demokracija u izraelu? - Zarez

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 22Izrael unosi razdor u židovski narod / Židovi usvijetu danas osjećaju da državu nije briga za njihove vrijednosti i identitet /Carlo StrengerUlipnju prošle godine, Peter Beinart objavio je članaku New York Review of Books, koji je izazvao pravuoluju, jer je Beinart u njemu ukazao na duboko otuđenjekoje je zavladalo između mladog naraštaja američkih Židovai Izraela. Godinu dana poslije, vrijeme je da napravimobilancu.Nažalost, situacija se samo pogoršala. Tijekom svojihputovanja po Europi govorim pred publikom koju pretežitočine Židovi, ali i pred nežidovima kojima je veomastalo do Izraela. Oni otvoreno iznose svoju bol i tjeskobu:žele razumjeti što se dogodilo s Izraelom. Očajnički ga želepodržati, ali su sve više i više u nedoumici kako da to učine.Njihova su pitanja jednostavna. Oni znaju da se Izraelnalazi u jednoj od najproblematičnijih regija na svijetu;nemaju nikakvih iluzija o iranskom režimu ni o Hezbollahu;poznata im je i Povelja Hamasa (Hamas Covenant).Međutim, oni ne znaju kako da to sve povežu s izraelskimpolitikama naseljavanja, s preotimanjem palestinske imovineu Jeruzalemu i s ekstremnom rasističkom retorikom“požidovljenja” Jeruzalema. Oni osjećaju da im je ponestaloargumenata, pa čak i riječi, kojima će braniti Izrael.Izrael još nikad nije vodila vlada koja toliko otvorenokrši osnovne vrijednosti liberalne demokracije. Još nikadnije Kneset izglasavao zakone koji su toliko očito rasističkikao što je nedavni Zakon o lojalnosti. Izrael je znao imatiministre vanjskih poslova koji su se slabo snalazili u svijetui nisu govorili engleski; ali nikada nije imao ministra vanjskihposlova kojemu je jedini cilj dodvoravati se vlastitimdesničarskim biračima tako što će se s neizrecivim užitkomrazmetati svojim prijezirom prema međunarodnom pravui ideji ljudskih prava.Štoviše, još nikad nije Izrael vodila vlada koja je takopotpuno nezainteresirana za vlastiti odnos prema Židovimau svijetu. Ona donosi zakone koji pojačavaju stisak ortodoksnogestablišmenta nad vjerskim pitanjima i osobnimživotom – pri čemu se uopće ne obaziru na činjenicu da85 posto Židova u svijetu nije ortodoksno – i jednostavnootpuhuju kao nešto nevažno židovske identitete ŽidovaPonekad se, kao i većinaŽidova koji su predaniliberalnim i univerzalnimvrijednostima, osjećamkao da sam jednostavnozapeo u nekom ružnom snuu Dijaspori i njihove institucije. Kao rezultat toga, većinaŽidova u svijetu danas osjeća da Izrael nije ni briga zanjihove vrijednosti i identitet.Ortodoksni establišment u Izraelu tvrdi da, time štopreuzima monopol nad konverzijom na židovstvo i nadzakonima braka, sprječava razdor u židovskom narodu.Istina je posve suprotna: ono što većina Židova u svijetune može podnijeti, to je upravo izraelski zaokret premarasizmu, koji sad više nije usmjeren samo prema arapskimgrađanima Izraela, nego i prema mladim etiopskim Židovimakoje ne primaju u škole u Petah Tikvi, kao i premasefardskim djevojkama kojima se ne dopušta da se školujuu haredi školama u Imanuelu. Upravo je pakleni savezizmeđu nacionalizma i ortodoksije ono što unosi razdoru židovski narod.Premoćna većina američkih i europskih Židova dubokosu predani ideji univerzalnih vrijednosti, i podržavali su tevrijednosti tijekom većega dijela svojega života. Taj njihovangažman nije samo pomodni hir ni pokušaj da budu političkikorektni. Posrijedi je egzistencijalni zaključak što ga jevećina Židova u svijetu izvukla iz židovske povijesti: nakonsvega što nam se dogodilo, mi Židovi ne smijemo nikad – alibaš nikad – dopustiti da se krše univerzalna ljudska prava.To je razlog zašto su upravo Židovi u Sjedinjenim Državamaodigrali jednu od glavnih uloga u američkom Pokretuza građanska prava; to je razlog zašto Židovi u Europi nećenikad zaboraviti da su samo univerzalistički liberali stali uobranu Alfreda Dreyfusa u Francuskoj 1890-ih godina. Zavećinu Židova u svijetu, to je jednostavno nerazumljivo:kako možemo mi, koji smo toliko propatili zbog rasne ivjerske diskriminacije, upotrebljavati retoriku i zastupatistajališta kakva su se – kao što je to rekao Zeev Sternhell,laureat Izraelske nagrade i povjesničar fašizma – u zapadnomsvijetu posljednji put zastupala u vrijeme Francovarežima?Za većinu Židova u svijetu, ideja židovstva u drugoj polovici20. stoljeća značila je da Židovi ne smiju nikad pristatina kompromis kad je riječ o jednakosti ljudskih bića predzakonom i o nepovredivosti njihovih prava. Kako da ondapodržavaju državu koja nastavlja plaćati rabine koji tvrdeda židovski biološki život ima svetost koju nežidovski životnema, i da je zabranjeno iznajmljivati stanove Arapima?U trenucima očajanja, pokušavam se podsjetiti da jeIzraelski zaokret udesno motiviran strahom i pometnjom,i da ga bezobzirno potpiruju političari čije održavanje napozicijama moći ovisnima o panici izraelskih građana. Osjećamda ne može biti da zemlja koja je trebala biti ne samodomovina Židovima, nego i moralni svjetionik, polako toneu takvu tamu. Pokušavam se podsjetiti da u takva mračnavremena ne odražavaju ljudsko svojstvo čitave nacije; dasu zemlje poput Španjolske, Grčke i Portugala izronile izmračnih vremena u slobodni svijet; da je Izrael, unatočtome što nad njim bjesni vihor desničarskog nacionalizma,još uvijek demokracija.Ponekad se, kao i većina Židova koji su predani liberalnimi univerzalnim vrijednostima, osjećam kao da samjednostavno zapeo u nekom ružnom snu i da će, kad seprobudim, Herzlova vizija židovske države koja je predanaosnovnim vrijednostima liberalizma biti stvarnost.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/blogs/strenger-than-fiction/israel-is-tearing-apart-the-jewish-people-1.369341Oprema teksta redakcijska.Izraelski Arapi nikad nisu bili jednaki predzakonom / Kako zakon opravdava protjerivanje tisuća ljudi / Yitzhak LaorProšlotjedna odluka Vrhovnog suda, kojom je sud podržaoamandman uz Zakon o državljanstvu kojim sePalestince odvaja od njihovih izraelskih supružnika, zatvorioje jedno poglavlje u životu izraelske demokracije. Vrhovnisud više ne želi štititi arapske građane Izraela.Rasisti koji sjede na tribinama na nogometnim utakmicamakoji izvikuju “Ubij Arapina!” nikad nisu otrgli majkuod njezine djece. Nasuprot tome, sudac Vrhovnog sudaAsher Dan Grunis i njegovi drugovi odlučili su da su takvaprotjerivanja košer, i zastupnici koji predstavljaju arapskegrađane Izraela morat će sad upoznati s tim pitanjem međunarodnuzajednicu.Glede amandmana što ga je Vrhovni sud podržao, izdavačHaaretza Amos Schocken napisao je u ovim novinamau svibnju 2005.: “Naizgled, amandman uz Zakon održavljanstvu ne podriva jednakost. Njime se sprječavada se muškarac iz Hajfe oženi ženom iz Ramale i da živi snjom u Hajfi, i u njemu se ne pravi razlika između Židovai Arapa. Međutim, jasno je da tu nema jednakosti: Židovirijetko sklapaju brakove s Palestincima”.Tijekom sljedeća tri dana uslijedio je histerični odgovorlista Maariv, u kojem je cijela stranica s reakcijama bila posvećenadivljačkim napadima na Schockena i njegov članak.Samo jedna od tih reakcija zaslužuje da je se uopće citira– reakcija profesora Amnona Rubinsteina, autora knjigeUstavno pravo Države Izrael.Rubinstein je u svojoj reakciji napisao da “svaka država,ako i ne po zakonu, ima pravo spriječiti imigraciju bilo kojevrste iz neke neprijateljske države ili neprijateljskog teritorija.Treba li Izrael dopustiti imigraciju iz Sirije? Naravnoda ne. Je li Engleska, tijekom Drugoga svjetskog rata, bilaOdržavanje židovske većinepredstavlja ideološkizajednički nazivnik zapretežitu većinu Izraelaca,i ova je presuda simptomdemografskih argumenatakoji su izneseni unjihovo imedužna dopustiti imigraciju iz Njemačke, ili čak samo iznjemačkih protektorata? Naravno da ne. Dakle, zašto seto pravilo ne odnosi i na Izrael?”“Istina, Palestinska uprava nije država, ali ako se zabranaimigracije odnosi na neprijateljsku državu, tim više odnosise na neprijateljski teritorij.”Naknadno je Rubinstein objavio još nekoliko izjava utom tonu kao dio stručnog, akademskog članka, u kojemje proširio tu argumentaciju s pomoću brojnih referenca icitata. Poslije je još predsjedao i vladinim povjerenstvomkoje je opravdalo tu krivdu.Zašto vrijedi citirati Rubinsteina? Zato što je on, prijenego što je 2002. otišao iz Kneseta, bio zastupnik u Knesetukoji je predstavljao Merec, posljednju važnu političkustranku cionističke ljevice; zato što njegove riječi citiraGrunis u svojoj presudi; te zato što se Rubinstein smatraiskusnim analitičarom, članom probrane skupine pravnih komentatorakoji su šutjeli osam godina otkad je taj amandmanstupio na snagu kao “privremena mjera predostrožnosti”.Čak i sad, ti pravni komentatori ništa ne komentiraju.Očekivano protjerivanje tisuća ljudi bit će izvršeno uz prešutnoslaganje prosvijećenih članova društva. Ta šutnja neproistječe iz njihova dubokog poštovanja prema Vrhovnomsudu. Naprotiv, uzrok toj šutnji stoji u činjenici da održavanježidovske većine predstavlja ideološki zajednički nazivnikza pretežitu većinu Izraelaca, i ova je presuda simptomdemografskih argumenata koji su izneseni u njihovo ime.Međutim, Rubinstein je lagao. Kako bi diskriminiraoarapske građane Izraela, Rubinstein je pisao o onima kojiprebivaju na okupiranim teritorijima, dakle o ljudima kojine žive u neprijateljskoj državi. Oni žive u izraelskom getu,u bantustanu, i kao nekoć crnci u Južnoj Africi za vrijemeapartheida, lišeni su prava da zarađuju plaću od svojihgospodara.Država Izrael službeno se nalazi u 64. godini svojegpostojanja. S druge strane, moguće ju je – i točnije – promatratikao zamišljeni entitet koji je u stvarnosti postojaosamo devetnaest godina, između 1948. i 1967. Privremenostje iluzija. Za pravnike, ona je usto još i ciničan trik.Protjerivanje žena i djece iz njihovih domova izvršit ćedržava koja Arape nikad nije smatrala jednakima pred zakonom.To je pravi razlog zašto nikad nije napisan izraelskiustav. Ta nejednakost bila je rana. Sad je ostao samo gnoj.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israeli-arabs-have-never-been-equal-before-the-law-1.407710Oprema teksta redakcijska.