demokracija u izraelu? - Zarez

društvozarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 3Prizemljenje spretpristupnog oblakaGovor o hrvatskoj kulturnoj industriji “ovdje i sada” jedino može biti govor o stvarnomei konkretnome, o pojedinim strategijama, mjerama, potezima, programima, o elementimana kojima se može graditi dugoročno stabilniji sustavKatarina LuketićIzmeđu kulturnjačke eurofilije i eurofobije;između u medijima podražavanihdiskursa o spasu koji hrvatskojkulturi donose europski fondovi i perpetuiranjadiskursa straha da će Europskaunija progutati naše identitetske svetinje –hrvatski jezik, hrvatsku kulturu, hrvatskubaštinu; između obećanja da će nam kadauđemo-tamo-gdje-oduvijek-pripadamo(besmislena formula po kojoj ulazimo unešto u čemu smo već odavno) poteći medi mlijeko i strašenja da ćemo kada-uđemotamo-gdje-oduvijek-pripadamoizgubitisebe i postati kolonizirani pijuni u partijimoćnika; između integracijskih babaroga idobrih vila; između imaginacija i fantazijao dobroj Europi i Europi maćehi; izmeđubinarno konstruirane priče i zaglušujućihtlapnji ovdašnjih elita o svemu i ni o čemuu vezi s Europom – dakle, između svihtih umjetnih i manipulacijskih krajnostiprostire se široko polje realnoga. Poljestvarnih problema, naše zapušteno “ovdjei sada”, sa i bez Europe, koje je takvo kakvojest zahvaljujući domaćim političkimi intelektualnim elitama i njihovoj/našoj(ne)brizi o sebi.U MIKROKOZMOSU HRVATSKOGIZDAVAŠTVA U danas prevladavajućojevrozi (kovanica: Evropa+neuroza, slovenskogsociologa Mitje Velikonje koja seodnosi na diskurs i atmosferu u slovenskojpolitici i javnosti uoči i neposredno nakonulaska u EU) zanemareno je ostalo onokonkretno, ono što se moglo i još možeispraviti, ne zbog pregovora i briselskihsavjeta, nego zbog nas i zbog toga što nitkodrugi i nigdje drugdje neće to učiniti. Zanemarenoje ostalo široko polje realnoga,jer se, eto, bivša vlast, a poneki i u današnjojvlasti, više bave formom: retorikom,naracijom i mitiziranjem samih sebe, negolisadržajem i radom na terenu.Devedesete su godine bile zaglušenevelikom nacionalnom naracijom o ostvarenjusna o samostalnoj državi i križnomputu hrvatskog naroda. Današnje su oficijelnenaracije, jasno, drukčije, ali unatočrazličitosti dominira još u javnim političkimi intelektualnim diskursima jednakastrategija apstrahiranja, dogmatiziranja,mitizacije u kojoj se, prema Barthesovojdefiniciji, ono povijesno pretvara u prirodnopa time vječno, nepromjenjivo iovome prostoru urođeno. Pri tome, sam život,stvarnost ostaje iznova negdje drugdje.A što vidimo kada se prizemljimo, kakoizgleda to naše “ovdje i sada” kada ateriramos oblaka EU-sanjarija, i to – konkretno– na polje kulture pa – još konkretnije– na polje knjige? Kako je tu dolje, urealnome prostoru i realnome vremenu, tugdje ne vrijede ni himničke ni optužujućenaracije o Europi, na tlu koje će probušitibalone imaginacija o budućnosti i tomekako će nam biti kada-uđemo-tamo-gdjeoduvijek-pripadamo?Na primjer, u mikrokozmosuhrvatskog izdavaštva, koji jemogući preslik i drugih kulturnih mikrokozmosa.U konkretnome, gdje se jasnopokazuje da je žuđeni nebeski demijurg– utjelovljen ili u liku svemogućeg europskogbirokrata koji daje novac za “naše”projekte ili pak pokvarenog europskogbirokrata koji poništava “naše” vrijednosti– zapravo fantomski lik, jer “mi” smo,prije svega i na kraju svega, sami sa sobom.A ovdje dolje, u mikrosvijetu, na poljuhrvatske knjige vlada stihija – zapuštenosti metež, stanje bez reda, bez utvrđenih pravilaigre i bez dosada vidljive i definiraneideje kako tu stihiju zaustaviti. Što svenedostaje i što bi sve trebalo stvarno urediti– umjesto meškoljenja na pretpristupnomoblaku – pokazao je i skup održan uZagrebu početkom mjeseca pod nazivomNakladništvo danas na kojemu su stručnjaciiz Njemačke govorili o tamošnjem sustavu,tržištu, zakonskim okvirima i uopćefunkcioniranju industrije knjige (skup suzajedno organizirali Knjižni blok, Traduki,Goethe Institut, Frankfurter Buchmesse,Leipziger Buchmesse, Udruga Kurs).NJEMAČKA MREŽA I HRVATSKIMETEŽ Dalje ću govoriti (bolno) konkretno.Njemačko tržište knjiga je uređenisustav u kojemu su postavljena i pravilai odgovornosti, i poslovni i strukovni ietički uzusi. To tržište također ima svojeprobleme, na njemu isto vladaju nesuglasice,sukobi moći i recesija, ali ono imaizgrađen sustav unutar kojeg se problemii nesuglasice rješavaju, razmahali moćniciobuzdavaju a učinci recesije nastojesmanjivati. U tom sustavu postoje mehanizmikoji štite tzv. male izdavače ili one susko profiliranim programom, kao i maleknjižare, male manifestacije i sl.; dakleizgrađena je svijest o različitosti i tomeda monopolizacija tržišta nije dugoročnodobra za zajednicu.U Hrvatskoj nema izgrađenog stabilnogsustava, nema zakona o knjizi nitidugoročne politike prema knjizi koja biuključivala brigu o interesima svih: i pisaca,i izdavača, i knjižara..., i koja bi kontroliraladivljanje tržišta i omogućavalaregularan rad u cijeloj nakladničkoj branši.Nema niti mehanizama zaštite pisaca, aliniti zaštite izdavača i knjižara, osobitoonih manjih i neovisnih koji knjigu netretiraju samo kao robu i ne rukovode seisključivo profitom. Na nivou države funkcionirauglavnom tek program potpore iotkupa za knjižnice i program potpore zapisce, i to u okviru Ministarstva kulture,dok je Ministarstvo znanosti svojim neodržavanjemistog programa nekoliko godinadobrano odgovorno za današnje zamiranjestručnog i znanstvenog izdavaštva.Nadalje, krovno njemačko strukovnoudruženje, tzv. Burza, okuplja i nakladnikei knjižare i distributere te reguliranjihove međusobne odnose. Jedna od njegovihnajvažnijih funkcija je lobiranje uvlasti da se promjene pojedini propisi, i toopet na dobrobit cijele branše. Udruženjeima pravnu službu, besplatno dostupnusvima (naravno postoji godišnja članarina);ono održava i golemu on-line bazusvih objavljenih knjiga i svih mogućih metapodatakakoji su višestruko korisni, npr.za definiranje strategija, praćenje tržišta isl. Zajednica je izgradila i posebnu zajedničkuplatformu za e-knjige, nastojeći takosmanjiti dominaciju Amazona na njemačkomtržištu pa su izradili i vlastiti, jeftinčitač za e-knjige. Hrvatska Zajednica nakladnikai knjižara ne bavi se uopće timečime se bave njemački kolege, općenitonema utjecaja i bitno je siromašnija, alii bitno inertnija i podređenija interesimavelikih profitabilnih izdavača. Nema nisolidarnosti ni pretjerane svijesti o zajedničkiminteresima. Zajednica, a niti nekodrugo tijelo, ne vodi statistike i ne pratitržište pa u Hrvatskoj tako nije mogućeustanoviti ni ono osnovno (a jednako je,čulo se na skupu, i u Srbiji) – koliko imauopće izdavača, tj. koliko se od onih za toregistriranih doista i bavi objavljivanjemknjiga.PISCI I IZDAVAČI TRAŽE ČITATE-LJA U Njemačkoj su uređivanje i izdavanje,trgovanje i distribuiranje knjige djelatnostikojima se bave različiti poslovnisubjekti, i postoji samo nekolicina velikihknjižara koje imaju i svoje izdavačke programe.Kod nas su pak sve te djelatnostistopljene u istome, a kako je s vremenomuništena mreža malih i neovisnih knjižara,a većinu tržišta preuzeli veliki izdavači sasvojim knjižarama, došlo je do neugodnemonopolizacije tržišta. Ti izdavači u svojimknjižarama nastoje prvenstveno plasiratii prodati svoja izdanja pa onome tko sebavi samo izdavanjem knjiga u Hrvatskojslijedi prava borba da svoju knjigu uopćeučini vidljivom u takvim uslovima. Također,u nas nema samostalne distribucijskemreže, svaki izdavač knjige skladišti i dostavljaknjižarama sam za sebe i o svometrošku. Inicijativa od prije više godinada se uspostavi jedinstveni distribucijskikanal za male i neovisne nakladnike jepropala, dijelom zbog nesnalaženja i nespremnostisamih neovisnih nakladnika,ali i konsolidiranja velikih igrača.Golema razlika proizlazi već iz samečinjenice da njemačke knjižare otkupljujuknjige, dakle nema komisijske prodaje ivišemjesečnog kašnjenja u plaćanju, što jeu nas postalo osnovno pravilo u poslovanju.A kada je novac u optjecaju, naravno,moguće je postići to da su svi u lancu – autor,prevoditelj, izdavač, tiskar, knjižar...– budu i plaćeni za svoj rad. Nije nevažno ito da se u Njemačkoj ljudi iz branše educiraju(u nas je ovaj skup bio jedna od prvihstručnih edukacija uopće), a to znači dase educiraju i ljudi koji rade u knjižaramaili pak predstavnici distributera koji nekogaizdavača zastupaju u prodaji. Statusautora je također nemjerljiv s ovdašnjimi osim u promociju putem sajmova – štoje tek zasebna i složena priča – autor/icaje stalno na svojevrsnoj turneji čitanja ipromoviranja svoga djela.Na kraju, ili na početku, cijele pričesu čitatelji pa onda i čitatelji-kupci knjiga– a njih je u Njemačkoj znatno više. Da seto dokaže čak nisu potrebne niti brojke– jer, ako se provozate samo njemačkimmeđugradskim vlakovima primjetiti ćeteda svaki drugi, treći putnik/ica čita knjigu.Naravno, nije to uvijek tzv. visoka liteteraturai nije uopće važno da bude (beletristikau Njemačkoj čini jednu trećinuukupno prodanih knjiga u godini).Hrvatska ima malo aktivnih čitatelja,još i manje onih koji knjige kupuju – znači,ne posuđuju ih samo u knjižnicama ili odprijatelja. Po nekim procjenama, prodajaknjiga je unatrag dvije-tri godine, otkadase zapaža recesijski val, pala za 40-50 posto,a da o ponudi novih naslova i zaokretuka komercijalizaciji i padu standarda izdanihknjiga i ne govorimo. To je pokazalo iovih dana prezentirano istraživanje kojeje inicirala udruga Knjižni blok (podržaliZajednica nakladnika i knjižara i Ministarstvokulture) i provela agencija GFKo prodaji i čitanosti knjiga u Hrvatskoj.Prema njemu u posljednjoj godini 43,7posto ispitanika nije pročitalo niti jednuknjigu na nivou cijele Hrvatske (40,4% uZagrebu i okolici; 53,3% u Lici, 52,4% uSlavoniji, 38,2% u Istri, 38,2% u Dalmacijiitd.). I bez brojki, situacija se dade procijenitigolim okom – uđite samo u kakavhrvatski međugradski vlak, u liječničkučekaonicu i sl. pa pokušajte pronaći nekogatko čita knjigu. Bit će to teška misija.KAKO DALJE? Ove konkretne usporedbestanja na knjižnom tržištu u Hrvatskoji Njemačkoj ne iznosim zato dabih glorificirala europsku urednost nitida bih pridonijela jačanju i ovako frenetičneretorike o blagostanju koje nas čekau EU, a niti da bih na bilo koji način podržalastupidnu političku naraciju o Europi iBalkanu, civiliziranosti i barbarstvu kojese, navodno, ogledaju u svim segmentimadruštva. Jednostavno, ovdašnji je kaosnajviše originalni hrvatski proizvod. Uslučaju nakladništva i knjižarstva on jeproizvod dosadašnjih državnih politika,dosadašnjih strategija u strukovnim udruženjima,dosadašnje ne-etike i neprofesionalizmaunutar same nakladničke branše.Taj kaos je, naravno, i svojevrstan refleks išireg društvenog kaosa, njega je proizveo ipolitičko-društveni kontekst, ekonomskorasulo, bezidejnost i političko podržavanjamodela beskropuloznog poduzetništva.On se prikrivao političkim podvaljivanjemmitskih naracija, skretanjem pažnjesa stvarnosti na fantazmagoriju i uobičajenimdogmatizmom.Zato mislim da govor o hrvatskoj kulturnojindustriji “ovdje i sada” jedino možebiti govor o stvarnome i konkretnome, opojedinim strategijama, mjerama, potezima,programima, o elementima na kojimase može graditi dugoročno stabilnijisustav. Taj govor treba isključiti eurofilijskei eurofobične naracije, bajanja o europskimfondovima ili plašenja o gubitkuhrvatskog identiteta, i baviti se stvarnim ihitno potrebnim akcijama.