žale na diskriminaciju, a posebno osobine te osobe iligrupe koja podnosi pritužbu. Ukoliko se radi o materijalima i dokazimakoji su korišteni prilikom pokretanja određenih pravnih radnji, onda će oni

iti izvrsni izvori informacija o diskriminaciji, a posebno izvrsna osnova zakvalitativna istraživanja koja mogu da ponude različite uglove o načinu nakoji je došlo do diskriminacije, motivima, razlozima i argumentima. Dodatnaanaliza ovih predmeta može, također, da posluži i kao izvrstan izvor o odgovorupravosudnog sistema na izazove diskriminacije, a posebno informacije odokaznom materijalu, koje je sud smatrao dovoljno ubjedljivim za dokazivanjeslučajeva diskriminacije.Podaci o slučajevima diskriminacije nastaju u nadležnim institucijama u Bosnii Hercegovini koje na bilo koji način imaju doticaja sa ovim slučajevima. Ovatijela najčešće uključuju policiju, tužilaštva, sudove i Ombudsmana, ali veomačesto i organe uprave koje provode upravni postupak. Podaci o slučajevimadiskriminacije također mogu pristići i iz nevladinog sektora koji pruža podrškužrtvama diskriminacije.Budući da različiti akteri mogu da budu uključeni u procesuiranje slučajevadiskriminacije (uključujući policiju, tužilaštvo, sudove i Ombudsmana),uvezivanje informacija može također da ponudi dodatne informacije ofunkcioniranju pravosudnog sistema. Tako bi ove informacije mogle da ponudeuvid u broj predmeta koji se pokreću radi zaštite od diskriminaciju u odnosu nabroj predmeta koji završe presudom, značaj uloge Ombudsmana kao i da uputena sve one prepreke koje ometaju dokazivanje pojava diskriminacije.Pravilnik će također morati da razvije različite modele prikupljanja podatakaod različitih nosioca obaveze. Tako će podaci o predmetima diskriminacijekoji se vode u sudovima vjerovatno biti moguće dobiti od Visokog sudskog itužilačkog vijeća koje je razvilo Sistem za automatsko upravljanje predmetimau sudovima - CMS. CMS je zvanični elektronski informativni sistem pravosuđaBosna i Hercegovine koji koristi većina uposlenika, i koji omogućava da sviradni procesi u sudovima budu povezani u jedinstvenu logičku i organizacionucjelinu. Pretpostavlja se da će korištenjem ovog sistema biti moguće generirati„izvještaje“, koji bi pokrili kategorije, koje su od interesa za provođenje svrhečlana 8. Čak i podaci koji budu ukazivali na broj predmeta koji se odnose naprijavljene i procesuirane predmete diskriminacije, bit će od velikog značaja zapraćenje stanja ravnopravnosti. Dio pravilnika, koji se odnosi na izgled upitnikaza sudove, morat će se razviti u saradnji sa VSTV-om, kako bi se unaprijedprepoznale mogućnosti ali i ograničenosti CMS softvera.Poseban izazov će svakako predstavljati dio pravilnika koji se odnosi naupitnik koji će koristiti organi uprave osobito zbog činjenice da je u Bosni i89

Hercegovini primijenjen jedan slojevit sistem uprave, ali i iz činjenice da o većiniprava pojedinaca i grupa odlučuju organi lokalne samouprave. Za ovaj dio ćeposebno značajno biti da se razvije modalitet saradnje, kako bi se omogućilakoordinacija od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Jedan odmodela koji je već primijenjen u Bosni i Hercegovini jeste model razvijen zapotrebe provođenja zakona o slobodi pristupa informacijama 160 . Za izraduovog pravilnika interesantni bi mogli biti dijelovi ovih zakona koji se odnose naobavezu donošenja vodiča i imenovanju dužnosnika. Na sličan način pravilnik bimogao propisati obavezu svih organa uprave u Bosni i Hercegovini da imenujudužnosnika za dostavljanje informacija Ministarstvu, uključujući i dostavljanjekontakt podataka tog dužnosnika, kao i obavezu izrade vodiča ili pravilnikakoji bi upoznavao osobe o mogućnosti da se žale ukoliko trpe jedan od oblikadiskriminacije. Na ovaj način bi se osigurao sistem za prikupljanje i dostavljanjepodataka o predmetima diskriminacije.Zakon ne definira rok u kojem bi se ovi podaci trebali dostaviti Ministarstvuzbog vođenja centralne baze podataka, ali budući da se godišnje izvještava Vijećeministara i Parlamentarna skupština, pretpostavka je da će pravilnik predvidjetida se ove informacije dostavljaju godišnje.Izvještavanja o obimu i pojavama diskriminacijeSame informacije koje se odnosne na predmete diskriminacije vjerovatno nećemoći da ponude odgovore o uzrocima diskriminacije, jer će nuditi samo malidio svih različitosti koje postoje u društvu i neće omogućavati Ministarstvuda podnosi prijedloge zakonodavnih ili drugih mjera u skladu sa stavovima2. i 3. člana 8.Stoga će za ispunjavanje ovih obaveza biti neophodno da se informacije dobiveneiz evidencija o slučajevima diskriminacije uporede sa drugim izvorima koji nudeinformacije o različitim kategorijama društva. U druge izvore podataka spadajustatistički podaci, istraživanja, ankete, situaciono testiranje, kvalitativna i drugaistraživanja. Samo na ovaj način će biti moguće vršiti obaveze predviđene učlanu 8. Zakona, a posebno izvještavati Vijeće ministara BiH, odnosno javnost oobimu i pojavama diskriminacije u društvu.160Odnosi se podjednako na zakon donesen na nivou Bosne i Hercegovine i na zakone usvojene naentitetskom nivou90

Zaštita ličnih podatakaPrilikom dostavljanja ovih podataka Ministarstvu, sva tijela moraju voditiposebnu pažnju kada je u pitanju zaštita ličnih podataka. Prilikom razvijanjapravilnika posebnu pažnju treba obratiti da se prikupljaju samo oni podaci kojisu neophodni za provođenje svrhe člana 8. i Zakona u cijelosti.Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosnei Hercegovine br. 49/06) je jedan kompleksan zakonski tekst kojim je preuzetodgovarajući acquis tj. Direktiva o zaštiti pojedinaca u odnosu na obradu ličnihpodataka i razmjenu tih podataka (oktobar 24, 1995.). Ovaj zakon primjenjujese na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim akodrugi zakon ne nalaže drugačije 161 . U smislu istog, lični podaci znače bilo kojuinformaciju koja se odnosi na fizičko lice na osnovu koje je utvrđen ili se možeutvrditi identitet lica.U pravilu Zakon o zaštiti ličnih podataka zabranjuje obradu ličnih podatakabez saglasnosti nosioca podataka koja se daje u pismenoj formi i mora bitipotpisana 162 , ali predviđa i izuzetak ukoliko obrađivač vrši obradu ličnihpodataka u skladu sa zakonom ili je obrada neophodna da bi se ispunilenadležnosti utvrđene zakonom 163 .Pored ove zabrane ovaj zakon također zabranjuje obradu posebnih kategorijaličnih podataka a koji se odnose na lične podatke koji otkrivaju:a) rasno porijeklo, državljanstvo, nacionalno ili etničko porijeklo,političko mišljenje ili stranačku pripadnost, ili članstvo u sindikatima,religijsko, filozofsko ili drugo uvjerenje, zdravstveno stanje, genetskikod, seksualni život; 164Zakon je predvidio i niz izuzetaka od kojih je opći izuzetak iz tačke g)najprimjenjiviji za prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije akoji se odnosi na obradu podataka od posebnog javnog interesa. Pored toga,radi spajanja evidencija odnosno u ovom slučaju prilikom dostave podatakaMinistarstvu, neophodno je da osoba koja obrađuje lične podatke poštujeprava na zaštitu privatnog i ličnog života nosioca podataka, jer u suprotnom jezabranjeno dostavljanje podataka.161Član 2. Zakona162Član 5.163Član 6. stav 1. tačka a)164Član 9. i Član 2.91

Iako se može učiniti da ovaj zakon zabranjuje prikupljanje podataka koji suneophodni za izvršavanje obaveza iz člana 8. i općenito svrhe ZoZDa može sezaključiti da isti samo postavlja okvire za zaštitu ličnih podataka koji se obrađujukako se ne bi podaci koristili da se utvrdi identitet nosioca podataka. Zbog togaće pravilnik o prikupljanju podataka morati sadržavati konkretne odredbe oadekvatnim mehanizmima zaštite ličnih i posebnih kategorija podataka.Član 9.(Praćenje provođenja Zakona)Provođenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjegliceBosne i Hercegovine.U obrazloženju prijedloga Zakona je navedeno da „Ministarstvo za ljudskaprava i izbjeglice je dužno pratiti primjenu ovog Zakona, što je definirano krozsistem prikupljanja informacija o predmetima diskriminacije koji su obaveza svihnadležnih organa u Bosni i Hercegovini.“Unutar Ministarstva za ljudska prava u skladu sa članom 8. Pravilnika ounutrašnjoj organizaciji, poslovi vršenja nadzora nad primjenom ovog zakonaće najvjerovatnije biti povjeren Sektoru za ljudska prava, koji je nadležan zautvrđivanje i provođenje politike u oblastima ljudskih prava i osnovnih sloboda.Sektor za ljudska prava je također zadužen da zaprima pojedinačne žalbe ipruža stručnu pomoć građanima, preduzima sve potrebne radnje u ostvarivanjui zaštiti ljudskih prava u skladu sa zakonima u oblasti zaštite ljudskih prava imeđunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama.Zbog značaja zabrane diskriminacije i promocije jednakih prava i mogućnostiod velikog značaja će biti praćenje efikasnosti provođenja ovog zakona. To je inaglašeno u obrazloženju Zakona kada je predlagač predvidio da „u odnosu nakarakter i sadržaj ovog Zakona, procjenjujemo da je nakon njegovog stupanja nasnagu potrebno planirati njegovo preispitivanje u toku najmanje tri godine njegoveimplementacije.“U jednom dijelu, funkcija praćenja provođenja Zakona je podijeljena sainstitucijom Ombudsmana koji u okviru svojih nadležnosti definiranih članom7. vrši značajnu ulogu, ali ipak Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH kaočlanica Vijeća ministara BiH može da podnosi nacrte Zakona i tako direktnoinicira izmjene i dopune Zakona na nivou Bosne i Hercegovine.92

Član 10.(Saradnja s organizacijama civilnog društva)U izradi izvještaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planovakoji se odnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadležneinstitucije obavezne su sarađivati s organizacijama civilnog društva kojese bave zaštitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama kojese bave zaštitom prava osoba i grupa osoba izloženih visokom riziku oddiskriminacije.”Civilno društvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji čine država,ekonomija i civilno društvo. Civilno društvo je primarni lokus kreiranjaideologije za izgradnju konsenzusa i legitimiziranje moći, što znači, kreiranjai održavanja kulturalne i socijalne hegemonije dominantne grupe putemsuglasnosti, a ne prisilom.Civilno društvo je arena u kojoj se natječu konfliktni interesi (zapravo klasniinteresi) i bez direktne dominacije i prisile država i tržište moraju za svojulegitimnost pridobiti suglasnost civilnog društva. Sastoji od akcija građana (svihljudskih bića), pojedinačno i zajedno, usmjerenih poboljšanju svoje zajednicei društva. Takve akcije su temelj na kojem počiva demokratija, pluralizam,poštovanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezivnost društva.Civilno društvo je područje institucija, organizacija, mreža i pojedinacasmještena između porodice, države i tržišta, u koje se ljudi udružuju dobrovoljnoradi zagovaranja svojih zajedničkih interesa. U svojoj najjednostavnijoj formi,civilno društvo predstavlja skup institucija i udruga/organizacija koje spajajuljude uz vladu i privatni sektor.Puno je definicija civilnog društva, ali sve one na kraju imaju zajedničkinazivnik. Pod time se misli na organizacije civilnog društva koje se nazivajuvolonterskim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim i trećim sektorom te im jezajednička sloboda udruživanja i djelovanje u kojem se prepoznaje opće dobro.U to se, naravno, ne ubrajaju političke stranke koje se bore za vlast. Ukratkorečeno, civilno društvo jest antiteza državi jer je ono svojevrsna opozicija državii državnoj kontroli.Pod civilnim društvom se najčešće podrazumijeva prostor besprisilne kolektivneakcije okupljene oko zajedničkih interesa, ciljeva, vrijednosti. Civilno društvo sesmješta u prostor drugačiji od onog države, tržišta i porodice. Civilno društvo93

se sastoji od formalnih i neformalnih organizacija - građanskih inicijativa.Razvijeno civilno društvo je osnovni preduvjet za nastajanje i održavanje pravnei demokratske države.Civilno društvo obuhvaća organizacije kao što su: registrirane humanitarneorganizacije (udruženja i fondacije), organizacije za zaštitu (ženskih, dječjih)ljudskih prava, religijske, ekološke organizacije, profesionalna udruženja,poslovna udruženja, sindikati, grupe samopomoći, društveni pokreti,zagovaračke grupe, koalicije i druge. 165Bosna i Hercegovina i civilno društvoNedostatak političke kulture u Bosni i Hercegovini, diskriminacija, nedostataktransparentnosti i isključenost civilnog društva iz procesa donošenja odlukanastavlja se i usporava izgradnju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini.U posljednjih desetak godina postignuto je veoma malo uspjeha u građenjudemokratskih institucija. Rješavajući brojne probleme u različitim oblastimau postratnom i tranzicijskom periodu, izvršna i zakonodavna vlast u Bosni iHercegovini je zanemarila svoju odgovornost prema građanima i građankama,a sva važna pitanja rješavala su se u uskim političkim krugovima daleko od očijujavnosti, a često i izvan institucija sistema.Zakonodavni proces koji podrazumijeva donošenje i izmjenu zakona, politika,strategija, različitih reformi, budžeta itd. je naročito nedostupan javnosti.Osnovni problemi na koje nailaze organizacije civilnog društva prilikomaktivnog uključivanja u zakonodavni proces su: nepostojanje konkretne ipravovremene najave pripreme i izrade zakona; neobjavljivanje nacrta zakonaunaprijed, nego tek po usvajanju; potpuni izostanak ili vrlo rijetke kvalitetnejavne rasprave i savjetovanja, bez jasno utvrđenih kriterija za njihovo provođenje;ograničen pristup informacijama; postojanje tek minimalnog pravnog okvira zasaradnju; donošenje velikog broja zakona po hitnom postupku čime se izbjegavamogućnost javne rasprave o predloženom tekstu; svođenje uloge parlamenata nanajmanju moguću mjeru; nepouzdanost i izostanak informacija o tome kakav ćeu konačnici biti sadržaj usvojenog zakona. Kada se zakon konačno donese ostajeproblem njegove (ne) primjene u praksi. Tako je samo de iure učinjen iskorak kaostvarivanju ljudskih prava, a de facto stanje se ne mijenja ili je čak i gore.165Grupa autora, Jačanje uloge profesionalnih udruženja u oblasti pravosuđa u Bosni i Hercegovini –JUP, BiH, Faris Vehabović, “Uloga profesionalnih udruženja u oblasti pravosuđa”, ADI, 2009. godine,dostupno na http://adi.org.ba/dokumenti/jup_web_format.pdf94

Bosna i Hercegovina je članica Vijeća Evrope i trenutno se nalazi u fazi procesapridruživanja Evropskoj uniji. To je pokrenulo brojne reforme dosadašnjedržavne i zakonodavne strukture ali i donijelo drastične promjene u životeobičnih ljudi. Stoga je, posebno za profesionalna udruženja, kao jedan odsegmenata civilnog društva od suštinske važnosti da se informiraju o i aktivnouključe u reformske procese.Naravno, kada se govori o civilnom društvu, podrazumijeva se da su organizacijekoje ga čine istinski nezavisna udruženja/fondacije koje djeluju svako na“svom području” i imaju razvijene profesionalne odnose sa drugim sličnimudruženjima u regiji kao i međusobno povezana sa drugim sličnim udruženjima,kako bi, u određenom trenutku, zajednički djelovali u cilju postizanja određenihciljeva. Nerijetko se dešava da su tzv. nevladine organizacije direktno vezane sanekim od vladajućih ili opozicionih političkih partija, zbog čega je neophodnoinsistirati na neovisnosti udruženja i fondacija koji čine “civilno društvo”.Nadalje, organizacije koje čine “civilno društvo” mogu biti formirane i za pojedinapodručja, odnosno da imaju sužen djelokrug interesovanja što i daje najboljerezultate u njihovom djelovanju, jer mogu da se posvete samo nekim pitanjima iponude neophodne informacije za određenu oblast društvenog života.Kada se govori o Bosni i Hercegovini i “civilnom društvu”, pravo pitanje bi biloda li ono svojim djelovanjem zaista i ostvaruju postavljene ciljeve i da li u raduorganizacija civilnog društva učestvuje veliki broj građana ili se odluke donoseu uskom krugu ljudi? Masovnost članstva udruženja jeste jedan od osnovnihciljeva svakog člana “civilnog društva” jer se na taj način obezbjeđuje dodatna„težina“ djelovanja u ukupnim društvenim odnosima.Imajući u vidu sve navedeno o „civilnom društvu“, suštinsko značenje člana10. Zakona se odnosi na obavezu uspostave institucionalne saradnje izmeđuorgana vlasti i “civilnog društva” i to posebno onog njegovog dijela koji seprevashodno bavi praćenjem stanja poštivanja i promoviranja ljudskih pravakao i “organizacijama koje se bave zaštitom prava osoba i grupa osoba izloženihvisokom riziku od diskriminacije”. Suštinsko značenje ove odredbe se možesvesti na uspostavu formalnih mehanizama za učešće organizacija „civilnogdruštva“ u procesima donošenja odluka na svim nivoima vlasti i uvažavanjai korištenja postojećih znanja i iskustava „civilnog društva“ kroz uspostavuformalnih mehanizama učešća i konsultacija prilikom „izrade izvještaja,pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se odnose na stanje ljudskihprava i pitanja diskriminacije.95

Ovakva praksa konsultiranja civilnog društva u procesu donošenja odluka jepočela da se primjenjuje u okviru Ministarstva pravde BiH 166 i, u najkraćem,suština saradnje se ogleda upravo u činjenici da ovo ministarstvo, prilikomizrade zakona i drugih strateških dokumenata, na vrijeme informira javnost dase može uključiti u kreiranje konkretnog dokumenta pri čemu je svaki prijedloglegitiman i obavezuje Ministarstvo da ga razmotri i pismeno se o njemu izjasni.Iako se ovakvo postupanje čini suviše kompliciranim, praksa je pokazala daono značajno ne usporava proces usvajanja dokumenata koji su predmet javnihkonsultacija, ali bitno utiče na poboljšanje kvaliteta dokumenta, poštujućidemokratske principe i transparentnost djelovanja javnih vlasti.Inače, Direktiva 2000/78/EZ potiče socijalni dijalog 167 vlade sa „socijalnimpartnerima u svrhu stimuliranja jednakog tretmana putem praćenja uobičajenihpostupaka na radnom mjestu, kolektivnih ugovora, kodeksa ponašanja tenaučnih istraživanja ili razmjene iskustva i dobre prakse“ te „potiče dijalogs organizacijama civilnog društva koje imaju legitiman interes u tome dadoprinesu suzbijanju diskriminacije“ 168 . Direktiva 2000/43/EZ potiče socijalnidijalog sa potencijalnim partnerima 169 i organizacijama civilnog društva 170 .Zakonom nije definirano tijelo koje je dužno vršiti saradnju sa civilnim društvomnego je korištena formulacija „nadležna tijela“, pri čemu se može konstatiratijedna pozitivna i jedna negativna crta takve, uopćene, formulacije. Ona pozitivnase ogleda u tome da svako javno tijelo u svom djelovanju mora sarađivati sacivilnim društvom pri izradi izvještaja, strategija, zakona i sl. u oblasti praćenjastanja ljudskih prava, a oblasti u kojima je moguća diskriminacija se nikako nemogu svesti samo na jednu oblast društvenog života, pa je bio neophodan širiobuhvat i nametanje obaveze svim nadležnim tijelima. Negativna crta se ogleda utome da nedefiniranje jednog tijela, izuzev institucije Ombudsmana BiH, koje jedužno da prati stanje ljudskih prava i preduzima aktivne korake u prezentiranjui suzbijanju kršenja ljudskih prava, uključujući i konsultacije i saradnju sacivilnim društvom, na određeni način, razvodnjava obavezu iz ovoga člana jer166Istina, tek nedavno je u okviru Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine usvojena Strategija razvojasektora pravde 2008.-2012., dostupna na http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Projekti/SRSP u BiH.Međutim, iako nedavno usvojena, ova strategija je proizvod pritiska koji vrši me unarodna zajednicana domaće vlasti i nije rezultat političke volje i potreba domaćih aktera, među koje spadaju i članoviprofesionalnih udruženja u ovoj oblasti i njihova aktivna uloga.167Član 13. Direktive 2000/78/EZ168Član 14. Direktive 2000/78/EZ169Član 11. Direktive 2000/43/EZ170Član 12. Direktive 2000/43/EZ96

nije realno očekivati da svaka javna institucija i organ podjednako vode sve vrsteevidencija i praćenja stanja ljudskih prava u smislu ove zakonske odredbe.Pogrešno bi bilo vezati pojam saradnje sa organizacijama civilnog društva samoza neka područja, npr. vođenje socijalnog dijaloga između vlasti i sindikalnihorganizacija iako je oblast radnih odnosa vjerovatno najzastupljenije područje ukojem dolazi do diskriminatornog djelovanja u društvu, pa u tom smislu trebaukazati i da se, prema Međunarodnoj organizaciji rada (MOR), socijalni dijalogodnosi na „... sve tipove pregovaranja, konsultacija i razmjene informacijaizmeđu predstavnika vlasti i socijalnih partnera ili između samih socijalnihpartnera o pitanjima od zajedničkog interesa, vezanih uz ekonomsku i socijalnupolitiku...“ 171Uopćeno govoreći, načela i modaliteti saradnje se moraju definirati naprincipima: otvorenosti i poziva na trajnu saradnju, finansijsku podrškuprojektima i aktivnostima, učešću u radu tribina, okruglih stolova, radionica,konferencija u organizaciji aktera civilnog društva, partnerstva u projektimai obavezi konsultacija organizacija civilnog društva u svim aktivnostima odznačaja za pitanja zaštite ljudskih prava i zabrane diskriminacije.Član 11.(Zaštita u postojećim postupcima)(1) Svaka osoba ili grupa osoba koja smatra da je diskriminirana može tražitizaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka.(2) U slučajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilaziiz upravnog akta, žalba u upravnom postupku i eventualno pokretanjeupravnog spora temeljem zaštite od diskriminacije, a kojom se zahtijevaponištenje takvog upravnog akta, neće spriječiti osobu iz stava 1. ovogčlana da pokrene sudski postupak za zaštitu od diskriminacije.(3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u članu 12. ovog zakona, kao pojedinačni ilizajednički, mogu se tražiti u svrhu podnošenja tužbe u parničnom postupku.Već je pomenuto da je Ustav BiH izdigao zaštitu ljudskih prava na jedan zavidannivo pa je samim time u relevantne zakone u BiH, već ugrađena zaštita ljudskihprava (izuzev zakona koji se temelje na diskrimatornim odredbama UstavaBiH kao npr. Izborni zakon). Time je omogućena ravnopravnost učesnika u171Dostupno na: www.if.hr97

sudskim i upravnim postupcima ali i ustavna obaveza svih organa i tijela dapoštuju ljudska prava i direktno primjenjuju Evropsku konvenciju. Ovaj pojamdirektne primjene Evropske konvencije je dodatno ojačan formulacijom da jeEvropska konvencija “iznad svakog drugog prava” odnosno “zakona” kako nekiprevode član II/2. Ustava BiH (koji još nikada nije zvanično preveden i objavljenu službenim glasilima) 172 . No, bez obzira na pitanje prevoda pojma “above allother law” iz člana II/2. Ustava BiH, nesporno je da Evropska konvencija imaautoritet ustavnog principa pa samim tim, nesporno ima hijerarhijski višemjesto u odnosu na zakone koji se primjenuju u BiH.Takva pozicija ljudskih prava, a posebno Evropske konvencije i njenog Protokolabroj 12. daje pravo svakoj osobi ili grupi osoba da se pozove na ovo svoje ustavnopravo i zahtijeva njihovu primjenu u ranoj fazi postupka, odnosno tokomčitavog postupka, a upravno ili sudsko tijelo je, u skladu sa svojom ustavnomobavezom iz člana II/6. Ustava BiH dužno „...primjenjivati ljudska prava iosnovne slobode...“.Međutim, formulacija stava 2. ovog člana ostavlja mnogo prostora za različitatumačenja jer utvrđuje da se u toku upravnog postupka, dakle u toku ili nakonokončanja prvostepenog upravnog postupka, može istovremeno pokrenutipostupak radi zaštite od diskriminacije, što je sa aspekta funkcioniranja pravnogporetka, vrlo upitno. Jedan od osnovnih principa funkcioniranja pravnogporetka se temelji na pravu na žalbu čime se daje mogućnost drugostepenomorganu da ispravi eventualnu povredu nastalu prvostepenim aktom, a kadase radi o upravnom postupku, i mogućnost pokretanja upravnog spora, daklei pravo na sudsku zaštitu. Način na koji je formuliran ovaj stav ukazuje nauvođenje suprotne prakse, da se istovremeno vode dva postupka – jedankoji se tiče prava zbog kojeg je pokrenut upravni postupak i drugi koji se tičezaštite od diskriminacije sa mogućnošću da oba postupka imaju različite ili isteishode čime se nepotrebno opterećuje postupak, bilo da se radi o upravnom ilisudskom postupku. Pri tome, iz formulacije stava 3. ovog člana jasno proizilazida se postupak za zaštitu od diskriminacije pokreće u skladu sa procesnimpravilima parničnog postupka, dakle tužbom u parničnom postupku koja nemaposebnih dodirnih tačaka sa upravnim postupkom, odnosno sporom, pa samim172Zaključiti prema predgovoru prvog Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Carla Bildta, uUstavnim tekstovima OHR (izd.) Sarajevo, 1996, koji je u svakom slučaju dobra podloga za razjašnjenje:‘’The English language contained in this booklet is the agreed text contained in the Peace Agreement.The Bosniac, Serb and Croat texts which the parties have been using themselves. A legal expert fromSarajevo has looked at these texts, and believes that each of them represents an accurate translationof the English’’ (sic!).98

time se otvara i mogućnost za različito odlučivanje što samo dodatno možezakomplicirati sam postupak zaštite od diskriminacije. Zbog toga je neophodnou budućnosti preformulirati ovaj stav, a postoji nekoliko načina da se to uradii omogući zaštita učesnika u sudskom postupku. Moguće je ovaj problemriješiti na način da se omogući okončanje upravnog postupka i upravnog sporai da se tek onda omogući pokretanje postupka radi zaštite od diskriminacije.Takođe je moguće problem riješiti na način da se, ukoliko je istaknut prigovordiskriminacije, zaustavi upravni postupak, a stranka uputi na pokretanje tužbeza zaštitu od diskriminacije u određenom roku, pa ako stranka ne pokrenetužbu, nastaviti upravni postupak, odnosno ukoliko sud u parničnom postupkuutvrdi postojanje diskriminacije, primijeniti odluku iz parničnog na upravnipostupak. Naravno da postoji još čitav niz mogućnosti kako bi se riješio ovajproblem, ali svakako da ovakva formulacija zaslužuje pažnju ukoliko dođe doizmjena i dopuna ovog člana.Član 12.(Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije)(1) Osoba ili grupa osoba koje su izložene bilo kojem obliku diskriminacije,prema odredbama ovog Zakona, ovlašteni su podnijeti tužbu i tražiti:a) utvrđivanje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednakopostupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio moženeposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužbaza utvrđivanje diskriminacije);b) zabranu poduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršititužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnjekojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranuili otklanjanje doskriminacije);c) da se naknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredomprava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete);d) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanjena trošak tuženika objavi u medijima, u slučaju kada je diskriminacijapočinjena kroz medije (štampane, printane i elektronske), odnosnobilo koje vrste.(2) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupkupoduzimati hitno, osiguravajući da se sve tvrdnje o diskriminaciji štoprije ispitaju.99

(3) Kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu,zahtjevi se mogu istaći zajedno (kumulativno) u jednoj tužbi o kojoj seodlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi iako je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva..(4) O tužbama iz stava 1. ovog člana odlučuje nadležan sud primjenjujućiodredbe zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni iHercegovini, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.Kada su u pitanju postupci za zaštitu od diskriminacije, potrebno je uzeti u obzirčinjenicu da evropsko pravo utvrđuje da je pravo na zabranu diskriminacijeregulirano zakonom na isti način kao uporediva domaća prava. Ukoliko sužalbe dozvoljene u zaštiti drugih osnovnih prava prema zakonima u Bosni iHercegovini, one bi trebalo da budu dozvoljene i u slučajevima diskriminacije.1. Zaštita od diskriminacije može se ostvaritivati na dva načina. Ona možebiti pružena u postupku pred kojim stranka traži zaštitu nekog svog pravakoje je zbog diskriminacije povrijeđeno, gdje će o postojanju diskriminacijeodlučivati sud kao o prejudicijelnom pitanju. Uz to, stranka može, po svomeizboru zaštitu ostvarivati i posebnom tužbom za zaštitu od diskriminacije izovog člana. Ako se zaštita od diskriminacije na prejudicijelan način ostvarujeu postupku u kojem se štiti pravo ugroženo ili povrijeđeno zbog diskiminacije,primjenjuju se procesna pravila iz posebnih zakona, osim odredbi o teretudokazivanja, na koje se primjenjuje načelo okretanja tereta dokazivanja izčlana 15. 173Tužba je parnična radnja kojom se pokreće parnični postupak. Podnošenjem tužbestavlja se u pokret mehanizam za ostvarivanje pravne zaštite u građanskopravnimpredmetima. S obzirom na dispozitivni karakter građanskopravnih odnosa,načelo dispozitivnosti nalazi svoju primjenu i u postupku za ostvarivanjezaštite prava iz tih odnosa, pa i samo pokretanje tog postupka zavisi isključivood volje subjekata koji imaju prava na zaštitu. Parnični postupak se, dakle, nepokreće po službenoj dužnosti, već isključivo na inicijativu stranke. Bez tužbe,čije podnošenje zavisi od dispozicije tužioca – titulara ugroženog prava – nemaparnice. Pored ovog principa, postoji i nekoliko izuzetaka koji nisu od značaja zazaštitu od diskriminacije pa neće ni biti posebno elaborirani.173Obzirom da se u postupku radi zaštite od diskriminacije ovo pravo ostvaruje prema pravilima parničnogpostupku, u okviru ovog komentara su date samo osnovne naznake i specifičnosti toga postupka, akomentari ZPP-a su dostupni i primjenjivi i na ove postupke.100

Podnošenjem tužbe počinje teći parnični postupak, iako se druga stranka jošnije uključila, ali sama parnica počinje teći tek dostavljanjem tužbe tuženom.Podnošenje tužbe i pokretanje parničnog postupka proizvodi za strankuodređene procesnopravne i materijalnopravne učinke: prekidaju se rokovizastarjelosti potraživanja i dospjelosti; prema činjenicama koje su postojale utrenutku podnošenja tužbe sudu, određuje se nadležnost suda; pravo tužiocana izbor nadležnog suda kod elektivne nadležnosti konzumira se podnošenjemtužbe sudu itd.Najčešći kriterij za podjelu tužbi je sadržaj pravne zaštite koja se njima traži, pa sepo ovom kriteriju tužbe dijele na kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne.Kondemnatorne ili osuđujuće tužbe upravljene su na činidbu ili propuštanječinidbe ili propuštanje. Kondemnatornom tužbom traži se osuda tuženog danešto učini, trpi ili propusti. Ova vrsta tužbe obično služi ostvarenju postojećihpotraživanja ili, ako se radi o tužbi na propuštanje, traži se zabrana poduzimanjaprotivpravnih radnji nakon što je do poduzimanja takvih radnji već došlo iliradnji čije preduzimanje tek prije. 174 Po kondemnatornoj tužbi može biti donesenakondemnatorna presuda ako se njome prihvaća kondemnatorni zahtjev ilinegativna deklaratorna presuda ako se radi o presudi kojom se kondemnatornizahtjev odbija. Ako kondemnatorni tužbeni zahtjev bude prihvaćen, on će bitipodoban za izvršenje, odnosno tvoriti izvršni naslov.Deklaratorne ili utvrđujuće tužbe upravljene su na utvrđenje nekog prava ilipravnog odnosa.Konstitutivne ili preobražajne su tužbe usmjerene na ostvarenje neke pravnepromjene. Konstitutivnom tužbom se traži ustanovljenje nekog pravnog odnosa,izricanje promjene sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo razvrgnuće. 175S obzirom da do pravne promjene koja se traži preobražajnom tužbom dolazineposredno pravomoćnošću presude, ove presude nisu podobne za prinudnoizvršenje. Presuda kojom se konstitutivna tužba usvaja može imati dejstvo odpravomoćnosti presude (ex nunc) ili retroaktivno dejstvo (ex tunc). 176Posebna tužba za diskriminaciju je novi način zaštite prava na jednako174Dika-Čizmić, Komentar Zakona o parničnom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298).175Dika-Čizmić, Komentar Zakona o parničnom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298).176Grupa autora, Komentari zakona o parničnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i RepubliciSrpskoj, Sarajevo, 2005.101

postupanje. U njoj tužitelj može tražiti da se utvrdi postojanje diskriminacije(deklaratorna antidiskriminacijska tužba), da se zabrane diskriminirajuće radnjeili naloži poduzimanje radnji za uklanjanje diskriminacije (kondemnatornaantidiskriminacijska tužba) te da se tužitelju koji je žrtva diskriminacije naknadišteta kroz dodjelu novčane ili nenovčane satisfakcije (tužba za naknadu šteteučinjene diskriminatornim djelovanjem odnosno tužba za objavu presude kojaje utvrdila diskriminaciju).Stav 1. ovog člana, utvrđuje da se zaštita od diskriminacije ostvaruje podnošenjemtužbe za utvrđenje (kondemnatorne) tužbe upravljene na činidbu ili propuštanječinidbe ili propuštanje, odnosno osude tuženog da nešto učini, trpi ili propusti.Sadržaj tužbe općenito u parničnom postupku, podrazumijeva da ona morasadržavati:1. osnov za nadležnost suda,2. određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbenizahtjev),3. činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,4. dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,5. naznaku vrijednosti spora,6. pravni osnov tužbenog zahtjeva, i7. druge podatke koje u skladu s odredbama člana 334. Zakona o parničnompostupku, mora imati svaki podnesak.Navedeni elementi predstavljaju obavezni sadržaj tužbe, sa izuzetkom pravnogosnova tužbe, pa ukoliko tužba ne sadrži jedan od tih elemenata, sud će priprethodnom ispitivanju tužbe pozvati tužioca da nedostatke otkloni, a uprotivnom će tužbu odbaciti. Tužbeni zahtjev za zaštitu od diskriminacijeosnovni je element tužbe koji mora biti određen u pogledu glavne stvari,odnosno utvrđenja da je došlo do povrede zaštićenog prava, ali i sporednihpotraživanja, jer tužilac ne može prepustiti sudu da ovaj presudom utvrdi kojapravna posljedica proističe iz navedenog događaja. 1772. Formulacija stava 2. ovog člana obavezuje sud i druga tijela koja provodepostupak zaštite od diskriminacije da radnje u postupku poduzimaju hitno,osiguravajući da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju. Sličnu obavezuza hitno postupanje u parničnom postupku sudovi imaju kada odlučuju177Poznić, Građansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 199.102

o radnim sporovima, u kojima, prema članu 420. Zakona o parničnompostupku, sudovi preduzimaju posebne mjere radi hitnog rješavanja spora,obzirom da se u ovim parnicama raspravlja o egzistencijalnim pravimazaposlenih. Obzirom na vrijednost zaštićenog prava u postupku zaštite oddiskriminacije, potpuno je opravdana formulacija ovog stava da se i u ovimpostupcima, utvrdi obaveza hitnog postupanja što podrazumijeva skraćenjesudskih rokova ali i skraćenje razmaka između ročišta, uz rezervu dastrankama ipak treba ostaviti dovoljno vremena za preduzimanje procesnihradnji, ali ipak samo onoliko koliko je prema datim okolnostima nužno zapreduzimanje konkretne procesne radnje.3. U pogledu formulacije iz stava 3. ovog člana, koji se odnosi na isticanje višetužbenih zahtjeva u jednoj tužbi (osoba ili grupa osoba), Zakon o parničnompostupku određuje uslove pod kojima se u jednoj tužbi može raspraviti višespornih odnosa između istih stranaka (objektivna kumulacija tužbenihzahtjeva). Objektivna kumulacija najčešće nastaje kada se jednom tužbomobuhvati više zahtjeva protiv istog tuženog koji proizilaze iz istog činjeničnogi pravnog osnova. Zahtjevi se mogu kumulativno isticati u jednoj tužbi samokada je za sve zahtjeve predviđena ista vrsta postupka. Ako ova pretpostavkanije ispunjena, sud neće odbaciti tužbu, već postupke razdvojiti i o zahtjevimaposebno raspravljati. Ukoliko se u tužbi istakne više zahtjeva koji nisupovezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu kumulativnoistaknuti u jednoj tužbi samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki odtih zahtjeva.178 Pored objektivne kumulacije, Zakon o parničnom postupkupredviđa i eventualnu ili supsidijarnu kumulaciju u slučaju kada tužilackumulativno istakne zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, tako što će od sudatražiti da usvoji sljedeći od tih zahtjeva samo ako nađe da onaj koji je u tužbiistaknut ispred njega nije osnova. Konačno, od alternativne obaveze trebarazlikovati procesnu facultas alternative prema kojoj tužilac, ako je ovlaštentražiti samo jednu činidbu, može istovremeno s podnošenjem tužbe ili dozaključenja glavne rasprave, tuženom ponuditi da umjesto izvršenja određenečinidbe isplati određeni iznos novca.4. O tužbama iz stava 1. ovog člana odlučuje nadležan sud primjenjujući odredbezakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, akoovim Zakonom nije drugačije određeno.178Učešće trećih osoba iz ovog člana utvrđuje kao mogućnost i obavezu Rasna Direktiva u članu 7.2.; EUDirektiva za jednakost u pristupu zaposljenju član 9.2..; ali i naši zakoni o parničnom postupku (čl. 369.– 372. ZPP-a FBiH i RS). U članu 17., također je predviđena mogućnost podnošenja kolektivne tužbe, aovu mogućnost i obavezu predviđa Rasna Direktiva u članu 7.2.; EU Direktiva za jednakost u pristupuzaposljenju član 9.2.103

Član 13.(Nadležnost, rokovi i izvršenje)(1) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, a u skladu sa zakonima osudovima u oba entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, za sporovepo tužbi iz člana 12. ovog Zakona nadležni su u prvom i drugom stepenusudovi opće mjesne nadležnosti.(2) U postupcima propisanim u članu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljenarevizija.(3) Po osnovu tužbenog zahtjeva iz člana 12. tačka b. i d. ovog zakona nadležnisud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili određuje kraći rok zaispunjenje radnje koja je naložena tuženiku.(4) Rok za podnošenje tužbe na osnovu člana 12. ovog zakona iznosi 3 mjesecaod dana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najdalje jednu godinu oddana učinjenja povrede. Rok za podnošenje zahtjeva za reviziju iznosi 3mjeseca od dana uručenja drugostepene presude.Pravila o mjesnoj nadležnosti odnose se na teritorijalno razgraničenjenadležnosti pojedinih stvarno nadležnih sudova. Opće mjesno je nadležan onajsud pred kojim svaki tužitelj može protiv neke osobe pokrenuti sve parnice,osim onih za koje je predviđena isključiva mjesna nadležnost nekog drugogsuda. U određivanju pravila o općoj mjesnoj nadležnosti polazi se od načela datužitelj treba slijediti forum tuženog. Ovakva odredba ima za cilj olakšati položajtuženog i ona se presumira, izuzev da je nekom odredbom izričito propisanamjesna nadležnost drugog suda.Za suđenje u sporovima protiv pravnih lica polazni kriterij određivanja općemjesne nadležnosti jeste njihovo registrirano sjedište; protiv jedinica lokalnesamouprave nadležan je sud na području kojeg se nalazi njihovo predstavničkotijelo. Za suđenje u sporovima protiv entiteta, odnosno države Bosne iHercegovine, opće mjesno nadležan je sud na području kojeg tužitelj imaprebivalište odnosno sjedište u Bosni i Hercegovini, a ako nema prebivalište niboravište u Bosni i Hercegovini, nadležan je sud na čijem se području nalazizakonodavno tijelo tuženog.U onim slučajevima u kojima zakon dopušta ili nalaže mjesnu nadležnostdrugog suda, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i drugi određeni104

sud. U ovim slučajevima se radi o izberivoj mjesnoj nadležnosti (sporoviradi naknade štete i sl.). Atrakcijska nadležnost je poseban oblik određivanjamjesne nadležnosti u konkretnoj pravnoj stvari i u takvim slučajevima nadležnisud se određuje po pravilima o atrakciji, koji može biti elektivan, isključivo isupsidijarno nadležan za rješavanje određenog spora, a može se utemeljiti imeđunarodna nadležnost.Pravo izbora iskorišteno je podnošenjem tužbe. Isti sud je nadležan i zaprotivtužbu. Za antidiskriminacijske sporove važne su neke odredbe relevantnogZPP-a o mjesnoj nadležnosti suda kao npr. u sporovima o zakonskomuzdržavanju, o vanugovornoj odgovornosti za naknadu štete, bračnimsporovima, u paternitetskim sporovima, u sporovima povodom djelatnostijedinice pravnog lica, u sporovima protiv fizičkog ili pravnog lica sa sjedištemu inostranstvu, u sporovima iz radnih odnosa u kojima je tužitelj radnik – osimsuda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na području kojeg se radobavlja ili se obavljao, ili sud na području kojeg se rad morao obavljati te sud napodručju kojeg je zasnovan radni odnos.Primarni kriterij za određivanje opće mjesno nadležnog suda za fizičke osobe jekriterij prebivališta. U nedostatku posebne definicije pojma prebivališta premaZPP-u i u određivanju sadržaja ovog pojma trebalo bi poći od njegove definicije uZakonu o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine 179 . Odredbomčlana 3. stav 1. tačka 7. tog zakona određeno je da se pod prebivalištem smatraopćina ili disktrikt u kojem se državljanin nastani s namjerom da tamo stalnoživi. Utvrđivanje prebivališta je olakšano zato što ono mora biti formalnoregistrirano, što služi kao osnov dokazivanja o prebivalištu, jer državljanin BiHmože imati samo jedno prebivalište na teritoriji BiH, dok se centralna evidencijavodi i održava kod Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH. Ipak,ako se desi da tuženi nema prebivalište, opća mjesna nadležnost se određujeprema njegovom boravištu, što se može primijeniti i na strane državljane. Općamjesna nadležnost Suda BiH za sporove s međunarodnim elementom uređenaje odredbama člana 46. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugihzemalja u određenim odnosima. 1802. Prema ZPP-u revizija je svrstana u vanredne pravne lijekove i može se izjavitiu roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude uz mogućnost179“Službeni glasnik BiH” broj 32/01180Grupa autora, Komentari zakona o parničnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i RepubliciSrpskoj, Sarajevo, 2005.105

meritornog odlučivanja samo onda kada je vrijednost spora iznad 10.000KM sa izuzetkom da vrhovni sudovi entiteta mogu dozvoliti reviziju i akovrijednost spora ne prelazi ovaj iznos kada se ocijeni da bi odlučivanje poreviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.Na karakter revizije, kao vanrednog pravnog lijeka, uveliko je uticala sudskapraksa Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koji su zauzelistanovište da nije od značaja klasifikacija pravnog lijeka po domaćem pravuveć karakter pravnog lijeka, odnosno njegovi učinci, ukoliko se taj pravni lijekmože primijeniti na konkretnu situaciju, odnosno konkrenti spor. S obziromda revizija, kao vanredni pravni lijek, može dovesti do preinačenja presudedrugostepenog suda ili ukidanja presude drugostepenog suda i vraćanja naponovno odlučivanje, kao i mogućnost da se u postupku revizije iznose novečinjenice i predlažu novi dokazi ukoliko se odnose na povrede odredabaparničnog postupka, koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom,zauzet je stav da se revizija, ukoliko je dopuštena, mora posmatrati kao integralnidio sudskog postupka, pa tek nakon iscrpljivanja i toga pravnog lijeka, strankase može obratiti Ustavnom sudu BiH ili Evropskom sudu za ljudska prava, zazahtjevom zaštite ustavnih, odnosno prava iz Evropske konvencije izbjegavajućirizik da njena apelacija/aplikacija bude odbačena zbog neiscrpljivanja pravnihlijekova. Time je revizija, ukoliko je dopuštena, praktično svrstana u redovnepravne lijekove koje je neophodno iscrpiti da bi se stekao pravni osnov zaeventualno daljnje procesuiranje u cilju zaštite ustavnih, odnosno ljudskih pravaiz Evropske konvencije. Zbog navedenog je od velikog značaja da je stavom 2.ovog člana revizija u antidiskriminacijskim postupcima uvijek dopuštena, bezobzira na ograničenja koja su data u ZPP-ima u pogledu dopuštenosti revizije isamim tim, mora biti iscrpljena ukoliko se želi izbjeći rizik odbačaja od straneUstavnog suda BiH ili Evropskog suda za ljudska prava u eventualnom daljnjempostupanju. Ovakva formulacija daje mogućnost strankama u postupku da seobrate nadležnim revizijskim sudovima i daju još jednu mogućnost strankamada se o ovom pitanju još jednom raspravi. Iako ova mogućnost može dovesti dorazvlačenja sudskog postupka, od velike je važnosti da se o ovom pitanju raspraviu okviru redovnog sudskog postupka, prije nego što predmet eventualno, dospijena Ustavni sud BiH ili Evropski sud za ljudska prava.3. Kako je Zakon o zabrani diskriminacije postavio fleksibilne modaliteteprimjene, razumljivo je da stav 3. ovog člana predviđa mogućnost da sudodluči da žalba ne zadržava izvršenje ili da može odrediti kraći rok zaispunjenje radnje koja je naložena tuženiku. Ovakva formulacija dajemogućnost da se posljedice diskriminacije, utvrđene u prvostepenom106

postupku, mogu odmah, dakle u što kraćem roku, eliminirati i pružitisatisfakciju diskriminiranoj osobi, odnosno grupi tuženika. Od posebnog jeznačaja i mogućnost skraćenja roka za ispunjenje radnji u cilju eliminiranjakontinuirane diskriminacije koju je utvrdio prvostepeni sud u svojoj presudijer se na taj način pruža “brza pravda”, a upravo takvo postupanje možespriječiti daljnje štetne posljedice čiji karakter, s obzirom na zaštićeno pravo,ima veliki značaj, kako za pojedinca, tako i za zajednicu u cjelini.Stav 3. ovog člana ne predviđa mogućnost primjene svih tačaka člana 12.ovog zakona, već samo tačaka b. i d. koje su isključivo sračunate na zabranupoduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednakopostupanje, odnosno izvršenja radnji kojima se uklanja diskriminacija ili njeneposljedice uz mogućnost da se presuda kojom je utvrđena povreda prava najednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima, u slučaju kada jediskriminacija počinjena kroz medije.4. Stav 4. ovog člana utvrđuje rok od tri mjeseca za podnošenje tužbe izčlana 12. od dana saznanja o učinjenoj povredi prava (subjektivni rok), anajdalje jednu godinu od dana učinjenja povrede (objektivni rok). Rokovi susubjektivni ako početak njihovog toka zavisi od saznanja ovlaštenog lica zadogađaj koji je bitan za njihovo računanje i ovi rokovi su u pravilu dosta kratki.Nasuprot subjektivnim, objektivni rokovi su, po pravilu, duži i računaju seod nastupanja neke značajne, najčešće objektivne okolnosti, nezavisno odčinjenice i vremena saznanja za tu okolnost lica koje tu radnju treba poduzeti.Iz razloga pravne sigurnosti i sprečavanja zloupotreba procesnih ovlaštenjakod subjektivnih rokova, nije rijedak slučaj kombinovanja subjektivnog iobjektivnog roka za preduzimanje izvjesnih procesnih radnji. Zbog teškoćatačnog utvrđenja početka toka subjektivnog roka, ovi rokovi se kombinirajusa objektivnim rokovima, koji su duži, tako da nakon isteka toga objektivnogroka, lice ovlašteno na preduzimanje procesne radnje, gubi pravo da turadnju preduzme, iako subjektivni rok još nije protekao ili pak nije ni počeoda teče.Odredbom stava 4. i rok za izjavljivanje revizije je produžen sa 30 dana, kako jeto utvrđeno ZPP-om, na tri mjeseca, čime se daje dovoljno vremena da se u ovojspecifičnoj oblasti obave dodatne radnje u cilju kvalitetnije pripreme daljnjegpostupanja pred nadležnim sudovima.Pored ovih rokova, rokovi se uopćeno mogu klasificirati i kao zakonski isudski. Zakonski rokovi su rokovi koje nije moguće produžavati, jer je njihovo107

trajanje utvrdio zakonodavac prilikom usvajanja zakona. Različito od zakonskihrokova, sudski rokovi su oni koje određuje sud, imajući u vidu okolnosti svakogpojedinačnog slučaja, ali u granicama koje su utvrđene zakonom i to, u pravilu,na prijedlog zainteresiranog lica i to samo u slučajevima kada za to postojeopravdani razlozi. Zbog toga i stranke koje pokušavaju da dokažu da su žrtvediskriminatornog postupanja, trebaju iskoristiti mogućnosti koje pruža ovajzakon u cilju ubrzanja sudskog postupka radi postizanja što brže satisfakcije,odnosno eliminiranja posljedica diskriminacije, ukoliko je sud i utvrdi.Član . 14.(Privremene mjere obezbjeđenja)Sud može u postupcima iz člana 11. i 12. ovog zakona odrediti privremenumjeru shodno pravilima zakona o parničnom postupku koji se primjenjujuu Bosni i Hercegovini.Obzirom da odredba ovog člana nije precizna u pogledu predmeta nad kojimbi se izvršila privremena mjera obezbjeđenja, a da se ukazuje da je neophodnoprimijeniti pravila parničnog postupka koji se primjenjuje u Bosni iHercegovini, odnosno da se ne određuje na šta se odnosi ovaj član, neophodnoje ukazati da postoje dva načina na koja se može primijeniti ovakva formulacijai to u odnosu na:1. Osiguranje dokaza za koje postoji opravdana bojazan da se dokaz nećemoći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano (član 169.ZPP-a);2. Sudske mjere osiguranja koje uključuju i osiguranje na imovini protivnikau cilju osiguranja tražbine (član 268. ZPP-a).Osiguranje dokaza (čl. 169. - 173. ZPP-a)Osiguranje dokaza za koje postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moćiizvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, primjenjuje se ovisno odokolnosti svakog konkretnog slučaja i može se zatražiti tokom postupka, a i prijepokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede, pa čak i tokom postupkapo prijedlogu za ponavljanje postupka. Stranka koja predlaže provođenje togdokaza može predložiti da se taj dokaz izvede i prije, te da se na glavnoj raspraviupotrijebi tako što će se pročitati zapisnik o njegovom izvođenju. U postupkuobezbjeđenja dokaza mogu se koristiti sva dokazna stredstva pa i saslušanjem108

stranaka, jer novi ZPP tretira saslušanje stranaka kao dokazno sredstvo ujednakoj ravni, u pogledu dokazne snage, sa drugim dokaznim sredstvima kaošto su isprave, vještačenje, uviđaj i sl.Da bi bio pokrenut ovaj postupak, neophodno je da postoji prijedlog strankeili stranaka, jer bez ovog prijedloga, ne može biti pokrenut ovaj postupak. Nijenevažno napomenuti da troškovi ovog postupka snosi ona strana koja ga je ipokrenula, ali se oni mogu potraživati u okviru parničnih troškova u parničnompostupku u okviru kojeg je i zatraženo osiguranje dokaza.Sudske mjere osiguranja (čl. 268-290 ZPP-a)Sudske mjere osiguranja su novitet u pravnom poretku Bosne i Hercegovine.Njihova svrha je vremenski ograničenje tražbine predlagatelja osiguranja koje semogu odrediti prije ili u toku parničnog postupka.“Privremene mjere: Sredstva vremenskih ograničenog osiguranja budućegostvarenja vjerovnikova potraživanja na temelju izvršne isprave (konzervacijskafunkcija), ali u određenom sve širem krugu slučajeva namirenja, potraživanjavjerovnika, prije okončanja postupka o glavnom pitanju (anticipativna funkcija),odnosno provizornog uređenja odnosa među strankama do njihovog konačnoguređenja (regulacijska funkcija). Treba, međutim, naglasiti da neće uvijek bitimoguće povući oštru granicu između pojedinih mjera s obzirom na njihovufunkciju zato što će se neke od njih često biti više funkcionalne, u praviluanticipativnog-regulacijskog karaktera.” 181Ipak, i pored ova dva instituta iz parničnog postupka, nemoguće je zaobići onošto čini suštinu privremenih mjera u antidiskriminacijskim postupcima, a kojese, najopćenije, mogu svesti na obustavu vršenja određenih radnji ili ponašanja,kojim nastaje šteta za jednu od stranaka, a koja je takve prirode da ne bi moglabiti adekvatno nadoknađena ukoliko se njeno dejstvo ne bi spriječilo i prijepravosnažnog okončanja parničnog postupka. Onako kako su mjere osiguranjapostavljene u ZPP-u jasno upućuju da njihova svrha u općem smislu nijeidentična svrsi koja se željela postići ovakvom odredbom člana 14. jer se njihovodejstvo može svesti na osiguranje dokaza i osiguranje tražbine.Međutim, još jednom treba podsjetiti da je zabrana diskriminacije pravo kojeje srž korpusa ljudskih prava koja moraju biti zaštićena u svim dostupnim181M. Dika, Godišnjak 1. Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994., str. 144.109

pravnim postupcima i koja moraju imati poseban tretman u primjeni upravozbog osjetljivosti zaštićenog prava. Isti je slučaj i sa zabranom diskriminacije,pa u ovom kontekstu valja pomenuti da Ustavni sud BiH, iako nije UstavomBiH izričito ovlašten za donošenje privremenih mjera. Privremene mjere suregulirane članom 77. Pravila Ustavnog suda BiH kojim je utvrđeno da se onemogu donijeti na zahtjev apelanta u interesu stranaka ili pravilnog vođenjapostupka i da će one ostati na snazi do donošenja konačne odluke Ustavnogsuda BiH. Vrlo slična situacija je i sa Evropskim sudom za ljudska prava, jer,iako nije izričito ovlašten Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, daih donosi, članom 39. Pravila postupka pred Evropskim sudom za ljudska pravaje utvrđeno da Sud može donijeti privremenu mjeru kada prijeti nastupanjeneposredne, nenadoknadive štete za aplikanta. Zašto su navedene ove dvijeinstitucije? Iz prostog razloga što je njihov primarni zadatak da štite ljudskaprava, a kako smo već rekli, zabrana diskriminacije je oduvijek bila sadržanau Evropskoj konvenciji za ljudska prava kao jedan od temeljnih principa oddana usvajanja te konvencije 1950. godine. Zbog toga i sudovi u primjeni pravilaparničnog postupka moraju biti fleksibilni kod određivanja privremenih mjeraiz člana 14. ovog zakona kako se ne izgubila svrha njihovog postojanja, a štomože dovesti u pitanju i primjenu čitavog antidiskriminacionog zakona.Zbog svega navedenoga, može se reći da su privremene mjere, onako kako suutvrđene članom 14. sredstva vremenski ograničenog osiguranja budućegostvarenja vjerovnikovog potraživanja. One se mogu odrediti prije pokretanja itokom trajanja sudskog ili upravnog postupka ili nakon okončanja tih postupaka,sve dok izvršenje ne bude provedeno, pod pretpostavkom da vjerovnik,odnosno žrtva, učini vjerovatnim da je povrijeđeno njegovo pravo na jednakoststavljanjem u nepovoljniji položaj od druge osobe u uporedivoj situaciji i radiotklanjanja opasnosti od nenadoknadive štete, ponajprije teške povrede prava najednako postupanje ili sprječavanje nasilja. 182 Čini se logičnim povezati primjenuprivremenih mjera sa pojmom vjerovatnosti postojanja diskriminacije iz člana 15.kao preduslova za njihovo usvajanje kao što je to slučaj i kod tereta dokazivanjapostojanja diskriminacije, pri čemu žrtva treba svoj zahtjev učiniti vjerovatnim,kako bi uspjela u parnici, pokrenutoj radi dokazivanja postojanja diskriminacije.Prijedlog za određivanje privremene mjere treba biti određen u pogledu sadržajatražbine čije se osiguranje traži, kakvu vrstu mjere traži, vrijeme trajanja mjere isredstva kojima će se mjera prisilno ostvariti.182Šime Pavlović, Komentar Zakona o suzbijanju diskriminacije sa sudskom praksom, komplementarnimpropisima, prilozima i stvarnim kazalom, Zagreb, 2009., str. 194.110

Iako nije izričito naveden u članu 14., pojam nenadoknadive štete je nezaobilazankada se razmatra pitanje privremenih mjera u antidiskriminacionim postupcima.Kod određivanja pojma nenadoknadivosti, šteta može biti imovinska ineimovinska. Nenadoknadivost podrazumijeva apsolutnu nepopravljivost,odnosno relativnu nepopravljivost štete čime se može dovesti u pitanje svrhasudske odluke, odnosno njeno izvršenje. S tim u vezi je i pitanje svrhe donošenjaprivremene mjere u predmetima male vrijednosti, ali se svakako taj princip nebi mogao primijeniti za antidiskriminacione postupke, jer zaštićeno pravo, kaotakvo, ima veliku vrijednost.Član 15.(Teret dokazivanja) 183(1) U slučajevima kada osoba ili grupa osoba navode činjenice u postupkuiz člana 12 ovog Zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabranadiskriminacije prekršena, navodni prekršilac dužan je dokazati danije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije upredmetu rasprave.(2) U slučajevima u kojima osoba smatra da je snosila posljedicediskriminacije, kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava 1. ovogčlana mogu se koristiti i statistički podaci ili baze podataka.(3) U slučajevima kada osoba smatra da je snosila posljedice diskriminacijezbog propuštanja razumnog prilagođavanja, teret dokazivanja leži naprotivnoj strani.Evropski standard u pogledu dokazivanja jednakog postupanja ogleda se upristupu prema kojem osoba, koja se poziva na diskriminaciju, mora učinitivjerovatnim da je došlo do diskriminacije, te učiniti vjerovatnim (dokazatiopravdanu sumnju) da bi zbog nejednakog postupanja moglo doći dodiskriminacije, pri čemu teret dokazivanja (onus probandi) činjenice da donejednakog postupanja nije došlo zbog diskriminacije leži na protivnoj strani,odnosno na strani tuženog. 184183Član 15. ovog Zakona uključio je i primjenu Direktiva o teretu dokazivanja (97/80/EC).184U ovaj Zakon je uključeno jedno od najvažnijih proceduralnih pravila koje se razvilo u praksi zemaljaEU. Ovo novo proceduralno pravilo predviđa primjenu Rasne Direktive i EU Direktive za jednakost upristupu zaposljenju.111

Pod teretom dokaza možemo, ponajprije, razumjeti pravnu dužnost nekogaprocesnog subjekta da dokaže neku činjenicu ili neko činjenično stanje (predložidokaz ili dokaze za neku činjenicu odnosno činjenično stanje) u tom smiluda dužnost dokazivanja te činjenice (činjeničnog stanja) tereti isključivo togasubjekta: ako taj subjekt ne dokaže odnosnu činjenicu, nijedan drugi procesnisubjekt ne treba je i ne smije dokazivati. Mora se uzeti da ta činjenica ne postoji. 185Donošenje pravilne odluke o sporu temelji se na pravilnoj primjeni pravnihpravila na konkretno činjenično stanje. Zbog toga je polazna osnova za rješavanjespora pravilno utvrđenje činjeničnog stanja na koje će sud primijeniti pravo.Suština utvrđenja činjeničnog stanja se može podvesti pod pojam dokazivanjakoje predstavlja niz radnji suda i stranaka u klasifikaciji onih dokaza koji su odznačaja za utvrđenje činjeničnog stanja, odnosno obuhvata prijedloge stranakaza izvođenje dokaza, rješavanje koji dokazi treba da budu izvedeni, podnošenjedokaza od strane obje strane u postupku i njihovo pribavljanje od strane suda,izvođenje dokaza i njihovu ocjenu.Pod teretom dokazivanja u subjektivnom smislu podrazumijeva se teretpredlaganja dokaza kojima se potkrepljuju tvrdnje o činjenicama od čijegpostojanja zavisi uspjeh strane u parnici. Teret dokazivanja u objektivnomsmislu podrazumijeva dužnost stranke da dokaže činjenice na kojimazasniva zahtjev. Prema ZPP-u, dužnost iznošenja činjenica je isključivo nastrankama, a teret dokazivanja činjenica leži na stranci koja mora dokazatičinjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, međutim specifičnost ove odredbeantidiskriminacionog zakona je upravo u teretu, jer je on težište, u pogledutereta dokazivanja, stavio ne na stranku koja ističe svoj zahtjev, već na stranutuženog, koji, da bi uspio u parnici, mora dokazati da su zahtjevi neopravdani,odnosno da nisu utemeljeni. Primjenom ovakve odredbe o okretanju teretadokazivanja, tuženi se dovodi u situaciju u kojoj se, prema ZPP-u, u pravilu,nalazi tužitelj, odnosno tuženi ima dužnost da sudu pruži dokaze koji kodsuda treba da stvore uvjerenje u istinitost njegovih navoda (subjektivni teretdokazivanja); dužnost tuženog je da tim sredstvima dokaže svoje činjeničnenavode, jer će u protivnom snositi rizik nedokazanosti tih navoda (objektivniteret dokazivanja), tj. izgubiti parnicu, ako sud ne dođe do uvjerenja opostojanju sporne činjenice. Iako su novi ZPP-i unekoliko izmijenili ovakavpristup kod tereta dokazivanja i obje strane u postupku obavezali da dokazujusvoje tvrdnje, odnosno zahtjeve, odredba ovog člana je vrlo jasna – da je185Vladimir Bayer, Jugloslavensko krivično procesno pravo – knjiga druga, četvrto izdanje, Zagreb, 1986.,str. 68.112

teret dokazivanja isključivo na strani tuženog, a tužitelj ima samo pravo dasvoj zahtjev učini što vjerovatnijim. Objašnjenje za ovakav pristup se nalaziu suštini koncepta žrtve s obzirom na zaštićeno pravo, odnosno zabranjenoponašanje, koje često žrtvi nije moguće dokazati zbog nedostupnosti dokaza.Zbog toga i stav 2. ovog člana uvodi mogućnost korištenja statističkih podatakai podataka pohranjenih u baze podataka koje su, u najvećem broju slučajeva,žrtvi nedostupne, jer se najčešće ovi podaci čuvaju kod državnih organa injihova tajnost je garantirana zakonom, a time i najčešće nedostupna žrtvamadiskriminacije. 186 Upravo zbog toga se posebno i ističe obaveza tužitelja dasvoje tvrdnje učini vjerovatnim ukazivanjem na mogućnost pribavljanjarelevantnih informacija koje bi dokazale njegove tvrdnje.U ocjeni postojanja dovoljne vjerovatnosti kao pravnog standarda suprotstavljajuse dvije logičke teze – jesu li izgledi o postojanju diskriminacije pretežniji negoizgledi da diskriminacije nije bilo? Vjerovatnost mora postojati u vrijemepodnošenja zahtjeva za zaštitu načela zabrane diskriminacije. Stupanj izvjesnostimora biti takav da se u sudskom ili drugom postupku odluka o postojanjudiskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledise zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da jedošlo do diskriminacije. 187Konačno, prebacivanje tereta dokazivanja na aktivnu diskriminacijsku stranu jeu skladu sa načelima iz Smjernice 2000/78/EC I 97/80/EC od 15. decembra 1997.godine Vijeća EU u slučaju diskriminacije utemeljene na spolnoj pripadnosti.Logično bi bilo zaključiti da se ovakav pristup ne bi mogao primijeniti u krivičnimi prekršajnim postupcima, jer bi okrenuti teret dokazivanja doveo u pitanjejedan od temeljnih principa na kojima se temelje ovi postupci – presumpcijunevinosti koja je jedan od temeljnih elemenata prava na pravično suđenje izčlana 6. Evropske konvencije. Zbog toga bi bilo dobro ugraditi ovaj izuzetak ueventualne buduće izmjene antidiskriminacionog zakona, kao što je to slučaj uRepublici Hrvatskoj (član 20. stav 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije).186Za prebacivanje tereta diskriminacije u slučajevima indirektne diskriminacije veoma važan značaj imajui statistički podaci, gdje se zbog velike razlike u, recimo zastupljenosti spolova, kod nekog poslodavcamože tražiti od njega da dokazuje zbog čega došlo je do takve razlike.187Šime Pavlović, Komentar Zakona o suzbijanju diskriminacije sa sudskom praksom, komplementarnimpropisima, prilozima i stvarnim kazalom, Zagreb, 2009., str. 200.113

Član 16.(Učešće trećih lica)(1) U postupku koji se pokreće u skladu s članom 12. ovog zakona može se kaotreća strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su žrtve diskriminacijepridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruženje ili drugo lice koje se uokviru svoje djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe licao čijim se pravima odlučuje u postupku.(2) Sud će dopustiti učešće treće strane samo uz pristanak lica na čijoj stranise treća strana želi umiješati.(3) Bez obzira na ishod parnice, treća strana sama snosi troškove svog učešćau parnici.Strana koja se pridružuje postupku nije stranka u postupku, već treće licekoje se pridružuje postupku zato što ima pravni interes da stranka kojoj sepridružuje u tom postupku ne izgubi spor. Opći uslov je da se treća strana uokviru svoje djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe lica očijim se pravima odlučuje u postupku. Postojanje navedenog uslova mora sedokazati. S obzirom da se u prvom stavu određuje da se postupak pokreće uskladu sa članom 12. Zakona, koji predviđa da će se postupak, ako nije drugačijepropisano, voditi prema odredbama zakona o parničnom postupku, slijedida treće lice može stupiti u postupak od trenutka podnošenja tužbe, u tokuprvostepenog i drugostepenog postupka, pa sve do pravosnažnosti odlukeo tužbenom zahtjevu. Izjava o stupanju u postupak mora se dostaviti licu načijoj se strani treća strana želi umiješati da bi dala pristanak. Zakonodavac neutvrđuje da li sud automatski prihvata učešće treće strane ako postoji pristanaklica na čijoj se strani želi umiješati. Analogno odredbi člana 370. ZPP-a svakastrana može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i tražiti da se istiodbije, pa bi u tom smislu tuženi mogao osporavati učešće treće strane. Premanavedenoj odredbi ZPP-a protiv odluke suda kojom se prihvata učešće umješačanije dozvoljena posebna žalba, što znači da je posebna žalba dozvoljena protivrješenja suda kojim se odbija učešće treće strane. 188188Komentar Zakona o parničnom postupku u FBiH i RS, Sarajevo 2005, str. 603114

Član 17.(Kolektivna tužba za zaštitu od diskriminacije)Udruženja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrirane u skladus propisima koji reguliraju udruživanje građana u Bosni i Hercegovini, aimaju opravdani interes za zaštitu interesa određene grupe ili se u okvirusvoje djelatnosti bave zaštitom od diskriminacije određene grupe lica, mogupodnijeti tužbu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje,ako učine vjerovatnim da je postupanjem tuženog povrijeđeno pravo najednako postupanje većeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi čijaprava tužilac štiti.Prilično široko određujući subjekte koji mogu podnijeti kolektivnu tužbuza zaštitu od diskriminacije, a to su udruženja, tijela, ustanove i drugeorganizacije koje su registrirane u skladu sa propisima koji regulirajuudruživanje građana u Bosni i Hercegovini, zaključujemo da kolektivnutužbu podnose udruženja građana, fondacije, vjerske zajednice 189 i političkestranke. Postavlja se pitanje da li određenje tijela i ustanova podrazumijevatijela javne vlasti i javne ustanove s obzirom da njihov položaj nije reguliransa propisima kojima se regulira udruživanje građana. Smatramo, da polazećiod smisla navedene odredbe, sva registrirana pravna lica koja imaju opravdaniinteres za zaštitu prava na jednako postupanje određene grupe mogu podnijetikolektivnu tužbu. Opravdani interes postoji kada je vođenje postupka zazaštitu interesa određene grupe vođeno ciljevima zbog kojih su osnovane.Navedena lica moraju u tom smislu učiniti vjerovatnim da je postupanjemtuženog povrijeđeno pravo na jednako postupanje, pa nije potrebno sa punomizvjesnošću utvrditi postojanje činjenica o postojanju diskriminacije već samoučiniti vjerovatnim postojanje činjenica. Tužba se podnosi protiv fizičkog ilipravnog lica koji je diskriminirao veći broj osoba, što znači da se ovaj vidzaštite ne može upotrijebiti ukoliko je žrtva pojedinac.Strateško parničenjeStrateško parničenje, kao mehanizam za sudsko ostvarenje određenih prava isloboda, veoma često se spominje u kontekstu zaštite od diskriminacije. Budućida je Zakon prepoznao značaj učešća nevladinih organizacija u postupcima za189Prema članu 2. Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica «crkve i vjerskezajednice su zajednice, ustanove i organizacije vjernika, osnovane u skladu s vlastitim propisima,naučavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojima je priznata pravna sposobnost i koje su upisaneu Registar crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini».115

zaštitu od diskriminacije kao trećih lica u članu 16. te je dao aktivnu legitimacijuonim organizacijama koje ispunjavaju uslove predviđene u članu 17. da podnosetužbe, stvoren je zakonski okvir, koji opet stvara mogućnost za pokretanjepostupaka, koji su u svojoj prirodi od strateškog značaja za ostvarivanje jednakihprava i mogućnosti. U oblasti pokretanja postupaka za zaštitu i ostvarivanjeljudskih prava, uključujući i zabranu diskriminacije, razvijen je konceptstrateškog parničenja (eng. Strategic litigation) koji za cilj ima da kroz postizanjeuspjeha u jednom predmetu, podstakne značajne promjene u ostvarivanjuspornog prava. Zbog zakonske mogućnosti i značajnih dostignuća koji su ovimkonceptom postignuti u drugim zemljama, u nastavku će biti posvećena pažnjamehanizmima za vođenje strateških predmeta.Strateški predmeti su oni predmeti koji imaju potencijala da podstaknu izmjeneili dosljedniju primjenu zakona odnosno oni predmeti koji mogu da dovedu doprimjene promjena u društvu. Značaj postizanja uspjeha u ovim predmetimaima za cilj da dovede do dugotrajnije promjene čije posljedice nadilaze odabranipojedinačni predmet. Ipak veoma je teško procijeniti koji predmeti su strateški.Mnogi predmeti koji su prema svojim posljedicama imali strateške posljedicesu nastali bez posebne namjere da se vodi strateško parničenje. Kao uslov zapodnošenje kolektivne tužbe, Zakon je predvidio uslov vjerovatnosti da je došlodo povrede prava na jednako postupanje većeg broja lica, što u osnovi predstavljajedan od strateških ciljeva.Razlika između „običnih“ i strateških predmeta za zaštitu od diskriminacijesu u tome što su prvi zainteresirani za uspjeh u tom predmetu i zaštitu pravapojedinca dok strateški predmeti teže ka široj društvenoj promjeni. Stoga je prijenego što se pokrene određeni strateški predmet potrebno pokušati procijenitiutjecaj vođenja jednog postupka za zaštitu od diskriminacije u odnosu na svedruge načine postizanja strateških ciljeva (npr. javne kampanje zagovaranja i sl.).Osnovni ciljevi strateškog parničenja se odnose na dosljedno tumačenjei primjenu zakona i drugih propisa na sve osobe i grupe, ali i prepoznavanjenedostataka u zakonima u odnosu na standarde zabrane diskriminacije.Dosljedno tumačenje i primjenu zakona i drugih propisa ukoliko određenainstitucija vlasti pogrešnim tumačenjem dovodi do diskriminacije određenegrupe lica. Pogrešno tumačenje određenog propisa može biti posljedicanamjernog uskraćivanja prava određenoj grupi ili pojedincu, a može biti iposljedica nejasne formulacije u zakonu. Uspjeh u strateškom parničenju,stoga, može doprinijeti dosljednijoj primjeni tog propisa odnosno usvajanjem116

podzakonskog akta koji razjašnjava način primjene spornog propisa u vidupravilnika, odluke ili uputstva.Izmjene zakona i propisa koje dovode do povrede jednakih prava i mogućnosti.Ovo je jedan od najčešći ciljeva strateškog parničenja, pogotovo ako se uzmuu obzir obaveze na odsutnost posredne diskriminacije iz zakona, odnosnoobaveze Bosne i Hercegovine u odnosu na standarde zabrane diskriminacije iljudskih prava. Iako će nekada biti potrebno da se pokrene postupak pred sudomviše instance (npr. Ustavni sud, Evropski sud za ljudska prava i sl.) kako bi seizmijenio određeni zakon ili propis i time uskladio sa nekim međunarodnimstandardom, postizanje ovog strateškog cilja ima utjecaj na ostvarivanjeprava velikog broja građana. Uspjeh aplikanata Sejdić i Finci protiv Bosne iHercegovine, kao predmet koji je u svojoj osnovi strateški, bi trebao da omogućiuklanjanje diskriminatorne odredbe iz Ustava BiH, odnosno omogući većembroju osoba da budu birani za mjesto u Predsjedništvu BiH, odnosno za Domnaroda Predstavničkog doma BiH.Drugi ciljevi strateškog parničenjaPodrška vladavini prava. Osobe koje su zastupane kroz ove postupke uz pomoćorganizacija su najčešće osobe koje bez ove podrške ne bi bile u prilici da zaštitesvoja prava. Ovaj cilj će vjerovatno biti jedan od najčešćih ciljeva strateškogparničenja u Bosni i Hercegovini, uključujući i dosljednu primjenu ovog zakona.Pravno obrazovanje. Vođenje predmeta koji koriste standarde jednakih prava imogućnosti i mehanizme predviđene u ovom zakonu će dovesti do upoznavanjačlanova sudstva, tužilaštva i nevladinih organizacija o konceptu zabranediskriminacije i ljudskih prava, predmeta koji do sada nisu bili česti u našojpravnoj praksi.Razvijanje civilnog društva i stvaranje koalicija. Strateško parničenje imaznačajan potencijal da doprinese razvoju i saradnji između organizacija civilnogdruštva a najviše zbog potrebe prikupljanja podataka za vođenje strateškogparničenja i mogućnosti da se kroz saradnju maksimiziraju efekti uspjehapojedinačnog predmeta.Prikupljanje podataka o povredama Zakona. Vođenje strateških predmetapodrazumijeva detaljnu pripremu predmeta a uspjeh u ovim predmetimaukazuje na i najteže oblike kršenja principa jednakih prava i mogućnosti.117

Priprema predmeta je vrlo često praćena i dubljim analizama podataka o većembroju slučajeva koji mogu da nakon uspjeha u pojedinačnom predmetu dovedui do ostvarenja prava za veći broj osoba.Odgovornost institucija vlasti. Strateško parničenje, čak i kada postigne svoj cilj,naglašava odgovornost institucija da između ostalog vode računa o posrednoj ineposrednoj diskriminaciji, odnosno da vrše procjenu utjecaja zakona i politikana sve članove i grupe u društvu.Mijenjanje svijesti javnosti i osnaživanje ranjivih grupa. Poseban značajpredmeta strateškog parničenja je u mogućnosti da se promijeni svijest javnostio nekim osobinama određenih ranjivih grupa, ali i podigne svijest o pravima imogućnostima da se ista zaštite. Konačno na ovaj način se osnažuju i pojedincii ranjive grupe da prepoznaju kršenje i pokrenu postupak da zaštite svoja prava.Ipak, u odnosu na druge tehnike, strateško parničenje ima i svoja ograničenja.Odabir predmetaJedan od najvećih izazova za uspjeh strateškog parničenja je odabir dobrogpredmeta. Organizacije civilnog društva, koje predstavljaju veći broj pripadnikaranjivih grupa, odnosno posjeduju informacije o većem broju potencijalnihstranaka, prije nego što odaberu predmet sa najpovoljnijim činjenicama zavođenje strateškog parničenja, bi trebale da obrate pažnju na osobine osobe iligrupe osoba koje će zastupati, činjenicama predmeta i dostupnim dokazima.Iako je pretpostavka da sve potencijalne stranke ne ostvaruju jednaka prava imogućnosti za postizanje strateškog cilja, bitno je prepoznati koja od ovihstranaka ima najbolje osobine za zastupanje u strateškom postupku. Budućida ostali ciljevi strateškog parničenja uključuju i podizanje i mijenjanje svijestijavnosti o problemima ugroženih grupa, bitno je da zastupana stranka budeu prilici da utiče na postizanje ovog cilja. Strategije za postizanje ovog ciljauključuju i saradnju sa medijima, te je stoga bitno da i stranka bude upoznatasa činjenicom da će biti u prilici da za medije i javno govori o povredi svogprava i grupe koju predstavlja. Bitno je također da stranka bude upoznata sasvim posljedicama uspjeha, odnosno neuspjeha strateškog predmeta, a posebnoo posljedicama na stranku i njegovu porodicu. Posebno je bitno izvršiti analizumogućnosti viktimizacije stranke, odnosno stvoriti mehanizme podrške uslučaju iste.118

Činjenice predmeta moraju biti takve da ih sud ne može ignorirati. Običnosu to slučajevi diskriminacije određene grupe u odnosu na druge grupe upristupu osnovnim ljudskim pravima (građanskim i političkim ili ekonomskimi socijalnim) koji imaju posebno teške posljedice na članove te grupe.Radi podupiranja ovih činjenica, bitno je također izabrati predmet o kojem semogu prikupiti dokazi ili dokazi već postoje. Zbog toga, može biti korisno dase počne sa jednostavnim, očiglednim slučajevima neposredne diskrimi nacijeza koje je dostupan dovoljan broj dokaza, kako bi se uspjehom u tim slučajeva,otvorio put za kompleksnije predmete. Čak i ukoliko su takvi slučajevi dovoljnojasni po pitanju dokaza, treba posebno voditi računa o pribavljanju one količinedokaza koja je potrebna da bi se utvrdila osnovanost da je došlo do povredezabrane diskriminacije, kako bi se koristila mogućnost iz člana 12. odnosnokako bi se „prebacio“ teret dokazivanja na navodnog prekršioca.Situaciono testiranjeU nedostatku jasnih dokaza za dokazivanje slučaja diskriminacije, strateškoparničenje je razvilo koncept „situacionog testiranja“. Situaciono testiranjepredstavlja instrument za dokumentiranje i obezbjeđivanje dokaza, koji bi moglida osiguraju uspjeh u postupku. Za potrebu provođenja ovog instrumenta,anagažuje se osoba ili grupa osoba koja dobrovoljno, provjerava postoji li unekom slučaju diskriminacija. U toj ulozi može se naći jedna osoba, ili više njihzajedno, kada se lično i neposredno uključi ili uključe u neku situaciju, ne bili tako lično i na licu mjesta provjerili da li se u toj situaciji poštuje zabranadiskriminacije. Na primjer, kada osoba zaposlena na osiguranju, ne dozvoliosobi da uđe na određeno javno mjesto zbog pretpostavke da je ta osoba Rom,organizuje se veći broj osoba romske i većinske populacije kako bi se provjeriloda li je do ovog ograničenja došlo samo zbog pripadnosti nacionalnoj manjini.Pored toga, isključuju se i svi drugi mogući faktori za ovo ograničavanja tj.izbjegava se da se na bilo koji način isprovociraju osobe na osiguranju, kaona primjer, da se ružno ponašaju ili sa sobom nose hranu. Ukoliko je samoosobama romske populacije ograničen ulaz, prikupljeni dokazi se koriste kakobi se dokazala vjerovatnost ograničenja prava zbog diskriminacije na osnovupripadnosti nacionalnoj manjini. U primjeni ZoZDa na ovaj način bi se izmeđuostalog mogla prikupiti i potrebna većina dokaza za korištenje mogućnosti izčlana 15., budući da je u ovakvim i sličnim predmetima uvijek teško doći dodrugih dokaza, osim recimo iskaza svjedoka.119

Koga uključiti u jedan strateški predmet?Ako analiziramo ciljeve strateškog parničenja, doći ćemo do zaključka davođenje jednog strateškog predmeta zahtijeva uključivanje većeg broja različitihaktera kako bi se osigurao strateški cilj. Nesumnjivo je da je za vođenje predmetapotrebna stranka i grupa stranaka, organizacija civilnog društva kao treća stranaili pokretač postupka, tužena strana i odgovarajuće sudsko ili upravno tijelo.Pored ovih osoba i tijela, bitno je uključiti i medije koji bi mogli da prate ovajpredmet, kako bi se uticalo na postizanje i drugih ciljeva strateškog parničenja,te direktno ili indirektno i druge organizacije civilnog društva, koje predstavljajučlanove sličnih problema. Zbog posebne uloge Ombudsmana Bosne iHercegovine, bitno je dostavljati informacije i ovoj instituciji kao i Ministarstvuza ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.Ograničenja strateškog parničenja u Bosni i HercegoviniUloga presedana. Budući da u Bosni i Hercegovini nije naglašena ulogapresedana sudskih odluka, ovo može da ograniči efekte uspjeha strateškihpredmeta, ali, ukoliko se strateško parničenje postavi ispravno, te se uključemehanizmu za maksimiziranje efekata ovih odluka.Neusaglašenost zakona sa međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine.Po pitanju izbora pravnih argumenata, korisno je dosljedno podsjećati sudijena njihovu obavezu da tumače domaće zakone, kako bi isti bili u skladu sameđunarodnim zakonom, uključujući međunarodno običajno pravo (kojeje obavezujuće za sve države bez obzira na ratifikaciju), oslanjajući se napretpostavku da su donosioci zakona namjeravali da zakon bude usklađen saustavnim i međunarodnim pravom. Ova sudska dužnost proizlazi iz člana 27.Bečke konvencije o Zakonu o sporazumima koji obavezuju sudove, kao i sveostale državne organe, da se pridržavaju međunarodnih obaveza države bezobzira na sadržaj domaćeg zakona. Obrazlažući da domaći za koni moraju dase tumače tako da sprovode međunarodno pravo, tražimo da se međunarodnopra vo ugradi u nepotpune domaće propise pozivanjem na dužnost države, kojatakođer obavezuje svoje sudove, da u potpunosti izvrše svoje međunarodneobaveze. Mi se oslanjamo na pravilo da država ne može da se pozove na svojinterni zakon kako bi opravdala neprimjenjivanje međunarodnog sporazuma.Uspjeh strateškog parničenja. Uspjeh strateškog parničenja se skoro nikad nemože garantirati. Zbog toga se u praksi često, nakon neuspjeha jednog predmeta,pokreću i drugi predmeti sa modifikovanim pravnim strategijama, dok se nepostigne uspjeh.120

Precedentski efekti odluka. Budući da u Bosni i Hercegovini nije naglašenauloga presedana sudskih odluka, ovo može da ograniči efekte uspjeha strateškihpredmeta osim ako predmet ne dođe do ustavnog suda ili čak do nekogmeđunarodnog tijela.Nedostatak podrške javnosti. Izostanak podrške javnosti za uspjeh strateškogparničenja ne mora nužno imati utjecaja na odluku o kršenju principa jednakogpostupanja, ali ove odluke, kao što je to već naglašeno, imaju potencijal dapokrenu javne diskusije.Uloga zastupane stranke. Stranke, koje su zastupane u strateškim predmetimau svakom trenutku imaju pravo da odustanu od nastavka vođenja postupka (npr.zbog nagodbe), što može da dovode do odsustva strateški postavljenih ciljeva.Član 18.(Zaštita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili učestvuju u postupku)Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili učestvovalo u pravnom postupku zazaštitu od diskriminacije neće trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanjaili učestvovanja.Član 18. zabranjuje trpljenje posljedica ukoliko osoba pokrene ili učestvuje ubilo kojem postupku za zaštitu od diskriminacije. Ovaj pojam se u uporednompravu u identičnom obliku naziva i viktimizacija, iako naš zakon ne koristitaj pojam. Viktimizacija obično nastaje kao reakcija od strane osobe za kojuse navodi da je diskriminirala prilikom pokretanja postupka, i predstavljanastavak povrede ravnopravnog tretmana. U težim slučajevima, na ovaj način,želi se postići da osobe odustanu od postupka ili od učestvovanja u postupku,uskraćujući im dalje neka prava. Na ovaj način se ne vrši diskriminacijaveć dolazi do povrede člana 18. i stoga nije potrebno ispuniti test različitogpostupanja. Budući da viktimizacija nije definirana kao oblik diskriminacije,osobama koje trpe posljedice iste, neće biti na raspolaganju mogućnost izčlana 15. koja se odnosi na teret dokazivanja, ali se pretpostavlja da će u tokupostupka koji je već pokrenut moći da koriste privremene mjere osiguranja izčlana 14. pozivajući se na zabranu viktimizacije.Poseban problem kod primjene ove odredbe će postojati, jer ne upućuje da seradi o nekom obliku povrede ravnopravnog postupanja, niti definira obavezeza određena lica. Pretpostavka je da se ovdje radi o općoj zabrani trpljenja121

da su žrtve diskriminacije da pokreću pravne postupke, čime bi se ukonačnici provođenje cilja direktive dovelo u opasnost“ESLJP je također u slučaju Fogarty protiv Velike Britanije 192 prihvatio konceptviktimizacije. U ovom slučaju apelant se žalio na povredu člana 14. u slučajukada je u skladu sa domaćim zakonodavstvom pokrenuo postupak protiv osobe,koja ju je diskriminirala, i zbog toga je trpila neravnopravan tretman.Odustajanje od postupka zbog straha od viktimizacije može biti jedan odozbiljnih faktora koji mogu da ugroze predmete koji se odnose na diskriminaciju.Dodatni razlog za strah mogu biti situacije u kojima se ukazuje na diskriminacijuod strane osoba koje odlučuju o uživanju javnih usluga u oblasti obrazovanja,zdravstvene ili socijalne zaštite, odnosno onih osoba koje će i u budućnostiodlučivati o javnim uslugama za osobe koje se žale na diskriminaciju.Kako bi se ovaj problem prevazišao, neophodno je da organizacije koje pružajupomoć žrtvama diskriminacije, nastave da budu aktivno uključene u periodutrajanja ali i nakon što se predmet okonča, odnosno da u slučajevima da dođedo viktimizacije insistiraju na izricanju prekršajnih kazni. Sa druge strane,poslodavci također trebaju da poduzmu sve neophodne mjere kako bi se spriječilaviktimizacija, pružajući svu neophodnu podršku svojim zaposlenima, u tokupostupka, ali i nakon. Samo podrška okoline će omogućiti provođenje predmetadiskriminacije koji predstavljaju značajan primjer posljedica diskriminacije.Član 19.(Povreda člana 2. stav (2) ovog zakona)(1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan položaj naosnovama nabrojanim u članu 2. (Diskriminacija), stav (1), na načinopisan u čl. 3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije)ovog zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od1.500 KM do 5.000 KM.(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno lice udržavnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko DistriktaBosne i Hercegovine, općinskoj instituciji, u pravnom licu s javnimovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom kaznom u iznosuod 700 KM do 1.500 KM.192Fogarty v. the United Kingdom (no. 37112/97, 21/11/2001)123

Ako se postavi pitanje koji su zakoni prioritetni za usaglašavanje, očigledanodgovor bi bio da je neophodno izmijeniti sve one zakone i opće propisekoji sadrže odredbe koje stavljaju određenu osobu ili grupu u nepovoljnijipoložaj. Tipičan primjer diskriminacije kroz zakone i opće propise su odredbeUstava BiH, a analogno tome i odredbe Izbornog zakona BiH, koji, kako jeto potvrđeno u presudi Sejdić i Finci protiv BIH, diskriminiraju pripadnikenacionalnih manjina u pristupu Predsjedništvu BiH i Domu narodaParlamentarne skupštine BiH. I u ovom slučaju je ESLJP razmatrao pitanje„objektivne i razumne opravdanosti“ ovog različitog postupanja prije nego štoje zaključio da se radi o slučaju diskriminacije. U ovom primjeru olakšavajućaokolnost je učešće ESLJP, jer je presudom razjašnjeno pitanje oko kojeg jošuvijek ne postoji konsenzus u BiH.U pogledu posebnih mjera općeg ili privremenog karaktera, naš pravni sistem jepun primjera u kojem se određenim grupama zbog njihovog različitog položajau društvu daju posebna prava. Iz tog razloga, npr. žene su zbog svog biološkogodređenja zaštićene u oblasti rada i imaju privilegiran položaj u odnosu namuškarce u pristupu recimo porodiljskom odsustvu, te je zakonima o radupredviđeno da ugovor o radu prestaje kada zaposlenik navrši 65 godina životai 20 godina staža osiguranja, čime se osobama sa ovim uslovima zbog njihovedobi prekida radni odnos zbog međugeneracijske solidarnosti. Bitno je kodutvrđivanja izuzetaka od jednakog postupanja, odnosno uvođenja posebnihmjera, voditi računa da ovi izuzeci budu objektivni i da se mogu razumnoopravdati 195 . Međutim, bitno je naglasiti da dodatni problem kod razmatranjaobjektivne i razumne opravdanosti, predstavlja činjenica da ovo pitanje napredujei evoluira u skladu sa promjenama u društvu. Ako samo analiziramo napredaku ostvarivanju ženskih prava i sloboda u 20. stoljeću, dolazimo do zaključka daje u samo 50 godina ovaj pojam doživio nevjerojatan prevrat. Isto tako, kadaje u pitanju pravo homoseksualnih osoba da usvajaju djecu, ESLJP je u dvanavrata u samo 6 godina razlike donio dvije apsolutno suprotne odluke, gdje jeu slučaju Frete protiv Francuske u 2002. godini zaključio da je zabrana usvajanjaza homoseksualne osobe opravdana zbog „najboljeg interesa djeteta“, ali je veću slučaju E.B. protiv Francuske zaključio da je ovo razlikovanje neopravdano istoga predstavlja diskriminaciju.U posljednje vrijeme je također primijećena tendencija uvođenja u tekstovezakona odredbi kojima se zabranjuje diskriminacija. Zakoni koji sadrže ove195„Zakonske mjere i radnje neće se smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanjeili različito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti.”128

vjerovatno podnositi upravo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH, kojeje kako je već i rečeno zaduženo da izvještava o obimu i pojavama diskriminacijeodnosno da predlaže mjere za sprečavanja i suzbijanje diskriminacije.Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupštinaBosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 8. jula 2009.godine, i na 33. sjednici Doma naroda, održanoj 23. jula 2009. godine, usvojila je130

Z A K O N O Z A B R A N I D I S KR I M I N A C I J EPOGLAVLJE I. OPĆE ODREDBEČlan 1.(Predmet Zakona)(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava imogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite oddiskriminacije.(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardimakoji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđujuse odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni iHercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjemtekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjemomoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.Član 2.(Diskriminacija)(1) Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različitopostupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanjeprednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama premabilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere,etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnommanjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva usindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola,spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima zasvrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje,uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svimoblastima javnog života.(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizičkaili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito:zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke,stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti ijavnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.131

POGLAVLJE II. OBLICI DISKRIMINACIJEČlan 3.(Oblici diskriminacije)(1) Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovamaodređenim članom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanjedjelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla bitidovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe licau sličnim situacijama.(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgledneutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenjanekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu nadruga lica.Član 4.(Ostali oblici diskriminacije)(1) Uznemiravanje se smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojojponašanje vezano za jedan od navedenih osnova iz člana 2. ovog zakona imaza svrhu ili čiji je efekat povreda dostojanstva lica i stvaranje zastrašujućeg,neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja.(2) Spolno uznemiravanje je svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ilifizičkog ponašanja spolne prirode čiji je cilj ili efekat povreda dostojanstvalica, posebno kada se njime stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće,ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.(3) Mobing je oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijevaponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha iliposljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.(4) Segregacija je djelo kojim (fizičko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovujedne od nabrojanih osnova iz člana 2. ovog zakona, u skladu s definicijomdiskriminacije sadržanom u članu 2. ovog zakona.(5) Izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije i pomaganje drugimaprilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije.(6) Podsticanje na diskriminaciju je svako zagovaranje nacionalne, rasne ilivjerske mržnje i zabranjeno je.132

Član 5.(Izuzeci od principa jednakog postupanja)Zakonske mjere i radnje neće se smatrati diskriminacijskim kada se svode nanepovoljno razlikovanje ili različito postupanje ako su zasnovane na objektivnoji razumnoj opravdanosti. Sljedeće mjere neće se smatrati diskriminacijskim kadase njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnostiizmeđu sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati i kada:a) proizlaze iz provođenja ili donošenja privremenih posebnih mjera osmišljenihbilo da se spriječe ili nadoknade štete koje lica trpe a koje su određeneosnovama navedenim u članu 2. ovog zakona i to naročito za pripadnikeugroženih grupa, kao što su: invalidna lica, pripadnici nacionalnih manjina,žene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga društveno isključena lica,civilne žrtve rata, žrtve u krivičnim postupcima, raseljena lica, izbjeglice iazilanti; odnosno da se omogući njihovo puno učešće u svim oblastima života;b) su zasnovane na obilježju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenihu članu 2. ovog zakona kada, u ograničenim okolnostima, zbog prirodekonkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili konteksta u kojemse izvršavaju, takvo obilježje predstavlja stvarni i određujući uslov u pogleduizbora zvanja. Ovaj izuzetak bit će predmet povremenih preispitivanja;c) su zasnovane na razlikovanju, isključivanju ili davanju prednosti u vezisa zapošljavanjem kao člana osoblja institucije koje se obavlja u skladu sdoktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjima ili učenjimakonkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da je razlikovanje, isključenjeili davanje prednosti izvršeno savjesno kako ne bi došlo do povrede vjerskihosjećanja pripadnika te vjeroispovijesti ili te vjere;d) određuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnogodnosa i određuju starosnu dob kao uslov za penzionisanje;e) su zasnovane na državljanstvu na način predviđen zakonom;f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagođavanja s ciljem osiguravanjaprincipa jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci su zatoprema potrebi u konkretnom slučaju dužni preduzeti odgovarajuće mjere,radi omogućavanja da invalidno lice ostvari pristup, učestvuje ili napredujeu zaposlenju, odnosno da učestvuje u obuci, ako takve mjere ne namećunesrazmjeran teret poslodavcu;g) stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obaveza iz porodičnogodnosa kada je to određeno zakonom, a posebno s ciljem zaštite prava i133

interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnogmorala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama porodičnih zakona;h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, uključuju u članstvo, te u djelovanju kojeje u skladu s naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskih zajednicau BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu saustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine, uvjerenja ili ciljevi.POGLAVLJE III. ZAŠTIĆENA PRAVAČlan 6.(Oblast primjene)Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države,entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija itijela, te pravnih lica s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih ifizičkih lica, u svim a posebno u sljedećim oblastima:a) zapošljavanja, rada i radnih uslova, uključujući pristup zaposlenju, zanimanjui samozapošljavanju kao i radne uslove, naknade, napredovanja u službi iotpuštanja s posla;b) obrazovanja, nauke i sporta. Dostupnost obrazovanja ne bi trebalo da zavisiod useljeničkog statusa djece ili njihovih roditelja;c) socijalne zaštite, uključujući socijalno osiguranje, socijalne naknade,socijalnu pomoć (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i načinpostupanja prema korisnicima socijalne zaštite;d) zdravstvene zaštite, uključujući dostupnost zaštite i liječenja, i u odnosu nanačin na koji se pruža zaštita i liječe pacijenti;e) obuke uključujući početno osposobljavanje i stalno stručno usavršavanje,sve vrste i sve nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog stručnogusavršavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, uključujući i sticanjepraktičnog radnog iskustva;f) pravosuđa i uprave, uključujući aktivnosti policije i drugih službenika zaprovođenje zakona, službenika pogranične kontrole, vojno i zatvorskoosoblje. Konkretno, sva lica bit će jednaka pred sudovima i tribunalima;g) stanovanja uključujući pristup stanovanju, uslove stanovanja i raskid ugovorao najmu;134

h) javnog informiranja i medija;i) članstva u profesionalnim organizacijama, uključujući članstvo u organizacijiradnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji čiji članovi obavljaju nekoodređeno zanimanje; uključenost u takve organizacije i pogodnosti kojepružaju takve organizacije;j) roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, uključujući npr.prilikom kupovine robe u trgovini, prilikom podnošenja molbe za zajam ubanci i u odnosu na pristup diskotekama, kafićima i restoranima;k) obavljanja privredne djelatnosti, uključujući pravo o tržišnoj konkurenciji,odnose između preduzeća i odnose između preduzeća i države;l) učešća u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu;m) jednakom učešću u javnom životu svih građana;n) porodice, pri čemu će bračni drugovi uživati potpunu jednakost prava kao iodgovornosti u pogledu bračne zajednice, tokom trajanja bračne zajednice injene rastave uključujući i prava i odgovornosti u pogledu podizanja djece, uskladu s odredbama porodičnog zakona;o) prava djeteta, uključujući one mjere zaštite koje su potrebne shodno njihovomstatusu maloljetnika, od strane njihove porodice, društva i države.POGLAVLJE IV.INSTITUCIJE NADLEŽNE ZA ZAŠTITU OD DISKRIMINACIJEČlan 7.(Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije)(1) Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen zaljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne iHercegovine).(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadležnosti:a) zaprima pojedinačne i grupne žalbe u vezi s diskriminacijom;b) fizičkim i pravnim licima koja su podnijela žalbu zbog diskriminacije dajepotrebna obavještenja o njihovim pravima i obavezama, te mogućnostimasudske i druge zaštite;c) povodom žalbe Ombudsmen Bosne i Hercegovine može odlučiti da neprihvati žalbu ili da pokrene postupak istraživanja;135

136d) predlaže pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona omedijaciji;e) prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije;f) podnosi godišnji, a prema potrebi i vanredne izvještaje o pojavamadiskriminacije Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, ParlamentuFederacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skupštini Republike Srpske iSkupštini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;g) informira javnost o pojavama diskriminacije;h) na vlastitu inicijativu, provodi istraživanja u oblasti diskriminacije;i) daje mišljenja i preporuke s ciljem sprečavanja i suzbijanja diskriminacije,te predlaže odgovarajuća zakonska i druga rješenja nadležnim institucijamau Bosni i Hercegovini;j) ima pravo da pokreće i učestvuje u postupku za zaštitu od diskriminacijeza prekršaje propisane ovim zakonom;k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvršnim organima;l) podiže svijest o pitanjima vezanim za rasizam i rasnu diskriminaciju udruštvu;m) unapređuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednakopostupanje.(3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvještaja, mišljenjai preporuka o pojavama diskriminacije sarađuje s organizacijama civilnogdruštva koje se bave zaštitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijamakoje se bave zaštitom prava grupa izloženih visokom riziku diskriminacije.(4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pruža pomoć licima ili grupama lica kojase obraćaju međunarodnim tijelima za zaštitu od diskriminacije u davanjuuputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka.(5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine će u svrhuostvarivanja svoje nadležnosti uspostaviti poseban odjel koji bi isključivorazmatrao predmete navodne diskriminacije u pogledu postupanja javnihtijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine,općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlaštenjima, kao ipostupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim oblastima života.U budžet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine bit ćeuvrštena posebna budžetska stavka neophodna za funkcioniranje specijalnog

odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije.(6) Sve državne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brčko Distrikta Bosne iHercegovine, općinske, institucije i pravna lica s javnim ovlaštenjima, te ostalapravna i fizička lica dužna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine,najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, dostaviti traženepodatke i dokumente.(7) Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su sarađivati sOmbudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore iobavještenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i oefektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.Član 8.(Vođenje evidencije i koordinacija nadležnih institucija)(1) Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini dužne su voditi redovnuevidenciju svih slučajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatkeobavezno dostavljati Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne iHercegovine.(2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviruzakonom utvrđenih nadležnosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenihpodataka o pojavama i obimu diskriminacije, najmanje jednom godišnjepripremati Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj, a prema potrebii posebne izvještaje koji sadrže prijedlog mjera za sprečavanje i suzbijanjepojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini.(3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dužnoje jednom godišnje izvještavati, posredstvom Vijeća ministara Bosne iHercegovine, i Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine o pojavamadiskriminacije i u vezi s tim predlagati konkretne zakonodavne ili drugemjere.(4) U skladu s odredbama ovog člana, ustanovit će se posebne evidencije uzakonodavnim, izvršnim i sudskim organima radi evidencije slučajevadiskriminacije utvrđene u krivičnim, parničnim, vanparničnim i izvršnimpostupcima.(5) Centralna baza podataka za počinjena djela diskriminacije bit će uspostavljenau Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.(6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine će, u roku od137

90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilnik o načinuprikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovinikojim se definira sadržaj i izgled upitnika za prikupljanje podataka opredmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak prukupljanjapotrebnih podataka.Član 9.(Praćenje provođenja Zakona)Provođenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne iHercegovine.Član 10.(Saradnja s organizacijama civilnog društva)U izradi izvještaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planova koji seodnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadležne institucijeobavezne su sarađivati s organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ipromoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zaštitom prava licai grupa lica izloženih visokom riziku od diskriminacije.POGLAVLJE V.POSTUPCI ZA ZAŠTITU OD DISKRIMINACIJEČlan 11.(Zaštita u postojećim postupcima)(1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminirana može tražiti zaštitusvojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka.(2) U slučajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilaziiz upravnog akta, žalba u upravnom postupku i eventualno pokretanjeupravnog spora na osnovu zaštite od diskriminacije, a kojom se zahtijevaponištenje takvog upravnog akta, neće spriječiti lice iz stava (1) ovog članada pokrene sudski postupak za zaštitu od diskriminacije.(3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u članu 12. ovog zakona, kao pojedinačniili zajednički, mogu se tražiti u svrhu podnošenja tužbe u parničnompostupku.138

Član 12.(Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije)(1) Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, premaodredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu i traže:a) utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje,odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti dopovrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije);b) zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiočevopravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima seuklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanjediskriminacije);c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredomprava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete);d) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje natrošak tuženog objavi u medijima, u slučaju kada je diskriminacija počinjenakroz medije (štampane, printane i elektronske), odnosno bilo koje vrste.(2) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku preduzimatihitno, osiguravajući da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju.(3) Kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu,zahtjevi se mogu istaći zajedno (kumulativno) u jednoj tužbi o kojoj seodlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi iako je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva.(4) O tužbama iz stava (1) ovog člana odlučuje nadležni sud primjenjujućiodredbe zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni iHercegovini, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.Član 13.(Nadležnost, rokovi i izvršenje)(1) Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, a u skladu sa zakonima osudovima u oba entiteta i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, za sporovepo tužbi iz člana 12. ovog zakona nadležni su u prvom i drugom stepenusudovi opće mjesne nadležnosti.(2) U postupcima propisanim u članu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija.(3) Po osnovu tužbenog zahtjeva iz člana 12. tačka b) i d) ovog zakona nadležni139

sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili određuje kraći rok zaispunjenje radnje koja je naložena tuženom.(4) Rok za podnošenje tužbe na osnovu člana 12. ovog zakona je tri mjeseca oddana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najduže jednu godinu od danaučinjenja povrede. Rok za podnošenje zahtjeva za reviziju je tri mjeseca oddana uručenja drugostepene presude.Član 14.(Privremene mjere osiguranja)Sud može u postupcima iz člana 11. i 12. ovog zakona odrediti privremenumjeru shodno pravilima zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini.Član 15.(Teret dokazivanja)(1) U slučajevima kada lice ili grupa lica navode činjenice u postupku iz člana12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacijeprekršena, navodni prekršilac dužan je dokazati da nije prekršio principjednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave.(2) U slučajevima u kojima lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije,kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava (1) ovog člana mogu sekoristiti i statistički podaci ili baze podataka.(3) U slučajevima kada lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacijezbog propuštanja razumnog prilagođavanja, teret dokazivanja leži naprotivnoj strani.Član 16.(Učešće trećih lica)(1) U postupku koji se pokreće u skladu s članom 12. ovog zakona može se kaotreća strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su žrtve diskriminacijepridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruženje ili drugo lice koje se uokviru svoje djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe lica očijim se pravima odlučuje u postupku.(2) Sud će dopustiti učešće treće strane samo uz pristanak lica na čijoj strani setreća strana želi umiješati.140

(3) Bez obzira na ishod parnice, treća strana sama snosi troškove svog učešća uparnici.Član 17.(Kolektivna tužba za zaštitu od diskriminacije)Udruženja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrirane u skladus propisima koji reguliraju udruživanje građana u Bosni i Hercegovini, aimaju opravdani interes za zaštitu interesa određene grupe ili se u okvirusvoje djelatnosti bave zaštitom od diskriminacije određene grupe lica, mogupodnijeti tužbu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, akoučine vjerovatnim da je postupanjem tuženog povrijeđeno pravo na jednakopostupanje većeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi čija prava tužilac štiti.Član 18.(Zaštita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili učestvuju u postupku)Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili učestvovalo u pravnom postupkuza zaštitu od diskriminacije neće trpjeti nikakve posljedice zbog takvogprijavljivanja ili učestvovanja.POGLAVLJE VI.KAZNENE (PREKRŠAJNE) ODREDBEČlan 19.(Povreda člana 2. stav (2) ovog zakona)(1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan položaj naosnovama nabrojanim u članu 2. (Diskriminacija), stav (1), na način opisan u čl.3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona, kaznitće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM.(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno liceu državnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko DistriktaBosne i Hercegovine, općinskoj instituciji, u pravnom licu s javnimovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom kaznom u iznosu od700 KM do 1.500 KM.(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i fizičko lice, i tonovčanom kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM.141

(4) Ako se prekršaj iz stava (1) ovog člana učini propuštanjem da se postupipo preporuci Ombudsmena Bosne i Hercegovine, pravno lice će se kaznitinovčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno liceu pravnom licu ili fizičko lice kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od1.000 KM do 3.000 KM.(5) Ako se prekršaj iz stava (1) ovog člana učini propuštanjem da se postupi ponalogu suda, pravno lice će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.500KM do 10.000 KM a odgovorno lice u pravnom licu ili fizičko lice kaznit ćese novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM.Član 20.(Povreda člana 7. st. (6) i (7) ovog zakona)(1) Pravno lice kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000KM do 5.000 KM ako:a) ne dostavi podatke ili dokumente na zahtjev Ombudsmena Bosne iHercegovine, odnosno ako ih ne dostavi u propisanom roku i ne dozvoliuvid u njih, u suprotnosti s članom 7. (Centralna institucija za zaštitu oddiskriminacije), stav (6) ovog zakona;b) ne sarađuje s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i ne daje pismenoodgovore ili obavještenja, odnosno ne izvijesti o učinku preporuka datih sciljem otklanjanja diskriminacije, u suprotnosti s članom 7. stav (7) ovogzakona.(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno liceu državnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko DistriktaBosne i Hercegovine, općinskoj instituciji, u pravnom licu s javnimovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom kaznom u iznosu od500 KM do 1.500 KM.(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i fizičko lice, i tonovčanom kaznom u iznosu od 450 KM do 1.000 KM.Član 21.(Povreda člana 18. ovog zakona)(1) Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri ili lice kojeje na bilo koji način učestvovalo u postupku zaštite od diskriminacije dovedeu nepovoljan položaj na osnovu toga što je to lice prijavilo diskriminaciju142

ili učestvovalo u postupku, u suprotnosti s članom 18. (Zaštita lica kojaprijave diskriminaciju ili učestvuju u postupku) ovog zakona, kaznit će se zaprekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM.(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno liceu državnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko DistriktaBosne i Hercegovine, općinskoj instituciji, u pravnom licu s javnimovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom kaznom u iznosu od1.000 KM do 3.500 KM.(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i fizičko lice, i tonovčanom kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM.(4) Ako prekršaj iz stava (1) ovog člana učini s namjerom odgovorno lice upravnom licu, odgovorno lice u pravnom licu kaznit će se novčanomkaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM, i ako je učini s namjeromfizičko lice, fizičko lice kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500KM do 4.000 KM.Član 22.(Zaštitne mjere)(1) Za prekršaje propisane ovim zakonom mogu se izreći zaštitne mjereoduzimanja predmeta i zabrane obavljanja određene profesionalnedjelatnosti, poslovne aktivnosti ili dužnosti.(2) Zaštitne mjere oduzimanja predmeta obavezno se izriču svaki put kada jeprekršaj izvršen korištenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bilinamijenjeni izvršenju prekršaja ili su predmeti nastali zbog izvršenja prekršaja.Član 23.(Objavljivanje rješenja o prekršaju)Rješenje o prekršaju propisano ovim zakonom objavljuje se u javnim medijimakoji su dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.143

POGLAVLJE VII.PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBEČlan 24.(Usaglašavanje ostalih propisa s ovim zakonom)(1) U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima poovom zakonu, primjenjivat će se ovaj zakon.(2) Svi zakoni i opći propisi bit će usaglašeni s odredbama ovog zakona u rokuod godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.(3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvrđeni u međunarodnimugovorima i sporazumima s vjerskim zajednicama, čime se ne dira u njihovudjelatnu, normativnu i organizacionu autonomiju i princip punog uživanjaprava vjerskih sloboda i izražavanja.Član 25.(Stupanje na snagu)Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenomglasniku BiH”.144

USTAV BOSNE I HERCEGOVINE 201PREAMBULAOslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju,Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvarajumiroljubive odnose unutar pluralističkog društva,U želji da podstaknu opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnogvlasništva i unapređenje tržišne privrede,Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda,Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosnei Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom,Odlučni da osiguraju puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava,Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnimpaktovima o građanskim i političkim pravima, odnosno o ekonomskim,socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadajunacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, kao i drugiminstrumentima ljudskih prava,Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Ženevi 8. 9. 1995. godine i uNjujorku 26. 9. 1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi(u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju UstavBosne i Hercegovine:2. Demokratska načelaBosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sazakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.201Ustav Bosne i Hercegovine. Sarajevo. OHR, Office of the High Representative – neslužbeni prevod145

Član IILjudska prava i osnovne slobode1. Ljudska pravaBosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija zaljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opštegokvirnog sporazuma.2. Međunarodni standardiPrava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava iosnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni iHercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.3. Katalog pravaSva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava2. ovog člana, što uključuje:a) Pravo na život.b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom iliponižavajućem tretmanu ili kazni.c) Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom iliobaveznom radu.d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i drugaprava u vezi sa krivičnim postupkom.f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.g) Slobodu misli, savjesti i vjere.h) Slobodu izražavanja.i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima.j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.k) Pravo na imovinu.l) Pravo na obrazovanje.m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.146

4. NediskriminacijaUživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnimsporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima uBosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa,boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.6. ImplementacijaBosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojimaposredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosnoprimjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.7. Međunarodni sporazumiBosna i Hercegovina će ostati ili postati strana ugovornica međunarodnihsporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava.8. SaradnjaSvi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini će sarađivati sa, i obezbijeditineograničen pristup: svim međunarodnim posmatračkim mehanizmimaljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelimakoja se uspostave bilo kojim međunarodnim sporazumom navedenim u AneksuI ovog Ustava; Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (a naročito će sepridržavati naredbi koje su izdate po članu 29. Statuta Tribunala); i bilo kojojdrugoj organizaciji ovlaštenoj od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda samandatom koji se tiče ljudskih prava ili humanitarnog prava.Član IIINadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta2. Nadležnosti entitetac) Entiteti će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojomjurisdikci-jom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa,koje će funkcionisati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uzpoštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, izčlana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.147

3. Pravni poredak i nadležnosti institucijab) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavatiovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne iHercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kaoi odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog pravasu sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.Član VIUstavni sud1. SastavUstavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova.a) Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije, a dva člana SkupštinaRepublike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda zaljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom.b) Sudije će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljavatakvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa može biti imenovan za sudiju Ustavnogsuda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogubiti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države.c) Mandat sudija imenovanih u prvome sazivu biće pet godina, izuzev akopodnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalihsudija. Sudije koje su imenovani u prvome sazivu ne mogu biti reimenovani.Sudije koje će biti imenovani nakon prvog saziva služiće do navršenih 70godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni naosnovu konsenzusa ostalih sudija.d) Za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet godina odprvih imeno-vanja, Parlamentarna skupština može zakonom predvidjetidrugačiji način izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda zaljudska prava.2. Procedurea) Većina svih članova suda sačinjava kvorum.b) Sud će, većinom glasova svih članova, usvojiti svoja pravila o radu. Sud ćevoditi javne rasprave, a svoje odluke će javno obrazlagati i objavljivati.148

3. JurisdikcijaUstavni sud će podržavati ovaj Ustav.a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javljapo ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednogili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali neograničavajući se na to pitanje:- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednomdržavom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnosena suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovimUstavom.Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara,predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine;jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ilijedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržanau ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojegsuda u Bosni i Hercegovini.c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosnii Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odlukaovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskimpravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosnei Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili doma-šaja nekog opšteg pravilameđunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.4. OdlukeOdluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.Član XIzmjene i dopune2. Ljudska prava i osnovne slobodeNijednim amandmanom na ovaj Ustav ne može se eliminisati, niti umanjiti bilokoje od prava i sloboda iz člana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.149

Aneks I Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati uBosni i Hercegovini1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948)2. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949) i Dopunski protokoliI-II (1977)3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)4. Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957)5. Konvencija o smanjenju broja lica bez državljanstva (1961)6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)7. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) i Opcioniprotokoli (1966 i 1989)8. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene (1979)10. Konvencija protiv mučenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajućihtretmana ili kažnjavanja (1984)11. Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućegtretmana ili kažnjavanja (1987)12. Konvencija o pravima djeteta (1989)13. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika-migranata i članovanjihovih porodica (1990)14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)15. Okvirna Konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994)Član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)Zabrana diskriminacijeUživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bezdiskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik,vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.150

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 202Član 1.Ovim pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Pravila) uređuje se, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Ustav), organizacija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Ustavni sud), postu-pak pred Ustavnim sudom i druga pitanja značajnaza rad Ustavnog suda.Član 9.1. Vijeće od pet sudija odlučuje o predmetima iz nadležnosti Ustavnog sudaiz člana VI/3.b) Ustava koji nisu stavljeni na dnevni red Ustavnog sudau plenarnoj sjednici, o čemu donosi jednoglasnu odluku. Ukoliko nijepostignuta jednoglasna odluka, predmet se prosljeđuje Ustavnom suduu plenarnoj sjednici u tekstu koji će biti izmijenjen i dopunjen u skladu saprijedlogom koji je dobio podršku većine članova Vijeća.1. Učesnici u postupkuČlan 15.b. stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom isud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (članVI/3.b) Ustava);2. Uvjeti za dopustivost apelacije iz člana VI/3.b) UstavaČlan 16.1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosnoodluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogućiprema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilacapelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg jekoristio.202Objavljena u „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09.151

2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanukada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno dapredočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postojikršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdida ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanjemerituma apelacije nepotrebno.3. Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnogsuda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih slobodakoja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji seprimjenjuju u Bosni i Hercegovini.4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;2. apelacija je anonimna;3. podnosilac apelacije je odustao od apelacije;4. protekao je rok za podnošenje apelacije;5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokazaiznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;12. apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom zaljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;14. apelacija je preuranjena;15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.152

4. Pravila postupkaČlan 18.1. Zahtjev o pokretanju postupka upućen Ustavnom sudu šalje se poštom ili sepredaje neposredno Ustavnom sudu.2. Podnesak iz stava 1. ovog člana smatra se primljenim danom prijema uUstavnom sudu, odnosno danom predaje podneska pošti preporučeno.Član 19.2. Apelacija iz člana VI/3.b) Ustava treba da sadrži:• osporenu presudu suda u Bosni i Hercegovini;• odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima kojise primjenjuju u Bosni i Hercegovini;• navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva;• u nedostatku osporene presude/odluke razloge za podnošenje apelacije;• potpis podnosioca apelacije.3. Apelacija iz stava 2. ovog člana podnosi se na posebnom obrascu dostupnomu Pisarni Ustavnog suda ili na web-siteu Ustavnog suda. Obrazac je dostavljenu prilogu ovih pravila i čini njihov sastavni dio.5. Podnosilac zahtjeva/apelacije dužan je obavijestiti Ustavni sud o svim promjenamaadrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa zahtje-vom/apelacijom, koje su sedesile nakon podnošenja zahtjeva/apelacije Ustav-nom sudu.6. Ako podnosilac zahtjeva/apelacije ima zastupnika, zastupnik mora priložitipunomoć za zastupanje u pisanom obliku.Član 22.1. Ustavni sud dostavlja zahtjev o pokretanju postupka (odnosno apelaciju)donosiocu osporenog akta radi davanja odgovora, odnosno dostavljanja spisa.2. Ustavni sud dostavlja apelaciju i drugoj stranci u postupku u kojem je donesenapresuda/odluka koja se pobija apelacijom s ciljem davanja odgovora.153

3. Nedostavljanje odgovora ne utiče na tok postupka pred Ustavnim sudom.4. U slučaju odbacivanja apelacije Ustavni sud može donijeti odluku, a daprethodno apelacija nije dostavljena drugoj stranci na izjašnjavanje.7. Akti Ustavnog sudaČlan 59.1. Nakon vijećanja i glasanja Ustavni sud donosi odluke.2. Odluke Ustavnog suda su:• o dopustivosti zahtjeva/apelacije;• o meritumu zahtjeva/apelacije (potpuna ili djelimična);• o prestanku važenja odredbe nesaglasne sa Ustavom;• o obustavi postupka;• o privremenoj mjeri.Član 61.1. Ustavni sud donosi odluku o meritumu kada usvaja ili odbija zahtjev/apelaciju.2. Ustavni sud usvaja zahtjev/apelaciju kada, u skladu sa svojim nadležnostimaiz čl. VI/3.a) i VI/3.b) utvrdi povredu Ustava, odnosno u skladu sa svojimnadležnostima iz člana VI/3.c) utvrdi povredu Ustava i zakona Bosne iHercegovine ili utvrdi inkompatibilnost u pogledu postojanja ili domašajanekog općeg pravila međunarodnog javnog pra-va koje je bitno za odlukuUstavnog suda.3. Ustavni sud odbija zahtjev/apelaciju kada, u skladu sa svojim nadležnostimaiz čl. VI/3.a) i VI/3.b) utvrdi da ne postoji povreda Ustava, odnosno da nepostoji povreda u smislu nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.c) Ustava.Član 64.1. Odlukom kojom usvaja apelaciju Ustavni sud ukida osporenu odluku i predmetvraća sudu, odnosno organu koji je donio tu odluku na ponovni postupak.Ako je do donošenja odluke Ustavnog suda promijenjen zakon koji određuje154

nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari sud, odnosno organ koji je donioukinutu odluku, dužan je bez odla-ganja dostaviti predmet nadležnom sudu,odnosno organu.2. Izuzetno, ako Ustavni sud utvrdi da je apelacija osnovana može, prema prirodiUstavom utvrđenih prava i osnovnih sloboda, sam odlučiti o meritumupredmeta i odluku dostaviti nadležnom organu radi osiguranja podnosiocuapelacije ustavnih prava koja su mu povrijeđena.3. Ustavni sud može sam odlučiti u meritumu iz stava 2. ovog člana samo ako jedata mogućnost izjašnjavanja drugoj stranci u postupku prema članu 22. stav2. ovih pravila.4. U obrazloženju odluke Ustavni sud navodi koje je ustavno pravo povrijeđenoi u čemu se sastoji povreda.5. Sud, odnosno organ čija je odluka ukinuta, dužan je donijeti novu odlukupri čemu je obavezan poštovati pravno shvatanje Ustavnog suda o povrediUstavom utvrđenih prava i osnovnih sloboda podnosioca apelacije.6. Postupak pred sudom, odnosno organom iz stava 5. ovog člana, hitan je.10. Privremene mjereČlan 77.1. Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odreditistrankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti uinteresu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.2. Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja Malogvijeća, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog člana.3. Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijeće od pet sudija može, navlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1.ovog člana.4. Odluka o mjeri iz stava 1. ovog člana odmah se dostavlja donosiocu osporenogakta i stranci.5. Malo vijeće, odnosno predsjednik Ustavnog suda, ako ocijeni svrsishodnimmože odlučiti o dostavljanju mjere iz stava 1. ovog člana i drugim organima.6. Odluka o privremenoj mjeri iz stava 1. ovog člana proizvodi pravno djelovanje dokUstavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijeće od pet sudija, ne odluči drukčije.155

7. Malo vijeće, odnosno predsjednik Ustavnog suda, može tražiti informacije odstranaka o svakom pitanju koje je povezano s privremenom mjerom.8. Postupak za donošenje privremene mjere hitan je, a odluka kojom se usvajazahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačneodluke Ustavnog suda.”156

PROTOKOL BR. 12 UZ EVROPSKU KONVENCIJURim, 4. novembra 2000. godineDržave članice Vijeća Evrope potpisnice ove konvencije,uzimajući u obzir osnovna načela prema kojima su sve osobe jednake predzakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu;odlučne preduzeti daljnje korake za unapređenje jednakosti svih osobakolektivnim jačanjem opće zabrane diskriminacije putem Konvencije za zaštituljudskih prava i osnovnih sloboda potpisane u Rimu 4. novembra 1950. (udaljnjem tekstu: Konvencija);ponovo potvrđujući da načelo nediskriminacije ne sprječava države strankeu preduzimanju mjera za unapređenje potpune i djelotvorne jednakosti, poduvjetom da postoji objektivno i razumno opravdanje za te mjere;sporazumjele su se kako slijedi:Član 1.Opća zabrana diskriminacije1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije nabilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugomišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini,imovina, rođenje ili drugi status.2. Nikoga ne smiju diskriminirati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je inavedeno u stavu 1.Član 2.Teritorijalna primjena1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili deponiranja svoje isprave oratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju, odrediti teritoriju ili teritorije na kojeće se primjenjivati ovaj protokol.2. Svaka država može naknadno, izjavom upućenom glavnom sekretaru VijećaEvrope, proširiti primjenu ovoga protokola na bilo koju drugu teritoriju157

navedenu u izjavi. U odnosu na takvu teritoriju, Protokol stupa na snaguprvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od danakada glavni sekretar primi takvu izjavu.3. Svaka izjava data na osnovu prethodna dva stava može se, u odnosu nasvaku teritoriju utvrđenu u takvoj izjavi, povući ili izmijeniti obavještenjemupućenom glavnom sekretaru. Povlačenje ili izmjena stupaju na snagu prvogadana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kadaglavni sekretar primi takvo obavještenje.4. Izjava data u skladu sa ovim članom smatrat će se da je data u skladu sa stavom1. člana 56. Konvencije.5. Svaka država koja je dala izjavu u skladu sa stavovima 1. i 2. ovoga člana možeu bilo kojem trenutku nakon toga izjaviti, u ime jedne ili više teritorija na kojese izjava odnosi, da prihvata nadležnost suda da zaprima pojedinačne zahtjevenevladinih organizacija ili grupa pojedinaca kako je predviđeno članom 34.Konvencije u odnosu na član 1. ovoga protokola.Član 3.Odnos prema konvencijiDržave strane smatraju odredbe članova 1. i 2. ovoga protokola dopunskimčlanovima Konvencije i sve će se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s tim.Član 4.Potpisivanje i ratifikacijaOvaj protokol je otvoren na potpisivanje državama članicama Vijeća Evropekoje su potpisale Konvenciju. Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatanju iliodobravanju. Država članica Vijeća Evrope ne može ratificirati, prihvatitiili odobriti ovaj protokol, a da prethodno ili istovremeno nije ratificiralaKonvenciju. Isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju bit će deponiranikod glavnog sekretara Vijeća Evrope.Član 5.Stupanje na snagu1. Ovaj protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon istekarazdoblja od tri mjeseca od dana kada je deset država članica Vijeća Evrope158

pristalo da budu obavezane Protokolom u skladu sa odredbama člana 4.2. U odnosu na države članice koje naknadno izraze pristanak da budu obavezaneProtokolom, Protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakonisteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana deponiranja isprave o ratifikaciji,prihvatanju ili odobravanju.Član 6.Depozitarne funkcijeGlavni sekretar Vijeća Evrope dužan je obavijestiti sve države članice VijećaEvrope o:a. svakom potpisu;b. deponiranju svake isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju;c. svakom datumu stupanja na snagu ovoga protokola u skladu sa članovima2. i 5;d. svakom drugom aktu, obavještenju ili saopćenju u vezi sa ovim protokolom.U potvrdu prethodno navedenog su dolje potpisani, za to propisno ovlašteni,potpisali ovaj protokol.Sastavljeno u Rimu 4. novembra 2000. na engleskom i francuskom, pri čemusu oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji će biti pohranjenu arhive Vijeća Evrope. Glavni sekretar Vijeća Evrope će dostaviti ovjereneprijepise svakoj državi članici Vijeća Evrope.” 203203Dostupno na: http://bs.wikisource.org/wiki/Evropska_konvencija_o_ljudskim_pravima/Protokol_broj_12.159

Odredbe krivičnih zakona koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a kojese odnose na nejednako postupanje:IZAZIVANJE NARODNOSNE, RASNE I VJERSKE MRŽNJE, RAZDORA INETRPELJIVOSTIKRIVIČNA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINASPREČAVANJE POVRATKA IZBJEGLICE ILI RASELJENE OSOBEKRIVIČNA DJELA PROTIV RADNIH ODNOSAKRIVIČNA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIHMEĐUNARODNIM PRAVOM160

161

162