demokracija u izraelu? - Zarez

poezijazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 44Slavko Jendričko, Jendričkov treći putT. S. Eliot u HrvatskojKrystynaEvolucija ludilaKoncertna šumaTamnicaBit je to neočekivan poraz zimeDobro sam se opernatioIzvozom snijegaU zemlje toplih pustinjaDok nas je lift podizaoOdbacio sam Mojsijev štapNisam te vlažnuPoželio obljubitiMiješajući fotografijePoput karti u preferansuNa stol je ispalaPovjesnija od ostalihZima muzicira veprovim zubimaPreplavljen emocijamaVrag sabotira smrtOsluškujući šumski koncertLjudi su žamor stišanGlazbom u kafiću TamnicaSluđene duše riječiIzlijeću kroz rešetkeSuzdržani antidepresiviTravanjskog zelenilaNisu umilostivili okrutneSitnišem pomažemLiječenje tuge pustihProsjakinjinih dlanovaČim skupim dovoljnoSunca promrzlim prstimaS Eliotom ću otvoritiPrvi hrvatski proljetni festivalTinejdžerskih tulipanacica & medonosnih biljakaMorao sam učiniti ovaj obratKako bih lijepom umjetnošćuProkrčio stisnute žile kucavice.Svemirska slastičarnicaKatkada vjevericama održimPredavanje o dojenjuMlijekom iz zvijezdine siseBez njezina mlijekaNe peku se slasticeNi u jednoj slastičarniciDiljem nasmiješenog svemiraSvećenik SlavkoUmoran od čudesaPosvećen smišljanju novihUžitaka dječjim ustimaNe prestaje prepisivati recepteNi iz kuharica tamnog svemiraUstrajno čisteći hrđuNjihovih preslađenih usnica.Zimovanje u graduDivlje životinje zimujuU graduUgrijanom dlanovimaPremda rasterećen strahaOd svetih zapovijediTrenutno neuravnoteženPromatram ti kroz kožuSlike iz Katynske šumeU postelji me dodiruješ leđimaKažeš zaboravi sveNe čujem ti bubnjanje srcaNe odgovaram tiIzgubljenU toj prokletoj šumiČitavu noć samotan lovimZavodljive zvukoveNabrušenih poljskih futuristaNakon probdjevene noćiOdbijaš mi fotografiratiLice oličeno prljavobijelom.Kamion pun leševaljubaviBog cijeni posao volonteraPa i onaj kojeg vrši sanPoput vršalice u mojoj glaviSa zaštitnim znakomSvetog Franje AsiškogNa radnom kombinezonuPremda sam rutinski čistačEmotivno me stresuPoneki još topli poljupciZa vrijeme pauzeS odsutnim pticamaPijem negaziranu voduPotom opet beremMrtve ljubaviNe osjećajući olakšanjeUmoran od cjelodnevnogSkupljanja leševaLjubavi po graduLjubav je na djeluKarta se za obrisane glaveI sunce sudjelujeU evoluciji ludilaMiješaj s više strastiKažeš nervoznoNisu ti u rukamaIdilične razgledniceNe odgovaramPožutjeloj povijestiOtresajući duševnoOboljelo lišće.U pustim zemljamaSamo u pustim zemljamaOtkrivam svetost tulipanaSve dok laku metaforu ne dokineUkrućivanje uda u ektoplazmijutraI mirisu smrti što ga na vrhu prstaIznosim iz tvojih nagorjelih gaćicaNjime ispunjavam ozonske rupeDok poput kostiju davno umrlihBilo gdje i bilo kadaPoda mnom pucketa parketPostvarena iracionalnostBez traga reciklirane tugeBez seksa nedemokratskih opcija.UdvaranjeiracionalnomSve je iracionalnoSijanje ozimih slovaOtisci poljubaca na pločnikuUspavao je umorne snajperisteZaplesavši s hladnim zrakamasiječnjaUbrzo u hrastovoj kuliHarmonija mi se igra živcimaPripitim glasom Hemingway miŠapće na uhoPubertetski zaljubljen sam uantilopuPoslije posljednjeg hicaDolazit ću ti sazdan odMjesečevih nitiNećeš me prepoznatiNiti doživjeti sebi bliskim.Motrenje nestajanjaNeobična ljubavSve je zgusnulaU sićušni haikuVrativši se iz nesvjesticeNišti kreacijuPotičeUživanja ludilaOčajnik seKontemplirajućiUtapa u čajuTo nitko ne primjećujeSvi drže šalice u rukamaSpašavajući vlastitu unutrašnjostJavna mjesta suPoput alternativnih lječilištaNa skrovitim mjestima tuga ubijaOvdje čistačice pometuMotrenje na umoru.Motrenje bolestiHoće li nas vaniIzdati sve odjednomNikoga ne puštamoU naš zagrijani čoporS nama poput svetice robijaNajtiša konobarica u graduDok nas napaja žesticomOd milja zovemo je Smrtica.Pučka kuhinjaNezajažljivoradoznali jezikProšvercao se sitU pučku kuhinjuProdirući krozOljuštenu stvarnostNesmotreno seStrmoglavioU gladna ustaZa porazNe moraNi cijuknutiČak niti boguReći zbogomPrekaljen ne dopuštaDa me dotuče tugaBesmrtna poput duše.Namrgođenima poručujuI mi smo takozvana božja djecaS nekima od njih popijemProduženu kavu sa šlagomNoću u graduZapečaćenom tišinomUsamljeni urliciS neba otresajuPreostale orahe sa zvijezda.Tek mahnem umornom rukomIspraćajući krcat kamionNadrisvećenik poslije užasaUlične miseČujem samo krik utrobe:Sada bi samo viskiMogao ugodno pecnutiOsušenu sluznicu u mraku.Njihova kontemplacijaSa snjegovićima kojeOdvoze u umobolnicePovedu li razgovor s djecomUmiješeni radosno poput kruhaNisu hostije koje zamjenjujuNjegovo trenutno odsutno tijeloJužnjak na kriškePresijeca njihovu topivu šutnjuMene netopivog mijesiKao da ti je prvi putLud sam poput snijega.Poslije ručkaDok Ludilo počivaNečujan koračam voćnjakomU krošnjamaSvakog stablaOpažam poneki listBolesniji od drugihPremda okužen ludilomMotrim ihSve pozornijeOsjećaj da se zaljubljujemU njihovu bolestSve je neupitniji.