demokracija u izraelu? - Zarez

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 10zašto nema jahačica ubajkama?Autorica na primjeru odabranih slavenskih bajki pokazuje kako konj, s jedne strane,pripada tminama ktonskoga svijeta, izranja iz utrobe zemlje ili dubina mora, dok gase s druge vezuje uz životni princip i vatru (sunčani konj)Nada KujundžićOd svih stvorenja što ih stvori Bog niti jedno (osim čovjeka)nije toliko izvanredno niti u tolikoj mjeri zaslužujepoštovanje kao konj.U svakom pogledu i svakoj kvalitetion je tek u neznatnoj mjeri inferioran čovjeku.— Michael BaretKonj je projekcija čovjekova sna o samome sebi – snažan,moćan, prekrasan – a predstavlja k tomu i obećanje bijegaod tegobne svakodnevice.— Pam BrownTeško da bismo pronašli životinju koja je odigralaveću ulogu u povijesti čovječanstva nego što je toslučaj s konjem. Nikola Visković će tako ustvrditida je riječ o životinji koja je “možda najviše utjecalana ljudsku civilizaciju” (2009:238), teza koju dodatnoargumentira činjenicom da upravo spomenuti četveronožacpredstavlja temeljnu pokretačku silu kompletnogeuropskog transportnog sustava sve do kraja 19. stoljeća(ibid:245). Od samog osvita čovječanstva (o čemu svjedočešpiljski crteži u Španjolskoj i Francuskoj (Čulinović-Konstantinović1997:159), čovjekov interes za razneatove, pastuhe, riđane, vrance, kobile, šarce pa čak i (zaštone?) kljusad (usp. Opačić, http) ne jenjava. Pamtimobrojne konje iz povijesti (Bucefal Aleksandra Velikoga,Kaligulin konj-konzul Incitatus), književnosti (Don QuijoteovaRosinante), usmene predaje (Šarac KraljevićaMarka) i mitologije (Odinov osmonogi Sleipnir, Pegaz)(Visković 2009:239), nekolicinu artificijelnih (poput onogTrojanskog) pa čak i mesojednih kakve je uzgajao kraljDiomed (Sax 2001). Simbolika konja (kao, uostalom, ivelikog broja drugih životinja) izrazito je ambivalentnapa je tako riječ o životinji koja u podjednakoj mjeri predstavljai život i smrt (u brojnim svjetskim mitologijamaduše preminulih na drugi svijet dospijevaju na leđimakonja). S jedne strane, “konj pripada tminama ktonskogasvijeta, izranja iz utrobe zemlje ili dubina mora”, dokga se s druge vezuje uz životni princip i vatru (sunčanikonj). Nerijetko figurira kao simbol animalnog u čovjekukoje valja “zauzdati” (čak i Freud, opisujući odnos egai ida poseže za slikom jahača i konja), ali i intuicije kojanadopunjuje i obogaćuje razum (usp. Chevalier i Gheerbrant,1994.). Zbog njihove simboličke veze s gromovima(zvuk kopita podsjeća na valjanje groma) i plodnošću, uprošlosti su konji često figurirali kao žrtvene životinje.Spomenuta asocijacija s plodnošću u nekim je kulturamai povijesnim razdobljima konje dovela na loš glas; takopostoji vjerovanje da se u njihovu obličju kriju đavoli ivještice. Neka od praznovjerja vezanih uz ove životinjepoznata su i danas: za bijele se konje drži da donose sreću(osobito ako ih se ugleda na samu Novu godinu), dokpojava konja u snovima najavljuje pozitivne promjeneza sanjača/icu (Leach 1949:504).Pomoćnik i darivalac U svjetlu dosad navedenog,ne treba čuditi da se i junaci u bajkama pri svladavanjuudaljenosti najčešće oslanjaju upravo na konje, kakoone “obične” (lišene nadnaravnih osobina i sposobnosti)tako i one čudesne. U ovome me tekstu osobito zanimajuznačajke i funkcija konja u bajkama pojedinih slavenskihnaroda (hrvatske, srpske, bosanskohercegovačke,češke, slovačke i ruske). Poslužimo li se terminologijomkakvu u svojoj Morfologiji bajke nudi Propp, mogli bismoustvrditi da se konji u bajkama najčešće javljaju uulogama darivaoca i/ili pomoćnika. Konji koji junakaprenose do tridesetog carstva ili skrivenih podzemnihodaja u pravilu djeluju na zahtjev junaka ili, pak, samoinicijativno,kako bi izrazili zahvalnost za učinjenu usluguili iskazanu dobrotu (motiv zahvalnih životinja). Osimkao transportno sredstvo, konji-pomoćnicinastupaju i kao savjetnici ili glasnici,katkad razotkrivaju urote i izdaje, junakaupozoravaju na opasnost, pokazuju muput, izbavljaju ga iz nevolje, omogućujumu da zadobije ruku kraljevne ili mu darujučarobne predmete (usp. Thompson,1955.). Oni odvažniji i snažniji u bitkamaće čak i napasti neprijatelja. U ruskoj bajciDva Ivana – vojnikova sina čudesni konjnavaljuje na neman koja prijeti njegovomgospodaru. Ovakva borbenost može sena prvi pogled doimati začuđujućom, no,kako podsjeća Boria Sax, povijest konjazapravo je povijest ratovanja (2001:158-9).Štoviše, neke teorije sugeriraju da je napripitomljavanje ovih životinja ljude potaklaupravo želja da ih iskoriste u bitkama(Colin 2004:220). Spomenimo ovdje i toda se smrtna kazna koja zapada antagoniste/iceu bajkama često realizira u viduvezivanja za konjski rep; sultan u bajciZlatna djeca naređuje da se njegove zlesupruge privežu za repove pastuha kojiih zatim (“drugima na veselje”) vuku svedok ne izdahnu (NPBH 1955:92).Iako mnogi od njih lete, antagonisti ubajkama (Proppovim rječnikom, štetočine) ne zaziru odudobnosti konjskog sedla. Njihovi četveronožni pratiociredovito posjeduju čudesna svojstva, a nerijetko svojimgospodarima služe i kao izvor nadnaravne snage. AtešPereša (bosanskohercegovačka inačica Baš-Čelika) jašena tronogu konju koji je ujedno i ključ njegove snage i(be)smrtnosti. Koščej Besmrtni, jedan od najprepoznatljivijihlikova ruske narodne bajke, svoga je konja dobiokao plaću za trodnevnu pastirsku službu kod Babe Jage.Koščejev se at odlikuje izvanrednom brzinom, sposobnošćugovora te nekom vrstom intuicije (njegovo spoticanjeupozorava na prisutnost Ivana-carevića). BabaJaga prvotno je figurirala kao boginja konja. Kobile kojeuzgaja njezine su kćeri, a i sama može preuzeti konjskoobličje (Sax 2001:160).Čudesne osobine i sposobnosti Iako smožanr bajke skloni poistovjećivati s čudesnim bićima i pojavama,ne treba smetnuti s uma da se većina junaka/injana svojim putovanjima ipak služi “običnim” prijevoznimsredstvima pa tako ni “običnih” konja ne manjka. Namasu ipak zanimljiviji oni čudesni, stoga im se u nastavkuu potpunosti posvećujemo.Velik broj konja u bajkama krasi sposobnost govora,nerijetko komplementirana drugim izvanrednim svojstvima:čarobnim dahom, natprirodnim tjelesnim dimenzijama,brzinom ili sposobnošću skakanja u visinu/daljinu. Neki od njih mogu proricati budućnost ili rigativatru, drugi su pak besmrtni i/ili, poput konja princaBajaje, nikada ne stare (usp. Thompson, 1955.). Istaknutomjesto pripada zlatnim i zlatogrivim konjima,kao i konjima koje su uzgojile vile (o vezi konja i vila udomaćim predajama v. Marjanić, 2004.). Zamjetan je ibroj konja koji umiju letjeti, bilo s krilima – tzv. krilaši,hipogrifi (v. Marjanić 2004:247) ili bez njih. Motiv krilatihkonja Bilić povezuje s kultom Sunca; Sunce je, premanekim mitološkim interpretacijama, “sin boga Vida. Vidje car nebesni (...) a malo kom bogu pristaje tako konjko suncu” (Bilić 1898:615). Povezujući domaće sustavevjerovanja koje iščitava iz usmenih pjesama s Rgvedom,Bilić govori o trojakosti sunčanog konja: “Kadno jeuhvaćeno more noći (jezera našeg pričanja), božje Suncejaše na vranu konju; kad je prvi osvit, ima pod sobomIvan i konj kestenjaste dlakeU simboličkom sustavuvrijednosti kobile očitoslabije kotiraju od konja,budući da ih nikada ne jašujunaci, već starci, žene istranci (Drugi)konja siva, ima dorata; kad je napokon dan, bog okročibijelca, ili gjogata” (ibid:616). Osim na kopnu i u zraku,konji u bajkama dobro se snalaze i u vodi pa s lakoćomrone ili hodaju po vodi; ovakva mogućnost prilagodberazličitim prirodnim elementima ne čudi, imamo li naumu simbolički svezu ove životinje “sa svakim od četiritemeljna počela – vatrom, zemljom, zrakom i vodom”(Colin 2004:221). Neki od bajkovitih konja posjedujuosobito razvijenu moralnu svijest te ne dopuštaju daih zajašu izdajnici, kukavice ili lažljivci, što vidimo naprimjeru konja Tatoša koji “više vol[i] da služ[i] dobrimnego rđavim ljudima" (Njemcova 1956:47).Čudesna svojstva konja katkad su posljedica osobiteishrane: konj u Drvu nasred svijeta gricka dijamante, aslovački se konj Tatoš hrani i napaja ognjem i vjetrom.Čest je motiv transformacije hromih i mršavih raga uimpresivne pastuhe; u bajci Ćelo carev zet junak hraninekoliko izgladnjelih konja sve dok se ne "raskrupnjašei ugojiše (...), da ih ne moreš poznati" (NPBH 1955:136).Šugavi konj u bajci Dvanaestoro braće u tri navrata stresasa sebe “dlaku šugavu” i otkriva ispod nje bakrene, srebrnete naposljetku, zlatne dlake. Čini se da razni izgladnjelii deformirani konji u bajkama imaju i svoj izvanliterarnipandan. Trebalo je, naime, dosta vremena da se domesticiraneživotinje priviknu teškim radnim uvjetima na selu;arheološke iskopine otkrivaju da su konji za vuču, oranjei sl. učestalo trpjeli ozljede i deformacije kostiju, a zbogneodgovarajuće su ishrane bili podložniji bolestima odsvoje divlje braće (Resl 2007:91-2).