demokracija u izraelu? - Zarez

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 11U studiji o šamanizmu i tehnikama ekstaze, MirceaEliade osobito mnogo pažnje posvećuje konjima;kao vodič duša i pogrebna životinja, konj u šamanskimobredima predstavlja “sredstvo postizanja ekstaze, tojest ‘izlaska iz sebe’, što omogućuje mističko putovanje”(19845:340). Prisutnost konja u obredima simbolizira štaps drškom u obliku konjske glave (ibid), konjska koža nakojoj sjedi šaman ili pak konjska dlaka koja se u tokuobreda spaljuje (ibid:341). Potonja nam je praksa osobitozanimljiva budući da i junaci bajki svoje konje-pomagačedozivaju upravo spaljivanjem (rjeđe prelamanjem) njihovihdlaka. Ranije spomenuta praksa prinošenja konjskihžrtava djelomično se očuvala i u bajkama. Kako bi sepopeo u “čardak ni na nebu ni na zemlji”, najmlađi sinmora zaklati svoga konja i napraviti oputu od njegovekože. U zamjenu za lisičju pomoć i savjet, junak Očevogtrsa žrtvuje konja i nudi ga lisici za jelo. U bajci Djevojka– ptica zlatna perja carević na nagovor prepredenog caraubija svoga konja i dade se zašiti u njegovu kožu (motivušivanja u životinjsku kožu također je moguće povezatis šamanističkim praksama) (usp. Eliade, 1985.).Emotivni odnos Razmotrimo načas bajke braćeGrimm kao ogledni primjer žanra. U zbirci Sabranepriče i bajke konj nipošto ne manjka, no njegova je ulogastrogo utilitarna. Konj je za svoga vlasnika/cu tek sredstvoprostornog izmještanja pa osim one transportne ne igravažniju ulogu unutar narativa. Nasuprot ovom ekonomskompristupu životinjama (Visković 1997:11), u odabranomkorpusu slavenskih bajki nailazimo na dominantoemotivan odnos prema konjima (ibid:13), kojima njihovijahači često vrlo otvoreno iskazuju privrženost i ljubav.Princ Bajaja, lik iz češkog folklora, ljubi svoga konja uvrat i čelo, naziva ga milim konjićem i teško podnosirazdvojenost od njega. Osobit oblik veze između konja ijunaka predstavlja motiv “junačkog konja” čiju izuzetnusnagu i brzinu može zauzdati samo izuzetni junak. Takavje, primjerice, konj Avgar u bajci “Zlatna djeca”: “Pametnijegakonja od njega nema, jer ga ljeti i zimi samo vilehrane. S konjem Avgarom mogao bi [junak] izvesti djela,o kojima će narod i u poznijim vremenima da pripovijedai pjeva” (NPBH 1955:86). Ovaj oblik glorifikacije konja,kao i motiv sentimentalne veze između junaka i njegovakonja, bajka vjerojatno preuzima iz tzv. junačkih usmenihpjesama (najpoznatiji “par” ove vrste u nas svakako suKraljević Marko i njegov Šarac), predaja i priča. Naročitaemotivna povezanost konja i njegova jahača upisana jei u motiv simultanog rođenja; u bajci “Delija na konjuzlatnom” jahač i konj rađaju se istog trenutka, zajednorastu i odlaze u pustolovine.Kroz čitav članak neprestano spominjem junaka injegova konja – trebala bih možda napomenuti kakonije riječ o rodnoj neosjetljivosti s moje strane, već jednostavnoo tome da se u odabranom korpusu tekstovajunakinje uzdaju u vlastite noge, a ne konjska leđa. Tematskegranice teksta ne dopuštaju mi da se upustim ufeminističku kritiku bajke pa bih umjesto toga ponudiladrugačiju mogućnost tumačenja izostanka jahačica izbajki. Ne samo da konj simbolizira plodnost, već je iz bliskeveze između jahača i konja moguće iščitati i seksualnekonotacije. Na jahačice se stoga kroz povijest nije blagonaklonogledalo; ako bi se i vinule u sedlo, “[č]ednost jenalagala da ne jašu raširenih nogu” (Sax 2001:161). Kadsam se već dotakla ženskoga roda, spomenut ću i to da sukobile u bajkama rijetka pojava; uglavnom ih se spominjeRuski “konjić grbonjić”u kontekstu motiva simultanog rođenja.U bajci “Ćelo carev zet” dobronamjernise djed pojavljuje jašući na šepavoj (topolastoj)kobili; dok junak bajke Nemuštijezik jaše na konju, njegova žena putujena leđima kobile. Tu je i arapska kobilakoju jaši naoružani crnac u Zlatnoj djecite divlja planinska kobila koju uz pomoćkonja Nakarade hvata junak bajke Otac injegove kćeri. Iz navedenih primjera dadese iščitati da u simboličkom sustavu vrijednostikobile očito slabije kotiraju odkonja, budući da ih nikada ne jašu junaci,već starci, žene i stranci (Drugi).Distinktivna obilježja Ranijespomenuti ekonomski odnos prema konjima,kakav je karakterističan za bajkebraće Grimm, donekle objašnjava činjenicuda nam ti tekstovi ne daju osobito mnogopodataka o konjima. U slavenskim se bajkama,s druge strane, konji vrlo često diferencirajuprema boji, imenu ili osobitim sposobnostimakoje posjeduju. Čak se i običnim konjima u pravilu pridajeneki epitet, poput “lijepi”, “dobri” ili “brzi”. U svom raduo zoonimima, Dunja Brozović Rončević i Ankica ČilašŠimpraga navode da se životinje najčešće imenuju “premaboji, izgledu i kakvoći kože, dlake ili perja, prema posebnimobilježjima na glavi, očima, ušima, vratu, nogama irepu ili cijelome tijelu, prema veličini životinje, datumurođenja itd.” (2008:45). S obzirom na sklonost općim, a nepojedinačnim imenicama u bajkama (koja gotovo da imastatus žanrovske odrednice), jasno je da su vlastita imenaživotinja (baš kao i junaka) izrazito rijetka (u odabranomsam korpusu naišla na svega tri imena konja te imena Vaskoi Žurko kao neku vrst generičnih naziva za mačku i psa).Međutim, navedena motivacija imenovanja o kojoj govoreDunja Brozović Rončević i Ankica Čilaš Šimpraga u jednakojje mjeri važeća pri narativnoj selekciji onih životinja(konja) kojima će se samome tekstu dati istaknutija uloga.Konji se tako diferenciraju prema sljedećim svojstvima:a) izgled, vanjska obilježja: kakvoća dlake (dlaka konjaprinca Bajaje meka je “kao kadifa”), broj nogu, šepavost,estetski dojam, ljepota/ružnoća (rage i “šugavi” konji)b) boja dlake: bijela (“bijelac”, “labud”), crna (“vranac”),bakrena, srebrna, zlatna, mišja/pepeljasta/žućkasta(“kulaš”), riđa (“alat”), sivkasta (“zelenko”)c) osobita svojstva i sposobnosti: natprirodna brzina/snaga/sposobnost preskakanja prepreka, imunost na processtarenja, sposobnost hodanja po površini vode, nadnaravnobrz rast i razvoj, sposobnost letenja, osobita hrabrost iborbenost, sposobnost govorad) vlastito ime: Tatoš (slovačka bajka “Ukleta djevojka”),Avgar (bosanskohercegovačka bajka “Zlatnadjeca”) i Nakarada (bosanskohercegovačka bajka Otaci njegove kćeri). Pritom na slovačkom jeziku pojam tátošoznačava pastuha ili bojnog konja (Lingea vel’ký slovnik2008:1329), a naziv Avgar možda dolazi od turske riječiava ili hava što znači zrak, a što se doima primjerenimimenom za konja kojega su othranile vile te koji i sâm leti(Klaić, 2007.).Konj kao statusni simbol Razne su životinjekroz povijest figurirale kao statusni simboli. Konj u tomsmislu predstavlja ogledni primjer; vrsta i primarna namjenakonja svjedočili su o društvenom položaju njegovavlasnika, da ne spominjem da su ekonomski zbrinutiji slojeviuzgajali čitave ergele, dok su seljaci bili sretni ako su simogli priuštiti i jednoga konja (usp. Resl, 2007., Boehrer,2007.). Posjedovati konja značilo je uzdići se u društvu,metaforički, ali i doslovno: “jahač i doslovno i metaforičkigleda s visoka na ljude koji idu pješke” (Boehrer 2007:80).Konj, dakle, utjelovljuje bogatstvo i moć svoga gospodara.U bajkama je ovaj aspekt itekako značajan, osobito u kontekstunjihovog potencijalnog eskapizma. Brojne teorije ogenezama bajke opisuju ih kao ispripovijedane snove siromašnijihslojeva koji su tegotnost vlastita položaja donekleolakšavali imaginativnim izletima u svjetove u kojima (zarazliku od svijeta koji su oni sami nastanjivali) socijalnei ekonomske barijere nisu nepremostive: siromašni mlinarevsin ili hrabri krojač mogu se vinuti na prijestolje.Indikativno je da junaka iz seoske kuće u kraljevski dvoracčesto prenosi upravo konj; mogli bismo čak ustvrditikako stjecanje konja anticipira junakov društveni uspon is njime povezan ekonomski prosperitet. Dodatnu potvrduza ovu tezu pronalazimo u činjenici da su mnogi od tihkonja zlatni. O ekonomskoj važnosti konja, poglavito zaseosko stanovništvo, čitamo u bajci Čudotvorni prsten;starica majka neutješna je nakon što njihovog konja proždruvukovi: “nije šala, ode konj, ode življenje!” (NPBH1955:73). Kad ga lisica zatraži da joj dade svoga konja zajelo, junak Očevog trsa je podsjeća: “Ti znaš dobro da jekonja velika šteta (...)” (NP 1985:30).S obzirom na popularnost zbirke braće Grimm u nas,možda smo skloniji u bestijarij bajke uvrstiti lisicu ili medvjeda,kao i fantastična bića poput zmajeva (iako su oniu zbirci braće Grimma vrlo rijetki). No malo bi kojem junakupošlo za rukom izvršiti zadane mu zadatke i osvojitiruku zanosne kraljevne da mu nije njegova bijelca, vrancaili šarca.Ulomak iz veće cjeline.Literatura::Bilić, J. 1898. “Konj po hrvatskim narodnim pjesmama IV”. Noviviek: list za književnost, znanost i politiku 10 (2):609 - 618.Boehrer, Bruce, ur. 2007. A Cultural History of Animals in theRenaissance. Oxford i New York: Berg.Brozović Rončević, Dunja i Čilaš Šimpraga, Ankica. 2008. “Nacrtza zoonomastička istraživanja (na primjeru imena konja)”. Foliaonomastica Croatica 17:37-58.Chevalier, Jean i Gheerbrant, Alain. 1994. Rječnik simbola. Mitovi,sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. 4. izdanje. Preveli AnaBuljan et al. Zagreb: Mladost i Nakladni zavod Matice hrvatske.Colin, Didier. 2004. Rječnik simbola, mitova i legendi. Prevela IraWacha-Biličić. Zagreb: Naklada Ljevak.Čulinović-Konstantinović, Vesna. 1997. “Životinje u narodnimvjerovanjima”. U: Nenad Cambi i Nikola Visković, ur. Kulturnaanimalistika. Split: Književni krug, str. 158-183.Drvo nasred svijeta. 1960. Priredila Maja Bošković-Stulli. Zagreb:Školska knjiga.Eliade, Mircea. 1985. Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze. Sfrancuskog preveo Zoran Stojanović. Novi Sad: Matica srpska.Grimm, Jacob i Wilhelm. 2009. Sabrane priče i bajke. Preveli ViktorKralj i Bojana Zeljko-Lipovščak. Zagreb: Mozaik knjiga.Hrvatske usmene priče. 2004. Priredio Vlado Pandžić. IlustriralaMirjana Jelić. Zagreb: Školska knjiga.Klaić, Bratoljub. 2007. Rječnik stranih riječi. Tuđice i posuđenice.Zagreb: Školska knjiga.Leach, Maria, ur. 1949. Standard Dictionary of Folklore, Mythologyand Legend. Volume 1: A – I. New York: Funk & WagnallsCompany.Lingea vel”ký slovnik. Anglicko – slovenkský, slovensko – anglický.2008. Bratislava: Lingea s.r.o.Marjanić, Suzana. 2004. “Životinjsko u vilinskom”. U: RenataJambrešić Kirin i Tea Škokić, ur. Između roda i naroda. Etnološkei folklorističke studije. Zagreb: Centar za ženske studije i Institut zaetnologiju i folkloristiku, str. 231-256.Narodne pripovijetke. 1985. Priredio Josip Kekez. Zagreb: Mladost.Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine. 1955. Izbor i redakcijaHamid Dizdar. Sarajevo: Narodna prosveta.Narodne pripovijetke slavenskih naroda. 1960. Priredio TvrtkoČubelić. Zagreb: Školska knjiga.Njemcova, Božena. 1956. Zlatokosa djevojka. Slovačke i češkepriče. Prevela Smiljana Kršić. Sarajevo: Narodna prosveta.Opačić, Nives. “Jaši baba dorata”. Propp, Vladimir Jakovljevič. 1982. Morfologija bajke. Preveo PetarVujičić. Beograd: Prosveta.Propp, Vladimir Jakovljevič. 1990. Historijski korijeni bajke.Prevela Vida Flaker. Sarajevo: Svjetlost.Sax, Boria. 2001. The Mythical Zoo. An Encyclopedia of Animalsin World Myth, Legend, & Literature. Santa Barbara, California:ABC-CLIO.Thompson, Stith, ur. 1955. Motif-Index of Folk-Literature. AClassification of Narrative Elements in Folktales, Ballads, Myths,Fables, Mediaeval Romances, Exempla, Fabliaux, Jest-Books, andLocal Legends. Vol 1: A – C. Copenhagen: Rosenkilde and Bagger.Resl, Brigitte, ur. 2007. A Cultural History of Animals in theMedieval Age. Oxford i New York: Berg.Ruske bajke. Svezak 1 i 2. 1990. Odabrala i prevela JadrankaVarošanec. Ilustrirala Tatjana Stepanović. Zagreb: Tros.Što nikada nije bilo... Usmene pripovijetke i predaje. 1986. PriredilaMaja Bošković-Stulli. Ilustrirao Živko Haramija. Zagreb: Školskaknjiga.U svijetu snova. Jugoslavenske narodne pripovijetke. 1967. UrednikAhmet Hromadžić. Sarajevo: “Veselin Masleša”.Visković, Nikola. 1997. “Šest načina odnosa prema životinji”. U:Nenad Cambi i Nikola Visković, ur. Kulturna animalistika. Split:Književni krug, str. 11 - 15.Visković, Nikola. 2009. Kulturna zoologija. Što je životinja čovjeku išto je čovjek životinji. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.