demokracija u izraelu? - Zarez

DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 16. veljače 2012., godište xiv, broj 328K. LUKETIĆ O HRVATSKOM IZDAVAŠTVUMALI ZAREZ: DARKO SUVINTEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)

SADRŽAJodjave boris postnikovzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 2OdjaveBoris Postnikov 2DruštvoPrizemljenje s pretpristupnog oblakaKatarina Luketić 3Mađarska tragedija, europska farsaG. M. Tamás 4-5Poučak s grčkog frontaYanis Varoufakis 8-9KolumnaO cvrčku, mravu i drugim beštijamaNenad Perković 6Kako dalje u Europskoj uniji?Biserka Cvjetičanin 7Kindl da Montefeltro Neven Jovanović 46Socijalna i kulturnaantropologijaZašto nema jahačica u bajkama?Nada Kujundžić 10-11FilmKrvoločni predatori u kućicama od opekeVanja Kulaš 12In memoriamStazama Odisejevih lutanja Stipe Radić 13StripDunja Janković i Cody Brant 14-15Vizualna kulturaRazgovor s Alemkom ĐivojeSuzana Marjanić 16-17ReagiranjaNisam inicirao postavljanje Kristovog kipaIgor Fisković 18Završetak rasprave Rada Borić,Sandra Prlenda, Svetlana Slapšak 18GlazbaBlijeda kopija bolje prošlostiKarlo Rafaneli 18Isti, isti i zločesti Trpimir Matasović 31TEMA BROJA:Demokracija u Izraelu?Priredio Roman KarlovićDemokracija u Izraelu? Gideon Levy 19Usred kulturnog rata Gideon Levy 19Židovska država bez rasizma?Akiva Eldar 20Izraele, Wake Up and Smell the CoffeeGideon Levy 20Tko vlada Izraelom? Anshel Pfeffer 21Haredi država Aner Shalev 21Izrael unosi razdor u židovski narodCarlo Strenger 22Izraelski Arapi nikad nisu bili jednaki predzakonom Yitzhak Laor 22“Fašist” ovdje nije ružna riječAmira Hass 27Desni i religiozni tabor u krizi identitetaGideon Levy 27Košer ulica Eli Ashkenazi 28Nužno ukidanje izraelske demokracijeAmos Schocken 28-29Allah je pobijedio Ari Shavit 29Za razliku od Irana, Izrael neće trpjetisankcije Zvi Bar’El 29Lekcije iz apartheida Tomer Zarchin 30Vrijeme je da izliječimo bolestultraortodoksnog obrazovanjaNehemia Shtrasler 30Mali ZarezO pojmu klase Darko Suvin 23-26KazališteRazgovor s Damirom Čargonjom i TajčiČekadom Suzana Marjanić 32-33Žeđ Filipa LatinoviczaNataša Govedić 34U mnoštvu glasova prevladava šutnjaNenad Obradović 35KnjigeSvijet je konclogor Dario Grgić 37Balast banalnosti Boris Postnikov 38Za nove tipove znanja Paula Zore 39Tko se boji postsocijalizma još?Sanja Potkonjak 40-41EsejPoliglot na putu Juraj Bubalo 42-43PoezijaJendričkov treći put Slavko Jendričko 44NatječajMjehurići Nikolina Banić 45Kako sam ubila TrnoružicuNikolina Dolfić 45NajaveJelena Ostojić 47Sjećanjena AntoniaGotovca LaueraU četvrtak, 9. veljače, na dan rođenjaAntonia Gotovca Lauera(1937. – 2010.) u zagrebačkomkinu Europa predstavljeni su filmi knjiga Vlaste Delimar i MilanaBožića Apsolutni umjetnik (sjećanjei osjećaj) Antonio Gotovac Lauer.U njima je prikupljena dokumentacijaserije performansa kojesu autori izveli u počast jednomod najzanimljivijih suvremenihhrvatskih umjetnika, ali i dnevničkizapisi, pisana svjedočanstva,fotografije... Riječima Vlaste Delimar:“Naši su odnosi oduvijekbili na nivou velikog uvažavanja iprijateljstva. Do posljednjeg danaMilan Božić i ja brinuli smo sei skrbili oko bolesnog Toma; oddonošenja hrane u stan te osobnehigijene do odlaženja u jednu padrugu zdravstvenu ustanovu tenaposljetku i u bolnicu. Brinulismo se za sve njegove osobne poslove;od plaćanja računa do pokušajazbrinjavanja njegovih radova.Odati počast ovom velikom umjetnikukoji je zadužio svoju sredinui suvremenike svojim čistim i beskompromisnimnastupom možebiti od neprocjenjive vrijednosti zazajednicu na više razina”.Knjigu je objavio Festival Perforacije(udruga Domino).Prosvjedi uGrčkojViše od osamdeset tisuća ljudipozdravilo je na ulicama Ateneu ponedjeljak, 13. veljače, odlukugrčke vlade o novim mjerama štednje.Mediji izvještavaju o posljedicamaslavlja: pedesetak zapaljenihi još šezdesetak oštećenih zgrada,stotinjak ozlijeđenih policajaca,sedamdesetak prosvjednika...Pet članova vlade podnijelo je uznak protesta ostavke, a premijerLucas Papademos, izabran demokratskomvoljom financijskih institucija,namjerava ih zamijeniti“neovisnim stručnjacima”. Mjereštednje podrazumijevaju, međuostalim, nove korake u liberalizacijiradnog zakonodavstva, otpuštanjepetnaestak tisuća radnicai radnika zaposlenih u javnomsektoru, smanjenje minimalnemjesečne plaće za čak 20 posto;zauzvrat, Grčkoj će biti odobrenpaket pomoći u iznosu od 130 milijardieura. Alternativa ovoj odluci,izjavio je Papademos, državnije bankrot. Utjecajni ekonomistCostas Lapavitsas ponovio je utekstu objavljenom u britanskomGuardianu tezu prema kojoj jeupravo bankrot rješenje situacije:“Jasno je da Grčka ne može punoočekivati od procesa smanjenjajavnog duga koji vodi ‘trojka’(Međunarodni monetarni fond,Europska unija i Središnja europskabanka, prim. prev.). Trebalabi preuzeti kontrolu nad vlastitimpoteškoćama, izbjegavajućišaradu voluntarističkih rezova. Dabi to postigla, treba bankrotiratina suveren i demokratski načinproglašavajući odmah obustavuotplate. Grčka potom mora javnopreispitati svoju dugove kako biodlučila što treba biti plaćeno ikako. Cilj bi trebao biti ponovnopokretanje ekonomskog rasta iizbjegavanje sloma osnovnih socijalnihusluga. Dug bi neizbježnobio otkazan, uključujući službenidug prema trojci, i trebali bi nastupitipregovori s vjerovnicima, podpunim nadzorom javnosti. Samotada bi ova strašna saga mogladoći kraju, omogućujući grčkomdruštvu da napravi prve korakena dugom putu prema oporavku.”Yanis Varoufakis, profesor ekonomijena Sveučilištu u Ateni iistaknuti komentator europskekrize, ne slaže se s time: “Bankrotunutar eurozone je optimalnastrategija, jer ostavlja Europi posljednjušansu da spasi euro. Europanajvjerojatnije neće iskoristititu šansu i euro će svejednopropasti. Grčka nema razloga daga prije toga napusti i tako uništiposljednju priliku Europe zaracionalno rješenje“, piše on nasvome blogu. Izvrstan Varoufakisovtekst o medijskom tretmanuekonomske krize donosimo na 8.i 9. stranici.ZaustavimoACTA-u!Nastavljaju se i prosvjedi protivACTA-e, zakona koji bi novomregulacijom pravâ intelektualnogvlasništva povećao ionako skandaloznerazlike između razvijenogi nerazvijenog dijela svijeta.ACTA je ispregovarana i formuliranabez javne diskusije, usvojilesu je 22 članice Europske unije, ana snagu će stupiti ratificira li jeEuropski parlament u lipnju ovegodine. Prosvjednicima se pridružiobugarski premijer BojkoBorisov stavivši na lice poznatumasku iz stripa Alana Moorea iDavida Lloyda V for Vendetta,simbol Anonymousa; slovenskaveleposlanica u Japanu HelenaDrnovšek Zorko javno se ispričalazbog toga što je “u trenutku građanskenepažnje” potpisala sporazum;njemačko pravosuđe izraziloje zabrinutost zbog nepoželjnihimplikacija ACTA-e pa je ratifikacijasporazuma tamo odgođena.Prosvjedovalo se i u Hrvatskoj,ali uz malen odaziv: u Zagrebuse u subotu, 11. veljače, pred Ministarstvomvanjskih i europskihposlova okupilo tek dvjestotinjakljudi. Mediji su zbog toga bili zainteresiranijiza internetske sukobeAnonymousa, s jedne, inajeksponiranijeg zagovarateljaACTA-e, predsjednika Ive Josipovića,te njegovih sličnomišljenikaiz ZAMP-a i Instituta hrvatskeglazbe, s druge strane: predsjednikje na svome Facebook profiluobjavio da je “intelektualno vlasništvopotrebno (…) štititi kakobi znanstvenicima, umjetnicima,izumiteljima i drugim kreativcimaosigurali egzistenciju i prostor zarad” a Anonymousi su potomnjemu i institucijama koje su gapodržale u nekoliko navrata rušilislužbene web-stranice.Prenosimo ulomak iz ekstenzivnogi informativnog tekstaTomislava Medaka ZaustavimoACTA-u, objavljenog na domaćimnezavisnim portalima: “Budućida sprečavanje kršenja autorskogprava unutar užeg okvira zakona oautorskom pravu nije učinkovito,da piratstvo pronalazi uvijek novekanale, platforme i tehnologije,da glasači nisu spremni pristatina oskudnost kad imaju izobilje,svaki sljedeći pokušaj regulacijemože samo sve više eksperimentiratis izvandemokratskim mijenjanjempravnog sustava i građanskihprava ne bi li ekonomskimsubjektima priskrbio više izvršnemoći i institucije društva pretvoriou njihov represivni aparat. Nijeteško zamisliti kako riješiti to nasilje.Društvena cijena njegovogdokidanja nije toliko visoka kolikabi mogla biti cijena njegovognastavljanja.”PrijedlogproračunaPoslije žestoke ofenzive tzv. neovisnihekonomskih stručnjaka,koji su nakon konstituiranja noveVlade zahtijevali smanjivanje ovogodišnjegproračuna za najmanje9 milijardi kuna, prijedlog koji jeupućen na glasanje u Sabor djelujeutješno: uz – blago rečeno – diskutabilnuprojekciju rasta ukupnihprihoda od 1,4 posto, proračunje od prošlogodišnjeg manji za 4milijarde. Tako to, valjda, i moraizgledati kada “loši policajci”uspješno odrade posao; rezovi“dobrih policajaca” odjednom sečine manje bolnima. Problem je,doduše, u tome što su nas recentnaglobalna zbivanja poučila da ćete,tamo gdje u igru ulaze policajci,obično u blizini vidjeti i ozbiljanbroj prosvjednika.Kako proračunski rashodi nisuukalkulirali sredstva za financiranjepolitičkim odlukama i propustimaruiniranog dnevnika Vjesnik,čini se da je njegovo dugonajavljivano gašenje i službenopotpisano, iako to za sada eksplicitnotvrdi samo potpredsjednikVlade Slavko Linić. Zbog togase javnim priopćenjem oglasiloHrvatsko društvo pisaca: “Iakosvjesni da se radi o novini kojabi suvremenijom, dinamičnijom ikvalitetnijom uređivačkom politikommogla postati značajnijimnacionalnim dnevnikom s većomnakladom, Vjesnik ne pogodujeinteresima privatnih vlasnika tesamu tu činjenicu treba sagledatikao pozitivnu. Ono što jošrazlikuje Vjesnik od drugih dnevnihnovina je prostor kojega tajdnevnik posvećuje kulturi. A kulturaje, kao što znamo, sustavnozapostavljana ili trivijaliziranau većini naših medija. Ovakveagresivne ‘neoliberalne’ rezove usegmente koji su najranjiviji smatramoneprihvatljivim i nadamose da oni koji će odlučiti o sudbiniVjesnika imaju na umu konceptsluženja općem dobru te da ćepotražiti oblike potpore koji bipomogli reartikulaciji i rekonfiguracijiuređivačke politike listau krizi”.Protiv Linićevih najava pobuniose i Hrvatski PEN centar izjavomkoju potpisuje njegova predsjednicaNadežda Čačinovič: “Bezobzira na propuste uređivačkepolitike i padanje naklade, Vjesnikpredstavlja tip glasila koje načelnosluži općem dobru a ne partikularniminteresima privatnihvlasnika. Funkcioniranje javnostiovisi o prostoru za raspravu iinformiranje gdje dobit ne možebiti izravna i kratkoročna. Uvjerenismo da je moguće pronaćimodel potpore Vjesniku koji bismanjio troškove a ojačao funkcijepotrebne javnost”.Zarez se pridružuje ovim apelimai solidarizira se s radnicama i radnicimaVjesnika.PjesničkenagradeOvogodišnji Goranov vijenac bitće dodijeljen Stjepanu Gulinu(1943., Šibenik; na fotografiji),autoru jedanaest zbirki pjesama,jednoglasno je odlučio žiri u sastavuMiroslav Mićanović, OljaSavičević Ivančević, Dorta Jagić,Nikola Petković i Marko Pogačar.U obrazloženju stoji: “Svjestanda njegova sloboda prestaje u trenutkukada uđe u prostor slobodedrugoga, ovaj pjesnik se čitateljuobraća bezinteresno, estetski gapodsjećajući i upozoravajući naužas prezenta koji nestaje. Gulinje zapravo bespoštedni dijagnostičarzbilje. A užas otuđenja i raščovječenjao kojima piše, izvorno nepripada imaginariju njegova stiha:on pripada svijetu”.Nagradu Goran za najbolji neobjavljenirukopis mladog pjesnikadobit će Davor Ivankovac (1984.)za zbriku Freud na Facebooku.Nagarade će biti javno uručenena tradicionalnoj svečanosti uLukovdolu, na prvi dan proljeća,21. ožujka.Dodijeljene su i nagrade pjesničkeudruge Jutro poezije za najboljeovogodišnje rukopise: Josipa Severadobio je Tonko Maroević zazbirku Primijenjeni primjeri a RužicuOrešković Ivana Čagalj zaŽenske epifanije.

društvozarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 3Prizemljenje spretpristupnog oblakaGovor o hrvatskoj kulturnoj industriji “ovdje i sada” jedino može biti govor o stvarnomei konkretnome, o pojedinim strategijama, mjerama, potezima, programima, o elementimana kojima se može graditi dugoročno stabilniji sustavKatarina LuketićIzmeđu kulturnjačke eurofilije i eurofobije;između u medijima podražavanihdiskursa o spasu koji hrvatskojkulturi donose europski fondovi i perpetuiranjadiskursa straha da će Europskaunija progutati naše identitetske svetinje –hrvatski jezik, hrvatsku kulturu, hrvatskubaštinu; između obećanja da će nam kadauđemo-tamo-gdje-oduvijek-pripadamo(besmislena formula po kojoj ulazimo unešto u čemu smo već odavno) poteći medi mlijeko i strašenja da ćemo kada-uđemotamo-gdje-oduvijek-pripadamoizgubitisebe i postati kolonizirani pijuni u partijimoćnika; između integracijskih babaroga idobrih vila; između imaginacija i fantazijao dobroj Europi i Europi maćehi; izmeđubinarno konstruirane priče i zaglušujućihtlapnji ovdašnjih elita o svemu i ni o čemuu vezi s Europom – dakle, između svihtih umjetnih i manipulacijskih krajnostiprostire se široko polje realnoga. Poljestvarnih problema, naše zapušteno “ovdjei sada”, sa i bez Europe, koje je takvo kakvojest zahvaljujući domaćim političkimi intelektualnim elitama i njihovoj/našoj(ne)brizi o sebi.U MIKROKOZMOSU HRVATSKOGIZDAVAŠTVA U danas prevladavajućojevrozi (kovanica: Evropa+neuroza, slovenskogsociologa Mitje Velikonje koja seodnosi na diskurs i atmosferu u slovenskojpolitici i javnosti uoči i neposredno nakonulaska u EU) zanemareno je ostalo onokonkretno, ono što se moglo i još možeispraviti, ne zbog pregovora i briselskihsavjeta, nego zbog nas i zbog toga što nitkodrugi i nigdje drugdje neće to učiniti. Zanemarenoje ostalo široko polje realnoga,jer se, eto, bivša vlast, a poneki i u današnjojvlasti, više bave formom: retorikom,naracijom i mitiziranjem samih sebe, negolisadržajem i radom na terenu.Devedesete su godine bile zaglušenevelikom nacionalnom naracijom o ostvarenjusna o samostalnoj državi i križnomputu hrvatskog naroda. Današnje su oficijelnenaracije, jasno, drukčije, ali unatočrazličitosti dominira još u javnim političkimi intelektualnim diskursima jednakastrategija apstrahiranja, dogmatiziranja,mitizacije u kojoj se, prema Barthesovojdefiniciji, ono povijesno pretvara u prirodnopa time vječno, nepromjenjivo iovome prostoru urođeno. Pri tome, sam život,stvarnost ostaje iznova negdje drugdje.A što vidimo kada se prizemljimo, kakoizgleda to naše “ovdje i sada” kada ateriramos oblaka EU-sanjarija, i to – konkretno– na polje kulture pa – još konkretnije– na polje knjige? Kako je tu dolje, urealnome prostoru i realnome vremenu, tugdje ne vrijede ni himničke ni optužujućenaracije o Europi, na tlu koje će probušitibalone imaginacija o budućnosti i tomekako će nam biti kada-uđemo-tamo-gdjeoduvijek-pripadamo?Na primjer, u mikrokozmosuhrvatskog izdavaštva, koji jemogući preslik i drugih kulturnih mikrokozmosa.U konkretnome, gdje se jasnopokazuje da je žuđeni nebeski demijurg– utjelovljen ili u liku svemogućeg europskogbirokrata koji daje novac za “naše”projekte ili pak pokvarenog europskogbirokrata koji poništava “naše” vrijednosti– zapravo fantomski lik, jer “mi” smo,prije svega i na kraju svega, sami sa sobom.A ovdje dolje, u mikrosvijetu, na poljuhrvatske knjige vlada stihija – zapuštenosti metež, stanje bez reda, bez utvrđenih pravilaigre i bez dosada vidljive i definiraneideje kako tu stihiju zaustaviti. Što svenedostaje i što bi sve trebalo stvarno urediti– umjesto meškoljenja na pretpristupnomoblaku – pokazao je i skup održan uZagrebu početkom mjeseca pod nazivomNakladništvo danas na kojemu su stručnjaciiz Njemačke govorili o tamošnjem sustavu,tržištu, zakonskim okvirima i uopćefunkcioniranju industrije knjige (skup suzajedno organizirali Knjižni blok, Traduki,Goethe Institut, Frankfurter Buchmesse,Leipziger Buchmesse, Udruga Kurs).NJEMAČKA MREŽA I HRVATSKIMETEŽ Dalje ću govoriti (bolno) konkretno.Njemačko tržište knjiga je uređenisustav u kojemu su postavljena i pravilai odgovornosti, i poslovni i strukovni ietički uzusi. To tržište također ima svojeprobleme, na njemu isto vladaju nesuglasice,sukobi moći i recesija, ali ono imaizgrađen sustav unutar kojeg se problemii nesuglasice rješavaju, razmahali moćniciobuzdavaju a učinci recesije nastojesmanjivati. U tom sustavu postoje mehanizmikoji štite tzv. male izdavače ili one susko profiliranim programom, kao i maleknjižare, male manifestacije i sl.; dakleizgrađena je svijest o različitosti i tomeda monopolizacija tržišta nije dugoročnodobra za zajednicu.U Hrvatskoj nema izgrađenog stabilnogsustava, nema zakona o knjizi nitidugoročne politike prema knjizi koja biuključivala brigu o interesima svih: i pisaca,i izdavača, i knjižara..., i koja bi kontroliraladivljanje tržišta i omogućavalaregularan rad u cijeloj nakladničkoj branši.Nema niti mehanizama zaštite pisaca, aliniti zaštite izdavača i knjižara, osobitoonih manjih i neovisnih koji knjigu netretiraju samo kao robu i ne rukovode seisključivo profitom. Na nivou države funkcionirauglavnom tek program potpore iotkupa za knjižnice i program potpore zapisce, i to u okviru Ministarstva kulture,dok je Ministarstvo znanosti svojim neodržavanjemistog programa nekoliko godinadobrano odgovorno za današnje zamiranjestručnog i znanstvenog izdavaštva.Nadalje, krovno njemačko strukovnoudruženje, tzv. Burza, okuplja i nakladnikei knjižare i distributere te reguliranjihove međusobne odnose. Jedna od njegovihnajvažnijih funkcija je lobiranje uvlasti da se promjene pojedini propisi, i toopet na dobrobit cijele branše. Udruženjeima pravnu službu, besplatno dostupnusvima (naravno postoji godišnja članarina);ono održava i golemu on-line bazusvih objavljenih knjiga i svih mogućih metapodatakakoji su višestruko korisni, npr.za definiranje strategija, praćenje tržišta isl. Zajednica je izgradila i posebnu zajedničkuplatformu za e-knjige, nastojeći takosmanjiti dominaciju Amazona na njemačkomtržištu pa su izradili i vlastiti, jeftinčitač za e-knjige. Hrvatska Zajednica nakladnikai knjižara ne bavi se uopće timečime se bave njemački kolege, općenitonema utjecaja i bitno je siromašnija, alii bitno inertnija i podređenija interesimavelikih profitabilnih izdavača. Nema nisolidarnosti ni pretjerane svijesti o zajedničkiminteresima. Zajednica, a niti nekodrugo tijelo, ne vodi statistike i ne pratitržište pa u Hrvatskoj tako nije mogućeustanoviti ni ono osnovno (a jednako je,čulo se na skupu, i u Srbiji) – koliko imauopće izdavača, tj. koliko se od onih za toregistriranih doista i bavi objavljivanjemknjiga.PISCI I IZDAVAČI TRAŽE ČITATE-LJA U Njemačkoj su uređivanje i izdavanje,trgovanje i distribuiranje knjige djelatnostikojima se bave različiti poslovnisubjekti, i postoji samo nekolicina velikihknjižara koje imaju i svoje izdavačke programe.Kod nas su pak sve te djelatnostistopljene u istome, a kako je s vremenomuništena mreža malih i neovisnih knjižara,a većinu tržišta preuzeli veliki izdavači sasvojim knjižarama, došlo je do neugodnemonopolizacije tržišta. Ti izdavači u svojimknjižarama nastoje prvenstveno plasiratii prodati svoja izdanja pa onome tko sebavi samo izdavanjem knjiga u Hrvatskojslijedi prava borba da svoju knjigu uopćeučini vidljivom u takvim uslovima. Također,u nas nema samostalne distribucijskemreže, svaki izdavač knjige skladišti i dostavljaknjižarama sam za sebe i o svometrošku. Inicijativa od prije više godinada se uspostavi jedinstveni distribucijskikanal za male i neovisne nakladnike jepropala, dijelom zbog nesnalaženja i nespremnostisamih neovisnih nakladnika,ali i konsolidiranja velikih igrača.Golema razlika proizlazi već iz samečinjenice da njemačke knjižare otkupljujuknjige, dakle nema komisijske prodaje ivišemjesečnog kašnjenja u plaćanju, što jeu nas postalo osnovno pravilo u poslovanju.A kada je novac u optjecaju, naravno,moguće je postići to da su svi u lancu – autor,prevoditelj, izdavač, tiskar, knjižar...– budu i plaćeni za svoj rad. Nije nevažno ito da se u Njemačkoj ljudi iz branše educiraju(u nas je ovaj skup bio jedna od prvihstručnih edukacija uopće), a to znači dase educiraju i ljudi koji rade u knjižaramaili pak predstavnici distributera koji nekogaizdavača zastupaju u prodaji. Statusautora je također nemjerljiv s ovdašnjimi osim u promociju putem sajmova – štoje tek zasebna i složena priča – autor/icaje stalno na svojevrsnoj turneji čitanja ipromoviranja svoga djela.Na kraju, ili na početku, cijele pričesu čitatelji pa onda i čitatelji-kupci knjiga– a njih je u Njemačkoj znatno više. Da seto dokaže čak nisu potrebne niti brojke– jer, ako se provozate samo njemačkimmeđugradskim vlakovima primjetiti ćeteda svaki drugi, treći putnik/ica čita knjigu.Naravno, nije to uvijek tzv. visoka liteteraturai nije uopće važno da bude (beletristikau Njemačkoj čini jednu trećinuukupno prodanih knjiga u godini).Hrvatska ima malo aktivnih čitatelja,još i manje onih koji knjige kupuju – znači,ne posuđuju ih samo u knjižnicama ili odprijatelja. Po nekim procjenama, prodajaknjiga je unatrag dvije-tri godine, otkadase zapaža recesijski val, pala za 40-50 posto,a da o ponudi novih naslova i zaokretuka komercijalizaciji i padu standarda izdanihknjiga i ne govorimo. To je pokazalo iovih dana prezentirano istraživanje kojeje inicirala udruga Knjižni blok (podržaliZajednica nakladnika i knjižara i Ministarstvokulture) i provela agencija GFKo prodaji i čitanosti knjiga u Hrvatskoj.Prema njemu u posljednjoj godini 43,7posto ispitanika nije pročitalo niti jednuknjigu na nivou cijele Hrvatske (40,4% uZagrebu i okolici; 53,3% u Lici, 52,4% uSlavoniji, 38,2% u Istri, 38,2% u Dalmacijiitd.). I bez brojki, situacija se dade procijenitigolim okom – uđite samo u kakavhrvatski međugradski vlak, u liječničkučekaonicu i sl. pa pokušajte pronaći nekogatko čita knjigu. Bit će to teška misija.KAKO DALJE? Ove konkretne usporedbestanja na knjižnom tržištu u Hrvatskoji Njemačkoj ne iznosim zato dabih glorificirala europsku urednost nitida bih pridonijela jačanju i ovako frenetičneretorike o blagostanju koje nas čekau EU, a niti da bih na bilo koji način podržalastupidnu političku naraciju o Europi iBalkanu, civiliziranosti i barbarstvu kojese, navodno, ogledaju u svim segmentimadruštva. Jednostavno, ovdašnji je kaosnajviše originalni hrvatski proizvod. Uslučaju nakladništva i knjižarstva on jeproizvod dosadašnjih državnih politika,dosadašnjih strategija u strukovnim udruženjima,dosadašnje ne-etike i neprofesionalizmaunutar same nakladničke branše.Taj kaos je, naravno, i svojevrstan refleks išireg društvenog kaosa, njega je proizveo ipolitičko-društveni kontekst, ekonomskorasulo, bezidejnost i političko podržavanjamodela beskropuloznog poduzetništva.On se prikrivao političkim podvaljivanjemmitskih naracija, skretanjem pažnjesa stvarnosti na fantazmagoriju i uobičajenimdogmatizmom.Zato mislim da govor o hrvatskoj kulturnojindustriji “ovdje i sada” jedino možebiti govor o stvarnome i konkretnome, opojedinim strategijama, mjerama, potezima,programima, o elementima na kojimase može graditi dugoročno stabilnijisustav. Taj govor treba isključiti eurofilijskei eurofobične naracije, bajanja o europskimfondovima ili plašenja o gubitkuhrvatskog identiteta, i baviti se stvarnim ihitno potrebnim akcijama.

Društvo zarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 5Prava i autentičnademokratska opozicija uMađarskoj trebala bi seusprotiviti katastrofalnimpolitikama štednjeEuropske komisije,Europske središnjebanke, Međunarodnogmonetarnog fonda iameričkog establišmentani do danas čula – i stoga nije uopće bilo izloženo kritici.Sada je zaboravljeno iako mijenja čitav karakter mađarskedržave. Sva su pravila zakonodavstva i donošenja ustavaignorirana. Obvezan rad medijacije olako je ignoriranjednostavnom varkom prema kojoj se parlamentarni prijedlozizakona, koje obično predlaže vlada, mogu predstavitikao “prijedlozi privatnih članova”, kako se to zoveu Britaniji, koji nisu podložni regularnim procedurama.Koliko je ovo spontanije pokazuje i jedan slučaj u kojemje nacrt prijedloga predložen u ime nepostojećeg članaParlamenta, bez obzira na to je izglasan i sada je zakon udržavi. Cilj ovog zakonodavnog bunila vrlo je jednostavan:prvo, ustoličiti moć vladajuće stranke imenovanjemvisokih dužnosnika na devet ili dvanaest godina, za čijebi re-imenovanje u budućnosti bila potrebna dvotrećinskavećina, što nije baš vjerojatno; drugo, zamijeniti izabranatijela onim imenovanima koje kontroliraju desnica i njeziniposlovni konfederati. Većina lokalnih vijeća – iakonjih 93% sada kontrolira desnica! – bit će ili zamijenjenivladinim birokratima ili će se njihove ovlasti značajnosmanjiti. Različitim trikovima, sudovi, uredi javnog tužilaštva,uredi državne revizije, odbori za medije, sveučilišta,kulturne institucije itd. zauvijek će upošljavati izabranikedesničarske vlade. Sve grane vlasti podređene su izvršnoj.U novom Ustavu više nema fundamentalnih prava budućida su ona uvjetovana izvršavanjem dužnosti. Članak kojije određivao “jednake plaće za jednak rad” izbrisan je izsvetog teksta. Izborni je zakon promijenjen tako da nipoštone može dopustiti promjenu vlade. Štrajkovi i referendumigotovo su nemogući.Razne su mjere uključene u Ustav kako bi preveniralebilo kakvu promjenu, kao što je skandalozno nepoštenajedinstvena stopa poreza. Tipično je da Europska unijai zapadni liberalni tisak prosvjeduju protiv ograničenjanametnutih autonomiji Nacionalne banke, no prosvjedEuropske federacije sindikata protiv opresivnog radnogzakonodavstva gotovo se i ne spominje. Najvažniji centartajnih službi sada predvodi osobni tjelohranitelj g. Orbána,a ostatak je popunjen sumnjivim figurama iz privatnih zaštitarskihtvrtki koje su bliske desnici. Mnogo je, dijelomnesumnjivo posve opravdanih, anti-korupcijskih sudskihprocesa, no isključivo su usmjereni protiv šefova socijalista.Komunističke stranke i organizacije koje su ih naslijedile,dakle glavna opozicijska stranka, Socijalisti, proglašenisu u novom Ustavu “kriminalnim organizacijama”. Javnoobrazovanje pretvoreno je u iznimno selektivan i diskriminirajućisustav, kojim dominiraju katolički reakcionari.Ulice nazvane prema anti-fašističkim mučenicima (iliimenom Republike pa čak i imenom predsjednika Roosevelta;no zato je tu novi kip Ronalda Reagana) bivajupreimenovane.“Populističke” mjere desničarske vlade koje uključujunacionalizaciju privatnih mirovinskih fondova, posebneporeze nametnute nekim stranim bankama i maloprodajnimlancima poput Tesca te djelomičnu konverzijuhipotekarnih dugova u stranoj valuti u mađarske forinte(pod uvjetom da se preostali dug isplati odmah u cijelosti)izazvale su bijes zapadnoeuropskih financijskih krugova,no – nažalost – nisu pomogle mnogim ljudima osim nekimau višem srednjem sloju, no barem su ponešto usporile, nanekoliko mjeseci ili tjedana, vrtoglavi ritam uobičajenihmjera štednja, odnosno rezova.I tako dalje i tako dalje.Nacionalni preporod Koliko god bile sumnjiveblagodati buržujske demokracije, nitko pri zdravomrazumu ne može a da se ne zabrine zbog ovog otvorenognapada na građanske slobode i protiv mogućnosti mađarskihgrađana – posebice nakon zloglasnog zakona omedijima – da se izraze i provode svoju volju na miroljubivnačin.No koja je ideja iza svega ovoga?To se tek vrlo površno razmatra u međunarodnom tiskute bi se trebala nametnuti potreba za razumijevanjemmotiva g. Orbána i njegovih saveznika, budući da ni on ninjegovi prijatelji nisu vragovi.Ono što g. Orbán ima na umu jest svojevrsni nacionalnipreporod. On želi stati na kraj nesigurnosti, manjkusmjera, promjenjivim ciljevima i vidljivom propadanjuunatrag posljednjih dvadeset godina. Ne želi samo ponovnuuspostavu nacionalne veličine, već i ekonomskiuspjeh i rekonstrukciju države koju vidi, ne bez razloga,kao neučinkovitu, kaotičnu, prekompliciranu institucijukoju nitko ne poštuje. Dio njegova razmišljanja u osnovije prilično mainstream. On vjeruje u liberalnu parolu opotrebi za jakim i velikim srednjim slojem koji treba bitikralježnica nacije, poduzetan, hrabar, štedljiv i marljiv. Sveporezne reforme, sve subvencije pogoduju ovom u većinimladom srednjom sloju – kojima on sam i njegovi prijateljipripadaju – budući da su njegov ideal mali poduzetnici,nezavisni umjereni buržuji, patrioti, lojalni, religiozni,štovatelji tradicije i autoriteta. Ovo je vrlo slično “vlasničkojdemokraciji” m. Tacher, zbog čega desnica podupirestjecanje obiteljskih kuća za srednji sloj, što je jedan odrazloga hipotekarne krize u Mađarskoj – i svugdje. Mađarskadesnica, kao i europski (posebno srednjoeuropski)konzervativci, uvijek smatraju da su protivnici takvogsrednjeg sloja, s jedne strane, multinacionalne kompanije,međunarodne institucije i “financijski kapital”, a s drugestrane, proletarijat, siromašni, “komunisti”, nazovite ihkako hoćete – plus nezapošljivi, sub-ljudski ološ. Mađarskadesnica nisu jednostavni, staromodni rasisti. Ponajprijese protive subvencijama za siromašne, socijalnoj pomoćinezaposlenima koji se percipiraju kao većinom Romi (što,usput budi rečeno, uopće ne stoji) i bilo kojem “neproduktivnom”društvenom sloju, koje nazivaju “neaktivnima”(termin koji uključuje umirovljenike – a postoji i priličnonova, izrazito neugodna i jaka mržnja prema starima).Zato su se, smatram, okrenuli tako radikalno i suicidalnoprotiv sindikata.Kako bi nametnula ovaj novi poredak, nova autoritarnadržava treba mnogo novca koji vlada nastoji namaknutiputem rezova, novih rezova, ostalih rezova i još rezova.Nema novca za umjetnosti, za arheologiju i konzervaciju,za izdavaštvo, za istraživanja – uz popratnu dobrobit uklanjanjalijevo naklonjene ili liberalne inteligencije – nemanovca ni za javni prijevoz, okoliš, bolnice i klinike, sveučilišta,osnovne škole, pomoć slijepima, onima oštećenasluha, hromima ni bolesnima. Novca ima jedino za sport,koji je poticajan za jačanje borbenog duha, duha zajedništva,lojalnosti, samodiscipline, muške snage i slično.U pitanju je i klasična sklonost akciji, djelima umjestopustih riječi (poznatih i kao kritička misao). Brbljavi slojevi(clasas discutidoras) koje su prezirali Don Juan DonosoCortés i njegov najbolji učenik Carl Schmitt, nisu baš vrlocijenjeni. U ovom nema ništa posebno, konzervativci suoduvijek mrzili intelektualce (a posebice su to prakticiralikonzervativni intelektualci) i mrzili su kavansko društvo,i donedavno su smatrali da su Francusku revoluciju pokrenulamislilačka društva i masonske lože.“Društvo utemeljeno na radu” G. Orbángovori o “društvu utemeljenu na radu” i svečano jeproglasio kraj socijalne države (nema veze ako ste mislilida je socijalna država okončala prije mnogo vremena).U ovome se ne razlikuje od gospode Camerona, Sarkozyja,Barrosa, Montija, Rajoya, Harpera te gospođaMerkel i Lagarde, koji bi bili užasnuti da im kažete kakose ne razlikuju od g. Orbána. G. Orbán je samo hrabrijii djelotvorniji od njih, također je manje od njih sputanceremonijalima i presedanima, pompom i okolnostima.Zato se g. Orbán smije drznuti uvesti radikalan oblik rada(prisjetimo se: kojeg su inicirali gospoda Clinton i Blair),a koji podrazumijeva da možete dobiti naknadu (socijalnupomoć za nezaposlene) jedino ako ste spremni izvršavatibilo kakav posao koji vam vlasti nalože i ako ćete ga obavljatipod kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova kojeistočni Europljani tako vole, za mizerni honorar, dalekoispod plaće dostatne za život. Prvi eksperiment ovog nesasvim-prisilnog-radaproveden je u selu ozloglašenomzbog tamošnjih, nazovimo ih, “rasnih incidenata” kojesu izazvali neonacistički paramilitarni odredi te koje setakođer može podičiti nedavnim izborom neonacističkoggradonačelnika. Većinom romski “javni radnici” rade podstrogim policijskim nadzorom, konstantno maltretiranii ponižavani, pod svjetlima desničarskih medija koji ihnazivaju neradnicima. Hvala bogu, nekompetentna mađarskadržava neće biti u stanju organizirati ovo u većimrazmjerima, no namjera je kristalno jasna.Paradoks je čitave situacije da g. Orbána napadaju Europskaunija i vlada SAD-a koje su, generalno, u potpunojsuglasnosti s Orbánovim politikama. One se, međutim,žestoko protive njegovim pretenzijama za neovisnošću injegovoj praznoj retorici protiv banaka. Nevjerojatno je damađarska službena propaganda tvrdi da mađarsku vladuterorizira – internacionalna ljevica! Nije uopće čudo što jeg. Martin Schulz, novi (socijaldemokratski) predstavnik uEuropskom parlamentu upitao jesu li gospoda Barosso iliJuppé ljevičari? No ovi ljudi zaboravljaju staro uvjerenjesrednjoeuropske radikalne desnice da su financijski kapitali komunizam u neku ruku identični. Oboje su kozmopolitski,moderni, sekularni i republikanski.Kako god bilo, kad su u pitanju mađarski građani, trinajvažnija čimbenika u našim životima trenutačno – vladag. Orbána, trojstvo EU/MMF/SAD i domaća opozicija– apsolutno su i čvrsto odlučni da nametnu rezove, noverezove i još rezova. Viđeno iz ovog kuta, osuda mađarskedesnice od strane zapadnog tiska, zapadnih kabineta imeđunarodnih financijskih i političkih institucija doimase farsičnom. Riječ je o golemoj borbi za malo dragocjenosti.Ne bih rekao da je smrt buržujske demokracije uMađarskoj baš ništa: to je prilično užasno. Povijest nasje naučila da ne zanemarujemo razlike između različitihkapitalističkih režima. No to su prije razlike u stupnjunegoli u vrsti, i autoritaran impuls suvremenih buržujskihvlada posvuda nije teško prepoznati.Neprekidni napadi zapadnog tiska – neki opravdani,neki ne – već su izazvali jak nacionalistički revolt u Mađarskoj;zastave Europske unije palili su neonacističkiparlamentarci; ljudi su zaprepašteni dok njihova vlada,ma kako nepopularna, postaje u inozemstvu utjelovljenjeapsolutnog Zla. Nacionalna indignacija (dijelomopravdana, bojim se) mobilizirat će desnicu protiv demokratskihi socijalnih prosvjeda, što je posljednje što namtreba. Također će ohrabriti Orbánovu vladu da nastavisvojim katastrofalnim kursom prema Velikom Ništavilu.Zapadni vođe ne doimaju se pretjerano pronicljivima iliodgovornima.A Europa? Ovime dolazim do najvažnijeg pitanjaovog eseja: problema nacionalnog suvereniteta.Ako ćemo, barem provizorno, prihvatiti da kapitalizamvjerojatno neće tako brzo umrijeti, tada se moramo upitatimože li nametanje političke moći izvana doprinijeti“demokraciji” ili ne. Vidjeli smo da je jedna od posljedicakrize ta da su u zemljama poput Italije i Grčke postavljenibiro- i tehnokrati: neizabrani službenici, bivši bankovnimenadžeri bez pravog izbornog mandata. Ako g. Orbánonemogućuje provedbu popularne volje svojim autoritarnim,tj. poludiktatorskim mjerama, to čini i intervencijastranih sila. G. Orbán je barem izabran. Prijetvornimsredstvima, svakako – nije iznio ono što namjerava napraviti– no bez obzira na to je izabran. Postoji mnogonačina na koje se “demokracija” može potkopati. Jedanod njih je ucjena. Kada se mađarskoj vladi prijeti povlačenjemfondova ili sličnim sankcijama, to nasilno mijenjadržavnu politiku. To moraju percipirati kao pogrešno,između ostalih, i pošteni liberali.Postoji samo jedan politički agens koji se legitimnomože pozvati na odluku, a to je samo mađarsko izbornotijelo. Mađari trebaju pozdraviti izraze solidarnosti, suosjećanjai moralne podrške iz inozemstva. Zahvalni smoda naše nedaće nisu nezapažene i nezabilježene u središtimavelikih sila. No samo nama preostaje da odlučimoo sudbini naše zemlje. Ona mora ovisiti o našoj volji. Uvelikoj smo opasnosti, svakako. No ako optužujemo mađarskudesnicu da ignorira glas naroda, nikakav straniutjecaj ne bi smio nagađati i zamijeniti taj glas. Mnogovam hvala, ali ovo ćemo rješavati sami. Bilo bi tragičnoda farsa u Strasbourgu, Bruxellesu i Washington DC-juučvrsti mađarske patriote oko jednog od njihovih najgorihneprijatelja, g. Viktora Orbána. To bi bio njegov trijumf inaš gorak i možda zaslužen poraz.Prava i autentična demokratska opozicija u Mađarskojtrebala bi se usprotiviti katastrofalnim politikama štednjeEuropske komisije, Europske središnje banke, Međunarodnogmonetarnog fonda i američkog establišmenta, ane samo strmoglavećoj mađarskoj desnici. Ako se takvaopozicija pojavi, ne trebate se brinuti za Mađarsku.S engleskoga prevela Franciska Cettl.

kolumnazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 6čudna šumaO cvrčku, mravui drugim beštijamaIzdresiran da se više ne pitam djetinjasta pitanja o pravdi i nepravdi, karmi i sudbini,ne mogu si pomoći ni pobjeći od neobične potrebe da se ipak nekog vraga pitam, temi tako, dok Ibrahim Ferrer s osmjehom govori kako je bio čistač cipela, dođe naletnezaustavljive znatiželje: a tko li su bili ti ljudi kojima ih je čistio?Nenad PerkovićDanas carevišarenih vrećica,sutra nitizapamćeni posimbolu svojeidentifikacije. Tkopamti vrećice, ilidrugi otpad? Ljudine, bogovi zacijelojoš i manjeKada Ibrahim Ferrer pred kamerompripovijeda o tome što je sve radiou životu (na umu mi je WendersovBuena Vista Social Club), šturo i koncizno,mirno – kako je pjevao s najboljim glazbenicima,prodavao lutriju, čistio cipele – tadato ni po čemu ne zvuči čudno. Svi znamoda je Kafka bio ćato u osiguravateljskojkompaniji, da je Joyce bio učitelj u Pulineko vrijeme, da je svaka starleta bila konobaricau Los Angelesu i tako dalje. Zato seviše ne pitamo nepotrebno zašto bi čovjekanđeoskog glasa ikad morao za život laštitituđe cipele (ta svatko može glancati cipele).I s pravom se ne pitamo, jer je neozbiljnoi nezrelo, pa stoga i nepotrebno. Znamokakav je svijet, nismo više mali!Is! Izdresiran tako da se više ne pitam djetinjastapitanja o pravdi i nepravdi, karmi isudbini, ne mogu si pomoći ni pobjeći odneobične potrebe da se ipak nekog vragapitam, te mi tako, dok Ferrer s osmjehomgovori kako je bio čistač cipela, dođe naletnezaustavljive znatiželje: a tko li su biliti ljudi kojima ih je čistio? Lokalni svodnici?Tko su uopće ljudi kojima drugi lašteobuću? Što je to, možda kakav defekt upsihi, kakva nesreća u životu – pod uvjetom,jasno, da su fizički zdravi – kad morajupotražiti profesionalnu pomoć u glancanjuvlastitih cipela?I ne mogu si pomoći, tada zamislim nekakvufacu, poput, što ja znam, Kerumove.To bi bio taj profil karaktera: tko ima skupujahtu kojom ne zna upravljati, sasvim jevjerojatno da nosi i (skupe?) cipele kojene zna očistiti.Uslijedi prizor: jahta pristaje u turističkomposjetu Havani, s jahte silazi mamlaz sčačkalicom u zubima, u skupom prugastomodijelu koje mu vazda nekako nakrivo stojijer se nikad u njemu ne osjeća ni dobro niugodno, ogleda se malo uokolo i cmačevješto (nekako preko te čačkalice) ostatkejanjetine, mladog luka, što li, zaostale međuzubima, pomalo je blijed od za njega predugei nepotrebne plovidbe, ogleda se, nezna što bi, nema baš ni neku ideju gdje jeuopće i kog vraga tu radi, obuzima ga razdražljivostnešto snažnije nego inače, jerlagana je razdražljivost njegovo permanentnostanje, nemirni pogled mu nehoticeklizne preko vrhova skupih cipela, ugledatu ostatak hrane jer, zapravo, nikad i nijenaučio jesti zatvorenih usta, nikad mu nijebilo jasno čemu ta tlaka, i taj ga sažvakanikomadić mladog luka na vrhu cipele dodatnorazdraži i najradije bi poslao u vražjumater i Kubu, i Havanu, i izlet i “ko ga jenato nagovorija da ga đava odnija”! Tadaugleda crnca s bijelom šiltericom kako sjedis kutijom za čišćenje cipela i to ga načasozari (“Is!” pomisli). Bodro prilazi, dignenogu manje više spretno na za to predviđenuplatformu i Kubanac mu vješto očetkacipelu, potom i drugu. Što Kubancu pritomprolazi kroz glavu? Vjerojatno pjesma, kaoi uvijek, zato vjerojatno zvižduće melodiju,ili pjevuši. Što zadriglom jahtašu bezstvarnog smisla za yachting prolazi krozglavu? Kao i obično, mukla praznina. Blagoorošena stalnom nelagodom uslijed nekonzistentnostimisli (nikako ih pohvatati uprostranstvu praznine).Patologija marljivosti Zapretpostaviti je da će se u psihi našeg bogatogveletrgovca u izmišljenoj posjeti Kubipojaviti neuobličena misao, zapravo višekao osjećaj, makar ni to ne bi bilo preciznojer je zapravo riječ o osjetu, premdani to do kraja, dakle nešto na pola putaod osjetilnog do emotivnog, dakle kljastoneko podsjećanje nalik na ideju o cvrčku imravu, gdje bogatun, narafski, sebe doživljavakao marljivog mrava, trenutno na odmoruna svojoj “krvavo” stečenoj jahti, dokbi Ibrahim Ferrer koji mu čisti cipele biocvrčak, niškoristi tamburalo, lakomislenstvor bez pameti, čak i toliko da predvidihladnu zimu i crne dane. Bez dileme, odmahuviđamo patologiju ove konstrukcijegdje marljivi mrav dokono šeta u preskupomi pretijesnom odijelu, a lijeni cvrčakmu čisti cipele za sitniš.No, stvari su danas tako postavljene,a tko zna, možda su oduvijek i bile. Onočemu nesumnjivo svjedočimo jest njihovaubrzana evolucija u karikaturu, u groteskukoja čak više nikome nije ni smiješna. Anije smiješna stoga što nas predugo uvjeravajuu moć, racionalnost, svrhovitost i prirodnostsuhog utilitarizma, uvjeravaju bezvidljivih rezultata ili jasnih argumenata,tumače nam kako su bogati inteligentni(ji)pa su zato i bogati, i obrnuto, kako se svatkopametan mora obogatiti, a mi iz dana udan, na svim merdijanima, na svim nadmorskimvisinama i u svim vremenskim zonamagledamo kojekakve imućne glupanei skorojeviće koji iz hira i dosade postajugradonačelnici i zastupnici s nejasnim idejamašto to uopće znači (osim neke njihove“mravlje” taštine), ili pak gledamo gradonačelnikei zastupnike, zapravo najčešćeobične vucibatine s dovoljno sreće da imsjekira upadne u sinekuru, kako se besramnobogate. Gledamo taj cirkus čije su sejeftine kulise već raspale, i nitko više nedoživljava čar i sjaj spektakla, izazov telutrije, želju da okuša vlastitu sreću, negotek škripavu bijedu zakulisnih mehanizamakoji već ozbiljno zapinju. Nitko višene može popušiti jeftin štos poput onogada nekakav “car žutih vrećica” čiji se savintelektualni kapacitet svodi na znanje otrgovačkim maržama i instinkt u manipuliranjuistima, može upravljati složenimurbanim mehanizmom kakav je grad odviše stotina tisuća duša kao da je to neka“firma”, a činjenicu da je demokratski izabrannitko više ne doživljava ozbiljno, jerdemokratska izabranost je (p)ostala samolegitimacija za bahatost i krajnji cinizam,od Bijele kuće do bilo koje (pri)balkanskegradske skupštine.U merkantilističkom svijetu pragme itrgovinskog svjetonazora svaka je konstelacijacvrčaka i mrava duboko poremećena,za razliku od zdrave simbioze koja je, kakoznamo, istaknuta kao pouka rečene basne.Protraćen život kralja kikirikijaŠto god nas tko uvjeravao, makari s policijskim pendrecima nad glavama, iliciničnim opaskama da nam tako i treba akosmo masovno polomili ruke i noge na ledu,u gradu gdje gradska vlast ne funkcionira,ili pod bilo kojom drugom prijetnjom iliobmanom radi koje smo prisiljeni sjediti ugledalištu i prisustvovati besmislenoj predstavikoja nikog više ne zanima, naposlijetkuostaje jednostavna istina koju je većnemoguće prikriti: Ibrahim Ferrer bio jeozbiljan čovjek jer je dosljedno i potpuno,napose pristojno, uzvratio bogovima darkojim su ga uzdarili. Nasuprot tome, kojekakvineozbiljni redikuli diljem svijeta,koji nikad ništa nisu dobili od bogova osimsvoje pohlepe i praznine, nemaju načinauzvratiti darovano pa grabe i dalje, ne bi lizatrpali zjapeći bezdan osjećaja uskraćenosti.Ponestane li izazova u novcu, zgrtat ćepozicije, “čast” i “ugled”, vjerujući naivno,ako ih se domognu, kako su predmet jalai ljubomore (što sličnima sebi vjerojatno ijesu). Ne vide da je cirkus rastepen i da ješator već na podu i da tužno, jadno i neozbiljnotraće život. Danas carevi šarenihvrećica, sutra niti zapamćeni po simbolusvoje identifikacije. Tko pamti vrećice, ilidrugi otpad? Ljudi ne, bogovi zacijelo joši manje.Stoga sve kraljeve vrećica, noćnih posuda,kikirikija (ili čega god) uvijek iznovačudi i do iskakanja iz kože razdražuje štočistač cipela povazdan – zvižduće i pjevuši.

Društvozarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 8Poučak s grčkog frontaJedan od najagilnijih tumača grčke krize, profesor ekonomske teorije i pročelnik Odsjeka zapolitičku ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Ateni, opisuje svoja iskustva s novinarimaYanis VaroufakisEkonomska kriza, koja je Grčku tijekom protekledvije godine bacila u ponor, gurnula mepred mikrofone i notese mirijade novinarakoji su navalili u Atenu kako bi izvještavali o razvojudrame. U tom smislu nisam svjedočio samo evolucijirasapa Grčke (i eurozone), nego i naporima koje susvjetski mediji uložili u njegovo razumijevanje. U ovomčlanku sažimam tri važne pouke za koje mislim da ihmožemo izvući iz ovog iskustva, u korist novinara kojise trude održati nezgodnu ravnotežu između (a) potrebeda naprave reportaže koje će odjeknuti kod njihovihurednika, čitatelja, publike ili gledatelja i (b) gotovobeskonačne kompleksnosti pozadinske priče. Tri poukena koje se želim usredotočiti nazvat ću pojedinačnopogreškom generalizacije, zabludom agregacije, i opasnostimakompartmentalizacije.Pogreška generalizacije Slom 1929., i Velikadepresija koja je uslijedila, trebali su nas naučiti važnojlekciji: kaskadni bankrot privatnog i javnog sektora(koji počinje kolapsom velikih banaka, da bi se potomproširio na javni dug slabijih država i, kasnije, zarazio realniekonomski sektor virusom recesije) ne prijeti samozajedničkoj valuti pojedinog razdoblja (zlatni standard1929., euro danas), već ugrožava i viziju zajedničkogprosperiteta. U odsutnosti neke vrste supra-nacionalnogLevijatana (poput onog kakvog je Keynes predložio1944.) koji bi “u svima nama izazivao strahopoštovanje”,i time održavao prekograničnu suradnju u razdobljunakon krize, ono što se nazire iza ugla hobbesovski jerat “sviju protiv svih”.Rat riječima započinje čim izustimo rečenice kojepočinju s “Grci čine” ili “Nijemci misle”. 1929. godinetakav je rat riječima, možemo to nazvati i igrom “svaljivanjakrivice”, doveo do druge vrste rata koji je, paradoksalno,ubio milijune, kao i krizu samu. Čovjek bise ponadao da smo ovaj put naučili lekciju. Jer iako senaoružane brigade nisu pokrenule (i ostat će, nadajmose, u barakama), rat riječima je živ i zdrav u Njemačkoj iGrčkoj, u Nizozemskoj i Španjolskoj, u Austriji i Irskoj.1929. naše generacije – kreditna kriza 2008., i Velikarecesija koja je uslijedila, u Europi je dala mnogopovoda razgovoru o Nijemcima, Grcima, čak i Britancima(pogotovo nakon što je David Cameron odlučioistupiti iz stroja Europske unije po pitanju nedavnihizmjena Ugovora). Naša je kolektivna zadaća, osobitoprosvijetljenih novinara, da zvonimo na sva zvona kakone postoji takvo što kao što su Grci ili Nijemci, ili, štose toga tiče, ni Britanci. Mi smo svi individualci, kaošto se Brian silno trudio uvjeriti svoje samoprozvanesljedbenike (v. Monty Python: Life of Brian, op. prev.).I više je razlika unutar našeg naroda, kako po pitanjugledišta, tako i po pitanju karaktera, nego što postojirazlika među našim narodima.Tako da novinari, kada izvještavaju s prvih crta bojišniceekonomskog kolapsa, imaju dužnost naglasitiširinu mnijenja unutar Grčke, unutar Njemačke, unutarBritanije, umjesto da umanjuju tu raznolikost i odlučujuse za utješnu, ali potencijalno razornu familijarnostnacionalnih stereotipova. Zadržati zdravu otpornostna generalizacije nije samo humanistička dužnost novinara,nego, također, i preduvjet za točno izvještavanjeo uzrocima krize.Uzmimo za primjer još jednom slučaj Grčke. Novinarimasu potrebne metafore da publici pomognu urazumijevanju ekonomskog kolapsa, njegovih uzroka iprirode. Jedna od takvih alegorija koju se često koristikako bi se narativiziralo dramu eurozone, Ezopova jebasna o cvrčku i mravu. Germanskog mrava suprotstavljase grčkom cvrčku u kontekstu priče o moralnosti kojaspaja sjevernjačku marljivost, južnjačku lijenost i neštopovršne ekonomske analize monetarne dislokacije kojaslijedi.Problem s metaforama ove vrste jest da im je gotovonemoguće odoljeti. Tako da novinari, pod pritiskom danaprave reportažu koja dobro rezonira s predrasudamanjihovih pretplatnika, na koncu robuju reproduciranjumetaforine logike; npr. Nijemce se portretira kaovrijedne radnike koji moraju spasiti rastrošne Grke,poput mrava itd., itd. Kao da je, u trenutku u kojem jemetafora izabrana, priča već bila unaprijed ispisana, pričemu se nije ozbiljno razmišljalo o njezinoj analitičkojvrijednosti.Naravno, nemam ništa protiv metafora. Ne postojiništa što bi, poput metafore, čitateljstvu ili publici boljepribližilo kompleksne priče s obzirom na strogo ograničenukoličinu vremena koja im se daje na raspolaganje.Usprkos tomu, dužnost je novinara da se koristemetaforama kako bi pristupili stvarnosti, umjesto da ihvlastita metafora “iskoristi” kako bi učinkovito iskrivilistvarnost. Kako bi uspjeli u obavljanju ovog zadatka,novinari moraju prilagoditi metaforu koju su izabralizahtjevu izricanja istine. Nužno je oduprijeti se primamljivostigeneralizacije.U slučaju Grčke i Njemačke, koji ovdje promatramo,činjenica je da su mravi i cvrčci raspodijeljeni s objestrane linije koja dijeli suficitne od deficitnih zemaljaeurozone. Jednom kad prepoznamo kako i Njemačkai Grčka, dapače i cijela eurozona, imaju zanemarenemrave i razmažene cvrčke, odjednom ćemo se naći predmogućnošću da ispričamo priču s više nijansi. Onu kojanam omogućava da postavimo temeljita pitanja o tomekako i njemački i grčki marljivi mravi dijele osjećaj nezadovoljstvai zakinutosti od strane grčkih i njemačkihcvrčaka koji su na njima parazitirali tijekom “dobrih”vremena, a sada, tijekom “mršavih godina”, još jednomod njih, od mrava, traže da daju novac za bailoute i višeporeze.Ukratko, metafore su ključne za pripovijedanje i uanalitičke svrhe. No, moramo ih brusiti na način koji pomaže,umjesto da priječi, naše razumijevanje temeljnihuzroka. A to znači izbjegavanje pogreške generalizacije.Zabluda agregacije Ako posjećujemo zemljuusred ekonomskog kolapsa (primjer Grčke opet će dobroposlužiti), važno je da dođemo opremljeni jednostavnim,no kontra-intuitivnim uvidom: pojedinačni recepti zaizlaženje na kraj s dugom ne mogu se zbrajati! Pod timemislim kako je uvijek potrebno da novinari preispitajuono što bi instinktivno pomislili o uzrocima krize okojoj izvještavaju, osobito ono što “zdrav razum” nalažekao lijek.Na primjer, što zdrav razum predlaže kao recept zaizlaženje iz financijskih teškoća za pojedince, obitelji ilipoduzeća? Po svoj prilici, odgovor je da morate snizititroškove kako biste zauzdali deficit na bilanci. Kao i damorate raditi napornije i pametnije. Međutim, ako seovaj recept prenese na viši nivo agregacije, jednostavnone daje rezultate. Kako bismo ovo mogli uvidjeti pretpostavimoda, u pokušaju smanjivanja našeg individualnogi zajedničkog duga tijekom krize (što financijskiekonomisti nazivaju razduživanjem, deleveraging), svislijedimo ovaj isti recept i to u isto vrijeme. Dajem vamna znanje da rezultat može biti potpuno suprotan onomekojeg se naumilo postići. Dapače, agregatni realni dugmože porasti!Kako bismo razumjeli zašto zbroj tih pojedinih recepatane rezultira u kolektivno djelotvornoj strategiji,uzmimo u obzir jednu veliku razliku između vaše obitelji(ili poduzeća) i gospodarstva u cjelini. U slučaju vašeobitelji, ako su se vaši prihodi smanjili, a vi ste suočenis manjkom na kraju svakog mjeseca, smanjenje troškovarazuman je smjer djelovanja iz jednog jednostavnograzloga: vaš prihod je neovisan o vašim troškovima.Na primjer, ako večeras ne jedete vani (i umjesto toga,kuhate kod kuće), vaši prihodi nisu patili i, budući daste smanjili troškove, vaša bilanca je zdravija.Potpuno suprotno, prihod cjelokupnog gospodarstvanije neovisan o svojim izdatcima. U stvarnosti,to dvoje su jedna te ista stvar (cjelokupni nacionalnidohodak jednak je cjelokupnom nacionalnom trošku).Kako bismo razumjeli zašto je to bitno, pretpostavimoRat riječima započinje čimizustimo rečenice kojepočinju s “Grci čine” ili“Nijemci misle”. 1929. godinetakav je rat riječima,možemo to nazvati i igrom“svaljivanja krivice”, doveodo druge vrste rata kojije, paradoksalno, ubiomilijune, kao i krizu samuda cijela zemlja poslovično stegne remen, da se obiteljii poduzeća razduže odjednom. Privatna potrošnja bi,prirodno, ukupno opadala. Nadalje, ako povrh togadržava također smanji svoju potrošnju (u nastojanjuda smanji svoj deficit), zbroj privatne i javne potrošnjeće opadati. No čemu je taj iznos jednak? Odgovor je:nacionalnom dohotku! Kako se nacionalni dohodaksmanjuje, državni porezni prihodi padaju, obitelji imajumanje novca za vraćanje dugova, a ukupna moć zemljeda vraća dugove se smanjuje. Tako svi zajedno upadamou zamku “zdravog razuma”; u zamku zablude agregacije;pogrešno misleći kako je recept koji je dobar za obitelji ipoduzeća jamačno dobar i za zaduženu zemlju u cjelini.Već mjesecima, od erupcije sage o grčkom dugu,mučim se kako bih ovu jednostavnu misao približiomnogim novinarima koje sam upoznao. Bio je to težakposao. Zabluda agregacije bila je duboko ukopana unjihovom umu. Kada su mi postavljali pitanja o grčkim“bailout” zajmovima, i o važnosti mjera štednje vezanihuz te zajmove, moja tvrdnja da je cijela zamisao pogrešnanije imala odjeka. Koliko god sam se trudio objasnitiizopačenu logiku, činilo se kako se novinari ne moguodvojiti od ideje da su, kada zemlja poput Grčke imaveliki deficit i ogroman dug, značajno smanjenje državnepotrošnje i porast oporezivanja, sigurno pravi odgovor.Mjesecima kasnije, kada su rezovi u državnoj potrošnjii povećani porezi uzrokovali produbljivanje recesije,a omjer duga u odnosu na nacionalni dohodak porastao,primijetio sam kako se raspoloženje među novinarimapromijenilo. Nažalost, u međuvremenu su napravili prilogai priloga kojima su dezinformirali svoju publiku inaveli je na krivi trag.Imajući to na umu, a budući da kriza i dalje pletesvoju otrovnu mrežu širom zemalja i sektora, nadam seda će novinari u svoje izvještavanje utkati barem malosumnje u to da se ekonomski “recepti” mogu slagationako kako bi to “konvencionalna mudrost” htjela.Opasnosti kompartmentalizacije Tijekommog “namještenja”, kao čest sugovornik međunarodnognovinarskog zbora koji “oblijeće” Atenu,primijetio sam zanimljivu podjelu rada. Reporteri itelevizijske ili radijske ekipe spadaju u tri manje ili višedistinktivne kategorije: hard-news ekipa (vijesti kojese bave ozbiljnim i formalnim temama i događajima,op. prev.), ekipa koja radi na istraživanju pozadinskepriče i, rjeđe, ekipa koja izvještava sa stanovišta topleljudske priče.Pristup hard-news ekipe bio je “praktičnog” tipa,brzodjelujući, “bez gluposti”. Htjeli su “činjenice” ibrojke, informacije iznutra, tipove odgovora koji supoput instantnih proročanstava toga što-će-vlast-učinitiili kako-će-tržišta-reagirati. Ljudi koji su radili naistraživanju pozadinske priče bili su puno opušteniji,imali su dulje rokove i, stoga, vremena i prostora dapitaju slična pitanja, ali na način koji je nama, intervjuiranima,ostavljao više prostora da naglasimo

Društvozarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 9Jednom kad prepoznamokako i Njemačka i Grčka,dapače i cijela eurozona,imaju zanemarene mravei razmažene cvrčke,odjednom ćemo se naći predmogućnošću da ispričamopriču s više nijansineke pozadinske narative i neopažene aspekte priče.Na koncu, ekipe koje su radile na toplim ljudskimpričama nisu imale vremena za “uzroke” ekonomskekrize, gotovo nimalo interesa za tektonske ploče ispodpovršine čije je kretanje uzrokovalo puknuća u socijalnojekonomiji (društvena ekonomija – realni, uslužni ijavni sektor naspram virtualne, fiktivne ekonomije –financijskog sektora, op. prev.). Ono što su tražili bilesu priče o boli, prizori patnje, zvukovi očaja; sirovimaterijali pomoću kojih bi mogli složiti nekakav kratkiprilog koji bi, pretpostavljam, trebao ublažiti tvrdoćučinjenica i brojki iznesenih u nekom od prethodnihizvještaja ostalih ekipa.Ovakva kompartmentalizacija tijeka priče o ekonomskomkrahu u tri distinktivna tipa izvještavanja uzrokujedvije vrste propusta: prvo, ona slabi analitički kapacitetsamog novinara u pokušaju razumijevanja krize. Drugo,umanjuje vrijednost svakog od dijelova. Dopustite daobjasnim obje tvrdnje u kontekstu debakla eurozone.Bilo koja priča o iskušenjima i nedaćama, recimo, grčkeobitelji, kojoj nedostaje analitička poveznica izmeđunjihove patnje, i boli ekvivalentne njemačke obitelji(čiji životni standard pada sporije, ali na duži period)zasigurno će propustiti objasniti (jednako kao što je toi mogla): (a) dubinu resantimana koju grčke i njemačkeobitelji proživljavaju i (b) uzroke krize. Jednostavno rečeno,ako se praktična analiza drži odvojena od onogašto je važno za ljude, analiza postaje “mekana”, a toplaljudska priča mijenja humanizam u melodramu.Epilog Jezik i njegove ljubavne afere s metaforomčesto nas znaju namamiti u zamku generalizacije onogašto je najbolje ostaviti ne-generalizirano. Jezik nam jesklon govoru o “strancima” kao da postoji mogućnostda moralni nedostaci jednog lika mogu objasniti njihovpoložaj; kao da su, na primjer, Margaret Thatcheri Harold Pinter spojivi u jedan lik čiji neuspjeh možeobjasniti britanske ekonomske jade. Potom, kao da tonije dovoljno, naš um daje nastalom nesporazumu dodatnizavrtaj krenuvši u suprotnom smjeru, miješajućiposebno s općim, na primjer, pretpostavljajući da onošto je razborito za jednu obitelj mora biti razborito i zagospodarstvo. Konačno, kao posljedica dugo neosporenegreške u zapadnjačkom razmišljanju, uvjerava nas sekako su ekonomske i financijske “činjenice” zone bezosjećaja.Do ovih triju pogreški dolazimo prirodno ako odletimou zemlju koja se odjednom raspala kako bi pripremili,unutar uskih ograničenja, novinarski uradak otome što se događa, zašto se dogodilo i kako je to bitiuhvaćen usred toga. Moramo im se oduprijeti. Tvrdimda će novinari biti puno korisniji u rasvjetljavanju ekonomskekrize koja se odvija u stranoj zemlji ako uspijuizbjeći grešku generalizacije, zabludu agregacije i opasnostikompartmentalizacije.S engleskog preveo Martin Beroš.Objavljeno 4. veljače 2012. na: http://yanisvaroufakis.euUređena verzija ovog članka izaći će u ožujskom izdanjuBritish Journalism Reviewa za 2012.oglasNova mapa uzbudljivog i različitogQuorum, 3-4/2011.Quorum je uvijek bio vrlo opsežan časopis, s različitim sadržajima, tako da bih teško mogao reći:Ovaj broj je za mene najbolji. Bilo je mnogo sadržaja koji su mi bili ili su mi još uvijek značajni, aline mogu reći da je to neki broj od prve do posljednje stranice zato što su oni mišljeni kao prostorrazlika – kaže u intervjuu Branko Čegec novog dvobroja časopisa Quorum (3-4/2011), gdje na pitanjaodgovara Tvrtka Vukoviću i čitateljima, objavljuje novu poeziju iz Istanbula, a o njegovu putu uvlastitu odsutnost i ironičnoj autoreferencijalnosti u opsežnoj studiji piše ugledna poljska kroatisticaKrystyna Pieniążek-Marković.Hrvatski pjesnici i prevoditelji Damir Šodan i Tomica Bajsić razgovarali su za Quorum s YannisomLivadasom, grčkim pjesnikom, prevoditeljem, publicistom, čija se poezija sve češće dade vidjeti poameričkim, francuskim i svjetskim časopisima, a obično ga se titulira “jazz-pjesnikom”, iako takvaodrednica navodi na pogrešan trag jer je doista riječ o polivalentnoj i osebujnoj pjesničkoj pojavi(to potvrđuje izbor iz poezije u prijevodu Momčila Radića).Poezija Vesne Bige (s tajanstvenim nazivom ciklusa Halkidiki), makedonskih i europskih pjesnika(po prisutnosti i izborima na drugim jezicima) Jovice Ivanovskog (Knjige što mirišu na nagradu) iNikole Madžirova (Crno majčinstvo), u prijevodu Borislava Pavlovskog, čine Quorumove književneprakse uzbudljivom mapom različitog i drukčijeg, što se jednako čita u novoj prozi stišanog i intrigantnogNevena Ušumovića (Upokojenci slabo spijo) i Marka Pogačara (Klao sam), koja je i najavanjegove knjige priča.Izbor prevedenih autora u Quorumu u djelokrugu je rada Zorana Roška, koji u tematu „U početkubijaše Mathias Svalina koji je pokrenuo posao stvaranja Mathiasa Svaline“ upozorava da je „pisanjetekstova o autorima koje volimo sumoran je posao, bez ikakvih burzovnih ili poljoprivrednih posljedica.Da bismo se razveselili, morali smo tome dodati malo više poduzetništva, metafizičkogcirkusa, malo više kapitalizma. Lirskog kapitalizma. Pokrenuli smo zato u Quorumu posao pisanjatekstova i njihova ubrizgavanja u oblake tako da po ljudima padaju s kišom“. Autor, koji potječe snaših područja, u tom smislu je i za Quorum najbolji mogući izbor, jer „zapanjujuće i predivno i nadrealizamM. Svaline postaje gotovo (tehno)šamanistički: nježan i arhaičan, jezovit i romantičan (uprijevodu Franciske Cettl).Finska je dvojezična zemlja. B. Brecht navodno je rekao da stanovnici Finske šute na dva jezika.Možda i šute, ali itekako puno pišu, a čitatelji su tako uvedeni u temat Željke Černok, koja je izabralai prevela za Quorumu švedske pisce iz Finske(!), uz potporu Švedskog fonda za kulturu u Finskoj –Svenska kulturfonden: Susann Ringell, Mårten Westö, Freja Rudels, Philip Teir.Propitivanje različitih diskurzivnih formi – čitanja i pisanja drugih medija (Tragovi tko zna čijegčitanja – fotografija: Miroslav Kirin, Iskopano), područja (Igra – pohvala filozofiji i nogometu: GrantFarred, Cum Deus calculat fit mundus, odigrao i preveo Stipe Grgas), putopisa (P/o/svajanje prostora– Zvjezdana Jembrih, Sava) – opsesija je Quoruma i njegova uredništva. Monika Bregović potpisujetemat o kazalištu, baveći se prostorima svijesti na pozornici u teatru Richarda Foremana, koji sugeriranemojte nestati u snovima. U kritičkim praksama, M. Pogačar (priređivač temata) piše o novojknjizi poezije A. Debeljaka Krijumčari, vrednujući tekuću književnu produkciju, što se čini rijetkimi neophodnim poslom časopisa, s Katarinom Brajdić (D. Glamuzina, S. Abadžić, Sami u toj šumi),Marjanom Čakarevićem (V. Stojnić, Poziv na saučesništvo; S. Basara, Mein Kampf), Anerom Ryznar(T. Tulić, Kosa posvuda), Vladimirom Arsenićem (D. Albahari, Kontrolni punkt), Borisom Postnikovim(G. Ferčec, Ovdje neće biti čuda), M. Bregović (M. Dugandžija, Nekoliko dana kolovoza). Nepredvidivuantologiju čitanja hrvatskih pjesnika drugih hrvatskih pjesnika Lančani reaktor čine u ovom brojuBoris Biletić, Daniel Načinović, Jakša Fiamengo, Zvonimir Balog i Petar Gudelj.Naslovnicu i fotografije (ciklus U blizini), što je uvijek posebnot i autorski zaštitni znak Quoruma,u ovom broju potpisuje Ana Mihalić, u izboru i dizajnu dvobroja koji potpisuje Vladimir Končar.

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 10zašto nema jahačica ubajkama?Autorica na primjeru odabranih slavenskih bajki pokazuje kako konj, s jedne strane,pripada tminama ktonskoga svijeta, izranja iz utrobe zemlje ili dubina mora, dok gase s druge vezuje uz životni princip i vatru (sunčani konj)Nada KujundžićOd svih stvorenja što ih stvori Bog niti jedno (osim čovjeka)nije toliko izvanredno niti u tolikoj mjeri zaslužujepoštovanje kao konj.U svakom pogledu i svakoj kvalitetion je tek u neznatnoj mjeri inferioran čovjeku.— Michael BaretKonj je projekcija čovjekova sna o samome sebi – snažan,moćan, prekrasan – a predstavlja k tomu i obećanje bijegaod tegobne svakodnevice.— Pam BrownTeško da bismo pronašli životinju koja je odigralaveću ulogu u povijesti čovječanstva nego što je toslučaj s konjem. Nikola Visković će tako ustvrditida je riječ o životinji koja je “možda najviše utjecalana ljudsku civilizaciju” (2009:238), teza koju dodatnoargumentira činjenicom da upravo spomenuti četveronožacpredstavlja temeljnu pokretačku silu kompletnogeuropskog transportnog sustava sve do kraja 19. stoljeća(ibid:245). Od samog osvita čovječanstva (o čemu svjedočešpiljski crteži u Španjolskoj i Francuskoj (Čulinović-Konstantinović1997:159), čovjekov interes za razneatove, pastuhe, riđane, vrance, kobile, šarce pa čak i (zaštone?) kljusad (usp. Opačić, http) ne jenjava. Pamtimobrojne konje iz povijesti (Bucefal Aleksandra Velikoga,Kaligulin konj-konzul Incitatus), književnosti (Don QuijoteovaRosinante), usmene predaje (Šarac KraljevićaMarka) i mitologije (Odinov osmonogi Sleipnir, Pegaz)(Visković 2009:239), nekolicinu artificijelnih (poput onogTrojanskog) pa čak i mesojednih kakve je uzgajao kraljDiomed (Sax 2001). Simbolika konja (kao, uostalom, ivelikog broja drugih životinja) izrazito je ambivalentnapa je tako riječ o životinji koja u podjednakoj mjeri predstavljai život i smrt (u brojnim svjetskim mitologijamaduše preminulih na drugi svijet dospijevaju na leđimakonja). S jedne strane, “konj pripada tminama ktonskogasvijeta, izranja iz utrobe zemlje ili dubina mora”, dokga se s druge vezuje uz životni princip i vatru (sunčanikonj). Nerijetko figurira kao simbol animalnog u čovjekukoje valja “zauzdati” (čak i Freud, opisujući odnos egai ida poseže za slikom jahača i konja), ali i intuicije kojanadopunjuje i obogaćuje razum (usp. Chevalier i Gheerbrant,1994.). Zbog njihove simboličke veze s gromovima(zvuk kopita podsjeća na valjanje groma) i plodnošću, uprošlosti su konji često figurirali kao žrtvene životinje.Spomenuta asocijacija s plodnošću u nekim je kulturamai povijesnim razdobljima konje dovela na loš glas; takopostoji vjerovanje da se u njihovu obličju kriju đavoli ivještice. Neka od praznovjerja vezanih uz ove životinjepoznata su i danas: za bijele se konje drži da donose sreću(osobito ako ih se ugleda na samu Novu godinu), dokpojava konja u snovima najavljuje pozitivne promjeneza sanjača/icu (Leach 1949:504).Pomoćnik i darivalac U svjetlu dosad navedenog,ne treba čuditi da se i junaci u bajkama pri svladavanjuudaljenosti najčešće oslanjaju upravo na konje, kakoone “obične” (lišene nadnaravnih osobina i sposobnosti)tako i one čudesne. U ovome me tekstu osobito zanimajuznačajke i funkcija konja u bajkama pojedinih slavenskihnaroda (hrvatske, srpske, bosanskohercegovačke,češke, slovačke i ruske). Poslužimo li se terminologijomkakvu u svojoj Morfologiji bajke nudi Propp, mogli bismoustvrditi da se konji u bajkama najčešće javljaju uulogama darivaoca i/ili pomoćnika. Konji koji junakaprenose do tridesetog carstva ili skrivenih podzemnihodaja u pravilu djeluju na zahtjev junaka ili, pak, samoinicijativno,kako bi izrazili zahvalnost za učinjenu usluguili iskazanu dobrotu (motiv zahvalnih životinja). Osimkao transportno sredstvo, konji-pomoćnicinastupaju i kao savjetnici ili glasnici,katkad razotkrivaju urote i izdaje, junakaupozoravaju na opasnost, pokazuju muput, izbavljaju ga iz nevolje, omogućujumu da zadobije ruku kraljevne ili mu darujučarobne predmete (usp. Thompson,1955.). Oni odvažniji i snažniji u bitkamaće čak i napasti neprijatelja. U ruskoj bajciDva Ivana – vojnikova sina čudesni konjnavaljuje na neman koja prijeti njegovomgospodaru. Ovakva borbenost može sena prvi pogled doimati začuđujućom, no,kako podsjeća Boria Sax, povijest konjazapravo je povijest ratovanja (2001:158-9).Štoviše, neke teorije sugeriraju da je napripitomljavanje ovih životinja ljude potaklaupravo želja da ih iskoriste u bitkama(Colin 2004:220). Spomenimo ovdje i toda se smrtna kazna koja zapada antagoniste/iceu bajkama često realizira u viduvezivanja za konjski rep; sultan u bajciZlatna djeca naređuje da se njegove zlesupruge privežu za repove pastuha kojiih zatim (“drugima na veselje”) vuku svedok ne izdahnu (NPBH 1955:92).Iako mnogi od njih lete, antagonisti ubajkama (Proppovim rječnikom, štetočine) ne zaziru odudobnosti konjskog sedla. Njihovi četveronožni pratiociredovito posjeduju čudesna svojstva, a nerijetko svojimgospodarima služe i kao izvor nadnaravne snage. AtešPereša (bosanskohercegovačka inačica Baš-Čelika) jašena tronogu konju koji je ujedno i ključ njegove snage i(be)smrtnosti. Koščej Besmrtni, jedan od najprepoznatljivijihlikova ruske narodne bajke, svoga je konja dobiokao plaću za trodnevnu pastirsku službu kod Babe Jage.Koščejev se at odlikuje izvanrednom brzinom, sposobnošćugovora te nekom vrstom intuicije (njegovo spoticanjeupozorava na prisutnost Ivana-carevića). BabaJaga prvotno je figurirala kao boginja konja. Kobile kojeuzgaja njezine su kćeri, a i sama može preuzeti konjskoobličje (Sax 2001:160).Čudesne osobine i sposobnosti Iako smožanr bajke skloni poistovjećivati s čudesnim bićima i pojavama,ne treba smetnuti s uma da se većina junaka/injana svojim putovanjima ipak služi “običnim” prijevoznimsredstvima pa tako ni “običnih” konja ne manjka. Namasu ipak zanimljiviji oni čudesni, stoga im se u nastavkuu potpunosti posvećujemo.Velik broj konja u bajkama krasi sposobnost govora,nerijetko komplementirana drugim izvanrednim svojstvima:čarobnim dahom, natprirodnim tjelesnim dimenzijama,brzinom ili sposobnošću skakanja u visinu/daljinu. Neki od njih mogu proricati budućnost ili rigativatru, drugi su pak besmrtni i/ili, poput konja princaBajaje, nikada ne stare (usp. Thompson, 1955.). Istaknutomjesto pripada zlatnim i zlatogrivim konjima,kao i konjima koje su uzgojile vile (o vezi konja i vila udomaćim predajama v. Marjanić, 2004.). Zamjetan je ibroj konja koji umiju letjeti, bilo s krilima – tzv. krilaši,hipogrifi (v. Marjanić 2004:247) ili bez njih. Motiv krilatihkonja Bilić povezuje s kultom Sunca; Sunce je, premanekim mitološkim interpretacijama, “sin boga Vida. Vidje car nebesni (...) a malo kom bogu pristaje tako konjko suncu” (Bilić 1898:615). Povezujući domaće sustavevjerovanja koje iščitava iz usmenih pjesama s Rgvedom,Bilić govori o trojakosti sunčanog konja: “Kadno jeuhvaćeno more noći (jezera našeg pričanja), božje Suncejaše na vranu konju; kad je prvi osvit, ima pod sobomIvan i konj kestenjaste dlakeU simboličkom sustavuvrijednosti kobile očitoslabije kotiraju od konja,budući da ih nikada ne jašujunaci, već starci, žene istranci (Drugi)konja siva, ima dorata; kad je napokon dan, bog okročibijelca, ili gjogata” (ibid:616). Osim na kopnu i u zraku,konji u bajkama dobro se snalaze i u vodi pa s lakoćomrone ili hodaju po vodi; ovakva mogućnost prilagodberazličitim prirodnim elementima ne čudi, imamo li naumu simbolički svezu ove životinje “sa svakim od četiritemeljna počela – vatrom, zemljom, zrakom i vodom”(Colin 2004:221). Neki od bajkovitih konja posjedujuosobito razvijenu moralnu svijest te ne dopuštaju daih zajašu izdajnici, kukavice ili lažljivci, što vidimo naprimjeru konja Tatoša koji “više vol[i] da služ[i] dobrimnego rđavim ljudima" (Njemcova 1956:47).Čudesna svojstva konja katkad su posljedica osobiteishrane: konj u Drvu nasred svijeta gricka dijamante, aslovački se konj Tatoš hrani i napaja ognjem i vjetrom.Čest je motiv transformacije hromih i mršavih raga uimpresivne pastuhe; u bajci Ćelo carev zet junak hraninekoliko izgladnjelih konja sve dok se ne "raskrupnjašei ugojiše (...), da ih ne moreš poznati" (NPBH 1955:136).Šugavi konj u bajci Dvanaestoro braće u tri navrata stresasa sebe “dlaku šugavu” i otkriva ispod nje bakrene, srebrnete naposljetku, zlatne dlake. Čini se da razni izgladnjelii deformirani konji u bajkama imaju i svoj izvanliterarnipandan. Trebalo je, naime, dosta vremena da se domesticiraneživotinje priviknu teškim radnim uvjetima na selu;arheološke iskopine otkrivaju da su konji za vuču, oranjei sl. učestalo trpjeli ozljede i deformacije kostiju, a zbogneodgovarajuće su ishrane bili podložniji bolestima odsvoje divlje braće (Resl 2007:91-2).

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 11U studiji o šamanizmu i tehnikama ekstaze, MirceaEliade osobito mnogo pažnje posvećuje konjima;kao vodič duša i pogrebna životinja, konj u šamanskimobredima predstavlja “sredstvo postizanja ekstaze, tojest ‘izlaska iz sebe’, što omogućuje mističko putovanje”(19845:340). Prisutnost konja u obredima simbolizira štaps drškom u obliku konjske glave (ibid), konjska koža nakojoj sjedi šaman ili pak konjska dlaka koja se u tokuobreda spaljuje (ibid:341). Potonja nam je praksa osobitozanimljiva budući da i junaci bajki svoje konje-pomagačedozivaju upravo spaljivanjem (rjeđe prelamanjem) njihovihdlaka. Ranije spomenuta praksa prinošenja konjskihžrtava djelomično se očuvala i u bajkama. Kako bi sepopeo u “čardak ni na nebu ni na zemlji”, najmlađi sinmora zaklati svoga konja i napraviti oputu od njegovekože. U zamjenu za lisičju pomoć i savjet, junak Očevogtrsa žrtvuje konja i nudi ga lisici za jelo. U bajci Djevojka– ptica zlatna perja carević na nagovor prepredenog caraubija svoga konja i dade se zašiti u njegovu kožu (motivušivanja u životinjsku kožu također je moguće povezatis šamanističkim praksama) (usp. Eliade, 1985.).Emotivni odnos Razmotrimo načas bajke braćeGrimm kao ogledni primjer žanra. U zbirci Sabranepriče i bajke konj nipošto ne manjka, no njegova je ulogastrogo utilitarna. Konj je za svoga vlasnika/cu tek sredstvoprostornog izmještanja pa osim one transportne ne igravažniju ulogu unutar narativa. Nasuprot ovom ekonomskompristupu životinjama (Visković 1997:11), u odabranomkorpusu slavenskih bajki nailazimo na dominantoemotivan odnos prema konjima (ibid:13), kojima njihovijahači često vrlo otvoreno iskazuju privrženost i ljubav.Princ Bajaja, lik iz češkog folklora, ljubi svoga konja uvrat i čelo, naziva ga milim konjićem i teško podnosirazdvojenost od njega. Osobit oblik veze između konja ijunaka predstavlja motiv “junačkog konja” čiju izuzetnusnagu i brzinu može zauzdati samo izuzetni junak. Takavje, primjerice, konj Avgar u bajci “Zlatna djeca”: “Pametnijegakonja od njega nema, jer ga ljeti i zimi samo vilehrane. S konjem Avgarom mogao bi [junak] izvesti djela,o kojima će narod i u poznijim vremenima da pripovijedai pjeva” (NPBH 1955:86). Ovaj oblik glorifikacije konja,kao i motiv sentimentalne veze između junaka i njegovakonja, bajka vjerojatno preuzima iz tzv. junačkih usmenihpjesama (najpoznatiji “par” ove vrste u nas svakako suKraljević Marko i njegov Šarac), predaja i priča. Naročitaemotivna povezanost konja i njegova jahača upisana jei u motiv simultanog rođenja; u bajci “Delija na konjuzlatnom” jahač i konj rađaju se istog trenutka, zajednorastu i odlaze u pustolovine.Kroz čitav članak neprestano spominjem junaka injegova konja – trebala bih možda napomenuti kakonije riječ o rodnoj neosjetljivosti s moje strane, već jednostavnoo tome da se u odabranom korpusu tekstovajunakinje uzdaju u vlastite noge, a ne konjska leđa. Tematskegranice teksta ne dopuštaju mi da se upustim ufeminističku kritiku bajke pa bih umjesto toga ponudiladrugačiju mogućnost tumačenja izostanka jahačica izbajki. Ne samo da konj simbolizira plodnost, već je iz bliskeveze između jahača i konja moguće iščitati i seksualnekonotacije. Na jahačice se stoga kroz povijest nije blagonaklonogledalo; ako bi se i vinule u sedlo, “[č]ednost jenalagala da ne jašu raširenih nogu” (Sax 2001:161). Kadsam se već dotakla ženskoga roda, spomenut ću i to da sukobile u bajkama rijetka pojava; uglavnom ih se spominjeRuski “konjić grbonjić”u kontekstu motiva simultanog rođenja.U bajci “Ćelo carev zet” dobronamjernise djed pojavljuje jašući na šepavoj (topolastoj)kobili; dok junak bajke Nemuštijezik jaše na konju, njegova žena putujena leđima kobile. Tu je i arapska kobilakoju jaši naoružani crnac u Zlatnoj djecite divlja planinska kobila koju uz pomoćkonja Nakarade hvata junak bajke Otac injegove kćeri. Iz navedenih primjera dadese iščitati da u simboličkom sustavu vrijednostikobile očito slabije kotiraju odkonja, budući da ih nikada ne jašu junaci,već starci, žene i stranci (Drugi).Distinktivna obilježja Ranijespomenuti ekonomski odnos prema konjima,kakav je karakterističan za bajkebraće Grimm, donekle objašnjava činjenicuda nam ti tekstovi ne daju osobito mnogopodataka o konjima. U slavenskim se bajkama,s druge strane, konji vrlo često diferencirajuprema boji, imenu ili osobitim sposobnostimakoje posjeduju. Čak se i običnim konjima u pravilu pridajeneki epitet, poput “lijepi”, “dobri” ili “brzi”. U svom raduo zoonimima, Dunja Brozović Rončević i Ankica ČilašŠimpraga navode da se životinje najčešće imenuju “premaboji, izgledu i kakvoći kože, dlake ili perja, prema posebnimobilježjima na glavi, očima, ušima, vratu, nogama irepu ili cijelome tijelu, prema veličini životinje, datumurođenja itd.” (2008:45). S obzirom na sklonost općim, a nepojedinačnim imenicama u bajkama (koja gotovo da imastatus žanrovske odrednice), jasno je da su vlastita imenaživotinja (baš kao i junaka) izrazito rijetka (u odabranomsam korpusu naišla na svega tri imena konja te imena Vaskoi Žurko kao neku vrst generičnih naziva za mačku i psa).Međutim, navedena motivacija imenovanja o kojoj govoreDunja Brozović Rončević i Ankica Čilaš Šimpraga u jednakojje mjeri važeća pri narativnoj selekciji onih životinja(konja) kojima će se samome tekstu dati istaknutija uloga.Konji se tako diferenciraju prema sljedećim svojstvima:a) izgled, vanjska obilježja: kakvoća dlake (dlaka konjaprinca Bajaje meka je “kao kadifa”), broj nogu, šepavost,estetski dojam, ljepota/ružnoća (rage i “šugavi” konji)b) boja dlake: bijela (“bijelac”, “labud”), crna (“vranac”),bakrena, srebrna, zlatna, mišja/pepeljasta/žućkasta(“kulaš”), riđa (“alat”), sivkasta (“zelenko”)c) osobita svojstva i sposobnosti: natprirodna brzina/snaga/sposobnost preskakanja prepreka, imunost na processtarenja, sposobnost hodanja po površini vode, nadnaravnobrz rast i razvoj, sposobnost letenja, osobita hrabrost iborbenost, sposobnost govorad) vlastito ime: Tatoš (slovačka bajka “Ukleta djevojka”),Avgar (bosanskohercegovačka bajka “Zlatnadjeca”) i Nakarada (bosanskohercegovačka bajka Otaci njegove kćeri). Pritom na slovačkom jeziku pojam tátošoznačava pastuha ili bojnog konja (Lingea vel’ký slovnik2008:1329), a naziv Avgar možda dolazi od turske riječiava ili hava što znači zrak, a što se doima primjerenimimenom za konja kojega su othranile vile te koji i sâm leti(Klaić, 2007.).Konj kao statusni simbol Razne su životinjekroz povijest figurirale kao statusni simboli. Konj u tomsmislu predstavlja ogledni primjer; vrsta i primarna namjenakonja svjedočili su o društvenom položaju njegovavlasnika, da ne spominjem da su ekonomski zbrinutiji slojeviuzgajali čitave ergele, dok su seljaci bili sretni ako su simogli priuštiti i jednoga konja (usp. Resl, 2007., Boehrer,2007.). Posjedovati konja značilo je uzdići se u društvu,metaforički, ali i doslovno: “jahač i doslovno i metaforičkigleda s visoka na ljude koji idu pješke” (Boehrer 2007:80).Konj, dakle, utjelovljuje bogatstvo i moć svoga gospodara.U bajkama je ovaj aspekt itekako značajan, osobito u kontekstunjihovog potencijalnog eskapizma. Brojne teorije ogenezama bajke opisuju ih kao ispripovijedane snove siromašnijihslojeva koji su tegotnost vlastita položaja donekleolakšavali imaginativnim izletima u svjetove u kojima (zarazliku od svijeta koji su oni sami nastanjivali) socijalnei ekonomske barijere nisu nepremostive: siromašni mlinarevsin ili hrabri krojač mogu se vinuti na prijestolje.Indikativno je da junaka iz seoske kuće u kraljevski dvoracčesto prenosi upravo konj; mogli bismo čak ustvrditikako stjecanje konja anticipira junakov društveni uspon is njime povezan ekonomski prosperitet. Dodatnu potvrduza ovu tezu pronalazimo u činjenici da su mnogi od tihkonja zlatni. O ekonomskoj važnosti konja, poglavito zaseosko stanovništvo, čitamo u bajci Čudotvorni prsten;starica majka neutješna je nakon što njihovog konja proždruvukovi: “nije šala, ode konj, ode življenje!” (NPBH1955:73). Kad ga lisica zatraži da joj dade svoga konja zajelo, junak Očevog trsa je podsjeća: “Ti znaš dobro da jekonja velika šteta (...)” (NP 1985:30).S obzirom na popularnost zbirke braće Grimm u nas,možda smo skloniji u bestijarij bajke uvrstiti lisicu ili medvjeda,kao i fantastična bića poput zmajeva (iako su oniu zbirci braće Grimma vrlo rijetki). No malo bi kojem junakupošlo za rukom izvršiti zadane mu zadatke i osvojitiruku zanosne kraljevne da mu nije njegova bijelca, vrancaili šarca.Ulomak iz veće cjeline.Literatura::Bilić, J. 1898. “Konj po hrvatskim narodnim pjesmama IV”. Noviviek: list za književnost, znanost i politiku 10 (2):609 - 618.Boehrer, Bruce, ur. 2007. A Cultural History of Animals in theRenaissance. Oxford i New York: Berg.Brozović Rončević, Dunja i Čilaš Šimpraga, Ankica. 2008. “Nacrtza zoonomastička istraživanja (na primjeru imena konja)”. Foliaonomastica Croatica 17:37-58.Chevalier, Jean i Gheerbrant, Alain. 1994. Rječnik simbola. Mitovi,sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. 4. izdanje. Preveli AnaBuljan et al. Zagreb: Mladost i Nakladni zavod Matice hrvatske.Colin, Didier. 2004. Rječnik simbola, mitova i legendi. Prevela IraWacha-Biličić. Zagreb: Naklada Ljevak.Čulinović-Konstantinović, Vesna. 1997. “Životinje u narodnimvjerovanjima”. U: Nenad Cambi i Nikola Visković, ur. Kulturnaanimalistika. Split: Književni krug, str. 158-183.Drvo nasred svijeta. 1960. Priredila Maja Bošković-Stulli. Zagreb:Školska knjiga.Eliade, Mircea. 1985. Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze. Sfrancuskog preveo Zoran Stojanović. Novi Sad: Matica srpska.Grimm, Jacob i Wilhelm. 2009. Sabrane priče i bajke. Preveli ViktorKralj i Bojana Zeljko-Lipovščak. Zagreb: Mozaik knjiga.Hrvatske usmene priče. 2004. Priredio Vlado Pandžić. IlustriralaMirjana Jelić. Zagreb: Školska knjiga.Klaić, Bratoljub. 2007. Rječnik stranih riječi. Tuđice i posuđenice.Zagreb: Školska knjiga.Leach, Maria, ur. 1949. Standard Dictionary of Folklore, Mythologyand Legend. Volume 1: A – I. New York: Funk & WagnallsCompany.Lingea vel”ký slovnik. Anglicko – slovenkský, slovensko – anglický.2008. Bratislava: Lingea s.r.o.Marjanić, Suzana. 2004. “Životinjsko u vilinskom”. U: RenataJambrešić Kirin i Tea Škokić, ur. Između roda i naroda. Etnološkei folklorističke studije. Zagreb: Centar za ženske studije i Institut zaetnologiju i folkloristiku, str. 231-256.Narodne pripovijetke. 1985. Priredio Josip Kekez. Zagreb: Mladost.Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine. 1955. Izbor i redakcijaHamid Dizdar. Sarajevo: Narodna prosveta.Narodne pripovijetke slavenskih naroda. 1960. Priredio TvrtkoČubelić. Zagreb: Školska knjiga.Njemcova, Božena. 1956. Zlatokosa djevojka. Slovačke i češkepriče. Prevela Smiljana Kršić. Sarajevo: Narodna prosveta.Opačić, Nives. “Jaši baba dorata”. Propp, Vladimir Jakovljevič. 1982. Morfologija bajke. Preveo PetarVujičić. Beograd: Prosveta.Propp, Vladimir Jakovljevič. 1990. Historijski korijeni bajke.Prevela Vida Flaker. Sarajevo: Svjetlost.Sax, Boria. 2001. The Mythical Zoo. An Encyclopedia of Animalsin World Myth, Legend, & Literature. Santa Barbara, California:ABC-CLIO.Thompson, Stith, ur. 1955. Motif-Index of Folk-Literature. AClassification of Narrative Elements in Folktales, Ballads, Myths,Fables, Mediaeval Romances, Exempla, Fabliaux, Jest-Books, andLocal Legends. Vol 1: A – C. Copenhagen: Rosenkilde and Bagger.Resl, Brigitte, ur. 2007. A Cultural History of Animals in theMedieval Age. Oxford i New York: Berg.Ruske bajke. Svezak 1 i 2. 1990. Odabrala i prevela JadrankaVarošanec. Ilustrirala Tatjana Stepanović. Zagreb: Tros.Što nikada nije bilo... Usmene pripovijetke i predaje. 1986. PriredilaMaja Bošković-Stulli. Ilustrirao Živko Haramija. Zagreb: Školskaknjiga.U svijetu snova. Jugoslavenske narodne pripovijetke. 1967. UrednikAhmet Hromadžić. Sarajevo: “Veselin Masleša”.Visković, Nikola. 1997. “Šest načina odnosa prema životinji”. U:Nenad Cambi i Nikola Visković, ur. Kulturna animalistika. Split:Književni krug, str. 11 - 15.Visković, Nikola. 2009. Kulturna zoologija. Što je životinja čovjeku išto je čovjek životinji. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

film zarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 12Krvoločni predatoriu kućicama od opekeRedateljski debi glumca Paddyja Considinea punokrvni je primjerak britanskogsocijalnog realizmaVanja KulašPaddy Considine, Tiranosaur; 2011.Tiranosaur (Tyrannosaur, 2011.) redateljaPaddyja Considinea jednood najkvalitetnijih filmskih ostvarenjaprošle godine, od ukupno 38 nominacijaosvojio je dosad 23 nagrade nafestivalima širom svijeta. Između ostalogdobitnik je nagrade za režiju te posebnenagrade žirija za glumačke izvedbe naFilmskom festivalu u Sundanceu gdjeje premijerno prikazan te trostruke britanskenagrade za najbolji nezavisni film(BIFA). Domaći su ga gledatelji prvi putmogli vidjeti na prošlogodišnjem Zagrebfilm festivalu gdje ga je upravo publikanagradila najvećim brojem glasova, a od3. veljače je u redovitom programu zagrebačkogkina Europa.Redateljski debi karakternogglumca Britanski glumac i redateljPaddy Considine, rođen 1974., proteklihje godina osvojio brojna priznanjakritičara za niz glumačkih uloga, najčešćeneprilagođenih antijunaka, a posebnooduševljava savladavanjem različitih naglasakai sposobnošću mijenjanja glasaza potrebe pojedinih uloga. Igrao je ufilmovima San o Americi (In America,2002.), 24 Hour Party People (2002.), MySummer of Love (2004.), također je doživioi holivudski uspjeh s filmom Bourneovultimatum (The Bourne Ultimatum,2007.), no najpoznatiji je po suradnji sprijateljem Shaneom Meadowsom u čijimfilmovima glumi (primjerice A Roomfor Romeo Brass, 1999.), a s kojim 2004.godine supotpisuje scenarij za Mrtvačevecipele (Dead Man’s Shoes).Tiranosaur je prvidugometražniigrani film za kojiConsidine potpisujescenarij i režijučime se pridružujeplejadi karakternihbritanskih glumacakoji su se okušali uredateljskoj uloziTiranosaur je prvi dugometražniigrani film za koji Considine potpisujescenarij i režiju, čime se pridružuje plejadikarakternih britanskih glumaca kojisu se okušali u redateljskoj ulozi. Svi oniredateljski debitiraju teškim pričamapa je tako Gary Oldman startao s NilBy Mouth (1997.), Tim Roth s The WarZone (1999.), a redateljski debi SamantheMorton bio je The Unloved (2009.). Kaopredložak za film Tiranosaur poslužio jenagrađivani kratki film Dog Altogether(2007.), Considineov debitantskiscenarističko-redateljskiprojekt. Peter Mullani Olivia Colman pojavljujuse ovdje u ulogama koje ćedublju profilaciju dobiti u Tiranosauru.Mullan je škotskiglumac (Trainspotting, 1996.)i redatelj (Orphans, 1998.;The Magdalene Sisters, 2002.;Neds, 2010.), dok je Colman uVelikoj Britaniji poznata pokomedijama Peep Show i Rev,filmu Hot Fuzz (2007.) EdgaraWrighta, kao i po ulozikoju je uz Paddyja Considineaodigrala u filmu Le Donk& Scor-zay-zee (2009.) ShaneaMeadowsa. Posljednja jojje uloga ona Carol Thatcher u The IronLady (2011.).Sugestivne interpretacije Petera Mullana,Olivie Colman i Eddieja Marsanau ovom moćnom i potresnom filmu briljantnesu te s gotovo dokumentarističkompreciznošću iznose studiju o usamljenosti,socijalnim devijacijama i mračnoj straniobiteljskih odnosa koja se naposljetkupretvara u katarzičnu ljubavnu priču.Koncentrat disfunkcionalnihemocija Radnja je smještena uneimenovani gradić na sjeveru Engleske,a film se snimao na području Leedsa iWakefielda, uključujući Seacroft, CrossGates, Eccup, Harehills i Alwoodley slokalnim stanovnicima kao statistima.Mali film izuzetne ekspresivnosti natragu Kena Loacha i Shanea Meadowsao postarijem alkoholičaru iz radničkeklase problematičnog temperamenta čistije koncentrat disfunkcionalnih emocija,autodestrukcije i patnje. Već prvascena najavljuje mračnu priču nabijenunasiljem: agresivan muškarac grube fizionomijenervozno se bejzbol palicomlupka po čelu. Nakon svađe u lokalnompubu nogom na smrt izudara vlastita psate s njegovim slomljenim tijelom u naručjupijano otetura mračnom uličicom.U fokusu filma je Joseph, ogorčeni nasilnikizmučen grižnjom savjesti i nekontroliranimprovalama bijesa, psihotičnimizantrop s društvenog ruba osuđen naživot u ništavilu i samoći. Kad u jednom unizu gnjevnih ispada razbije izlog mjesneknjižare, a potom se ničim izazvan sukobljavas nekim mladićima u kafiću, i samočajan zbog svog sumanutog ponašanjaskriva se u obližnjoj karitativnoj trgovinii tako u njegov autistični univerzum ulaziHannah, dobrohotna prodavačica kojajedina u njemu vidi brige vrijedno ljudskobiće. Josephovo je impulzivno ponašanjene plaši, prihvaća ga takvim kakav jest,prijateljski i bez čuđenja, a na njegoveuvrede uzvraća razumijevanjem, oprostomi molitvom. On je ismijava jer Hannahu svojoj bezazlenosti ostavlja dojamnaivne i priglupe osobe nesvjesne realnosti,ušuškane u sigurnost srednje klasei kršćanskog dogmatizma. No njezin ježivot kudikamo strašniji no što on možei pojmiti dok prolazi kalvariju monstruoznogmaltretiranja u braku s naoko uspješnimi uglađenim, ali duboko poremećenimmuškarcem. Ubrzo se Joseph protiv svojevolje emotivno vezuje za nju, a nakon štou jednoj tučnjavi izvuče deblji kraj, utočištenalazi upravo kod nje. Kad nedugopotom Hannu patološki posesivni mužzbog bezrazložne ljubomore gotovo ubijabatinama, ona zaštitu traži kod Josephaispod čije agresivnosti naslućuje toplinui ljudskost. Dvoje očajnika u svom iskrenomprijateljstvu pronalazi utjehu, životnismisao, a na kraju i ljubav. Joseph koji seHanni u prvom susretu predstavlja kaoRobert de Niro čime se referira na njegovuulogu propalog boksača iz kultnog Scorseseovogfilma Razjareni bik (Raging Bull,1980.) započinje svoju transformaciju odmrzovoljnog gubitnika i živog mrtvaca ufunkcionalno i suosjećajno ljudsko biće.Tironosaur kao metaforaIako se a priori nameće ideja da je krvoločnazvijer iz naslova upravo Joseph,vandal ugaslog pogleda i bezizražajnoglica, Tiranosaur je zapravo šaljivi nadimaknjegove pokojne supruge čija je smrt uzroknjegovog psihičkog urušavanja. Plakat zafilm koji je dizajnirao Dan McCarthy, jedanod Considineovih omiljenih umjetnika,u hladnim crno bijelim tonovimaocrtava Josepha sa stručkom cvijeća uruci, a pod zemljom skelet tiranosaura,što na prvoj razini čitanja simbolizira njegovožalovanje za voljenom osobom, alii grizodušje što joj je za života nanosiobol. No prijeteća prisutnost goleme zvijeriispod same površine zapravo sugerirapatologiju svakodnevice naoko idiličnoggradića s kućicama od tamnih opeka kojise za Josephovim leđima pomalja u izmaglici.Tiranosaur je stoga ovdje metaforaljudskih čudovišta bez morala i empatije,brojnih manifestacija otuđenosti i ravnodušnosti.Strah, brutalnost i usamljenostdominantni su elementi ove dubokouznemirujuće ljudske drame naglašenesocijalne tematike i jake usisne snage, kojigledatelju ne dozvoljava uzmak čak ni kadsu prizori u krupnim kadrovima krajnjemučni. Iako su scene eksplicitnog nasiljau pravilu izvan kadra, Tiranosaur je ukletikrug prijetnji, (seksualnog) zlostavljanja,iživljavanja na životinjama i demonstracijesile nad slabijima u kojemu kao da čovjekima samo dvije opcije: postati nasilnikomili žrtvom. Ni duboko religioznoj Hannahvjera u Boga nije dostatna za spasenje pazaborav od jezive realnosti svakodnevnihponiženja i muževljevih psihofizičkihzlostavljanja nalazi u alkoholu. Napokonuviđa kako svijet nije benevolentan niracionalan, već mračno i hladno mjestobez moralne vertikale i teološke utjehe.Hanni je, iako jobovskom upornošću svečini ispravno, život nalik zatvoru, a kadiz njega pokuša pobjeći, u zatvoru zaista izavrši zbog ubojstva muža u samoobrani.Zapanjujuća autentičnost koja djelujedokumentaristički uvjerljivo i realizamdoveden do krajnosti naturalizma postižese ovdje snimanjem na autentičnim lokacijamabez scenografskih intervencija,korištenjem prirodnog osvjetljenja, nepatvorenihambijentalnih zvukova te minimalnomupotrebom komponirane filmskeglazbe. Uz diskretne instrumentale, dvaglazbena naglaska obilježavaju film: SingAll Our Cares Away irskog kantautoraDamiena Dempseya te snolika pjesma Wewere wasted britanskog indie benda TheLeisure Society u samoj završnici filma.Zanimljivo je da je frontman benda NickHemming u mladosti svirao s Considineomi Meadowsom.Upravo inzistiranje na dokumentarnomverizmu, zagasitim bojama i esteticiružnoće kod gledatelja osjećaj tjeskobe,mučnine i beznađa intenzivira do graniceizdržljivosti.Tiranosaur nam pruža naturalističkiprikaz ovozemaljskog pakla – neveselimkrajolicima promiču rezignirani nevoljnicičiji je život samo kaleidoskop straha, društvenihporemećaja i okrutnosti. Minimalističani samozatajan, a ipak, ili moždaupravo zato, jakog emocionalnog i dramatskognaboja, Tiranosaur se bez kompromisai cenzure hvata u koštac s psihozamai demonima naše društvenestvarnosti.

Strip autori: dunja janković i cody brantzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 14

Stripzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 15

azgovorzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 16Alemka Đivojeistraživanje putovaurbane lažiSa splitskom multimedijalnom umjetnicom razgovaramo o njezinim akcijama iperformansima kao i o land art projektima, o udruzi OUR i projektu Jugoplastika, alii o ignorantskom odnosu vladajućih medija prema splitskoj kulturnoj sceniSuzana MarjanićKrenimo u razgovor od vašega performansa WelcomeCarpet Carpet Laying Ceremony / GLORIA EXANIMIDIALOGO (Svečana ceremonija polaganja otirača uslavu mrtvom dijalogu), što ste ga izveli 2010. na DO-PUST-u (Dani otvorenog performansa u Splitu). Na kojojste lokaciji izveli performans i kako ste ga koncipirali?Naime, u pozivnici ste naveli da svečana ceremonija polaganjaotirača počinje ispred Stare gradske vijećnice,Pjaca, 1. srpnja u 13 sati.——Performansu prethodi anonimna osmrtnica u dnevnomtisku Slobodna Dalmacija IN MEMORIAM/EXA-NIMI DIALOGO LUGENTES OMNES AB EO IM-MOLATI kojom najavljujem svečanu povorku zainteresiranihgrađana ispred Stare gradske vijećnice na Pjaci(nekadašnje čelne institucije grada) te je kanaliziram kaPoglavarstvu Grada Splita (aktualna gradska vlast) gdjeće biti održana Svečana ceremonija. Ispred zgrade Banovinena glavnom ulazu povorka se zaustavlja i polažeserijski proizveden otirač za noge na samom ulazu. Naotiraču piše GLORIA EXAMINI DIALOGO (Slavamrtvom dijalogu) dok na lenti piše LUGENTES OMNESAB EO IMMOLATI (sve njegove žrtve). Nemogućnostdijalogiziranja i devalvacija vještine komunikacije dovodido uzaludnosti i nemogućnosti pozitivnih rezultata. Porukom“Slava mrtvom dijalogu” pokušavam osvijestitiuzrok stanja društva u cjelini, ali i potaknuti reakcijukoja bi dovela do uspostave “novih” vrijednosti, stvarnekomunikacije stvarnog dijaloga.U pozivu za performans, među ostalim ste istaknuli: “Željai volja za uspostavom dijaloga vladajućih strukturas onima koji su ih izabrali, jednaka je nesvjesnoj radnjibrisanja đona cipele od otirač”. Koliko se navedenapraksa javnoga komuniciranja đon/političari otirač/masa, narod ogleda i u ponašanju nedavno izabranihpolitičkih vlastodržaca?——I sami ste ih nazvali političkim vlastodršcima. Dakle,dijalog u pravom smislu te riječi ili želju za njim pokazujusamo kada se radi o vlastitom interesu održavanja sebe navlasti, a za što su im potrebni birači. Nakon što dostignusvoj cilj ta želja i volja za dijalogom naprasno nestane.DALMACIJALANDNa prošlogodišnjem DOPUST-u izvodite akciju-predavanjeDALMACIJALAND. Koje ste sve kulturološke,političke, medijske arhetipove propitali timperformansom-predavanjem?——Dalmacijaland je fiktivna tvrtka koju sam s formomprofesionalne prezenterice otkrila javnosti. Marketinškimsam rječnikom prikazivala djelatnosti i strukturu tvrtkes posebnim naglaskom na dobrobiti kupca. Dakle, radise o reklami. Reklame su prepune lijepih i nasmiješenihsuper-ljudi koji za potrebe marketinške industrije utjelovljujumagičnu ženu ili muškarca. Arhetip je danas postaosredstvom stvaranja trendova i brendova. Ukoliko nekombiću ili proizvodu pridružimo određenu arhetipsku figuruili simbol, on dobiva nadljudski, magijski značaj. Takosu u Dalmacijalandu našli svoje mjesto junaci koji rješavajusve poteškoće, proizvodi koji obogaćuju i mijenjajunaš život, ljudi koji su vas spremni saslušati, prostor kojipruža meditativna zadovoljstva, mjesta gdje se osjećatekao čovjek… I sama sam se pripremila za ulogu supermagične žene. Lijepa, pametna, uspješna, sve joj ide odruke, radi u “fantastičnoj” tvrtci Dalmacijaland. Rad problematizirasadašnjicu Dalmacije gospodarstva, prirode,znanosti, kulture, umjetnosti, stanovništva...ŠARENA LAŽAOsim toga, na prošlogodišnjem ste se 37. splitskom salonupredstavili interaktivnom instalacijom Šarena laža. Naime,središnja je tema ove bijenalne manifestacije suvremeneumjetnosti bila, kako su naveli organizatori, “propitivanjeizložbe kao mjesta vlastite izloženosti i kao potencijalnogmjesta artikulacije laži kao legitimnoga sredstva galerijskogapripovijedanja”. Na koji ste način navedenu temu“izložili” svojom akcijom i instalacijom?——Osim gore navedene teme u užem smislu uzimale su seu obzir sve tematske mogućnosti, sva moguća istraživanjaputova “urbane laži”, negiranja i iskrivljavanja istine, odnosnonjezine manipulacije od političkih, vjerskih, osobnih,rodnih i socijalnih impulsa do propitkivanja samogsredstva umjetnosti i njegovih mogućnosti manipulacijene zanemarujući pritom ni vrlo nestabilne pozicije i opasnostivlastitog izlaganja u javnoj domeni umjetničkogistupa. Instalacija Šarena laža nalikuje mnogim automatima(automat za grickalice, žvake, kondome itd.) kojimasmo okruženi u svakodnevnom životu, koji nam štedenovac i vrijeme, zadovoljavaju trenutne potrebe i nalazese negdje usput. Šarenu lažu sam postavila na Trgu GajeBulata (plato ispred HNK Split i crkve Gospe od zdravlja)u vrijeme dnevne špice od 12 do 14h. Nakon što konzumentubaci novčić u mehanizam i pritisne dugme za njegovopokretanje, osoba unutar instalacije mu izda Šarenu lažu.Iznad dijela za ubacivanje novca bila je uputa za korištenjei recept za šarene laže koji glasi:“ŠARENA LAŽA je jedan od najpoznatijih brendovakoji opstaje već stoljećima. Tradicionalna receptura je sačuvanai uspješno se primjenjuje i danas. Tajna ŠARENELAŽE leži u specifičnom neutralnom okusu koji pružakratkotrajan osjećaj bezbrižnosti, mira i sreće. Sastojci:vrhunsko pšenično brašno, bistra voda, jestive boje prirodnogizgleda”.Iz ovoga se recepta da naslutiti kako su šarene laže obojanikruščići koje inače Crkva koristi tijekom euharistije,samo u mom slučaju oni nisu bili blagoslovljeni iz poštovanjaprema vjeri i vjernicima. Pristupiti euharistiji možete samoako ste očišćeni od grijeha, a da biste do toga došli, trebateproći određene korake od ispovijedi, pokajanja, molitvi itd.Čini li vam se da niste izašli iz srednjeg vijeka? I da jerecept za manipulaciju masama isti kao prije? Može li Crkvakao institucija konkretnije pomoći potrebitima umjesto štoi sama instalira automatske mehanizme (npr. mehanizam zasvijeće ubacite kunu i zasija električna sijalica) ne bi li poredenormnog bogatstva mogla uzeti još koju kunu? Također seodnosi na našu političku “elitu” koja manipulira masamakitnjastim govorima, slatkorječivošću, obećanjima...ZAGREBAČKA CENTRALIZACIJAHRVATSKEO medijskoj vrtešci istina-laž progovorili ste i 2010. godinesvojim performansom Eating Culture, u okviru projektaNo(n)shame (Split, Klub Kocka, 2. veljače 2010.). Kakokomentirate nevidljivost kulture, kako je to Boris Kadinnaveo, “južnije od raja” (Zagreba)?——O splitskoj kulturnoj sceni skoro da se ne govori, a onekoliko afirmiranih pojedinaca sudionika većine “važnijihkulturnih događaja” u Hrvata, koji se dakako događaju uZagrebu, može se čuti i pročitati ponešto. Jedan od razlogaje odnos vladajućih medija prema splitskoj kulturnoj sceni.Ukoliko se ona ne događa u Zagrebu teško da će o njoj bitipar crtica teksta u tisku. Nezainteresiranost, nepostojanjeistraživačkog novinarstva u medijima za posljedicu imajuovakvo stanje. Mogu govoriti o centralizaciji Hrvatske gdjesu jasne posljedice ne samo na kulturnom, već i na svimdrugim područjima djelovanja. Zagreb je centar i ako želitebiti vidljivi ili aktualni jednostavno preselite tamo; maloporadite na “umrežavanju” i već će se stvari pomaknuti smrtve točke.PRVI PERFORMANSAlemka Đivoje: Šarena laža, 2011.Kao prvi performans u svojoj biografiji navodite performansKruh sa 7 kora (Kaša of Modern Art, KosmopolitischerLand-Art Hof Strošek, Alpe, Austrija). Kako stekoncipirali navedeni performans?——U to vrijeme status samostalne umjetnice pružaomi je mogućnost kretanja, ali i nemogućnost redovitihprihoda. Često sam prihvaćala pozive za sudjelovanjemna umjetničkim radionicama, projektima, putovala odmjesta do mjesta gdje sam imala mogućnost raditi, kreiratise... Tako sam tijekom tri tjedna radila na land artprojektu Mreškanje (Ripple) smještenom na austrijskimAlpama. Živjela sam u potpunoj izolaciji jer je rad naprojektu zahtijevao da se bude na licu mjesta, dakle navrhu planine. Izolacija vas tjera na razmišljanje, introspekciju.Osjećala sam se kao nomad, kao pomorac nabrodu usred oceana ili na svom komadiću mora usredplanina svejedno, dislocirana od svojih korijena na putu“trbuhom za kruhom”. Potreba da izvedem performansdošla je spontano bez prethodnog razmišljanja, iz trenutnogstanja, povlačenja paralele pomorac-umjetniknomad.Izvela sam performans pod nazivom Kruh sa7 kora. Oko izrađene aluminijske plohe sam posipalabrašno. Na brašnom obilježenim mjestima oblikovalazemlju u valove te je presvukla aluminijskom “plahtom”formirajući isječak mora.Nakon dvije godine uslijedio je i performans Hanging(2009.). Zbog čega ste kao prostor izvedbe odabrali Baletnuškolu Kaštel Kambelovac?

azgovorzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 17——22. Adria Art Annale kao koncept postavlja “zajedničkosudjelovanje” u kritici strukture kapitalizmahrvatske Vlasti, u razotkrivanju laži koje se skrivaju podegidom liberalne demokracije, odnosno kreira-planiraprizor područja borbe za oslobođenje od ropstva neoliberalneeutanazije, tj. tihog neizlječivog raščovječenjaod strane hrvatske (tadašnje) vladajuće momentalnepolitike. To je vrijeme studentsko-radničkih prosvjedaza besplatno obrazovanje, protiv guranja brodogradnjeu privatizaciju.Takva politika koja je dovela do opće pljačke i devastacijenekadašnje industrije, devastacije priobalja,pomorskih dobara, uništenja prirodnog okoliša gdjese skidaju zaštite radi iscrpljivanja prirodnih resursaitd. još ne staje što dovodi i do “devastacije” čovjeka iu materijalnom i duhovnom smislu. I sama sam iskusilaposljedice ove politike koja je mene, moje bližnjei brojne moje prijatelje pritisnula uza zid. Iako se nesmatram podložnoj manipulacijama, iako vidim što sedogađa, najviše me razara i ljuti onaj osjećaj nemoći damijenjam, zaustavim ili bar usporim ovakvu stvarnost.Iz otpora prema ovakvom stanju nemoći nastaju mojiperformansi.Izbor Baletne škole (spomenika nulte kategorije) uKaštel Kambelovcu za izvođenje performansa je logičan.Ona je primjer devastacije i nebrige koja se možeprenijeti na čitav Kaštelanski zaljev ili na Lijepu našu,a visjeti naopako, okačena za jednu nogu i vezanih rukupredstavlja nemogućnost djelovanja. (U međuvremenu jeBaletna škola obnovljena i u njoj djeluje glazbena škola,podružnica glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu.)RUŠEVINA U VJEČNOJIZGRADNJIZatim, 2010. Godine, uz Wellcome Carpet i Eating Cultureizvodite i performans Breath-taking (zajedno s MirelomDulčić) (Plato Doma omladine, Split). U čemu se nalazimoguća tematska sličnost navedenih performansa?——Iako je gradnja Doma omladine Split počela daleke1977. još nije u potpunosti dovršen. Nazivaju ga još ruševinomu vječnoj izgradnji gdje su mladi tijekom godina čestobivali isključeni iz događanja. Svojim konačnim uređenjemi ukoliko bi se taj prostor zaista dao na korištenje mladimkreativcima i udrugama mladih potakao bi se razvoj gradskesupkulturne scene i stvorilo snažno žarište alternativne kulture.Iako su zadnjih godina stvari pomakle s mrtve točke,odobrena su određena sredstva za revitalizaciju i popravkenastale zbog zapuštenosti. Tako je sada u Domu omladinesmješten Multimedijalni kulturni centar, Međunarodnifestival novog filma, Kino klub, Baletni studio Glazbenemladeži, udruga KUM i prvo privatno kazalište u SplituPlaydrama. Uređen je prvi skate park u zatvorenom prostoruu Hrvatskoj. Djelomično je uređen mali i veliki amfiteatar,ali još uvijek se ne vidi konačan kraj potpunom uređenjui stavljanju u funkciju. Zar zaista treba više od 50 godinakako bi se dovršilo uređenje jednog objekta koji bi postaosnažnim žarištem mladih kreativnih snaga? I tu nedostajedijalog između vladajućih struktura i onih koji to nisu.Kultura je marginalizirana. Poima li se kultura kao neštošto ne donosi profit pa se tretira kao nešto bezvrijedno ilimrtvi kapital te se shodno tome djeluje bez propitivanjatakvog sustava vrijednosti i shodno tome se ne isplati u njuulagati. Postoji li strah od organiziranja mladih kreativnihsnaga kao moguće angažirane kritike, opozicije?UDRUGA OUROd 2010. godine članica ste udruge OUR (Organizacijeudruženog rada za kulturu i vizualne umjetnosti). O kakvojje udruzi riječ koja u svom nazivu nosi subverzivno sjećanjena doba socijalističkoga samoupravljanja?——Organizacija udruženog rada, udruga za kulturu i vizualneumjetnosti osnovana je 2010. godine u Splitu. Članovisu Dalibor Prančević, Robertina Tomić i ja. Udruživanjenekoliko osoba već čine kolektiv. Udružila nas je želja ipotreba djelovati na drugačiji način. Osmišljavanje vlastitihprojekata i zajednički rad naspram individualnog rada usklopu zadanog koncepta. Djelovati izvan kulturnih institucija,djelovati samostalno. Dosadašnja individualna iskustvai znanja su pretočena u kolektivna. Dobro funkcioniramo iodlično se nadopunjujemo. Kolektiv je ključna riječ ili pojamkoji zaista asocira na doba socijalističkog samoupravljanja,odnosno na jednu od njegovih pozitivnih strana.JUGOPLASTIKAU okviru navedene udruge nedavno ste u Salonu Galić predstaviliprvu fazu projekta Jugoplastika, pod naslovom Radniteren Jugoplastika. Kakve su bile reakcije posjetitelja na oživljenosjećanje jedne tvornice koja je propala prema Tuđmanovojfeudalnoj recepturi o 200 obitelji koje će posjedovatiHrvatsku. Tako je npr., kako ste naveli u info plakatu, premadostupnim podacima u prvih deset godina kombinat zapošljavao25% ukupno zaposlenih na području Splita, od čegačak 80% ženske populacije.——Radni teren (Rt) Jugoplastika sastoji se od istraživanja ianalize društvenih promjena čitljivih iz alteracije gradskogtkiva u ovom slučaju kompleksa bivšeg tvorničkog kombinataJugoplastika u Splitu. Tvornički kombinat Jugoplastikaje utemeljen kao prevalentno ženski radni kolektiv. U većinisplitskih obitelji bar jedan njezin član bio je zaposlen u tomkombinatu, a i u Dalmaciji, usudila bih se reći čak u cijelojondašnjoj državi, nije bilo kućanstva bez barem jednog artiklaproizvedenog u Jugoplastici. U svima nama, građanimaSplita, Jugoplastika je usadila kôd i nije čudno što kao takvi,posjetitelji nisu mogli proći mimo “uskrsnulog” izloga Jugoplastikeu Marmontovoj ulici. Zaustavljali su se s nevjericom,ulazili u galeriju gdje počinje putovanje u prošlost, sjećanjena neke bolje dane.U kojem će smjeru ići sljedeća faza projekta? Naime, zajednoste s ostalim članovima OUR-a istaknuli da se projektJugoplastika uklapa u trend preispitivanja odnosa premarecentnoj industrijskoj i oblikovnoj baštini iz vremena od1945. do 1990. koja je početkom devedesetih amputirana izkolektivne memorije.——Već je bilo nekoliko izložbi koje preispituju odnos premarecentnoj industrijskoj i oblikovnoj baštini u Muzeju zaumjetnost i obrt; Porculanski sjaj komunizma dizajn Jugokeramike,aktualna izložba Skriveni dizajn /Odjel dizajnaKončar 1971.-1990., u Muzeju suvremene umjetnosti izložbaSocijalizam i modernost... Podcjenjivački odnos prema vlastitomnaslijeđu dizajna velika je prepreka u proučavanjurazvoja industrijskog dizajna u Hrvatskoj. Tijekom pretvorbii privatizacije mnoge dokumentacije (arhiv prototipovaproizvoda) su nestale. Predmeti sakupljeni tijekom projektaRt-Jugoplastika odraz su znanja, rada i razine oblikovanjau tom vremenu. Namjera nam je nastaviti sa sakupljanjemproizvoda Jugoplastike i uz suradnju institucija kao što suMuzej grada Splita i Etnografskog muzeja prezentirati ih ivalorizirati.Kakve su reakcije bivših radnika/ica te tvornice na projektJugoplastika i na koji ste način s njima ostvarivali suradnjuu okviru navedenoga projekta?——Poziv na participaciju građana upućen je putem radijskogprograma. Bili smo iznenađeni odazivom velikog broja bivšihradnica i radnika koji su donoseći predmete ili informacijeo Jugoplastici i sami sudjelovali u razvoju projekta i oblikovanjuizložbe. Reakcije su bile vrlo emotivne.INICIJATIVA ZA MARJANKakva je trenutna splitska akcionistička i performerska scena;na kojim manifestacijama osim DOPUST-a, Splitskoga salona,Adria Art Annalea ili događanjima u Domu omladinemožete prezentirati i svoje izvedbene prakse?——Iako osim gore spomenutih manifestacija nema nekihdrugih “oficijelnih”, zasigurno postoji samoinicijativa ili samozatajnodjelovanje na vlastitim projektima što meneosobno, što drugih kolega pa se nađe i vrijeme i prostor zaprezentiranje.Marko Marković i Siniša Labrović su odselili u Zagreb, aliMilan Brkić, Zlatan Dumanić, Sandra Sterle, Hrvoje Cokarić,Vanja Pagar, Rino Efendić, Petar Grimani, Boris Šitum i jošmnogi drugi su tu i aktivni su. Npr. u akcijama Inicijativa zaMarjan, uz angažman umjetnice Duške Boban, participirajui mnogi drugi umjetnici. Udruga KVART okuplja umjetnikeiz najužeg životnog okruženja te priređuje izložbe u zatvorenimi otvorenim prostorima gradske četvrti Trstenik. Ciljje njihovog djelovanja promocija suvremene umjetnosti kaomogućnosti promišljanja i komentiranja vlastite stvarnostilokalnom stanovništvu, s krajnjom težnjom njihova uključivanjau slične akcije u čemu su vrlo uspješni.AAAKoji su radovi ostali posebno zapaženi na prošlogodišnjem23. Adria Art Annaleu, nažalost i posljednjem u organizacijiBožidara Jelenića te koliko je spomenuti umjetnik utjecao ina današnju generaciju koliko se navodi da je utjecao na krugljudi okupljenih oko akcije Crveni Peristil?——Umjetniku Boži Jeleniću su se priključili Rino Efendić,Milan Brkić, Vanja Pagar i oni su činili jezgru AAA od njegovogzlatnog vremena devedesetih pa do danas. Zasigurnonije izostao utjecaj Bože Jelenića na te umjetnike i niz drugihkoji su participirali na izložbama tijekom vremena. Ali nemogu se oteti dojmu da taj utjecaj jenjava zadnjih godina.Izložbe AAA znale su podići prašinu i burne rasprave prezentirajućii promovirajući proširenu umjetničku formu.Zadnjih godina, iako s dobrim konceptom i angažirano,Božo Jelenić uz pomoć svog sina Anteja organizira AAAu kojem prevladavaju predavanja s javnim tribinama, videoprojekcije i interpretacije u javnosti i medijima, a pojedinačniradovi umjetnika rezultiraju projektom kolektivnog autora.Takav je koncept, a sama izložba više nema tu snagu, većpo mom mišljenju postaje popratni program AAA u kojemna žalost ne mogu istaknuti ni jedan rad. Ipak moram rećikako cijenim i poštujem Božu Jelenića, njegov rad i poimanjeumjetnosti u čemu je ostao dosljedan tako da se na kraju isama zalažem za tu umjetnost. Odnosno, određenjem BožeJelenića: Art An Arche − umjetnost koja nije reprezentacijanečega, nego akcija, umjetnost koja nema gospodara, kojanije imitacija, simbolizacija, enigmatika, koja nije impotentnoproširenje kapitalističkog pojma mnogostrukosti života,koja nije reprodukcija i oponašanje sustava u Svrhu kritikeili veličanja. Ona je umjetnost subjektivnosti, tj. umjetnost odnosas drugim ljudima, ali i ostalim živim bićima i životnimprostorom uopće, tj. sa svime onim što predstavlja vitalneorgane našeg organizma...LAND ARTI završno, poznati ste i kao autorica dva land art projekta;tako, kako navodite u svojoj biografiji, 2007. godine realizirateland art projekt Ripple (KoMA Kaša of Modern Art,Kosmopolitischer Land Art Hof Strošek, Alpe, Austrija), a2008. godine instalaciju u javnom prostoru Mind the Mille No∞ (Landkanal-Elisabethsteg, Kunstmeile: land|spiel, EURO2008, Klagenfurt, Austrija). Kako ste koncipirali te projekte?——Fascinirana sam valovima. Šireći se kroz prostor, prenoseenergiju s jednog na drugo mjesto. Oscilacijama čestica prenoseinformacije preko nevjerojatnih udaljenosti. Tu fascinacijuprenijela sam u rad transformirajući aluminijsku plahtuu valovitu površinu koja u koherenciji s vjetrom i refleksijamasvjetla postaje isječak valova, mora, neba, oblaka, zvijezda...implementiranog na austrijske Alpe kao stalan kontrastkretanja nasuprot statičnosti planina. Projektom Ripple(Mreškanje) pokušala sam kreirati dijalog/ambijent. On usebi nosi meditativnu dimenziju koja vas može odvesti namjesta jako daleko od trenutne stvarnosti. EURO 2008 jezanimljiv sportski spektakl iz razloga što je pored sporta usvom programu također organizirao niz kulturnih događanjapod nazivom (Milja kulture) Kunstmeile: land|spiel. Kulturnoumjetničkiprogram je bio koncentriran oko Landkanala,starog vodenog kanala koji vodi ka srcu grada. Pozvana samkao jedna od pet umjetnika/ica predstavnika/ica svoje zemljenapraviti rad na jednom od pet mostova koji se nalaze naLandkanalu, odnosno Kunstmeile (Milji kulture). Pošto sumoji strani kolege ranije kontaktirani te već odabrali mostove,mene je dopao posljednji u nizu mostova kulture, Elisabethsteg.Zanimljivo je što ispod tog mosta ne teče voda već senalazi plato nekoliko metara izdignut od nivoa vode. Kanalje zaustavljen nekoliko metara prije. Iz pitanja koja sam sipostavljala zašto je kanal prekinut prije mosta i zašto bi sekultura „ograničila“ jednom miljom proizašla je ideja za rad.Zamislila sam produžiti milju kulture prostirući „beskonačni“svitak počevši iz vode preko platoa pa do stupova mostakroz koje prodire s tendencijom da nastavi teći kontinuirano.Nazivam ga N o ∞ što je značenje broja i beskonačnosti. Tijekomrada na projektu trebala sam zadovoljiti sve vrste zaštitete uvjeriti organizatore da rad u javnom prostoru napravljenod aluminija ne može potencijalno prouzrokovati neku štetu,da li od požara ili štetu za okoliš (unaprijed sam dogovorilafirmu koja će preuzeti aluminij za reciklažu) pa do mogućegpovrjeđivanja ljudi i dr. Tako sam tijekom spajanja preko560 aluminijskih ploha pronašla način kako ih savijati i međusobnospajati kako se ne bi netko posjekao jer je ideja dase instalacija koristi, da je slobodno šetati, ležati na njoj, dase događa neka interakcija kao što je to slučaj s land artprojektom Ripple. Na kraju sam dobila dozvolu za korištenje.Nakon svega jasno je koliko može milja, polje ili područjeumjetnosti i kulture biti opasno! Tako dolazimo do upozorenjaMIND THE MILE No ∞! “Budite oprezni, prilazitepolju umjetnosti i kulture!”

Reagiranjazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 18Nisam inicirao postavljanjeKristovog kipaOdgovor na tvrdnje prof. Ive Babića iz prošlog brojaIgor FiskovićPoštovani,u Vašem listu od 2. veljače 2012.(XIV./327.) donesen je razgovor NatašeBodrožić i Saše Šimprage s prof. IvomBabićem, “u povodu podizanja spomenikaispred trogirske katedrale”, uz spominjanjemojega imena. O renesansnom kipu Kristana stupu pred katedralom u Trogiru napisaosam 2005. god. studiju, koja je objavljena uuglednom časopisu Prilozi povijesti umjetnostiu Dalmaciji – broj 41., na više od tridesetstranica s devedesetak bilješki i ocijenjenakao izvorni znanstveni rad. U njojsam bio razložio uglavnom sve što sam smatraovrijednim i mogućim argumentiranokazati iz svojih istraživačkih prosudbi povijesnihizvora kao i likovnih analiza starogakiparstva ili negdašnjeg uređenjarečenoga prostora, tako da svatko možepročitati moja mišljenja. Spram njima urecentnim je događanjima, koja Ivo Babićopširno tumači na str.18-19 posljednjegbroja Zareza, gruba neistina da je od mene– kako on veli: “potekla ideja” za postavljanjereplike toga kipa iz 15. stoljeća namjesto gdje odnedavno stoji pa takve tvrdnjeodlučno odbijam. Kako pak u tojnjegovoj dugačkoj izjavi ima i dosta drugihneistina ili iskrivljavanja činjeničnih stanja,nedostojnim smatram udovoljiti njegovojtrenutnoj “spremnosti javnom polemiziranju”izvan struke povijesti umjetnosti. Nokada on osobno napiše i tiska neku “posebnustudiju” koju tek obećava, zastalnoćemo moći raspravljati i tada ću se radouključiti istim putem.Završetak raspraveU povodu diskusije koja se, nakon konferencije REDaktura: Transjugoslavenskifeminizmi i žensko naslijeđe (Zagreb, od 13. do 16. listopada 2011.), vodila na našimstranicamaPoštovano Uredništvo, cijenjene čitateljicei čitatelji,Obavještavamo vas da je Centar zaženske studije odgovorom Rade Borić i SandrePrlende u broju 322 Zareza (Dosljednesvom feminizmu), kao i članice Programskogodbora Svetlane Slapšak (Gde sam pogrešila),u istome broju, iznio svoja stajališta vezano uzsadržaj i organizaciju međunarodne konferencijeREDaktura: transjugaslovanski feminizmii žensko naslijeđe.Ne pristajući na nasilje nad feminističkimdiskursom kao ni na nasilje diskursa snefeminističkim razlozima, a što je prisutnou tekstovima autorica, nemamo namjeru upuštatise s njima u daljnju raspravu.U ime Centra za ženske studije,Rada BorićSandra PrlendaSa svim poštovanjem stava redakcijeZareza da treba objaviti odgovore,predlažem završetak izmenjivanjajavne korespondencije, jer nije logična: mojaintervencija se odnosila na napad na konferencijuod strane neprisutnih pre i posle održavanjakonferencije u Zagrebu: tačan nazivkonferencije dve interventkinje nisu uspele dazapamte, a o sadržaju konferencije nisu dobile,možda ni tražile, tačna obaveštenja, tako dauporno navode sesije kojih kao da nije bilo,premda ih je bilo, i sl. Takva vrsta javne neodgovornostije uistinu mogućna samo u blogerskomprostoru, gde naravno mogu nastaviti.Smatram da moj odgovor, pun razumevanjaza prošlost jedne od interventkinja, nije nikakomogao pobuditi bludnje koje su došle kaoodgovor, a što se tiče druge interventkinje, onanaprosto nije u domenu mog interesovanja, štosam u svome pismu i navela. Njeno vređanjedakle nema osnova ni u kakvoj komunikacijiili realnom odnosu.Svetlana SlapšakPrevidom uredništva ova reagiranja nisuobjavljena u siječnju, kada su pristigla. Ispričavamose autoricama, svim sudionicamarasprave i čitatelji(ca)maGlazbaBlijeda kopija bolje prošlostiOld Ideas nije posebno dobar niti uspio album, nije čak ni dirljiv u smislu da ima aurunekakvog posljednjeg obraćanja. U pitanju je ostvarenje jednog ostarjelog glumcadovoljno inteligentnog da sam prizna da na kraju dana i nije ništa drugo osimglumca, koji je previše star za bilo što drugo osim za ulogu koju je davno odabraoKarlo RafaneliLeonard Cohen, Old Ideas(Columbia, 2012.)Leonard Cohen je svoj prvi album izdaou trideset i trećoj godini, propustivšicijeli ritual sazrijevanja izvođačaistodobno s publikom. Došavši u svijetpopularne glazbe kao formirana ličnost spozadinom u književnosti, imao je prednostiskustva koje ga je automatski izdvojilo odostatka izvođača s kraja šezdesetih. Nažalost,puno godina kasnije ispada da je upravotaj proces sazrijevanja koji je propustio onošto mu danas, u sedamdeset sedmoj godiniključno nedostaje kao veteranskom izvođaču.Današnji Cohen je tek blijeda, premda svjesnakarikatura nekadašnjeg sebe koja lutapo svijetu pokušavajući nastupima skupitinovce kako bi nadoknadio ušteđevinu kojumu je pokrala bivša menadžerica dok je ubudističkom samostanu tragao za duhovnimmirom. Nakon dva live albuma kojima suzabilježene posljednje turneje na red je došaoi novi studijski album prigodno i u potpuno“cohenovskom” stilu nazvan Old Ideas, štoje i samo po sebi reciklaža radnog naslova zaprošli album Dear Heather. Old Ideas donosidugo očekivani povratak prirodnijim aranžmanima,što ga u glazbenom smislu stavljau prednost u odnosu na I`m Your Man iz1988., The Future iz 1992. ili Ten New Songsiz 2001., čije su povremeno iznimno jake pjesmenagrđivali gotovo namjerno neukusni iplastični aranžmani.Od toga pristupa ovdje su uglavnom ostalisamo prateći ženski vokali koji su nekakoneprimjereno raspjevani uz Cohenov duboki,umorni i ravni bariton i povremena jeftina,gotovo dječja ritam mašina, poput one uLullaby. Nažalost, unatoč tim dobrodošlimpromjenama, produkcija je i dalje previšeispolirana i generička, kao da je namijenjenaprije svega radijima s početaka devedesetih,na kojima je sve što se vrtjelo bilo podložnoovakvom tipu ‘zvučne korektnosti’. No, nijetoliko problem u samom zvuku albuma, negoprije svega u Cohenovom stavu koji je izgledaostao nepromijenjen zadnjih dvadesetak godina.Za razliku od najboljih ostvarenja poputantologijskog Songs Of Love and Hate na kojemje precizno secirao cijeli spektar ljudskihosjećaja, ulazeći u gotovo neugodnu dubinurazličitih emocionalnih stanja, Old Ideas sedoima kao svjesni trik, zbirka klišeja nekogatko je previše iskusan da ne bi bio svjestanda su u pitanju samo floskule. U tom smisluuvodna Going Home je najbolja i najintimnijaskladba albuma, koja ujedno funkcionira kaomanifest u kojem je sve objašnjeno.I love to speak with Leonard / He’s a sportsmanand a shepherd / He’s a lazy bastard /Living in a suit / But he does say what I tell him/ Even though it isn’t welcome / He just doesn’thave the freedom / To refuse / He will speakthese words of wisdom / Like a sage, a man ofvision / Though he knows he’s really nothing /But the brief elaboration of a tube... He wantsto write a love song /An anthem of forgiving/ A manual for living with defeat. Ovaj razgovors nekom višom instancom opravdavaCohenovu stvaralačku krizu budući da je isam svjestan da, približivši se smrti, zapravosve više parodira samog sebe. Anyhow nudijoš jedan od tih rijetkih iskrenih trenutakaalbuma, u kojem doslovno preklinje bivšuljubavnicu da ga primi nazad, naravno ne bezsarkazma i šale na vlastiti račun.Old Ideas nije posebno dobar niti uspioalbum, nije čak ni dirljiv u smislu da ima aurunekakvog posljednjeg obraćanja. U pitanjuje prije svega ostvarenje jednog ostarjelogglumca dovoljno inteligentnog da sam priznada na kraju dana i nije ništa drugo osimglumca, koji je previše star za bilo što drugoosim za ulogu koju je davno odabrao. Bilo bibezobrazno osuditi ga zbog takvog izbora, nojoš je nepristojnije pljeskati staroj ludi kojasvjesno uskače u cipele tridesetak godinamlađeg sebe. Zbog toga je na momente OldIdeas jednako neugodno slušati kao što jesvojedobno bilo gledati ostarjelog RogeraMoorea kako zadihano pokušava odigratiJamesa Bonda. Going home / Without thecostume / That I wore.

TEMAT:zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 19Demokracija u Izraelu?/ Odgovor na političke pritiske i invektive upućene listu Haaretz / Gideon LevyOvako se oni izražavaju u privatnim razgovorima, iovo je njihovo mišljenje: ministar pravosuđa YaakovNeeman uspoređuje Haaretz sa zloglasnim nacističkimpropagandnim tabloidom Der Sturmer; premijer BenjaminNetanyahu smatra Haaretz, zajedno s New York Timesom,jednim od dva najveća neprijatelja Izraela. Čak i demantišto ga je izdao Netanyahuov ured glede primjedaba SteveaLindea, glavnog urednika Jerusalem Posta, bio je slab imaglovit: “Iran je najveći neprijatelj”, pri čemu nije višespominjao Haaretz.To se moglo i očekivati: napad na izraelsku demokracijuneće mimoići Haaretz. Netanyahu i Neeman izražavajusvoj svjetonazor. Oni žele Izrael bez Vrhovnog suda, bezneprofitnih organizacija, bez Haaretza. Nema im smislaobjašnjavati, kao ni njima sličnima, u čemu se sastoji zadaćamedija, pogotovo u situaciji kada se sve više podrivaju ostalizaštitni mehanizmi demokracije. Oni to ne bi razumjeli.Osoba koja se obrušava na New York Times, jednu odnajcjenjenijih novina na svijetu, govori više o samoj sebi,nego o onom što napada. Ipak, toj ćemo dvojici poručitisljedeće: vaš Izrael, onaj koji upravo nastojite oblikovati,puno duguje Haaretzu. Nijedan drugi medij nije Izraelubolje osvjetlao obraz od ovoga koji napadate. Nijedan drugišapat koji se pomalja iz Izraela prema van, ne izaziva tolikopoštovanja prema samom Izraelu kao činjenica da je Haaretzjedna od izraelskih novina.Ponekad to čak zna navesti ljude na krivi zaključak.Podosta ljudi širom svijeta pogrešno misli da je HaaretzIzrael. Ne, Haaretz nažalost nije Izrael, ali je ipak drukčijiglas – glas manjine, koji se mora čuti. Haaretz je, i lokalnoi pred očima svijeta, trajni dokaz da Izrael nije samo AvigdorLiberman.Netanyahu i Neemanizražavaju svojsvjetonazor. Oni želeIzrael bez Vrhovnogsuda, bez neprofitnihorganizacija, bez HaaretzaSamo jedan dan operacije Lijevano olovo doveo jeIzrael na loš glas više od bilo čega što je ikad objavljenou Haaretzu, uključujući članke niže potpisanog autora.Samo mjesec dana Netanyahua na položaju premijera iNeemana kao ministra pravosuđa nanijet će veću štetuod svih kritičkih članaka zajedno.Pojedinim izraelskim medijima sada prijeti velikaopasnost, ali samo zatvaranje jednoga od njih može ovuzemlju promijeniti do neprepoznatljivosti. Ta tiskovinanije najpopularnija od svih – daleko od toga – ali u nekimpogledima ona je najvažnija. Izrael bez Haaretza bit ćedrukčija zemlja. Nema drugih medija za koje bi se takvošto moglo reći bez ostatka. Ako se zatvori Deseti kanal– Bože sačuvaj – Drugi kanal ispunit će tu prazninu;ako se zatvori Maariv, Yedioth Ahronoth obavit će istiposao. Ako se Haaretz izobliči ili zatvori, izobličit će sei slika Izraela.Da načas budemo neskromni: kulturni i umjetnički životu Izraelu izgledao bi drukčije bez Haaretzove galerijeslika i književnog podlistka; socijalni prosvjedi u Izraeluizgledali bi drukčije bez TheMarkera; izraelska demokracijaizgledala bi drukčije bez novina koje promatrateovog časa.Najveći neprijatelj Izraela sada čuva stražu, moždaviše od bilo kojeg drugog zaštitnog mehanizma demokracije.Tko pokriva rasizam kao što to čini Haaretz, ilipak pravosuđe, okupaciju, korupciju, izrabljivanje i diskriminaciju?Zamislite kad bi Izrael predstavljao samozastupnik u Knesetu Danny Danon? Tko bi razotkriosramotni izgon dvije tisuće građana Obale Bjelokosti,nedostatak socijalnih radnika koji govore amharski (jeziketiopskih Židova, prim. prev.), ulogu arapskih arhitekatau životu Izraela i netom otkrivenu knjigu DavidaVogela, što je sve objavljeno u Haaretzu prošlog petka?Nije ono što ste mislili da jest, a svakako ne ono što mislipremijer – a to je ono što oni nazivaju Der Sturmerom i“neprijateljem Izraela”!U proljeće 1964. objavio sam svoje prve retke u dječjemtjednom prilogu Naš Haaretz. “Jednog dana posjetiome prijatelj. Htio sam se igrati s njim, i tko se progurao usredinu? Moj brat, naravno.” Osamnaest godina poslije,pridružio sam se Haaretzu. Nemam pojma je li ta novinaponosna na mene, ali neka čitatelj Netanyahu zna: takosam ponosan što pišem za Haaretz i tako sam ponosanšto Izrael ima Haaretz.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israel-owes-a-great-debt-to-haaretz-1.408551Oprema teksta redakcijska.Usred kulturnog rata / Izigravanje prosvijećene zapadnedemokracije prepušta mjesto, jednoj drukčijoj stvarnosti: stvarnosti zamračene,rasističke, religiozne, ultranacionalističke, fundamentalističke bliskoistočnezemlje / Gideon LevyTko god kaže da je posrijedi nekolicina nebitnih zakona,taj navodi druge na krivi put; tko god tvrdida ćemo se lako vratiti na staro, obmanjuje nas; tko godnas smiruje izjavama kako je to samo prolazna faza, hoćenas preveslati. Čak i oni koji vjeruju da je posrijedi samopokušaj promjene vlasti, zavarava se. Ono čemu upravosvjedočimo, to je r-a-t.Ove jeseni izbio je u Izraelu, ni više ni manje, kulturni rat,i on je pokrenut na mnogo više bojišnica i na mnogo dubljojrazini nego što se čini. U igri nije samo vlast, koliko god to bilovažno, nego i sam karakter države. Naš način života uskoroće se promijeniti, od kolijevke do groba. Upravo zato, ovobi mogla biti prijelomna bitka u povijesti ove zemlje, još odvremena Rata za nezavisnost.Oduvijek smo znali da nekoliko godina bez izvanjskeprijetnje može dovesti lomne šavove do pucanja: kad puškeumuknu, demoni počnu rikati. Ali nitko nije mogao predvidjetitakav prolom demona svih vrsta, i to odjednom. Ovaj jenasrtaj na postojeći poredak totalni rat, na svim bojišnicama;politički cunami, kulturni potop i društveni religiozni potres,koji se sad nalaze u svojim začecima. Oni koji to nazivajupretjerivanjem nastoje vas uljuljkati u san. Dosadašnji porazii pobjede odredit će daljnji tok stvari: u konačnici, živjetćemo u drukčijoj zemlji. Izigravanje prosvijećene zapadnedemokracije prepušta mjesto, i to zastrašujućom brzinom,jednoj drukčijoj stvarnosti: stvarnosti zamračene, rasističke,religiozne, ultranacionalističke, fundamentalističke bliskoistočnezemlje. To nije onakva integracija u regiju kojoj smose nadali.Taj divljački zajednički nasrtaj krajnje je učinkovit. Metasu mu žene, Arapi, ljevičari, stranci, tisak, sudstvo, udruge zaljudska prava i bilo tko se kulturnoj revoluciji nađe na putu.Od glazbe koju slušamo do televizije koju gledamo, od autobusakojima se vozimo do pogreba kojima prisustvujemo,sve će se promijeniti. Vojska se upravo mijenja, sudovi su uEkstremnanacionalistička rukaizglasava nedemokratske,neofašističke zakone;haredi ruka podrivaravnopravnost spolovai osobne slobode;rasistička ruka djelujeprotiv nežidovapreviranju, na položaj žena nasrće se kamenjem, Arape segura iza ograde, a imigrante u potrazi za poslom prisilno seokuplja u koncentracijske logore. Izrael se zabarikadiraoiza sve brojnijih zidova i ograda od bodljikave žice, kao dahoće reći: Neka svijet ide kvragu.U toj kipućoj, otrovnoj smjesi nema jedne jedinstveneruke vodilje; mnoge ruke miješaju tu revoluciju, ali svimanjima jedno je zajedničko: to je težnja za drukčijim Izraelom,za Izraelom koji neće biti zapadnjački, koji neće biti otvoren,slobodan ni sekularan. Ekstremna nacionalistička rukaizglasava nedemokratske, neofašističke zakone; haredi rukapodriva ravnopravnost spolova i osobne slobode; rasističkaruka djeluje protiv nežidova; ruka naseljenika (na okupiranimteritorijima, op. prev.) pojačava stisak ne samo nadokupiranim teritorijima, nego i duboko unutar Izraela; jošjedna ruka, pak, miješa se u obrazovanje, kulturu i umjetnost.Od drveća ne vidite šumu, a šuma je mračna i duboka.Uzmite, na primjer, novine od petka. U dnevnim vijestimau Haaretzu izvještava se o nekoliko takvih trulih stabala:poslovođe desetak trgovina u Sderotu počeli su zahtijevatiod zaposlenika da se odijevaju čedno; u Mea Šearim razdvajajuse spolovi na biralištima; od nereligioznih Židovau Jeruzalemu zatraženo je da na poslu nose kipu (židovskukapu); škola Palmah u Karmielu pretvorena je u vjerskuškolu; razotkrivena je diskriminacija nad sefardskim djevojkamau školama u Jeruzalemu, Modiin Ilitu, Betar Ilitu iBnei Braku; kao uvjet za porezne olakšice zatraženo je da sepovuče program liječničke edukacije za Palestince; donesenje novi plan vlade za borbu protiv ilegalnih imigranata. Akao šlag na torti: ministar vanjskih poslova dao je svoj imprimaturputinističkim izborima u Rusiji. I sve to u jednomjedinom danu, jednom običnom danu.Država je osnovana 1948. godine, a 2011. vodi se rat okonjezina karaktera, koji se nikad nije konačno iskristalizirao.Između tih dviju godina, državu su potresali valovi imigracije,različite vlade i suprotstavljeni trendovi, a cijelo vrijeme nadnjom se nadvijala i prijetnja rata, odnosno druge izvanjskeopasnosti. Stvoreni su razni otoci, neki od njih prekrasni, imjestimice se činilo kao da iz te države izrasta otvorena,prosvijećena zemlja. Sada malo nedostaje da se to vjerovanjerazmrska u komadiće. Desnica je već dugo na vlasti,ali joj je do sada nedostajalo samopouzdanja da krene uključni napad. Međutim, danas, nakon 35 godina na vlasti,nakon 64 godina postojanja države, desnica se okreće zadaćida preobrazi karakter ove zemlje, i gotovo joj se nitko nesuprotstavlja.Srest ćemo se opet za nekoliko godina, u tom drugomIzraelu, koji će biti drukčiji i izobličen do neprepoznatljivosti.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israel-is-in-the-midst-of-a-culture-war-1.400736Oprema teksta redakcijska.

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 20Židovska država bez rasizma? / Koliko su liberalni,sekularni Židovi odgovorni za današnje bezakonje? / Akiva EldarŠto je sekularnom čovjeku lakše mrziti od ultraortodoksnogŽidova koji zapali izraelsku zastavu nablagdan Lag Ba’omer? Odgovor glasi: religioznog židovskognaseljenika sa Zapadne Obale koji zapali džamiju nabilo koji radni dan.Zajedničko gnušanje nad tim razbojnicima koji su steklinaziv “mladih brđana” (hilltop youth) i čiji se zločiniiz mržnje eufemistički nazivaju napadima “milo za drago”(price tag attacks), umiruje savjest onih koji se smatrajusekularnim liberalima.Kao u slučaju vala prosvjeda za socijalnu pravdu ovogljeta, nedavni napadi na vojnike izraelske vojske doveli sudo nacionalnog konsenzusa koji je ujedinio sekularne Židovekoji jedu cheeseburgere i Židove koji nose kipu. Svimi podržavamo jednakost, toleranciju i ljubav prema čovječanstvu.Svi smo mi protiv bande rabina koja je apeliralana Židove da ne iznajmljuju stanove Arapima u Safedu. Svismo mi protiv fundamentalističkih rabina iz naselja Jichar,čiji učenici bacaju kamenje na vojne časnike.Istina, mlade židovske teroriste obično se može vidjetis tradicionalnim zaliscima spuštenim niz uho i s cicitima,ritualnim resama koje nose religiozni židovski muškarci.A u prvim godinama poslije Šestodnevnog rata, upravo jereligiozni pokret Gush Emunim bio taj koji je širio pošastnaselja. Međutim, nikakav zid ne dijeli religiozne od sekularnih.Židovski etnocentrizam – kao i želja da se izbrišekolektivni identitet Palestinaca i preuzme nadzor nad njihovomzemljom – bili su ona nit koja je povezivala religioznei sekularne tijekom protekle 44 godine.Pokojni vođa naseljeničkog pokreta Hanan Porat ponovnoje naselio Guš Ecion nakon Šestodnevnog rata uzblagoslov premijera Levija Eshkola iz Laburističke alijanse.Yigal Alon, potpredsjednik vlade i kibucnik, posjetio jerabina Moshea Levingera u njegovu isturenom naseljuu Hebronu. Zapovijedi što ih je izdao Shimon Peres izRadničke stranke, koji je u to vrijeme bio ministar obrane,prema kojima je trebalo privesti aktiviste Gush Emunimana povratku u ilegalno naselje Sebastia “bile su ili izdanebez prave volje ili su izvršene nemarno”, kao što je to napisaopremijer Jichak Rabin. Ariel Sharon, pak, koji je zaŽidovski etnocentrizam– kao i želja da se izbrišekolektivni identitetPalestinaca i preuzmenadzor nad njihovomzemljom – bili su onanit koja je povezivalareligiozne i sekularnetijekom protekle44 godinenaseljenike bio car (sve dok se 2005. nije povukao iz PojasaGaze) bio je poznati ljubitelj plodova mora, hrane koja teškoda će se naći u košer kuhinji.Zakone koji su u najvećoj mjeri rasistički predlagali suzastupnici Kneseta kao što su to Avigdor Lieberman, AviDichter, Danny Danon, Yariv Levin, Faina Kirshenbaum iAnastassia Michaeli. Nitko od njih ne vodi se religioznimmotivima. U njihovu svetom pismu – a to su rezultati anketao javnom mnijenju – piše da većina židovskog stanovništvapodržava ograničavanje prava na glasovanje, pri čemubi se samo onima koji prisegnu vjernost židovskoj državidopustilo da sudjeluju u biranju ljudi koji će voditi zemlju.Prema jednoj anketi što ju je 2010. proveo Izraelski institutza demokraciju, većina židovskog stanovništva takođervjeruje da bi se Židovima trebalo dodjeljivati više sredstavanego izraelskim Arapima. Najvažnija i najosjetljivija sredstva,pak, u pravnom i praktičnom pogledu, dodjeljuje Izraelskazemljišna uprava i Židovski nacionalni fond. Upravote glavnostrujaške institucije, a ne ultraortodoksno Vijećemudraca Tore ni naseljeničko Vijeće Yesha, provodi u djelosvjetonazor koji se odražava u anketi. Koja je razlika izmeđutoga da se sprječava iznajmljivanje stanova nežidovima i dase zabranjuje prodaja zemljišta gojima?U jednom hrabrom članku u najnovijem broju časopisaDorsheni, što ga izdaje Institut Shalom Hartman, profesorIshay Rosen-Zvi piše da, unatoč tome što su arogancija idiskriminacija prema nežidovima jamačno duboko ukorijenjeniu samom pojmu izabranog naroda, upravo je državaona koja, vođena nacionalnim interesom, odlučuje o tomekoje su granice židovske nacije i koja posebna prava iztoga proistječu.Prema njegovim riječima, “nisu religiozni ljudi skovaliizraz ‘demografski problem’; nisu oni bili ti koji su izglasaliZakon o povratku, koji daje Židovima u inozemstvu pravoda se nasele u Izraelu; nisu oni bili ti koji su osnovali Židovskinacionalni fond; nisu oni objavili politiku prema kojojNegev i Galileju treba učiniti više židovskima”.Rosen-Zvi primjećuje da je odluku da se protjeraju djecagastarbajtera donijela vlada u kojoj postoji jasna sekularnavećina, koja je to obrazložila sekularnim razlogom: željomda se održi židovska većina u Izraelu. U ime demokracije,diskriminatorni etnički zakoni o povratku ovdje su ekvivalentzakona o naturalizaciji u demokratskih zapadnim zemljama.Zakoni ovdje također jamče posebna prava rodbiniŽidova, koja prema vjerskom zakonu nije i sama židovska.Na kraju sastanka s rabinima i vođama naseljenika štoga je održao prošlog tjedna, predsjednik Shimon Peresizjavio je: “Jedno nas ujedinjuje: to je da ne prepustimoovu zemlju skupini ljudi koja predstavlja najveću opasnostza opstanak države”.Gospodine predsjedniče, najveću opasnost za opstanakIzraela kao demokratske i židovske države, nasuprot državikoja će biti rasistička i židovska, ne predstavlja nekakvamarginalizirana “skupina ljudi”. Sjeme bezakonja posadilisu dobri sekularni ljudi poput vas.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israel-can-be-jewish-without-being-racist-1.402206Oprema teksta redakcijska.Izraele, wake up and smell the coffee / Licemjeranodnos izraelskih vlasti prema naseljenicima / Gideon LevyKad bih mogao, poslao bih skroman buket cvijeća kaogestu zahvalnosti za postignuća galamdžija – onih kojisu se provukli u vojnu bazu brigade Ephraim na ZapadnojObali prošlog tjedna. Oni su, bar zasada, postigli ono štodrugima nije uspjelo: uzburkali su izraelsko javno mnijenje imožda čak i vojsku i vladu te ih okrenuli protiv naseljenikana Zapadnoj Obali.Dobro jutro, Izraele. Probudio si se? Sve one godine igodine nereda usmjerenih protiv Palestinaca, iskorjenjivanjastabala, vandalizma, podmetanja požara, razaranja, otimanja,krađe, bačenog kamenja i sjekira nisu ovdje nikog ni najmanjeuznemirili. Ali jedan jedini kamen bačen u glavu potpukovnikaTzura Harpaza, zamjenika zapovjednika brigade,bilo je sve što je trebalo da se situacija stubokom izmijeni.Neredi su izmakli kontroli. Židovski terorizam. Na ZapadnojObali djeluju paravojne formacije, naseljenički teroristina ničijoj zemlji. A sve to zbog jednog kamena zbogkojeg je poteklo nekoliko kapi svete židovske krvi.Eto ih opet: arogancija i nacionalistička ideologija. Kakoje moguće da terorizam iznikne iz Izabranog Naroda? Kakoje nekoliko kapi krvi jedne jedine osobe moglo šokirati ljudeviše od potoka krvi drugog naroda? Kako je kamen koji jeHarpazu ogrebao čelo odjeknuo neizmjerno više od kantesuzavca koja je probila čelo Palestincu Mustafi Tamimiju,kojeg su četiri dana prije toga ubili vojnici iz iste vojske ukojoj je služio Harpaz?Ne, mladi desničarski brđani (hilltop youth) nisu doveliu opasnost Državu Izrael. Nisu čak ni iskrivili sliku o njoj,kao što se sada običava tvrditi. Što biste i očekivali od njih?Navikli su ih da misle kako je sve dopušteno. Dosta s tim samoopravdavajućimcuktanjem jezikom. Dosta s “osudama”i izražavanjem hinjene i zakašnjele zaprepaštenosti. Nemaništa nova pod suncem kad je riječ o naseljenicima. Nijeriječ o “novoj razini” njihovih postupaka, i nisu prekoračenenikakve “granice izdržljivosti”. Jedina granica koja jemožda prekoračena jest granica apatije.Već godinama, tjedan za tjednom, izvještavamo o nedjelimašto ih počinjaju naseljenici. Prenosili smo kakosu prijetili Palestincima, udarali njihovu djecu na putu doškole, bacali smeće na njihove majke, huškali pse na starijePalestince, otimali pastire, krali stoku, zagorčavali im životdanonoćno i posvuda, kako su prisvajali na njihovu zemljui na njoj se naseljavali. I nikad nismo dotakli žicu.Sad su odjednom svi zaprepašteni. Dobro jutro, Izraele.Zašto? Što se dogodilo? Ne možete prekoravati tu mladežnakon tolikih godina, ne samo apatije u odnosu na nedjelanjihovih roditelja, nego i u odnosu na topli doček koji imje pružila većina društva i u odnosu na široku podrškuizraelske vojske i svih izraelskih vlada. Ne možete o njimagovoriti kao o braći pionirima, davati im ogromne izdatkeiz proračuna, obećavati im kako će im biti dopušteno dazauvijek ostanu ondje gdje jesu, promatrati ih kao legitiman,da ne kažem principijelan, segment društva, a ondaim najednom okrenuti leđa pa ih osuditi i napasti. A sveto zbog jednog kamena.Ne možete tek tako, jednog dana, promijeniti pravilaigre. A pravila su bila postavljena odavno: to je njihovazemlja, zemlja naseljenika; oni su njezini gospodari i ondjemogu činiti što hoće. Samo ako imamo posla s iskrivljenimdvostrukim mjerilom, možemo mijenjati pravila zbogomanje ozljede pripadnika izraelskih vojnih snaga. Samoako se vodite iskrivljenim dvostrukim mjerilom, možetebiti šokirani nedavnim događajima, koji nisu nipošto bilini najozbiljniji ni najokrutniji u odnosu na sve dosadašnje.Naravno da Izrael ima pravo (i dužnost) mijenjati pravilaigre, ali takva promjena mora biti revolucionarna i moraje se provesti unutar cjelokupnog naseljeničkog pothvata,i to tako da ga se u potpunosti zaustavi i da se izmijeni nezakonita,neetična i nepodnošljiva stvarnost koja postoji unašem stražnjem dvorištu. Vladu takva promjena ne zanima.Ona ne zanima ni vojsku, a pitanje je želi li takvu promjenuvećina Izraelaca. Ali sve manje od toga samo je ispraznaretorika, ništa više od valića koji će se odbiti o trup brodatog pothvata koji traje već desetljećima.Dok se to ne dogodi, ostavimo ih na miru. Nema smislaevakuirati kokošinjac iz udaljenog Micpe Jichara, dokse naselje Efrat pritišće uz rub Betlehema. Nema smislaobjavljivati rat “nezakonitim” malim naseljima dok je “zakonito”naselje Ofra izgrađeno na preotetoj zemlji. Isto tako,nema smisla izdavati zabrane pristupa kako bi se spriječiloskupine galamdžija, dok Izraelu ne pada na pamet da izdatakvu zabranu koja će se odnositi na svu njihovu bratiju.Nasilni prosvjednici koji su napali vojnu bazu brigadeEphraim nisu nikakvi anarhisti, kako ih je nazvao premijerBenjamin Netanyahu. Oni su njihova sušta suprotnost.Oni samo žele sačuvati postojeći poredak, kao što to hoćei većina Izraelaca, kojima je pak na čelu taj isti premijer.Dakle, da pošaljem tim galamdžijama cvijeće? Kad boljepromislimo, nisu ništa učinili.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israel-wake-up-and-smell-the-coffee-1.402044Oprema teksta redakcijska.

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 21Tko vlada Izraelom? / Izraelska politička klasa odavno je prodalaJeruzalem ultraortodoksnima. Sporazum je bio legalan i demokratski, i ako seIzraelci ne trgnu iz sna, neće se zadržati na glavnom gradu / Anshel PfefferNetko se upravo probudio i otkrio da su žene protjeranes oglasnih ploča širom Jeruzalema. Dobro jutro! Moralnapolicija vlada ulicama već godinama i nitko od vas nijeništa poduzeo oko toga.Obično sam vrlo sumnjičav prema teorijama zavjere, jersu one upravo to – teorije – i jer sam neke od teoretičara zavjerei osobno upoznao. Ali čak se i ja ponekad zapitam nijeli se neka skupina rabina okupila negdje krajem devedesetihi osmislila plan kako da preuzme vlast nad Izraelom pomoćuzakonskih i demokratskih sredstava.Kad sam počeo izvještavati o ultraortodoksnoj zajedniciu glavnom gradu prije četrnaest godina za mjesni tjednik KolHa’ir, Jeruzalemom su još uvijek bješnjele tjedne masovnedemonstracije na Ulici Bar-Ilan. Deseci tisuća haredi muškaracaokupili bi se svakog šabata kako bi spriječili vozačeda prolaze kroz tu glavnu prometnu žilu. To nisu bili mirniprosvjedi: bacalo se kamenje, vitlalo palicama i privodilo izgrednike.A tada, odjednom, prosvjedi su prestali, vjernici suostali kod kuće kako bi uživali u svojem šabatnom ručku ilipak pridrijemali poslije ukusnog objeda. Jeruzalemska policijamogla si je priuštiti kratak predah za vikend. Što se dogodilo?Jer, ne samo da su prestali prosvjedi na Bar-Ilanu; punih petdesetljeća haredi masovnih prosvjeda u Jeruzalemu okončalose 14. veljače 1999., kad je više od 250 000 ultraortodoksnihmuškaraca i žena blokiralo glavni ulaz u grad kako bi prosvjedovaliprotiv “antireligioznih” odluka Vrhovnog suda.Ti prosvjedi pokrenuti su početkom 1950-ih, kad se cijelareligiozna zajednica okupila u Jeruzalemu kako bi se usprotivilazakonima što ih je vlast izglasala kako bi se žene regrutiraleu vojsku. Prosvjedi su eskalirali u nerede protiv vožnjeautomobilima gradskim ulicama na šabat, protiv “skvrnjenja”leševa na bolničkim odjelima za patologiju i na arheološkimnalazištima, protiv izgradnje novoga gradskog nogometnogstadiona. Sveti ciljevi bili su raznoliki, ali jedno im je bilozajedničko: svi su propali. Žene idu u vojsku (religiozne djevojkeoslobođene su te obveze zahvaljujući klauzuli o “vjerii savjesti”); Jeruzalem je i dalje otvoren sedam dana u tjednu,osim u pretežito ultraortodoksnim četvrtima; patolozi i daljerade obdukcije nad leševima, a u južnom dijelu grada izgrađenje stadion Teddy.Tijekom pedeset godina, Izrael je ostao sekularna židovskadržava u kojoj haredi zajednica živi u malim, napolaautonomnim enklavama, u skladu sa svojim običajima. Ujednom su času, međutim, promijenili taktiku. Bilo je to kadsu u Jeruzalemu 1996. došla na vlast dva različita čelnika. Uožujku, rabi Yaacov Alter pomazan je za sedmog admora hasidskedinastije Ger. Tri mjeseca poslije, Benjamin Netanyahuopovrgao je sve predizborne ankete kad je pobijedio ShimonaPeresa i postao premijerom. Alter, najmoćniji hasidski rabin uIzraelu, usprotivio se nasilju i prosvjedima te je uputio svojepredstavnike u gradsku upravu i u Kneset kako bi ondje djelovaliunutar sustava. Netanyahu je, sa svoje strane, obećaoda će haredi strankama, ako se pridruže njegovoj koaliciji,tijekom njegove administracije biti dodijeljen dotad neviđenudio u moći. Slijedile su i druge promjene. Zbog lošegzdravlja, rabi Eliezer Shach, vatreni vođa drugog najvažnijegharedi ogranka, “Litavaca”, morao se povući iz javne arene(preminuo je 2001.). Novi litavski vođa, rabi Yosef ShalomElyashiv također je čvrsto vjerovao u meku moć. Skriveneod sekularnog pogleda, još i druge sile bile su na djelu. Mladiharedi naraštaj, koji je odrastao u modernom Izraelu, nije biotoliko voljan živjeti u getu. Željeli su biti dio establišmenta, arabini su bili spremni da im ugode – ali pod haredi uvjetima.Precedent za to pružili su gradski izbori 1993. kada je, uzadnji čas, sporazum s rabinima omogućio Ehudu Olmertuda svrgne vječnog jeruzalemskog gradonačelnika TeddyjaKolleka. Ultraortodoksne stranke ušle su u gradsku upravu,stekavši tako nadzor nad gradskim odjelima, daleko najvećiudio u gradskom proračunu te pozamašne koncesije za izgradnju.Savez između Olmerta i haredija odnio je pobjedujoš jedanput, na izborima 1998., i gradonačelnik – koji je tadveć planirao svoj povratak u politiku na državnoj razini – prepustioim je i sav ostatak. Olmert je 2003. napustio položaj iUri Lupolianski, produžena ruka rabina, postao je prvi haredigradonačelnik Jeruzalema.Za to vrijeme, na gradskim ulicama odvijala se temeljitapromjena. Mogli ste otvoriti restoran, kafić ili malu trgovinuna šabat i služiti hranu koja nije košer, a da vam pritom bradatimuškarci ne stoje pred vratima s transparentima. Ali mušterijesu se brzo osipale. Dok su se gradile ogromne četvrti popristupačnoj cijeni za ultraortodoksne i religiozne zajednice,sekularne obitelji srednjeg sloja bile su postupno isključivaneiz tržišta nekretnina uslijed visokih cijena. Za manje od desetljeća,čitave stambene četvrti na sjeveru grada i u središnjimsektorima promijenile su identitet, gurajući sve stariju nereligioznupopulaciju u sve manje i manje prostore. Gradskauprava zatvarala je jednu školu za drugom zbog nedostatkamladih obitelji na tom području, ali se uvijek našlo potrebnihsredstava kad bi neka sićušna hasidska sekta otvorila noviheder (vjersku osnovnu školu).Kino Edison, koje je više od 50 godina predstavljalo žarištenasilnih nereda protiv prikazivanja filmova na šabat, zatvoriloje vrata 1995., ali ne zbog nasilja. Čitavo to područje postaloje haredi, i kino-posjetitelji jednostavno su prestali dolaziti.Jedanaest godina poslije, taj teren kupili su hasidi iz dinastijeSatmar kako bi tu izgradili nove stanove. Obližnji stožer jeruzalemskogsindikata, koji je tijekom cijelog jednog naraštajabio bastion sekularnog radničkog pokreta, još je prije togapreuzela stranka Shas.Samo fanatična ultrareligiozna manjina još prosvjedujeu Jeruzalemu. Ostatak haredi zajednice shvatio je odavnoda nema potrebe za prosvjedima kad nadzirete sva potrebnapovjerenstva i proračune. Sa svoje strane, sekularni gradonačelnikNir Barkat nije tu situaciju promijenio ni na koji načinotkad je, zahvaljujući jednom unutarnjem haredi raskolu kakavse rijetko sreće, 2008. izabran za gradonačelnika. I njegovomkoalicijom dominiraju religiozne stranke. Tajno gradsko povjerenstvo,koje cenzurira sve javne reklame u Jeruzalemu,ima dva haredi člana i trećeg, sekularnog člana, koji se nijepojavio na sastancima već godinama. Prošlog tjedna priznaoje kako je vjerovao da je povjerenstvo već odavno raspušteno.Čemu kriviti reklamne agencije zato što u Jeruzalemuodobravaju oglasne ploče na kojima se ne vide ženska lica nitijela? Već više od desetljeća, ni na jednom službenom posterugradske uprave nije se pojavila žena pa čak ni djevojčica, aako netko pošara neku od tih oglasnih ploča, nitko, pa čak nijeruzalemska policija, neće ništa poduzeti.Do sada, pokušaj sekularne zajednice da se odupre tomtrendu, nakon što su napokon shvatili što se događa već godinama,nije donio većih rezultata. Po gradu je bilo zalijepljenonekoliko postera sa slikama mjesnih žena i njihovih kćeri, alisu ubrzo strgnuti. Prošlog petka održana su istovremeno triženska prosvjeda, ali najmnogoljudniji od njih odvijao se ipaku liberalnom Tel Avivu.S druge strane, možda je dobro da građani nešto poduzimajuu drugim dijelovima zemlje. Jer, jeruzalemski sindromreplicira se u drugim gradovima. Bet Šemeš i Safed već sudoživjeli slične preobrazbe. Dokle god je Yaakov Litzmanzamjenik ministra zdravstva, novo krilo bolnice u Aškelonuneće biti izgrađeno zbog glasina o drevnim kosturima koji supronađeni na tom zemljištu i – u slučaju da ste mislili drukčije– neće biti stanova po pristupačnim cijenama za mladesekularne parove dokle god je Ariel Atias iz Shasa ministarza stambena pitanja.Izraelska politička klasa odavno je prodala Jeruzalem ultraortodoksnima.Sporazum je bio legalan i demokratski, i akose Izraelci ne trgnu iz sna, neće se zadržati na glavnom gradu.http://www.haaretz.com/jewish-world/jerusalem-babylon/jerusalem-babylon-ultra-orthodox-need-not-protest-israel-theyrun-it-1.396280Haredi država / Odnos državnih vlasti prema haredi populaciji uvelikeje uzrokovao socijalne nemire prošloga ljeta / Aner ShalevJeste li oduvijek sanjali o tome kako ćete doživjetiuspostavu dviju država za dva naroda? Taj je san većodavno ostvaren. Jeste li maštali o socijalnoj državi? Netražite dalje, ona je ovdje. Jeste li prosvjedovali u koristpristupačnijih stanova? Gle, oni su postali stvarnost. Jesteli čeznuli za zemljom koju neće iscrpljivati ogromni vojniproračuni? Dobili ste je. Jeste li zahtijevali razrede s manjeučenika, produljenu nastavu i besplatno više obrazovanje?Svi ti snovi ostvareni su u Haredi državi, koja živi u miru uzDržavu Izrael.Haredi država je socijalna država pred kojom bi Skandinavceobuzela zavist. Većina stanovništva uzdržava se odmirovina i stipendija te su gotovo u potpunosti oslobođeniplaćanja poreza na dobit i gradskih poreza.Ta država pokreće goleme projekte za izgradnju stanovakoji se građanima nude po pristupačnim cijenama. Obrazovnisustav Haredi države ima mnoge prednosti u usporedbi sasličnim sustavima u susjednim zemljama: ima manje učenikapo razredu, od kojih se ne traži da se trude oko znanosti ilipraktičnih predmeta pa se, zahvaljujući tome, mogu spokojnousredotočiti na duhovna pitanja. Na sreću, Haredi državanema vlastitu vojsku niti joj je ona potrebna, zahvaljujućisporazumu o obrani koji je sklopila sa svojim najbližimsusjedom. Istina, nije lako biti žena u Haredi državi, ali nemožemo se miješati u unutarnja pitanja suverene države.U posljednje vrijeme, dogodilo se nekoliko pograničnihsukoba između Izraela i Haredi države, prilikom kojih jedošlo do pljuvanja, psovanja i ponižavanja izraelskih građana.Međutim, kao što su to objasnili izraelski premijer i mnogistručnjaci, riječ je o djelima sićušnih frakcija, koje nisu reprezentativneza većinu ultraortodoksnih, koji sa svoje straneitekako podržavaju mirovni sporazum s Izraelom i koristikoje imaju od njega. Prema mišljenju stručnjaka, žrtve tihfanatičnih frakcija, koje hoće provoditi haredi zakone unutarizraelskih granica, nisu žene koje su doživjele napad, negoupravo haredi populacija, koja je potpuno nedužna.Neki tvrde da su nedavne incidente oko granice uzrokovaliomanji teritorijalni nesporazumi. Prolazi li tako autobusna linijakoja povezuje Ašdod s Izraelom, u koju se ukrcala TanyaRosenblit, izraelskim ili haredi suverenim teritorijem? Ili paklinija 49A, u koju se ukrcala vojnikinja Doron Matalon? Ilipak pločnik u Bet Šemešu, kojim se osmogodišnja NaamaMargolis boji kročiti nakon što su je napali? Nisu li moždaTanya i Naama, ne znajući, povrijedile haredi suverenitet?Porezni sporazumi između dviju država, kojima se regulirafinanciranje Haredi države od strane izraelskih poreznihobveznika, uklesani su u kamenu, kao što su to vojni sporazumikoji jamče zaštitu izraelske vojske, odnosno sudskisporazum, kojim se prepušta Haredi državi nadzor nad pitanjimabraka, razvoda i pokopa. Međutim, stvarna granicaizmeđu tih novih država nikad nije bila jasno povučena.Stoga je više nego prirodno da se, uslijed brzog rasta haredipopulacije, granica pomiče relativno često, kao dio polagane– i u konačnici opravdane – aneksije izraelskog teritorija.Taj proces haredi ekspanzije i izraelskog povlačenja nosisa sobom samo jednu opasnost: Haredi država mogla binaposljetku izgubiti ruku koja je hrani.Ministar unutarnjih poslova Eli Yishai nedavno je, s iznenađujućomiskrenošću, izjavio da grad koji bi bio isključivoharedi ne bi imao nikakvih prihoda, a budući da ne bi mogaoubirati lokalne poreze, ne bi mogao ni preživjeti. Da, lijepoje da svako toliko osjetimo kako nas trebaju.Pitanje isključivanja žena od strane ultraortodoksnih nebi trebalo svoditi samo na snažne osude i lokalnu provedbuzakona, kao što bi to htjela vlada. To je, naprotiv, prilikada pokrenemo otvorenu i poštenu debatu o novcu, moći iolakšicama što su ih sve izraelske vlade davale haredi populacijiu zamjenu za političku podršku, što je sporazum zakoji mnogi Izraelci plaćaju visoku cijenu. To je bio jedan odglavnih uzroka socijalnih nemira prošlog ljeta.Izrael će takvu debatu nastaviti izbjegavati samo akonamjerava počiniti samoubojstvo.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/the-haredi-state-1.405372 Oprema teksta redakcijska.

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 22Izrael unosi razdor u židovski narod / Židovi usvijetu danas osjećaju da državu nije briga za njihove vrijednosti i identitet /Carlo StrengerUlipnju prošle godine, Peter Beinart objavio je članaku New York Review of Books, koji je izazvao pravuoluju, jer je Beinart u njemu ukazao na duboko otuđenjekoje je zavladalo između mladog naraštaja američkih Židovai Izraela. Godinu dana poslije, vrijeme je da napravimobilancu.Nažalost, situacija se samo pogoršala. Tijekom svojihputovanja po Europi govorim pred publikom koju pretežitočine Židovi, ali i pred nežidovima kojima je veomastalo do Izraela. Oni otvoreno iznose svoju bol i tjeskobu:žele razumjeti što se dogodilo s Izraelom. Očajnički ga želepodržati, ali su sve više i više u nedoumici kako da to učine.Njihova su pitanja jednostavna. Oni znaju da se Izraelnalazi u jednoj od najproblematičnijih regija na svijetu;nemaju nikakvih iluzija o iranskom režimu ni o Hezbollahu;poznata im je i Povelja Hamasa (Hamas Covenant).Međutim, oni ne znaju kako da to sve povežu s izraelskimpolitikama naseljavanja, s preotimanjem palestinske imovineu Jeruzalemu i s ekstremnom rasističkom retorikom“požidovljenja” Jeruzalema. Oni osjećaju da im je ponestaloargumenata, pa čak i riječi, kojima će braniti Izrael.Izrael još nikad nije vodila vlada koja toliko otvorenokrši osnovne vrijednosti liberalne demokracije. Još nikadnije Kneset izglasavao zakone koji su toliko očito rasističkikao što je nedavni Zakon o lojalnosti. Izrael je znao imatiministre vanjskih poslova koji su se slabo snalazili u svijetui nisu govorili engleski; ali nikada nije imao ministra vanjskihposlova kojemu je jedini cilj dodvoravati se vlastitimdesničarskim biračima tako što će se s neizrecivim užitkomrazmetati svojim prijezirom prema međunarodnom pravui ideji ljudskih prava.Štoviše, još nikad nije Izrael vodila vlada koja je takopotpuno nezainteresirana za vlastiti odnos prema Židovimau svijetu. Ona donosi zakone koji pojačavaju stisak ortodoksnogestablišmenta nad vjerskim pitanjima i osobnimživotom – pri čemu se uopće ne obaziru na činjenicu da85 posto Židova u svijetu nije ortodoksno – i jednostavnootpuhuju kao nešto nevažno židovske identitete ŽidovaPonekad se, kao i većinaŽidova koji su predaniliberalnim i univerzalnimvrijednostima, osjećamkao da sam jednostavnozapeo u nekom ružnom snuu Dijaspori i njihove institucije. Kao rezultat toga, većinaŽidova u svijetu danas osjeća da Izrael nije ni briga zanjihove vrijednosti i identitet.Ortodoksni establišment u Izraelu tvrdi da, time štopreuzima monopol nad konverzijom na židovstvo i nadzakonima braka, sprječava razdor u židovskom narodu.Istina je posve suprotna: ono što većina Židova u svijetune može podnijeti, to je upravo izraelski zaokret premarasizmu, koji sad više nije usmjeren samo prema arapskimgrađanima Izraela, nego i prema mladim etiopskim Židovimakoje ne primaju u škole u Petah Tikvi, kao i premasefardskim djevojkama kojima se ne dopušta da se školujuu haredi školama u Imanuelu. Upravo je pakleni savezizmeđu nacionalizma i ortodoksije ono što unosi razdoru židovski narod.Premoćna većina američkih i europskih Židova dubokosu predani ideji univerzalnih vrijednosti, i podržavali su tevrijednosti tijekom većega dijela svojega života. Taj njihovangažman nije samo pomodni hir ni pokušaj da budu političkikorektni. Posrijedi je egzistencijalni zaključak što ga jevećina Židova u svijetu izvukla iz židovske povijesti: nakonsvega što nam se dogodilo, mi Židovi ne smijemo nikad – alibaš nikad – dopustiti da se krše univerzalna ljudska prava.To je razlog zašto su upravo Židovi u Sjedinjenim Državamaodigrali jednu od glavnih uloga u američkom Pokretuza građanska prava; to je razlog zašto Židovi u Europi nećenikad zaboraviti da su samo univerzalistički liberali stali uobranu Alfreda Dreyfusa u Francuskoj 1890-ih godina. Zavećinu Židova u svijetu, to je jednostavno nerazumljivo:kako možemo mi, koji smo toliko propatili zbog rasne ivjerske diskriminacije, upotrebljavati retoriku i zastupatistajališta kakva su se – kao što je to rekao Zeev Sternhell,laureat Izraelske nagrade i povjesničar fašizma – u zapadnomsvijetu posljednji put zastupala u vrijeme Francovarežima?Za većinu Židova u svijetu, ideja židovstva u drugoj polovici20. stoljeća značila je da Židovi ne smiju nikad pristatina kompromis kad je riječ o jednakosti ljudskih bića predzakonom i o nepovredivosti njihovih prava. Kako da ondapodržavaju državu koja nastavlja plaćati rabine koji tvrdeda židovski biološki život ima svetost koju nežidovski životnema, i da je zabranjeno iznajmljivati stanove Arapima?U trenucima očajanja, pokušavam se podsjetiti da jeIzraelski zaokret udesno motiviran strahom i pometnjom,i da ga bezobzirno potpiruju političari čije održavanje napozicijama moći ovisnima o panici izraelskih građana. Osjećamda ne može biti da zemlja koja je trebala biti ne samodomovina Židovima, nego i moralni svjetionik, polako toneu takvu tamu. Pokušavam se podsjetiti da u takva mračnavremena ne odražavaju ljudsko svojstvo čitave nacije; dasu zemlje poput Španjolske, Grčke i Portugala izronile izmračnih vremena u slobodni svijet; da je Izrael, unatočtome što nad njim bjesni vihor desničarskog nacionalizma,još uvijek demokracija.Ponekad se, kao i većina Židova koji su predani liberalnimi univerzalnim vrijednostima, osjećam kao da samjednostavno zapeo u nekom ružnom snu i da će, kad seprobudim, Herzlova vizija židovske države koja je predanaosnovnim vrijednostima liberalizma biti stvarnost.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/blogs/strenger-than-fiction/israel-is-tearing-apart-the-jewish-people-1.369341Oprema teksta redakcijska.Izraelski Arapi nikad nisu bili jednaki predzakonom / Kako zakon opravdava protjerivanje tisuća ljudi / Yitzhak LaorProšlotjedna odluka Vrhovnog suda, kojom je sud podržaoamandman uz Zakon o državljanstvu kojim sePalestince odvaja od njihovih izraelskih supružnika, zatvorioje jedno poglavlje u životu izraelske demokracije. Vrhovnisud više ne želi štititi arapske građane Izraela.Rasisti koji sjede na tribinama na nogometnim utakmicamakoji izvikuju “Ubij Arapina!” nikad nisu otrgli majkuod njezine djece. Nasuprot tome, sudac Vrhovnog sudaAsher Dan Grunis i njegovi drugovi odlučili su da su takvaprotjerivanja košer, i zastupnici koji predstavljaju arapskegrađane Izraela morat će sad upoznati s tim pitanjem međunarodnuzajednicu.Glede amandmana što ga je Vrhovni sud podržao, izdavačHaaretza Amos Schocken napisao je u ovim novinamau svibnju 2005.: “Naizgled, amandman uz Zakon održavljanstvu ne podriva jednakost. Njime se sprječavada se muškarac iz Hajfe oženi ženom iz Ramale i da živi snjom u Hajfi, i u njemu se ne pravi razlika između Židovai Arapa. Međutim, jasno je da tu nema jednakosti: Židovirijetko sklapaju brakove s Palestincima”.Tijekom sljedeća tri dana uslijedio je histerični odgovorlista Maariv, u kojem je cijela stranica s reakcijama bila posvećenadivljačkim napadima na Schockena i njegov članak.Samo jedna od tih reakcija zaslužuje da je se uopće citira– reakcija profesora Amnona Rubinsteina, autora knjigeUstavno pravo Države Izrael.Rubinstein je u svojoj reakciji napisao da “svaka država,ako i ne po zakonu, ima pravo spriječiti imigraciju bilo kojevrste iz neke neprijateljske države ili neprijateljskog teritorija.Treba li Izrael dopustiti imigraciju iz Sirije? Naravnoda ne. Je li Engleska, tijekom Drugoga svjetskog rata, bilaOdržavanje židovske većinepredstavlja ideološkizajednički nazivnik zapretežitu većinu Izraelaca,i ova je presuda simptomdemografskih argumenatakoji su izneseni unjihovo imedužna dopustiti imigraciju iz Njemačke, ili čak samo iznjemačkih protektorata? Naravno da ne. Dakle, zašto seto pravilo ne odnosi i na Izrael?”“Istina, Palestinska uprava nije država, ali ako se zabranaimigracije odnosi na neprijateljsku državu, tim više odnosise na neprijateljski teritorij.”Naknadno je Rubinstein objavio još nekoliko izjava utom tonu kao dio stručnog, akademskog članka, u kojemje proširio tu argumentaciju s pomoću brojnih referenca icitata. Poslije je još predsjedao i vladinim povjerenstvomkoje je opravdalo tu krivdu.Zašto vrijedi citirati Rubinsteina? Zato što je on, prijenego što je 2002. otišao iz Kneseta, bio zastupnik u Knesetukoji je predstavljao Merec, posljednju važnu političkustranku cionističke ljevice; zato što njegove riječi citiraGrunis u svojoj presudi; te zato što se Rubinstein smatraiskusnim analitičarom, članom probrane skupine pravnih komentatorakoji su šutjeli osam godina otkad je taj amandmanstupio na snagu kao “privremena mjera predostrožnosti”.Čak i sad, ti pravni komentatori ništa ne komentiraju.Očekivano protjerivanje tisuća ljudi bit će izvršeno uz prešutnoslaganje prosvijećenih članova društva. Ta šutnja neproistječe iz njihova dubokog poštovanja prema Vrhovnomsudu. Naprotiv, uzrok toj šutnji stoji u činjenici da održavanježidovske većine predstavlja ideološki zajednički nazivnikza pretežitu većinu Izraelaca, i ova je presuda simptomdemografskih argumenata koji su izneseni u njihovo ime.Međutim, Rubinstein je lagao. Kako bi diskriminiraoarapske građane Izraela, Rubinstein je pisao o onima kojiprebivaju na okupiranim teritorijima, dakle o ljudima kojine žive u neprijateljskoj državi. Oni žive u izraelskom getu,u bantustanu, i kao nekoć crnci u Južnoj Africi za vrijemeapartheida, lišeni su prava da zarađuju plaću od svojihgospodara.Država Izrael službeno se nalazi u 64. godini svojegpostojanja. S druge strane, moguće ju je – i točnije – promatratikao zamišljeni entitet koji je u stvarnosti postojaosamo devetnaest godina, između 1948. i 1967. Privremenostje iluzija. Za pravnike, ona je usto još i ciničan trik.Protjerivanje žena i djece iz njihovih domova izvršit ćedržava koja Arape nikad nije smatrala jednakima pred zakonom.To je pravi razlog zašto nikad nije napisan izraelskiustav. Ta nejednakost bila je rana. Sad je ostao samo gnoj.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israeli-arabs-have-never-been-equal-before-the-law-1.407710Oprema teksta redakcijska.

Međutim, ovo traži tri ključna dodatka. Prvi, iz Lenjina, koristi odnosprema višku rada (premda uz naglasak na njegovom političkom vidu), a ima ipragmatičnu vrijednost utoliko što se može primijeniti na sve konotacije klaseiz Marxa i Engelsa (Ossowski 82). Njegova definicija klasa glasi, “velike skupineljudi koje se razlikuju po mjestu u određenom povijesnom sustavu društveneproizvodnje, po odnosu (u većini slučajeva utvrđenom i potvrđenom zakonom)prema sredstvima proizvodnje,po funkciji u društvenoj organizaciji rada i, prematome, po načinu na koji i mjeri u kojoj uživaju dio bogatstava kojima raspolažu.Klase su skupine ljudi od kojih jedna može prisvajati rad druge ovisno orazličitom položaju u određenom sustavu društvene ekonomije.” (Lenjin 472)Drugo, elemente iz Polanyija i Gramscija: Obzirom na to da su klase entitetikoji su potpuno uvjetovani odnosima, one su, posebno u vrijeme ugroza ibrzih promjena, organizirane u hegemonski strukturirane saveze zasnovane nasposobnosti hegemona da protumači strateške ciljeve društva.Treći ključni dodatak izvire iz ocjene klasnog društva danas i parafraza jetrajnog vidika zajedničkog Marxu i svim ljudima i pokretima koji se pozivaju nato srodstvo: Međutim, klasno društvo, osobito nakon punog razvoja kapitalističkeindustrijalizacije, postaje ne samo sve razornija prepreka društvenoj pravdi negoi prijetnja samom postojanju čovječanstva. Istina, ta je vrst društva na kraju ukapitalizmu ostvarila, uz užasne patnje, rast društvenog bogatstva kakav konačnomože učiniti eksploataciju i dominaciju nepotrebnima za dostojan životjednoga i svih; no u posljednje dvije ili tri epohe, recimo nakon 1848., klasnadruštva osnovni su uzrok psihofizičkih razaranja, strahovito rastuća prijetnjapostojanju društva, ustvari i vrste Homo.Pregled koji tako dobivamo možda je preopćenit za definiciju, ali pojam„klasa“ vjerojatno je inherentno polisemički. U svakom slučaju, treba mismjernica za daljnji rad:--Sinkronijski, klase su velike, supra-lokalne društvene skupine koje serazlikuju po mjestu u određenom povijesnom sustavu društvene reprodukcije,što znači po moći i funkciji u eksploatacijskoj organizaciji rada i po položaju upreraspodjeli plodova proizvodnje (a za gornje i srednje klase znači prisvajanjerada nižih klasa). Klase karakterizira snažni upliv na živote njihovih pripadnika,djelomična otvorenost prema novim pripadnicima, isključivost prema i suprotstavljenostdrugim klasama u istom prostor-vremenu, više-funkcionalnost čiji susredišnji faktori ekonomski i strukovni uvjeti pripadnika kao i njihove potrebeza statusom i sigurnošću, te kristaliziranja klasnog interesa unutar određenograspona promjenjivih klasnih svijesti.--Dijakronijski, klase su, po pravilu, posebno u vrijeme ugroza i brzihpromjena, organizirane u hegemonski strukturirane saveze zasnovane na sposobnostihegemona da protumači strateške ciljeve društva. Međutim, klasno8društvo, osobito nakon punog razvoja kapitalističke industrijalizacije, postajene samo sve razornija prepreka društvenoj pravdi nego i prijetnja samom postojanjučovječanstva***Za pojedince, gore navedena razgraničenja znače da je klasa grupacijakojoj članovi ne pripadaju po rođenju (kao u kastama) ni izričitim odabirom(kao u dobrovoljnim udruženjima) niti po zapovijedi neke točno određenedruštvene sile. S druge strane, vrhovni zajednički interesi pripadnika stvarajutežnju prema ostvarenju klasne svijesti, posebno u situacijama koje prijetečitavoj klasi (kao što je bio slučaj s buržoazijom prije i poslije Francuskerevolucije, ili s industrijskim proletarijatom u Europi 19. stoljeća). Marxovakategorija interesa, koja se i sama zasniva na 'potrebi' (MEW 3: 28), ali je šira,čini mi se strateški važnom jer ujedinjuje kolektivnu i osobnu razinu a istodobnoomogućuje da se uzmu u obzir materijalni uvjeti u kojima ljudi žive. Prate jepojmovi 'orijentacije' i osobnih 'pobuda' (Ritsert 69-71).Marxov opus, međutim, postupno se usredotočio na kritiku 'ekonomije',grane znanja ili znanosti koja se rodila s kapitalizmom i buržoaskom kvantifikacijomu Britaniji 17.-18. stoljeća, a koja je po prvi puta utvrdila klase isključivona temelju vlasništva i/ili rada umjesto vojne ili političko-vjerske uloge. U tojtradiciji, klase su strateška čvorišta za razumijevanje društva jer predstavljajuodnos između, s jedne strane, ključne proizvodnje, prometa i potrošnje dobaranužnih za život i, s druge strane, svega ostalog u ljudskoj proizvodnji života. Tiodnosi nastaju iz nejednakog prisvajanja viška rada, dakle iz 'objektivnih' (tojest, tendencionalno dominantnih) ekonomskih i psiholoških interesa velikihskupina ljudi čije pojedinačne interese presudno oblikuje klasni položaj udruštvenoj podjeli rada.Ako želimo naći jednostavnije zajedničke nazivnike za klase kao oblikemeđuzavisnosti ljudi, to jest, za način na koji neke skupine ljudi ovise o drugimskupinama, rasprava nakon Marxa daje nam tri glavna kriterija: ovisnost natemelju moći, društvene funkcije, i ekonomskog položaja. Ponajbolji marksisti,kao Gramsci, također su zadržali Marxovu antropološku sklonost naglašavajućikulturne prakse — u najširem smislu — reprodukcije društvenog života. Ta četirikriterija nisu isključiva, nego se obično kombiniraju na različite načine. Nadalje,parafrazirajući Lazića, reprodukcija klasa nije isključivo ekonomska, nego jevezana za ljudsku produktivnost na područjima materijalne proizvodnje, društvenekontrole i simboličke mašte, tri različita oblika prakse koji su i sami narazličite načine ugrađeni u različite društvene formacije i konkretna društva (47).Od pamtivijeka, dominantna metafora prostorne suprotstavljenosti upolitici temeljila se na mukotrpnosti rada onih dolje i lakoći ili povlastici onihgore, a bila je često posredovana metaforama iz niskogradnje (baza i nadstruk-9Darko SuvinO pojmu klasedarko suvin rođen je 1930. u Zagrebu. 1941-43. u internaciji je s roditeljimana Korčuli, 1943-45. u zbjegu u Bariju. Završio je u Zagrebu IV. realnugimnaziju, studirao na Tehničkom fakultetu (inžinjer kemije 1954.) i naFilozofskom fakultetu (diplomirao 1955.), doktorirao na Vojnoviću 1970.Član Društva književnika od 1954., jedan od urednika Studentskog lista u1950-im godinama, asistent za teatrologiju na Katedri za komparatistiku1959-67. G. 1967-2000. profesor u USA i Kanadi, postaje član kanadskeAkademije nauka (RSC). Bio su-urednik Science-Fiction Studies 1973-81.i urednik Literary Research 1985-95. Objavio osamnaest knjiga o književnosti,dramaturgiji te filozofiji kulture i politike, uključiv 3 knjige stihovakao i prozne parabole, i preko 500 članaka i eseja. U penziji u Italiji. Radina knjizi o SFR Jugoslaviji, esej koji donosimo je među njezinim uvodnimdijelovima.1

tura) i geologije (slojevi). To se može koristiti na binarni (digitalni) ili postupni(analogni) način, što daje suprotstavljenost samo dviju ili više (obično četiri doosam) klasa. Prvi je način jedro plebejska ili narodna spoznaja o 'nama' protiv'njih' (potlačeni/tlačitelj, nemoći/moćni, siromasi/vlasnici); Marx se njime služi usvojim aktivističkim pregledima kao što je Komunistički manifest, a posljednjuje suprotnost nakon rada na Kapitalu promijenio u eksploatirane/eksploatatorei dodao 'srednju' klasu koja oscilira između njih. Druga je učenjakov rado postojećem društvu; Marx je koristi u svojim povijesnim istraživanjima kaošto je 18. Brumaire, a Lenjin na raznim mjestima od Razvoja kapitalizma uRusiji do karakterizacije ranog sovjetskog društva. Neriješeno pitanje klasne(samo)svijesti, koje muči marksistički pristup od Marxa i Engelsa preko Lukácsai Gramscija do Lefebvrea i današnjice, tako je teško riješiti jer se nalazina raskršću Marxove revolucionarne didaktike i učenjačke preciznosti; i timeću se pozabaviti u konkretnim raspravama o Jugoslaviji.Poznato je da Marxova djela katkad neprecizno rabe pojam klase (Ollman,Marx’s 576) i, štoviše, da stapaju tri pristupa njenom strukturiranju: dihotomijski,postupni i funkcionalni, a povremeno uvode i fleksibilan ali induktivni četvrtipristup, međudjelovanje dviju ili više dihotomija (Ossowski 93), što se pretvorilou središnji marksistički postupak. Ukratko, Marx ili Engels nisu nikada izrijekomdefinirali klasu, nego su se njome služili gipko, s različitim konotacijama ovisnoo istraživanju kojim su se bavili. Pa ipak, srž pojma društvene klase, koji samnaznačio gore, predstavlja — zajedno s pojmom viška rada — svojevrsni amblemi metonimiju Marxove doktrine i svih marksističkih političkih programa.Marxova teorija klase je utemeljiteljska: “istodobno bogata mogućnostima,na neki način prilično proturječna, i nedovoljno razrađena…” (Gurvitch 6).Međutim, zahvaljujući nevoljkosti ne-marksista da prihvate eksploataciju radakao temelj, kao i različitim pogrešnim shvaćanjima među marksistima, osobitou doba staljinističke degeneracije, potaknula je brojna i nespojiva tumačenja.10teoriji i praksi nakon njih, a najjasniji izraz dobilo je u Lukácsevoj 'pripisanojsvijesti' (126 i dalje). Svijest klase je “potencijal ukorijenjen u situaciji” (Ollman,Dialectical 157), konstruiraju je različiti vanjski pritisci na temelju postojećihpretpostavki i sklonosti, često je otuđena, i ovisi o djelovanju. Izvan konkretnihmikro-povijesnih situacija “pogrešno je pretpostaviti da je bilo koja određenaklasa subjektivno i nepotkupljivo revolucionarna po sebi…” (Hobsbawm 222).Usponom industrijskog kapitalizma stupanj klasne svijesti očito raste, a odzapadne Europe 19. stoljeća nadalje ona postaje isključivije ekonomska (usp.Hobsbawm 17–18 i Lukács). Na kraju, odnos iste klase prema društvenoj stvarnosti,a time i svijest, često se drastično mijenja, ponekad čak i u kratkom roku.Uzevši u obzir točku 3 o klasama kao odnosnima, to znači da su one(posebno prije uspona fašizma) tek djelomično organizirane, na fleksibilne ipromjenjive načine. Imaju mnogo podređenih frakcija, funkcija koje se preklapajui mutnih granica. Bez obzira na to, one su 'moćna središta spontanihkolektivnih reakcija' (Gurvitch 133), izraženih u trenutačnim ideologijamai dugotrajnim kulturnim artefaktima. Svaka klasa ima svoju svakodnevnukulturu, manje ili više otuđenu od kulture drugih klasa — u nekim slučajevima,npr. u Engleskoj, na Cejlonu ili Haitiju, govore različitim dijalektima(Ossowski 152).Polanyi donosi neke važne podsjetnike na teme zaboravljene u6. marksističkoj vulgati, koja je često zamišljala praktički izoliraneentitete. Prvo, 'odnos klase prema društvu u cjelini' (163), koji definira ulogu iizglede neke klase, uključuje važne vanjske faktore — poput rata ili klimatskepromjene — koji različito utječu na različite klase. Drugo, uz duboko ukorijenjenuklasnu netrpeljivost u nekim slučajevima, u drugima postoji neospornapotreba za komplementarnim ulogama, koju su priznali svi teoretičari kojisu se također u praksi bavili politikom, kao što su Lenjin ili Weber; ustvari,uspjeh značajnog interesa bilo koje klase ovisi o savezima s drugim klasama,a time i o sposobnosti da ona formulira zajednički širi interes društva u cjelini(159). Treće, 'interese' treba tumačiti ne samo (premda uvijek i) ekonomski,nego oni itekako uključuju faktore kao što su usporedni status i sigurnost(161-62; usp. Hobsbawm 222).Nakon ovih razjašnjenja, odlučio bih se za operativno korištenje slijedećihelemenata iz Gurvitcheve definicije (116): Klase su stvarno-postojeće, velike,supra-lokalne društvene skupine koje karakterizira snažni upliv na živote njihovihpripadnika, djelomična otvorenost prema novim pripadnicima, isključivost premai suprotstavljenost drugim klasama u istom prostor-vremenu,više-funkcionalnostčiji su središnji faktori ekonomski i strukovni uvjeti pripadnika kao i njihovepotrebe za statusom i sigurnošću; interesi klasa kristaliziraju unutar određenogšireg raspona promjenjivih klasnih svijesti.7urednik: Marko Pogačardizajn: Ira Payer, Tina Ivezićzarez, dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaZagreb, 16. veljače 2012, godište XIV, broj 328 15

3.Kao i mnoge druge skupine čija je ekstenzija jednaka društvu ucjelini, klase ne postoje usamljene, nego su to odnosne životinje, usloženim i promjenjivim odnosima; na primjer, nema buržoazije bez aristokracijeili proletarijata (vidjeti Thompson, također Bensaïd, Resnick-Wolff,Ritsert, Roemer, i Wright). Svaka se klasa ne samo razlikuje od drugih klasa,nego su njezini interesi, posebno za marksističku tradiciju, često nespojivi sonima drugih klasa (Ossowski 120 i dalje). Međutim, klasne razlike i suprotstavljenosti,kao i njihovi savezi, mogu biti vrlo raznoliki, a njihove granicečesto “brišu srednji i prelazni slojevi ” (Marx, Capital 3: 870, na /ch52.htm).Klase prakticiraju kako određenu solidarnost, motiviranu zajedničkomsuprotstavljenošću drugima, tako i unutrašnje natjecanje, s čestim unutrašnjimi vanjskim sukobima (vidjeti MEW 3: 54). Prema tome, suprotstavljenost inadalje napetosti i srazovi uključeni su u sam pojam društvene klase. Klasnisukob je igra nultog zbroja (a zero-sum game): na primjer, ono što nekatlačiteljska klasa monopolizira uskraćeno je potlačenim klasama (Lazić 47).Klase su više-funkcionalne, i utoliko se također kod svojih pripadnikanatječu za važnost s nacionalnom jedinicom koje su dio, ili sa4.spolom. Jedan od središnjih faktora klasnog jedinstva je zajednički položajmoći pojedinaca u proizvodnom odnosu i financijskom udjelu u društvenombogatstvu, što se u kapitalizmu može nazvati njihovim ekonomskim životnimuvjetima, „koji odvajaju njihov način života, njihove interese i njihovu kulturuod onih drugih klasa, i neprijateljski ih suprotstavljaju ovim posljednjima”(Marx, 18 th Brumaire, /ch07.htm). Po marksovskom viđenju, klase su prvenstvenouspostavljene oko osovine “odnosa eksploatacije”, to jest, “prisvajanjadijela plodova tuđega rada” (Ste. Croix, Class 99-100 i dalje, vidjeti i njegovClass Struggle). Drugi faktor koji jača klasno jedinstvo su strukovni uvjeti. Obata uvjeta, u najširemu smislu, znače da pripadnici neke klase pripadaju istomsloju društvene piramide. Prema tome, pripadnost pojedinca klasi relativnoje stabilna, osim u politički i/ili ekonomski revolucionarnim vremenima, a isame su klase relativno stabilne.Klase su, za razliku od većine drugih društvenih skupina, 'dijelom5. svjesne i dijelom nesvjesne' nekih važnih vlastitih vidova (Gurvitch111). U marksističkoj tradiciji, “Klasa u punom smislu nastaje tek onda kadaklase počnu osvještavati same sebe kao takve” (Hobsbawm 16); Gramsci tozove napredovanjem od ekonomske do političke svijesti (181). Pripisivanjetakve svijesti često je vodilo do samozavaravanja, koje se isprva temeljilo narevolucionarnoj nestrpljivosti a kasnije na dogmatizmu. Nasuprot Marxovomi Engelsovom početnom, donekle monolitnom pojmu klasne svijesti koju jemoguće stabilizirati, čini mi se da ona podliježe konjukturnim oscilacijama upovijesti; to je jasno vidljivo u njihovim kasnijim tekstovima kao i u mučnoj611IZBOR IZ RECENTNE BIBLIOGRAFIJE:Gdje smo? Kuda idemo?: Za političku epistemologiju spasa.Hrvatsko Filozofsko društvo, Zagreb, 2006.Naučna fantastika, spoznaja, sloboda.SlovoSlavia, Beograd, 2009.Defined by a Hollow: Essays on Utopia, Science Fiction, and Political Epistemology.P. Lang, Oxford, 2010.Darko Suvin: A Life In Letters.Ed. Ph.E. Wegner, Paradoxa, Vashon Island WA 98070, 2011.Slijedeći članak napisan je kao uvod za diskusiju o klasama u SFRJ 1945–75,kojom bi trebao biti provjeren i ispravljen. Svi neoznačeni prevodi su moji.Zahvalan sam mnogima koji su navedeni u eseju o klasama u SFRJ, a posebnoMladenu Laziću.143

CITIRANA DJELAGramsci, Antonio. Selections from the Prison Notebooks.Ur. i pr. Q. Hoare i G. Nowell-Smith. New York: International Publ., 1975. (Pismaiz zatvora, pr. Stanko Škunca, Zagreb: Zora, 1951.).Gurvitch, Georges. Le Concept des classes sociales de Marx à nos jours.Les Cours de la Sorbonne. Pariz: CDU, 1954.Hobsbawm, E.J. Worlds of Labour.London: Weidenfeld & Nicolson, 1984.Lazić, Mladen. Čekajući kapitalizam.Beograd: Službeni glasnik, 2011.Lenjin, V.I. Izbrannye proizvedenija v dvuh tomah,sv. 2., Moskva: Gosizdat politicheskoi literatury, 1946.Lukács, Georg. Geschichte und Klassenbewusstsein.Neuwied & Berlin: Luchterhand, 1971 (Povijest i klasna svijest, pr. Milan Kangrga iDanilo Pejović, Zagreb: Naprijed, 1977.)Marx, Karl. Capital,Vol. III. www.marxists.org/archive/marx/works/1894-c3.12---. The 18 th Brumaire of Louis Bonaparte,www.marxists.org/archive/marx/works/1852/18th-brumaire.Marx, Karl, i Friedrich Engels. Werke.Berlin: Dietz, 1962. i dalje. [citirano kao MEW].Ollman, Bertell. Dialectical Investigations.New York & London: Routledge, 1993.---. “Marx’s Use of ‘Class’.” The American J. of Sociology 73 (1967.-68.): 573-80.Ossowski, Stanisław. Struktura klasowa v społecznej świadomości.Wròcław: Ossolineum,1963 [citirano iz: Struttura di classe e coscienza sociale,pr. B. Bravo. Torino: Einaudi, 1966] (Klasna struktura u društvenoj svijesti, pr.Vladimir Lay, Zagreb: Naprijed, 1981.)Polanyi, Karl. The Great Transformation.Boston: Beacon P, 2006. [original 1944] (Velika preobrazba, pr. Luka Marković,Zagreb: Jesenski i Turk - Hrvatsko sociološko društvo, 1999.)Radnu hipotezu o tome kako danas koristiti pojam društvene klase možemoizvesti iz rasprave koja počinje Marxovim naznakama. Predlažem da iz njihzadržimo slijedećih šest točaka, koje se čine u razumnoj mjeri točnima i neophodnimaza daljnji rad.1.Nakon plemenske zajednice, ljudska se društva dijele na suprotstavljenei sve raznovrsnije grupe. Neke od tih grupa tako snažnoodređuju položaj i ponašanje svojih članova da se natječu u važnosti s ukupnimdruštvom, te da članstvo u jednoj isključuje članstvo u drugim grupacijama naistoj razini (Gurvitch 105 i 116-20). Od čitavog niza naziva za takve skupine,kao što su kasta ili sloj i, prije kapitalizma — stalež (Stand, état), koristit ćusamo “klasa” i “klasna frakcija”: Poulantzas (vidjeti Pouvoir 77-100, posebno99 – usp. također njegov Classes) priznaje samo ove dvije kao društvenu silu, ai Marxa se može čitati na taj način (Ollman, “Marx’s” 576).Zaobići ću pitanje da li su klase postojale u prilično različitom obliku iprije uspona kapitalizma — i određene buržoazije — iako vjerujem da jesu.Spomenut ću weberovsku tradiciju pristupa društvenim skupinama kada tobude potrebno za raspravu o Jugoslaviji, no ova tradicija neće biti istaknuta.Čini se da su dvije glavne prednosti marksističkog pristupa a/ da se on odnosina ekonomiju u cjelini (premda je naglasak Marxove analize bio na proizvodnji),dok se Weber odnosi samo na distribuciju, i b/ da on može obuhvatitiweberovsku 'elitu' kao klasnu frakciju, dok se 'elitni' pristup u pravilu običnobavi elitama uz biosociološke 'mase'. Međutim, Weber može biti koristan gdjese marksistička tradicija odbila suočiti s problemima i degeneracijama nakonvlastitog stupanja na vlast.2.Klase se razlikuju od drugih supra-lokalnih društvenih skupina nesamo po svojoj važnosti, višestrukim funkcijama i unutrašnjoj razuđenosti,nego i po tome što su pravno otvorene za svakoga; ustvari su napolazatvorene.5Poulantzas, Nikos. Classes in Contemporary Capitalism.London: New Left Books, 1975 (Klase u savremenom kapitalizmu, pr. ZoranJovanović, Beograd: Nolit, 1978.)---. Pouvoir politique et classes sociales,sv. 1. Paris: Maspéro, 1978 (Politička vlast i društvene klase, pr. Frida Filipović,Beograd: Komunist, 1978.)Resnick, Stephen, and Richard Wolff. Knowledge and Class.Chicago: U of Chicago P, 1987.Ritsert, Jürgen. Soziale Klassen.Münster: Westfälisches Dampfboot, 1998.Roemer, John. A General Theory of Exploitation and Classes.Cambridge MA: Harvard UP, 1983.Ste. Croix, Geoffrey de. “Class in Marx’s Conception of History, Ancient and Modern. ”New Left R. br. 146 (1984.): 94-111.---. The Class Struggle in the Ancient Greek World.London : Duckworth, 1983.Suvin, Darko. “Living Labour and the Labour of Living,” u njegovom Defined by aHollow. Oxford: P. Lang, 2010, 419-71 [„Živi rad i rad na življenju,“ u Gdje smo?Kuda idemo?: Za političku epistemologiju spasa, pr. Marijan Krivak. Zagreb:Hrvatsko filozofsko društvo, 2006, str. 165-209].Thompson, E.P. The Making of the English Working Class.Harmondsworth: Penguin, 1976.Trotsky, Lev D. The Revolution Betrayed.www.marxists.org/archive/trotsky/1936/ revbet/index.htm (Izdana revolucija, pr.Melita Wolf, Rijeka: Keršovani, 1973.)Wright, Eric Olin. Classes.London: Verso, 1985.4 13

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 27“Fašist” ovdje nije ružna riječ / Skandalozan prijedlogzakona o lojalnosti državi zastupnika Dannyja Danona / Amira HassHillary Clinton još nije ni završila izražavati svojuzabrinutost zbog onoga što se događa u Izraelu,kad je Danny Danon, taj marljivi član Kneseta iz Likuda,počeo štancati još jednu verziju svojeg popisa zakonâo lojalnosti državi (koji su u međuvremenu odbačeni):“Svaka potvrda koju država bude izdavala obvezivatće onoga koji je prima da potpiše dokument koji sadržiklauzulu o lojalnosti Državi Izrael”.Objašnjenje za to pruža nam Arutz Sheva, portal svijestima što ga održavaju naseljenici: Bez izjave o lojalnosti– nema vozačke dozvole, osobne iskaznice niputovnice. U razgovoru s Razijem Barkaijem u programuVojnog radija, Danon je objasnio da ni to nije dovoljnoda se postigne – pazite sad – “totalno rješenje”. Čak sei Barkai skoro zagrcnuo kad je to čuo.Na trenutak mogli smo biti optimistični pa pomislitida Danon ne pravi razlike na osnovi vjere ili nacionalnosti.Danon je izjavio: “Ima mnogo ljudi koji rade protivdržave koja ih štiti. Tko god nije vjeran državi ne bitrebao biti građanin”. Drugim riječima, ne bi trebali bitigrađani čak ni oni košer Židovi čija je lojalnost upitna.Međutim, odmah poslije toga Danon je pojasnio svojenamjere: “Podaci o kriminalitetu ne ostavljaju prostoraza sumnju: Arapi u Izraelu odnose se prema ovoj zemljis prijezirom. Kod njih je puno viša stopa kriminalitetanego kod bilo kojeg drugog dijela stanovništva”.Nije važno što nam ovaj prijedlog zakona govori o Danonukao osobi – na primjer, da nije učio povijest, ili daju je učio, ali zna vrlo dobro da je u fašističkim režimimadržava iznad svega; ili pak da, kao iskusan demagog, znakoliko su blisko povezani razina diskriminacije protivodređene etničke skupine i pozivanje na kriminalitetmeđu njezinim pripadnicima.Medije je već uhvatila vrtoglavica od tih prijedlogazakona, pred kojima se Jean-Marie Le Pen i njegovaNetko predloži zakonkojim se hoće osakatitineke temeljne vrijednosti.Njegovi kolege usprotivese tom prijedlogu, i zatimpredlože taj isti zakon udrugom pakovanju. Takoizgleda podjela rada međupolitičkim saveznicimakći doimaju poput amatera, pa su i prestali zamjećivatirazlike između starog prijedloga zakona i onog novogi izmijenjenog. Budući da je sadašnji prijedlog zakonausmjeren protiv Arapa, on nikoga ne uznemiruje. Međutim,pitamo se što poduzimaju odsjeci za židovskupovijest na sveučilištima, Jad Vašem ili pak muzej ukibucu Lohamei Hagetaot? Njihova šutnja ne razlikujese od opće nebrige za to pitanje, ali ona je zaglušujuća.Danonov posljednji prijedlog zakona mučno podsjećana neke prijedloge zakona iz drugih vremena. Opasnoje jednostavno ga otpuhnuti uz primjedbu kako “ionakoneće proći”. Na kraju krajeva, sustav tako i funkcionira:netko predloži zakon kojim se hoće osakatiti neke temeljnevrijednosti. Njegovi kolege usprotive se tom prijedlogu,i zatim predlože taj isti zakon u drugom pakovanju.Tako izgleda podjela rada među političkim saveznicima.Svaki takav prijedlog zakona stvara određeno ozračjei postupno navikava javnost na prihvaćanje takvogsakaćenja kao legitimne pojave. On ima neposredanučinak na ponašanje na ulicama, i uvježbava još jednuskupinu školaraca da misle kako riječ “fašist” nije ružnariječ. Svaki takav prijedlog zakona prekoračuje granicupodnošljivosti, a sama granica nastavlja se zamagljivati.Još nekoliko takvih zakona i granica će se u potpunostiizbrisati.Danonov prijedlog zakona o lojalnosti, bez obzirakoliko bio tek u začetku, nije tek vježba iz političkihznanosti. On je motiviran očitim materijalnim interesima.Taj prijedlog zakona poklapa se s nedavnim službenimizjavama kojima se demokratska borba za građanskujednakost nastoji prikazati kao prijetnja miru i sigurnosti“države” – drugim riječima, Židova kao hegemonijskeklase. Danon i njegovi kolege konstantno unapređujumehanizam svijesti – a u njihovu slučaju to je rasizam –kojim se traga za izlikama za povlašteni status što su gažidovski imigranti uspostavili sami za sebe, otimajućipritom imovinu Palestinaca kao autohtonog stanovništvaove zemlje, prema kojemu provode diskriminaciju.Rasizam se razvija zato da bi potkrepljivao i proširivaoprekomjerna prava – prava na posjedovanje zemlje (kojaje bila ukradena, i još uvijek se krade, od Palestinaca), navišu stopu potrošnje vode, na kvalitetniju stanogradnju,na veća sredstva iz proračuna, socijalu, prilike za nalaženjeposla i za studiranje, i na veće plaće. Upravo zatotakav prijedlog zakona i ima velike šanse. Židovi će iznjega izvući korist.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/in-israel-fascist-is-not-a-rude-word-1.400445Oprema teksta redakcijska.Desni i religiozni tabor u krizi identiteta / Oprotudemokratskim tendencijama bez intelektualnog pokrića / Gideon LevyČujete li buku svuda uokolo? To galame dva jaka ivažna politička tabora. Religiozni tabor postaje sveekstremniji i ultraortodoksniji. Desničarski tabor postajesve ekstremniji i sve više nacionalistički, zapravo predfašistički.Ta dva tabora ne sliče jedan drugom samo posvojem svjetonazoru, nego su slični i po svojoj napuhanojispraznosti. To su, kako kažu, grupacije koje sad jačajuu izraelskom društvu. U stvari, to su dvije skupine kojetrpe duboku krizu identiteta.Podigni glas budući da su ti argumenti slabi, kao štokaže izreka, koja se, prema legendi, pripisuje BennyjuMarshaku iz podzemlja oko Palmaha prije osnivanjadržave (ili je to rekao Moshe Sneh iz podzemlja okoHagane prije osnivanja države), a ta izreka nije odavnobila tako prikladna kao danas.Ispraznost je prožela cijeli religiozni svijet. Već nekolikodesetljeća nije se ondje pojavio značajniji učenjakTore ili autoritet za halahu (židovski vjerski zakon), dai ne spominjemo moralne uzore. Ostala je samo sušnai sparušena zemlja. Bijedna je zamjena za to njihovodivljanje i sve dublji ekstremizam. Nedavne religioznekontroverze oko takvih pitanja kao što su pjevački nastupižena u javnosti, razdvajanje muškaraca i žena naautobusnim linijama i takozvane talibanke iz ultraortodoksnesekte Lev Tahor pokazuju svu njihovu nesigurnosti dezorijentiranost. Kad bi religiozni tabor uopće znao ukojem smjeru se zaputio, ne bi mu trebale takve opasnenepodopštine.Da imaju samopouzdanja, ne bi im trebali svi ti njihovigroteskni mehanizmi samoobrane na autobusima, mobitelimaili na ulici. Da su uvjereni u pravednost vlastitogputa, ne bi im trebale sve te njihove visoke, smiješneobrambene razdjelnice i zidovi koje sad podižu za sebekao zaštitu pred iskušenjima sekularizma.Taj tabor zapravo ne bi ni želio živjeti u zemlji kojombi upravljao židovski vjerski zakon, u kojemu bi svi njezinižitelji bili okupljeni unutar religioznog šatora. JerBaš kao i religioznagrupacija, nacionalistisada podižu galamuzato što, duboko u sebi,znaju da će ih onaj drugi,suvremeni, nemesijanski,demokratski, progresivnitabor nastaviti poslušno,slijepo i apatično nositi nasvojim leđimaoni su itekako svjesni da takva država ne bi imala šanse.Potrebna im je moderna sekularna kultura kao meta.Također su im potrebni tehnologija, vojska, ekonomskiprosperitet, uz medicinu i sustav socijalne skrbi. Potrebnaim je čak i demokracija.Bez tih stvari, oni ne bi mogli živjeti. Zato se divljakampanja koju upravo poduzimaju zasniva na pretpostavcida će ih sekularni Izrael i dalje opskrbljivati, takoda oni mogu nastaviti divljati i uzalud tragati za izgubljenimputom. Oni također znaju da je sekularni Izraelapatičan i da ga je lako zastrašiti, i da će i dalje toleriratinjihove hirove, a da pritom ni ne pisne.Desničarski tabor, pak, nije ništa manje isprazan nidezorijentiran. Ta grupacija, koja je sve snažnija, takođerpati od duboke krize identiteta. Oni znaju da je njihovsan o Velikom Izraelu priveden kraju, i zato se sadlaćaju mača i kupuju vrijeme. Njihovo vodstvo odavnose povuklo, bar retorički. Taj tabor sad se definira isključivokroz svoju mržnju prema Drugom – ljevičaru,Arapinu, strancu, demokratu, prosvijećenom građaninui zagovorniku ljudskih prava, pravednosti i mira. Čak nitaj desničarski tabor ne bi htio živjeti u nekoj vrsti Albanijeiz prošlosti, unatoč svim zakonima u albanskomstilu koje sada bezobzirno izglasava. Međutim, kad odte ideologije na kraju preostane samo mržnja i lov navještice, nema im druge nego da podjaruju te osjećajeili prestanu postojati.Pitajte samo zastupnike Dannyja Danona, Yariva Levinaili Zeeva Elkina iz Likuda kamo smjeraju i kakvomse Izraelu nadaju. Pitajte ih što će biti za dvadeset godinau ovoj zemlji ako nastavimo kročiti njihovim putem.Što bi se dogodilo da bude po njihovu, sve do zadnjeghira? Gradila bi se naselja na okupiranim teritorijima.Zatvarale bi se neprofitne organizacije. Arapi bi bilipodčinjeni. Izglasavali bi se rasistički zakoni. Usvajale bise nedemokratske odredbe, uz čitav niz drugih zabranai obrušavanja.Vjeruju li oni doista da bi takva država mogla preživjeti?To je vrlo malo vjerojatno. Baš kao i religiozna grupacija,nacionalisti sada podižu galamu zato što, dubokou sebi, znaju da će ih onaj drugi, suvremeni, nemesijanski,demokratski, progresivni tabor nastaviti poslušno,slijepo i apatično nositi na svojim leđima. Nacionalistiznaju da njihov tabor nema nikakvog sadržaja. Jedva ištai proizvodi osim mržnje koju širi oko sebe. Najveći diozadaće izgradnje društva – znanost, umjetnost, zakoni,dio gospodarstva i, zasada, vojska – na teret je onihdrugih, zahvaljujući kojima desničari i mogu nastavitidivljati bez prepreke.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/israel-s-rightist-religious-camps-mired-inidentity-crisis-1.397941Oprema teksta redakcijska.

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 28Košer ulica / Javni radovi u skladu sa židovskom tradicijom / Eli AshkenaziGradska uprava Tiberijade već neko vrijeme presađujestabla uzduž Ulice Hayarden kako bi omogućila kohenima,potomcima drevnih židovskih svećenika, da se koristetom ulicom. Prema židovskoj tradiciji, kohenima nijedopušteno ulaziti na groblja. Gradska uprava pokrenula jetaj projekt zbog zabrinutosti da bi pod cestom mogla bitizakopana drevna groblja. U središtu grada, gdje se nalaziUlica Hayarden, nalazilo se u talmudsko doba židovskogrobište uz Tiberijadu.Da bi se prostor prilagodio kohenima, potrebno je iskopaticijelu dužinu ceste i ukloniti sva tamošnja stabla. Pored osamimpresivnih fikusa, koji su bili stari nekoliko desetljeća i kojisu premješteni u srijedu, početkom ove godine srušeno je nekolikoeukaliptusa kao dio projekta. Prema Davidu Brandu,ravnatelju Odjela za šumarstvo pri Židovskom državnomfondu, premještaj fikusa, koji su pružali hladovinu na južnomdijelu ceste, obavljen je neprofesionalno. Brand je izjavio dasu, prije dva i pol mjeseca, stabla bila prekomjerno potkresana,a rad je obavljen bez dozvole. Gradu je prije desetak danaodobreno da presadi fikuse. Iako je gradska uprava početkomgodine obećala da će stabla premjestiti na sjeverni ulaz u grad,u srijedu su fikusi završili na južnom kraju Tiberijade, blizutiberijadskih toplica. Grad se obvezao da će na sjevernomulazu u grad zasaditi dvije zrele palme u zamjenu za svakiuklonjeni eukaliptus. Gradska uprava Tiberijade izjavila jeda će se zalagati za očuvanje zelenih površina u gradu teneće dopustiti da ove budu oštećene. Uprava je dodala da sufikusi premješteni uz odobrenje Židovskog državnog fonda.Yisrael Antebi, ravnatelj gradskog odjela za urbano planiranjei projekte, napisao je ranije ove godine pismo u kojem jeobjasnio je zašto je potreban takav projekt. U njemu je opisaoplan za prilagodbu ceste za kohene, objašnjavajući da je gradstariji od dvije tisuće godina, a stara jezgra Tiberijade bila jesva okružena grobljima. “Zbog toga, koheni u Tiberijadi nisuspremni koristiti se cestama u središtu grada. Izraelska vladaodlučila je financirati izgradnju cesta koje će biti usklađene shalahom (židovskim vjerskim zakonom) kako bi kohenimaomogućila da se onuda voze”, napisao je Antebi.Da bi se ostvario taj projekt, potrebno je iskopati cestu čitavomnjezinom duljinom, ukloniti okolna stabla i podzemnuinfrastrukturu te sagraditi instalacije u skladu sa židovskimvjerskim zakonom. Halaha zahtijeva da ispod ceste budupostavljena dva sloja betona. Ispod ceste bit će stvorena šupljinakroz koju će prolaziti cijev, tako da podzemni slojevine budu zapečaćeni. Dva slična projekta već su ostvarena nadrugim mjestima u gradu.Jedan od tih projekata, ostvaren u Ulici Ben-Zakai, obuhvatioje gotovo kilometar ceste. Bilo je potrebno skoro trigodine da bude dovršen i koštao je državu 18 milijuna šekela.U usporedbi s tim, projekt u Ulici Hayarden, koji je dijelomveć dovršen, skoro je upola kraći. Kontroverza oko grobištâu Tiberijadi stara je koliko i sam grad. Grad je 20. godine n.e.osnovao Herod Antipa, ali Židovi su odbili živjeti u njemuzato što je bio dijelom izgrađen nad grobljem. Rabi ŠimonBar-Johai poslije je izdao halahičko dopuštenje prema kojemse Židovi smiju u njemu nastanjivati.Izvornik objavljen na: http://www.haaretz.com/print-edition/news/tiberias-uproots-trees-to-make-street-kosher-for-cohanim-1.397373Oprema teksta redakcijska.Nužno ukidanje izraelske demokracije / Vjerničkiblok uvelike uvjetuje službenu državnu politiku / Amos SchockenPočevši od 1970-ih godina, ideologija Gush Emunima(Vjerničkog bloka) postavila je konkretne temelje zapoteze različitih izraelskih vlada. Čak i kad su vladu sačinjavaliljudi kojima je naizgled bila daleka strategija GushEmunima, oni su je provodili u praksi. Ehud Barak hvaliose tako da, za razliku od prethodnih premijera, nije vraćaozemlju Palestincima – a nije ni potrebno opet ukazivati naporast naseljenika tijekom njegova mandata. Vlada EhudaOlmerta, koja je objavila kako namjerava usvojiti politikuhitkansut-a (“konvergencije”, dakle onoga što je Ariel Sharonnazvao “povlačenjem”, disengagement) u Judeji i Samariji,pregovarala je s višim predstavnicima Palestinaca, ali nijezaustavila projekt naseljavanja, koji je prepreka za bilo kakvumogućnost postizanja sporazuma.Strategija koja proizlazi iz ideologije Gush Emunimajasna je i jednostavna: iz njezine vizure, Šestodnevni ratpredstavlja nastavak Rata za neovisnost, kako u pogleduosvajanja teritorija, tako i u pogledu njegovih posljedicapo palestinsko stanovništvo. Iz gledišta te strategije, okupacijskegranice postignute Šestodnevnim ratom upravo suone granice koje Izrael treba ocrtati oko sebe kao države.Što se tiče Palestinaca koji žive na tom teritoriju – dakle,onih koji nisu pobjegli, odnosno koji nisu bili protjerani –njih treba podvrgnuti strogom režimu koji će ih poticati nabijeg, koji će se okončati njihovim protjerivanjem, lišiti ihnjihovih prava i stvoriti stanje u kojem oni koji budu ostalineće biti čak ni građani drugog reda i sudbina kojih nećenikoga zanimati. Oni će biti poput palestinskih izbjeglicaiz doba Rata za neovisnost; to je status u koji ih se nastojidovesti. S druge strane, što se tiče onih koji nisu izbjeglice,treba ih, na ovaj ili onaj način, pretvoriti u absentees, onekoji tu nemaju boravište. Za razliku od Palestinaca kojisu ostali u Izraelu nakon Rata za neovisnost, Palestincina okupiranim teritorijima ne bi trebali dobiti izraelskodržavljanstvo, i to zbog njihove brojnosti – ali ni to, u konačnici,ne bi trebalo nikoga zanimati.Ideologija Gush Emunima izvire iz religioznih, a ne političkihmotiva. Ona smatra da je Izrael zemlja za Židove,dok Palestinci nisu nevažni samo na okupiranim teritorijima:Palestinci koji žive unutar samog Izraela također suizloženi diskriminaciji u pogledu njihovih građanskih pravai mogućnosti da im se oduzme državljanstvo.To je, drugim riječima, strategija osvajanja teritorija iapartheida. Ona se ne osvrće na pravne aspekte posjedovanjazemlje i drži se podalje od pitanja ljudskih prava ijamstava jednakosti koja su uključena u izraelsku Povelju oneovisnosti. To je strategija neograničenog strpljenja; važnoje samo da se neumorno napreduje prema zacrtanom cilju.Usporedo s time, to je strategija koja ne propušta nijednupriliku koja joj se ukaže, kao što je trenutni sastav Knesetai nejasna stajališta sadašnjeg premijera.Pojam “apartheida” odnosi se na nedemokratski sustavIdeologija Gush Emunimaizvire iz religioznih, a nepolitičkih motiva. Onasmatra da je Izrael zemljaza Židovediskriminacije između prava bijelaca i crnaca, kakav jenekad bio na snazi u Južnoj Africi. Premda postoji razlikaizmeđu apartheida koji se ondje provodio u djelo i onogašto se događa na okupiranim teritorijima, ima i dodirnihtočaka. Posrijedi su dvije skupine stanovništva u jednoj pokrajini,od kojih jedna ima sva prava i zaštitu, dok je drugališena prava te njome vlada prva skupina. To je otvorenonedemokratska situacija.Od Šestodnevnog rata do danas, nijedna druga skupinau Izraelu nije pokazala toliku ideološku otpornost kaoGush Emunim pa nije ni čudo da su mnogi političari gledaliupravo na njihovu ideologiju kao na sredstvo kojim ćeostvariti svoje političke ambicije. Zevulun Hammer, koji jeu toj ideologiji prepoznao način na koji će osvojiti vodećipoložaj u Nacionalnoj vjerskoj stranci, kao i Ariel Sharon,koji je u njoj prepoznao način da osvoji čelno mjesto uLikudu, samo su dvojica među brojnim drugima. Sada jetim putem krenuo i Avigdor Lieberman. Uz njih, bilo je idrugih, kao što je to bio pokojni Hanan Porat, a ima ih joši danas, za koje je ta ideologija bila i ostala konačni ciljnjihove političke djelatnosti.Iz perspektive te ideologije, da bi ona uopće bila ostvariva,potrebno je stvoriti izraelski sustav apartheida. Njoj nepredstavljaju nikakvu poteškoću nezakoniti pa čak ni kriminalničinovi, zato što se ona temelji na nekim nadzakonimakoje je usvojila, a koji nisu vezani uz državne zakone, kaoi zato što se temelji na izopačenom tumačenju židovstva.Ona je do sada postigla ključne uspjehe. Čak i onda kadse pothvati nadahnuti ideologijom Gush Emunima sukobes vladinim namjerama, oni ubrzo steknu njezinu potporu.Činjenica da je vlada u konačnici sredstvo u rukama GushEmunima i njihovih nasljednika očita je svakom tko dolaziu dodir s naseljenicima, a ta situacija omogućuje umnožavanjesnaga (force multiplication).Ta ideologija postigla je golemi uspjeh u SjedinjenimDržavama. Predsjednik George H.W. Bush bio je u stanjublokirati financijska jamstva Izraelu zbog naselja koja jeuspostavila vlada Yitzhaka Shamira (koji je izjavio da jedopušteno lagati kako bi se ostvarila ideologija Gush Emunima– je li i govor Benjamina Netanyahua na SveučilištuBar-Ilan bio lažan govor te vrste?). Međutim, danas se republikanskikandidati za predsjedničku nominaciju natječumeđu sobom oko toga tko će od njih više i energičnije poduprijetiIzrael i okupaciju. Da netko od njih usvoji pristupkakav je zauzeo prvi predsjednik Bush, najvjerojatnije biizletio iz utrke.Koji god bili razlozi za takvo stanje stvari – veći brojfundamentalističkih kršćana koji su povezani s Republikanskomstrankom, problematična narav odnosa izmeđuZapada i islama ili pak moć židovskog lobija, koji je upotpunosti prožet ideologijom Gush Emunima – ishod jejasan: američkom predsjedniku teško je, a možda i nemoguće,aktivno istupiti protiv izraelskog apartheida.Režim apartheida, zbog svoje inherentne nezakonitosti,bar u demokratskim okvirima, ne podnosi nikakvu opozicijuni kritiku. Ideologija Gush Emunima nužno ih moraeliminirati, a tako i spriječiti bilo kakva nastojanja da seblokira njezino djelovanje pa i onda kad je to djelovanjenezakonito ili čak kriminalno i kad mu je namjera održatiapartheid na snazi. Nezakonito djelovanje treba legalizirati,bilo putem promjene zakona ili putem unošenja izmjena unjihovo pravno tumačenje – a takve stvari već su se događale,na drugim mjestima i u drugim vremenima.Uz takvu pozadinu, sada svjedočimo zakonodavnojkampanji – a tako i neobuzdanom klevetanju – protivVrhovnog suda, protiv udruga za ljudska prava i protivmedija, kao i izglasavanju takozvanog Zakona o bojkotu,koji je usmjeren prema sprječavanju bilo kakve mogućnostida se pitanje izraelskog apartheida riješi na način kako jebio riješen apartheid u Južnoj Africi. Uz tu istu pozadinusvjedočili smo u posljednje vrijeme i prijedlozima zakonakoji su usmjereni protiv arapskih građana Izraela, kao štoje to Zakon o lojalnosti i prijedlog za “Ustav Izraela kaonacionalne države židovskog naroda”. Naposljetku, uz tupozadinu vodi se kampanja huškanja i zastrašivanja protivnužne i opravdane kritike kojom se oglašavaju članoviakademskog svijeta.Vrhovni sud, koji je odobrio projekt naseljavanja i ukonačnici surađivao s ideologijom Gush Emunima, sada jepostao prepreka koju treba odstraniti – iz perspektive onihkoji su još uvijek sljedbenici te ideologije – prvenstveno zatošto Sud odbija priznati mogućnost naseljavanja na zemljištekoje je u privatnom vlasništvu Palestinaca i zato što nijesrušio odluku vlade da evakuira naselja u Pojasu Gaze. Budućida zemlja pripada Židovima prema božanskom ukazui zahvaljujući povijesti (iz toga gledišta, postoje sličnosti izmeđuGush Emunima i Hamasa), nema druge nego izabratiu Vrhovni sud takve suce koji žive na palestinskoj zemlji,po mogućnosti na zemljištu koje je u privatnom vlasništvuPalestinaca, kao i one koji razumiju da ne postoji takvo štokao “zemljište u privatnom vlasništvu Palestinaca”.(nastavak na idućoj stranici)

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 29Allah je pobijedio / O Muslimanskom bratstvu i Židovskom bratstvu /Ari ShavitDeset mjeseci nakon početka velikog arapskog ustanka,slika je jasna – pobijedio je Allah. Dečki s Googleaviše nisu tu. Nema više liberalnih intelektualaca. Nema višeonih koji su nam obećavali slobodu, jednakost i bratstvo.Nismo dobili Američku revoluciju iz 1776. ni Francuskurevoluciju iz 1789. Nismo čak dobili ni istočnoeuropsku Baršunasturevoluciju iz 1989. Arapska revolucija 2011. vjerskaje revolucija. Moć koja je zamijenila sekularne diktaturekorumpiranih arapskih dužnosnika jest islam. Nema nikakvogMartina Luthera Kinga na vidiku, nikakvog MahatmeGandhija ni Václava Havela.Odluka Baraka Obame da gurne nož u leđa HosnijuMubaraku urodila je jednim plodom – izvukla je vjerskogduha iz boce Bliskog Istoka. Uz podršku Zapada koji tone,Allah se vraća. Allah je zakon. O, Allahu.Ali Allah nije sam. Moćni Bog Izraelov također se vraća.Vraća se u rabinskom ukazu prema kojem je bolje stati predstreljački vod, nego čuti ženu kako pjeva. Vraća se u zabranijavnog izlaganja slika na kojima su žene; u segregaciji izmeđumuškaraca i žena na svim javnim mjestima. Židovski fanaticipokrenuli su frontalni napad na manjinu, na pojedinca i naljudska prava općenito. Započeli su opsadu oko Vrhovnogsuda, slobodnih medija i otvorenog društva.Dosad neviđeni prolom rasizma prema Arapima, mržnjaprema sekularnim ljudima i tlačenje žena nadvili su se nadprosvijećenim Izraelom kao prijetnja da će ga pretvoriti umračni Izrael. Dok ljudi ovdje raspravljaju o tome bi li Izraeltrebao bombardirati Iran, neki nastoje pretvoriti Izrael uIran. Ono što Muslimansko bratstvo stvara u Tunisu, Libiji,Dok ljudi ovdjeraspravljaju o tome bi liIzrael trebao bombardiratiIran, neki nastojepretvoriti Izrael u IranEgiptu, Jordanu i Siriji, Židovsko bratstvo nastoji stvoriti užidovskoj državi. Dok se ruši arapski modernitet, izraelskimodernitet puca po šavovima. Bog se vraća. Bog frca iskre.O, Bože. Ali nema potrebe da se zanosimo. Ima jedna golemarazlika između tih dviju pojava. U arapskom svijetuona obuhvaća većinu. U Izraelu ona obuhvaća manjinu. Uarapskom svijetu fanatizam osvaja moć, u Izraelu fanatizamnagriza obrube moći.Za razliku od Arapa, Izraelci su građani liberalne demokracijekoja još uvijek poštuje njihova prava i slobode. Alite dvije pojave imaju i sličnosti, zato što ni arapski svijet nižidovski narod nisu prošli kroz sustavnu laičku revolucijukroz koju je prošla kršćanska Europa. Ni arapske države niIzrael nisu uistinu odvojili vjeru od države. Ni džamija nisinagoga nisu bile držane podalje od politike. Tako i arapskii židovski identitet još uvijek u sebi sadržava dubinsku religioznusastavnicu. Upravo zbog toga, kad se sruši sekularniarapski nacionalizam, reakcija na to je povratak Allahu. Kadse osipa židovski sekularni nacionalizam, reakcija na to jepovratak moćnom Bogu Izraelovu. I Arapi i Izraelci vraćajuse jednoj mračnoj prošlosti iz koje su nekoć pokušali pobjeći.Benjamin Netanyahu, Gideon Sa’ar, Yuval Steinitz i ZviHauser trebali bi biti u stanju razumjeti što se događaja. Onibi trebali biti u stanju shvatiti da se igraju s vatrom. Jedininačin na koji se Izrael može postaviti prema islamskom valukoji će ga uskoro zapljusnuti – jest prosvjetiteljstvo. Jedinotako što ćemo biti država napretka možemo se zaštititi.Utoliko trojanski konj među nama nije ljevica, nego vjerskifundamentalizam. Međutim, upravo je takozvana nacionalističkavlada ta koja otvara dveri trojanskom konju. Upravoje takozvana nacionalistička vlada ta koja oslabljuje Izraeli podriva temelje njegova postojanja.Vrijeme je da sekularna desnica shvati da, ako Izraelpostane Iran, ni ona sama neće imati nikakve šanse. Urušitće se sama u sebe te će je progutati regionalni vjerski mrak.Jedini način na koji se cionistički projekt može održati jest dase vrati svojim temeljnim vrijednostima – a to je napredak,napredak i napredak.Međutim, da bi se to ostvarilo, potrebno je u potpunostipromijeniti političku kartu. Moramo prevladati resantimanei prepirke iz prošlosti i surađivati. Kad smo suočeni s Allahomi moćnim Bogom Izraelovim, imperativ je da ujedinimoprosvijećene cioniste.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/arab-spring-election-results-allah-won-1.398848Oprema teksta redakcijska.Za razliku od Irana, Izrael neće trpjeti sankcije/ O razlikama i sličnostima dvije naizgled neusporedive države / Zvi Bar’elAmerička državna tajnica Hillary Clinton posve je krivoshvatila: Izrael nije Iran, i uspoređivati ga s Iranom –kao što je ona to učinila na zatvorenom zasjedanju SabanForuma, tijekom kojega je izrazila svoje zaprepaštenje nadpoložajem žena u Izraelu – samo pokazuje da ona ili nezna što govori ili je zlonamjerna.Izrael nije Iran. Iran službeno i otvoreno razdvaja nevjenčanežene i muškarce na javnim mjestima. U Izraelu,takva je segregacija protuzakonita, ali u praksi se itekakoprovodi u djelo, dok se na zakon gleda nemarno i s prijezirom.U vojsci, u autobusima kojima se koristi ultraortodoksnazajednica i u državnim vjerskim školama kojefinancira vlast, segregacija cvjeta.Izrael nije Iran. U Iranu, udruge za ljudska prava moguprimati pomoć od ograničenog broja međunarodnih organizacijai institucija, “uz odobrenje nadležnih ministarstava”,kao što to stoji u iranskom zakonu. U Izraelu, zakoni kojisu nedavno predloženi sprječavali bi neke takve udrugeda primaju bilo kakav novac od stranih vlada, dok bi sedruge morale pojavljivati na saslušanjima u Knesetu kakobi dobile olakšicu, ili bar smanjenje poreza od 45 posto.Izrael nije Iran. U Iranu, vrhovni vođa imenuje čelnuosobu pravosudnog sustava. U Izraelu, vrhovni vođa pribjegavasvim mogućim trikovima kako bi utjecao na sastavVrhovnog suda, ne bi li mu ovaj pogodovao, a da se pritomne uprlja fasada demokracije. To je velika razlika. Iran neglumata pravednost, ne pucketa jezikom dok prijekornopromatra druge, ne sakriva ono što jest i ne pokušavasvijetu prodati svoj sustav vlasti kao “otok demokracije”.Ipak, u jednom pogledu Iran ipak sliči Izraelu: kadZapad, a pogotovo Sjedinjene Države, napada Iran zbogstanja ljudskih prava u toj zemlji, iranski vođe odgovarajugotovo istim riječima kakve je Gilad Erdan, ministar za zaštituokoliša, upotrijebio u svojem odgovoru na primjedbeHillary Clinton: “Preporučio bih tim izabranim dužnosnicimasvuda po svijetu da se najprije usredotoče na svojevlastite probleme kod kuće”.S druge strane, kad iranski vrhovni vođa Ali Khameneikritizira stanje ljudskih prava u Sjedinjenim Državama isavjetuje im da provedu istragu nad zatvorom Guantanamoprije nego uzmu propovijedati islamskoj republici o moralu,njemu su ruke bar čiste od američkog novca. Međutim, kadizraelski ministri savjetuju Hillary Clinton da pogleda brvnou svom oku, oni u isto vrijeme i dalje financiraju neke odaktivnosti svojih ministarstava s pomoću novca američkihporeznih obveznika.To je porez što ga američki građani plaćaju u zamjenuza onu bliskoistočnu pogodnost koja im je bila obećana: zademokratskog saveznika. Jer nedemokratske saveznike naBliskom Istoku ne moraju plaćati – ni Saudijsku Arabiju niKuvajt, niti pak Katar. Primjerice, kad je Egipat pod HosnijemMubarakom – kao izraelski partner nad američkimjaslama – razljutio američku administraciju i Kongres zbogkršenja ljudskih prava, Kongres nije oklijevao pred timda stavi na dnevni red raspravu o mogućnosti zaleđivanjadvjesto milijuna dolara američke pomoći. A 2007. doista jei odlučeno da će ta sredstva biti zaleđena sve dok državnatajnica nije utvrdila da Egipat poduzima korake kako biunaprijedio stanje ljudskih prava putem reforme pravosudnogsustava i edukacije policijskih snaga.Izrael nije Iran ni Egipat, jer neće biti izložen nikakvimsankcijama zbog podrivanja ljudskih prava, slobode tiska,položaja žena ili nevladinih udruga. Izrael se uspio izboritiza poseban status kao neka vrsta amiške zajednice u čijese moralno ponašanje ne treba miješati. To je zapadnjačkaverzija ekstremističke ultraortodoksne sekte Neturei Karta,koja sliči demokraciji samo ako je promatramo iz velikeudaljenosti i ako je uspoređujemo s Iranom ili Sudanom.U tome i jest paradoks: oni koji progone udruge za ljudskaprava i nastoje se okružiti ogradama od bodljikave žicekako bi spriječili strane zemlje da se ne miješaju – Božesačuvaj – u unutarnja pitanja Izraela, morat će se suočitis izravnim, znatiželjnim i grubim miješanjem SjedinjenihDržava. To nije nikakvo iznenađenje.Primjedbe Hillary Clinton jasno su upozorenje, posljednjibranik prije konačnog silaska na dno slippery slope.Međutim, za razliku od Irana i Egipta, takvo se miješanjeu Izraelu doživljava kao neprijateljski čin. Na kraju krajeva,Izrael je zrela, neovisna država, koja ima pravo samaodlučivati kakva joj demokracija najbolje odgovara – čaki ako je takva demokracija suicidalna.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/unlike-iran-israel-won-t-face-sanctions-1.400029Oprema teksta redakcijska.(nastavak s prethodne stranice)Slično tomu, takva logika nalaže da treba također ukinutitumačenje ljudskih prava kakvo karakterizira Vrhovnisud u njegovu sadašnjem formatu. Presude poput one oobitelji Kaadan (kojom je arapskoj obitelji dopušteno daizgrade kuću u židovskoj zajednici), prodaja zemljišta kojeje u vlasništvu Židovskog nacionalnog fonda arapskim građanimaIzraela, amandman uz Zakon o državljanstvu (zakoji još nije donesena konačna presuda, ali čini se izvjesnimda će većina sudaca presuditi da je on nezakonit), dozvolapalestinskim vozačima da se koriste jednom prometnicom– sve te presude sukobljavaju se sa suštinskim elementimaideologije Gush Emunima, kao što su diskriminacija izmeđuŽidova i Palestinaca (kako unutar samog Izraela tako i naokupiranim teritorijima) i lišavanje Palestinaca njihovihprava, čime ih se pretvara u građane drugog reda, “odsutne”ili – u najboljem slučaju – izbjeglice.Ima li takav Izrael budućnost? Neovisno o pitanju moguli uopće takve okolnosti postojati u sklopu židovskog moralai židovskog iskustva, jasno je da je to potpuno nestabilna ičak opasna situacija. Takva situacija sprječava Izrael da ucijelosti ostvari svoj veliki potencijal. To je situacija u kojojse netko laća mača – mača koji bi mogao biti treća intifada,propadanje mira s Egiptom i sukob s Iranom kao nuklearnomsilom. To je razumio Yitzhak Rabin.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/opinion/the-necessary-elimination-of-israeli-democracy-1.397625Oprema teksta redakcijska.

TEMAT: DEMOKRACIJA U IZRAELU?zarez, x1v /328, 16. veljače 2012. 30Lekcije iz apartheida / Vrhovni sud u Izraelu razmotrit će peticijuprotiv segregacije u ortodoksnim ženskim školama / Tomer ZarchinPeticija protiv Ministarstva obrazovanja, Jeruzalemai nekoliko drugih gradskih uprava razmatrat će sedanas na Vrhovnom sudu. Njihov je cilj zaustaviti etničkusegregaciju koja “podsjeća na apartheid” u ultraortodoksnimženskim školama koje se financiraju iz državnogproračuna.Peticiju su pokrenuli udruga Noar Kahalacha i društveniaktivist Yoav Laloum, koji je 2008. predvodio borbuprotiv etničke segregacije u ženskoj školi Beit Yaakov unaselju Immanuel na Zapadnoj Obali.U pitanju su uglavnom Mizrahi djevojke – dakle djevojkeiz židovskih obitelji koje potječu iz zemalja arapskogagovornog područja na Bliskom Istoku i SjevernojAfrici.Pokretači peticije zahtijevaju da Ministarstvo obrazovanjai gradska uprava Jeruzalema, Bnei Braka, ModiinIlita i Betar Ilita zaustave diskriminaciju protiv Mizrahidjevojaka u tim školama i da opozovu kvote koje ograničavajunjihov upis.Laloum je tako jučer izjavio: “Ovo nije obična peticija.Ovo je teška optužba protiv Ministarstva obrazovanja,koje je tisuće djevojaka predalo na milost i nemilost ultraortodoksnimpolitikantima. Diskriminacija mora odmahprestati. Zahtijevamo da se uvede transparentan i nadziranproces upisivanja u te škole. Kvote moraju biti ukinute”.Laloum je rekao da deseci djevojaka sjede kod kućenakon što su odbijene u ultraortodoksnim srednjim školamasamo zbog svojeg Mizrahi podrijetla. U prilog tomepodnio je popis od 25 Mizrahi djevojaka u Jeruzalemu, 48u Bnei Braku, šest u Betar Ilitu i jedanaest u Bet Šemešu.Pokretači peticije priložili su kao dokaz dokumentekoji pokazuju da kvota za Mizrahi djevojke u 25 srednjihškola u Jeruzalemu, koje se financiraju iz državnogproračuna, ne premašuje 30 posto, a često je i puno niža.Također su priložili popis imena učenica prvih razredaOvo nije obična peticija.Ovo je teška optužbaprotiv Ministarstvaobrazovanja, koje jetisuće djevojaka predalona milost i nemilostultraortodoksnimpolitikantimasrednje škole iz četiri nasumce odabranih razreda u jednojjeruzalemskoj srednjoj školi.“Nismo mogli povjerovati svojim očima i ušima, ali utoj školi na djelu je segregacija poput apartheida izmeđuAškenazi i Mizrahi djevojaka”, stoji u peticiji koju je podniodr. Aviad Hacohen, dekan koledža Shaarei Mishpat.“Ne morate biti sociolog po struci da znate kako suBernstein, Korngold i Rothstein imena Aškenazi učenica,dok su Gabbai, Biton, Mualem i Arbiv Mizrahi. Dikriminacijavrišti s tog popisa i predstavlja sramotan biljeg na čelutih škola.” Takvu diskriminaciju provode u djelo najboljeultraortodoksne ženske škole. Pokretači peticije kažu kakonema dvojbe da iza te diskriminacije stoje mjesne vlasti.Laloum je sakupio desetke pritužaba Mizrahi djevojakakoje su bile prisiljene upisati se u Mizrahi škole nakon štosu bile odbijene u dobrim Aškenazi školama zbog svojeetničke pripadnosti.“Umjesto da se prestiž neke škole mjeri po njezinimakademskim postignućima, virtualno jedino mjerilo zastatus tih škola predstavlja postotak Mizrahi djevojakau njima”, stoji u peticiji.“Iz tog razloga, škole ne provjeravaju znanje svakekandidatkinje, nego se usredotočuju na njezino etničkopodrijetlo. Ako se dogodi da je djevojka Mizrahi, izgledida će biti primljena gotovo su jednake nuli, osim ako nepripada jednoj od ‘aristokratskih’ obitelji koje su bliskevlastima.”Prema riječima jedne od djevojaka iz Bnei Braka,“sve druge djevojke dolazile su k meni prije prijemnogispita kako bi učile sa mnom, jer sam imala najviši prosjekocjena. Samo sam htjela pohađati najbolju srednjuškolu zajedno sa svojim prijateljicama, ali su me ponizili,odbacili, samo zato što mi je koža malo tamnije boje. Prijateljicekoje su imale puno niži prosjek ocjena primljenesu samo zato što su Aškenazi, a ne razumijem zašto. Sadsam već skoro tri mjeseca sama kod kuće i gubim vrijeme.”Jedan od očeva tih Mizrahi djevojaka izjavio je zaHaaretz: “Željeli smo upisati svoju kćer u srednju školu.Odbili su nas u šest različitih škola, iako je kćerka imalaodlične ocjene. Ima puno viši prosjek ocjena i kvalifikacijenego Aškenazi djevojke koje su bile odmah primljene”.“U jednoj od tih škola, prijemni ispit okončao se nakonpet minuta, kad je ravnateljica rekla mojoj ženi beztrunke stida: Mizrahi kvota je popunjena. Rekla je da jemogu primiti samo ako je upišemo pod djevojačkim prezimenommoje supruge, Liebowitz.”Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/news/israel-s-high-court-to-hear-petition-against-segregation-at-ultra-orthodox-girls-schools-1.400252Oprema tekstaredakcijska.Vrijeme je da izliječimo bolestultraortodoksnog obrazovanja / Nezavisni obrazovnisustav financira se iz proračuna države da bi obrazovao mlade koji tu državupreziru / Nehemia ShtraslerNeka je blagoslovljen onaj pitomac ješive (više vjerskeškole, op. prev.) koji je zastrašio djevojčicu na putuprema školi. Neka je blagoslovljen i onaj koji je pljunuona ženu u prolazu i prokleo je. Neka je blagoslovljen onajultraortodoksni muškarac koji je vojnikinju nazvao prostitutkom,i neka su blagoslovljeni oni koji su prosvjedovali uprugastim zatvoreničkim odorama iz konclogora i zalijepilisi žute zvijezde za odjeću.Sve to zajedno moglo bi napokon prodrmati sekularnuvećinu i prisiliti je da nešto poduzme. Sve to moglo binapokon navesti 90 posto građana da shvati kako nemasmisla osuđivati pljuvača ni odvesti onoga tko je proklinjaopred sud. Oni su samo simptomi jedne ozbiljne bolesti, itko god se bude bavio samo simptomima tratit će svojevrijeme, a može i pogoršati samu bolest.Ta je bolest ultraortodoksno obrazovanje. To je obrazovanjekoje mlade haredije provodi kroz temeljito ispiranjemozga, da bi na kraju ti mladi vjerovali kako je demokracijazloćudan režim, kako su jednaka prava za žene potpunotreif (nečista), kako su sloboda i humanizam dobri samoza goje, i kako je učenje matematike, engleskog i povijestiidolopoklonstvo. Oni također nauče da su rad i zarađivanjeza život strašno sramotna stvar i da služenje vojske ne zaslužujedrugo do prijezir i da je takvo što prikladno samoza sekularnog magarca, koji je dovoljno glup da žrtvujesvoj život za “domovinu”.Mlade haredije uči se da u potpunosti preziru vrijednostisekularne države, zahvaljujući čemu oni i mogu bezikakve zadrške zastrašivati djevojčice i nazivati policajcenacistima. Njihovi vođe imaju pred sobom jasan cilj: opskrbitizajednicu dobrim uvjetima za život na trošak sekularnogmagarca, koji bi prema njima trebao mukotrpnoraditi, plaćati porez i žrtvovati svoj život u vojsci. Na tajnačin, oni će moći i dalje izbjegavati svoju dužnost, dokće s druge strane moći nastavljati ucjenjivati.Posebno iritantan i apsurdan dio cijele priče jest dasama sekularna većina, u svojoj zaluđenosti, financirataj destruktivni proces. Ona daje ogromna sredstva izproračuna neovisnom haredi obrazovnom sustavu. Onadaje stipendije oženjenim pitomcima ješiva, kao i drugevrste novčanih potpora koje daleko nadilaze iznose kojeprimaju vojnici tijekom svojeg obveznog vojnog roka ilipak studenti medicine ili strojarstva. To je zato što je sekularnostanovništvo suicidalno. Ono vlastitim rukama,polako ali sigurno, eliminira samo sebe.Prije koji dan, nakon događaja u Bet Šemešu, premijerBenjamin Netanyahu predložio je rješenje: trebalo biBet Šemeš razdijeliti na dva dijela, na haredi grad i nasekularno-nacionalni grad. Eli Yishai, ministar unutarnjihposlova i predsjednik stranke Shas, odmah se tomuusprotivio. Yishai je shvatio da haredi grad ne bi mogaopreživjeti, jer bi ostao “bez prihoda, bez gradskog porezai bez industrije”.Drugim riječima, bez sekularno-nacionalnog vjerskogmagarca koji nosi teret, ne bi se imalo otkuda davati sredstvatim haredi obiteljima s mnogo djece. Oni ne bi moglifinancirati svoje obrazovanje, zdravstvenu skrb, socijalu,ritualne kupelji, sinagoge, ješive i kolele (vjerske škole zaoženjene muškarce).Dok pišem ove retke, Bet Šemeš planira izgradnju novečetvrti s 25 000 stanova, ali haredijima vlada će ponuditite stanove za osnovnu cijenu. Drugim riječima, unatočpreporukama Trajtenbergova povjerenstva, harediji su tikoji će zemljište dobiti u pola cijene, i k tomu još uz velikeporezne olakšice. Sve to ponijet će na svojim leđimasekularni porezni obveznici.Upravo je prošlog tjedna Yishai predložio da se izmijeneporezni razredi za gradske poreze, kako bi velikeobitelji koje žive u malim stanovima i imaju niske prihodemogle dobiti veće olakšice.Stoga se moramo prestati baviti simptomima; vrijemeje da izliječimo bolest. Drugim riječima, da uklonimoneovisne obrazovne sustave Shasa i Agudat Yisraela, i daprisilimo svako dijete u Izraelu da uči isti opći kurikulum,kao što je to u Francuskoj. Tko god hoće, može svoju djecuučiti Mišnu i Talmud tijekom poslijepodneva.Sve haredije koji izbjegavaju služenje vojnog roka trebalobi regrutirati u izraelsku vojsku na tri godine, kao isve druge građane. Svi moraju pomoći u obrani zemlje.Potporu koja se daje ješivama i kolelima iz državnogproračuna trebalo bi potpuno ukinuti, jer će na taj načinharedi biti prisiljeni potražiti posao. Nigdje u Dijaspori,ni u Poljskoj ni u Maroku, nisu Židovi nikad ni sanjali dabi mogli živjeti kao paraziti na trošak ostalih građana.No, znajući gdje živimo, i što su Netanyahuovi prioriteti,možemo sa sigurnošću pretpostaviti da govorimou vjetar i da ćemo se, polako ali sigurno, ipak zaputiticestom samouništenja.Izvornik dostupan na: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/it-s-time-to-cure-the-disease-of-ultra-orthodox-education-1.405172Oprema teksta redakcijska./ UREDIO I S ENGLESKOGPREVEO ROMAN KARLOVIĆ /

Glazbazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 31Isti, isti i zločestiNetipično za programe u kojima su ulomci većih glazbeno-scenskih djela istrgnuti izsvojih izvornih dramaturških konteksta, Bryn Terfel je u svakom odabranom brojuuspio stvoriti logičan dramaturški lûk, posebice u monologu iz Boitova Mefista i TeDeumu iz Puccinijeve TosceTrpimir MatasovićUza završne koncerte Petogmeđunarodnog violončelističkognatjecanja Antonio Janigro (3. i 5.veljače 2012.) te koncerte ansamblaIl giardino Armonico (4. veljače2012.) i bas-baritona Bryna Terfela(7. veljače 2012.)Glazbenička natjecanja, koliko godbila na više načina potencijalnokorisna mladim glazbenicima,već su u sâmoj svojoj ideji proturječna. Jer,natjecanje pretpostavlja usporedbu i rangiranjeumjetničkih dosega, koje nije mogućeegzaktno “izmjeriti” kao, primjerice,one u sportskim natjecanjima. Umjetničkostvaranje, pa i ono izvedbeno, uvijek jeizrazito individualan čin, a jednako jetako individualan i neumitno subjektivani kritički sud ocjenjivača izvedbe. Štouopće ocjenjivati? Većina natjecanja imaodredbe kojima se to precizno uređuje, patako i pravilnik Međunarodnog violončelističkognatjecanja Antonio Janigro propisujeda Ocjenjivački sud ocjenu temeljina “vrednovanju tehničkog umijeća, kakvoćezvuka, uvjerljivosti fraziranja, točnostiizvedbe, poštivanja stilskih obilježja,te osobnosti i posebno umjetničkog dojmaizvedbe.” No, kad se ti raznovrsni elementinađu u koliziji, kojem dati prednost? Hoćeli se više cijeniti urednog virtuoza ili osebujnogindividualca? Ili, da sve svedemona pitanje svih pitanja – jesu li za “umjetničkidojam izvedbe” presudnija “točnostizvedbe” ili “osobnost”?Kiselkasta lica i usiljeniosmjesi Iskustvo pokazuje da se nanatjecanjima obično više cijeni preciznosti agilnost, a manje umjetnička individualnost,i to nije nova pojava – sjetimo se,primjerice, samo čuvenog skandala s IvomPogorelićem na Chopinovom natjecanjuu Varšavi 1980. Pa, ipak, zagrebačko NatjecanjeJanigro dosad je uvijek nastojalobiti drukčije, gradeći svoj ugled na imidžu“natjecanja s ljudskim likom” – što, doduše,jest oksimoron, ali je u praksi uglavnomkoliko-toliko funkcionirao. No, činise da se i na Janigru, u njegovom ovogodišnjem,petom izdanju, štošta promijenilo.Za vrijeme proglašenja nagrada nije višebilo nekad uobičajene iskrene radosti mladihumjetnika zbog uspjeha kolega, nijebilo ni oduševljenja publike zbog svake,pa i najmanje nagrade. Umjesto toga, svjedočilismo kiselkastim licima i usiljenimosmjesima natjecatelja i uglavnom tekkurtoaznim aplauzima publike, koji nisuuspjeli oraspoložiti ni očajnički pokušajivoditeljice ceremenoje da bude duhovita.A tako bi vjerojatno bilo i da su nagradebile drukčije raspoređene, jer, budimoiskreni, ocjenjivačkom je sudu ovajput zadatak bio vrlo nezahvalan. U beskrajnedvije finalne večeri pred nezainteresiranimse orkestrom Zagrebačkefilharmonije, s kojim su se i natjecatelji idirigent Filip Pavišić nosili kako su znali iumijeli, izredao niz od šestero gotovo istihfinalista. Svi su oni manje-više urednosvladali temeljne tehničke i interpretacijskezadatke koncertantnih djela Čajkovskog,Dvořáka, Šostakoviča i Prokofjeva,ali prepoznatljivih umjetničkih osobnostitu nije bilo. Jedino je Luca Magariellou Čajkovskijevim Rokoko varijacijamaponudio nešto osebujniju, ponegdje vrlozanimljivo teatralnu interpretaciju, ali jenekolicinu tehničkih nespretnosti platiotime da je ostao bez ijedne nagrade.ZagrebačkoNatjecanje Janigrodosad je uvijeknastojalo bitidrukčije, gradećisvoj ugled naimidžu “natjecanjas ljudskim likom”– što, doduše, jestoksimoron, ali je upraksi uglavnomkoliko-tolikofunkcionirao. No,čini se da se i naJanigru, u njegovomovogodišnjem, petomizdanju, štoštapromijeniloTrećenagrađeni pobjednikČajkovskijeve Rokoko varijacije nisu donijelesreću ni finalistici Astrig Siranossian,koja je u konačnici također moralanapustiti Zagreb bez ijedne nagrade. Umeđuvremenu, laureatom je, među ostalimi za svoju izvedbu Šostakovičeva Koncertaza violončelo i orkestar, proglašenKian Soltani, inače student člana ocjenjivačkogsuda Ivana Monighettija. No, prvanagrada natjecanja i nagrada Zagrebačkefilharmonije ujedno su i jedine nagradekoje je dobio – ostale posebne nagrade,koje se dodjeljuju neovisno od ocjenjivačkogsuda, otišle su u neke druge ruke.Naime, čini se da se pojedinci i institucijekoje su dodjeljivale posebne nagrade niinače nisu vodile istim kriterijima kao islužbeni ocjenjivački sud Međunarodnogviolončelističkog natjecanja Antonio Janigro,pa su se tako drugonagrađeni Joon-Ho Shim i četvrtonagrađeni AlexanderRamm morali zadovoljiti samo službenimnagradama.Nekoliko je nagrada tako otišlo u rukeglazbenicima koji se uopće nisu ni probilido finala – Dragan Đorđević osvojio jenagrade Hrvatskog društva skladateljai Koncertne direkcije Zagreb, nagraduLjetne škole Uzmah dobio jeNing Liang, dok je obitelj Nagyza najbolju izvedbu duo sonatenagradila Ildikó Szabó.U konačnici se tako – priličnozasluženo – najvećimpobjednikom ovogodišnjegJanigra može smatrati poljskogviolončelista TomaszaDarocha. Jer, osim tek trećenagrade Ocjenjivačkog suda,on je osvojio još čak četirinagrade, koje sa sobom nosenezanemariv simbolički kapital– to su, redom, nagradaZagrebačkih solista, nagradaVaraždinskog komornog orkestra,te dvije nagrade kojesu, osim onih službenih, uvijeknajdraže njihovim dobitnicima– nagrada obitelji Janigro i ZakladeRomanini te, možda inajvažnije, nagrada publike.A to znači, među ostalim, daćemo trećenagrađenog finalistaovogodišnjeg Janigra imatičešće prilike čuti u sljedećimsezonama nego prvonagrađenog – štouopće nije loša vijest.Opasna rutina recikliranjaIzmeđu dviju finalnih večeri NatjecanjaJanigro smjestilo se jedno zvučno gostovanje– ono čuvenog, gotovo kultnogtalijanskog ansambla za ranu glazbu Ilgiardino armonico. Premda su u sastavuansambla ovaj put bila i obojica njegovihnajprepoznatljivijih članova – violinistiEnrico Onofri i blok-flautist GiovanniAntonini – umjetnički rezultati nisu bilini približno na razini onih ostavarenih zai ne baš tako davnih prethodnih gostovanjatog ansambla u Zagrebu, Varaždinu iSamoboru. Ansambl koji je svojevremeno,ako već ne revolucionirano, onda baremdobrano oživio pristup interpretaciji barokneglazbe zapao je u opasnu rutinurecikliranja provjerenih, ali možda već ipomalo istrošenih obrazaca, koji moždajoš uvijek mogu funkcionirati na talijanskomrepertoaru, ali su primijenjeni nanjemačku glazbu, nažalost, nedostatni.Netipična revija hitova I dok suvikend ispunile zvijezde koje će to moždatek postati i zvijezde koje to više nisu,trebalo je pričekati nastavak tjedna da sena istom mjestu, u zagrebačkoj Koncertnojdvorani Vatroslava Lisinskog, čujei jednu glazbenu zvijezdu čiji sjaj još neblijedi. Riječ je o velškom bas-baritonuBrynu Terfelu, umjetniku koji je kadar sjednakom suptilnošću, ali i autoritetomtumačiti i Mozarta i Wagnera, i operu iLied, i “ozbiljnu” i “popularnu” glazbu.To je potvrdio i svojim prvim zagrebačkimnastupom, na kojem je predstaviosvoj projekt Bad Boys, sastavljen od arijaraznoraznih glazbeno-scenskih negativaca.Izbor pritom nije uključivao samoočekivana opća mjesta, poput Gounonodovogi Boitovog Mefista, PuccinijevogScarpije ili Weberova Kaspara – našlose mjesta i za Weillova Mackieja Noža,Gershwinova Sportin’ Lifea, pa čak i SullivanovaRoderica Murgatroyda. Netipičnoza ovakve programe, u kojima su ulomcivećih glazbeno-scenskih djela istrgnuti izsvojih izvornih dramaturških konteksta,Terfel je u svakom odabranom broju uspiostvoriti logičan dramaturški lûk, posebiceu monologu iz Boitova Mefista i Te Deumuiz Puccinijeve Tosce.Nezanemarivu ulogu pritom je imao idirigent Gareth Jones, koji je ne samoTerfelov dugogodišnji suradnik, nego iumjetnik koji je očito i u samo nekolikopokusa u stanju izvući maksimum od Simfonijskogorkestra Hrvatske radiotelevizije– i gotovo maksimum od na opernirepertoar ipak nedovoljno naviklog zboraiste kuće. Stoga, i opet netipično za ovakverevije hitova, nakon ovog koncerta solistnije jedini umjetnik kojeg možemo samopoželjeti ponovno čuti i vidjeti uživo – istovrijedi i za dirigenta.

RAZGOVORzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 32Damir Čargonja, Tajči ČekadaEksperimentalni oblicipostojanjaRazgovor povodom nastupa riječkih multimedijalnih umjetnika Damira Čargonjei Tajči Čekade na prvom izdanju međunarodnoga festivala NUS (Neafirmiranaumjetnička scena), Split, 13. – 20. siječnja 2012. kao i povodom performansa Post mortemhigh fashion spomenute umjetnice koji će biti održan na izložbi Mors porta vitae –smrt, vrata života: stara zagrebačka groblja i pogrebi u Muzeju grada Zagreba 22.veljače ove godineSuzana MarjanićProšle su četiri godine od kada ste iselili iz prostora Palacha(1998.-2008.) te 2009. godine osnivate K.U.N.S. (Klubumjetnika na Sušaku). Prostor je manji, nešto udaljeniji odcentra, no usprkos tome jeste li uspjeli održati izrazito gusti raznorodan program koji ste imali u MMC-u Palach?——Damir Čargonja: Kada sada s te distance od četiri godinenastojim procijeniti naš rad ili uspjeh projekta K.U.N.S.,uvijek me obuzme neko čudno raspoloženje koje ne bihpretočio samo u osjećaj zadovoljstva već i neku vrstu pozitivnetuge, prepoznajući u njoj svu ljepotu i jad posla kojimse bavim. S druge strane čak i fizički osjećam da Klubomumjetnika na Sušaku na neki način zatvaram krug koji je,dosta neobično, i krenuo nekih pedeset metara od sadašnjepozicije K.U.N.S.-a, “ex kavanom Sarajevo”, inače prostoromudruge Otvoreni krug u kojem sam 1995./1996. godine vodioprogram te su tu nastupili brojni riječki umjetnici, npr. DamirStojnić, Klas Grdić, Igor Večerina, Predrag Todorović,Damir Urban, Goran Nemarnik, Predrag Kraljević, ErvinJahić. Pritom mislim da program K.U.N.S.-a ne možemo usporeditis programom u Klubu Palach, jer se radi o manjemprostoru, o potpunom samofinanciranju svih programa, drugačijimpogledima na umjetnost i organizaciju, nedostajanjei odlazak nekih ljudi koji su bitno doprinijeli priči zvanojMMC (npr. Sven Stilinović, Tanja Dabo, Tanja Stanić, BrankoFranceschi, Ivica Župan, Maja Šerić, Krešo Kovačiček, IlijaAnđelić, Joso Đira)... Galerija O.K. i dalje funkcionira s timeda je uslijed nedostatka sredstava više usmjerena na predstavljanjelokalnih riječkih i istarskih umjetnika te umjetnikaprijatelja MMC-a koji su spremni o svom trošku doputovatii pomoći nam (npr. Jusuf Hadžifejzović, Darko Bavoljak).Također sve više obraćamo pažnju prema eksperimentalnojglazbi i do toga je došlo najviše pod utjecajem profesionalnogglazbenika Josipa Maršića, Ane Jurčić i poznatog jazzsaksofoniste Denisa Razumovića sa svojim Art pollutiontriom. Radi se o eksperimentalnom glazbenom triju koji ulive nastupima pokušava usvojiti i performans kroz suradnjus umjetnicima, npr. Krešom Mustaćem u performansuPoslije mraka (K.U.N.S., 19. siječnja 2012) te je postao isvojevrsni zaštitni znak glazbenoga dijela našeg programa.I dalje se individualno bavimo umjetnošću, većinom krozformu javnog djelovanja, akcija i performansa, uglavnomkritički socijalne i društvene tematike. Jezgru sadašnje ekipeokupljene u K.U.N.S.-u, osim gore navedenih, čine još i mojsuradnik od samih početaka MMC-a, povjesničar umjetnostiBranko Cerovac, multimedijalna umjetnica Tajči Čekada,performer Krešo Mustać, umjetnik i profesor na riječkojAkademiji primijenjenih umjetnosti Žarko Violić, multimedijalniumjetnik Željko Bašković, studenti riječke APU...Kvazinezavisna scenaPritom često si navodio kako vas hrvatska NGO kulturnascena ignorira, a u tome možemo spomenuti vaš (ex-Palach,K.U.N.S.) sukob s Clubture-mrežom udruga.——Damir Čargonja: Hrvatska kvazi nezavisna scena imapolitičku moć iza sebe koja od njih traži da kontrolirajuostale i održavaju mir kroz razne programe, projekte, umrežavanjaza čiju realizaciju često sami sebi odobravaju sredstvakroz rad već pomalo “kultnih” kulturnih vijeća. Nekažem da kod nas ne postoje nezavisne grupe i pojedincikoji rade dobre stvari, ali međusobna je komunikacija onemogućenafiltriranjem informacija i to kroz medije koje zapotrebe političkih financijera opet kontroliraju organizacijei pojedinci onog drugog takozvanog NGO sektora. Trenutakkada ta takozvana mreža dobiva svojpravni oblik kroz Savez udruga Clubturepotvrdio je da je riječ o strogo hijerarhijskojorganizaciji s ciljem potpune kontrolenezavisne scene na način “ili si u njoj ili tenema”. Postavio bih pitanje gdje su sadaorganizacije i pojedinci koji nisu prihvatilisudjelovanje u ovoj mreži, a bili su članoviGLASA 99. Takozvano spašavanje Vijeća zanove medijske kulture bilo je samo spašavanjefotelja tog istog Vijeća koje su urednou ime nezavisnog sektora koristili svimadobro poznati predstavnici Saveza udrugaClubture. Osnivanje Zagrebačkog centra zanezavisnu kulturu i mlade prati isti načinosnivanja kao i model upravljanja tipičanza Savez udruga Clubture, osim što je ovogputa politička veza očitija, a prepoznaje seu organizacijskoj strukturi Centra. U prvom redu mislim načlanice Saveza za Centar koji u sprezi sa Zagrebom vodeCentar a čiji istaknuti, uvijek isti pojedinci, uglavnom vodeili su vodili Savez udruga Clubture. Zanimljiva je činjenicakoja situaciju u Rijeci veže sa Zagrebom, ili idejnog voditeljariječkog modela Centra, Saveza udruga Molekula, DavoraMiškovića, koji je odnedavno predsjednik Saveza Clubturei na tome mjestu je zamijenio Eminu Višnjić, a koja je sadaravnateljica zagrebačkog Centra. Volio bih da mi netkoodgovori na još jedno pitanje. Ima li u Hrvatskoj novihmladih i pametnih ljudi koji bi mogli voditi ove projekte nasvoj način? Naravno, to nije cilj. Ako gledam riječku scenu,a vjerujem da je ostala u Hrvatskoj ista, bunt je organizacijakoje nisu u Savezu udruga Molekula i Savezu udrugaClubture sve očitiji. Moja je poruka tim organizacijama dapokušaju prevladati sadašnje stanje te sačuvaju ono što jeod hrvatske nezavisne scene ostalo, a da resurse i sredstvakoje je stvorio loš model organiziranja usmjere u pravcuistinske borbe za civilno društvo. Istaknuti pojedinci Savezaudruga Clubture trebaju shvatiti da su pogriješili, pomoćiu pronalasku novog zamaha scene ili otići.Ipak, ponekad su kritičari isticali i negativnosti nekih vašihorganizacijskih izvedbi. Npr. Ivica Župan u Konturipovodom FONA-e 2003. godine ističe kako u formalnomdijelu FONA ipak nije do kraja uspjela jer je program tekdjelomice ostvaren i to zbog toga što niste imali “obučenaljudstva, znanja, iskustva i unaprijed osiguran novac” pase Festival održao u dramatičnom okružju kad je BrankoFranceschi nezadovoljan demonstrativno naputio Festival,a da nije odradio posao selektora za sekciju performansa.——Damir Čargonja: Godina 2003. bila je kulminacija djelovanjaM.M.C.-a kroz njegova dva projekta FONA (Festivalof New Art) i GOLI OTOK Novi hrvatski turizam.Stjecajem okolnosti a radi neraščišćenih odnosa u MMSURijeka, nesnalaženjem struktura, a moram ovdje spomenutii jedan trivijalni razlog, kolektivnog godišnjeg odmora gradskihinstitucija ljeta 2003. godine dobili smo mogućnost daprograme FONA-e realiziramo u najznačajnijim riječkimgalerijskim prostorima (MMSU, Mali salon, galerija Kortilte industrijskim prostorima Tvornice Torpedo). Na manifestacijije sudjelovalo stotinjak umjetnika iz Hrvatske i svijetameđu kojima su bile i takve umjetničke veličine poputnašeg Ivana Kožarića, Vlatka Vinceka, Marijana Molnara,Zlatana Dumanića..., te stranih umjetnika sudjelovali sunpr. Jusuf Hadžifejzović, Laszlo Kerekes, Guillaume Bijl,Ria Pacquée, Liv Bugge, Mimmo Catania, Emmett Williams,Tajči Čekada: Post mortem high fashionZoran Todorović, Gabrijela Vasić.... O onome što se togljeta zbivalo u gradu Rijeci dovoljno govori naslov i podnaslovteksta objavljenog u kulturnom prilogu Mediteranu Novom listu; “Umjetnici su redom hedonistički uživaliu igri razotkrivanja društvenih (ne)istina. Istovremenoasketski su i hrabro prihvatili manjak novca i sve veći padpopularnosti istine kojom se bave. Izvanstrukovna inicijativai organizacija festivala, potpomognuta neznatnimfinancijskim sredstvima Grada, zasjenila je i ovoga ljetapresahlu ponudu institucija kulture.” Čak i Ivica Županu podnaslovu navedenoga teksta, objavljenog u časopisuKontura, uspoređuje FONA-u sa slavnom manifestacijomDocumenta. Činjenica je da se manifestacija održala sminimumom sredstava, uz ogromno požrtvovanje kakoorganizatora tako i samih umjetnika, ali činjenica je da setog ljeta nešto desilo što će se kasnije odraziti i na daljnjedjelovanje MMC-a. Pritužba Branka Franceschija i njegovrazlog odlaska s manifestacije s izložbe Camp Craft, jednogod sporednih programa FONA-e, a kojim su se trebalipredstaviti mladi hrvatski suvremeni umjetnici sigurnone leži samo u njegovoj razočaranosti izložbom. BrankoFranceschi je prije same FONA-e nekoliko godina radiokao član Savjeta Galerije O.K. i jako je dobro bio upoznatsa situacijom u MMC-u i našim načinom rada te financijskimstanjem. Prije bih rekao da se Franceschi tada odrekaosvog daljnjeg djelovanja u M.M.C.-u iz razloga njegovogskorog imenovanja ravnateljem riječkog MMSU-a, što mitada nismo znali; on je oko toga već tada vodio pregovore.Prije bih se ovdje trebao zahvaliti tada mladim zagrebačkimkustosicama Olgi Majcen i Sunčici Ostojić koje sutada odradile lavovski dio posla bez ikakvog honorara. Sveu svemu, iako je ta prva FONA održana u dramatičnomokruženju, bez sredstava, i bilo kakve pomoći sa strane,mislim da je bitno utjecala na razvoj događaja na sceni tepoziciju suvremene umjetnosti u Rijeci i šire.Performans opostmortalnom odijelu ihaljiKrenimo na neke bliža događanja. Galerija Varuna započelaje svoje djelovanje Tajčinom izložbom i performansom Postmortem high fashion. Od kuda proizlazi fascinacijom postmortalnimsvijetom odijevanjem za njega, odnosno našimposljednjim odijevanjem?

RAZGOVORzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 33foto: Gildo Bavčević; Damir Čargonja, Crno nabijelom – Umjetnost kakvu poznajemo više ne postojiDamir Čargonja: Čak misama riječ performanspolako počinje smetatiu obilježju onog štočinim i sve sam bliži pojmudemonstracije, umjetničkedemonstracije određenogdruštvenog čina——Tajči Čekada: Tom sam se temom počela baviti 2006.godine kada sam u razgovoru s mamom, keramičarkomEldom Čekada oko neke moguće suradnje i zajedničkogprojekta došla na ideju izložbe koju možemo sjajnoobraditi svaka u svom mediju. Tako je nastala izložbaPosmrtna odijela i urne koja je svoju premijeru imala ina prigodan datum i mjesto, 1. studenoga 2006., točno uponoć, na Dan mrtvih u Galeriji Nebeskoj. Ta izložba,segmenti izložbe i razni performansi koji su proizašli iznje prikazani su i izvođeni u Stuttgartu, MMSU Rijekau sklopu izložbe 10 godina MMC-a, Galeriji “Prima centar”,u Berlinu u sklopu izložbe 11 Vision te u dvoraniJedinstva u Zagrebu prošle godine u sklopu izložbe MMCpoduzeće u kulturi.Svaki je puta tema ista, ali nekada je to samo izložba,haljine obješene na zidu i nasuprot njih urne na postamentu,ponekad modna revija, nekada moj performans,a napravljen je i video autorski rad Zorana Kreme. Takomogu reći da se godinama intenzivno bavim tom temom.Fascinacija proizlazi od običaja koje su imale žene, a imuškarci, da posjeduju i čuvaju najbolji komad odjeće zanajsvečaniju prigodu, za svoj sprovod. Ne oblače je nikada,ali je uredno čuvaju i prozračuju tako da bude spremna zatu svečanost. Dodatak mome konceptu je rad u keramiciElde Čekade posmrtne urne za one koji su se odlučili zakremaciju. Specifičnost tih urni je u tome što su namjernonedopečene tako da uđu u proces kremacije zajedno s pokojnikomte da pepeo preminuloga, preminule uđe u samuglazuru urne. Za one koji su se odlučili za tradicionalnijipokop, kao “modna dizajnerica” nudim posmrtne haljine,napravljene isključivo od umjetnih materijala koji ostajui kad tijelo pokojnika nestane. Ovim konceptom pokušavamosloboditi modu sezonske vrijednosti i pretvoriti jeu umjetničko djelo koje opstaje i izvan vremena u kojemje nastalo. Performans Post mortem high fashion tako jelogičan nastavak ciklusa Posmrtnih odijela i urni.Uskoro te s tim performansom očekujemo i u Zagrebu.——Tajči Čekada: Na poziv Muzeja grada Zagreba 22.veljače 2012. u 19 sati na izložbi Mors porta vitae smrt,vrata života: stara zagrebačka groblja i pogrebi izvest ćuperformans Post mortem high fashion. Nakon članka kojije izišao u Novom listu o otvorenju galerije “Varuna” imom performansu kontaktirala me gospođa Vesna Leineri rekla da se taj performans tematski sjajno uklapa uaktualnu izložbu i tako smo dogovorile suradnju. Nakonperformansa će se projicirati video čiji je autor TomislavNakić Alfirević te otvoriti izložba fotografija koje su dokumentacijatog performansa prethodno izvedenoga uRijeci. Taj će dio ostati izložen do 28. veljače 2012. kadase i zatvara cijela izložba.Prolaznost kaokoncept modePovodom navedene izložbe i performansaizjavila si, među ostalim, sljedeće: “Ne volimto što je prolaznost jedno od važnijihobilježja mode i još je žalosnije to što nikogane zabrinjava ta činjenica.” Izložbomi performansom Post mortem high fashionpredstavila si se i na NUS-u (Neafirmiranaumjetnička scena); koje si razlike u izvedbiperformansa unijela s obzirom na izvedbuu Galeriji Varuna?——Tajči Čekada: Ovaj je performans svojevrstannačin da objasnim svoje stavoveo modi, dizajnu, i svom dosadašnjem radu.Bavim se već dugi niz godina nečim što ljudinazivaju modni dizajn a već duži niz godinane volim koncept mode. Često kada predstavljam razne kolekcije,ljudi moje modele proglašavaju nenosivima, iako suviđeni na nekome tko ih je nosio pred njima svega nekolikominuta prije. Uvijek me to živciralo. Volim izrađivati raznoraznemodele, kreacije, odjeću, kostime... ali uvijek pazim dato što radim ne bude moderno, ne bude osuđeno na komičnosti bezvrijednost kada se odvoji od vremena u kojem jenastalo. Ne želim biti autorica nečega što se nekada moženazvati demode. Smatram da je jako lijepa haljina uvijekjako lijepa haljina. I da ako nije tako, znači da i nije bilajako lijepa haljina. Iz tih stavova proizlazi i moja izjava “Nevolim to što je prolaznost jedno od važnijih obilježja modei još je žalosnije to što nikoga ne zabrinjava ta činjenica.”Kod mode mi se ne sviđa i to što je kao područje umjetničkogdjelovanja jako promišljeno, mogli bi reći kukavičko;to jest ono što je moderno je sigurno i utabano i rezultatje masovnog promišljanja i sjedinjenog djelovanja, što neostavlja puno prostora za apsolutno oslobođenje duha i kreativnosti.Čak je i slijed modnih trendova vrlo jednostavnopredvidjeti. Kako dosadno! Koncipirajući ovaj performans,htjela sam naglasiti jedan moment, moment proglašenjajedne haljine “Posmrtnom haljinom” jer u tom momentuona postaje najbolji i najvredniji komad robe koji netkomože posjedovati, a sigurno je lišena prolaznosti ne samokrojem nego i namjenom. Stvorena je s namjerom da vječnoostane zabilježena kao “najljepša haljina”. Napravljena odskupocjenih materijala od svile i brokata, pomno razrađenogkroja, svečana je, elegantna... Ona ima sva obilježja visokemode, a nije moderna. Postoji još jedan zanimljiv detalj uuređenju pokojnika / pokojnice. Dok je tijelo još toplo, vežese marama oko vilice da se lijepo i pravilno stvrdnu mišićilica te da vilica ne ostane krivo ukrućena. Taj je čin jedanod meni dražih segmenata performansa.Na otvorenju galerije Varuna izvela sam performans uzsjajnu glazbenu podlogu čiji je autor riječki glazbenik JosipMaršić. U performansu mi je asistirala Ksenija Nakić Alfirevićkoja je ujedno i tvorac mojih frizura korištenih za snimanjevidea, fotografija i performans. Po završetku izvedbeizložbu su otvorile predstavnice galerija Varuna AndreaKnežević i Sanja Ausec te je uvodnu riječ imao povjesničarumjetnosti Branko Cerovac koji je ujedno i autor popratnogteksta kataloga. Izložba se sastojala od ambijentalneinstalacije koja je prethodno poslužila kao scenografija zaperformans, seriju fotografija i videa čiji je autor TomislavNakić Alfirević. Fotografije kronološki prate izvedbu performansaprethodno izvedenoga u riječkom Pomorskom ipovijesnom muzeju, a na videu su isti segmenti zabilježenina fotografijama s dodatnim snimkama s drugih lokacija.U Splitu na manifestaciji NUS sam ponovila taj isti performanssamo što je namještaj, tj. scenografija bila drugačijai ovoga puta asistirao mi je splitski umjetnik Petar Grimani.Demonstracija a neperformansNeki su mediji, novinari tvoj nedavni performans Crnona bijelom paljenja knjiga na Bačvicama u sklopu NUSa(Neafirmirana umjetnička scena) proglasili banalnim idestruktivnim činom. Pritom je zanimljivo da su mnogišutjeli kada su se brojne tzv. nepodobne knjige početkomdevedesetih izbacivale iz gradskih knjižnica. Neki su nadaljeizjavili kako im se program NUS-a nije dojmio, s obziromda je navodno (prema nekim medijskim natpisima)prevladavao šund i banalnost. Što ćete posebno zadržatiu sjećanju na navedeni festival. Same su organizatoriceNUS-a istaknule kako je publika imala prigodu pogledatistotinjak radova sedamdesetak mladih umjetnika iz Hrvatskei inozemstva (Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Češke,Francuske, Italije, Mađarske, Makedonije, Rumunjske,Slovenije i Srbije).——Damir Čargonja: Na poziv organizatora manifestacijeNUS (Neafirmirana umjetnička scena) Split, sudjelovaosam na otvorenju manifestacije performansom Umjetnostkakvu poznajemo više ne postoji čijem sam naslovu upravoradi toga što se odvija u Splitu a radi uspomene na mognedavno preminulog prijatelja i splitskog umjetnika BožeJelenića dodao naziv jednog drugog rada Crno na bijelom,tako da je pravi naziv ovog splitskog performansa Crnona bijelom Umjetnost kakvu poznajemo više ne postoji.Rad Crno na bijelom je nastao tijekom mog i Božinogposljednjeg telefonskog razgovora, kada sam ga zamolioda crnim flomasterom na bijelom komadu papira napišeriječ CRNO te ga pod nazivom CRNO NA BIJELOMprezentira na prošlogodišnjoj manifestaciji AAA (AdriaArt Annale). Na žalost Božo Jelenić je nekoliko dananakon tog razgovora umro. Ovom gestom htio sam muodati svoje poštovanje za godine umjetničkog djelovanjai borbe na splitskoj umjetničkoj sceni. Sudjelovanje namanifestaciji NUS sam prihvatio upravo iz razloga štome je zaintrigirala činjenica što se je jedna potpuno novamlada generacija prihvatila tako zahtjevnog posla organizacijejedne umjetničke manifestacije s tako velikimbrojem sudionika. Prvotno zamišljena ideja o selektiranjuradova pristiglih po raspisanom natječaju zamijenjena jena način da su svi pristigli radovi koji su zadovoljavaliminimum kvalitete primljeni na kolektivnu izložbu, a dapublika lijepljenjem pored njih etiketa s natpisom “like”sama procjenjuje njihovu stvarnu kvalitetu. Ovime su organizatorice,kako same kažu, željele izbjeći mogućnostpogreške pri odluci o odbijanju ili prihvaćanju pristiglihradova. Zanimljiv koncept oko prepuštanja publici da odlučujeo kvaliteti radova nije baš naročito uspio, iz razlogašto na samom otvorenju nije bio dovoljno pojašnjen, te tuvidim razloge nekih od kritika na samu izložbu. No obziromna broj kvalitetnih radova, na odličnu organizacijusame izložbe i popratnih programa te na posjećenost naotvorenju, koja je za Split nezapamćena, sve pohvale iduna stranu organizatorica, a to su Nina Jurić, koja je zbogvišegodišnjeg iskustva rada na projektima izabrana zadirektoricu projekta, Vini Mihanović, Martina Vuković,Ana Šunjić i Kristina Trifunović.Što se tiče mog performansa Crno na bijelom – Umjetnostkakvu poznajemo više ne postoji prije samog pojašnjenahtio bih upozoriti na nemili događaj koji se desioistu noć nekoliko sati kasnije kada je u pijanoj igri jednogmladića sa zapaljenim benzinom nastradala njegova petnaestogodišnjaprijateljica. Nekoliko dana mediji su prenosililažnu informaciju o tome da je djevojka stradala umome performansu i kako ima teške tjelesne ozljede. Nasreću na kraju se pokazalo da se to nije desilo na performansuniti da je djevojka teško ozlijeđena. Na žalost ovoneprovjeravanje informacija od strane medija, njihova željaza senzacijama u sasvim su drugi plan stavili samu manifestacijua meni donijeli nekoliko neprospavanih noći.Naravno, kada se sve otkrilo, nikakva isprika nije stiglani do mene ni do organizatorica. Sam performans tehničkije izveden na način da sam na početku performansa nabijeloj tkanini položenoj na plaži Bačvice ispisao crnombojom rečenicu “Umjetnost kakvu poznajemo više nepostoji”. Nakon toga sam iz kutija vadio knjige koje samdonio, te knjige koje su mi darovali prijatelji, bacajući ihna hrpu na bijeloj tkanini s natpisom. Svako malo bihprišao publici i pokazao jednu od knjiga, očekujući njihovureakciju. Neko naročito negodovanje nisam doživio osimglasnog odobravanja kada sam pokazao knjigu napisanuna ćirilici i monografiju nekog našeg nogometnog kluba,ne sjećam se kojeg, ali nije Hajduk. Knjige sam nakon togazalio benzinom uz glasno odobravanje i uzvike “zapali”,zapalio. Reagirala je i splitsko-pazinska umjetnica AlietaMonas koja je pokušavala spasiti neke od knjiga iz vatre.Za ovaj moj performans moglo bi se svašta reći, ali da jebanalan nije, iako sam, a to sam i nekoliko puta izjavio,sklon svojevrsnoj banalnosti, pojednostavljenju u svomumjetničkom izrazu. Čak mi sama riječ performans polakopočinje smetati u obilježju onog što činim i sve sam bližipojmu demonstracije, umjetničke demonstracije određenogdruštvenog čina, u ovom slučaju možemo reći i povijesnogčina. Ono što u ovom slučaju još uvijek veže demonstracijuuz performans je ispisivanje rečenice “umjetnost kojupoznajemo više ne postoji”, iako ovim činom zatvaramPandorinu kutiju pitanja o samoj umjetnosti a time i performansa.Možda ovu rečenicu najbolje problematiziraBranko Cerovac u popratnom tekstu tog performansa.

KAZALIŠTEzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 34Žeđ Filipa LatinoviczaUz premijeru predstave Latinovicz, povratak redatelja i dramaturga MladenaVukića, prema Krležinu romanu Povratak Filipa Latinovicza. Premijera održana uMuzeju suvremene umjetnosti, Zagreb. Produkcija: Kazališna udruga KUFER, MSU iEurokazNataša GovedićKad je 1929. godine Magritte naslikaosvoj ciklus Riječi i slike, pokrenuvšiniz pitanja o tome zašto ježenska cipela potpisana “La Lune”, a muškišešir imenicom “snijeg”, tradicionalni odnosknjiževnosti i slikarstva, prema kojemu su upitanju sestrice koje skladno objašnjavajui pojačavaju posebnosti svake od njih (pričemu je slika u klasičnim teorijama umjetnostivezana za simultanost percepcije, dokje tekst vezan za postupnost ili linearnostprimanja informacije), prerastao je u nekuvrstu permanentne pobune prema ideologijirazdvajanja slikovnog i verbalnog znaka.Istina je da su već George Sand i Emile Zolapisali o slikovnosti svog rukopisa, kao što sui Delacroix i Monet inzistirali na tome daslika bilježi sintaksu pokreta, ali tek su ranedekade 20. stoljeća stigle do iskustva premakojem pojedine umjetnosti nikako više nisu“zasebne niše” s odijeljenim povijestima iinherencijama, čiji je maksimum obostrano“ilustriranje”. Baudelaire je, recimo, slaviomogućnost da jedna umjetnost može u potpunostizamijeniti drugu ili se s njome izjednačiti(stopiti) do te mjere da se obje (iliviše njih) odjednom utječu istim izvorima,obnavljajući principe i vlastitog i međusobnograzumijevanja. I Miroslav Krleža vrloje točno zabilježio vlastitu klasifikacijskukrizu po pitanju slikarstva i književnosti uromanu Povratak Filipa Latinovicza (1932).Riječ je o tekstu koji je dodatno zanimljiv ikao protuteža Krležninu deklarativnu stavukojim se zauzimao za primat figurativnogslikarstva nad različitim modernističkim eksprimentima.No kao pisac se, zanimljivo,ponašao točno onako kako je zamjerao slikarimaapstraktnih kompozicija: opetovanoje kršio fotografsku dokumentarnost objekta.Manjak slikarske inspiracijeU režiji Mladena Vukića, Latinovicz (HrvojeKlobučar) je slikar s užasnim osjećajemda su mu sve boje počele blijediti, kaoda je u pitanju gubitak vida, kao i s dubokompotrebom da zadrži prvotni intenzitetsvog viđenja. Predstava se otvara tekstomo bojama, glumcem u crnini koji istupa natamnu i praznu pozornicu iznad koje se laganoljuljaju plohe apstraktne kompozicijePafama (1922) domaćeg supermatista JosipaSeissela, signalizirajući da je sav ostali svijetoblika nekamo iščeznuo. Ostale su tek pomičneplohe i likovi, uglavnom zatvoreni usvojim monolozima, nesposobni iskoračiti iznevidljivih okvira koje im nameće socijalnapozornica Krležina romana. Vukić izdvaja dijeloveromana u kojima Filip razmišlja kako“zaustaviti gibanje“ boja na platnu, kako fiksiratikaos, pri tom stalno razmišljajući trebali još uopće slikati ili je glavni problem u tomešto ne znamo kako stići do istinitosti bilokojeg zabilježenog prizora. Što Latinoviczuznači slikanje? Predstava se u odgovoru nato pitanje udaljuje od predloška jer izdvajasamo moment u kojem Filip crta “grozotu” i“urlanje” gluhog djeteta, dakle višestruki paradoks:zvuk u ovoj kompoziciji postaje slikai još k tome slikozvuk osobe koja ne čuje. Iza roman i za predstavu zbilja je ključna taneobuzdanost i diskordija jednog grčevitogoduška antizvuka, multipnog slamanjagranica slike, govora i sposobnosti samoreguliranja,u čijem vrtlogu Filip ipak postižesvojevrsnu ekstatičnost svijesti i puno stvaralačkozadovoljstvo. Za ostale protagonisteromana, emocionalni odušak podrazumijevaisključivo neku formu zločina. U samomKrležinom tekstu, Filip najprije nastoji naslikati“rugobnost” pohotnog i nagog ženskogtrbuha, u njegovoj imaginaciji vezanu zarastočenost i gnjilost (namjerno koristim Krležinleksik) bilo kakve mogućnosti ljudskeintimnosti u seksualnim igrama.Višak slikarske inspiracijeU romanu Filip slika i portret svoje majke,s gnušanjem primjećujući koliko mu je teško“sakriti” ili zatomiti na slici koja polako nastajeono papagajski lažno, sebično i namještenou majčinoj fizionomiji. Slikarstvo jeza Krležina protagonista jedina mogućnostda oljušti laž društvenih prenemaganja. NoFilip u romanu ostaje vjeran slikarskom okune samo korištenjem umjetnih boja, nego ipromatranjem kolorita prirode koja ga okružuje.Primjerice, satima je zagledan u šumskosvjetlo, koje ga na svoj način hipnotizira.Njegova potreba za bojama, tu je Vukić apsolutnou pravu, isto je što i potreba da “živii osjeća” (bilježi Krleža). Nemoguće ju jefalsificirati ni zanijekati. Nevolja je u tomešto je ta potreba i osobita vrsta usamljenosti,iz koje nema izlaza. Jer Filip više razmišljao slikarskoj viziji Kristova “gađenja premaljudskom mesu”, nego o razlozima Bobočkinepodvrgnutosti muškarcima koji će jojuskoro prerezati grlo. Kao i Leone Glembay,koji škarama kolje barunicu Castelli,Filip je ili posve zatečen zločinom ili bačenu njega. Njihovo slikarstvo kao da nastajeisključivo na sudaru mržnje prema “mesu”i zova senzualnosti istog tog ljudskog mesa:Filipov se slikarski elan itekako oporavlja uBobočkinu krilu. Kako veli Krleža, Filip je odpočetne slikarske apstinencije “u posljednjadvadeset i tri dana naslikao čitav niz platna,nacrtao nekoliko stotina croquisa, impresija,akvarela, iz njega su se cijedile slike i naviralekao iz fontane”.Popiti plavu boju Klobučarev FilipLatinovicz u jednom trenutku na scenižedno ispija plavu boju iz velike prozirnestaklenke, kao da je u toj gesti sadržana nekavrsta konačnog oslobođenja. I zbilja, opiti sebojama (makar i otrovati se bojama) stalnaje namjera ovog antijunaka, čije grčevito stegnuteili stalnim tremorom oslabljene rukena sceni sebi ne daju za pravo ni sposobnost“upijanja” ni sposobnost “otpuštanja”koje traži slikarska vokacija. Poput LeoneaGlembayja, još jednog Krležina slikara s europskombiografijom i hrvatskim obiteljskimstablom zločinaca, promiskuitetnih dama iubojica, Latinovicz ne vjeruje da ima pravona svoju umjetnost. Kvaliteta Vukićeve režijesastoji se u tome što i Klobučaru i ostalimlikovima poklanja povjerenje u temeljnuljestvicu umjetničkog stvaranja, dakle u autorskeglumačke iskaze koji nadilaze i spektakl(posebno sliku kao medijski, televizijskislikopis), a i Krležinu ideologiju “smrtiumjetnosti” koja navodno više nije dostupnasagnjiloj i mutnoj ljudskoj vrsti. Svi Vukićevilikovi izlaze na scenu sa sličnim staklenkamaosnovnih boja, s time da je lik Bobočke udvojen:igraju ga submisivna, svilenim ženskimhaljinama zagrnuta i unekoliko emocionalno“poražena”, na pokretnu plohu stolića polegnutate veoma blaga i topla Vesna TominacMatačić, baš kao i prkosna, u muško odijelostegnuta i bosa Milica Manojlović. Iako suobje glumice jaki energetski fokusi izvedbe,Klobučarev slikar ne mari za njihovu prisutnostna sceni (gotovo ih ne vidi). Dvije Bobočkestoga se uspostavljaju svojim gestamai glasovima mimo narativnog “kaveza” romana,pri čemu i lice i glas Milice Manojlovićkao da nastoje rastrgati i parodirati dresuruKrležinih likova. Dva tragična kriminalcaKrležina romana, Baločanski Tomislava Martićai Kyriales Slavka Jurage, također su nasceni prisutni kao samostalni “prepričavači”vlastite sudbine, s time da su obojica vrlosugestivni u načinu na koji nasilje smatrajujedinom dimenzijom kreativnosti svojih likova.Juraga igra Kyrialesa kao čovjeka kojisvemu upućuje superioran, “miran” osmijehprezira i odustajanja, ali istovremeno šibapubliku ispovijedima o tome koliko mrzi bilokakvu plahost i nježnost – u sebi, a onda i udrugima. Tomislav Martić jednako je takonepokolebljivo uvjeren da mora posjedovatiBobočku, živu ili mrtvu, jer je inače uzaludpotrošio i ugled i imetak. I Baločanski i Kyrialeskao da su netom istupili iz Dostojevskog,obzirom na zakon samouništenja kojemu supodvrgnuti.Plač, slikarski Na samom krajudrame, koju bismo mogli odrediti kao bitkutrojice muškaraca za “ispravnu” verziju Bobočkinaerotskog portreta, Filipu Latinoviczuu interpretaciji Hrvoja Klobučara preostajesamo plač. Oči koje toliko teže bojama nakraju su ispunjene samo prozirnom tekućinomgubitka, koje Klobučar (nakon dominantneljutnje tijekom prvih etapa izvedbe)igra kao istovremeni slom i otrežnjenje svoglika. Adaptacija Krležina romana za potrebekazališta pokazuje se veoma zahvalnom: onolice koje je u stanju popiti boje i plakati zbogBobočkina završetka uspješno preživljavaopću tragediju, ali vraća se u istu točku izkoje je i krenulo: u nemogućnost stvaranja.U autorsko sljepilo. Po Krležinom mišljenju,povratak je sinonim trajnog zarobljeništva.Jer boje na kraju upijaju svoje slikare, umjestoda im otvore put prema srodno izmučenimljudskim bićima.

KAZALIŠTEzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 35U mnoštvu glasovaprevladava šutnjaUz dvije srpske premijere: predstavu Važno je zvati se Ernest u režiji Nikole Zavišićate Život je san u režiji Slobodana Unkovskog u Narodnom pozorištu u BeograduNenad ObradovićO, malen je dar nam dan, jer sav život - toje san, a san su i sami snovi.— Pedro CalderónJedan od najintrigantnijih pisacasvjetske literature, Oscar Wilde,princ ljepote i zabave, u svojim jedjelima propitivao sasvim novo razdobljeengleskog društva koncem 19. stoljeća.Poznat po dramskim i esejističkimdjelima, Wilde je bio oštrouman kritičardruštvenog stanja i arogantne vlastiviktorijanskog društva zbog čega je bioomražen i progonjen. Iako su kasnije generacijeOscara Wildea prigrlile kao nezamenljivogknjiževnog klasika, stilskogperfekcionistu i umjetnika ekstravagantnogstila, koji je prema Borgesu uvijekbio u pravu, u vrijeme njegova života bioje prezren, omalovažavan čak i zatvaranzbog svojih stavova i homoseksualnosti.Postojalo je nešto jako britko u njegovomknjiževnom jeziku i djelovanju, neštošto je odavalo društvene anomalijei razotkrivalo turobnu tjeskobu, te nečudi da je dugo, čak i poslije otvaranjagranica svijeta početkom 20. stoljeća,ostao bojažljivo prisutan, prezren od Crkvei političkih režima. Postavlja se pitanjekoliko su stavovi krutog religijskogsvjetonazora i omalovažavanja Wildovadjela bili ispravni, budući da je sam propovijedaojednakost i ljubav držeći da jesvaka individualnost jedinstvena, ali dasmo na zemlji svi jednaki i jedni drugimapotrebni. Takva stajališta Wilde iznosi upomalo zaboravljenom eseju The Soul ofMan Under Socialism, gdje se priklanjasocijalizmu, povezujući čovjeka, Krista ibuduće generacije u jednu ravan, stavljajućiKristovu individualnost kao inspiracijuza budući život. Pored političkih ietičkih eseja Wilde je stvorio dva djela,Slika Doriana Greya i Važno je zvati seErnest, iz kojih izvire oštar, fulminantivanjezik, gdje se ponajviše prepoznaju ipiščeve osobenosti.Podvojenost u kostimimahodajućih manekena KomedijaVažno je zvati se Ernest doživjelaje brojne izvedbe, kazališne i filmske, tepostala Wildeovo najpopularnije i najizvođenijedjelo. Za ovu komediju moglibismo reći da ponajviše odiše Wildeovimduhom i kreativnošću, te da iz nje možemou velikoj mjeri upoznati Wildeovuindividualnost. Važno je zvati se Ernest,komedija koja kritizira društvene normei gdje se raskrinkavaju moćni vlastoidršcii prepotentni moćnici, premijerno je izvedena,14. siječnja, na sceni “Raša Plaović”Narodnog pozorišta u Beogradu. Redateljpredstave Nikola Zavišić u jednom intervjuubeogradskom dnevniku Danas kaže:“Važno je biti iskren: The importance ofbeing Ernest! To je očigledna Vajldovaigra rečima, ironija koja treba da kosnenjegove likove koji su svi do jednog, bardvolični, toliko lažljivi i nepošteni. S drugestrane, oni jednostavno moraju da krijupravi identitet, svoje težnje. Prinuđeni suU zemlji u kojoj se vlast arogantno ibeskompromisno obračunava sa radnicima,gdje studenti nemaju osnovna prava naškolovanje, gdje je izražen financijskijaz između siromašnih pojedinaca imoćnika na vlasti, režirati Calderónabez određenih političkih smjernica kasadašnjosti zaista je bespotrebnoda se kriju iza veštačkih konvencija da bizataškali šta zaista misle. Ernest na engleskomima brojna duboka značenja kojasu naprosto neprevodiva na srpski. Svi suspremni na sve, da se odreknu identitetada bi se zvali Ernest – to je najbanalnijismisao koji otkriva intrigu i zaplet ovekomedije. Ljudi lažu i mažu sve vreme,predstavljaju se kako žele i kako drugi želeda oni budu predstavljeni i viđeni jer je todruštveno prihvatljivo.” Njegovi motivisvakako su jako važni, čak neophodni,u opštoj bestijalnosti društva, pojačanojagresiji i nasilju i turobnoj homofobiji kojanas okružuje. Ipak od velikih riječi nasceni Narodnog pozorišta u Beogradu nijeostalo gotovo ništa vrijedno pažnje, niti semogla osjetiti stvarna potreba za raskrinkavanjemovdašnjih, lokalnih foliranata.Centralni motiv Wildeove komedijeostaje dvostruki život kroz zamenuidentiteta, te izvan toga redatelj Zavišićne ide daleko. Naime, glumci predstavekreću se kao po manekenskoj pisti izgovarajućiWildeove rečenice koje počestozazvuče karikaturalno i bespotrebno. Unekoliko navrata motivi se ponavljaju,rečenice ostaju nejasne te se za dva sata,koliko predstava traje, osjećala suštinskaneiskroištenost Wildeova jezika, bezikakavih ironičnih ili kritičnih scenskimmomenata. Redatelj je veliku pažnju pokloniododatnom ocrtavanju lažnih i arogantnihlikova, što je stvorilo kontaefekatdoimajući se kao prenaglašeno uobličavanjelikova koje smo upoznali i koji suna sceni kako bi publici predali vlastitoumijeće, Wildeovim jezikom. Pored prenaglašnihlikova, redatelj Zavišić krozodnos Johna Worthinga (Nenad Stojmenović)i Algernona Moncrieffa (MilošĐorđević) prikazuje homoseksualni par,čiji izlivi nježnosti i arogancije poprimajucentralno mjesto njihova odnosa. To svakakomože ukazivati na današnju percepcijuhomoseksualnih parova ali i (ne)namjerno “gurnuti” priču u opštu banalizacijuistog pitanja, kroz karikiranje ineduhovite momente.Od glumaca najzapaženiju ulogu ostvarujeNenad Stojmenović, koji se točno ijako efektno snalazi u zadatoj mu ulozi.Stojmenović se posebice inspirativnoostvaruje u kostimima (kostimografkinjaBojana Nikitović) koji doprinose njegovomglumačkom izričaju, dajući mu uisto vrijeme komičan i kritički efekt. Jasnoje da šareni, efektni, jarki i karikaturalnikostimi mogu doprinijeti pozitivno ovojpredstavi i ponekom glumcu (N.S), ali inaškoditi glumcima koji na sceni opstajuzahvaljujući kostimima i scenografiji, ukoju i sami zapadaju i ne uspjevaju pronaćiput do sopstvene glumačke iskre.Vrijeme je da se probudimoŠpanjolski dramski pisac Pedro Calderónde la Barca svoje najpoznatije djelo Životje san napisao je 1635. godine, potencirajućimnoštvo pitanja i dilema od kojihcentralno mjesto zauzimaju odnos vlastii slobode. Poznat po raskošnom i metaforičkomjeziku, u svojim dramama Calderónse bavi mnoštvom dilema koje su gamučile, pružajući čitatelju (ili gledatelju)galeriju nesretnih, okrutnih ili komičnihlikova, zarobljenih u sopstvenim odajamaneostvarenog života. U drami Život je sanpisac u tri čina propituje granicu izmeđuvlastita izbora i onoga što nam propisujesudbina. Poljski kraljević Sigismund, kojije zatvoren u kuli zbog proročanstva daće biti okrutni tiranin, u ovom djelu postajeinspiracija za svakog od nas. Kolikosmo zarobljenici vlastitim izborom, a kolikosmo to zahvaljući drugima? Imamo lipravo biti slobodni, iako nam sudbina propisujenešto drugo? Da li se plašimo slobodeili je sebično čuvamo samo za sebe?Što se događa kada postanemo slobodni?Redatelj Slobodan Unkovski dramuŽivot je san postavio je na scenu Narodnogpozorišta u Beogradu. Predstava, najavljivanakao jedna od najvažnijih premijerau ovoj sezoni, dočekana je sa mnoštvommedijskih najava i prikaza. Redatelj Unkovskiovu je dramu režirao čini se, ipak,sasvim neopterećen suštinom, za šta seprilikom gledanja ove predstave nije mogaoizvući valjano objašnjiv razlog. Nasceni su zaigrali neki od najznačajnihglumaca mlađe i starije generacije, tekstPedra Calderóna ima puno potencijala zaaktualno i kritičko sagledavanje stvarnostikoju živomo, a mi ipak imamo predstavukoja nam puno toga prešućuje i gotovokroz maglu nagovještava. Predstava Životje san, u viđenju Slobodana Unkovskog,doima se kao estetski spektakl u koji nisuuključena Calderónova propitavanja vlastiniti politike, ali ni sudbine i slobode. Toje razlog da ova predstava nema jasnu poruku,a ne može je ni imati bez osvrtanjana neka od ključnih Calderónovih političkihpropitivanja. Tako na sceni dobivamosladunjavu priču o mladom kraljeviću sablještavim i nepotrebnim scenskim prostoromkoji više zamara nego što govori.Glumci u predstavi progovaraju bez dubljezaokupljenosti što osobito dolazi doizričaja u slučaju mladog kraljevića (NikolaRakočević), prenaglašenim govorom,stavom i upadljivom zanesenošću kojadivulgira duboku nesigurnost.U zemlji u kojoj se vlast arogantno ibeskompromisno obračunava sa radnicima,gdje studenti nemaju osnovna pravana školovanje, gdje je izražen financijskijaz između siromašnih pojedinaca i moćnikana vlasti, režirati Calderóna bezodređenih političkih smjernica ka sadašnjostizaista je bespotrebno. Gotovo suvišno.Ovo što danas živimo, kako rečeCamus, “sasvim je zanimljivo, što će rećitragično”.

Oglas zarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 368. ZagrebDoxpresude prema kojoj treba odslužiti šest godinazatvorske kazne te ima zabranu da senastavi baviti svojom profesijom.Ovogodišnje izdanje ZagrebDoxa, najvećegmeđunarodnog festivala dokumentarnogfilma u regiji, održat će se od 26. veljače do4. ožujka u Movieplexu u Centru Kaptol.Osmu godinu zaredom domaća će publika uosam festivalskih dana imati priliku pogledativiše od 150 dokumentiranih priča iz raznihkrajeva svijeta.Ovogodišnji natjecateljski program ZagrebDoxauključuje 50 dokumentaraca, odčega je 30 filmova u međunarodnoj, a 20 uregionalnoj konkurenciji. Uz konkurenciju,ZagrebDox prikazuje još šest službenih filmskihprograma: Glazbeni globus, Happy Dox,Kontroverzni Dox, Stanje stvari te prošle godinepokrenute Majstore Doxa i Teen Dox.Popratni programi pak uključuju niz retrospektiva:Baltičke dokumentarce u selekcijidanskog filmskog stručnjaka Tuea SteenaMüllera, retrospektivu Danske filmske škole(Den Danske Filmskole) po izboru ArneaBroa, voditelja dokumentarističkog studijana DDF-u i retrospektivu eksploatacijskih,često i pseudo dokumentarca s naglaskomna senzacionalističke teme koje nazivamoMondo, a koji su obilježili šezdesete godineprošlog stoljeća. U autorskoj retrospektiviove godine predstavljamo međunarodno priznatogi višestruko nagrađivanog američkogneovisnog filmaša Jaya Rosenblatta, čiji filmskiopus broji više od 25 naslova te stotinjaknagrada. Domaće retrospektive uključujuprezentaciju filmova Fade Ina, a autorska večerposvećena je redatelju Tomislavu Radiću.MEĐUNARODNA KONKURENCIJADio međunarodne konkurencije je i film Petuništenih kamera redateljskog dvojca EmadaBurnata i Guy Davidija. Palestinski poljoprivredniradnik Emad ima pet videokamera,od kojih svaka na svoj način prikazuje borbunjegova sela protiv izraelske okupacije. Onživi u Bil’inu, zapadno od grada Ramallahana Zapadnoj obali. Prvom je kamerom snimiokako buldožeri ruše masline 2005. godine, ana njihovu je mjestu podignut zid koji prolazipreko zemlje seljana radi odvajanja novihžidovskih naselja od Palestinaca. No dolazido eskalacije, uhićenja i ubojstva seljana, aliEmad i dalje snima, usprkos molbama njegovežene, koja strahuje od odmazde. Snimkepredstavljaju snažan osobni dokument oborbi jednog sela protiv nasilja i ugnjetavanja.REGIONALNA KONKURENCIJA Austrijskifilm Abendland Nikolausa Geyrhalterafilmska je pjesma o kontinentu noću,‘zemlji večeri’, kulturi nad kojom sunce zalaziiako je istovremeno vrlo aktivna. Prizoriprikazuju noćni rad nasuprot večernjoj digresijikoja donosi zaborav, rođenje i smrt,pitanja koja čekaju odgovor u polutmini;jezični Babilon, rutinu dnevnih vijesti, političkopregovaranje – i sve to prepuno detaljakoji nas tjeraju da promatramo stvarina novi način.GLAZBENI GLOBUS Glazbeni globusmeđu brojnim naslovima donosi i dokumentarnifilm Inni Vincenta Morisseta koji pratiSigur Rós na završetku njihove posljednje turnejeu studenom 2008. godine. Film je snimanu dvorani Alexandra Palace tijekom dvijevečeri nastupa. ‘Inni’ je prvobitno snimljenu digitalnom HD formatu, ali je prebačenna 16-milimetarsku vrpcu, a zatim projicirani još jednom snimljen, ponekad i kroz stakloi druge predmete, kako bi djelovao impresionistički.Taj je efekt postignut uz pomoćKarla Lemieuxa, koji je zaslužan za vizualneefekte kanadskog sastava Godspeed You!Black Emperor.HAPPY DOX Program Happy dox uključujei kanadski film Recesionirajte se! Zazabavu i profit! autora Jamie Kastnera kojikreće na crnohumorno putovanje po Kaliforniji,Europi i Dubaiju na kojem upoznajeljude koji su uspjeli dobro iskoristiti svjetskugospodarsku krizu. Uz dozu tuge, film se baviuniverzalnom ironijom suvremenog čovjekačijom egzistencijom upravlja tržište.KONTROVERZNI DOX Ispovijedi ekoteroristaameričkog autora Jaya Brownanije tipičan ekološki film. Film iz programaKontroverzni dox, gledan kroz oči aktivistaPeter Jay Browna, omogućuje nam intimanpogled u svijet aktivista s brodske palubenaspram samoprozvanih spasitelja i morskihbuntovnika, onih koji su posvetili svojživot očuvanju okoline i životinja te pomoglioblikovanju ‘Zelenog Pokreta’ kakvog danasvolimo i znamo.MAJSTORI DOXA Ovo nije film iranskije dokumentarac koji prati jedan dan u životuizoliranog filmaša, a posvećen je svimiranskim filmskim autorima čiji je rad onemogućenzbog tamošnjeg režima. RedateljJafar Panahi ulaže žalbu Visokom sudu protivSTANJE STVARI Živimo u doba posljedica.Zapadno carstvo pokazuje znakovezamora i došlo je vrijeme za temeljito preispitivanjeneokapitalizma. Film Četiri jahačabritanskog autora Rossa Ashcrofta ne osuđujebankare, političare i medije, već raspravljao cjelokupnom sustavu. U malo više od 90minuta 23 najvažnija svjetska intelektualacaiznose svoje mišljenje o suvremenom kapitalizmu.Program Stanje stvari donosi nam filmkoji na kraju nudi iznenađujuće jednostavnarješenja za promjenu lošeg stanja stvari unašem svijetu; kako to ekolog Satiš Kumarkaže: “Ono što su ljudi stvorili, ljudi mogui promijeniti”.TEEN DOX Dobitnik nagrade za najboljukameru u dokumentarnom filmu na ovogodišnjemSundanceu, Putinov poljubac, danskije dokumentarac autorice Lise Birk Pedersenkoji govori o sazrijevanju. Marsha je inteligentnadevetnaestogodišnjakinja, ujedno glasnogovornicamladog domoljubnog pokretaNashi koji se pokušava riješiti svih neprijateljaRusije. Jednom je prilikom poljubilapremijera Vladimira Putina i time još višedokazala svoje divljenje i obožavanje velikogvođe, ali to će se promijeniti kada stupiu kontakt s pripadnikom liberalne opozicijete po prvi put posumnja u svoja političkanačela i odluke.AUTORSKA RETROSPEKTIVA JAYAROSENBLATTA Miris gorućih mrava autoraJaya Rosenblatta nezaboravni je dokumentarackoji progovara o patnjama kojedonosi muško odrastanje. On istražuje oblikeokrutnosti koje su dečki spremni počiniti, ali ipretrpjeti. Miris gorućih mrava izaziva gledaocana razmišljanje o tome na koje sve načinedruštvo želi lišiti dječake njihove cjelovitosti.Putem raznih događaja u životu jednog dječakadolazimo do spoznaje na koje sve načinemuškarci mogu postati emocionalno isključenii otuđeni naspram svoje ženske strane.MONDO DOX Talijanski film Žene svijetaredateljskog trojca Gualtiera Jacopettija,Paola Cavara i Franca Prosperija za cilj imabraniti i napadati naše predodžbe o ženama.U filmu vidimo izraelske vojnikinje kakotreniraju, modele koji poziraju za časopise,a istražuje se i “ritual” sunčanja u toplesu.Širom svijeta seks je i dalje glavni predmettrgovine, a žene su eksploatirane. Pratimoprostitutke dok rade na ulicama i u izlozimaposebnih četvrti, a ulazimo i u noćne klubovesa skandaloznim programom.

Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 37Svijet je konclogorPisac koji piše jednu jedinu knjigu, kojeg tjera uvijek jedan isti bijes, ali neponovljivoDario GrgićKada je Basara ulazio u književnostjako se puno govorilo o dokumentarizmu.Ispovijest i dokument.To su trebale biti jedine književne formevrijedne pažnje. Kod Basare se radi o dokumentarizmu,ali to je dokumentarizamimaginacije. On je pisac erudit, no njegovase erudicija jednako naslađuje teorijamazavjere kao i rafiniranim Nietzscheovimaforizmima. Kada piše povijest Srbije (uromanu Početak bune protiv dahija), on većnakon prvih nekoliko stranica uranja u onirizami piše oniričku povijest – ne zanimaga historijski utvrdivo horizontalno gibanjeduha u povijesti, nego vertikalni uspon (ilisunovrat) istoga. Njegove se knjige baveonim čega nema, onim čije postojanje nemožemo egzaktno dokazati, a što na vrlosnažan i uvjerljiv način određuje sve štose zbiva.Basara, u biti,jednostavno iprilično realnogleda nastvari. Svijet jekoncentracijskilogor, zamaskiranu ugodan životNietzsche i Staljin Njegova jeknjiževnost divlja, onako kako su, ako jeza vjerovati starim zapisima, bili “divlji”Indijanci. Zapis iz predaje Hopi Indijanacakao da je izašao iz Basarine ruke: “NarodHopi živeo je nekada u Palatkvabi. I, malopo malo, narod se iskvario. Ljudi počeše dalenstvuju i da se po čitav dan kockaju; ženezapustiše svoje poslove i posvetiše se igri.Zavladalo je opšte ludilo i nered. Poglaviceviše niko nije slušao, a uskoro i njih obuzeopšta bolest bezbrižnosti”. U Srcu zemlje(Laguna, Beograd, 2011.), gdje mu je glavnijunak Nietzsche, ovaj vehementni junak zapisuje(i to nikom drugom nego sestri, kojuje “pravi” Nietzsche prezirao) kako je živočudo što se u Njemačkoj nije ubio, što nijeni pomislio na samoubojstvo, jer “to gdemi živimo nisu gradovi nego udžbenici geometrije”.To nije pobuna protiv reda, negoupozorenje da je takav svijet idealan poduvjetom da su ljudi kockasti ili romboidni.Basarin brkati njemački filozof za glazbu(koju je ovaj obožavao, čak je i skladao)kaže kako ona, za razliku od poezije koja seobraća srcu, opći jedino sa strastima. Kolikogod bila rafinirana, glazba ne može prenijetini najbanalniju poruku (tipa: odi u sobu idonesi mi šešir).Sam Basarin Nietzsche kontrapunktiranje Staljinu. Staljin nosi ničeovske brčine,filozofovi su lažni; ispod ovih kazališnihuzgaja se hitlerovski tanki brčić. Nietzschepati, a Staljin nanosi patnju. U romanu sepojavljuju Lou Andreas Salome i Paul Ree.Ree je utjecao na filozofa u vrijeme kadaje pisao Ljudsko, odviše ljudsko, a Salomemu je dala korpicu na prošnju. Atatürk čitanjegove knjige i reformira tursko društvo.Richard i Cosima Wagner prisutni su krozskatološke seksualne igrarije Friedricha iCosime. Lou dlake na spolovilu fazonirapo uzoru na Nietzscheove lažne brkove.Basara je bio konzul na Cipru, gdje se radnjadogađa, i gdje Nieztsche nikada nijebio. Srbi roman čitaju u križaljci: Cipar =Srbija, Wagner = Šešelj, Nietzsche = Milošević.Roman je parodija, osjećaj za svijet unjemu je špenglerovski, a sam autor je brzkao munja. Pisac je to koji uspijeva sačuvatiodnos prema svijetu kao prema tajni, a nekao da postoje tabu zone pa će vas sad on,tretirajući ih, skandalizirati. Njega određujumetafizički humor i ezoterička ironija, a nesocijalne zabrane. Tako je pisao i povijestsrpske književnosti: Looney Tunes (Laguna,Beograd, 2009.) i Sveta mast (Laguna, Beograd,2010.). Srbi imaju Velikog Disidenta(Dobrica Ćosić) i gomilu malih pisaca kojibi svi da budu “Kiš posle Kiša”. Sada ću jada budem Kiš, ultimativni je motto. Doduše,slično je i s ove strane Drine. Kaoi s tim Velikim Disidentom, koji se u naspojavljuje u inačici Hrvata prije nego jebilo samostalne Hrvatske, što je notornalaž, jer su uglavnom visili po komitetima.Ali, naglašavaju oni, kao iredenta.Antimodernizam plus BaudrillardPovijest srpske književnostiodvija se po zabitima zavijanima snijegom,gdje Basara s ekipom održava književne večeri.Najbolji poznavatelji te književnosti suučiteljice iz provincije. Disidentizam disidenataje debilizam polutalenata. Autor o sebipiše s ironijom koja često prelazi u parodiju.Basara je pronašao način da o temeljnimstvarima progovori zanimljivo. Za njega jepolitika maska, kao i sve drugo. A temeljnisvjetonazor mu je antimodernizam plus Baudrillard.Sam na jednom mjestu piše kakoje znao da nije lud kada se napokon preveloSpenglera, Evolu i Baudrillarda, kojeg očitočita na pravi, dakle satirički način. Baudrillardje jedan od ključnih satiričara epohe.Nešto kao Swift, nekoć. Humor je moždajedini sastojak književnog djela po kojemuse na imaginativnoj kladionici književnihdjela za vječnost može procjenjivati šanseknjiga u vremenima koja dolaze. Ruka kojane zna narisati karikaturu lako bi moglo bitida je ruka lišena dara. Basaru očito iritirafašizacija društva – to nema veze s pričamao partizanima i onima koji to nisu bili, negoon nastoji ući u dekodiranje temelja totalitarizma.Totalitaristička društva, zapisuje,odlično organiziraju prometne veze, otvarajutoalete, pometu gradove, ukinu luksuzkao osnovno mjerilo života, ali sve ubrljajurasnim teorijama i praksama. U romanuMein Kampf (Laguna, Beograd, 2011.) radnjase događa u bolnici, koja valjda simboliziraoboljelost kompletne šire zajednice.Basara, u biti, jednostavno i prilično realnogleda na stvari. Svijet je koncentracijskilogor, zamaskiran u ugodan život. “ČitavZlatibor je veliki koncentracioni logor kojise od nacističkih razlikuje samo po tomešto su smeštaj i hrana nešto bolji, ali samozahvaljujući tome što se papreno naplaćuju.”Šibicarska tehnika Kao i: “Nevoljaje sa totalitarnim doktrinama u tomešto dobre stvari upotrebljavaju u loše svrhe.Uzmimo nacizam. Nikakav profit, samo zadovoljavanjepotreba! Nikakvo skitničenje,Svetislav Basara, Mein Kampf,Laguna, Beograd, 2011.; Srce zemlje,Laguna, Beograd, 2011.; Sveta mast,Laguna, Beograd, 2010.; LooneyTunes, Laguna, Beograd, 2009.I u Mein Kampfu sespominje Nietzschea:da se rodio u Srbiji,završio bi kaoseoski učitelj, apoludio bi već udvadeset petojnikakve političke partije, nikakvi sindikati,nikakav hleb bez motike, nikakav ekspresionizam,nikakve orgije. Posao i zdravstvenoosiguranje za sve. Dotle je sve u redu.Ali onda dolazi rasna teorija, politika lebensraumai Holokaust. Tu već počinje ludilo”.Ide Basara i dalje: ludilo je ovaj naš život usamo tri dimenzije. Čak i zatvorska ćelijaima četiri zida. A društvu se na čelu nalazipredsjednik koji je kombinacija “čistačice,veterinara, socijalnog radnika, školskog psihologa,zadušne babe i devojke za sve”. Sveje podređeno luksuzu, a na noćnim ormarićimaBiblija i na zidu raspelo, kao da “Isusnije umro na krstu, nego u Hajatu”. “Imbecilnost”,na koncu, “ovde nije bolest negopolitički sistem”. Iza Basarine šibicarskespisateljske tehnike – to je ono kada vasfrajer pita ispod koje kutije šibica je kuglica– ispod njegove stalne promjene tempa iteme, ispod svih njegovih umnažajućih digresijane stoji samo potreba da se jedannačin života prokaže kao neljudski i ismijesvim sredstvima, nego i svojevrsni antimodernističkipostmodernizam. Basara je aktivnosudjelovao u polemikama izmeđuurbane i ruralne spisateljske struje u domovinii dobro je branio – na svoj opaki, prevrtljivii brzi način – boje postmoderne. Ato je, je li, ono kad nemaš boju. Pogotovone lokalnu boju. Slika Srbije prekovana uBasarinoj radionici sliči na Hrvatsku, sveje to tu negdje, jedino što mi Basaru za trkunemamo: naši su pisci na smrt ozbiljni, kaoKierkegaard. On je pisac koji piše o nacifikacijikoju su u nas (i u njih) lukavo nazivalidemokratizacijom, a sve podvodi pod zajedničkinazivnik kretenizacije. I u MeinKampfu se spominje Nietzschea: da se, pišeBasara, rodio u Srbiji, završio bi kao seoskiučitelj, a poludio bi već u dvadeset petoj. UHrvatskoj bi dogurao do Akademije, a ludbi se rodio. Lud i glup, dakle potpuno dosadan.Čime se nikome ne daje alibi. Basaraje pisac. Nije ništa drugo, ništa veće, alibogme ni ništa manje od toga. On takođerkao da je pisac jedno dvjestotinjak godina.Potpuno neiskvaren vlastitim podlostima,kao i podlostima učevnih kružoka, što svojegeneracije, što općenito. I koji piše jednujedinu knjigu, kojeg tjera uvijek jedan istibijes, ali neponovljivo.

Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 38Balast banalnostiRoman je intrigantno dislocirao okvir fikcionalizacije ovdašnjih predratnihi poslijeratnih tranzicijskih procesa. Šteta što u njega onda nije uspio upisati izanimljiviju pričuBoris PostnikovPripovjedne strategije Sjetve soli, četvrtogromana bosanskohercegovačkogpisca Muharema Bazdulja, sastoje sevelikim dijelom u finoj eskivaži predvidljivog,“prvoloptaškog” tretmana središnjih motiva.Pišući o poznatom skandalu iz zime 1986. godine,takozvanom “fašističkom rođendanu”,na kojem su se okupili brojni danas poznatiumjetnici i novinari, a tada studenti, pa tulumariliuz filmove Leni Rieffensthal, pjesmeLili Marlen i pripadajuću naci-ikonografiju(koja je uključivala vojne uniforme i nekesasvim bizarne detalje poput majonezomiscrtanih kukastih križeva na sendvičima),većina bi autorica i autora, vjerojatno, iskoristilasimbolički potencijal poznatih imenai ideološku potku pa napisala beletriziranipublicistički prikaz “slučaja”. Bazdulj, međutim,taj događaj pokušava nenapadnoi funkcionalno uklopiti u radnju, a imenasudionica i sudionika diskretno prešućuje(iako je roman, zanimljivo, posvećen jednomod poznatijih posjetitelja “fašističkežurke”, Miljenku Jergoviću). Pišući o likukoji se danas, nakon tridesetak godina, vraćaiz Beograda u Sarajevo, grad u kojem je završioosnovnu i srednju školu sedamdesetihi osamdesetih, većina bi zasigurno oslonilanarativno težište na ratne godine, insistirajućina eksplikaciji razlika nekadašnjeg i sadašnjegSarajeva; kod Bazdulja, višedesetljenoizbivanje lika služi, doduše, kao mehanizamočuđenja novih imena ulica, novih običaja inove arhitektonske vizure grada obilježenegolemim neboderima izgrađenima malezijskimnovcem, ali politička je dimenzijauglavnom povučena u drugi plan, otvarajućiprostor igri asocijativnog ulančavanjasasvim intimnih, melankoličnih refleksija ireminiscencija. Ova intimizacija prošlosti,treba dodati, povremeno do te mjere naturaliziraposlijeratnu islamizaciju Sarajeva, dapostaje ideološki sumnjiva. Bez obzira na tuprimjedbu, Sjetva soli očito, premda napuštaneke ambicioznije kompozicijske zahvate izS jedne straneneinspirativnamimetička “baza”koja “efektrealnosti”proizvodi popisomnamirnica izdućana, s drugemutna metafizička“nadgradnja” kojaispripovijedanazbivanja otkupljujelogikomsolipsističke hipersemantiZA cije ihipersentimen talizacijeprethodnih Bazduljevih romana, nastavljavrlo dosljedno razvijati autorsku poetikuobrubljenu sentimentalnošću, suptilnošću igustim tragovima pasioniranog čitanja.Rasuto zrnje Već je naslov intertekstualnimig na grčki mit o Odiseju, kojije pokušao izbjeći odlazak u Trojanski ratsijući svoje oranice solju kako bi se pričinioludim. Taj je motiv krovna metafora životapripovjedača Janka Aleksića: njegovih ječetrdeset i nešto godina prošlo uglavnom,lamentira, u sijanju soli, uzaludnim i destruktivnimnapuštanjima i odustajanjima od prijateljstava,ljubavi, sjećanja. “Ništa više nestoji na putu konačnom sparušivanju našihživota”, zaokružuje u mottu romana taj rasuti,dekomponirani život citat Ismaila Kadarea.Nepunih pet dana koje Janko provodi u Sarajevupostaje onda vremenskim okviromanaleptičkih svođenja računa izgubljenogvremena. Povod je njegova dolaska/povratkasmrt Mladena, najboljega školskog druga, skojim je zajednički prolazio mutne i, povremeno,mučne inicijacijske neminovnosti predadolescentskihgodina: Bazdulj upečatljivoskicira mikrosocijalne generacijske kodove iodnose koji su se u njima razvijali. Na Mladenovupogrebu, Janko sreće MuharemaBazdulja, pisca i novinara Oslobođenja, likkonstruiran na brojnim i nepogrešivim autobiografskimsignalima. Njihova skorašnjazajednička večera završit će pričom o “fašističkomrođendanu”; tamo je, doznajemo, bioi Mladen, a kasniji medijski progon i policijskaisljeđivanja omladinki i omladinaca kojisu skrenuli sa službenog ideološkog kursapostali su glavnim razlogom kraja dječačkogprijateljstva. Rekonstruirajući idućega danaonodobni medijski tretman tog skandala uarhivi Oslobođenja, kamo ga je Bazdulj odveo,listajući stare brojeve novina i čitajućičlanke, inače ekstenzivno citirane u samomromanu, Janko s dvoipoldesetljetne distancezačuđeno proučava tada neupitan diskurzivniokvir stvarnosti, a sada samo anakron,ridikulozan sklop ideoloških fraza i poštapalica.U završnoj epizodi, on provodi večer sMladenovom sestrom, svojom nekadašnjomsimpatijom, a njihova kasnonoćna šetnja inekoliko poljubaca nevina su posveta propuštenimživotnim prilikama i neostvarenimčežnjama; preostaje povratak u Beograd, udobro uvježbanu rutinu svakodnevice, bezkatarze, bez preokreta i bez razrješenja, s teknekoliko novih valera nostalgije, još nekolikorasutih zrna soli.Koncipirana kroz implicitan, ali znakovitodmak od očekivanih matrica eksplikacijerazdoblja dekadencije kasnog socijalizma,bez ozbiljnijih otkliznuća linijama manjegnarativnog otpora prema utješnoj izvjesnostičvorišta kolektivnih identifikacija, suzdržavajućise od eksploatacije razvikanogslučaja “rođendan”, Sjetva soli pretendira,dakle, na bolje društvo rafiniranijih, probranijihnaslova postjugoslavenske proze. Postoji,međutim, nekoliko razloga zbog kojih se unjemu neće naći.Bez motivacijske plauzibilnostiZa početak, naizgled irelevantankuriozitet s uvodnih stranica romana.Odlazeći iz Beograda zavejanog gustim“decembarskim snijegom” u Sarajevo,Janko na aerodromu razmišlja o provincijalnostisrbijanske metropole, preciznoodraženoj na ekranu s destinacijama avionskihletova: one se, kaže, “svode na glavnegradove susjednih država i nekadašnjihosvajačkih imperija”, dok u zbilja velikimzračnim lukama “najave polazaka i dolazakaliče na ponudu sportske kladionice:tu su Tel Aviv i Košice, Barcelona i Krakov,Temišvar i Hamburg, Liverpul i Kijev”. Natrenutak se pokoleba, vidjevši najavu leta zaukrajinski Donjeck, ali odmah shvati kakoje to čarter linija za nogometaše kluba Šahtar,koji to veče “na Partizanovom stadionuigra posljednje kolo UEFA lige” – detalj,dakle, postaje samo dodatnom potvrdombeogradskoga provincijalizma. I ne bi uovom usputnom mikroesejističkom potezubilo ništa sporno – naprotiv, opservacija jesvježa i relativno duhovita – da nije nezgodnečinjenice: Šahtar nije s Partizanomigrao u prosincu, nego u studenom, nijebilo posljednje, nego pretposljednje kolo,i nisu se natjecali u UEFA ligi, nego u Ligiprvaka. U romanu koji pretendira na mimetičkuvjerodostojnost, a pripovijeda galik koji se razmeće poznavanjem ponudesportskih kladionica, ovakav gaf ipak nemora biti razlog za ozbiljniju zamjerku – nijega, uostalom, primijetio nitko od kritičarkii kritičara koji su do sada pisali o Sjetvi soli– pa ga se lako može svrstati među onanepotrebna čitateljska cjepidlačenja kojapronalaze opskuran užitak u tome da autorauhvate u faktografskom raskoraku. Paipak, on je sasvim zgodan simptom nedorađenostiBazduljeva romana; objavio ga je,uostalom, tek koji mjesec nakon događajao kojima u njemu piše, i ta je užurbanostostavila neke nezgodne tragove u tekstu.Posve je neuvjerljiv, recimo, ubrzani i ovlašnipripovjedni prijelaz preko Jankova susretas kolegama iz razreda, nakon što se nisuvidjeli više od dva desetljeća: čini se kaoda pripovjedač nestrpljivo žuri prema događajimakoje je zamislio kao “središnjutemu” romana. Niti njegova potresenost išokiranost pokretanjem priče o “fašističkomrođendanu” ne čini se sasvim opravdanom– riječ je, ipak, o događaju koji se zbio prijeskoro dvadeset i pet godina, a prekidi srednjoškolskihdječačkih prijateljstava, poputnjegova i Mladenova, ipak prije spadaju uformativne neminovnosti standardnih socijalnihinicijacija u svijet “odraslih” nego uizvanredna, traumatična iskustva. Utoliko,Jankova pomalo pretjerana reakcija u razgovorus “autobiografskim” likom novinaraBazdulja, kada mu ovaj počne pričati o bizarnomnaci-skandalu, čini se kao nespretani grub narativni šav kojim se rukavac radnjeposvećen istraživanju novinskih arhivatog slučaja uvodi bez osobite motivacijskeplauzibilnosti.Katalog efemernosti I dok seprigovori poput ovih mogu svesti na načelnidojam izostanka minucioznijeg i pažljivijegrada na tekstu, onaj najozbiljniji tiče sesame Bazduljeve autorske poetike. Realističnostnjegova pisma, naime, jedna je odmanje intrigantnih mogućih varijacija mimetičkogmodela: kroz cijeli smo rom an,Muharem Bazdulj, Sjetva soli; EPH iNovi liber, Zagreb, 2010.nefunkcionalno i prilično zamorno, obavještavanio sitnim detaljima baš svakogobroka glavnog lika, svake njegove narudžbeu kafiću, o nizu nezanimljivih usputnihsusreta i razgovora: težak balastbanalnosti svakodnevice opterećuje pripovjednitok i otupljuje čitateljsku pažnju. Nataj je katalog lako zaboravljivih efemernostigastronomsko-ugostiteljske provenijencijeonda nakalemljena refleksivna sentimentalizacijazbilje, svedena uglavnom na tankoćutnudetekciju svakodnevicom skrivenihniti i značenja koja pridaju smisao sasvimosobnom iskustvu pripovjedača, uokvirujućiga, deklarativnoj raspršenosti njegovaživota usprkos, u koherentnu cjelinu: dobarje primjer variranje lajtmotiva višeznačnogstiha Osipa Mandeljštama kroz cijeli roman.S jedne strane neinspirativna mimetička“baza” koja “efekt realnosti” proizvodipopisom namirnica iz dućana, s drugemutna metafizička “nadgradnja” koja ispripovijedanazbivanja otkupljuje logikomsolipsističke hipersemantizacije i hipersentimentalizacije:ako se Sjetva soli i izdvajaiz matice aktualnih neorealističnih zahvatau postjugoslavensku sadašnjost i bližu prošlost,onda to ipak, čini se, govori više ospomenutoj matici nego o samome romanu.Najviše što se o njemu može reći jest da gaspisateljski rafinman ipak uvrštava u gornjupolovicu romaneskne produkcije posljednjihgodina i da je intrigantno dislociraookvir fikcionalizacije ovdašnjih predratnihi poslijeratnih tranzicijskih procesa. Štetašto u taj okvir onda nije uspio upisati i zanimljivijupriču.

Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 39Za nove tipove znanjaOba broja časopisa Profemina iz 2011. godine promišljaju feminizam u sadašnjemtrenutku, njegove različite manifestacije (aktivizam, teorija, politika) dajući takodo znanja da je takav pristup u etičkom smislu, jedini mogućiPaula ZoreŠto je naše feminističko nasljeđe ikako ga možemo upotrijebiti za nošenjesa suvremenim problemima,što iz njega možemo naučiti, koje nam alatemože ponuditi... Koliko su danas ”glasovi”koje prepoznajemo kao feminističke politični,suvremeni, koliko mogu odgovoritina izazove? Gdje je feminizam u u ovomtrenutku na postjugoslavenskom prostoru?Koji se izazovi postavljaju pred feminizamdanas, globalno ili u postratnom i tranzicijskomkontekstu postjugoslavenskihprostora? Postoje li feminističke i nefeminističketeme ili su sve relevantne društvenei političke teme feminističke? Kako na ovapitanja odgovoriti iz teorijske/znanstvene/umjetničke/aktivističke pozicije? Pitanjasu to koja je nužno postaviti ako se želimoodgovorno baviti feminizmom. Dva specijalnabroja časopisa ProFemina koja suizašla 2011. godine uredili su Jelena Petrovići Damir Arsenijević, a pod naslovimaFeminizam: politika jednakosti za sve i Jugoslavenskifeminizmi odgovaraju na gorepostavljena pitanja i tako na jednom mjestuotvaraju niz aktualnih tema i problema.Zajednice čine osobe Namjera jeda budu neka vrsta preglednih izdanja koja“snimaju” trenutnu situaciju iz vremenskogi prostornog konteksta, tj. da kreiraju govoro feminizmu na dvije osi, sinkronijskoj idijakronijskoj, u kontekstu postjugoslavenskogprostora. Koliko ozbiljno je uredništvopristupilo ovom poslu jasno je već iz uvodaprvog broja: ”Danas se feminizmi suočavajus ponavljanjem lekcija iz prošlosti iz kojihpokušavamo da shvatimo i odredimo novestarefeminističke paradigme: emancipacije,jednakosti i solidarnosti, a sve to u imenove kolektivnosti”. A pitanja ”Zašto takolektivnost mora biti nova i u odnosu našta je ona emergentna?” i ”Čime i kako semogu graditi solidarne i zajedničke praksekoje se temelje na feminizmu i jednakosti?”jasno ukazuju na artikuliranost i angažiranostkojom je uredništvo krenulo upromišljanje nove kolektivnosti. Drugi brojJugoslavenski feminizmi identificira feminističkonasljeđe postjugoslavenskih prostorai aktivno ga upotrijebljava u stvaranjuprostora istraživačkog, znanstvenog i aktivističkogangažmana: ”U knjizi nastojimoda upriličimo produktivan susret historije ipolitičkog djelovanja, i tako ‘jugoslovenskifeminizam’ postavljamo kao feminizamkoji ne poznaje granice državotvornih projekatai koji funkcionira kao polis onakokako ga je Arendtova koncipirala: ‘Kaoorganizaciju koju osobe proizvode krozzajedničku akciju i govor, a čiji se istinskiprostor nalazi među osobama koje živezajedno za ovu svrhu bez obzira na to gdjese one nalazile’”, kako se navodi u uvodnomtekst autora. Oba broja promišljajufeminizam u sadašnjem trenutku, njegoverazličite manifestacije (aktivizam, teorija,politika) dajući tako do znanja da je takavpristup u etičkom smislu, jedini mogući.Osobno kao politički argumentTekstovi su različiti ne samo premapodručjima kojima se bave (povijesti, književnakritika, teorija, kulturalni studiji,umjetnost, film, poezija itd.), nego i metodološki;mjesta iz kojeg kreiranje novogznanja kreću raznovrsna su: aktivizam,kolektivna sjećanja, osobne uspomene,sve do prizora s ulice kojom autorica prolazisvakog jutra. Kada govorimo o nužnojpovezanosti aktivizma i teorije, posebnoističemo tekstove koji počinju ili govorekao neka vrsta zaziva, iz osobne perspektiveili kako kaže naslov jednog od njih,“iz stomaka”. Oni koji govore istodobnoo osobnom i općem precizno postavljajućipitanja u prostoru, vremenu, jasnodefinirajući onog koji pita, koji snažnoupozoravaju i zahtijevaju odgovor. Takonpr. tekst Damira Arsenijevića Politikasjećanja kao politika jednakosti govorio mogućnostima i ulozi poezije u društvunakon genocida u kojem se izmeđuostalog kaže: “Poezija nakon genocida nesamo da je moguća, već i dokazuje, krozsvjedočenja o bezizraznima, da je genocidistovremeno izreciv i neizrecivo užasan,jer svjedoči o onima kojima je uskraćenizraz i drži otvorenim konstitutivni jazizmeđu traume i svih simbolizacija kojepokušavaju da je izopće“. Točka nastankateksta Jasmine Husanović Feminističkeeskurzije, transverzalnosti, traverzije: opunoljetnim iskustvima solidarnosti i zajedništvau proizvodnji znanja i emancipativnojpolitici vrlo je konkretan trenutak/slučaj, realnost u njezinom najbanalnijemsmislu, i iz te točke kreira jasne političkisnažne i teorijski precizne argumente. Metodologijaprimjenjena na slučaj djevojčicekoju otac prodaje u bordel, stavljajući gaširi kontekst, pokazuje kao između ostalogjedan aspekt procesa dehumanizacije, najbrutalnijipa time najvidljiviji, i povezujega s onima svakodnevnima, na koje smonaviknuti pa su nam time nevidljivi. Stavljanjemproblema u širi kulturni/društvenikontekst kapitalizma i istodobno u lokalnikontekst spaja aktivizam, praksu i teoriju itako kreira novi tip znanja koji je mogućeponovo povratno upotrijebiti kroz aktivističkodjelovanje. Upravo proizvođenjeznanja kroz jasni politički govor kao i njegovajasna lociranost, koja odlikuje većinutekstova najveća je vrijednost ovog tematai čini većinu tekstova u njemu politički“upotrebljivima”, teorijskim/znanstvenimi aktivističkim istodobno.Doza optimizma Tekstovi koji otvarajuteorijske probleme i čvorišta u govoru/pisanju/promišljanju ženske povijesti i njezineupotrebe kao onaj Renate JambrešićKirin O konfliktnoj komplementarnostiženskog pamćenja: između moralne revizijei feminističke intervencije, unatoč nedvojbenojpozicioniranosti unutar struke,otvaraju također niz aktivističkih i političkihpitanja. Tako Milica Tomić u tekstuDa li revolucija počinje ili se završava ukuhinji? bilježi sjećanja žena na političku/društvenu svakodnevnicu kroz razgovor onavikama i običajima vezanim za pripremui konzumaciju hrane. Tekst je izrazito političan,a žensku svakodnevnicu, privatnusferu pokazuje kao izuzetno politički obojanu,tekst tako iz razgovora koji se činislučajan, svakodnevan, kakve vodimo sProFemina, specijalni broj 1 ispecijalni broj 2, B92, Beograd,2011., ur: Jelena Petrović i DamirArsenijevićbakama, majkama i prijateljicama na kavi,otvara niz pitanja o političkim i društvenimpromjenama kroz tri generacije ženaiz različitih dijelova bivše Jugoslavije idaje uvid u vrlo različite individualne ikolektivne ženske identitete. Hrana takopostaje medij za govor o ratu, siromaštvu,hedonizmu, politici, solidarnosti, klasnimrazlikama, djetinjstvu, užitku, identitetima.Obrnutim putem kreće Adriana Zaharijević(iz globalnog u lokalni kontekst),postavljajući neka od najbolnijih pitanjakoja muči feminizam danas, ona o odnosuteorije i prakse i generacijskim razmimoilaženjima,i umjesto samo hladne analitičnosti,daju prijeko potrebnu, dobroargumentiranu dozu optimizma pa čak i uslučaju danas odbačenog i ismijanog konceptasestrinstva, “žene koje su devedesetihpisale queer teoriju i žene koje danas uraznim delovima sveta čine sve ove stvari,to nipošto nije neko zajedničko, nepromenjenoi nepromenjivo mi, već potreba zaslobodom, potreba da se sistem mimoiđe,da se izmeni, da se ukine ili revolucioniše.Menjaju se pojmovi, pojmovni okviri i ženekoje ih tumače, ali ideal da je slobodamoguća – koliko god to trivijalno delovalo– jeste ono što opstaje. Samo u tomduhu i dalje možemo reći da je sestrinstvoglobalno, uprkos teorijskom demaskiranjunjegove nestabilnosti. I samo u tom duhumožemo tvrditi da smo sestre svojih majkiili pak svojih kćerki”.ProFemina – časopis za žensku književnosti kulturu izlazi od 1994. godine,glavna urednica je Svetlana Slapšak, a zamjenicaglavne urednice Dubravka Đurić.Kako stoji na web stranici časopisa: “Pro-Femina je osnovana za vreme jugoslovenskograta, kao izraz pacifističke ideologijei tolerancije, u borbi protiv nacionalizma,posebno srpskog, sa ciljem da održi saradnjumeđu ženama iz bivše Jugoslavijei Balkana. Misija ProFemine je da žene uregiji upozna s aktualnim feminističkimidejama i tokovima ženskih studija u svetu,i obratno, te isto tako da pokaže lokalnadostignuća u umetnosti i literaturi, kao iakademskim disciplinama“.Protiv lažnog univerzalizmaOva dva broja okupljajući autorice i jednogautora s postjugoslavenskih prostora nanekoliko jezika simbolički i stvarno kreirajumoguće novo/staro istraživačko/aktivističkopolje koje može postati vrlo upotrebljivovrelo za nova teorijska promišljanja,kritičke analize, ali i angažman i takoslijede navedenu misiju časopisa. Isto tako,kroz metodologije, posebno u tekstovimaJasmine Husanović i Milice Tomić ili analitičkei angažirane tekstove Adriane Zaharijević,nude se novi i inventivni pristupiu stvaranju povezanosti između aktivističkogi teorijskog znanja, između svakodnevnicei političkog i tako otvaraju mjestaza isključene i daju čujnost različitim glasovima.Citat koji možda najbolje sumirau čemu je vrijednost ovih izdanja i zaštobi bilo važno nastaviti na njihovu tragu:”Naše viđenje feminističke teorije/prakseutemeljeno je na političkom zahtevu solidarnostii jednakosti u procesu proizvodnjeznanja i nove društvenosti, koji je mogućeostvariti upravo i jedino feminizmom(uz opasku da je feminizam godinama biopogrešno označavan kao partikularna ideologijau odnosu na pojam lažnog univerzalizma)”.

Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 40Tko se bojipostsocijalizma još?U ovom su zborniku horror (strahota, užas, nemir), porno (pornografskaeksplicitnost, doslovnost razgolićene svakodnevice), ennui (dosada, uznemirenosti nezadovoljstvo prezasićenošću) vodilje kojom se promišlja svakodnevicapostsocijalizma regijeSanja PotkonjakOvaj se zbornik crno-crvenih koricaznakovito čita na rascjepui dodiru dviju boja, dvaju političkihsustava i njihovih kulturnih očitovanja.Zapravo, ovoj zbirci tekstova možemopristupiti kroz dva analitička okvirapredstavljena naslovom: okvir kojim seoblikuje “ontologija” postsocijalizma, njegovabit, materijalno postojanje i ono štomu daje auru neuhvatljive nadpojavnostikoja nas čini subjektima u obuhvatu njegovenevidljive ruke. Drugi je okvir čitanjapostsocijalističkih kulturnih praksi, onajtumačiteljski, označen trima referentnimtočkama kao ključnim obilježjima postsocijalističkekulturne svakodnevice.U njemu su horror (strahota, užas, nemir),porno (pornografska eksplicitnost,doslovnost razgolićene svakodnevice),ennui (dosada, uznemirenost i nezadovoljstvoprezasićenošću) vodilje kojomse promišlja svakodnevica postsocijalizmaregije. U dvadeset i jednom raduautora iz Hrvatske, Srbije, Makedonije,Bosne i Hercegovine i Slovenije razlažese kulturalna praksa postsocijalističkihzemalja, odjelovljena iskustvom socijalizma,ratom iz devedesetih godina 20. st.te kontinuiranim tranzicijskim poticajimau (pre)oblikovanju kulturne i društvenesamo-recepcije.Skrećući pažnjuna perverznost“odgode” ipolitičkih obećanjanemoćnih da sesuoče sa sada iovdje zbornikkao da dohvaćasvakodnevicupostsocijalizmakroz metaforučistilištaPerverznost odgode Antropološki,etnografski i kulturološki osvrtiu ovoj knjizi otvaraju prostor konceptualizaciji“antropologije nemira i (uz)nemirenosti”kojom se raspliće anksioznapolitička, kulturna, ekonomska i društvenazbilja pridajući stanju nemira, alii poetici nemirenja status referentnogkulturnog fenomena, istraživoga i podatnogaza znanstvenu refleksiju i kritiku.Zbornik radova Horror, porno, ennui:kulturne prakse postsocijalizma ne nudisamo konstataciju društvenog stanja –kao stanja uznemirenosti – već se i samsuprotstavlja mirenju s ulogom bilježenja,čime se promeće u tekstualnog društvenogaktera kojeg osluškujemo u pokušajurazumijevanja svijeta kojeg činimo, odnosnodruštava i zajednica u kojima živimo.Na tragu propitivanja medijskog političkoggovora u kojem je tranzicija gotova,iako transformacija još nije, ili ideje kakosmo upravo potpisivanjem pristupnog ugovoraza ulazak u EU ponovo pristigli kućinakon godina odisejskog lutanja – ovajzbornik pokušava detektirati ono što jesti što znači bivanje sada i ovdje – stalnostanje izlaska, nepristizanja pa obećanjekonačnog dohvaćanja cilja do kojeg dolazimoputem življenja svojevrsnog neživota,življenja privremenosti, strpljivog čekanjada se dogodi razrješenje traumatskesadašnjice… u korist ljepše budućnosti.Ako je stanje odgode (svojevrsni filozofskitemelj kršćanskog obećanja) nešto štoodređuje i pokušaj tumačenja postsocijalizma.onda ovim zbornikom njegoveurednice rade upravo na razgradnji togamita. Skrećući pažnju na perverznost “odgode”i političkih obećanja nemoćnih dase suoče sa sada i ovdje zbornik kao dadohvaća svakodnevicu postsocijalizmakroz metaforu čistilišta – stanja-bivanjaizmeđuu kojem se odrađuju stari dugovi,ali i pripremaju novaci za konačni užitaku blagostanja raja.Vođen, na neki način, kritikom kaodruštvenom ulogom humanističkih znanosti,ali i idejom da se kritika sravnjuje s“postavljenjem pitanja o pitanjima koja se,iz različitih razloga, ne propituju” (kakobi to rekao M. Foucault), a svakodnevnese prakse ne uzima zdravo za gotovo, većse o njima misli iz nedominantnih rakursa,ovaj zbornik svjedoči o razbuktalojkritičkoj praksi regionalne humanističkemisli. Akademski elokventno, teorijskirazbuktalo i snažno ovaj zbornik postavlja,a potom i izvodi suptilnu refleksijusvakodnevice postsocijalizma.“Paradoks proširenja” Europskeunije U kratkom uvodnomtekstu Ines Price naznačena je strategija,koja je okupila u prvotnom sazivu sudionikeskupa, na tragu promišljanja tranzicijskihpraksi kao novog oblika lokalnogmoderniteta u kojem se logika demokratiziranjadruštva, ekonomskog prosperiteta,europeizacije potire sa svakodnevicomkao mjestom traženja smisla u rastućemosjećaju dezorijentiranosti novim političkim,društvenim i kulturnim narativima injihovim izvedbenim praksama.Identitetnim traganjima bavi se radOrlande Obad. Zabavljen predodžbama oZapadu, ovaj rad donosi istraživanje o stavovimastudenata Pravnog fakulteta u Zagrebuo ideji toga istoga Zapada, Europi,Europskoj uniji i njihovim antipodimaIstoku, Balkanu i “regiji”. Rad bilježi diskurzivnosamoosnaživanje “drukčijosti”Hrvatske putem “negativnih predodžbi”o Balkanu. No istodobno je zamjetno “rasterećivanje”pojma Balkan, kao prostorakontingentne ne-europskosti kojim se generacijadvadesetogodišnjaka nepovratnookreće od nužde identitetnog esencijaliziranjai baštinjenja simboličkih geografija.“Paradoksom proširenja” Europskeunije, koji za Hrvatsku znači proradu vlastitapostsocijalističkog subjektiviteta, usjeni domovinskog rata, antagoniziranjasocijalizma, rada na nacionalnom osviještenju,bavi se Ines Prica, redefinirajućiidentitetna polazišta i odredišta krozprizmu skorašnjeg ulaska u EU i nikad odBalkana dovoljno simbolički razgraničenaidentitetna habitusa.Horror, porno, ennui: kulturne praksepostsocijalizma, ur: Ines Prica i TeaŠkokić; Zagreb, Institut za etnologijui folkloristiku, 2011.Slijedom nemoći saživljavanja s “uslovnim”kozmopolitizmom Jugoslavije, radIvane Spasić koji tematizira ubojstvo FrancuzaBricea Tatona na ulicama Beogradakao svojevrstan predložak za tumačenje“kulturne nadmenosti”, “ljubomorne političkezatvorenosti” prokazuje perzistencijumitolikih narativa srpstva kao tekverbaliziranih upražnjenja kozmopolitskogideala. Pristupajući sličnom pitanjugdje i u čemu iznaći nacionalni identitet usrazu s činjenicom raspada zemalja bivšeJugoslavije i potrebom prefiksiranja makedonskogidentiteta ovlaštenjem dugogtrajanja izvan slavenske kulturne matrice,Ljupčo Risteski piše o “mori” gubitkajugoslavenskog identitetnog uporišta kojeza Makedoniju nakon 90-ih znači traganjeza samoizabranim antičkim precima uhelenskoj mitografiji, odnosno, traganjeza mitskim produžetkom identitetne arhaizacijeu objavi “Makedonskog kraljevstvana Himalaji”.Traumatski “horror” post-ratne bosanskesvakodnevice predmet je radovaJasmine Husanović i Damira Arsenijevićakoji problematiziraju dominantni diskursi monopolski način “ideološkog upravljanja”traumatskim narativima, zagovarajućipravo na izbor govorenja i pisanjakao moralne nužnosti svjedočenja izvanzakona političke pragmatike.Tekstovi koji slijede, poput onogOzrena Bitija, posvećeni su preživjelimtijelima koje zahvaća ekonomska kriza,razvlaštenost u socijalnim pravima, idruštvena kontrole nad zajednicom-kaotijelomi tijelom pojedinca kojem nekodrugi “steže remen”, ili pak načinimakojima je tranzicija oživotvorena kao “reprodukcijadruštvene nejednakosti” kojadovodi u pitanje neka elementarna pravapoput obrazovanja, u tekstu MislavaŽitka. Na sličan će način otpor komercijalizacijizahvatiti Petar Bagarić pišućio “bolnom” mjestu hrvatskog obrazovanja– i njegovoj stvarnoj nedostupnosti teblokadi Filozofskoga fakulteta u Zagrebukao mjestu realizirane utopije prava naobrazovanje.(Post)socijalistička svakodnevicaU drugom dijelu tekstovazbornik nas vraća formativnosti socijalističkesvakodnevice za razumijevanjedanašnjih kulturnih praksi. Niz se otvararadom Reane Senjković čija analiza popularnekulture socijalizma na primjeruSovjetskog saveza, Poljske i Jugoslavijeukazuje na omladinske pop-kulturnestilove života kao onodobnu antihegemonijskupraksu koja je svojevremenoizazivala ozbiljan protunapad komunističke/socijalističkeelite. Biljana Žikićaktualizira diskurzivne strategije časopisaStart i Vreme, odnosno e-novina – kako bikroz temporalnu vertikalu iskazala kohabitacijuprijenosa političke informacije ipornografije koja je osim “normalizacije”pornografskog sadržaja u javnoj sferi socijalizmaozbiljno pridonijela medijskojseksualizaciji ženskog tijela u spoju političkekulture i profita.Drugačiji uvid u popularno-kulturnepojave, razvrgavajući automatizam tumačenjasukoba elitne kulture i niskog, masovnogkulturnog proizvoda, izvodi IldikoErdei na primjeru spomenika Rokiju Balboipodignutog 2007. godine u banatskommjestu Žitištu. Tumačenje te akcije krećese od zasićenja nacionalnom mitografijom,oblikovanja alternativne i popularno utemeljeneidentitetne izvedbe, do komercijaliziraneovjere popularno-kulturne akcije.Junakom iz prošlosti, sjećanjem na njegai politikom mita bavio se Tomislav Oroz,pokušavši kroz Matiju Gupca, kao postikone,pratiti uspon i pad narodne ikone u

Knjigezarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 41Velika ujednačenost radova, iakotematski raznorodna, vođena jeosjećanjem za konstitutivnu ulogusimboličkog košmara svakodnevicepostsocijalizma koju raspoznajemo kaozajedničku provodnu nit ovog zbornikarazdobljima socijalizma i postsocijalizma.Ikoničkim i ideološkim obrascem uspostavevrijednosti bavi se Andrea Matošević,uzevši u fokus svoga rada predstavusocijalističkog radnika – rudara kao stahanovskufiguru graditelja socijalizma kojiestetskim, radnim i intelektualnim preoblikovanjempostaje metonimija uspjehasocijalističkog eksperimenta.Posljednji je niz tekstova ovog zbornikasvoju refleksiju usmjerio na umjetničkuprodukciju – filmsku, književnu,glazbenu te kritičarsku, koja temporalizirasocijalizam u postsocijalizmu. Radovipoput onog Nebojše Jovanovića polemizirajusa socijalističkom cenzurom inacionalističkim mitovima 90-ih. Jovanovićnas podsjeća da je nacionalna identifikacijafilmske produkcije tih godinapokazala svojevrsnu želju za de-historizacijomfilmske povijesti kao i sklonostselektivnoj historizaciji filma u kompleksuoportunističkog izbjegavanja supolaganjakao pokušaja totalne retrospekcije isupolaganja kao vida izbjegavanja nacionalnehistoriografske auto-cenzure. Arad Renate Jambrešić Kirin ulazi u zonutraumatskog iskustva izazvanog ratom90-ih, tumačenjem dvaju post-ideološkihratnih filmova: Običnih ljudi (VladimiraPerišića) i Crnaca (Gorana Devića i ZvonimiraJurića), nalazeći u njima pokušajpričanja priče izvan registara junačkogosnaživanja nacionalnog kolektiva.U sukobu s kolektivnim, političkim iekonomskim dogmama tranzicijske zajednicenalaze se i umjetničke akcije kojeobrađuje Suzana Marjanić. Ovaj se radoslanja na ideju uniženja korporalnog,koje je žrtvovano kolektivnoj nacionalnojpriči u smislu samouništenja svojeumjetničke egzistencije, odnosno, nudećisebe kao zamjensku žrtvu. Izjedanje, hranjenje,autokanibalizam u ovome radumetonimija su egzistencijalnog ništenjakao posljedice posrnuća političke brigeza građana i posveta hrani/hranjenju kaoiznimnom političkom pitanju.Tragom izgubljenog nostalgičnog uporištaza boljim vremenima kreće se MojcaPiškor budeći narative o mitoliku Zvečkekao obliku urbane društvenosti socijalističkezlatne mladeži zatečene strahom odstarenja i strahom od novog. Na sličan ćenačin svoj tekst posvetiti prostoru glazbei Lidija Radojević koja na slovenskomprimjeru glazbenoga zavoda Kino Šiškaispisuje obrise gubitka javnog dobra uzahvatu komercijalizacije.Književno-filmske i osobne pripovijestiu radu Tanje Petrović na prvi pogledpredstavljaju narativnu podlogu za tumačenjejugonostalgičnih obrazaca pričanja osluženju u JNA, no one su zapravo temeljputem kojeg se pokušava sagledati konstrukcijasocijalističke muškosti nakonsuočavanja sa ženskom emancipacijom,kao i detektirati svojevrsnu krizu muškosti,što je i predmet interesa Tee Škokić,posebice ukazujući kako je razdoblje90-ih snažno odredilo re-kreiranje slikabalkanske ratničke muškosti, evociraloesencijalnu razliku muškosti i ženskosti, ikonačno rezultiralo re-inskripcijom muškarcane više kao junaka već uspješnogmenadžera.Pravo za jednu novu kritikuVelika ujednačenost radova, iako tematskiraznorodna, vođena je osjećanjem zakonstitutivnu ulogu simboličkog košmarasvakodnevice postsocijalizma koju raspoznajemokao zajedničku provodnu nitovog zbornika, važan a zaboravljen teritorijakademskog promišljanja. Neobičnovažan izborom svoga predmeta, kao i načinomosvrtanja na postsocijalističku/tranzicijsku svakodnevicu, ovaj zbornikupečatljivo svjedoči procesu emancipacijeu kojoj se tranzicijska svakodnevica društavaregije ne uzima kao apodiktičnamjera progresa, već se na istu osvrće,možda naoko oporim, “mjerenjem” onihprocesa i kulturnih praksi koje uznemiravaju.Vođeni na neki način tragičnom i“revolucionarnom” Fuentesovom tvrdnjomo društvima koja nakon vlastitihrevolucionarnih ponovnih rađanja otpočinjukritiku stare vlasti u neobičnoj sklonostida preuzmu vlast nad svom kritikom,analitički i kritički zahvati ovoga zbornikatraže prostor i pravo za jednu novu kritikuizvan zahvata dominantnog i poljepšanogpolitičkog diskursa razvijenog po padusocijalizma. Upravo u toj točci zahvat ukulturalno tkivo socijalizma i tranzicijezahvat je nemirenja, kritičkog zasijecanjau dominantne diskurse koji otvaraju mogućnostakademski pozicionirane oštrine.Iste one koja se ne utiče “oportunističkojindiferentnosti” i “konformističkomennui-u”, ravnodušnosti i zasićenosti, većse izlaže neugodi-kritike-na blizinu, kakobi, zazvavši Pierrea Bourdiea, primijetioMislav Žitko, jedan od autora u ovojknjizi.oglas

Esejzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 42Poliglot na putuU povodu stogodišnjice rođenja Tibora Sekelja (14. veljače 1912. – 20. rujna 1988.), svjetskipriznatog esperantista, istraživača i piscaJuraj BubaloDana 14. veljače 2012. obilježava se točno stogodina od rođenja Tibora Sekelja, esperantistai putopisca svjetskog glasa, čije ime na ovimprostorima, premda dugo izvan kulturnih rubrika, pripadaredu onih koja poznato zvuče i kad im vrijemezamagli značenje. I dok se za ostale rijetke, ali značajnenaše istraživače nepoznatih krajeva svijeta povremenomože pronaći interes u stručnoj i popularnoj periodici,knjigama i medijima, za slučaj Tibora Sekelja ostali smouskraćeni. Njegove se knjige kod nas više ne tiskaju, ana policama knjižnica – jedinom mjestu gdje se još mogupronaći – odgurnute su iza novijih putopisnih naslova, aponeki knjižničari i sami pretpostavljaju da su otpisane.Ideje internacionalizma i kozmopolitizmaStota godišnjica nadaje se kao jedinstvenaprigoda za prisjećanje na Sekeljev izniman život i radmnogima koje je njime zadužio. Europski esperantskisavez proglasio je 2012. “la jaro de Tibor Sekelj”, pozivajućibrojna esperantska udruženja na obilježavanjenjegova života i djela. Esperantisti Subotice, gdje je živioposljednjih desetljeća života, u suradnji s gradskimvlastima, u svibnju će organizirati kongres posvećenTiboru Sekelju. Hrvatski esperantisti poduzimaju brojneaktivnosti da se jubilej Tibora Sekelja i kod nas dostojnoobilježi. Etnografski muzej u Zagrebu sprema se izdatimonografiju Tibor Sekelj – drugi ljudi i krajevi koju jejoš prije više godina napisala etnologinja AleksandraLazarević, autorica izvanrednog stalnog postava izvaneuropskihzemalja Etnografskog muzeja, ali koja spletomokolnosti dosad nije bila objavljena. Esperantistisu obznanili želju objaviti titlovani DVD s dvosatnimintervjuom što ga je vodio Ivan Hetrich (TV Zagreb);slično je prošle godine napravilo esperantsko društvou Mađarskoj.Tibor Sekelj bio je, naime, “mađarski putopisac izVojvodine”, kako to šturo (i neprecizno) bilježi Hrvatskiopći leksikon, ali opsegom djela pa i pripadnošću,kudikamo šire i više od tog. Kozmopolit svjetske slave,hrvatsku je kulturu (južnoslavensku i svjetsku) obogatioputopisima i knjigama za djecu, koje su kod nas ili prviputa prevedene na neki “jugoslavenski” jezik, ili izvornotu i objavljene. Sekeljeva građa iz Australije i Nove Gvineje,uz onu Dragutina Lermana i braće Seljan, najvećije doprinos izvaneuropskoj zbirci zagrebačkog Etnografskogmuzeja. U sjećanju starijih generacija zabilježenasu Sekeljeva (bez)brojna predavanja o ekspedicijamapopraćena dijapozitivima, TV-putopisi o istraživanjuplemena u Australiji, Novoj Gvineji i Južnoj Americikoje je radio za zagrebačku i novosadsku televiziju, kaoi kratkotrajni, ali izvanredno zapaženi strip serijal uPlavom vjesniku Istraživač Tibor Sekelj priča (1965.)koji su radili Jules Radilović i Norbert Neugebauer.Uz slavu svjetskog putnika, čiji je rad bio međunarodnopoznat, Sekeljevo ime ostalo je najdublje i trajnovezano uz esperanto, za čiju je promidžbu, na svjetskojrazini, učinio izuzetno mnogo, ne samo objavljivanjemudžbenika (prema zagrebačkoj metodi) i svojih planetarnopopularnih putopisa na tom “međunarodnompomoćnom jeziku”, nego osnivanjem esperantskih organizacijai udruženja te djelovanjem u ime Svjetskogesperantskog saveza. Najdragocjenija posljedica tognjegova djelovanja je začetak Međunarodnog lutkarskogfestivala (esp. Pupteatra Internacia Festivalo - PIF) uZagrebu koji i danas, 44 godine poslije, dodjeljuje nagraduza predstavu s najhumanijom porukom, nazvanupo njegovu imenu, “Tibor Sekelj”.Sekeljev rad na svim poljima povezuju iste ideje internacionalizmai kozmopolitizma. “Kroz sve to se”, govorioje, “provlači jedna crvena nit – želja da upoznam jedneljude s drugima, da malo ukažem da u svima nama imaljudska osnova koja je zajednička svima nama, i da jesve ono što nas razdvaja površno i beznačajno”. Iza “materijalnog”aspekta njegovog djela, koji je javnost (ne istruka) polako zaboravila, postoji humanistička filozofijakao stvarna ostavština svima koje je njegovoživotno putovanje nadahnulo.“Odakle sam? Pripadam svim mjestimakoja sam dosad posjetio. Sa svakogsam mjesta nešto sobom ponio i na svakomsam djelić sebe ostavio.”Fakultet za svjetske skitniceTibor Sekelj boravio je u preko90 zemalja svijeta, naučio 24 jezika i napisaodvadesetak knjiga; bio je poliglot,novinar, redatelj, istraživač, književnik,etnograf, muzeolog, esperantist, političkiaktivist... Podvig je uopće pobrojati čimese sve tijekom života bavio. Svakako najzanimljivijikontekst i pozadinu njegovasvestranog djelovanja pruža Sekeljevaizvanserijska biografija, u kojoj se avanturističkipothvati prepliću s humanističkimradom na tim područjima.Rodio se 14. veljače 1912. u Spiškoj Soboti, u Tatrama,slovačkom dijelu karpatskog planinskog masiva, ondasastavnom dijelu Mađarske. Djetinjstvo je proveo porubnim područjima tadašnje Austro-ugarske Monarhije,s obitelji u kojoj se govorio mađarski jezik. Nakon mature1929. upisao je studij prava u Zagrebu, koji je završiou vrlo kratkom roku, sa samo 21-om godinom. “Poštonije bilo fakulteta za svjetske skitnice, nisam imao štada suprotstavim očevom izboru.” Tijekom studija, zakoji nije imao pravog interesa, naučio je engleski i esperanto.Afinitete za umjetnost otkrivao je na tečajevimaslikarstva i kiparstva, a ubrzo se nakon diplome započeobaviti i pisanjem. Neko je vrijeme radio s FedoromHanžekovićem kao dramaturg u Merkur-filmu i studiraofilmsku režiju u Pragu.Kako su ga nepoznati krajevi oduvijek privlačili, takoje kao gimnazijalac i student najprije “istražio” svojuužu domovinu, propješačivši je cijelu uzduž i poprijeko.Prirodne ljepote na koje je nailazio, većinom u gorskimpredjelima, ponekad je portretirao svojim crtežima,akvarelima, putopisnim i pjesničkim zapisima. Prije šestgodina u jednoj su šumarskoj kući u Gorskom Kotaruotkriveni rukopisi pjesama koje je napisao kao dvadestpetogodišnjak.Njihovi naslovi Sa skitnje i Na radumogu se čitati kao odrednice njegova budućeg života.1938. i 1939. radio je kao suradnik HSS-ovog dnevnoglista Hrvatski dnevnik. Novinarski će ga posao, igrompovoljnih okolnosti, dovesti i na njegov pravi životni put.Po zadatku novina, nakon 10 godina provedenih uZagrebu, otišao je u Argentinu napisati seriju reportažao životu naših iseljenika u Južnoj Americi. ZatečenDrugim svjetskim ratom tamo je ostao živjeti sljedećih15 godina. U novoj sredini španjolski je ubrzo postaojezik njegovih novinarskih napisa. Godinu dana poslije,naime, zaposlio se u jednom časopisu u Buenos Airesu,a nešto kasnije izdavao je vlastiti časopis Rutas posvećenputovanjima. Književnu djelatnost, već ispočetka pretežnoorijentiranu ponajprije na djecu i mladež, započeoje prepričavanjem jugoslavenskih narodnih pripovijetkiza djecu latinsko-američkog govornog područja. A u istoje vrijeme objavio i svoju prvu knjigu na esperantu Latrovita felico (Pronađena sreća; 1945.).Ekspedicije u indijanske zemlje Sredinom1943. godine dogodio se susret koji mu je promijenioi predodredio čitav daljnji život. Upoznao se sa švicarskimplaninarom Hansom Georgom Linkom, velikimandinistom o kojem je za jedan časopis trebao napisatireportažu. Kao strasni ljubitelj planina sprijateljio se sovim najuspješnijim osvajačem Aconcague, i na njegovpoziv, uskoro mu se pridružio u deveteročlanoj međunarodnojekspediciji s ciljem osvajanja najvišeg američkogvrha, kojem se tada još nije znala ni točna visina (6962m). Tragedija koja je zadesila ekspediciju i usmrtila njezinačetiri najistaknutija člana, igrom slučaja poštedjelaEuropski esperantski savezproglasio je 2012. “la jarode Tibor Sekelj”, pozivajućibrojna esperantskaudruženja na obilježavanjenjegova života i djelaje Sekelja i njegove drugove, s kojima se nešto ranije uspiopopeti na vrh. Potaknut njome Sekelj je svoje andskoiskustvo odlučio detaljno opisati u romanu – putopisu.Oluja na Aconcagui (1944. – hrvatski prijevod objavljenje u Zagrebu 1955.) postala je zahvaljujući svojojautentičnosti i jasnoći opisa vrlo čitana uspješnica, polučivši,iznad svih očekivanja, interes širokog čitateljstva.Drugom izdanju knjige na španjolskom, sljedećeje godine nadodano poglavlje o Sekeljevoj ponovnojekspediciji “godinu dana kasnije” u kojoj je s vojnimplaninarskim odredom pronašao smrznute leševe poginulihosvajača.Budući da je bio planinar – početnik u ovoj je knjiziopisao sve što je pritom naučio o alpinizmu pa su je,osim iz literarnih pobuda, zbog njezine priručničke vrijednosti,mnogi u Latinskoj Americi uzimali kao nužnupomoć u razvijanju ove zahtjevne sportske vještine. UArgentini je knjiga uvrštena u spisak obavezne školskelektire. Predsjednik Argentine Juan Domingo Peron, isam planinar, uručio je Sekelju vojno odlikovanje Zlatnogkondora i predložio državljanstvo na kojem se onkao “građanin svijeta” tek ljubazno zahvalio.Po nalogu izdavača da napiše još jednu uzbudljivuknjigu, Tibor je Sekelj krenuo na veliku ekspediciju uneistraženo područje brazilske države Mato Grossomeđu primitivna i kadgod agresivna plemena (Shavanti,Karajá, Javaé). Na putovanju ga je pratila Mary Reznik,njegova buduća supruga, Argentinka ruskog porijekla,s kojom je u pet godina zajedničkog života dobio i sina.Fascinantne susrete opisao je na španjolskom u knjiziKroz zemlju Indijanaca, 1946. (Knjiga je na hrvatskiprevedena 1953. godine pod naslovom Kroz brazilskeprašume kao prva autorova knjiga objavljena na ovimprostorima.)Pošto je dvije godine učio etnologiju, antropologijui arheologiju na sveučilištu u Buenos Airesu, stječućiznanja neophodna za iduće ekspedicije, Sekelj se posvetioizučavanju ostalih južnoameričkih plemena, o čijimsu (kanibalskim) navikama etnolozi još uvijek samonagađali. Četveromjesečni život s plemenom Tuparikoje je, kako se ispostavilo, tek nedavno zbog opasnosti

Esejzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 43Tibor Sekelj boravio je upreko 90 zemalja svijeta,naučio 24 jezika i napisaodvadesetak knjiga; bioje poliglot, novinar,redatelj, istraživač,književnik, etnograf,muzeolog, esperantist,politički aktivistizumiranja napustilo svoj drevni običaj, rezultiralo je snekoliko knjiga antropološko-etnološkog i putopisnogkaraktera. (O toj ekspediciji u Beogradu je kasnije prevedenaknjiga Gde civilizacija prestaje, 1956.)Uzdržavajući se pisanjem za novine i držanjem predavanjapo fakultetima i ostalim javnim ustanovama, sbazom u Buenos Airesu, Sekelj je po raznim zemljamaSrednje i Južne Amerike osnivao esperantska društvai udruženja. I danas recimo u Guatemali ili Venezueliesperantska društva s ponosom ističu ime svoga osnivačai učitelja Tibora Sekelja.U isto je vrijeme s pravim učenjačkim marom proučavaopovijest i kulturu Inka i Maja, koji su u tim zemljamaostavili mnoštvo materijalnih spomenika. Neke od njihpomogao je istražiti, i čak osobno otkriti. Doživljaje sasvojih uzbudljivih ekspedicija revno je bilježio pisaćimstrojem od kojega se ni u najtežim trenucima svog eksploratorskogposla nije odvajao. A nerijetko je čuda iljepote viđenog ovjekovječio i fotografskim aparatom.Najznačajnije njegove putopisne knjige osim bogatstvometnografske i antropološke građe opremljene su i setomdokumentarnih fotografija.Nepal, Indija, Etiopija, Kenija... U domovinučije je krajeve i krajolike nerijetko u duhu prizivaoi uspoređivao ih s dalekim mjestima latinsko-američkogsvijeta, vratio se 1954. godine, nakon punih 15 godinaustvari “beskućničkog i nevezanog života”. Želja za novimputovanjima i upoznavanjem drugih krajeva, licai običaja ubrzo ga je odvela u Aziju. U Nepalu, malojhimalaskoj kraljevini donedavna zatvorenoj za ostalisvijet, Sekelj je osnovao prvo narodno sveučilište i držaotečajeve esperanta, na čemu mu je gostoprimstvomzahvalio i nepalski kralj Mahendra. Napisana izvorno naesperantu, a prevedena odmah i na sve veće jezike svijeta,knjiga Nepal otvara vrata (1959.) razotkriva tajnovitisvijet njezinog neobičnog i pristupačnog stanovništva,njihove bezbrojne hinduističko-budističke svetkovine,hodočašća, pučka vjerovanja, običaje, historiju...Doživljaji iz Indije po nesvakidašnjim osobnim iskustvimaistraživača spadaju vjerojatno u najfantastičnijeobilaske ove veličanstvene zemlje. Kako nas po vlastitomkazivanju uvjerava u knjizi posebno priređenoj na temunajzanimljivijih doživljaja sa svih putovanja (Na tragudoživljaja, Sarajevo, 1976.), s malo pustolovnog temperamentamoguće je, uložimo li trud na pravi način, baremna kratko u životu, postati sadhuom ili krotiteljem zmija,legendarnim likom iz bajkovite indijske stvarnosti. Ilipak, učeći od majstora, pokušamo usvojiti autentičnijoginski način življenja i mišljenja. U Indiji se Sekeljdružio s čak troje državnika: filozofom SevarpalijemRasakrishnanom, panditom Jawaharlalom Nehruom iIndirom Gandhi, koju je još kao mladu djevojku zadiviosvojim čarobnim avanturama, a na Šri Lanki je upoznaoSolomona i Sirimavo Bandaraneike.S urođenom sposobnošću da se suživljava s narodimarazličitih kultura i sudjeluje u njihovom svakodnevnomživotu, Sekelj je zarana shvatio da je potrebno naučiti ijezik da bi mogao uspješno i neposredno razumjeti duhovniživot i materijalnu kulturu. Upravo zahvaljujućisvojoj upornosti da savlada jezik naroda među kojim senalazi, događali su se svi ti susreti i prijateljstava kojisu Sekeljevim zapisima dali autentičnu humanističkupotku. Tijekom svog iznimno bogatog života Sekelj je– kaže sam – “naučio dvadesetak jezika i uspio desetakda zadrži u ‘trajnom vlasništvu’”. Za esperantom kaoizražajnim sredstvom koje bi ukinulo potrebu učenjamnoštva jezika i omogućilo da se na neposrednijoj raziniodigravaju međunarodni susreti ljudi, tako da gasvi kao lak i neutralan jezik usvoje kao svoj medij razmjenjivanjamisli, Tibor Sekelj posegnuo je baš iz istihhumanističkih ideja, zbližavanja naroda i poštovanjaprema svim nacijama i njihovim jezicima.Shvaćajući potrebu uspostavljanja veza i mimo službenihodnosa na političkoj razini, Sekelj je 1962. godinenamjerio “karavanom prijateljstva”, koja se sastojala odesperantista iz Jugoslavije, Poljske, Engleske i Švicarske,doprinijeti “atmosferi međusobnog povjerenja” s afričkimzemljama koje tek trebaju izboriti “svoju političku,društvenu i ekonomsku afirmaciju”. Rezultat brojnihsusreta s narodima raznih društvenih slojeva u Egiptu,Sudanu, Etiopiji, Somaliji, Keniji i Tanzaniji tijekom godinedana, koliko je putovanje trajalo, opisao je u knjiziDjambo rafiki. (Jugoslavensko izdanje knjige objavljenoje u Zagrebu, 1965. s naslovom Karavana prijateljstva.)Najprevođeniji esperantski autorNiz godina Sekelj je sudjelovao na konferencijamaUNESCO-a, a službeno je prisustvovao i svim međunarodnimkongresima esperanta. U drugu ruku, te jepozive, kako je za strasnog putnika i razumljivo, odličnoiskoristio da nastavi sa svojim svjetskim “putešestvijama”.Na sastanak u Tokiju 1965. došao je i vratio setako “sjevernom rutom”, jer je već južnu Aziju poznavao:preko Rusije, Kine i Mongolije. Nekadašnje Džingiskanovocarstvo i njegovo današnje stanovništvo imao jesreću upoznati, zahvaljujući svojim izvrsnim jahačkimsposobnostima, i u najskrivenijim zakutcima nepristupačnihstepa i polupustinja. Putovanja Europom poslijetoga činila su se kao šetnja dvorištem. Sekelj je, premavlastitim riječima, poznavao sve europske zemlje i ugotovo svima se osjećao kao kod kuće.“Biti daleko” Tiboru Sekelju je bilo u krvi: kao šezdesetogodišnjakuputio se na peti kontinent, jedini na kojemjoš nije bio. Australija, Novi Zeland, Nova Gvineja:za starog prijatelja planina, prašuma i domorodaca kakavje on, to je bio dostojan završetak “šetanja” Zemljinomkuglom. A da mu ni tada nije manjkalo okusa autentičneavanture dovoljno svjedoči epizoda (iz Papuanskogdnevnika) kako je, zahvaljujući svojoj sretnoj zvijezdi, zadlaku izbjegao postati žrtvom kanibalskih urođeničkihplemena. Tako je ipak sretno završila i njegova zadnja velikaekspedicija. Ali putovati i pisati nije nikad prestao.“Za nekoga tko je putnik po temperamentu putovanjanemaju ni početka ni kraja”, napisao je.Iako većini ljudi najzanimljiviji, putopisi nisu jediniknjiževni rod u kojem je njegova senzibilna osobnostnašla izraz. Osim etnografskog materijala koji je revnoskupljao kod brojnih naroda – svojih domaćina, TiborSekelj svijetu je pokazao i njihovu usmenu književnost;premda je – kaže – zahvaljujući istrajnosti u učenjunjihovih jezika, “osjećao veće zadovoljstvo što samučesnik jednog čarobnog, poetičnog svijeta, nego zbogeventualnog doprinosa kulturi prevođenjem poezije”.U razlikama među narodima međusobno udaljenim iprostorno i vremenski, u različitim životnim uvjetima,Sekelj je na velikim temama ljudskog života kušao pronaćiono zajedničko ljudima svih meridijana. Koristećise zapisima pjesničke riječi domorodaca i iz putopisadrugih autora, pjesme za zbirku Odapni strelu put zvezda(1986.) preveo je sa čak 24 jezika.Važan dio njegovog opusa, kako smo rekli, čine knjigeza djecu i mlade, po kojima je ostao najpopularniji kodnas i u svijetu. Pišući za tu populaciju Sekelj je spretnoposegnuo za susretima s djecom sa svojih brojnih putovanjai ekspedicija. U maniri vještog pripovjedačamnoge epizode s već opisanih putovanja oživjele su unovom svijetlu. Uz, naravno, tematiku priče i pustolovnikarakter, ono što ih čini osobito privlačnim “djeci širomsvijeta” jest radoznalost kojom pripovjedač otkriva izaljubljuje se u prirodu i ljude koje je na putu sretao.Između njega i okoline uvijek dolazi do obostranih željaza prihvaćanjem i razumijevanjem nepoznatog svijetakoji si donose. Sposobnost da pritom osjeti toplinu inježnost najtananijih titraja dječje psihe i privlačno ih,nikad bez izrazitih ali nenametljivih, humanih pouka,predoči jednostavnim rečenicama slikovitih opisa, dajeim, kako se prosto kaže, i srce i dušu. Upravo im topruža univerzalnu kvalitetu kojom su ta djela zaslužilaprepoznavanje i priznavanje u svijetu.Kumevava – sin prašume, spomenimo najznačajniju,usporedo je pisana na esperantu i na “srpskohrvatskom”,a objavljena je na 25 jezika u mnoštvu izdanja po svimkontinentima. U Japanu je proglašena jednom od četirinajbolja romana namijenjena omladinskom uzrastu, igodinama se čitala kao obavezna lektira u japanskimosnovnim školama. Posljednje izdanje romana izašlo je2010. na malteškom. Tibor Sekelj je zahvaljujući njemu(p)ostao najprevođeniji esperantski autor.Verkisto, mondvojaghanto Redovno putujućina konferencije UNESCO-a, u razna svjetskasredišta, posljednje desetljeće života Sekelj je poduzeoniz inicijativa za uspostavu esperanta kao službenogjezika svijeta i za “etnografski muzej budućnosti”, kakoglasi i tema njegova magistarskog rada, obranjenog1976. u Zagrebu.Najbolji put za globalno prihvaćanje esperanta Sekeljje vidio u zemljama nesvrstanih, gdje esperanto, zarazliku od drugih jezika bivših kolonijalnih gospodarakoji se u njima govore, ne bi pretendirao biti jedini, negosamo drugi jezik, dopuštajući postojanje vlastite nacionalnekulture, čak je i potičući, bez nametanja nekedruge. Svjetski esperantski savez (UEA) imenovao ga jestoga zastupnikom pred pokretom nesvrstanih. I Sekeljje 1985. godine za konferenciju UNESCO-a pripremiodrugu rezoluciju o esperantu, i osobno lobirao za njezinoprihvaćanje na Generalnoj skupštini u Sofiji, gdjeje konačno i donesena.U svijetu muzeologa pak Sekelj je važio za revolucionarai inovatora. Iskustvo putnika i istraživača pomoglomu je, kako kaže, “proširiti shvaćanja svrhe postojanjamuzeja”. “Muzeji budućnosti” bi, u novom dobu medijakoji služe kao prozori u svijet, umjesto nijemih zbirkipredmeta, trebali postati atraktivni prostori, mjestaširenja ideja kojima bi izlošci bili samo ilustrativnasredstva i potkrepa, da se npr. pokaže “kako su narodisvih kontinenata doprinijeli i doprinose ukupnomrazvoju naše civilizacije”, od načina prehrane pa doideje pravednosti. Sekelju je i ovdje, kao i u svemu, bilonajvažnije sporazumijevanje među različitim ljudima irazumijevanje njihovih svjetova.Od 1972. Tibor Sekelj živio je u Subotici, vojvođanskomgradu u kojem je četiri godine radio kao direktorGradskog muzeja, i gdje je nakon smrti 20. rujna 1988.pokopan uz najviše gradske počasti. Na grobni mramorupisano je skromno “verkisto, mondvojaghanto” (književnik,svjetski putnik).Osamdesetih godina Sekelj je bio dobro poznatoime: čitala su ga djeca roditelja koji su sami desetljećimaranije slušali njegova predavanja i pratili njegove dogodovštineu “Plavcu”. Godinu poslije smrti, u listopadu1989., zagrebački je muzej Mimara ugostio Dane TiboraSekelja koji su iznenadili širinom prezentiranog opusa;bilo je izloženo devedeset svezaka Sekeljevih knjiga napreko trideset jezika. Danas, dvadesetak godina kasnijemoramo se zapitati: gdje su ti naslovi, tko ih čita?Pustolovine i pouke koje u njima žive pobuđivale sumaštu i želju za dalekim putovanjima, na posve različitimprostorima svijeta, koje je Sekelj i sam “prohodao” snamjerom da ih bolje (spo)razumije. Mnogi su mu na(na turskom, tamilskom, hebrejskom, kineskom...) zahvalilina ljubavi prema putovanjima ili esperantu kojusu iz njih primili. No, svijet kakav je on opisivao pomaloje prestajao postojati, kao i “svjetski jezik” u kakav jevjerovao. Devedesetih godina Međunarodni lutkarskifestival (PIF) izgubio je svoj esperantski karakter. Iščeznućemlika izgubile su se, takoreći, i konture Sekeljeveistraživačke i književne fizionomije. Ali, gubitak aktualnostinije umanjio vrijednost humanističke porukedjela. Sekeljevu životnu filozofiju o vrijednosti čovjekakao individue i svijeta kao čovječanstva i dalje je, i uvijekće biti, potrebno naglašavati. A ona sada zaslužuje nesamo istraživača, nego i oživjeti u novom ruhu Sekeljevihdjela.

poezijazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 44Slavko Jendričko, Jendričkov treći putT. S. Eliot u HrvatskojKrystynaEvolucija ludilaKoncertna šumaTamnicaBit je to neočekivan poraz zimeDobro sam se opernatioIzvozom snijegaU zemlje toplih pustinjaDok nas je lift podizaoOdbacio sam Mojsijev štapNisam te vlažnuPoželio obljubitiMiješajući fotografijePoput karti u preferansuNa stol je ispalaPovjesnija od ostalihZima muzicira veprovim zubimaPreplavljen emocijamaVrag sabotira smrtOsluškujući šumski koncertLjudi su žamor stišanGlazbom u kafiću TamnicaSluđene duše riječiIzlijeću kroz rešetkeSuzdržani antidepresiviTravanjskog zelenilaNisu umilostivili okrutneSitnišem pomažemLiječenje tuge pustihProsjakinjinih dlanovaČim skupim dovoljnoSunca promrzlim prstimaS Eliotom ću otvoritiPrvi hrvatski proljetni festivalTinejdžerskih tulipanacica & medonosnih biljakaMorao sam učiniti ovaj obratKako bih lijepom umjetnošćuProkrčio stisnute žile kucavice.Svemirska slastičarnicaKatkada vjevericama održimPredavanje o dojenjuMlijekom iz zvijezdine siseBez njezina mlijekaNe peku se slasticeNi u jednoj slastičarniciDiljem nasmiješenog svemiraSvećenik SlavkoUmoran od čudesaPosvećen smišljanju novihUžitaka dječjim ustimaNe prestaje prepisivati recepteNi iz kuharica tamnog svemiraUstrajno čisteći hrđuNjihovih preslađenih usnica.Zimovanje u graduDivlje životinje zimujuU graduUgrijanom dlanovimaPremda rasterećen strahaOd svetih zapovijediTrenutno neuravnoteženPromatram ti kroz kožuSlike iz Katynske šumeU postelji me dodiruješ leđimaKažeš zaboravi sveNe čujem ti bubnjanje srcaNe odgovaram tiIzgubljenU toj prokletoj šumiČitavu noć samotan lovimZavodljive zvukoveNabrušenih poljskih futuristaNakon probdjevene noćiOdbijaš mi fotografiratiLice oličeno prljavobijelom.Kamion pun leševaljubaviBog cijeni posao volonteraPa i onaj kojeg vrši sanPoput vršalice u mojoj glaviSa zaštitnim znakomSvetog Franje AsiškogNa radnom kombinezonuPremda sam rutinski čistačEmotivno me stresuPoneki još topli poljupciZa vrijeme pauzeS odsutnim pticamaPijem negaziranu voduPotom opet beremMrtve ljubaviNe osjećajući olakšanjeUmoran od cjelodnevnogSkupljanja leševaLjubavi po graduLjubav je na djeluKarta se za obrisane glaveI sunce sudjelujeU evoluciji ludilaMiješaj s više strastiKažeš nervoznoNisu ti u rukamaIdilične razgledniceNe odgovaramPožutjeloj povijestiOtresajući duševnoOboljelo lišće.U pustim zemljamaSamo u pustim zemljamaOtkrivam svetost tulipanaSve dok laku metaforu ne dokineUkrućivanje uda u ektoplazmijutraI mirisu smrti što ga na vrhu prstaIznosim iz tvojih nagorjelih gaćicaNjime ispunjavam ozonske rupeDok poput kostiju davno umrlihBilo gdje i bilo kadaPoda mnom pucketa parketPostvarena iracionalnostBez traga reciklirane tugeBez seksa nedemokratskih opcija.UdvaranjeiracionalnomSve je iracionalnoSijanje ozimih slovaOtisci poljubaca na pločnikuUspavao je umorne snajperisteZaplesavši s hladnim zrakamasiječnjaUbrzo u hrastovoj kuliHarmonija mi se igra živcimaPripitim glasom Hemingway miŠapće na uhoPubertetski zaljubljen sam uantilopuPoslije posljednjeg hicaDolazit ću ti sazdan odMjesečevih nitiNećeš me prepoznatiNiti doživjeti sebi bliskim.Motrenje nestajanjaNeobična ljubavSve je zgusnulaU sićušni haikuVrativši se iz nesvjesticeNišti kreacijuPotičeUživanja ludilaOčajnik seKontemplirajućiUtapa u čajuTo nitko ne primjećujeSvi drže šalice u rukamaSpašavajući vlastitu unutrašnjostJavna mjesta suPoput alternativnih lječilištaNa skrovitim mjestima tuga ubijaOvdje čistačice pometuMotrenje na umoru.Motrenje bolestiHoće li nas vaniIzdati sve odjednomNikoga ne puštamoU naš zagrijani čoporS nama poput svetice robijaNajtiša konobarica u graduDok nas napaja žesticomOd milja zovemo je Smrtica.Pučka kuhinjaNezajažljivoradoznali jezikProšvercao se sitU pučku kuhinjuProdirući krozOljuštenu stvarnostNesmotreno seStrmoglavioU gladna ustaZa porazNe moraNi cijuknutiČak niti boguReći zbogomPrekaljen ne dopuštaDa me dotuče tugaBesmrtna poput duše.Namrgođenima poručujuI mi smo takozvana božja djecaS nekima od njih popijemProduženu kavu sa šlagomNoću u graduZapečaćenom tišinomUsamljeni urliciS neba otresajuPreostale orahe sa zvijezda.Tek mahnem umornom rukomIspraćajući krcat kamionNadrisvećenik poslije užasaUlične miseČujem samo krik utrobe:Sada bi samo viskiMogao ugodno pecnutiOsušenu sluznicu u mraku.Njihova kontemplacijaSa snjegovićima kojeOdvoze u umobolnicePovedu li razgovor s djecomUmiješeni radosno poput kruhaNisu hostije koje zamjenjujuNjegovo trenutno odsutno tijeloJužnjak na kriškePresijeca njihovu topivu šutnjuMene netopivog mijesiKao da ti je prvi putLud sam poput snijega.Poslije ručkaDok Ludilo počivaNečujan koračam voćnjakomU krošnjamaSvakog stablaOpažam poneki listBolesniji od drugihPremda okužen ludilomMotrim ihSve pozornijeOsjećaj da se zaljubljujemU njihovu bolestSve je neupitniji.

natječajzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 45PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj Algoritma i Zareza za neobjavljeneprozne i pjesničke rukopise autora do 35 godina starostiNikolina Banić, MjehurićiJednog vrućeg dana otac je pred kućudovukao nešto ogromno, željezno, crvenoi ružno. Tako sam naučila što jekombajn. On, braća i susjedi su tu grdosijugledali s iskrenim divljenjem koje je uskoroprešlo na mene pa sam mislila da je kombajnnajveličanstveniji stroj u svemiru. Na njemuje velikim žutim slovima pisalo ZMAJ, štosamo po sebi izaziva strahopoštovanje, a izvukovi koje je ispuštao su me tjerali dazamišljam velikog zmaja koji živi unutra.Samo što ovaj zmaj nije rigao vatru negoslamu i pšenicu.Bio je to prvi i jedini kombajn u selu štoje značilo da je otac kosio za svih, a mi smoga pratili po poljima i pomagali držati vreće,ako je trebalo. Stalno smo se verali po zmaju,usijani lim nam je pekao guzove, a pljeva sezavlačila u gaće, majice, kosu i uši te pekla isrbila sve dok se ne bi okupali. Poljski skakavcisu panično bježali pred rikom zmaja,a za njim su ostajali bezbrojni stršeći suhibatrljci pokošene pšenice koji grebu noge,ako nemaš dobre cipele.Pšenica dozrijeva sredinom ljeta i otacje kosio od jutra do mraka da stigne sve,prije nego je sunce spali i postane neupotrebljiva.Ili, ne daj Bože, padne kiša nakontri mjeseca. Stajala sam na suncu pocijeli dan u polju i prašini, koža mi je bilaspaljena, crveno-crna, a po rukama su miizbili mjehurići iz kojih bi, ako bi ih travkomprobušila, izlazila voda. Očeva kožaje bila još crnja od moje, a niz lice mu seslijevao gusti žuti znoj na koji se lijepilapljeva i mušice. Ja sam mislila da je onnajvažniji čovjek u selu jer vozi zmaja. Uzto je mogao popraviti svaki stroj. Ruke sumu uvijek bile crne od nafte i motornogulja. Krunski dokaz da je pravi meštar.Baš sam bila ponosna na njega. Zavidjelasam mu jer vozi veliki stroj. Nije mi palona pamet da to njemu nije tako zabavnokako se meni činilo, da se on ne igra u poljukao ja i da mu je možda teško. Da jeumoran. Tim više jer je otac bio flegmatik.Flegmatici su oni ljudi koji ne pokazujunervozu, nego tu i tamo završe u bolnicizbog uznapredovalog gastritisa. Ali ni toih ne uzruja, nego se oporave i nastave postarom. O čemu je on razmišljao dok jegledao mene kako ga gledam.Kada si mali percepcija je zamagljena,kao da imaš šarenu zavjesu preko očiju.Vidiš samo ono što želiš i lakše je vjerovatijer sve što zamisliš je napola stvarno. Sadasu mi zamišljanja samo sjene na zidovimastvarnosti, a kada sam bila mala stvarnost imašta su imale jednaku težinu. Moj se otachrvao sa zmajem u polju.Kada mislim o tome vidim samo jednusliku. Vidim kolo od bicikle zaprplano u finuprašinu s vrha zemlje. Zemlja se prostirepod mojim nogama i spaja s Mosorom. Vidimsvoje ruke, s tom istom zemljom podnoktima, kako mašu ocu na velikom stroju.Iza njega sunce, na uvijek istom putu s jednestrane sela do točke gdje se zemlja spaja sMosorom. Suhim travkama bušim mjehurićepo rukama i čekam da se sve spoji u jedno;zemlja, sunce i Mosor. Otac gasi stroj i ja gapratim doma.Ovim objavama zaključujemo ovogodišnjiciklus natječaja za nagrade Prozak i Navrhjezika. Imena dobitnika bit će objavljena ujednom od sljedećih brojeva Zareza. Natječajse nastavlja pod istim uvjetima.Nikolina Banić rođena je 1984. uSplitu. Diplomirala na Katoličkom bogoslovnomfakultetu 2010. Živi u Splitu.Nikolina Dolfić, Kako sam ubila TrnoružicuKako sam ubilaTrnoružicukiša padapo vrućem limenom krovuautomobilanema mačkesamo crne vrane grakćuo postojanom kositrenomvojnikui balerini s PTSP-omgasim radiopjesma ionako nema happy end(jedino što noćas želim jezaboraviti tvoje leće)vadim osmjehkoji sam ljetos spremila u špajzuskupa s kiselim krastavcimai dopuštam mu da mi priđe bližekako sam ga upoznala pitaš?javio se na oglasmijenjam četiri rupice naobrazimaza poljubac od dvijebajke su precijenjeneubiti Trnoružicu bilo je lako(ja sam velika cura, preživjet ću!)Deset godina i jedanglupi filmrazmišljala sam o tebi i sebi,ne o nama,mi ne postojimo rano ujutro(šareni helij baloni u mojoj glavi)deset godina i jedan glupi filmje trebao da si isprepletemoorganepa se gledamo iznova – plavo usmeđekretenskim ‘in love’ pogledomkao da se ne znamo od priječudno je i čudesno, u isto vrijemeopetovanim nizom plesati u krugkalkuliram:oslonim li se na tebe kod slovaMslobodna vezapri skretanju u lijevo na raskrižju– veza veza bezobavezakoMpliciranohoću li ponovno stati u govno?(smrad jednog već predugoosjećam u nosnicama)čudno je i čudesno, u isto vrijemevoditi ljubav dok nam klinovistrše iz kičmei jetra povraća strah na očislike davnih, krivih odlukaa da se samo još jednomposeksamoi vratimo u čahurecrvima?možda se ujutro ipak pretvorimou leptire!Teardrops, spaljivanje ioda Vesni Parunrazgovaranje s tobom je kaopuhanje udidgeridoou glavi imam melodiju,na vrhu jezika riječi,kad ono izlaze samoneartikulirani zvukovi(mozak će mi eksplodirati!!!)zakasnila sam,nema se smisla truditi(ona valjda ima nevinije ruke)Please,take care on him,you = little sunshine in his eyesi takooooo,ako ikoga zanima,večeras ću baciti atomskubombu,(teardrops umjesto plutonija)da spali sve što je ostalo,zamete tragove,izbriše sjećanjasutra ću biti bolje,da, mislim da ću sutra biti bolje,ako ikoga zanimaitko?netko?bilo tko?whatever -.-(ona možda ima nevinije ruke,ali ti nemaš)I konje ubijaju, zar ne?porežem se, tu i tamona oštricu tvoje daljine(k’o na tupi žilet)pa krvarim niz nogusamo da osjetimradi li mi srce uopćeslušam, slušam i ništa!i leptiri su krepali(jer greškom sam progutalabočicu toksina)na sreću/žalostnitko ih nakon tebenije uspio podiči iz mrtvihshvaćam,organi vibriraju crescendopreludijsamo na granici skrojenoj odšutnjei žudnjei lažikoju se ne usudim/o prijeći(logika iščekivanje Godotaučinkovito raspiruje maštu)da ne ispadnem mazohistpokušavam se sanirati, tu i tamou crvenoj kutiji za lijekove,ali krater posred prsanijedan flaster ne pokrivaučiniš mi uslugu?izvrnuti refren skraćuje muke21 guns, blow up your mindla-la-la-laaaanaći ćeš me skrivenuu imaginarnoj projekcijibudućnostikoja s tobom ne postojiNikolina Dolfić rođena3.10.1985. u Zadru. Diplomiralasociologiju i knjižničarstvo na zadarskomSveučilištu i trenutno radiu OŠ Zadarski otoci kao knjižničarka.Članica je Zadarskogplesnog ansambla u sklopu kojegvodi treninge suvremenog plesa.Amaterski se bavi kazalištem, slikanjemi izradom skulptura. Poezijupiše dugi niz godina i članicaje književne udruge ZaPis. Imalaje nekoliko samostalnih i skupnihpjesničkih večeri.

kolumnazarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 46noga filologaKindl da MontefeltroVidim da bih o tjelesnosti knjiga mogao propovijedati do preksutra, i da me vlastitapropovijed podsjeća na monologe onih fajnšmekera koji imaju arhiv čuvenih vina, iliu prste znaju, i to u krugu od tisuću kilometara, sve dućane i sve ljude kod kojih sedade nabaviti fino iće i piće. No, istovremeno, nisam bibliofil: više-manje mi je svejednoje li knjiga stara ili nova, rijetka ili ne. I zato sam posve svjestan da je tjelesnostknjiga luksuz, jednako kao što su luksuz - demonstrativan, namjerni luksuz - bilielegantni rukopisni kodeksi Federica da Montefeltra.Neven Jovanovićdržeći u rucisvoj novi Kindle,luksuzni predmetsljedeće generaciječitanja, ne samoda se, nabirući nos,osjećam izbirljivopoput Federigada Montefeltra;prisjećam se iWaltera Benjaminai njegovihsedamdeset šestgodina starih mislio auri umjetnineu doba masovnogreproduciranjaImam novu igračku. Ne odoljevšionome što sam vidio kod kolege s posla,naručio sam (i dobio) jedan AmazonovKindle; evo ga tu, na stolu. Kindleje, kao što znate, malo računalo koje imajednu jedinu glavnu svrhu: čitanje knjiga.Zbog toga nema uobičajen, samostalnoosvijetljen ekran, nego “e-tintu” (pa mujedno punjenje baterijskog akumulatoratraje do mjesec dana); zbog toga je velik itežak kao pločica na kakvoj su pisali Grci,Rimljani i naše bake i djedovi; zbog togaga Amazon prodaje ispod cijene, računajućida ću kad-tad od njih početi kupovatii sadržaj za Kindle. Ali mimo svegatoga – Kindle me podsjetio na Federicada Montefeltra.U crvenoj kapi Renesansnoga vojvoduod Urbina Federica da Montefeltra(1422-1482, vladao je vojvodstvom u Marchamaod 1444) znamo s portreta Piera dellaFrancesce u firentinskoj Galeriji Uffizi:profil krupna, odlučnog čovjeka u crvenojkapi i odijelu, neobično kukasta nosa (najednom je turniru Federico izgubio desnooko, pa su mu kirurzi odstranili dionosne kosti, kod korijena, što je proširilovidno polje preostalog oka; a uvijek sedao slikati iz profila da se ne vide ožiljci sranjene strane). Osim kao slikarska tema,vojvoda Federico slavan je i sam po sebi,kao arhetipski vladar talijanske renesanse:bio je i kondotjer i pokrovitelj umjetnosti– usput, na palači u Urbinu za njega je1466-1472 radio Lucijan Vranjanin – te jedio plijena stečenog ratovanjem za tuđi (ivlastiti) račun iskoristio za stvaranje reprezentativneknjižnice, prikupivši u neštomanje od dva desetljeća (1464-1482), štokupujući, što naručujući, ali i pljačkajući –više od 900 svezaka, tako da je Federicovaknjižnica bila na glasu kao “najveća nakonvatikanske”. No njezina prava posebnostnije u veličini.Renesansni tajkun Federico, tajrenesansni tajkun, cijenio je lijepe stvari.Zato su knjige njegove knjižnice sve dojedne iznimno raskošne i elegantne, u svakompogledu, od uveza do iluminacija.Zato su, međutim, sve knjige njegove knjižnicei rukom pisane. Federico nije imaorazumijevanja za tehnološki prodor, za novotarijukoja se u drugoj polovici Quattrocentapočela širiti Italijom. Gutenbergovatiskarska preša i njezini proizvodi bili su zavojvodu od Urbina jednostavno inferiornirukopisnim knjigama koje su mogli i znalinapraviti njegovi majstori-pisari. Tiskaneknjige i tiskane stranice nisu bile dovoljnolijepe ni dovoljno raskošne, i zato su zaFederica (kao i za još neke renesansne velikaše)pojedine tekstove čak i prepisivaliiz tiskanih izdanja.Nisam Federico da Montefeltro ni ponosu ni po palači ni po knjižnici. Ali kadsam počeo istraživati svoj novi Kindle, prvomi je pao u oči njegov estetski nedostatak.Pazite, da bude jasno: jako je puno trudai promišljanja bilo uloženo u “samopredstavljanje”Kindlea kao lijepog predmeta.Sam je uređaj privlačno dizajniran, neobičnolagan i ugodan za držanje i čitanje;operativni se sustav diže i budi u djelićusekunde; zaslon se, kad nije u upotrebi, negasi, već prikazuje fantastične crno-bijelefotografije (vezane, lukavo-ironično, uz pisanjei tisak); razinu Kindleova souci de soiodlično će naznačiti e-mail koji vam stignepo kupnji, prije samog uređaja: “Get ready:Kindle is on the way” (znam da će na ovomštosu netko vjerojatno doktorirati marketing,ali za moj je ukus to malo troppo dibuono). Doduše, Federico bi preferirao jošzlata i srebra - Kindle je dostojanstvenoi asketski grafitno-crn - no nije to grm ukojem leži zec.Tijelo knjige Estetski je nedostatak,crvić u srcu svega tog dizajna, sljedeći:Kindle ima samo jedan tip slova. Taj jetip, doduše, isporučen u uobičajene dvijevarijante – onoj sa serifima, sa zavijucima,i bez njih – ali to je, tipografski, sve. Štoznači da će svih 1.400 knjiga, koliko staneu memoriju osnovnog modela, tvorećiknjižnicu gotovo dvostruko opsežniju odone Federica da Montefeltra – da će sve teknjige biti prikazane u istome slogu (nijeposve točno, jer Kindle može prikazivatii PDF datoteke, s bilo kojim tipom slova,ali PDF-ove je nešto manje ugodno čitatina Kindleu: format stranice često je većiod formata zaslona).Susret s Kindleom, uređajem koji možečitavu osobnu biblioteku spremiti u laganu,neumornu spravicu veličine lisnice ili blokaza bilješke, vrlo mi je jasno pokazao – uzsav užitak susreta s novim-i-praktičnimi-štosnim– da su knjige, one na koje samnavikao i one koje volim, neizostavno fizičkipredmeti. Te knjige imaju tijelo, teksturu,boju papira, boju tinte, vrstu slova,vrstu uveza, miris. I na sve sam to osjetljiv.Kad je tjelesnost knjige loša, ona me gotovoosobno vrijeđa (mnoštvo sam takvih“proizvoda” imao u rukama, osobito u posljednjihdvadesetak godina, osobito zaslugomhrvatskih izdavača, čak i onih nekoćuglednih; zato “luksuzni” debeli papir slakiranim premazom mrzim upravo dušmanski).S druge strane, kad je tjelesnostOK, u stanju sam knjigu nanašati uokolokao fetiš, ubod zadovoljstva izaziva sampogled na takvu knjigu. Pritom je iskustvopokazalo i da “dobro tijelo” knjige nijeisto što i “upadljiv” ili “moderan” dizajn:znaju me osvojiti posve neugledni i staromodni(ili naprosto stari) svesci, ali takvida, nekom čarolijom, dobro sjede u ruci,dobro se otvaraju i ostaju otvoreni, daju sečitati s guštom.Na vrhu špenadle Vidim sad dabih o tjelesnosti knjiga mogao propovijedatido preksutra, i vlastita me propovijed(ne slučajno) podsjeća na monologe onihfajnšmekera koji imaju arhiv čuvenih vina,ili u prste znaju, u krugu od tisuću kilometara,sve dućane i sve ljude kod kojih sedade nabaviti fino iće i piće. To je, mislim,neizbježno: dobar dio svog života proveosam čitajući knjige, one su mi profesija i onesu me oblikovale. No, istovremeno, nisambibliofil: više-manje mi je svejedno je liknjiga stara ili nova, rijetka ili ne. I posvesam svjestan da je tjelesnost knjiga luksuz,jednako kao što su luksuz – vrlo demonstrativanluksuz – bili elegantni rukopisnikodeksi Federica da Montefeltra; dobar diomojeg čitanja, i profesionalnog i onoga “zagušt”, u posljednjih se petnaestak godinaodvija na svakojakim računalima, na svimmogućim internetskim stranicama, itekakodaleko od utjelovljenosti papira i tiska.Zato bih se, u krajnjoj liniji, i sentimentalnostimogao odreći: za mene će uvijek bitivažnije što knjiga kaže nego kako izgleda.Ali držeći u ruci svoj novi Kindle, luksuznipredmet sljedeće generacije čitanja,ne samo da se, nabirući nos, osjećam izbirljivopoput Federiga da Montefeltra; prisjećamse i Waltera Benjamina i njegovihsedamdeset šest godina starih misli o auriumjetnine u doba masovnog reproduciranja.U Benjaminovo doba, obilježeno dolaskomfotografije i filma, ljudi su počeliosjećati kako stvari i događaji gube jedinstvenost,neponovljivost; s računalima iinternetom, počinjemo osjećati kako sustvari i događaji vrlo blizu tome da izgubesamu tjelesnost, samu “stvar-nost”. To nijenužno loše, ni tužno, ni zabrinjavajuće:gubeći na tjelesnosti dobivamo na kapacitetu,puno više stane u puno manje (tko jespomenuo anđele na vrhu špenadle? tko jespomenuo Vukotićev Surogat?). Samo metaj luksuz pomalo muči. Jer svako malodođe netko s briljantnom idejom da je luksuzsuvišan, da možemo i bez njega.

najave priredila: JELENA OSTOJIĆzarez, xiv /328, 16. veljače 2012. 47O supkulturamaProgram Subkulti je serija tribina,predavanja i projekcija filmovakoja se bavi određenomsupkulturom. U sklopu ovogprograma, koji je počeo u siječnjuove godine, a trajat će desetmjeseci, obradit će se deset različitihsupkultura. Svaki mjesecposvećen je jednoj temi, a umjesečni program uz predavanja,projekcije filmova i diskusije,ulaze i razgovor s akterimasupkulture te izrada plakata sazaključcima tribine. Kroz mjesecsiječanj u sklopu ovog programaobrađena je tema reggaea i duba.Raspored u narednim mjesecimaje sljedeći: veljača – LGBTIQ;ožujak – punk; travanj – grafittiart; svibanj – žonglerska kultura;lipanj – supkulture i droga; rujan– trance pleme; listopad – emo;studeni – skvoteri; prosinac – navijači.Radionice se održavaju uprostorijama AKC Medika.Mjesto podsuncemIzložba Mjesto pod suncem jeposveta Slobodana Šijana TomislavuGotovcu, ali i prikaznjihovog zajedničkog kinematografskogpromišljanja te istraživanjaživota kina. Izložba je realiziranau suradnji s kustoskimkolektivom Što, kako i za koga(WHW) i izvedbenim kolektivomBADco. Inicijalni umjetničkisusret, ideju iz kojeg nastajepostav izložbe, Šijan opisujeriječima: “Prilikom posete LosAngelesu, 2009. u septembru, napraviosam jedan foto-hommageTomu. Snimio sam bioskop FineArts na Wilshare Bulevardu, ukom je pedesetih godina XX.veka održana svetska premijeranjegovog omiljenog holivudskogfilma A Place in the Sun, rediteljaGeorgea Stevensa. Rekaosam ‘OK, hajde da napravim jedanrad, da snimim fotografijutog bioskopa, gde će se videti namarkeeju natpis: Mjesto pod suncemby Tomislav Gotovac! zatošto je Tom izmislio nešto što jenazvao ready–made film. On bina VHS presnimavao inserte izfilmova drugih autora, iz filmovakoje je voleo, za koje je smatraoda odražavaju njegovo poimanjefilma, nešto “sjajno”, kako bi onto rekao, i onda bi ispred izabranogfragmenta stavio špicu kojombi prisvojio taj insert, napisavšida je to njegov film. Zatim bi toprikazivao u Zagrebu i još ponegde.Jedan od tih ready–madefilmova bio je i Mjesto pod suncem,nastao 2000. godine. Posleje usledio i Mjesto pod suncem– dva i tako dalje... Želeo sam daTomu priredim zadovoljstvo i danapravim fotografiju bioskopau kojem je održana svetska premijerafilma A Place in the Sun,ali sa naslovom Tomovog ready–made filma na markeeju. Na tajnačin bih ostvario susret jednogumetničkog dela i njegove posledice,ali i dodir ili preklapanjedvojice filmskih stvaralaca, GeorgeaStevensa i Tomislava Gotovca,kroz taj zamišljeni susret”.Izložba se otvara 16. veljače u 18sati u Galeriji Nova, a razgovor saSlobodanom Šijanom zakazan jedan kasnije, 17. veljače, na istommjestu. Izložba se može pogledatido 24. ožujka 2012. godine.MešetarenjeljudskimpravimaU sklopu Amnesty Internationalvikenda i kampanje “Oružje podkontrolu” u petak, 17. veljače uDokukinu bit će prikazan filmMešetarenje lakim naoružanjem.Riječ je o političkom dokumentarcukoji se bavi proliferacijomručnog naoružanja u zemljamau razvoju. Amnesty Internationalzalaže se za donošenje Globalnogsporazuma o trgovinioružjem kojim bi se definiralijasni i strogi kriteriji trgovine itransfera oružja i streljiva. OvajGlobalni sporazum, čije se donošenjeočekuje tijekom 2012.u UN-u, trebao bi onemogućititrgovinu i transfer oružja i streljivau one zemlje u kojima postojiznatan rizik da će isti bitiupotrijebljeni za teška kršenjaljudskih prava. Primjer potrebeza ovakvim sporazumom jest itrenutno stanje ljudskih prava uzemljama poput Sirije, Egipta ilidrugih zemalja Bliskog istoka isjeverne Afrike – dok izražavajusolidarnost s narodima tih zemalja,neke države i dalje izvozeoružje tamošnjim vlastima i timeizravno omogućuju zločine protivčovječnosti. Nakon projekcijefilma koja počinje u 19 sati održatće se i razgovor stručnjaka zavojna i sigurnosna pitanja.Pitanjeodgovornostii utjecajadizajnaZgraf 11 u suradnji s kustoskimtandemom Ivana Meštrov i MihaelaRichter, voditeljicama edukacijskogprojekta Kustoskaplatforma, donosi jednu novinu:EduZgraf, obrazovni program ikreativnu platformu, koja će seodržavati od 15. ožujka do 5.travnja 2012. u Zagrebu u prostorimaGalerije PU (SC), Teatra&TD (SC), Galerije Ulupuh iGalerije Permanenta. EduZgrafpoziva sve zainteresirane da seprijave na natječaj za sudjelovanjena međunarodnoj studentskojizložbi naziva Krenimo odpočetka. Poziv je upućen svimnacionalnim i internacionalnimstudentima i studenticama kojise unutar svojih studijskih grupabave grafičkim dizajnom i vizualnimkomunikacijama. Naslovizložbe je parafraza međunarodnogmanifesta grafičkih dizajnera“First Things First”, objavljenog1964. godine i revidiranog 2000.godine, koji sukladno s promjenamau polju oglašavanja, grafičkogdizajna, gospodarstva i kulture,preispituje sve gorućedileme unutar struke i poziva naredefiniranje prioriteta kroz poticanjediskusije između obrazovnogsektora, dizajnerskeprakse i institucija podrške. Danaskada su grafički dizajn i vizualnekomunikacije neizostavnioblikovatelji našeg okoliša, edukacijskiproces u tom polju namećese kao jedan od bitnih prostorapropitivanja njihovih ulogai društvenih prioriteta. Komunikacijskiaspekt nepresušno jepolje eksperimenta i stvaranjanovih alata i značenja što istovremenootvara i pitanje odgovornostii utjecaja dizajna. Stogaje i namjera ovog poziva propitatinačine, forme, ciljeve projekatai realizacija nastalih unutar formativnograzdoblja dizajnera.Teme nisu striktno određene jerje upravo selekcijski i izložbeniproces prilika za istraživanje isučeljavanje s temama, pristupimai naglascima novih dizajnerskihpraksi. Radovi mogu bitirealizirani, koncipirani kaoidejna rješenja ili nastali posebnoza ovu priliku. Mogu bitiizvedeni u bilo kojem mediju iodnositi se na specifični segmentvizualnih komunikacija (ilustracija,fotografija, tipografija) iliaudio-vizualne medije. Selektiraniautori i njihovi radovi bit će,uz izložbenu prezentaciju, predstavljenina virtualnoj izložbi usklopu web stranice www.zgraf.hr te uvršteni unutar dvojezičnogkataloga Zgrafa 11. Rok za prijavuradova je do 1.3.2012. Prijavese mogu napraviti isključivopreko web stranice Zgrafa: http://www.zgraf.hr/zgraf-11/program/eduzgraf/eduzgraf-studentskaizlozba/Na naslovnojstranici:BooBooTannenbaum,Govori mi prljavestvari“Ljudski me odnosifasciniraju. Posebice odnosiunutar ljubavnih parova.Tolika količina apsurda,kompromisa, slijepe ljubavi,slijepe mržnje, očaja i ushitana jednom mjestu izuzetnome zabavlja. Ova ilustracijasvakako je posveta (da neupotrijebim onu francuskuriječ) danu zaljubljenih, kojimi je jedna od smješnijihstvari ikad.”.BooBooTannenbaumcrta, piše (obično po tomešto nacrta), šeta psa Anuškui misli si svoje. Završila jeStudij dizajna. Zaljubljivalase često, ponekad s(p)retno,ponekad nes(p)retno. Držida su ljudi neparna bića, aliim svejedno tu i tamo voliispeći pitu. Od većih životnihpostignuća ponosi se unplugkoncertom svog omiljenogbenda Burning Hell izKanade u vlastitoj dnevnojsobi..zarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 10–14hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaZoran Roško (v.d.)glavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić, SrećkoHorvat i Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Hana Jušić,Silva Kalčić, KatarinaLuketić, Suzana Marjanić,Trpimir Matasović, JelenaOstojić, Srećko Pulig,Zoran Roškoi Gioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu GradaZagreba

BOOBOO TANNENBAUM, GOVORI MI PRLJAVE STVARI