demokracija u izraelu? - Zarez

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 28Košer ulica / Javni radovi u skladu sa židovskom tradicijom / Eli AshkenaziGradska uprava Tiberijade već neko vrijeme presađujestabla uzduž Ulice Hayarden kako bi omogućila kohenima,potomcima drevnih židovskih svećenika, da se koristetom ulicom. Prema židovskoj tradiciji, kohenima nijedopušteno ulaziti na groblja. Gradska uprava pokrenula jetaj projekt zbog zabrinutosti da bi pod cestom mogla bitizakopana drevna groblja. U središtu grada, gdje se nalaziUlica Hayarden, nalazilo se u talmudsko doba židovskogrobište uz Tiberijadu.Da bi se prostor prilagodio kohenima, potrebno je iskopaticijelu dužinu ceste i ukloniti sva tamošnja stabla. Pored osamimpresivnih fikusa, koji su bili stari nekoliko desetljeća i kojisu premješteni u srijedu, početkom ove godine srušeno je nekolikoeukaliptusa kao dio projekta. Prema Davidu Brandu,ravnatelju Odjela za šumarstvo pri Židovskom državnomfondu, premještaj fikusa, koji su pružali hladovinu na južnomdijelu ceste, obavljen je neprofesionalno. Brand je izjavio dasu, prije dva i pol mjeseca, stabla bila prekomjerno potkresana,a rad je obavljen bez dozvole. Gradu je prije desetak danaodobreno da presadi fikuse. Iako je gradska uprava početkomgodine obećala da će stabla premjestiti na sjeverni ulaz u grad,u srijedu su fikusi završili na južnom kraju Tiberijade, blizutiberijadskih toplica. Grad se obvezao da će na sjevernomulazu u grad zasaditi dvije zrele palme u zamjenu za svakiuklonjeni eukaliptus. Gradska uprava Tiberijade izjavila jeda će se zalagati za očuvanje zelenih površina u gradu teneće dopustiti da ove budu oštećene. Uprava je dodala da sufikusi premješteni uz odobrenje Židovskog državnog fonda.Yisrael Antebi, ravnatelj gradskog odjela za urbano planiranjei projekte, napisao je ranije ove godine pismo u kojem jeobjasnio je zašto je potreban takav projekt. U njemu je opisaoplan za prilagodbu ceste za kohene, objašnjavajući da je gradstariji od dvije tisuće godina, a stara jezgra Tiberijade bila jesva okružena grobljima. “Zbog toga, koheni u Tiberijadi nisuspremni koristiti se cestama u središtu grada. Izraelska vladaodlučila je financirati izgradnju cesta koje će biti usklađene shalahom (židovskim vjerskim zakonom) kako bi kohenimaomogućila da se onuda voze”, napisao je Antebi.Da bi se ostvario taj projekt, potrebno je iskopati cestu čitavomnjezinom duljinom, ukloniti okolna stabla i podzemnuinfrastrukturu te sagraditi instalacije u skladu sa židovskimvjerskim zakonom. Halaha zahtijeva da ispod ceste budupostavljena dva sloja betona. Ispod ceste bit će stvorena šupljinakroz koju će prolaziti cijev, tako da podzemni slojevine budu zapečaćeni. Dva slična projekta već su ostvarena nadrugim mjestima u gradu.Jedan od tih projekata, ostvaren u Ulici Ben-Zakai, obuhvatioje gotovo kilometar ceste. Bilo je potrebno skoro trigodine da bude dovršen i koštao je državu 18 milijuna šekela.U usporedbi s tim, projekt u Ulici Hayarden, koji je dijelomveć dovršen, skoro je upola kraći. Kontroverza oko grobištâu Tiberijadi stara je koliko i sam grad. Grad je 20. godine n.e.osnovao Herod Antipa, ali Židovi su odbili živjeti u njemuzato što je bio dijelom izgrađen nad grobljem. Rabi ŠimonBar-Johai poslije je izdao halahičko dopuštenje prema kojemse Židovi smiju u njemu nastanjivati.Izvornik objavljen na: http://www.haaretz.com/print-edition/news/tiberias-uproots-trees-to-make-street-kosher-for-cohanim-1.397373Oprema teksta redakcijska.Nužno ukidanje izraelske demokracije / Vjerničkiblok uvelike uvjetuje službenu državnu politiku / Amos SchockenPočevši od 1970-ih godina, ideologija Gush Emunima(Vjerničkog bloka) postavila je konkretne temelje zapoteze različitih izraelskih vlada. Čak i kad su vladu sačinjavaliljudi kojima je naizgled bila daleka strategija GushEmunima, oni su je provodili u praksi. Ehud Barak hvaliose tako da, za razliku od prethodnih premijera, nije vraćaozemlju Palestincima – a nije ni potrebno opet ukazivati naporast naseljenika tijekom njegova mandata. Vlada EhudaOlmerta, koja je objavila kako namjerava usvojiti politikuhitkansut-a (“konvergencije”, dakle onoga što je Ariel Sharonnazvao “povlačenjem”, disengagement) u Judeji i Samariji,pregovarala je s višim predstavnicima Palestinaca, ali nijezaustavila projekt naseljavanja, koji je prepreka za bilo kakvumogućnost postizanja sporazuma.Strategija koja proizlazi iz ideologije Gush Emunimajasna je i jednostavna: iz njezine vizure, Šestodnevni ratpredstavlja nastavak Rata za neovisnost, kako u pogleduosvajanja teritorija, tako i u pogledu njegovih posljedicapo palestinsko stanovništvo. Iz gledišta te strategije, okupacijskegranice postignute Šestodnevnim ratom upravo suone granice koje Izrael treba ocrtati oko sebe kao države.Što se tiče Palestinaca koji žive na tom teritoriju – dakle,onih koji nisu pobjegli, odnosno koji nisu bili protjerani –njih treba podvrgnuti strogom režimu koji će ih poticati nabijeg, koji će se okončati njihovim protjerivanjem, lišiti ihnjihovih prava i stvoriti stanje u kojem oni koji budu ostalineće biti čak ni građani drugog reda i sudbina kojih nećenikoga zanimati. Oni će biti poput palestinskih izbjeglicaiz doba Rata za neovisnost; to je status u koji ih se nastojidovesti. S druge strane, što se tiče onih koji nisu izbjeglice,treba ih, na ovaj ili onaj način, pretvoriti u absentees, onekoji tu nemaju boravište. Za razliku od Palestinaca kojisu ostali u Izraelu nakon Rata za neovisnost, Palestincina okupiranim teritorijima ne bi trebali dobiti izraelskodržavljanstvo, i to zbog njihove brojnosti – ali ni to, u konačnici,ne bi trebalo nikoga zanimati.Ideologija Gush Emunima izvire iz religioznih, a ne političkihmotiva. Ona smatra da je Izrael zemlja za Židove,dok Palestinci nisu nevažni samo na okupiranim teritorijima:Palestinci koji žive unutar samog Izraela također suizloženi diskriminaciji u pogledu njihovih građanskih pravai mogućnosti da im se oduzme državljanstvo.To je, drugim riječima, strategija osvajanja teritorija iapartheida. Ona se ne osvrće na pravne aspekte posjedovanjazemlje i drži se podalje od pitanja ljudskih prava ijamstava jednakosti koja su uključena u izraelsku Povelju oneovisnosti. To je strategija neograničenog strpljenja; važnoje samo da se neumorno napreduje prema zacrtanom cilju.Usporedo s time, to je strategija koja ne propušta nijednupriliku koja joj se ukaže, kao što je trenutni sastav Knesetai nejasna stajališta sadašnjeg premijera.Pojam “apartheida” odnosi se na nedemokratski sustavIdeologija Gush Emunimaizvire iz religioznih, a nepolitičkih motiva. Onasmatra da je Izrael zemljaza Židovediskriminacije između prava bijelaca i crnaca, kakav jenekad bio na snazi u Južnoj Africi. Premda postoji razlikaizmeđu apartheida koji se ondje provodio u djelo i onogašto se događa na okupiranim teritorijima, ima i dodirnihtočaka. Posrijedi su dvije skupine stanovništva u jednoj pokrajini,od kojih jedna ima sva prava i zaštitu, dok je drugališena prava te njome vlada prva skupina. To je otvorenonedemokratska situacija.Od Šestodnevnog rata do danas, nijedna druga skupinau Izraelu nije pokazala toliku ideološku otpornost kaoGush Emunim pa nije ni čudo da su mnogi političari gledaliupravo na njihovu ideologiju kao na sredstvo kojim ćeostvariti svoje političke ambicije. Zevulun Hammer, koji jeu toj ideologiji prepoznao način na koji će osvojiti vodećipoložaj u Nacionalnoj vjerskoj stranci, kao i Ariel Sharon,koji je u njoj prepoznao način da osvoji čelno mjesto uLikudu, samo su dvojica među brojnim drugima. Sada jetim putem krenuo i Avigdor Lieberman. Uz njih, bilo je idrugih, kao što je to bio pokojni Hanan Porat, a ima ih joši danas, za koje je ta ideologija bila i ostala konačni ciljnjihove političke djelatnosti.Iz perspektive te ideologije, da bi ona uopće bila ostvariva,potrebno je stvoriti izraelski sustav apartheida. Njoj nepredstavljaju nikakvu poteškoću nezakoniti pa čak ni kriminalničinovi, zato što se ona temelji na nekim nadzakonimakoje je usvojila, a koji nisu vezani uz državne zakone, kaoi zato što se temelji na izopačenom tumačenju židovstva.Ona je do sada postigla ključne uspjehe. Čak i onda kadse pothvati nadahnuti ideologijom Gush Emunima sukobes vladinim namjerama, oni ubrzo steknu njezinu potporu.Činjenica da je vlada u konačnici sredstvo u rukama GushEmunima i njihovih nasljednika očita je svakom tko dolaziu dodir s naseljenicima, a ta situacija omogućuje umnožavanjesnaga (force multiplication).Ta ideologija postigla je golemi uspjeh u SjedinjenimDržavama. Predsjednik George H.W. Bush bio je u stanjublokirati financijska jamstva Izraelu zbog naselja koja jeuspostavila vlada Yitzhaka Shamira (koji je izjavio da jedopušteno lagati kako bi se ostvarila ideologija Gush Emunima– je li i govor Benjamina Netanyahua na SveučilištuBar-Ilan bio lažan govor te vrste?). Međutim, danas se republikanskikandidati za predsjedničku nominaciju natječumeđu sobom oko toga tko će od njih više i energičnije poduprijetiIzrael i okupaciju. Da netko od njih usvoji pristupkakav je zauzeo prvi predsjednik Bush, najvjerojatnije biizletio iz utrke.Koji god bili razlozi za takvo stanje stvari – veći brojfundamentalističkih kršćana koji su povezani s Republikanskomstrankom, problematična narav odnosa izmeđuZapada i islama ili pak moć židovskog lobija, koji je upotpunosti prožet ideologijom Gush Emunima – ishod jejasan: američkom predsjedniku teško je, a možda i nemoguće,aktivno istupiti protiv izraelskog apartheida.Režim apartheida, zbog svoje inherentne nezakonitosti,bar u demokratskim okvirima, ne podnosi nikakvu opozicijuni kritiku. Ideologija Gush Emunima nužno ih moraeliminirati, a tako i spriječiti bilo kakva nastojanja da seblokira njezino djelovanje pa i onda kad je to djelovanjenezakonito ili čak kriminalno i kad mu je namjera održatiapartheid na snazi. Nezakonito djelovanje treba legalizirati,bilo putem promjene zakona ili putem unošenja izmjena unjihovo pravno tumačenje – a takve stvari već su se događale,na drugim mjestima i u drugim vremenima.Uz takvu pozadinu, sada svjedočimo zakonodavnojkampanji – a tako i neobuzdanom klevetanju – protivVrhovnog suda, protiv udruga za ljudska prava i protivmedija, kao i izglasavanju takozvanog Zakona o bojkotu,koji je usmjeren prema sprječavanju bilo kakve mogućnostida se pitanje izraelskog apartheida riješi na način kako jebio riješen apartheid u Južnoj Africi. Uz tu istu pozadinusvjedočili smo u posljednje vrijeme i prijedlozima zakonakoji su usmjereni protiv arapskih građana Izraela, kao štoje to Zakon o lojalnosti i prijedlog za “Ustav Izraela kaonacionalne države židovskog naroda”. Naposljetku, uz tupozadinu vodi se kampanja huškanja i zastrašivanja protivnužne i opravdane kritike kojom se oglašavaju članoviakademskog svijeta.Vrhovni sud, koji je odobrio projekt naseljavanja i ukonačnici surađivao s ideologijom Gush Emunima, sada jepostao prepreka koju treba odstraniti – iz perspektive onihkoji su još uvijek sljedbenici te ideologije – prvenstveno zatošto Sud odbija priznati mogućnost naseljavanja na zemljištekoje je u privatnom vlasništvu Palestinaca i zato što nijesrušio odluku vlade da evakuira naselja u Pojasu Gaze. Budućida zemlja pripada Židovima prema božanskom ukazui zahvaljujući povijesti (iz toga gledišta, postoje sličnosti izmeđuGush Emunima i Hamasa), nema druge nego izabratiu Vrhovni sud takve suce koji žive na palestinskoj zemlji,po mogućnosti na zemljištu koje je u privatnom vlasništvuPalestinaca, kao i one koji razumiju da ne postoji takvo štokao “zemljište u privatnom vlasništvu Palestinaca”.(nastavak na idućoj stranici)