demokracija u izraelu? - Zarez

Društvozarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 9Jednom kad prepoznamokako i Njemačka i Grčka,dapače i cijela eurozona,imaju zanemarene mravei razmažene cvrčke,odjednom ćemo se naći predmogućnošću da ispričamopriču s više nijansineke pozadinske narative i neopažene aspekte priče.Na koncu, ekipe koje su radile na toplim ljudskimpričama nisu imale vremena za “uzroke” ekonomskekrize, gotovo nimalo interesa za tektonske ploče ispodpovršine čije je kretanje uzrokovalo puknuća u socijalnojekonomiji (društvena ekonomija – realni, uslužni ijavni sektor naspram virtualne, fiktivne ekonomije –financijskog sektora, op. prev.). Ono što su tražili bilesu priče o boli, prizori patnje, zvukovi očaja; sirovimaterijali pomoću kojih bi mogli složiti nekakav kratkiprilog koji bi, pretpostavljam, trebao ublažiti tvrdoćučinjenica i brojki iznesenih u nekom od prethodnihizvještaja ostalih ekipa.Ovakva kompartmentalizacija tijeka priče o ekonomskomkrahu u tri distinktivna tipa izvještavanja uzrokujedvije vrste propusta: prvo, ona slabi analitički kapacitetsamog novinara u pokušaju razumijevanja krize. Drugo,umanjuje vrijednost svakog od dijelova. Dopustite daobjasnim obje tvrdnje u kontekstu debakla eurozone.Bilo koja priča o iskušenjima i nedaćama, recimo, grčkeobitelji, kojoj nedostaje analitička poveznica izmeđunjihove patnje, i boli ekvivalentne njemačke obitelji(čiji životni standard pada sporije, ali na duži period)zasigurno će propustiti objasniti (jednako kao što je toi mogla): (a) dubinu resantimana koju grčke i njemačkeobitelji proživljavaju i (b) uzroke krize. Jednostavno rečeno,ako se praktična analiza drži odvojena od onogašto je važno za ljude, analiza postaje “mekana”, a toplaljudska priča mijenja humanizam u melodramu.Epilog Jezik i njegove ljubavne afere s metaforomčesto nas znaju namamiti u zamku generalizacije onogašto je najbolje ostaviti ne-generalizirano. Jezik nam jesklon govoru o “strancima” kao da postoji mogućnostda moralni nedostaci jednog lika mogu objasniti njihovpoložaj; kao da su, na primjer, Margaret Thatcheri Harold Pinter spojivi u jedan lik čiji neuspjeh možeobjasniti britanske ekonomske jade. Potom, kao da tonije dovoljno, naš um daje nastalom nesporazumu dodatnizavrtaj krenuvši u suprotnom smjeru, miješajućiposebno s općim, na primjer, pretpostavljajući da onošto je razborito za jednu obitelj mora biti razborito i zagospodarstvo. Konačno, kao posljedica dugo neosporenegreške u zapadnjačkom razmišljanju, uvjerava nas sekako su ekonomske i financijske “činjenice” zone bezosjećaja.Do ovih triju pogreški dolazimo prirodno ako odletimou zemlju koja se odjednom raspala kako bi pripremili,unutar uskih ograničenja, novinarski uradak otome što se događa, zašto se dogodilo i kako je to bitiuhvaćen usred toga. Moramo im se oduprijeti. Tvrdimda će novinari biti puno korisniji u rasvjetljavanju ekonomskekrize koja se odvija u stranoj zemlji ako uspijuizbjeći grešku generalizacije, zabludu agregacije i opasnostikompartmentalizacije.S engleskog preveo Martin Beroš.Objavljeno 4. veljače 2012. na: http://yanisvaroufakis.euUređena verzija ovog članka izaći će u ožujskom izdanjuBritish Journalism Reviewa za 2012.oglasNova mapa uzbudljivog i različitogQuorum, 3-4/2011.Quorum je uvijek bio vrlo opsežan časopis, s različitim sadržajima, tako da bih teško mogao reći:Ovaj broj je za mene najbolji. Bilo je mnogo sadržaja koji su mi bili ili su mi još uvijek značajni, aline mogu reći da je to neki broj od prve do posljednje stranice zato što su oni mišljeni kao prostorrazlika – kaže u intervjuu Branko Čegec novog dvobroja časopisa Quorum (3-4/2011), gdje na pitanjaodgovara Tvrtka Vukoviću i čitateljima, objavljuje novu poeziju iz Istanbula, a o njegovu putu uvlastitu odsutnost i ironičnoj autoreferencijalnosti u opsežnoj studiji piše ugledna poljska kroatisticaKrystyna Pieniążek-Marković.Hrvatski pjesnici i prevoditelji Damir Šodan i Tomica Bajsić razgovarali su za Quorum s YannisomLivadasom, grčkim pjesnikom, prevoditeljem, publicistom, čija se poezija sve češće dade vidjeti poameričkim, francuskim i svjetskim časopisima, a obično ga se titulira “jazz-pjesnikom”, iako takvaodrednica navodi na pogrešan trag jer je doista riječ o polivalentnoj i osebujnoj pjesničkoj pojavi(to potvrđuje izbor iz poezije u prijevodu Momčila Radića).Poezija Vesne Bige (s tajanstvenim nazivom ciklusa Halkidiki), makedonskih i europskih pjesnika(po prisutnosti i izborima na drugim jezicima) Jovice Ivanovskog (Knjige što mirišu na nagradu) iNikole Madžirova (Crno majčinstvo), u prijevodu Borislava Pavlovskog, čine Quorumove književneprakse uzbudljivom mapom različitog i drukčijeg, što se jednako čita u novoj prozi stišanog i intrigantnogNevena Ušumovića (Upokojenci slabo spijo) i Marka Pogačara (Klao sam), koja je i najavanjegove knjige priča.Izbor prevedenih autora u Quorumu u djelokrugu je rada Zorana Roška, koji u tematu „U početkubijaše Mathias Svalina koji je pokrenuo posao stvaranja Mathiasa Svaline“ upozorava da je „pisanjetekstova o autorima koje volimo sumoran je posao, bez ikakvih burzovnih ili poljoprivrednih posljedica.Da bismo se razveselili, morali smo tome dodati malo više poduzetništva, metafizičkogcirkusa, malo više kapitalizma. Lirskog kapitalizma. Pokrenuli smo zato u Quorumu posao pisanjatekstova i njihova ubrizgavanja u oblake tako da po ljudima padaju s kišom“. Autor, koji potječe snaših područja, u tom smislu je i za Quorum najbolji mogući izbor, jer „zapanjujuće i predivno i nadrealizamM. Svaline postaje gotovo (tehno)šamanistički: nježan i arhaičan, jezovit i romantičan (uprijevodu Franciske Cettl).Finska je dvojezična zemlja. B. Brecht navodno je rekao da stanovnici Finske šute na dva jezika.Možda i šute, ali itekako puno pišu, a čitatelji su tako uvedeni u temat Željke Černok, koja je izabralai prevela za Quorumu švedske pisce iz Finske(!), uz potporu Švedskog fonda za kulturu u Finskoj –Svenska kulturfonden: Susann Ringell, Mårten Westö, Freja Rudels, Philip Teir.Propitivanje različitih diskurzivnih formi – čitanja i pisanja drugih medija (Tragovi tko zna čijegčitanja – fotografija: Miroslav Kirin, Iskopano), područja (Igra – pohvala filozofiji i nogometu: GrantFarred, Cum Deus calculat fit mundus, odigrao i preveo Stipe Grgas), putopisa (P/o/svajanje prostora– Zvjezdana Jembrih, Sava) – opsesija je Quoruma i njegova uredništva. Monika Bregović potpisujetemat o kazalištu, baveći se prostorima svijesti na pozornici u teatru Richarda Foremana, koji sugeriranemojte nestati u snovima. U kritičkim praksama, M. Pogačar (priređivač temata) piše o novojknjizi poezije A. Debeljaka Krijumčari, vrednujući tekuću književnu produkciju, što se čini rijetkimi neophodnim poslom časopisa, s Katarinom Brajdić (D. Glamuzina, S. Abadžić, Sami u toj šumi),Marjanom Čakarevićem (V. Stojnić, Poziv na saučesništvo; S. Basara, Mein Kampf), Anerom Ryznar(T. Tulić, Kosa posvuda), Vladimirom Arsenićem (D. Albahari, Kontrolni punkt), Borisom Postnikovim(G. Ferčec, Ovdje neće biti čuda), M. Bregović (M. Dugandžija, Nekoliko dana kolovoza). Nepredvidivuantologiju čitanja hrvatskih pjesnika drugih hrvatskih pjesnika Lančani reaktor čine u ovom brojuBoris Biletić, Daniel Načinović, Jakša Fiamengo, Zvonimir Balog i Petar Gudelj.Naslovnicu i fotografije (ciklus U blizini), što je uvijek posebnot i autorski zaštitni znak Quoruma,u ovom broju potpisuje Ana Mihalić, u izboru i dizajnu dvobroja koji potpisuje Vladimir Končar.