demokracija u izraelu? - Zarez

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 21Tko vlada Izraelom? / Izraelska politička klasa odavno je prodalaJeruzalem ultraortodoksnima. Sporazum je bio legalan i demokratski, i ako seIzraelci ne trgnu iz sna, neće se zadržati na glavnom gradu / Anshel PfefferNetko se upravo probudio i otkrio da su žene protjeranes oglasnih ploča širom Jeruzalema. Dobro jutro! Moralnapolicija vlada ulicama već godinama i nitko od vas nijeništa poduzeo oko toga.Obično sam vrlo sumnjičav prema teorijama zavjere, jersu one upravo to – teorije – i jer sam neke od teoretičara zavjerei osobno upoznao. Ali čak se i ja ponekad zapitam nijeli se neka skupina rabina okupila negdje krajem devedesetihi osmislila plan kako da preuzme vlast nad Izraelom pomoćuzakonskih i demokratskih sredstava.Kad sam počeo izvještavati o ultraortodoksnoj zajedniciu glavnom gradu prije četrnaest godina za mjesni tjednik KolHa’ir, Jeruzalemom su još uvijek bješnjele tjedne masovnedemonstracije na Ulici Bar-Ilan. Deseci tisuća haredi muškaracaokupili bi se svakog šabata kako bi spriječili vozačeda prolaze kroz tu glavnu prometnu žilu. To nisu bili mirniprosvjedi: bacalo se kamenje, vitlalo palicama i privodilo izgrednike.A tada, odjednom, prosvjedi su prestali, vjernici suostali kod kuće kako bi uživali u svojem šabatnom ručku ilipak pridrijemali poslije ukusnog objeda. Jeruzalemska policijamogla si je priuštiti kratak predah za vikend. Što se dogodilo?Jer, ne samo da su prestali prosvjedi na Bar-Ilanu; punih petdesetljeća haredi masovnih prosvjeda u Jeruzalemu okončalose 14. veljače 1999., kad je više od 250 000 ultraortodoksnihmuškaraca i žena blokiralo glavni ulaz u grad kako bi prosvjedovaliprotiv “antireligioznih” odluka Vrhovnog suda.Ti prosvjedi pokrenuti su početkom 1950-ih, kad se cijelareligiozna zajednica okupila u Jeruzalemu kako bi se usprotivilazakonima što ih je vlast izglasala kako bi se žene regrutiraleu vojsku. Prosvjedi su eskalirali u nerede protiv vožnjeautomobilima gradskim ulicama na šabat, protiv “skvrnjenja”leševa na bolničkim odjelima za patologiju i na arheološkimnalazištima, protiv izgradnje novoga gradskog nogometnogstadiona. Sveti ciljevi bili su raznoliki, ali jedno im je bilozajedničko: svi su propali. Žene idu u vojsku (religiozne djevojkeoslobođene su te obveze zahvaljujući klauzuli o “vjerii savjesti”); Jeruzalem je i dalje otvoren sedam dana u tjednu,osim u pretežito ultraortodoksnim četvrtima; patolozi i daljerade obdukcije nad leševima, a u južnom dijelu grada izgrađenje stadion Teddy.Tijekom pedeset godina, Izrael je ostao sekularna židovskadržava u kojoj haredi zajednica živi u malim, napolaautonomnim enklavama, u skladu sa svojim običajima. Ujednom su času, međutim, promijenili taktiku. Bilo je to kadsu u Jeruzalemu 1996. došla na vlast dva različita čelnika. Uožujku, rabi Yaacov Alter pomazan je za sedmog admora hasidskedinastije Ger. Tri mjeseca poslije, Benjamin Netanyahuopovrgao je sve predizborne ankete kad je pobijedio ShimonaPeresa i postao premijerom. Alter, najmoćniji hasidski rabin uIzraelu, usprotivio se nasilju i prosvjedima te je uputio svojepredstavnike u gradsku upravu i u Kneset kako bi ondje djelovaliunutar sustava. Netanyahu je, sa svoje strane, obećaoda će haredi strankama, ako se pridruže njegovoj koaliciji,tijekom njegove administracije biti dodijeljen dotad neviđenudio u moći. Slijedile su i druge promjene. Zbog lošegzdravlja, rabi Eliezer Shach, vatreni vođa drugog najvažnijegharedi ogranka, “Litavaca”, morao se povući iz javne arene(preminuo je 2001.). Novi litavski vođa, rabi Yosef ShalomElyashiv također je čvrsto vjerovao u meku moć. Skriveneod sekularnog pogleda, još i druge sile bile su na djelu. Mladiharedi naraštaj, koji je odrastao u modernom Izraelu, nije biotoliko voljan živjeti u getu. Željeli su biti dio establišmenta, arabini su bili spremni da im ugode – ali pod haredi uvjetima.Precedent za to pružili su gradski izbori 1993. kada je, uzadnji čas, sporazum s rabinima omogućio Ehudu Olmertuda svrgne vječnog jeruzalemskog gradonačelnika TeddyjaKolleka. Ultraortodoksne stranke ušle su u gradsku upravu,stekavši tako nadzor nad gradskim odjelima, daleko najvećiudio u gradskom proračunu te pozamašne koncesije za izgradnju.Savez između Olmerta i haredija odnio je pobjedujoš jedanput, na izborima 1998., i gradonačelnik – koji je tadveć planirao svoj povratak u politiku na državnoj razini – prepustioim je i sav ostatak. Olmert je 2003. napustio položaj iUri Lupolianski, produžena ruka rabina, postao je prvi haredigradonačelnik Jeruzalema.Za to vrijeme, na gradskim ulicama odvijala se temeljitapromjena. Mogli ste otvoriti restoran, kafić ili malu trgovinuna šabat i služiti hranu koja nije košer, a da vam pritom bradatimuškarci ne stoje pred vratima s transparentima. Ali mušterijesu se brzo osipale. Dok su se gradile ogromne četvrti popristupačnoj cijeni za ultraortodoksne i religiozne zajednice,sekularne obitelji srednjeg sloja bile su postupno isključivaneiz tržišta nekretnina uslijed visokih cijena. Za manje od desetljeća,čitave stambene četvrti na sjeveru grada i u središnjimsektorima promijenile su identitet, gurajući sve stariju nereligioznupopulaciju u sve manje i manje prostore. Gradskauprava zatvarala je jednu školu za drugom zbog nedostatkamladih obitelji na tom području, ali se uvijek našlo potrebnihsredstava kad bi neka sićušna hasidska sekta otvorila noviheder (vjersku osnovnu školu).Kino Edison, koje je više od 50 godina predstavljalo žarištenasilnih nereda protiv prikazivanja filmova na šabat, zatvoriloje vrata 1995., ali ne zbog nasilja. Čitavo to područje postaloje haredi, i kino-posjetitelji jednostavno su prestali dolaziti.Jedanaest godina poslije, taj teren kupili su hasidi iz dinastijeSatmar kako bi tu izgradili nove stanove. Obližnji stožer jeruzalemskogsindikata, koji je tijekom cijelog jednog naraštajabio bastion sekularnog radničkog pokreta, još je prije togapreuzela stranka Shas.Samo fanatična ultrareligiozna manjina još prosvjedujeu Jeruzalemu. Ostatak haredi zajednice shvatio je odavnoda nema potrebe za prosvjedima kad nadzirete sva potrebnapovjerenstva i proračune. Sa svoje strane, sekularni gradonačelnikNir Barkat nije tu situaciju promijenio ni na koji načinotkad je, zahvaljujući jednom unutarnjem haredi raskolu kakavse rijetko sreće, 2008. izabran za gradonačelnika. I njegovomkoalicijom dominiraju religiozne stranke. Tajno gradsko povjerenstvo,koje cenzurira sve javne reklame u Jeruzalemu,ima dva haredi člana i trećeg, sekularnog člana, koji se nijepojavio na sastancima već godinama. Prošlog tjedna priznaoje kako je vjerovao da je povjerenstvo već odavno raspušteno.Čemu kriviti reklamne agencije zato što u Jeruzalemuodobravaju oglasne ploče na kojima se ne vide ženska lica nitijela? Već više od desetljeća, ni na jednom službenom posterugradske uprave nije se pojavila žena pa čak ni djevojčica, aako netko pošara neku od tih oglasnih ploča, nitko, pa čak nijeruzalemska policija, neće ništa poduzeti.Do sada, pokušaj sekularne zajednice da se odupre tomtrendu, nakon što su napokon shvatili što se događa već godinama,nije donio većih rezultata. Po gradu je bilo zalijepljenonekoliko postera sa slikama mjesnih žena i njihovih kćeri, alisu ubrzo strgnuti. Prošlog petka održana su istovremeno triženska prosvjeda, ali najmnogoljudniji od njih odvijao se ipaku liberalnom Tel Avivu.S druge strane, možda je dobro da građani nešto poduzimajuu drugim dijelovima zemlje. Jer, jeruzalemski sindromreplicira se u drugim gradovima. Bet Šemeš i Safed već sudoživjeli slične preobrazbe. Dokle god je Yaakov Litzmanzamjenik ministra zdravstva, novo krilo bolnice u Aškelonuneće biti izgrađeno zbog glasina o drevnim kosturima koji supronađeni na tom zemljištu i – u slučaju da ste mislili drukčije– neće biti stanova po pristupačnim cijenama za mladesekularne parove dokle god je Ariel Atias iz Shasa ministarza stambena pitanja.Izraelska politička klasa odavno je prodala Jeruzalem ultraortodoksnima.Sporazum je bio legalan i demokratski, i akose Izraelci ne trgnu iz sna, neće se zadržati na glavnom gradu.http://www.haaretz.com/jewish-world/jerusalem-babylon/jerusalem-babylon-ultra-orthodox-need-not-protest-israel-theyrun-it-1.396280Haredi država / Odnos državnih vlasti prema haredi populaciji uvelikeje uzrokovao socijalne nemire prošloga ljeta / Aner ShalevJeste li oduvijek sanjali o tome kako ćete doživjetiuspostavu dviju država za dva naroda? Taj je san većodavno ostvaren. Jeste li maštali o socijalnoj državi? Netražite dalje, ona je ovdje. Jeste li prosvjedovali u koristpristupačnijih stanova? Gle, oni su postali stvarnost. Jesteli čeznuli za zemljom koju neće iscrpljivati ogromni vojniproračuni? Dobili ste je. Jeste li zahtijevali razrede s manjeučenika, produljenu nastavu i besplatno više obrazovanje?Svi ti snovi ostvareni su u Haredi državi, koja živi u miru uzDržavu Izrael.Haredi država je socijalna država pred kojom bi Skandinavceobuzela zavist. Većina stanovništva uzdržava se odmirovina i stipendija te su gotovo u potpunosti oslobođeniplaćanja poreza na dobit i gradskih poreza.Ta država pokreće goleme projekte za izgradnju stanovakoji se građanima nude po pristupačnim cijenama. Obrazovnisustav Haredi države ima mnoge prednosti u usporedbi sasličnim sustavima u susjednim zemljama: ima manje učenikapo razredu, od kojih se ne traži da se trude oko znanosti ilipraktičnih predmeta pa se, zahvaljujući tome, mogu spokojnousredotočiti na duhovna pitanja. Na sreću, Haredi državanema vlastitu vojsku niti joj je ona potrebna, zahvaljujućisporazumu o obrani koji je sklopila sa svojim najbližimsusjedom. Istina, nije lako biti žena u Haredi državi, ali nemožemo se miješati u unutarnja pitanja suverene države.U posljednje vrijeme, dogodilo se nekoliko pograničnihsukoba između Izraela i Haredi države, prilikom kojih jedošlo do pljuvanja, psovanja i ponižavanja izraelskih građana.Međutim, kao što su to objasnili izraelski premijer i mnogistručnjaci, riječ je o djelima sićušnih frakcija, koje nisu reprezentativneza većinu ultraortodoksnih, koji sa svoje straneitekako podržavaju mirovni sporazum s Izraelom i koristikoje imaju od njega. Prema mišljenju stručnjaka, žrtve tihfanatičnih frakcija, koje hoće provoditi haredi zakone unutarizraelskih granica, nisu žene koje su doživjele napad, negoupravo haredi populacija, koja je potpuno nedužna.Neki tvrde da su nedavne incidente oko granice uzrokovaliomanji teritorijalni nesporazumi. Prolazi li tako autobusna linijakoja povezuje Ašdod s Izraelom, u koju se ukrcala TanyaRosenblit, izraelskim ili haredi suverenim teritorijem? Ili paklinija 49A, u koju se ukrcala vojnikinja Doron Matalon? Ilipak pločnik u Bet Šemešu, kojim se osmogodišnja NaamaMargolis boji kročiti nakon što su je napali? Nisu li moždaTanya i Naama, ne znajući, povrijedile haredi suverenitet?Porezni sporazumi između dviju država, kojima se regulirafinanciranje Haredi države od strane izraelskih poreznihobveznika, uklesani su u kamenu, kao što su to vojni sporazumikoji jamče zaštitu izraelske vojske, odnosno sudskisporazum, kojim se prepušta Haredi državi nadzor nad pitanjimabraka, razvoda i pokopa. Međutim, stvarna granicaizmeđu tih novih država nikad nije bila jasno povučena.Stoga je više nego prirodno da se, uslijed brzog rasta haredipopulacije, granica pomiče relativno često, kao dio polagane– i u konačnici opravdane – aneksije izraelskog teritorija.Taj proces haredi ekspanzije i izraelskog povlačenja nosisa sobom samo jednu opasnost: Haredi država mogla binaposljetku izgubiti ruku koja je hrani.Ministar unutarnjih poslova Eli Yishai nedavno je, s iznenađujućomiskrenošću, izjavio da grad koji bi bio isključivoharedi ne bi imao nikakvih prihoda, a budući da ne bi mogaoubirati lokalne poreze, ne bi mogao ni preživjeti. Da, lijepoje da svako toliko osjetimo kako nas trebaju.Pitanje isključivanja žena od strane ultraortodoksnih nebi trebalo svoditi samo na snažne osude i lokalnu provedbuzakona, kao što bi to htjela vlada. To je, naprotiv, prilikada pokrenemo otvorenu i poštenu debatu o novcu, moći iolakšicama što su ih sve izraelske vlade davale haredi populacijiu zamjenu za političku podršku, što je sporazum zakoji mnogi Izraelci plaćaju visoku cijenu. To je bio jedan odglavnih uzroka socijalnih nemira prošlog ljeta.Izrael će takvu debatu nastaviti izbjegavati samo akonamjerava počiniti samoubojstvo.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/the-haredi-state-1.405372 Oprema teksta redakcijska.