demokracija u izraelu? - Zarez

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 29Allah je pobijedio / O Muslimanskom bratstvu i Židovskom bratstvu /Ari ShavitDeset mjeseci nakon početka velikog arapskog ustanka,slika je jasna – pobijedio je Allah. Dečki s Googleaviše nisu tu. Nema više liberalnih intelektualaca. Nema višeonih koji su nam obećavali slobodu, jednakost i bratstvo.Nismo dobili Američku revoluciju iz 1776. ni Francuskurevoluciju iz 1789. Nismo čak dobili ni istočnoeuropsku Baršunasturevoluciju iz 1989. Arapska revolucija 2011. vjerskaje revolucija. Moć koja je zamijenila sekularne diktaturekorumpiranih arapskih dužnosnika jest islam. Nema nikakvogMartina Luthera Kinga na vidiku, nikakvog MahatmeGandhija ni Václava Havela.Odluka Baraka Obame da gurne nož u leđa HosnijuMubaraku urodila je jednim plodom – izvukla je vjerskogduha iz boce Bliskog Istoka. Uz podršku Zapada koji tone,Allah se vraća. Allah je zakon. O, Allahu.Ali Allah nije sam. Moćni Bog Izraelov također se vraća.Vraća se u rabinskom ukazu prema kojem je bolje stati predstreljački vod, nego čuti ženu kako pjeva. Vraća se u zabranijavnog izlaganja slika na kojima su žene; u segregaciji izmeđumuškaraca i žena na svim javnim mjestima. Židovski fanaticipokrenuli su frontalni napad na manjinu, na pojedinca i naljudska prava općenito. Započeli su opsadu oko Vrhovnogsuda, slobodnih medija i otvorenog društva.Dosad neviđeni prolom rasizma prema Arapima, mržnjaprema sekularnim ljudima i tlačenje žena nadvili su se nadprosvijećenim Izraelom kao prijetnja da će ga pretvoriti umračni Izrael. Dok ljudi ovdje raspravljaju o tome bi li Izraeltrebao bombardirati Iran, neki nastoje pretvoriti Izrael uIran. Ono što Muslimansko bratstvo stvara u Tunisu, Libiji,Dok ljudi ovdjeraspravljaju o tome bi liIzrael trebao bombardiratiIran, neki nastojepretvoriti Izrael u IranEgiptu, Jordanu i Siriji, Židovsko bratstvo nastoji stvoriti užidovskoj državi. Dok se ruši arapski modernitet, izraelskimodernitet puca po šavovima. Bog se vraća. Bog frca iskre.O, Bože. Ali nema potrebe da se zanosimo. Ima jedna golemarazlika između tih dviju pojava. U arapskom svijetuona obuhvaća većinu. U Izraelu ona obuhvaća manjinu. Uarapskom svijetu fanatizam osvaja moć, u Izraelu fanatizamnagriza obrube moći.Za razliku od Arapa, Izraelci su građani liberalne demokracijekoja još uvijek poštuje njihova prava i slobode. Alite dvije pojave imaju i sličnosti, zato što ni arapski svijet nižidovski narod nisu prošli kroz sustavnu laičku revolucijukroz koju je prošla kršćanska Europa. Ni arapske države niIzrael nisu uistinu odvojili vjeru od države. Ni džamija nisinagoga nisu bile držane podalje od politike. Tako i arapskii židovski identitet još uvijek u sebi sadržava dubinsku religioznusastavnicu. Upravo zbog toga, kad se sruši sekularniarapski nacionalizam, reakcija na to je povratak Allahu. Kadse osipa židovski sekularni nacionalizam, reakcija na to jepovratak moćnom Bogu Izraelovu. I Arapi i Izraelci vraćajuse jednoj mračnoj prošlosti iz koje su nekoć pokušali pobjeći.Benjamin Netanyahu, Gideon Sa’ar, Yuval Steinitz i ZviHauser trebali bi biti u stanju razumjeti što se događaja. Onibi trebali biti u stanju shvatiti da se igraju s vatrom. Jedininačin na koji se Izrael može postaviti prema islamskom valukoji će ga uskoro zapljusnuti – jest prosvjetiteljstvo. Jedinotako što ćemo biti država napretka možemo se zaštititi.Utoliko trojanski konj među nama nije ljevica, nego vjerskifundamentalizam. Međutim, upravo je takozvana nacionalističkavlada ta koja otvara dveri trojanskom konju. Upravoje takozvana nacionalistička vlada ta koja oslabljuje Izraeli podriva temelje njegova postojanja.Vrijeme je da sekularna desnica shvati da, ako Izraelpostane Iran, ni ona sama neće imati nikakve šanse. Urušitće se sama u sebe te će je progutati regionalni vjerski mrak.Jedini način na koji se cionistički projekt može održati jest dase vrati svojim temeljnim vrijednostima – a to je napredak,napredak i napredak.Međutim, da bi se to ostvarilo, potrebno je u potpunostipromijeniti političku kartu. Moramo prevladati resantimanei prepirke iz prošlosti i surađivati. Kad smo suočeni s Allahomi moćnim Bogom Izraelovim, imperativ je da ujedinimoprosvijećene cioniste.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/arab-spring-election-results-allah-won-1.398848Oprema teksta redakcijska.Za razliku od Irana, Izrael neće trpjeti sankcije/ O razlikama i sličnostima dvije naizgled neusporedive države / Zvi Bar’elAmerička državna tajnica Hillary Clinton posve je krivoshvatila: Izrael nije Iran, i uspoređivati ga s Iranom –kao što je ona to učinila na zatvorenom zasjedanju SabanForuma, tijekom kojega je izrazila svoje zaprepaštenje nadpoložajem žena u Izraelu – samo pokazuje da ona ili nezna što govori ili je zlonamjerna.Izrael nije Iran. Iran službeno i otvoreno razdvaja nevjenčanežene i muškarce na javnim mjestima. U Izraelu,takva je segregacija protuzakonita, ali u praksi se itekakoprovodi u djelo, dok se na zakon gleda nemarno i s prijezirom.U vojsci, u autobusima kojima se koristi ultraortodoksnazajednica i u državnim vjerskim školama kojefinancira vlast, segregacija cvjeta.Izrael nije Iran. U Iranu, udruge za ljudska prava moguprimati pomoć od ograničenog broja međunarodnih organizacijai institucija, “uz odobrenje nadležnih ministarstava”,kao što to stoji u iranskom zakonu. U Izraelu, zakoni kojisu nedavno predloženi sprječavali bi neke takve udrugeda primaju bilo kakav novac od stranih vlada, dok bi sedruge morale pojavljivati na saslušanjima u Knesetu kakobi dobile olakšicu, ili bar smanjenje poreza od 45 posto.Izrael nije Iran. U Iranu, vrhovni vođa imenuje čelnuosobu pravosudnog sustava. U Izraelu, vrhovni vođa pribjegavasvim mogućim trikovima kako bi utjecao na sastavVrhovnog suda, ne bi li mu ovaj pogodovao, a da se pritomne uprlja fasada demokracije. To je velika razlika. Iran neglumata pravednost, ne pucketa jezikom dok prijekornopromatra druge, ne sakriva ono što jest i ne pokušavasvijetu prodati svoj sustav vlasti kao “otok demokracije”.Ipak, u jednom pogledu Iran ipak sliči Izraelu: kadZapad, a pogotovo Sjedinjene Države, napada Iran zbogstanja ljudskih prava u toj zemlji, iranski vođe odgovarajugotovo istim riječima kakve je Gilad Erdan, ministar za zaštituokoliša, upotrijebio u svojem odgovoru na primjedbeHillary Clinton: “Preporučio bih tim izabranim dužnosnicimasvuda po svijetu da se najprije usredotoče na svojevlastite probleme kod kuće”.S druge strane, kad iranski vrhovni vođa Ali Khameneikritizira stanje ljudskih prava u Sjedinjenim Državama isavjetuje im da provedu istragu nad zatvorom Guantanamoprije nego uzmu propovijedati islamskoj republici o moralu,njemu su ruke bar čiste od američkog novca. Međutim, kadizraelski ministri savjetuju Hillary Clinton da pogleda brvnou svom oku, oni u isto vrijeme i dalje financiraju neke odaktivnosti svojih ministarstava s pomoću novca američkihporeznih obveznika.To je porez što ga američki građani plaćaju u zamjenuza onu bliskoistočnu pogodnost koja im je bila obećana: zademokratskog saveznika. Jer nedemokratske saveznike naBliskom Istoku ne moraju plaćati – ni Saudijsku Arabiju niKuvajt, niti pak Katar. Primjerice, kad je Egipat pod HosnijemMubarakom – kao izraelski partner nad američkimjaslama – razljutio američku administraciju i Kongres zbogkršenja ljudskih prava, Kongres nije oklijevao pred timda stavi na dnevni red raspravu o mogućnosti zaleđivanjadvjesto milijuna dolara američke pomoći. A 2007. doista jei odlučeno da će ta sredstva biti zaleđena sve dok državnatajnica nije utvrdila da Egipat poduzima korake kako biunaprijedio stanje ljudskih prava putem reforme pravosudnogsustava i edukacije policijskih snaga.Izrael nije Iran ni Egipat, jer neće biti izložen nikakvimsankcijama zbog podrivanja ljudskih prava, slobode tiska,položaja žena ili nevladinih udruga. Izrael se uspio izboritiza poseban status kao neka vrsta amiške zajednice u čijese moralno ponašanje ne treba miješati. To je zapadnjačkaverzija ekstremističke ultraortodoksne sekte Neturei Karta,koja sliči demokraciji samo ako je promatramo iz velikeudaljenosti i ako je uspoređujemo s Iranom ili Sudanom.U tome i jest paradoks: oni koji progone udruge za ljudskaprava i nastoje se okružiti ogradama od bodljikave žicekako bi spriječili strane zemlje da se ne miješaju – Božesačuvaj – u unutarnja pitanja Izraela, morat će se suočitis izravnim, znatiželjnim i grubim miješanjem SjedinjenihDržava. To nije nikakvo iznenađenje.Primjedbe Hillary Clinton jasno su upozorenje, posljednjibranik prije konačnog silaska na dno slippery slope.Međutim, za razliku od Irana i Egipta, takvo se miješanjeu Izraelu doživljava kao neprijateljski čin. Na kraju krajeva,Izrael je zrela, neovisna država, koja ima pravo samaodlučivati kakva joj demokracija najbolje odgovara – čaki ako je takva demokracija suicidalna.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/unlike-iran-israel-won-t-face-sanctions-1.400029Oprema teksta redakcijska.(nastavak s prethodne stranice)Slično tomu, takva logika nalaže da treba također ukinutitumačenje ljudskih prava kakvo karakterizira Vrhovnisud u njegovu sadašnjem formatu. Presude poput one oobitelji Kaadan (kojom je arapskoj obitelji dopušteno daizgrade kuću u židovskoj zajednici), prodaja zemljišta kojeje u vlasništvu Židovskog nacionalnog fonda arapskim građanimaIzraela, amandman uz Zakon o državljanstvu (zakoji još nije donesena konačna presuda, ali čini se izvjesnimda će većina sudaca presuditi da je on nezakonit), dozvolapalestinskim vozačima da se koriste jednom prometnicom– sve te presude sukobljavaju se sa suštinskim elementimaideologije Gush Emunima, kao što su diskriminacija izmeđuŽidova i Palestinaca (kako unutar samog Izraela tako i naokupiranim teritorijima) i lišavanje Palestinaca njihovihprava, čime ih se pretvara u građane drugog reda, “odsutne”ili – u najboljem slučaju – izbjeglice.Ima li takav Izrael budućnost? Neovisno o pitanju moguli uopće takve okolnosti postojati u sklopu židovskog moralai židovskog iskustva, jasno je da je to potpuno nestabilna ičak opasna situacija. Takva situacija sprječava Izrael da ucijelosti ostvari svoj veliki potencijal. To je situacija u kojojse netko laća mača – mača koji bi mogao biti treća intifada,propadanje mira s Egiptom i sukob s Iranom kao nuklearnomsilom. To je razumio Yitzhak Rabin.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/opinion/the-necessary-elimination-of-israeli-democracy-1.397625Oprema teksta redakcijska.