demokracija u izraelu? - Zarez

natječajzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 45PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj Algoritma i Zareza za neobjavljeneprozne i pjesničke rukopise autora do 35 godina starostiNikolina Banić, MjehurićiJednog vrućeg dana otac je pred kućudovukao nešto ogromno, željezno, crvenoi ružno. Tako sam naučila što jekombajn. On, braća i susjedi su tu grdosijugledali s iskrenim divljenjem koje je uskoroprešlo na mene pa sam mislila da je kombajnnajveličanstveniji stroj u svemiru. Na njemuje velikim žutim slovima pisalo ZMAJ, štosamo po sebi izaziva strahopoštovanje, a izvukovi koje je ispuštao su me tjerali dazamišljam velikog zmaja koji živi unutra.Samo što ovaj zmaj nije rigao vatru negoslamu i pšenicu.Bio je to prvi i jedini kombajn u selu štoje značilo da je otac kosio za svih, a mi smoga pratili po poljima i pomagali držati vreće,ako je trebalo. Stalno smo se verali po zmaju,usijani lim nam je pekao guzove, a pljeva sezavlačila u gaće, majice, kosu i uši te pekla isrbila sve dok se ne bi okupali. Poljski skakavcisu panično bježali pred rikom zmaja,a za njim su ostajali bezbrojni stršeći suhibatrljci pokošene pšenice koji grebu noge,ako nemaš dobre cipele.Pšenica dozrijeva sredinom ljeta i otacje kosio od jutra do mraka da stigne sve,prije nego je sunce spali i postane neupotrebljiva.Ili, ne daj Bože, padne kiša nakontri mjeseca. Stajala sam na suncu pocijeli dan u polju i prašini, koža mi je bilaspaljena, crveno-crna, a po rukama su miizbili mjehurići iz kojih bi, ako bi ih travkomprobušila, izlazila voda. Očeva kožaje bila još crnja od moje, a niz lice mu seslijevao gusti žuti znoj na koji se lijepilapljeva i mušice. Ja sam mislila da je onnajvažniji čovjek u selu jer vozi zmaja. Uzto je mogao popraviti svaki stroj. Ruke sumu uvijek bile crne od nafte i motornogulja. Krunski dokaz da je pravi meštar.Baš sam bila ponosna na njega. Zavidjelasam mu jer vozi veliki stroj. Nije mi palona pamet da to njemu nije tako zabavnokako se meni činilo, da se on ne igra u poljukao ja i da mu je možda teško. Da jeumoran. Tim više jer je otac bio flegmatik.Flegmatici su oni ljudi koji ne pokazujunervozu, nego tu i tamo završe u bolnicizbog uznapredovalog gastritisa. Ali ni toih ne uzruja, nego se oporave i nastave postarom. O čemu je on razmišljao dok jegledao mene kako ga gledam.Kada si mali percepcija je zamagljena,kao da imaš šarenu zavjesu preko očiju.Vidiš samo ono što želiš i lakše je vjerovatijer sve što zamisliš je napola stvarno. Sadasu mi zamišljanja samo sjene na zidovimastvarnosti, a kada sam bila mala stvarnost imašta su imale jednaku težinu. Moj se otachrvao sa zmajem u polju.Kada mislim o tome vidim samo jednusliku. Vidim kolo od bicikle zaprplano u finuprašinu s vrha zemlje. Zemlja se prostirepod mojim nogama i spaja s Mosorom. Vidimsvoje ruke, s tom istom zemljom podnoktima, kako mašu ocu na velikom stroju.Iza njega sunce, na uvijek istom putu s jednestrane sela do točke gdje se zemlja spaja sMosorom. Suhim travkama bušim mjehurićepo rukama i čekam da se sve spoji u jedno;zemlja, sunce i Mosor. Otac gasi stroj i ja gapratim doma.Ovim objavama zaključujemo ovogodišnjiciklus natječaja za nagrade Prozak i Navrhjezika. Imena dobitnika bit će objavljena ujednom od sljedećih brojeva Zareza. Natječajse nastavlja pod istim uvjetima.Nikolina Banić rođena je 1984. uSplitu. Diplomirala na Katoličkom bogoslovnomfakultetu 2010. Živi u Splitu.Nikolina Dolfić, Kako sam ubila TrnoružicuKako sam ubilaTrnoružicukiša padapo vrućem limenom krovuautomobilanema mačkesamo crne vrane grakćuo postojanom kositrenomvojnikui balerini s PTSP-omgasim radiopjesma ionako nema happy end(jedino što noćas želim jezaboraviti tvoje leće)vadim osmjehkoji sam ljetos spremila u špajzuskupa s kiselim krastavcimai dopuštam mu da mi priđe bližekako sam ga upoznala pitaš?javio se na oglasmijenjam četiri rupice naobrazimaza poljubac od dvijebajke su precijenjeneubiti Trnoružicu bilo je lako(ja sam velika cura, preživjet ću!)Deset godina i jedanglupi filmrazmišljala sam o tebi i sebi,ne o nama,mi ne postojimo rano ujutro(šareni helij baloni u mojoj glavi)deset godina i jedan glupi filmje trebao da si isprepletemoorganepa se gledamo iznova – plavo usmeđekretenskim ‘in love’ pogledomkao da se ne znamo od priječudno je i čudesno, u isto vrijemeopetovanim nizom plesati u krugkalkuliram:oslonim li se na tebe kod slovaMslobodna vezapri skretanju u lijevo na raskrižju– veza veza bezobavezakoMpliciranohoću li ponovno stati u govno?(smrad jednog već predugoosjećam u nosnicama)čudno je i čudesno, u isto vrijemevoditi ljubav dok nam klinovistrše iz kičmei jetra povraća strah na očislike davnih, krivih odlukaa da se samo još jednomposeksamoi vratimo u čahurecrvima?možda se ujutro ipak pretvorimou leptire!Teardrops, spaljivanje ioda Vesni Parunrazgovaranje s tobom je kaopuhanje udidgeridoou glavi imam melodiju,na vrhu jezika riječi,kad ono izlaze samoneartikulirani zvukovi(mozak će mi eksplodirati!!!)zakasnila sam,nema se smisla truditi(ona valjda ima nevinije ruke)Please,take care on him,you = little sunshine in his eyesi takooooo,ako ikoga zanima,večeras ću baciti atomskubombu,(teardrops umjesto plutonija)da spali sve što je ostalo,zamete tragove,izbriše sjećanjasutra ću biti bolje,da, mislim da ću sutra biti bolje,ako ikoga zanimaitko?netko?bilo tko?whatever -.-(ona možda ima nevinije ruke,ali ti nemaš)I konje ubijaju, zar ne?porežem se, tu i tamona oštricu tvoje daljine(k’o na tupi žilet)pa krvarim niz nogusamo da osjetimradi li mi srce uopćeslušam, slušam i ništa!i leptiri su krepali(jer greškom sam progutalabočicu toksina)na sreću/žalostnitko ih nakon tebenije uspio podiči iz mrtvihshvaćam,organi vibriraju crescendopreludijsamo na granici skrojenoj odšutnjei žudnjei lažikoju se ne usudim/o prijeći(logika iščekivanje Godotaučinkovito raspiruje maštu)da ne ispadnem mazohistpokušavam se sanirati, tu i tamou crvenoj kutiji za lijekove,ali krater posred prsanijedan flaster ne pokrivaučiniš mi uslugu?izvrnuti refren skraćuje muke21 guns, blow up your mindla-la-la-laaaanaći ćeš me skrivenuu imaginarnoj projekcijibudućnostikoja s tobom ne postojiNikolina Dolfić rođena3.10.1985. u Zadru. Diplomiralasociologiju i knjižničarstvo na zadarskomSveučilištu i trenutno radiu OŠ Zadarski otoci kao knjižničarka.Članica je Zadarskogplesnog ansambla u sklopu kojegvodi treninge suvremenog plesa.Amaterski se bavi kazalištem, slikanjemi izradom skulptura. Poezijupiše dugi niz godina i članicaje književne udruge ZaPis. Imalaje nekoliko samostalnih i skupnihpjesničkih večeri.