SADRŽAJodjave boris postnikovzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 2OdjaveBoris Postnikov 2DruštvoPrizemljenje s pretpristupnog oblakaKatarina Luketić 3Mađarska tragedija, europska farsaG. M. Tamás 4-5Poučak s grčkog frontaYanis Varoufakis 8-9KolumnaO cvrčku, mravu i drugim beštijamaNenad Perković 6Kako dalje u Europskoj uniji?Biserka Cvjetičanin 7Kindl da Montefeltro Neven Jovanović 46Socijalna i kulturnaantropologijaZašto nema jahačica u bajkama?Nada Kujundžić 10-11FilmKrvoločni predatori u kućicama od opekeVanja Kulaš 12In memoriamStazama Odisejevih lutanja Stipe Radić 13StripDunja Janković i Cody Brant 14-15Vizualna kulturaRazgovor s Alemkom ĐivojeSuzana Marjanić 16-17ReagiranjaNisam inicirao postavljanje Kristovog kipaIgor Fisković 18Završetak rasprave Rada Borić,Sandra Prlenda, Svetlana Slapšak 18GlazbaBlijeda kopija bolje prošlostiKarlo Rafaneli 18Isti, isti i zločesti Trpimir Matasović 31TEMA BROJA:Demokracija u Izraelu?Priredio Roman KarlovićDemokracija u Izraelu? Gideon Levy 19Usred kulturnog rata Gideon Levy 19Židovska država bez rasizma?Akiva Eldar 20Izraele, Wake Up and Smell the CoffeeGideon Levy 20Tko vlada Izraelom? Anshel Pfeffer 21Haredi država Aner Shalev 21Izrael unosi razdor u židovski narodCarlo Strenger 22Izraelski Arapi nikad nisu bili jednaki predzakonom Yitzhak Laor 22“Fašist” ovdje nije ružna riječAmira Hass 27Desni i religiozni tabor u krizi identitetaGideon Levy 27Košer ulica Eli Ashkenazi 28Nužno ukidanje izraelske demokracijeAmos Schocken 28-29Allah je pobijedio Ari Shavit 29Za razliku od Irana, Izrael neće trpjetisankcije Zvi Bar’El 29Lekcije iz apartheida Tomer Zarchin 30Vrijeme je da izliječimo bolestultraortodoksnog obrazovanjaNehemia Shtrasler 30Mali <strong>Zarez</strong>O pojmu klase Darko Suvin 23-26KazališteRazgovor s Damirom Čargonjom i TajčiČekadom Suzana Marjanić 32-33Žeđ Filipa LatinoviczaNataša Govedić 34U mnoštvu glasova prevladava šutnjaNenad Obradović 35KnjigeSvijet je konclogor Dario Grgić 37Balast banalnosti Boris Postnikov 38Za nove tipove znanja Paula Zore 39Tko se boji postsocijalizma još?Sanja Potkonjak 40-41EsejPoliglot na putu Juraj Bubalo 42-43PoezijaJendričkov treći put Slavko Jendričko 44NatječajMjehurići Nikolina Banić 45Kako sam ubila TrnoružicuNikolina Dolfić 45NajaveJelena Ostojić 47Sjećanjena AntoniaGotovca LaueraU četvrtak, 9. veljače, na dan rođenjaAntonia Gotovca Lauera(1937. – 2010.) u zagrebačkomkinu Europa predstavljeni su filmi knjiga Vlaste Delimar i MilanaBožića Apsolutni umjetnik (sjećanjei osjećaj) Antonio Gotovac Lauer.U njima je prikupljena dokumentacijaserije performansa kojesu autori izveli u počast jednomod najzanimljivijih suvremenihhrvatskih umjetnika, ali i dnevničkizapisi, pisana svjedočanstva,fotografije... Riječima Vlaste Delimar:“Naši su odnosi oduvijekbili na nivou velikog uvažavanja iprijateljstva. Do posljednjeg danaMilan Božić i ja brinuli smo sei skrbili oko bolesnog Toma; oddonošenja hrane u stan te osobnehigijene do odlaženja u jednu padrugu zdravstvenu ustanovu tenaposljetku i u bolnicu. Brinulismo se za sve njegove osobne poslove;od plaćanja računa do pokušajazbrinjavanja njegovih radova.Odati počast ovom velikom umjetnikukoji je zadužio svoju sredinui suvremenike svojim čistim i beskompromisnimnastupom možebiti od neprocjenjive vrijednosti zazajednicu na više razina”.Knjigu je objavio Festival Perforacije(udruga Domino).Prosvjedi uGrčkojViše od osamdeset tisuća ljudipozdravilo je na ulicama Ateneu ponedjeljak, 13. veljače, odlukugrčke vlade o novim mjerama štednje.Mediji izvještavaju o posljedicamaslavlja: pedesetak zapaljenihi još šezdesetak oštećenih zgrada,stotinjak ozlijeđenih policajaca,sedamdesetak prosvjednika...Pet članova vlade podnijelo je uznak protesta ostavke, a premijerLucas Papademos, izabran demokratskomvoljom financijskih institucija,namjerava ih zamijeniti“neovisnim stručnjacima”. Mjereštednje podrazumijevaju, međuostalim, nove korake u liberalizacijiradnog zakonodavstva, otpuštanjepetnaestak tisuća radnicai radnika zaposlenih u javnomsektoru, smanjenje minimalnemjesečne plaće za čak 20 posto;zauzvrat, Grčkoj će biti odobrenpaket pomoći u iznosu od 130 milijardieura. Alternativa ovoj odluci,izjavio je Papademos, državnije bankrot. Utjecajni ekonomistCostas Lapavitsas ponovio je utekstu objavljenom u britanskomGuardianu tezu prema kojoj jeupravo bankrot rješenje situacije:“Jasno je da Grčka ne može punoočekivati od procesa smanjenjajavnog duga koji vodi ‘trojka’(Međunarodni monetarni fond,Europska unija i Središnja europskabanka, prim. prev.). Trebalabi preuzeti kontrolu nad vlastitimpoteškoćama, izbjegavajućišaradu voluntarističkih rezova. Dabi to postigla, treba bankrotiratina suveren i demokratski načinproglašavajući odmah obustavuotplate. Grčka potom mora javnopreispitati svoju dugove kako biodlučila što treba biti plaćeno ikako. Cilj bi trebao biti ponovnopokretanje ekonomskog rasta iizbjegavanje sloma osnovnih socijalnihusluga. Dug bi neizbježnobio otkazan, uključujući službenidug prema trojci, i trebali bi nastupitipregovori s vjerovnicima, podpunim nadzorom javnosti. Samotada bi ova strašna saga mogladoći kraju, omogućujući grčkomdruštvu da napravi prve korakena dugom putu prema oporavku.”Yanis Varoufakis, profesor ekonomijena Sveučilištu u Ateni iistaknuti komentator europskekrize, ne slaže se s time: “Bankrotunutar eurozone je optimalnastrategija, jer ostavlja Europi posljednjušansu da spasi euro. Europanajvjerojatnije neće iskoristititu šansu i euro će svejednopropasti. Grčka nema razloga daga prije toga napusti i tako uništiposljednju priliku Europe zaracionalno rješenje“, piše on nasvome blogu. Izvrstan Varoufakisovtekst o medijskom tretmanuekonomske krize donosimo na 8.i 9. stranici.ZaustavimoACTA-u!Nastavljaju se i prosvjedi protivACTA-e, zakona koji bi novomregulacijom pravâ intelektualnogvlasništva povećao ionako skandaloznerazlike između razvijenogi nerazvijenog dijela svijeta.ACTA je ispregovarana i formuliranabez javne diskusije, usvojilesu je 22 članice Europske unije, ana snagu će stupiti ratificira li jeEuropski parlament u lipnju ovegodine. Prosvjednicima se pridružiobugarski premijer BojkoBorisov stavivši na lice poznatumasku iz stripa Alana Moorea iDavida Lloyda V for Vendetta,simbol Anonymousa; slovenskaveleposlanica u Japanu HelenaDrnovšek Zorko javno se ispričalazbog toga što je “u trenutku građanskenepažnje” potpisala sporazum;njemačko pravosuđe izraziloje zabrinutost zbog nepoželjnihimplikacija ACTA-e pa je ratifikacijasporazuma tamo odgođena.Prosvjedovalo se i u Hrvatskoj,ali uz malen odaziv: u Zagrebuse u subotu, 11. veljače, pred Ministarstvomvanjskih i europskihposlova okupilo tek dvjestotinjakljudi. Mediji su zbog toga bili zainteresiranijiza internetske sukobeAnonymousa, s jedne, inajeksponiranijeg zagovarateljaACTA-e, predsjednika Ive Josipovića,te njegovih sličnomišljenikaiz ZAMP-a i Instituta hrvatskeglazbe, s druge strane: predsjednikje na svome Facebook profiluobjavio da je “intelektualno vlasništvopotrebno (…) štititi kakobi znanstvenicima, umjetnicima,izumiteljima i drugim kreativcimaosigurali egzistenciju i prostor zarad” a Anonymousi su potomnjemu i institucijama koje su gapodržale u nekoliko navrata rušilislužbene web-stranice.Prenosimo ulomak iz ekstenzivnogi informativnog tekstaTomislava Medaka ZaustavimoACTA-u, objavljenog na domaćimnezavisnim portalima: “Budućida sprečavanje kršenja autorskogprava unutar užeg okvira zakona oautorskom pravu nije učinkovito,da piratstvo pronalazi uvijek novekanale, platforme i tehnologije,da glasači nisu spremni pristatina oskudnost kad imaju izobilje,svaki sljedeći pokušaj regulacijemože samo sve više eksperimentiratis izvandemokratskim mijenjanjempravnog sustava i građanskihprava ne bi li ekonomskimsubjektima priskrbio više izvršnemoći i institucije društva pretvoriou njihov represivni aparat. Nijeteško zamisliti kako riješiti to nasilje.Društvena cijena njegovogdokidanja nije toliko visoka kolikabi mogla biti cijena njegovognastavljanja.”PrijedlogproračunaPoslije žestoke ofenzive tzv. neovisnihekonomskih stručnjaka,koji su nakon konstituiranja noveVlade zahtijevali smanjivanje ovogodišnjegproračuna za najmanje9 milijardi kuna, prijedlog koji jeupućen na glasanje u Sabor djelujeutješno: uz – blago rečeno – diskutabilnuprojekciju rasta ukupnihprihoda od 1,4 posto, proračunje od prošlogodišnjeg manji za 4milijarde. Tako to, valjda, i moraizgledati kada “loši policajci”uspješno odrade posao; rezovi“dobrih policajaca” odjednom sečine manje bolnima. Problem je,doduše, u tome što su nas recentnaglobalna zbivanja poučila da ćete,tamo gdje u igru ulaze policajci,obično u blizini vidjeti i ozbiljanbroj prosvjednika.Kako proračunski rashodi nisuukalkulirali sredstva za financiranjepolitičkim odlukama i propustimaruiniranog dnevnika Vjesnik,čini se da je njegovo dugonajavljivano gašenje i službenopotpisano, iako to za sada eksplicitnotvrdi samo potpredsjednikVlade Slavko Linić. Zbog togase javnim priopćenjem oglasiloHrvatsko društvo pisaca: “Iakosvjesni da se radi o novini kojabi suvremenijom, dinamičnijom ikvalitetnijom uređivačkom politikommogla postati značajnijimnacionalnim dnevnikom s većomnakladom, Vjesnik ne pogodujeinteresima privatnih vlasnika tesamu tu činjenicu treba sagledatikao pozitivnu. Ono što jošrazlikuje Vjesnik od drugih dnevnihnovina je prostor kojega tajdnevnik posvećuje kulturi. A kulturaje, kao što znamo, sustavnozapostavljana ili trivijaliziranau većini naših medija. Ovakveagresivne ‘neoliberalne’ rezove usegmente koji su najranjiviji smatramoneprihvatljivim i nadamose da oni koji će odlučiti o sudbiniVjesnika imaju na umu konceptsluženja općem dobru te da ćepotražiti oblike potpore koji bipomogli reartikulaciji i rekonfiguracijiuređivačke politike listau krizi”.Protiv Linićevih najava pobuniose i Hrvatski PEN centar izjavomkoju potpisuje njegova predsjednicaNadežda Čačinovič: “Bezobzira na propuste uređivačkepolitike i padanje naklade, Vjesnikpredstavlja tip glasila koje načelnosluži općem dobru a ne partikularniminteresima privatnihvlasnika. Funkcioniranje javnostiovisi o prostoru za raspravu iinformiranje gdje dobit ne možebiti izravna i kratkoročna. Uvjerenismo da je moguće pronaćimodel potpore Vjesniku koji bismanjio troškove a ojačao funkcijepotrebne javnost”.<strong>Zarez</strong> se pridružuje ovim apelimai solidarizira se s radnicama i radnicimaVjesnika.PjesničkenagradeOvogodišnji Goranov vijenac bitće dodijeljen Stjepanu Gulinu(1943., Šibenik; na fotografiji),autoru jedanaest zbirki pjesama,jednoglasno je odlučio žiri u sastavuMiroslav Mićanović, OljaSavičević Ivančević, Dorta Jagić,Nikola Petković i Marko Pogačar.U obrazloženju stoji: “Svjestanda njegova sloboda prestaje u trenutkukada uđe u prostor slobodedrugoga, ovaj pjesnik se čitateljuobraća bezinteresno, estetski gapodsjećajući i upozoravajući naužas prezenta koji nestaje. Gulinje zapravo bespoštedni dijagnostičarzbilje. A užas otuđenja i raščovječenjao kojima piše, izvorno nepripada imaginariju njegova stiha:on pripada svijetu”.Nagradu Goran za najbolji neobjavljenirukopis mladog pjesnikadobit će Davor Ivankovac (1984.)za zbriku Freud na Facebooku.Nagarade će biti javno uručenena tradicionalnoj svečanosti uLukovdolu, na prvi dan proljeća,21. ožujka.Dodijeljene su i nagrade pjesničkeudruge Jutro poezije za najboljeovogodišnje rukopise: Josipa Severadobio je Tonko Maroević zazbirku Primijenjeni primjeri a RužicuOrešković Ivana Čagalj zaŽenske epifanije.
društvozarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 3Prizemljenje spretpristupnog oblakaGovor o hrvatskoj kulturnoj industriji “ovdje i sada” jedino može biti govor o stvarnomei konkretnome, o pojedinim strategijama, mjerama, potezima, programima, o elementimana kojima se može graditi dugoročno stabilniji sustavKatarina LuketićIzmeđu kulturnjačke eurofilije i eurofobije;između u medijima podražavanihdiskursa o spasu koji hrvatskojkulturi donose europski fondovi i perpetuiranjadiskursa straha da će Europskaunija progutati naše identitetske svetinje –hrvatski jezik, hrvatsku kulturu, hrvatskubaštinu; između obećanja da će nam kadauđemo-tamo-gdje-oduvijek-pripadamo(besmislena formula po kojoj ulazimo unešto u čemu smo već odavno) poteći medi mlijeko i strašenja da ćemo kada-uđemotamo-gdje-oduvijek-pripadamoizgubitisebe i postati kolonizirani pijuni u partijimoćnika; između integracijskih babaroga idobrih vila; između imaginacija i fantazijao dobroj Europi i Europi maćehi; izmeđubinarno konstruirane priče i zaglušujućihtlapnji ovdašnjih elita o svemu i ni o čemuu vezi s Europom – dakle, između svihtih umjetnih i manipulacijskih krajnostiprostire se široko polje realnoga. Poljestvarnih problema, naše zapušteno “ovdjei sada”, sa i bez Europe, koje je takvo kakvojest zahvaljujući domaćim političkimi intelektualnim elitama i njihovoj/našoj(ne)brizi o sebi.U MIKROKOZMOSU HRVATSKOGIZDAVAŠTVA U danas prevladavajućojevrozi (kovanica: Evropa+neuroza, slovenskogsociologa Mitje Velikonje koja seodnosi na diskurs i atmosferu u slovenskojpolitici i javnosti uoči i neposredno nakonulaska u EU) zanemareno je ostalo onokonkretno, ono što se moglo i još možeispraviti, ne zbog pregovora i briselskihsavjeta, nego zbog nas i zbog toga što nitkodrugi i nigdje drugdje neće to učiniti. Zanemarenoje ostalo široko polje realnoga,jer se, eto, bivša vlast, a poneki i u današnjojvlasti, više bave formom: retorikom,naracijom i mitiziranjem samih sebe, negolisadržajem i radom na terenu.Devedesete su godine bile zaglušenevelikom nacionalnom naracijom o ostvarenjusna o samostalnoj državi i križnomputu hrvatskog naroda. Današnje su oficijelnenaracije, jasno, drukčije, ali unatočrazličitosti dominira još u javnim političkimi intelektualnim diskursima jednakastrategija apstrahiranja, dogmatiziranja,mitizacije u kojoj se, prema Barthesovojdefiniciji, ono povijesno pretvara u prirodnopa time vječno, nepromjenjivo iovome prostoru urođeno. Pri tome, sam život,stvarnost ostaje iznova negdje drugdje.A što vidimo kada se prizemljimo, kakoizgleda to naše “ovdje i sada” kada ateriramos oblaka EU-sanjarija, i to – konkretno– na polje kulture pa – još konkretnije– na polje knjige? Kako je tu dolje, urealnome prostoru i realnome vremenu, tugdje ne vrijede ni himničke ni optužujućenaracije o Europi, na tlu koje će probušitibalone imaginacija o budućnosti i tomekako će nam biti kada-uđemo-tamo-gdjeoduvijek-pripadamo?Na primjer, u mikrokozmosuhrvatskog izdavaštva, koji jemogući preslik i drugih kulturnih mikrokozmosa.U konkretnome, gdje se jasnopokazuje da je žuđeni nebeski demijurg– utjelovljen ili u liku svemogućeg europskogbirokrata koji daje novac za “naše”projekte ili pak pokvarenog europskogbirokrata koji poništava “naše” vrijednosti– zapravo fantomski lik, jer “mi” smo,prije svega i na kraju svega, sami sa sobom.A ovdje dolje, u mikrosvijetu, na poljuhrvatske knjige vlada stihija – zapuštenosti metež, stanje bez reda, bez utvrđenih pravilaigre i bez dosada vidljive i definiraneideje kako tu stihiju zaustaviti. Što svenedostaje i što bi sve trebalo stvarno urediti– umjesto meškoljenja na pretpristupnomoblaku – pokazao je i skup održan uZagrebu početkom mjeseca pod nazivomNakladništvo danas na kojemu su stručnjaciiz Njemačke govorili o tamošnjem sustavu,tržištu, zakonskim okvirima i uopćefunkcioniranju industrije knjige (skup suzajedno organizirali Knjižni blok, Traduki,Goethe Institut, Frankfurter Buchmesse,Leipziger Buchmesse, Udruga Kurs).NJEMAČKA MREŽA I HRVATSKIMETEŽ Dalje ću govoriti (bolno) konkretno.Njemačko tržište knjiga je uređenisustav u kojemu su postavljena i pravilai odgovornosti, i poslovni i strukovni ietički uzusi. To tržište također ima svojeprobleme, na njemu isto vladaju nesuglasice,sukobi moći i recesija, ali ono imaizgrađen sustav unutar kojeg se problemii nesuglasice rješavaju, razmahali moćniciobuzdavaju a učinci recesije nastojesmanjivati. U tom sustavu postoje mehanizmikoji štite tzv. male izdavače ili one susko profiliranim programom, kao i maleknjižare, male manifestacije i sl.; dakleizgrađena je svijest o različitosti i tomeda monopolizacija tržišta nije dugoročnodobra za zajednicu.U Hrvatskoj nema izgrađenog stabilnogsustava, nema zakona o knjizi nitidugoročne politike prema knjizi koja biuključivala brigu o interesima svih: i pisaca,i izdavača, i knjižara..., i koja bi kontroliraladivljanje tržišta i omogućavalaregularan rad u cijeloj nakladničkoj branši.Nema niti mehanizama zaštite pisaca, aliniti zaštite izdavača i knjižara, osobitoonih manjih i neovisnih koji knjigu netretiraju samo kao robu i ne rukovode seisključivo profitom. Na nivou države funkcionirauglavnom tek program potpore iotkupa za knjižnice i program potpore zapisce, i to u okviru Ministarstva kulture,dok je Ministarstvo znanosti svojim neodržavanjemistog programa nekoliko godinadobrano odgovorno za današnje zamiranjestručnog i znanstvenog izdavaštva.Nadalje, krovno njemačko strukovnoudruženje, tzv. Burza, okuplja i nakladnikei knjižare i distributere te reguliranjihove međusobne odnose. Jedna od njegovihnajvažnijih funkcija je lobiranje uvlasti da se promjene pojedini propisi, i toopet na dobrobit cijele branše. Udruženjeima pravnu službu, besplatno dostupnusvima (naravno postoji godišnja članarina);ono održava i golemu on-line bazusvih objavljenih knjiga i svih mogućih metapodatakakoji su višestruko korisni, npr.za definiranje strategija, praćenje tržišta isl. Zajednica je izgradila i posebnu zajedničkuplatformu za e-knjige, nastojeći takosmanjiti dominaciju Amazona na njemačkomtržištu pa su izradili i vlastiti, jeftinčitač za e-knjige. Hrvatska Zajednica nakladnikai knjižara ne bavi se uopće timečime se bave njemački kolege, općenitonema utjecaja i bitno je siromašnija, alii bitno inertnija i podređenija interesimavelikih profitabilnih izdavača. Nema nisolidarnosti ni pretjerane svijesti o zajedničkiminteresima. Zajednica, a niti nekodrugo tijelo, ne vodi statistike i ne pratitržište pa u Hrvatskoj tako nije mogućeustanoviti ni ono osnovno (a jednako je,čulo se na skupu, i u Srbiji) – koliko imauopće izdavača, tj. koliko se od onih za toregistriranih doista i bavi objavljivanjemknjiga.PISCI I IZDAVAČI TRAŽE ČITATE-LJA U Njemačkoj su uređivanje i izdavanje,trgovanje i distribuiranje knjige djelatnostikojima se bave različiti poslovnisubjekti, i postoji samo nekolicina velikihknjižara koje imaju i svoje izdavačke programe.Kod nas su pak sve te djelatnostistopljene u istome, a kako je s vremenomuništena mreža malih i neovisnih knjižara,a većinu tržišta preuzeli veliki izdavači sasvojim knjižarama, došlo je do neugodnemonopolizacije tržišta. Ti izdavači u svojimknjižarama nastoje prvenstveno plasiratii prodati svoja izdanja pa onome tko sebavi samo izdavanjem knjiga u Hrvatskojslijedi prava borba da svoju knjigu uopćeučini vidljivom u takvim uslovima. Također,u nas nema samostalne distribucijskemreže, svaki izdavač knjige skladišti i dostavljaknjižarama sam za sebe i o svometrošku. Inicijativa od prije više godinada se uspostavi jedinstveni distribucijskikanal za male i neovisne nakladnike jepropala, dijelom zbog nesnalaženja i nespremnostisamih neovisnih nakladnika,ali i konsolidiranja velikih igrača.Golema razlika proizlazi već iz samečinjenice da njemačke knjižare otkupljujuknjige, dakle nema komisijske prodaje ivišemjesečnog kašnjenja u plaćanju, što jeu nas postalo osnovno pravilo u poslovanju.A kada je novac u optjecaju, naravno,moguće je postići to da su svi u lancu – autor,prevoditelj, izdavač, tiskar, knjižar...– budu i plaćeni za svoj rad. Nije nevažno ito da se u Njemačkoj ljudi iz branše educiraju(u nas je ovaj skup bio jedna od prvihstručnih edukacija uopće), a to znači dase educiraju i ljudi koji rade u knjižaramaili pak predstavnici distributera koji nekogaizdavača zastupaju u prodaji. Statusautora je također nemjerljiv s ovdašnjimi osim u promociju putem sajmova – štoje tek zasebna i složena priča – autor/icaje stalno na svojevrsnoj turneji čitanja ipromoviranja svoga djela.Na kraju, ili na početku, cijele pričesu čitatelji pa onda i čitatelji-kupci knjiga– a njih je u Njemačkoj znatno više. Da seto dokaže čak nisu potrebne niti brojke– jer, ako se provozate samo njemačkimmeđugradskim vlakovima primjetiti ćeteda svaki drugi, treći putnik/ica čita knjigu.Naravno, nije to uvijek tzv. visoka liteteraturai nije uopće važno da bude (beletristikau Njemačkoj čini jednu trećinuukupno prodanih knjiga u godini).Hrvatska ima malo aktivnih čitatelja,još i manje onih koji knjige kupuju – znači,ne posuđuju ih samo u knjižnicama ili odprijatelja. Po nekim procjenama, prodajaknjiga je unatrag dvije-tri godine, otkadase zapaža recesijski val, pala za 40-50 posto,a da o ponudi novih naslova i zaokretuka komercijalizaciji i padu standarda izdanihknjiga i ne govorimo. To je pokazalo iovih dana prezentirano istraživanje kojeje inicirala udruga Knjižni blok (podržaliZajednica nakladnika i knjižara i Ministarstvokulture) i provela agencija GFKo prodaji i čitanosti knjiga u Hrvatskoj.Prema njemu u posljednjoj godini 43,7posto ispitanika nije pročitalo niti jednuknjigu na nivou cijele Hrvatske (40,4% uZagrebu i okolici; 53,3% u Lici, 52,4% uSlavoniji, 38,2% u Istri, 38,2% u Dalmacijiitd.). I bez brojki, situacija se dade procijenitigolim okom – uđite samo u kakavhrvatski međugradski vlak, u liječničkučekaonicu i sl. pa pokušajte pronaći nekogatko čita knjigu. Bit će to teška misija.KAKO DALJE? Ove konkretne usporedbestanja na knjižnom tržištu u Hrvatskoji Njemačkoj ne iznosim zato dabih glorificirala europsku urednost nitida bih pridonijela jačanju i ovako frenetičneretorike o blagostanju koje nas čekau EU, a niti da bih na bilo koji način podržalastupidnu političku naraciju o Europi iBalkanu, civiliziranosti i barbarstvu kojese, navodno, ogledaju u svim segmentimadruštva. Jednostavno, ovdašnji je kaosnajviše originalni hrvatski proizvod. Uslučaju nakladništva i knjižarstva on jeproizvod dosadašnjih državnih politika,dosadašnjih strategija u strukovnim udruženjima,dosadašnje ne-etike i neprofesionalizmaunutar same nakladničke branše.Taj kaos je, naravno, i svojevrstan refleks išireg društvenog kaosa, njega je proizveo ipolitičko-društveni kontekst, ekonomskorasulo, bezidejnost i političko podržavanjamodela beskropuloznog poduzetništva.On se prikrivao političkim podvaljivanjemmitskih naracija, skretanjem pažnjesa stvarnosti na fantazmagoriju i uobičajenimdogmatizmom.Zato mislim da govor o hrvatskoj kulturnojindustriji “ovdje i sada” jedino možebiti govor o stvarnome i konkretnome, opojedinim strategijama, mjerama, potezima,programima, o elementima na kojimase može graditi dugoročno stabilnijisustav. Taj govor treba isključiti eurofilijskei eurofobične naracije, bajanja o europskimfondovima ili plašenja o gubitkuhrvatskog identiteta, i baviti se stvarnim ihitno potrebnim akcijama.
- Page 1: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 6: kolumnazarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 9 and 10: Društvozarez, xiv /328, 16. velja
- Page 11 and 12: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 14 and 15: Strip autori: dunja janković i cod
- Page 16 and 17: azgovorzarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 18 and 19: Reagiranjazarez, xiv /328, 16. velj
- Page 20 and 21: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 22 and 23: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 24 and 25: tura) i geologije (slojevi). To se
- Page 26 and 27: CITIRANA DJELAGramsci, Antonio. Sel
- Page 28 and 29: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 30 and 31: TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez,
- Page 32 and 33: RAZGOVORzarez, xiv /328, 16. velja
- Page 34 and 35: KAZALIŠTEzarez, xiv /328, 16. velj
- Page 36 and 37: Oglas zarez, xiv /328, 16. veljače
- Page 38 and 39: Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače
- Page 40 and 41: Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače
- Page 42 and 43: Esejzarez, xiv /328, 16. veljače 2
- Page 44 and 45: poezijazarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 46 and 47: kolumnazarez, xiv /328, 16. veljač
- Page 48: BOOBOO TANNENBAUM, GOVORI MI PRLJAV