stručni radovi - Županijski sud u Vukovaru

zločinačkoj skupini, omogućuje istražnom sucu da odredi privremeni nadzorrazgovora pritvorenika i branitelja (čl. 69. st. 2. ZKP-a), a broj istovremenihbranitelja jednog okr. ograničava na tri (čl.63.st.2.ZKP-a).Kod određivanja pojedinih slučajeva procesnog ponašanja kaozlouporaba procesnog prava zakonodavac ne koristi jednoznačajnu jasnumetodu. Zbog toga su suci često u nedoumici oko sankcioniranja procesnezlouporabe, a neki dovode u pitanje i svoje opće ovlasti da to učine.Opći minimum kod zlouporabe procesnog prava mora sadržavatisupstantivni i atributivni element.a) supstativni element je korištenje nekog procesnog prava iliovlasti suprotno zakonskom cilju. U konkretnom slučaju može ga propisatizakonodavac, a može ga utvrditi i sudac nakon što sadržajno ispita spornoponašanje stranke i zaključi da je ono protivno propisanom cilju radnje kojuje poduzela stranka. Zakon ga može propisati prema kombinacijiobjektivnog i subjektivnog kriterija, ali je moguće da se odredi i bezreferiranja na motive procesnog sudionika. (npr. brojnost podnošenihzahtjeva za izuzeće suca ili svih sudaca jednoga suda i njihovogpredsjednika suda, zbog istih razloga) Međutim, pri utvrđivanju zlouporabeprocesnih prava i ovlasti ne znači da smijemo izostaviti subjektivni kriterij.Polazeći od toga da pojam procesne radnje predstavlja voljno ponašanjeprocesnog subjekta koji ima određeni procesno relevantni učinak, tada priocjenjivanju eventualne zlouporabe procesnog prava moramo utvrditi injegov svjesni odnos prema tom ponašanju.b) atributivni element je „opisanost“ cilja procesnog prava kojese može zlouporabiti, izvršavati na način suprotan zakonskom cilju. Općicilj kaznenog postupka je određen u čl. 1. st. 1. ZKP-a. Kako se događa datijekom kaznenog postupka stranka podnese neke dokazne prijedlogesuprotno cilju kaznenog postupka, takvi dokazi se trebaju odbiti. Zbog togaje zakonodavac čl. 322. st. 4. ZKP-a, naveo primjer takvih neprihvatljivihdokaznih prijedloga koji su usmjereni na očigledno odugovlačenjepostupka, a time i na zlouporabu prava.Prva skupina takvih prijedloga jesu nedopušteni prijedlozi kojipostoje, a odnose se na zakonom zabranjeni način pribavljanja dokaza (čl.9. ZKP-a) i na dokaze čija uporaba nije po Zakonu dopuštena ili načinjenicu koja se po Zakonu ne može dokazati (čl. 78. st. 1. i 2. ZKP-a).Druga skupina uključuje nevažne prijedloge i postoji ako je činjenicakoju je trebalo utvrditi već utvrđena ili nije važna za odlučivanje ili ne postojipovezanost između te činjenice koju treba utvrditi i odlučnih činjenica ili seta povezanost zbog pravnih razloga ne može utvrditi.Treća skupina je sastavljena od neprikladnih prijedloga, a odnosi sena povrjedu zakona u slučajevima kada postoje razlozi za sumnju da se s46