demokracija u izraelu? - Zarez

Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 40Tko se bojipostsocijalizma još?U ovom su zborniku horror (strahota, užas, nemir), porno (pornografskaeksplicitnost, doslovnost razgolićene svakodnevice), ennui (dosada, uznemirenosti nezadovoljstvo prezasićenošću) vodilje kojom se promišlja svakodnevicapostsocijalizma regijeSanja PotkonjakOvaj se zbornik crno-crvenih koricaznakovito čita na rascjepui dodiru dviju boja, dvaju političkihsustava i njihovih kulturnih očitovanja.Zapravo, ovoj zbirci tekstova možemopristupiti kroz dva analitička okvirapredstavljena naslovom: okvir kojim seoblikuje “ontologija” postsocijalizma, njegovabit, materijalno postojanje i ono štomu daje auru neuhvatljive nadpojavnostikoja nas čini subjektima u obuhvatu njegovenevidljive ruke. Drugi je okvir čitanjapostsocijalističkih kulturnih praksi, onajtumačiteljski, označen trima referentnimtočkama kao ključnim obilježjima postsocijalističkekulturne svakodnevice.U njemu su horror (strahota, užas, nemir),porno (pornografska eksplicitnost,doslovnost razgolićene svakodnevice),ennui (dosada, uznemirenost i nezadovoljstvoprezasićenošću) vodilje kojomse promišlja svakodnevica postsocijalizmaregije. U dvadeset i jednom raduautora iz Hrvatske, Srbije, Makedonije,Bosne i Hercegovine i Slovenije razlažese kulturalna praksa postsocijalističkihzemalja, odjelovljena iskustvom socijalizma,ratom iz devedesetih godina 20. st.te kontinuiranim tranzicijskim poticajimau (pre)oblikovanju kulturne i društvenesamo-recepcije.Skrećući pažnjuna perverznost“odgode” ipolitičkih obećanjanemoćnih da sesuoče sa sada iovdje zbornikkao da dohvaćasvakodnevicupostsocijalizmakroz metaforučistilištaPerverznost odgode Antropološki,etnografski i kulturološki osvrtiu ovoj knjizi otvaraju prostor konceptualizaciji“antropologije nemira i (uz)nemirenosti”kojom se raspliće anksioznapolitička, kulturna, ekonomska i društvenazbilja pridajući stanju nemira, alii poetici nemirenja status referentnogkulturnog fenomena, istraživoga i podatnogaza znanstvenu refleksiju i kritiku.Zbornik radova Horror, porno, ennui:kulturne prakse postsocijalizma ne nudisamo konstataciju društvenog stanja –kao stanja uznemirenosti – već se i samsuprotstavlja mirenju s ulogom bilježenja,čime se promeće u tekstualnog društvenogaktera kojeg osluškujemo u pokušajurazumijevanja svijeta kojeg činimo, odnosnodruštava i zajednica u kojima živimo.Na tragu propitivanja medijskog političkoggovora u kojem je tranzicija gotova,iako transformacija još nije, ili ideje kakosmo upravo potpisivanjem pristupnog ugovoraza ulazak u EU ponovo pristigli kućinakon godina odisejskog lutanja – ovajzbornik pokušava detektirati ono što jesti što znači bivanje sada i ovdje – stalnostanje izlaska, nepristizanja pa obećanjekonačnog dohvaćanja cilja do kojeg dolazimoputem življenja svojevrsnog neživota,življenja privremenosti, strpljivog čekanjada se dogodi razrješenje traumatskesadašnjice… u korist ljepše budućnosti.Ako je stanje odgode (svojevrsni filozofskitemelj kršćanskog obećanja) nešto štoodređuje i pokušaj tumačenja postsocijalizma.onda ovim zbornikom njegoveurednice rade upravo na razgradnji togamita. Skrećući pažnju na perverznost “odgode”i političkih obećanja nemoćnih dase suoče sa sada i ovdje zbornik kao dadohvaća svakodnevicu postsocijalizmakroz metaforu čistilišta – stanja-bivanjaizmeđuu kojem se odrađuju stari dugovi,ali i pripremaju novaci za konačni užitaku blagostanja raja.Vođen, na neki način, kritikom kaodruštvenom ulogom humanističkih znanosti,ali i idejom da se kritika sravnjuje s“postavljenjem pitanja o pitanjima koja se,iz različitih razloga, ne propituju” (kakobi to rekao M. Foucault), a svakodnevnese prakse ne uzima zdravo za gotovo, većse o njima misli iz nedominantnih rakursa,ovaj zbornik svjedoči o razbuktalojkritičkoj praksi regionalne humanističkemisli. Akademski elokventno, teorijskirazbuktalo i snažno ovaj zbornik postavlja,a potom i izvodi suptilnu refleksijusvakodnevice postsocijalizma.“Paradoks proširenja” Europskeunije U kratkom uvodnomtekstu Ines Price naznačena je strategija,koja je okupila u prvotnom sazivu sudionikeskupa, na tragu promišljanja tranzicijskihpraksi kao novog oblika lokalnogmoderniteta u kojem se logika demokratiziranjadruštva, ekonomskog prosperiteta,europeizacije potire sa svakodnevicomkao mjestom traženja smisla u rastućemosjećaju dezorijentiranosti novim političkim,društvenim i kulturnim narativima injihovim izvedbenim praksama.Identitetnim traganjima bavi se radOrlande Obad. Zabavljen predodžbama oZapadu, ovaj rad donosi istraživanje o stavovimastudenata Pravnog fakulteta u Zagrebuo ideji toga istoga Zapada, Europi,Europskoj uniji i njihovim antipodimaIstoku, Balkanu i “regiji”. Rad bilježi diskurzivnosamoosnaživanje “drukčijosti”Hrvatske putem “negativnih predodžbi”o Balkanu. No istodobno je zamjetno “rasterećivanje”pojma Balkan, kao prostorakontingentne ne-europskosti kojim se generacijadvadesetogodišnjaka nepovratnookreće od nužde identitetnog esencijaliziranjai baštinjenja simboličkih geografija.“Paradoksom proširenja” Europskeunije, koji za Hrvatsku znači proradu vlastitapostsocijalističkog subjektiviteta, usjeni domovinskog rata, antagoniziranjasocijalizma, rada na nacionalnom osviještenju,bavi se Ines Prica, redefinirajućiidentitetna polazišta i odredišta krozprizmu skorašnjeg ulaska u EU i nikad odBalkana dovoljno simbolički razgraničenaidentitetna habitusa.Horror, porno, ennui: kulturne praksepostsocijalizma, ur: Ines Prica i TeaŠkokić; Zagreb, Institut za etnologijui folkloristiku, 2011.Slijedom nemoći saživljavanja s “uslovnim”kozmopolitizmom Jugoslavije, radIvane Spasić koji tematizira ubojstvo FrancuzaBricea Tatona na ulicama Beogradakao svojevrstan predložak za tumačenje“kulturne nadmenosti”, “ljubomorne političkezatvorenosti” prokazuje perzistencijumitolikih narativa srpstva kao tekverbaliziranih upražnjenja kozmopolitskogideala. Pristupajući sličnom pitanjugdje i u čemu iznaći nacionalni identitet usrazu s činjenicom raspada zemalja bivšeJugoslavije i potrebom prefiksiranja makedonskogidentiteta ovlaštenjem dugogtrajanja izvan slavenske kulturne matrice,Ljupčo Risteski piše o “mori” gubitkajugoslavenskog identitetnog uporišta kojeza Makedoniju nakon 90-ih znači traganjeza samoizabranim antičkim precima uhelenskoj mitografiji, odnosno, traganjeza mitskim produžetkom identitetne arhaizacijeu objavi “Makedonskog kraljevstvana Himalaji”.Traumatski “horror” post-ratne bosanskesvakodnevice predmet je radovaJasmine Husanović i Damira Arsenijevićakoji problematiziraju dominantni diskursi monopolski način “ideološkog upravljanja”traumatskim narativima, zagovarajućipravo na izbor govorenja i pisanjakao moralne nužnosti svjedočenja izvanzakona političke pragmatike.Tekstovi koji slijede, poput onogOzrena Bitija, posvećeni su preživjelimtijelima koje zahvaća ekonomska kriza,razvlaštenost u socijalnim pravima, idruštvena kontrole nad zajednicom-kaotijelomi tijelom pojedinca kojem nekodrugi “steže remen”, ili pak načinimakojima je tranzicija oživotvorena kao “reprodukcijadruštvene nejednakosti” kojadovodi u pitanje neka elementarna pravapoput obrazovanja, u tekstu MislavaŽitka. Na sličan će način otpor komercijalizacijizahvatiti Petar Bagarić pišućio “bolnom” mjestu hrvatskog obrazovanja– i njegovoj stvarnoj nedostupnosti teblokadi Filozofskoga fakulteta u Zagrebukao mjestu realizirane utopije prava naobrazovanje.(Post)socijalistička svakodnevicaU drugom dijelu tekstovazbornik nas vraća formativnosti socijalističkesvakodnevice za razumijevanjedanašnjih kulturnih praksi. Niz se otvararadom Reane Senjković čija analiza popularnekulture socijalizma na primjeruSovjetskog saveza, Poljske i Jugoslavijeukazuje na omladinske pop-kulturnestilove života kao onodobnu antihegemonijskupraksu koja je svojevremenoizazivala ozbiljan protunapad komunističke/socijalističkeelite. Biljana Žikićaktualizira diskurzivne strategije časopisaStart i Vreme, odnosno e-novina – kako bikroz temporalnu vertikalu iskazala kohabitacijuprijenosa političke informacije ipornografije koja je osim “normalizacije”pornografskog sadržaja u javnoj sferi socijalizmaozbiljno pridonijela medijskojseksualizaciji ženskog tijela u spoju političkekulture i profita.Drugačiji uvid u popularno-kulturnepojave, razvrgavajući automatizam tumačenjasukoba elitne kulture i niskog, masovnogkulturnog proizvoda, izvodi IldikoErdei na primjeru spomenika Rokiju Balboipodignutog 2007. godine u banatskommjestu Žitištu. Tumačenje te akcije krećese od zasićenja nacionalnom mitografijom,oblikovanja alternativne i popularno utemeljeneidentitetne izvedbe, do komercijaliziraneovjere popularno-kulturne akcije.Junakom iz prošlosti, sjećanjem na njegai politikom mita bavio se Tomislav Oroz,pokušavši kroz Matiju Gupca, kao postikone,pratiti uspon i pad narodne ikone u