TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 28Košer ulica / Javni radovi u skladu sa židovskom tradicijom / Eli AshkenaziGradska uprava Tiberijade već neko vrijeme presađujestabla uzduž Ulice Hayarden kako bi omogućila kohenima,potomcima drevnih židovskih svećenika, da se koristetom ulicom. Prema židovskoj tradiciji, kohenima nijedopušteno ulaziti na groblja. Gradska uprava pokrenula jetaj projekt zbog zabrinutosti da bi pod cestom mogla bitizakopana drevna groblja. U središtu grada, gdje se nalaziUlica Hayarden, nalazilo se u talmudsko doba židovskogrobište uz Tiberijadu.Da bi se prostor prilagodio kohenima, potrebno je iskopaticijelu dužinu ceste i ukloniti sva tamošnja stabla. Pored osamimpresivnih fikusa, koji su bili stari nekoliko desetljeća i kojisu premješteni u srijedu, početkom ove godine srušeno je nekolikoeukaliptusa kao dio projekta. Prema Davidu Brandu,ravnatelju Odjela za šumarstvo pri Židovskom državnomfondu, premještaj fikusa, koji su pružali hladovinu na južnomdijelu ceste, obavljen je neprofesionalno. Brand je izjavio dasu, prije dva i pol mjeseca, stabla bila prekomjerno potkresana,a rad je obavljen bez dozvole. Gradu je prije desetak danaodobreno da presadi fikuse. Iako je gradska uprava početkomgodine obećala da će stabla premjestiti na sjeverni ulaz u grad,u srijedu su fikusi završili na južnom kraju Tiberijade, blizutiberijadskih toplica. Grad se obvezao da će na sjevernomulazu u grad zasaditi dvije zrele palme u zamjenu za svakiuklonjeni eukaliptus. Gradska uprava Tiberijade izjavila jeda će se zalagati za očuvanje zelenih površina u gradu teneće dopustiti da ove budu oštećene. Uprava je dodala da sufikusi premješteni uz odobrenje Židovskog državnog fonda.Yisrael Antebi, ravnatelj gradskog odjela za urbano planiranjei projekte, napisao je ranije ove godine pismo u kojem jeobjasnio je zašto je potreban takav projekt. U njemu je opisaoplan za prilagodbu ceste za kohene, objašnjavajući da je gradstariji od dvije tisuće godina, a stara jezgra Tiberijade bila jesva okružena grobljima. “Zbog toga, koheni u Tiberijadi nisuspremni koristiti se cestama u središtu grada. Izraelska vladaodlučila je financirati izgradnju cesta koje će biti usklađene shalahom (židovskim vjerskim zakonom) kako bi kohenimaomogućila da se onuda voze”, napisao je Antebi.Da bi se ostvario taj projekt, potrebno je iskopati cestu čitavomnjezinom duljinom, ukloniti okolna stabla i podzemnuinfrastrukturu te sagraditi instalacije u skladu sa židovskimvjerskim zakonom. Halaha zahtijeva da ispod ceste budupostavljena dva sloja betona. Ispod ceste bit će stvorena šupljinakroz koju će prolaziti cijev, tako da podzemni slojevine budu zapečaćeni. Dva slična projekta već su ostvarena nadrugim mjestima u gradu.Jedan od tih projekata, ostvaren u Ulici Ben-Zakai, obuhvatioje gotovo kilometar ceste. Bilo je potrebno skoro trigodine da bude dovršen i koštao je državu 18 milijuna šekela.U usporedbi s tim, projekt u Ulici Hayarden, koji je dijelomveć dovršen, skoro je upola kraći. Kontroverza oko grobištâu Tiberijadi stara je koliko i sam grad. Grad je 20. godine n.e.osnovao Herod Antipa, ali Židovi su odbili živjeti u njemuzato što je bio dijelom izgrađen nad grobljem. Rabi ŠimonBar-Johai poslije je izdao halahičko dopuštenje prema kojemse Židovi smiju u njemu nastanjivati.Izvornik objavljen na: http://www.haaretz.com/print-edition/news/tiberias-uproots-trees-to-make-street-kosher-for-cohanim-1.397373Oprema teksta redakcijska.Nužno ukidanje izraelske demokracije / Vjerničkiblok uvelike uvjetuje službenu državnu politiku / Amos SchockenPočevši od 1970-ih godina, ideologija Gush Emunima(Vjerničkog bloka) postavila je konkretne temelje zapoteze različitih izraelskih vlada. Čak i kad su vladu sačinjavaliljudi kojima je naizgled bila daleka strategija GushEmunima, oni su je provodili u praksi. Ehud Barak hvaliose tako da, za razliku od prethodnih premijera, nije vraćaozemlju Palestincima – a nije ni potrebno opet ukazivati naporast naseljenika tijekom njegova mandata. Vlada EhudaOlmerta, koja je objavila kako namjerava usvojiti politikuhitkansut-a (“konvergencije”, dakle onoga što je Ariel Sharonnazvao “povlačenjem”, disengagement) u Judeji i Samariji,pregovarala je s višim predstavnicima Palestinaca, ali nijezaustavila projekt naseljavanja, koji je prepreka za bilo kakvumogućnost postizanja sporazuma.Strategija koja proizlazi iz ideologije Gush Emunimajasna je i jednostavna: iz njezine vizure, Šestodnevni ratpredstavlja nastavak Rata za neovisnost, kako u pogleduosvajanja teritorija, tako i u pogledu njegovih posljedicapo palestinsko stanovništvo. Iz gledišta te strategije, okupacijskegranice postignute Šestodnevnim ratom upravo suone granice koje Izrael treba ocrtati oko sebe kao države.Što se tiče Palestinaca koji žive na tom teritoriju – dakle,onih koji nisu pobjegli, odnosno koji nisu bili protjerani –njih treba podvrgnuti strogom režimu koji će ih poticati nabijeg, koji će se okončati njihovim protjerivanjem, lišiti ihnjihovih prava i stvoriti stanje u kojem oni koji budu ostalineće biti čak ni građani drugog reda i sudbina kojih nećenikoga zanimati. Oni će biti poput palestinskih izbjeglicaiz doba Rata za neovisnost; to je status u koji ih se nastojidovesti. S druge strane, što se tiče onih koji nisu izbjeglice,treba ih, na ovaj ili onaj način, pretvoriti u absentees, onekoji tu nemaju boravište. Za razliku od Palestinaca kojisu ostali u Izraelu nakon Rata za neovisnost, Palestincina okupiranim teritorijima ne bi trebali dobiti izraelskodržavljanstvo, i to zbog njihove brojnosti – ali ni to, u konačnici,ne bi trebalo nikoga zanimati.Ideologija Gush Emunima izvire iz religioznih, a ne političkihmotiva. Ona smatra da je Izrael zemlja za Židove,dok Palestinci nisu nevažni samo na okupiranim teritorijima:Palestinci koji žive unutar samog Izraela također suizloženi diskriminaciji u pogledu njihovih građanskih pravai mogućnosti da im se oduzme državljanstvo.To je, drugim riječima, strategija osvajanja teritorija iapartheida. Ona se ne osvrće na pravne aspekte posjedovanjazemlje i drži se podalje od pitanja ljudskih prava ijamstava jednakosti koja su uključena u izraelsku Povelju oneovisnosti. To je strategija neograničenog strpljenja; važnoje samo da se neumorno napreduje prema zacrtanom cilju.Usporedo s time, to je strategija koja ne propušta nijednupriliku koja joj se ukaže, kao što je trenutni sastav Knesetai nejasna stajališta sadašnjeg premijera.Pojam “apartheida” odnosi se na nedemokratski sustavIdeologija Gush Emunimaizvire iz religioznih, a nepolitičkih motiva. Onasmatra da je Izrael zemljaza Židovediskriminacije između prava bijelaca i crnaca, kakav jenekad bio na snazi u Južnoj Africi. Premda postoji razlikaizmeđu apartheida koji se ondje provodio u djelo i onogašto se događa na okupiranim teritorijima, ima i dodirnihtočaka. Posrijedi su dvije skupine stanovništva u jednoj pokrajini,od kojih jedna ima sva prava i zaštitu, dok je drugališena prava te njome vlada prva skupina. To je otvorenonedemokratska situacija.Od Šestodnevnog rata do danas, nijedna druga skupinau Izraelu nije pokazala toliku ideološku otpornost kaoGush Emunim pa nije ni čudo da su mnogi političari gledaliupravo na njihovu ideologiju kao na sredstvo kojim ćeostvariti svoje političke ambicije. Zevulun Hammer, koji jeu toj ideologiji prepoznao način na koji će osvojiti vodećipoložaj u Nacionalnoj vjerskoj stranci, kao i Ariel Sharon,koji je u njoj prepoznao način da osvoji čelno mjesto uLikudu, samo su dvojica među brojnim drugima. Sada jetim putem krenuo i Avigdor Lieberman. Uz njih, bilo je idrugih, kao što je to bio pokojni Hanan Porat, a ima ih joši danas, za koje je ta ideologija bila i ostala konačni ciljnjihove političke djelatnosti.Iz perspektive te ideologije, da bi ona uopće bila ostvariva,potrebno je stvoriti izraelski sustav apartheida. Njoj nepredstavljaju nikakvu poteškoću nezakoniti pa čak ni kriminalničinovi, zato što se ona temelji na nekim nadzakonimakoje je usvojila, a koji nisu vezani uz državne zakone, kaoi zato što se temelji na izopačenom tumačenju židovstva.Ona je do sada postigla ključne uspjehe. Čak i onda kadse pothvati nadahnuti ideologijom Gush Emunima sukobes vladinim namjerama, oni ubrzo steknu njezinu potporu.Činjenica da je vlada u konačnici sredstvo u rukama GushEmunima i njihovih nasljednika očita je svakom tko dolaziu dodir s naseljenicima, a ta situacija omogućuje umnožavanjesnaga (force multiplication).Ta ideologija postigla je golemi uspjeh u SjedinjenimDržavama. Predsjednik George H.W. Bush bio je u stanjublokirati financijska jamstva Izraelu zbog naselja koja jeuspostavila vlada Yitzhaka Shamira (koji je izjavio da jedopušteno lagati kako bi se ostvarila ideologija Gush Emunima– je li i govor Benjamina Netanyahua na SveučilištuBar-Ilan bio lažan govor te vrste?). Međutim, danas se republikanskikandidati za predsjedničku nominaciju natječumeđu sobom oko toga tko će od njih više i energičnije poduprijetiIzrael i okupaciju. Da netko od njih usvoji pristupkakav je zauzeo prvi predsjednik Bush, najvjerojatnije biizletio iz utrke.Koji god bili razlozi za takvo stanje stvari – veći brojfundamentalističkih kršćana koji su povezani s Republikanskomstrankom, problematična narav odnosa izmeđuZapada i islama ili pak moć židovskog lobija, koji je upotpunosti prožet ideologijom Gush Emunima – ishod jejasan: američkom predsjedniku teško je, a možda i nemoguće,aktivno istupiti protiv izraelskog apartheida.Režim apartheida, zbog svoje inherentne nezakonitosti,bar u demokratskim okvirima, ne podnosi nikakvu opozicijuni kritiku. Ideologija Gush Emunima nužno ih moraeliminirati, a tako i spriječiti bilo kakva nastojanja da seblokira njezino djelovanje pa i onda kad je to djelovanjenezakonito ili čak kriminalno i kad mu je namjera održatiapartheid na snazi. Nezakonito djelovanje treba legalizirati,bilo putem promjene zakona ili putem unošenja izmjena unjihovo pravno tumačenje – a takve stvari već su se događale,na drugim mjestima i u drugim vremenima.Uz takvu pozadinu, sada svjedočimo zakonodavnojkampanji – a tako i neobuzdanom klevetanju – protivVrhovnog suda, protiv udruga za ljudska prava i protivmedija, kao i izglasavanju takozvanog Zakona o bojkotu,koji je usmjeren prema sprječavanju bilo kakve mogućnostida se pitanje izraelskog apartheida riješi na način kako jebio riješen apartheid u Južnoj Africi. Uz tu istu pozadinusvjedočili smo u posljednje vrijeme i prijedlozima zakonakoji su usmjereni protiv arapskih građana Izraela, kao štoje to Zakon o lojalnosti i prijedlog za “Ustav Izraela kaonacionalne države židovskog naroda”. Naposljetku, uz tupozadinu vodi se kampanja huškanja i zastrašivanja protivnužne i opravdane kritike kojom se oglašavaju članoviakademskog svijeta.Vrhovni sud, koji je odobrio projekt naseljavanja i ukonačnici surađivao s ideologijom Gush Emunima, sada jepostao prepreka koju treba odstraniti – iz perspektive onihkoji su još uvijek sljedbenici te ideologije – prvenstveno zatošto Sud odbija priznati mogućnost naseljavanja na zemljištekoje je u privatnom vlasništvu Palestinaca i zato što nijesrušio odluku vlade da evakuira naselja u Pojasu Gaze. Budućida zemlja pripada Židovima prema božanskom ukazui zahvaljujući povijesti (iz toga gledišta, postoje sličnosti izmeđuGush Emunima i Hamasa), nema druge nego izabratiu Vrhovni sud takve suce koji žive na palestinskoj zemlji,po mogućnosti na zemljištu koje je u privatnom vlasništvuPalestinaca, kao i one koji razumiju da ne postoji takvo štokao “zemljište u privatnom vlasništvu Palestinaca”.(nastavak na idućoj stranici)
TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 29Allah je pobijedio / O Muslimanskom bratstvu i Židovskom bratstvu /Ari ShavitDeset mjeseci nakon početka velikog arapskog ustanka,slika je jasna – pobijedio je Allah. Dečki s Googleaviše nisu tu. Nema više liberalnih intelektualaca. Nema višeonih koji su nam obećavali slobodu, jednakost i bratstvo.Nismo dobili Američku revoluciju iz 1776. ni Francuskurevoluciju iz 1789. Nismo čak dobili ni istočnoeuropsku Baršunasturevoluciju iz 1989. Arapska revolucija 2011. vjerskaje revolucija. Moć koja je zamijenila sekularne diktaturekorumpiranih arapskih dužnosnika jest islam. Nema nikakvogMartina Luthera Kinga na vidiku, nikakvog MahatmeGandhija ni Václava Havela.Odluka Baraka Obame da gurne nož u leđa HosnijuMubaraku urodila je jednim plodom – izvukla je vjerskogduha iz boce Bliskog Istoka. Uz podršku Zapada koji tone,Allah se vraća. Allah je zakon. O, Allahu.Ali Allah nije sam. Moćni Bog Izraelov također se vraća.Vraća se u rabinskom ukazu prema kojem je bolje stati predstreljački vod, nego čuti ženu kako pjeva. Vraća se u zabranijavnog izlaganja slika na kojima su žene; u segregaciji izmeđumuškaraca i žena na svim javnim mjestima. Židovski fanaticipokrenuli su frontalni napad na manjinu, na pojedinca i naljudska prava općenito. Započeli su opsadu oko Vrhovnogsuda, slobodnih medija i otvorenog društva.Dosad neviđeni prolom rasizma prema Arapima, mržnjaprema sekularnim ljudima i tlačenje žena nadvili su se nadprosvijećenim Izraelom kao prijetnja da će ga pretvoriti umračni Izrael. Dok ljudi ovdje raspravljaju o tome bi li Izraeltrebao bombardirati Iran, neki nastoje pretvoriti Izrael uIran. Ono što Muslimansko bratstvo stvara u Tunisu, Libiji,Dok ljudi ovdjeraspravljaju o tome bi liIzrael trebao bombardiratiIran, neki nastojepretvoriti Izrael u IranEgiptu, Jordanu i Siriji, Židovsko bratstvo nastoji stvoriti užidovskoj državi. Dok se ruši arapski modernitet, izraelskimodernitet puca po šavovima. Bog se vraća. Bog frca iskre.O, Bože. Ali nema potrebe da se zanosimo. Ima jedna golemarazlika između tih dviju pojava. U arapskom svijetuona obuhvaća većinu. U Izraelu ona obuhvaća manjinu. Uarapskom svijetu fanatizam osvaja moć, u Izraelu fanatizamnagriza obrube moći.Za razliku od Arapa, Izraelci su građani liberalne demokracijekoja još uvijek poštuje njihova prava i slobode. Alite dvije pojave imaju i sličnosti, zato što ni arapski svijet nižidovski narod nisu prošli kroz sustavnu laičku revolucijukroz koju je prošla kršćanska Europa. Ni arapske države niIzrael nisu uistinu odvojili vjeru od države. Ni džamija nisinagoga nisu bile držane podalje od politike. Tako i arapskii židovski identitet još uvijek u sebi sadržava dubinsku religioznusastavnicu. Upravo zbog toga, kad se sruši sekularniarapski nacionalizam, reakcija na to je povratak Allahu. Kadse osipa židovski sekularni nacionalizam, reakcija na to jepovratak moćnom Bogu Izraelovu. I Arapi i Izraelci vraćajuse jednoj mračnoj prošlosti iz koje su nekoć pokušali pobjeći.Benjamin Netanyahu, Gideon Sa’ar, Yuval Steinitz i ZviHauser trebali bi biti u stanju razumjeti što se događaja. Onibi trebali biti u stanju shvatiti da se igraju s vatrom. Jedininačin na koji se Izrael može postaviti prema islamskom valukoji će ga uskoro zapljusnuti – jest prosvjetiteljstvo. Jedinotako što ćemo biti država napretka možemo se zaštititi.Utoliko trojanski konj među nama nije ljevica, nego vjerskifundamentalizam. Međutim, upravo je takozvana nacionalističkavlada ta koja otvara dveri trojanskom konju. Upravoje takozvana nacionalistička vlada ta koja oslabljuje Izraeli podriva temelje njegova postojanja.Vrijeme je da sekularna desnica shvati da, ako Izraelpostane Iran, ni ona sama neće imati nikakve šanse. Urušitće se sama u sebe te će je progutati regionalni vjerski mrak.Jedini način na koji se cionistički projekt može održati jest dase vrati svojim temeljnim vrijednostima – a to je napredak,napredak i napredak.Međutim, da bi se to ostvarilo, potrebno je u potpunostipromijeniti političku kartu. Moramo prevladati resantimanei prepirke iz prošlosti i surađivati. Kad smo suočeni s Allahomi moćnim Bogom Izraelovim, imperativ je da ujedinimoprosvijećene cioniste.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/arab-spring-election-results-allah-won-1.398848Oprema teksta redakcijska.Za razliku od Irana, Izrael neće trpjeti sankcije/ O razlikama i sličnostima dvije naizgled neusporedive države / Zvi Bar’elAmerička državna tajnica Hillary Clinton posve je krivoshvatila: Izrael nije Iran, i uspoređivati ga s Iranom –kao što je ona to učinila na zatvorenom zasjedanju SabanForuma, tijekom kojega je izrazila svoje zaprepaštenje nadpoložajem žena u Izraelu – samo pokazuje da ona ili nezna što govori ili je zlonamjerna.Izrael nije Iran. Iran službeno i otvoreno razdvaja nevjenčanežene i muškarce na javnim mjestima. U Izraelu,takva je segregacija protuzakonita, ali u praksi se itekakoprovodi u djelo, dok se na zakon gleda nemarno i s prijezirom.U vojsci, u autobusima kojima se koristi ultraortodoksnazajednica i u državnim vjerskim školama kojefinancira vlast, segregacija cvjeta.Izrael nije Iran. U Iranu, udruge za ljudska prava moguprimati pomoć od ograničenog broja međunarodnih organizacijai institucija, “uz odobrenje nadležnih ministarstava”,kao što to stoji u iranskom zakonu. U Izraelu, zakoni kojisu nedavno predloženi sprječavali bi neke takve udrugeda primaju bilo kakav novac od stranih vlada, dok bi sedruge morale pojavljivati na saslušanjima u Knesetu kakobi dobile olakšicu, ili bar smanjenje poreza od 45 posto.Izrael nije Iran. U Iranu, vrhovni vođa imenuje čelnuosobu pravosudnog sustava. U Izraelu, vrhovni vođa pribjegavasvim mogućim trikovima kako bi utjecao na sastavVrhovnog suda, ne bi li mu ovaj pogodovao, a da se pritomne uprlja fasada demokracije. To je velika razlika. Iran neglumata pravednost, ne pucketa jezikom dok prijekornopromatra druge, ne sakriva ono što jest i ne pokušavasvijetu prodati svoj sustav vlasti kao “otok demokracije”.Ipak, u jednom pogledu Iran ipak sliči Izraelu: kadZapad, a pogotovo Sjedinjene Države, napada Iran zbogstanja ljudskih prava u toj zemlji, iranski vođe odgovarajugotovo istim riječima kakve je Gilad Erdan, ministar za zaštituokoliša, upotrijebio u svojem odgovoru na primjedbeHillary Clinton: “Preporučio bih tim izabranim dužnosnicimasvuda po svijetu da se najprije usredotoče na svojevlastite probleme kod kuće”.S druge strane, kad iranski vrhovni vođa Ali Khameneikritizira stanje ljudskih prava u Sjedinjenim Državama isavjetuje im da provedu istragu nad zatvorom Guantanamoprije nego uzmu propovijedati islamskoj republici o moralu,njemu su ruke bar čiste od američkog novca. Međutim, kadizraelski ministri savjetuju Hillary Clinton da pogleda brvnou svom oku, oni u isto vrijeme i dalje financiraju neke odaktivnosti svojih ministarstava s pomoću novca američkihporeznih obveznika.To je porez što ga američki građani plaćaju u zamjenuza onu bliskoistočnu pogodnost koja im je bila obećana: zademokratskog saveznika. Jer nedemokratske saveznike naBliskom Istoku ne moraju plaćati – ni Saudijsku Arabiju niKuvajt, niti pak Katar. Primjerice, kad je Egipat pod HosnijemMubarakom – kao izraelski partner nad američkimjaslama – razljutio američku administraciju i Kongres zbogkršenja ljudskih prava, Kongres nije oklijevao pred timda stavi na dnevni red raspravu o mogućnosti zaleđivanjadvjesto milijuna dolara američke pomoći. A 2007. doista jei odlučeno da će ta sredstva biti zaleđena sve dok državnatajnica nije utvrdila da Egipat poduzima korake kako biunaprijedio stanje ljudskih prava putem reforme pravosudnogsustava i edukacije policijskih snaga.Izrael nije Iran ni Egipat, jer neće biti izložen nikakvimsankcijama zbog podrivanja ljudskih prava, slobode tiska,položaja žena ili nevladinih udruga. Izrael se uspio izboritiza poseban status kao neka vrsta amiške zajednice u čijese moralno ponašanje ne treba miješati. To je zapadnjačkaverzija ekstremističke ultraortodoksne sekte Neturei Karta,koja sliči demokraciji samo ako je promatramo iz velikeudaljenosti i ako je uspoređujemo s Iranom ili Sudanom.U tome i jest paradoks: oni koji progone udruge za ljudskaprava i nastoje se okružiti ogradama od bodljikave žicekako bi spriječili strane zemlje da se ne miješaju – Božesačuvaj – u unutarnja pitanja Izraela, morat će se suočitis izravnim, znatiželjnim i grubim miješanjem SjedinjenihDržava. To nije nikakvo iznenađenje.Primjedbe Hillary Clinton jasno su upozorenje, posljednjibranik prije konačnog silaska na dno slippery slope.Međutim, za razliku od Irana i Egipta, takvo se miješanjeu Izraelu doživljava kao neprijateljski čin. Na kraju krajeva,Izrael je zrela, neovisna država, koja ima pravo samaodlučivati kakva joj <strong>demokracija</strong> najbolje odgovara – čaki ako je takva <strong>demokracija</strong> suicidalna.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/unlike-iran-israel-won-t-face-sanctions-1.400029Oprema teksta redakcijska.(nastavak s prethodne stranice)Slično tomu, takva logika nalaže da treba također ukinutitumačenje ljudskih prava kakvo karakterizira Vrhovnisud u njegovu sadašnjem formatu. Presude poput one oobitelji Kaadan (kojom je arapskoj obitelji dopušteno daizgrade kuću u židovskoj zajednici), prodaja zemljišta kojeje u vlasništvu Židovskog nacionalnog fonda arapskim građanimaIzraela, amandman uz Zakon o državljanstvu (zakoji još nije donesena konačna presuda, ali čini se izvjesnimda će većina sudaca presuditi da je on nezakonit), dozvolapalestinskim vozačima da se koriste jednom prometnicom– sve te presude sukobljavaju se sa suštinskim elementimaideologije Gush Emunima, kao što su diskriminacija izmeđuŽidova i Palestinaca (kako unutar samog Izraela tako i naokupiranim teritorijima) i lišavanje Palestinaca njihovihprava, čime ih se pretvara u građane drugog reda, “odsutne”ili – u najboljem slučaju – izbjeglice.Ima li takav Izrael budućnost? Neovisno o pitanju moguli uopće takve okolnosti postojati u sklopu židovskog moralai židovskog iskustva, jasno je da je to potpuno nestabilna ičak opasna situacija. Takva situacija sprječava Izrael da ucijelosti ostvari svoj veliki potencijal. To je situacija u kojojse netko laća mača – mača koji bi mogao biti treća intifada,propadanje mira s Egiptom i sukob s Iranom kao nuklearnomsilom. To je razumio Yitzhak Rabin.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/opinion/the-necessary-elimination-of-israeli-democracy-1.397625Oprema teksta redakcijska.
- Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3: društvozarez, xiv /328, 16. velja
- Page 6: kolumnazarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 9 and 10: Društvozarez, xiv /328, 16. velja
- Page 11 and 12: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 14 and 15: Strip autori: dunja janković i cod
- Page 16 and 17: azgovorzarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 18 and 19: Reagiranjazarez, xiv /328, 16. velj
- Page 20 and 21: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 22 and 23: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 24 and 25: tura) i geologije (slojevi). To se
- Page 26 and 27: CITIRANA DJELAGramsci, Antonio. Sel
- Page 30 and 31: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 32 and 33: RAZGOVORzarez, xiv /328, 16. velja
- Page 34 and 35: KAZALIŠTEzarez, xiv /328, 16. velj
- Page 36 and 37: Oglas zarez, xiv /328, 16. veljače
- Page 38 and 39: Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače
- Page 40 and 41: Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače
- Page 42 and 43: Esejzarez, xiv /328, 16. veljače 2
- Page 44 and 45: poezijazarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 46 and 47: kolumnazarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 48: BOOBOO TANNENBAUM, GOVORI MI PRLJAV