demokracija u izraelu? - Zarez

azgovorzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 16Alemka Đivojeistraživanje putovaurbane lažiSa splitskom multimedijalnom umjetnicom razgovaramo o njezinim akcijama iperformansima kao i o land art projektima, o udruzi OUR i projektu Jugoplastika, alii o ignorantskom odnosu vladajućih medija prema splitskoj kulturnoj sceniSuzana MarjanićKrenimo u razgovor od vašega performansa WelcomeCarpet Carpet Laying Ceremony / GLORIA EXANIMIDIALOGO (Svečana ceremonija polaganja otirača uslavu mrtvom dijalogu), što ste ga izveli 2010. na DO-PUST-u (Dani otvorenog performansa u Splitu). Na kojojste lokaciji izveli performans i kako ste ga koncipirali?Naime, u pozivnici ste naveli da svečana ceremonija polaganjaotirača počinje ispred Stare gradske vijećnice,Pjaca, 1. srpnja u 13 sati.——Performansu prethodi anonimna osmrtnica u dnevnomtisku Slobodna Dalmacija IN MEMORIAM/EXA-NIMI DIALOGO LUGENTES OMNES AB EO IM-MOLATI kojom najavljujem svečanu povorku zainteresiranihgrađana ispred Stare gradske vijećnice na Pjaci(nekadašnje čelne institucije grada) te je kanaliziram kaPoglavarstvu Grada Splita (aktualna gradska vlast) gdjeće biti održana Svečana ceremonija. Ispred zgrade Banovinena glavnom ulazu povorka se zaustavlja i polažeserijski proizveden otirač za noge na samom ulazu. Naotiraču piše GLORIA EXAMINI DIALOGO (Slavamrtvom dijalogu) dok na lenti piše LUGENTES OMNESAB EO IMMOLATI (sve njegove žrtve). Nemogućnostdijalogiziranja i devalvacija vještine komunikacije dovodido uzaludnosti i nemogućnosti pozitivnih rezultata. Porukom“Slava mrtvom dijalogu” pokušavam osvijestitiuzrok stanja društva u cjelini, ali i potaknuti reakcijukoja bi dovela do uspostave “novih” vrijednosti, stvarnekomunikacije stvarnog dijaloga.U pozivu za performans, među ostalim ste istaknuli: “Željai volja za uspostavom dijaloga vladajućih strukturas onima koji su ih izabrali, jednaka je nesvjesnoj radnjibrisanja đona cipele od otirač”. Koliko se navedenapraksa javnoga komuniciranja đon/političari otirač/masa, narod ogleda i u ponašanju nedavno izabranihpolitičkih vlastodržaca?——I sami ste ih nazvali političkim vlastodršcima. Dakle,dijalog u pravom smislu te riječi ili želju za njim pokazujusamo kada se radi o vlastitom interesu održavanja sebe navlasti, a za što su im potrebni birači. Nakon što dostignusvoj cilj ta želja i volja za dijalogom naprasno nestane.DALMACIJALANDNa prošlogodišnjem DOPUST-u izvodite akciju-predavanjeDALMACIJALAND. Koje ste sve kulturološke,političke, medijske arhetipove propitali timperformansom-predavanjem?——Dalmacijaland je fiktivna tvrtka koju sam s formomprofesionalne prezenterice otkrila javnosti. Marketinškimsam rječnikom prikazivala djelatnosti i strukturu tvrtkes posebnim naglaskom na dobrobiti kupca. Dakle, radise o reklami. Reklame su prepune lijepih i nasmiješenihsuper-ljudi koji za potrebe marketinške industrije utjelovljujumagičnu ženu ili muškarca. Arhetip je danas postaosredstvom stvaranja trendova i brendova. Ukoliko nekombiću ili proizvodu pridružimo određenu arhetipsku figuruili simbol, on dobiva nadljudski, magijski značaj. Takosu u Dalmacijalandu našli svoje mjesto junaci koji rješavajusve poteškoće, proizvodi koji obogaćuju i mijenjajunaš život, ljudi koji su vas spremni saslušati, prostor kojipruža meditativna zadovoljstva, mjesta gdje se osjećatekao čovjek… I sama sam se pripremila za ulogu supermagične žene. Lijepa, pametna, uspješna, sve joj ide odruke, radi u “fantastičnoj” tvrtci Dalmacijaland. Rad problematizirasadašnjicu Dalmacije gospodarstva, prirode,znanosti, kulture, umjetnosti, stanovništva...ŠARENA LAŽAOsim toga, na prošlogodišnjem ste se 37. splitskom salonupredstavili interaktivnom instalacijom Šarena laža. Naime,središnja je tema ove bijenalne manifestacije suvremeneumjetnosti bila, kako su naveli organizatori, “propitivanjeizložbe kao mjesta vlastite izloženosti i kao potencijalnogmjesta artikulacije laži kao legitimnoga sredstva galerijskogapripovijedanja”. Na koji ste način navedenu temu“izložili” svojom akcijom i instalacijom?——Osim gore navedene teme u užem smislu uzimale su seu obzir sve tematske mogućnosti, sva moguća istraživanjaputova “urbane laži”, negiranja i iskrivljavanja istine, odnosnonjezine manipulacije od političkih, vjerskih, osobnih,rodnih i socijalnih impulsa do propitkivanja samogsredstva umjetnosti i njegovih mogućnosti manipulacijene zanemarujući pritom ni vrlo nestabilne pozicije i opasnostivlastitog izlaganja u javnoj domeni umjetničkogistupa. Instalacija Šarena laža nalikuje mnogim automatima(automat za grickalice, žvake, kondome itd.) kojimasmo okruženi u svakodnevnom životu, koji nam štedenovac i vrijeme, zadovoljavaju trenutne potrebe i nalazese negdje usput. Šarenu lažu sam postavila na Trgu GajeBulata (plato ispred HNK Split i crkve Gospe od zdravlja)u vrijeme dnevne špice od 12 do 14h. Nakon što konzumentubaci novčić u mehanizam i pritisne dugme za njegovopokretanje, osoba unutar instalacije mu izda Šarenu lažu.Iznad dijela za ubacivanje novca bila je uputa za korištenjei recept za šarene laže koji glasi:“ŠARENA LAŽA je jedan od najpoznatijih brendovakoji opstaje već stoljećima. Tradicionalna receptura je sačuvanai uspješno se primjenjuje i danas. Tajna ŠARENELAŽE leži u specifičnom neutralnom okusu koji pružakratkotrajan osjećaj bezbrižnosti, mira i sreće. Sastojci:vrhunsko pšenično brašno, bistra voda, jestive boje prirodnogizgleda”.Iz ovoga se recepta da naslutiti kako su šarene laže obojanikruščići koje inače Crkva koristi tijekom euharistije,samo u mom slučaju oni nisu bili blagoslovljeni iz poštovanjaprema vjeri i vjernicima. Pristupiti euharistiji možete samoako ste očišćeni od grijeha, a da biste do toga došli, trebateproći određene korake od ispovijedi, pokajanja, molitvi itd.Čini li vam se da niste izašli iz srednjeg vijeka? I da jerecept za manipulaciju masama isti kao prije? Može li Crkvakao institucija konkretnije pomoći potrebitima umjesto štoi sama instalira automatske mehanizme (npr. mehanizam zasvijeće ubacite kunu i zasija električna sijalica) ne bi li poredenormnog bogatstva mogla uzeti još koju kunu? Također seodnosi na našu političku “elitu” koja manipulira masamakitnjastim govorima, slatkorječivošću, obećanjima...ZAGREBAČKA CENTRALIZACIJAHRVATSKEO medijskoj vrtešci istina-laž progovorili ste i 2010. godinesvojim performansom Eating Culture, u okviru projektaNo(n)shame (Split, Klub Kocka, 2. veljače 2010.). Kakokomentirate nevidljivost kulture, kako je to Boris Kadinnaveo, “južnije od raja” (Zagreba)?——O splitskoj kulturnoj sceni skoro da se ne govori, a onekoliko afirmiranih pojedinaca sudionika većine “važnijihkulturnih događaja” u Hrvata, koji se dakako događaju uZagrebu, može se čuti i pročitati ponešto. Jedan od razlogaje odnos vladajućih medija prema splitskoj kulturnoj sceni.Ukoliko se ona ne događa u Zagrebu teško da će o njoj bitipar crtica teksta u tisku. Nezainteresiranost, nepostojanjeistraživačkog novinarstva u medijima za posljedicu imajuovakvo stanje. Mogu govoriti o centralizaciji Hrvatske gdjesu jasne posljedice ne samo na kulturnom, već i na svimdrugim područjima djelovanja. Zagreb je centar i ako želitebiti vidljivi ili aktualni jednostavno preselite tamo; maloporadite na “umrežavanju” i već će se stvari pomaknuti smrtve točke.PRVI PERFORMANSAlemka Đivoje: Šarena laža, 2011.Kao prvi performans u svojoj biografiji navodite performansKruh sa 7 kora (Kaša of Modern Art, KosmopolitischerLand-Art Hof Strošek, Alpe, Austrija). Kako stekoncipirali navedeni performans?——U to vrijeme status samostalne umjetnice pružaomi je mogućnost kretanja, ali i nemogućnost redovitihprihoda. Često sam prihvaćala pozive za sudjelovanjemna umjetničkim radionicama, projektima, putovala odmjesta do mjesta gdje sam imala mogućnost raditi, kreiratise... Tako sam tijekom tri tjedna radila na land artprojektu Mreškanje (Ripple) smještenom na austrijskimAlpama. Živjela sam u potpunoj izolaciji jer je rad naprojektu zahtijevao da se bude na licu mjesta, dakle navrhu planine. Izolacija vas tjera na razmišljanje, introspekciju.Osjećala sam se kao nomad, kao pomorac nabrodu usred oceana ili na svom komadiću mora usredplanina svejedno, dislocirana od svojih korijena na putu“trbuhom za kruhom”. Potreba da izvedem performansdošla je spontano bez prethodnog razmišljanja, iz trenutnogstanja, povlačenja paralele pomorac-umjetniknomad.Izvela sam performans pod nazivom Kruh sa7 kora. Oko izrađene aluminijske plohe sam posipalabrašno. Na brašnom obilježenim mjestima oblikovalazemlju u valove te je presvukla aluminijskom “plahtom”formirajući isječak mora.Nakon dvije godine uslijedio je i performans Hanging(2009.). Zbog čega ste kao prostor izvedbe odabrali Baletnuškolu Kaštel Kambelovac?