demokracija u izraelu? - Zarez

Međutim, ovo traži tri ključna dodatka. Prvi, iz Lenjina, koristi odnosprema višku rada (premda uz naglasak na njegovom političkom vidu), a ima ipragmatičnu vrijednost utoliko što se može primijeniti na sve konotacije klaseiz Marxa i Engelsa (Ossowski 82). Njegova definicija klasa glasi, “velike skupineljudi koje se razlikuju po mjestu u određenom povijesnom sustavu društveneproizvodnje, po odnosu (u većini slučajeva utvrđenom i potvrđenom zakonom)prema sredstvima proizvodnje,po funkciji u društvenoj organizaciji rada i, prematome, po načinu na koji i mjeri u kojoj uživaju dio bogatstava kojima raspolažu.Klase su skupine ljudi od kojih jedna može prisvajati rad druge ovisno orazličitom položaju u određenom sustavu društvene ekonomije.” (Lenjin 472)Drugo, elemente iz Polanyija i Gramscija: Obzirom na to da su klase entitetikoji su potpuno uvjetovani odnosima, one su, posebno u vrijeme ugroza ibrzih promjena, organizirane u hegemonski strukturirane saveze zasnovane nasposobnosti hegemona da protumači strateške ciljeve društva.Treći ključni dodatak izvire iz ocjene klasnog društva danas i parafraza jetrajnog vidika zajedničkog Marxu i svim ljudima i pokretima koji se pozivaju nato srodstvo: Međutim, klasno društvo, osobito nakon punog razvoja kapitalističkeindustrijalizacije, postaje ne samo sve razornija prepreka društvenoj pravdi negoi prijetnja samom postojanju čovječanstva. Istina, ta je vrst društva na kraju ukapitalizmu ostvarila, uz užasne patnje, rast društvenog bogatstva kakav konačnomože učiniti eksploataciju i dominaciju nepotrebnima za dostojan životjednoga i svih; no u posljednje dvije ili tri epohe, recimo nakon 1848., klasnadruštva osnovni su uzrok psihofizičkih razaranja, strahovito rastuća prijetnjapostojanju društva, ustvari i vrste Homo.Pregled koji tako dobivamo možda je preopćenit za definiciju, ali pojam„klasa“ vjerojatno je inherentno polisemički. U svakom slučaju, treba mismjernica za daljnji rad:--Sinkronijski, klase su velike, supra-lokalne društvene skupine koje serazlikuju po mjestu u određenom povijesnom sustavu društvene reprodukcije,što znači po moći i funkciji u eksploatacijskoj organizaciji rada i po položaju upreraspodjeli plodova proizvodnje (a za gornje i srednje klase znači prisvajanjerada nižih klasa). Klase karakterizira snažni upliv na živote njihovih pripadnika,djelomična otvorenost prema novim pripadnicima, isključivost prema i suprotstavljenostdrugim klasama u istom prostor-vremenu, više-funkcionalnost čiji susredišnji faktori ekonomski i strukovni uvjeti pripadnika kao i njihove potrebeza statusom i sigurnošću, te kristaliziranja klasnog interesa unutar određenograspona promjenjivih klasnih svijesti.--Dijakronijski, klase su, po pravilu, posebno u vrijeme ugroza i brzihpromjena, organizirane u hegemonski strukturirane saveze zasnovane na sposobnostihegemona da protumači strateške ciljeve društva. Međutim, klasno8društvo, osobito nakon punog razvoja kapitalističke industrijalizacije, postajene samo sve razornija prepreka društvenoj pravdi nego i prijetnja samom postojanjučovječanstva***Za pojedince, gore navedena razgraničenja znače da je klasa grupacijakojoj članovi ne pripadaju po rođenju (kao u kastama) ni izričitim odabirom(kao u dobrovoljnim udruženjima) niti po zapovijedi neke točno određenedruštvene sile. S druge strane, vrhovni zajednički interesi pripadnika stvarajutežnju prema ostvarenju klasne svijesti, posebno u situacijama koje prijetečitavoj klasi (kao što je bio slučaj s buržoazijom prije i poslije Francuskerevolucije, ili s industrijskim proletarijatom u Europi 19. stoljeća). Marxovakategorija interesa, koja se i sama zasniva na 'potrebi' (MEW 3: 28), ali je šira,čini mi se strateški važnom jer ujedinjuje kolektivnu i osobnu razinu a istodobnoomogućuje da se uzmu u obzir materijalni uvjeti u kojima ljudi žive. Prate jepojmovi 'orijentacije' i osobnih 'pobuda' (Ritsert 69-71).Marxov opus, međutim, postupno se usredotočio na kritiku 'ekonomije',grane znanja ili znanosti koja se rodila s kapitalizmom i buržoaskom kvantifikacijomu Britaniji 17.-18. stoljeća, a koja je po prvi puta utvrdila klase isključivona temelju vlasništva i/ili rada umjesto vojne ili političko-vjerske uloge. U tojtradiciji, klase su strateška čvorišta za razumijevanje društva jer predstavljajuodnos između, s jedne strane, ključne proizvodnje, prometa i potrošnje dobaranužnih za život i, s druge strane, svega ostalog u ljudskoj proizvodnji života. Tiodnosi nastaju iz nejednakog prisvajanja viška rada, dakle iz 'objektivnih' (tojest, tendencionalno dominantnih) ekonomskih i psiholoških interesa velikihskupina ljudi čije pojedinačne interese presudno oblikuje klasni položaj udruštvenoj podjeli rada.Ako želimo naći jednostavnije zajedničke nazivnike za klase kao oblikemeđuzavisnosti ljudi, to jest, za način na koji neke skupine ljudi ovise o drugimskupinama, rasprava nakon Marxa daje nam tri glavna kriterija: ovisnost natemelju moći, društvene funkcije, i ekonomskog položaja. Ponajbolji marksisti,kao Gramsci, također su zadržali Marxovu antropološku sklonost naglašavajućikulturne prakse — u najširem smislu — reprodukcije društvenog života. Ta četirikriterija nisu isključiva, nego se obično kombiniraju na različite načine. Nadalje,parafrazirajući Lazića, reprodukcija klasa nije isključivo ekonomska, nego jevezana za ljudsku produktivnost na područjima materijalne proizvodnje, društvenekontrole i simboličke mašte, tri različita oblika prakse koji su i sami narazličite načine ugrađeni u različite društvene formacije i konkretna društva (47).Od pamtivijeka, dominantna metafora prostorne suprotstavljenosti upolitici temeljila se na mukotrpnosti rada onih dolje i lakoći ili povlastici onihgore, a bila je često posredovana metaforama iz niskogradnje (baza i nadstruk-9Darko SuvinO pojmu klasedarko suvin rođen je 1930. u Zagrebu. 1941-43. u internaciji je s roditeljimana Korčuli, 1943-45. u zbjegu u Bariju. Završio je u Zagrebu IV. realnugimnaziju, studirao na Tehničkom fakultetu (inžinjer kemije 1954.) i naFilozofskom fakultetu (diplomirao 1955.), doktorirao na Vojnoviću 1970.Član Društva književnika od 1954., jedan od urednika Studentskog lista u1950-im godinama, asistent za teatrologiju na Katedri za komparatistiku1959-67. G. 1967-2000. profesor u USA i Kanadi, postaje član kanadskeAkademije nauka (RSC). Bio su-urednik Science-Fiction Studies 1973-81.i urednik Literary Research 1985-95. Objavio osamnaest knjiga o književnosti,dramaturgiji te filozofiji kulture i politike, uključiv 3 knjige stihovakao i prozne parabole, i preko 500 članaka i eseja. U penziji u Italiji. Radina knjizi o SFR Jugoslaviji, esej koji donosimo je među njezinim uvodnimdijelovima.1